UVOD

U ovim lekcijama cete naučiti osnove pravilnog rukovanja

I sviranja gitare.

Dobri savjeti za početak:

Strpljenje
Uvjek učite polagano
Pokušajte pogoditi ritam odmah
Ne odustajte
Pokušajte svirati barem 30-40 minuta dnevno
Strpljenje

LEKCIJA 1

Pavilno drzanje gitare

Gitara se svira sjedeci na stolici veličine primjerene uzrastu svirača.

Nisu sve gitare jednake po obliku, tako da se ne mogu sve

jednako držati.
Stvar je u tome da vam mora biti udobno. Međutim, gitare sa
rezonantim korpusom su velike i debele, tako da postoje
osnovni ili "klasični" načini držanja gitare.

Stolica mora biti ravna i bez naslona za ruke, neophodan je i

mali stolčić za lijevu nogu. Ovo vrijedi manje više samo ukoliko
vam gitara leži na lijevoj nozi. Postoji još jedna stvar što se da
napraviti ukoliko imate uvjete, a namjerate se gitarom
intenzivno baviti, a to je izrada malog, ali tvrdog jastučića s
kožnom površinom da ne klizi gitara, tako da možete imati
gitaru na povišenom, a noge na podu. Po želji dodati i jednu
traku čička na gitaru i jastučić.
Lijevu nogu postavite na stolčić punim stopalom, time
sprječavamo klizanje gitare. Udubljeni dio gitare naslonite na
lijevu nogu.

Desnu nogu razmaknite od lijeve toliko da gitara legne širim

trupom između njih.
Desnu nogu postavite čitavim stopalom na pod.
Gornji dio trupa (uži) naslonite na prsa.
Postavite je koso tako da njena glava bude otprilike u visini
vašeg ramena.

Primjeri pravilnog držanja gitare na slici:

LEKCIJA 2
Vrste i dijelovi gitara

Klasična gitara

Najčešće je koriste izvođači klasične glazbe pa je zbog

toga i dobila ime. Karakteristika klasičnih gitara su
odlična akustičnost i plastične žice, a nerijetko ima
duplo dno u tijelu.

Akustična gitara

Akustična gitara je instrument bez električnog

pojačala. Može imati čelične ili plastične žice. Trup
gitare je izrađen od tvrdog drveta poput palisandra, a
gornja ploča je izrađena od smreke, cedra ili više
egzotičnih tipova drva. Smreka prevladava kod
čeličnih „folk“ gitara dok cedar prevladava kod
klasičnih.

Akustična gitara sa dvanaest žica

Popularna dvanestica identična je gitari sa šest žica

po svemu. "Dupli" komplet pri sviranju akorda daje joj
punoću i ljepotu. Odlično za solo pjevača sa
akustičnom pratnjom.

Dobro

Instrument koji specifičnošću svog zvuka zaslužuje

svrstavanje u posebnu grupu. Aluminijsko tijelo daje
mu lako prepoznatljiv ton nalik bendžu. Često se svira
sa slajdom.

Akustično-električna gitara

Gitara koja je u potpunosti akustična gitara, no radi

ozvučavanja najčešće ima u sebi ugrađen mikrofon ili
neku vrstu pickupa. Ta gitara negdje na sebi ima rupu
za uštekati kabel. Ovaj tip gitara košta nekoliko
desetaka eura više nego obična akustična gitara istih
specifikacija. Pogledaj na našem rječniku.

Poluakustična gitara

Akustična gitara sa pickupom (ili više pickupa)

najjednostavnije je objašnjenje za ovu vrstu. I ton joj
je sličan. Zbog mekanog zvuka najviše je vole jazz-eri.
Poznata i kao Hollow body ili Semi hollow. Pogledaj na
našem rječniku.

Električna gitara

Električna gitara je vrsta gitare koja koristi

elektronske pick-upove za pretvaranje vibracija
čeličnih žica u struju. Električna gitara se koristi u
skoro svim žanrovima glazbe.

