2.2. Red Caudata (vodenjaci, daždevnjaci i sl.

Vodenjaci i daždevnjaci zajedno čine red Caudata (repati vodozemci). Zapravo, nazivi „vodenjak“ i „daždevnjak“ nemaju mjesta
u znanstvenom imenovanju tih organizama (taksonomiji); svakodnevni nazivi, međutim, odnose se na životinje koje su svojim
načinom života/životnim ciklusom više vezani uz vodu (vodenjaci) i one koje češće nalazimo u vlažnim šumama, močvarnom
zemljištu ili pećinama (daždevnjaci).

Slika 5. Obični daždevnjak Salamandra salamndra (Photo by Skorpac)

Većina pripadnika tog reda započinje životni ciklus kao jajašce, prolazi kroz ličinački ili larvalni stadij u vodenom okolišu, i
konačno, nakon metamorfoze, nastavlja život kao manje replike svojih roditelja, odraslih jedinki. U većini slučajeva, nakon
metamorfoze, pripadnici reda Caudata napuštaju vodeno stanište i odaju se kopnenom životu na dvije – tri godine nakon čega
se vraćaju u bare/jezerca/potoke iz kojih su potekli kao odrasle jedinke kako bi se parili i produžili vrstu. S obzirom na njihov
biološki ciklus, u zarobljeništvu moramo izaći u susret njihovim potrebama u pojedinim fazama života, kako bismo mogli
promatrati cjelovit životni ciklus i pariti te životinje.

Odrasle primjerke (tj. primjerke nakon metamorfoze) najbolje je držati u terarijima s podlogom od treseta, vlažnog lišća ili
šumske zemlje s komadima mahovine, obilno pokrivene komadima kore drveća i plosnatim kamenjem ispod kojeg se životinje
mogu skloniti. Šumske vrste biljaka (koje uspijevaju na slabom svjetlu i visokoj vlazi) kao što su npr. razne paprati i bršljani,
možemo upotrijebiti kao dodatna mjesta za skrivanje. Te biljke će, također, učiniti terarije zanimljivijima i ugodnijima oku.

Važno je da supstrat u terarijima održavamo vlažnim – nikad ne smijemo dopustiti da bude saturiran vodom ili se potpuno osuši.
To je najlakše osigurati tako da ispod supstrata stavimo drenažni sloj (npr. šljunak, mljevena kora, granule aktivnog ugljena i sl.)
i osiguramo kvalitetnu ventilaciju pravilnim postavljanjem ventilacijskih panela. Na taj način izbjeći ćemo razvoj plijesni i
anaerobnih bakterijskih procesa. Vodu koju supstrat gubi evaporacijom treba dnevno nadomjestiti prskanjem odstajalom vodom
ili kišnicom.
 Slika 6. Mali vodenjak ili mrmoljak Triturus vulgaris (Photo by Skorpac)

Hrana za odrasle/terestrijalne primjerke vodenjaka i daždevnjaka sastoji se od različitih bezkralježnjaka, osobito onih s mekim
tijelom (gliste i puževi golaći), iako im možemo ponuditi i uobičajenu kultiviranu hranu kao što su šturci (Acheta i Gryllus) i ličinke
raznih kornjaša (Tenebrio, Zophobas i sl.).

Tijekom „vodene“ faze života - u ličinačkom stadiju ili za vrijeme parenja – kao i neke vrste koje provedu čitav život u vodi,
zahtijevaju prostrane akvarije ispunjene vodom odgovarajuće temperature i sastava. Ti faktori, naravno, variraju od vrste do
vrste, ali, općenito, odstajala ili kondicionirana akvarijska voda poželjnija je od obične vodovodne vode. Za one vrste koje u
prirodi nastanjuju rijeke i potoke, osobito je važno osigurati cirkuliranje i temeljitu aeraciju vode upotrebom vodenih pumpi i
vanjskih sustava filtracije (npr. kanisterski filteri). Općenito govoreći, za pripadnike roda Caudata koje držimo u akvariju možemo
primijeniti sve uobičajene akvarijske tehnike filtriranja, recirkuliranja, grijanja, aeriranja i kondicioniranja akvarijske vode.

U vodenoj, kao i kopnenoj fazi života, svi su pripadnici tog roda mesojedni. Tijekom života u akvariju najbolje im je osigurati živu
hranu u vidu Tubifex crva, Daphnia i Gammarus-a. Većina jedinki prihvatit će i razne vrste smrznute hrane za akvarijske ribe.

Razlikovanje spolova, kako kod vodenih, tako i kopnenih formi, relativno je jednostavno jednom kad su životinje odrasle, tj.
spolno zrele. Kod mužjaka je područje oko kloake izrazito zadebljano, a često su prisutne i sekundarne spolne karakteristike –
npr. leđne i repne „krijeste“, pojačana ili drukčija koloracija. Sekundarne spolne karakteristike osobito su izražene tijekom
sezone parenja. Ženke zrele za parenje i gravidne ženke vidljivo su zadebljane u području abdomena, osobito ako ih gledamo
odozgo.

Ako izuzmemo nekoliko evolucijski primitivnih vrsta, koje se gotovo nikad ne pojavljuju kao terarijski subjekti, oplodnja je
unutarnja. Nakon procesa udvaranja (ponekad vrlo dugotrajnog i kompliciranog) mužjak položi na neko čisto i vidljivo mjesto
spermatoforu, želatinozni paketić ispunjen spermom koji ženka usisa svojim kloakalnim otvorom. Jednom kada je prihvatila
spermatoforu i kada je oplodnja obavljena, ženka počinje polagati jajašca. Veličina i brojnost jajašaca uvelike ovise o vrsti, ali u
najvećem broju slučajeva jajašca su položena pojedinačno ili u manjim skupinama, obično pričvršćena za akvarijske biljke,
grančice, kamenje i sl. Ženke nekih vrsta, osobito one iz hladnijih, planinskih staništa, zadržavaju jajašca u tijelu dok se ne
izlegnu, i onda rađaju žive mlade (dobar primjer za to je i obični daždevnjak Salamandra salamandra kojeg možemo naći u
većini krajeva kontinentalne Hrvatske).

Vrijeme potrebno da se mladunci izlegnu varira od jednog do tri tjedna, ovisno o vrsti i temperaturi. Ličinke (larve) su duguljaste
i vitke, s tri para vanjskih škrga nalik crvenim perima s obje strane vrata. Ličinke nekih vrsta odmah po izlijeganju imaju dobro
razvijene udove. Ličinke je najbolje hraniti sitnom živom hranom, npr. Artemia spec. i male/mlade primjerke Daphnia. Kako
ličinke rastu, postupno im treba ponuditi veće primjerke Daphina, sjeckane Tubifex crve i sl.

Kod nekih vrsta vodenjaka (osobito kod pripadnika roda Ambystoma) uobičajeno je da, umjesto uobičajene metamorfoze,
ličinke nastave živjeti i rasti u vodi i konačno dosegnu spolnu zrelost bez da su prethodno prošle proces metamorfoze
(„transformacije“ u odrasle jedinke). Tu pojavu zovemo neotenija. Razlozi za neoteniju mogu biti fiziološki (npr.nepovoljne
klimatske okolnosti za napuštanje vode) ili genetske (nasljedne unutar vrste).