Vrste gitara :
Redom sa slike :

1-Akustična gitara
2-12 žičana akustična gitara
3-Klasična gitara
4-Dobro
5-Polu-akustična gitara
6-Električna gitara
7-Električna bas gitara

O Magnetima (pickups) Za Električne Gitare

Magneti (eng. pickups, njemački Tonabnehmer)su statički dijelovi

električnih gitara. Kako se ove gitare u biti ne mogu koristiti
bez njih, možemo slobodno reći da predstavljaju srce gitare,
dok dušu daje tijelo gitare (vrsta drveta, sistem veze vrata i
tijela gitare, završna obrada, tj. kako je gitara i čime lakirana,
te elektronika sa mehanikom).

ULOGA MAGNETA
Zadatak magneta je da vibracije žice gitare pretvore u
električni signal. U osnovi se magnet sastoji od kućišta u kojem
se nalazi stalni magnet i namotaji lak-žice (veći broj namotaja).
Vibracije okinute žice u magnetnom polju induciraju stvaranje
napona u namotajima magneta. nastali signal se odvodi
kablom (ili bežično) do ulaznom stupnja pojačala i tamo
pojačava i eventualno dodatno izobličava prigodnim
elektronskim sklopovima pojačala.

UTICAJ POLOŽAJA MAGNETA NA ZVUK

Početkom 70-tih godina velike gitarske firme, poput Gibsona i
Fendera (a kasnije i drugi) jedan te isti model magneta
postavljaju na dva (vrat, most) ili tri (kao Fender Stratocaster)
mjesta na gitari. Izbor magneta na nekoj od pozicija utiče tada
na kvalitet i karakteristiku zvuka. Razvojem magneta dobijaju
se različiti modeli i proizvođači gitara počinju ugradnju oba
različita magneta ili 2 ista i 1 nešto jači. Sam stil muzike,
glazbe tog vremena stavlja pred proizvođače potrebu da se za
solo dionice koristi jači magnet, dok za ritam ide nešto "slabiji"
magnet. Jači magnet redovito ide uz most, dok se ritam
magnet stavlja uz vrat gitare. Zašto? većina gitarista svira
tako da trzalica kači žice negde na pola udaljenosti između
mosta i vrata, ili čak tik iznad ritam magneta, blizu vrata. To
znači da je tu treperenje žice jače, pa i inducirani napon, što
samo po sebi znači da tu može nešto artikulisaniji magnet, s
manjom snagom; lead magnet se nalazi uz most, gdje se žice
protežu preko "konjića", podizača, kako god ih zvali, i zbog
toga imaju malo kretanje pa je potreban jači magnet da se to
"detektuje" i na pravi način uporabi. Nekad, na svojem bivšem
Stratocasteru '79. nikad nisam koristio srednji magnet i bio je
nešto niži od preostala dva, jer mi je davao neprihvatljiv ton,
uglavnom sam koristio prvi i zadnji magnet, kao što to većina
Startocaster vlasnika radi (pri tom mi je smetao 5-položajni
prekidač, dok dođe iz 5. poz u 1., ali et').
Vrlo jak magnet ili suviše primaknut magnet ka žicama izaziva
privlačenje žica ka magnetu za vrijeme svirke i izaziva pojavu
lažnog harmonika, neželjen feedback i efekat "udvostručenih
nota". No, neželjen feedback može biti izazvan zbog
nedostataka oklopljenosti magneta (kalemova) tj. pottinga
nekom masom, najčešće voskom. Većina suvremenih magneta
je "potted".

VRSTE MAGNETA
U biti razlikujemo dvije vrste magneta:

- pasivne
- aktivne
Pasivni nemaju potrebu za el.baterijom za svoj rad i u biti
predstavljaju bazični koncept povijesnog magneta: kućište,
magnet i veći broj namotaja žice. Povećanjem broja namotaja
(overwinding) se pojačava izlazni signal i distorzira dobijeni
ton, tako da ima znatan uticaj i na clean kanalu pojačala. za
one koji preferiraju HM i slične pravce, overwounded magneti
su "ko metak" za njih jer na boosted (gained) kanalu daju
urnebesnu svirku. Neka blaga takva razlika je npr. između
Gibson magneta '57 i '57 Plus, gdje klasična '57 ima vintage,
tradicionalan obojen zvuk, dok '57 Plus daje nešto malo više
života gitari, pogodno današnjim rock stilovima (ne HM).
Ah da, ovi magneti su namijenjeni za upotrebu čeličnih ne
plastičnih žica! Za akustične gitare sa plastičnim žicama se
rabe tzv. piezo-magneti. Ovi magneti koriste kristale za
detekciju vibracija žica i pokrivaju jako veliko područje
frekvenicija. Imaju jako veliku impedancu, oko 5 Mega. No,
neke firme, poput Godina i Parkera (serija Fly) koriste ove
magnete i na gitarama od punog drveta!

DIZAJN MAGNETA
Sigurno je najveća borba u mišljenju o magnetima gitarista
između izbora tzv. single-coil (jednokalemski) i double-coil
magneta (dvokalemski). Prve poznajemo sa većine Fender
gitara, dok su drugi prepoznati uglavnom kod Gibsona i sličnih
proizvođača. Jednokalemski magneti imaju samo jedan kalem
žice i magnet dok potonji imaju dva kalema i zajednički
magnet, što logički nalaže zaključak (čak i laiku) da su ovi jači,
"žešći", "bolji"... Pa, slično efektu "overwounded" dvokalemski
(često nazivani i humbucker) zbog većeg broja namotaja imaju
bolje pokriveno područje srednjih tonova, što im daje puniji,
masniji zvuk. Većina jednokalemskih magneta daje malo, do
srednje izobličen zvuk, često opisan kao "twang", koji cijene
ljubitelji clean kanala, bluesa, rock & rolla i sličnih pravaca.

Kod jednokalemskih magneta, svaki magnetni pol (mali valjak

na čeonoj strani magneta do žica) je magnet za sebe, i budući
da su nepodesivi, mora se pomjerati po visini cijeli magnet;
kod dvokalemskih magneta jedan red magnetnih polova je u
obliku vijaka koji se može podešaavti po visini ali svi su
"uvrnuti" u veliki zajednički magnet čime se dobija i jače
magnetno polje, te nema potrebe da magnet bude blizu žica.
Kako se tu radi još o dva kalema, jedan pored drugog, naravno
da oni bolje "bilježe" vibracije žice no jedan kalem.

"Magnet" od magneta je komponenta koja takođe utiče na

jačinu signala. Danas imamo nekoliko magneta, gdje su
najpoznatiji od:
- legure aluminija, nikla i kobalta (AlNiCo)
- keramički magneti
- kobalt-samarium i dr.

ALNICO magneti se međusobno razlikuju po kem. sastavu, pa

imamo od ALNICO II do ALNICO V. ALNICO II daje mek, obojen,
artikulisan zvuk 60-tih i ranih 70-tih, dok ALNICO V ima daje
svjetliji (trebled) i jači zvuk neophodan za modernu glazbu
današnjice. Ovdje za ALNICO važi: veća brojka = žešći magnet.
neki od poznatih ALNICO magneta su: DiMarzio PAF Joe, Fred,
Gibson PAF, Seymour Duncan SH55, SH-PG1 pearly gates,... Za
one kojima je ALNICO magnet još uvijek "slab" i nije baš "ono"
tu su keramički magneti, poput npr. Gibson 500T, 496R,
DiMarzio X2N, Super 2, Super 3...
Aktivni magneti imaju znatno manji broj namotaja, daju manji
izlaz i impedancu, te daju vrlo čist i rezak ton. Da bi se mali
izlazni signal pojačao rabi se pojačivački sklop u vidu
ugrađenog pretpojačala (preamp) kojem treba pomoć baterije,
npr. kompaktna od 9V, koja se nalazi negdje u tijelu gitare.
Vijek trajanja baterije je 3-6 mjeseci, nakon čega je treba
promijenti.

POTOVI TONA I GLASNOĆE

Elektroniku gitare ne čine samo magneti i žice, već su tu potovi
za ton i glasnoću, te prekidač i - kondenzatori. Svrha iznosa
potova je određivanje visine signala koja će otići do ampa.
Njihova vrijednost se kreće 250 K za Stratocaster i slične
magnete i 500 K za humbucker i slične. Izuzetno se mogu
susresti verziej sa 1 M. Ako vam treba svjetliji ton (trebled)
koristite potove od 500 K i obratno. Postoje tzv. linearni i audio
potovi. Obično se koriste audio potovi za obje kontrole ili audio
pot za kontrolu tona a linearni za glasnoću. Ne treba zaboraviti
da brand potova nije stvar koja je nebitna: pametno je uzeti
npr. one od CTS ili ALPS. Cijena je smiješna za kvalitet koji se
dobije. Kondenzator na ton potu su reda 0.01 - 0.1 MF ali su
najčešće od 0.022 - 0.047 MF. Imaju ulogu filtera frekvencija
signala na putu ka pojačalu.

DVOŽIČNI ILI ČETVEROŽIČNI MAGNET

Ranije verzije magneta su proizvođene kao dvožične, dok
noviji, posebno oni tipa humbucker, sa dva kalema, imaju 4
žice. Ovako velik broj žica u izvodu magneta omogućava veći
broj međusobno povezivanja magneta i dobijanje šireg izbora
timbera instrumenta, ali je to poširoka tema za ovaj tekst,
možda u nekom nastavku, ako bude interesovanja. U većini
slučajeva, kada se na gitari nalazi samo jedan prekidač, 4-žični
magnet se svodi na 2-žični i vezuje u standardni humbucker-
spoj.

O TONU I TIMBERU MAGNETA

Ton magneta je njegova karaktesristika na koju možete uticati
na više načina: na pojačalu možete podešavati EQ-grupu
(middle, treble, bass) ili na gitari sa Tone potom. Pomjeranjem
pota Tone dobijate topliji ton i akordi melodičnije zvuče.
Timber je unikatna karakteristika magneta, kao i za svaki
instrument; klavira ili glasovira ima od raznih proizvođača ali
ne zvuče svi isto za vrijeme izvođenja iste skladbe. Timber
magneta je određen nivoima harmonika. Što je nivo harmonika
viši, to je ton svjetliji, sa odsustvom tonova srednjeg područja i
više pogoduje lead ulozi. Može se lako zaključiti da bez obzira
na svu silu EQ-grupe na pojačalu ne možete dobiti zvuk
Gibsona na Stratocasteru i obratno.

UMJESTO ZAKLJUČKA
Samo dobri magneti neće od vaše "daske od gitare" napraviti
čudo sa tonom a la Gibson ili Fender, donekle će promijeniti se
prijašnje stanje na bolje ali to opet neće biti "to". Na ukupan
dojam priično (ne)povoljno djeluje vrsta drveta i način
izgradnje gitare (vrat je spojen vijcima sa kutijom - bolt-on =
Stratocaster, lijepljen je - set neck Gibson Les Paul, Explorer ili
prolazi kroz tijelo gitare neck-trough = KH-2). Naravno, bitno je
i čime je gitara i kako lakirana, jer jeftiniji modeli gitara od
slabijeg drveta su "utopljeni" u par slojeva laka i
poliuretanskog sloja od par milimetara debljine što
onemogućava gitari da "diše" a rezonancija je slaba. Da se
vratimo magnetima: nisu svi magneti dobri, niti su svi loši.
Danas postoji kod većine poznatih proizvođača serija magneta
male snage, vintage zvuka ili žestokih; što ćete odabrati, zavisi
od stila glazbe kojom se kanite baviti. teško je "pogoditi"
magnet "za sve" iako se mogu načiniti stanoviti kompromisi uz
pomoć dobra ampa. Ako ste "svaštožder" onda bi vam mogao
pasati magnet ALNICO serije, za teškaše i metalce ništa ispod
ALNICO V i keramica, ne bi bilo pravo. Ekstremni slučajevi
mogu eventualn odabrati aktivne magnete, npr. EMG, kojih
opet ima puna šaka.
jeftini magneti su rijetko oklopljeni voskom i prave nesnosnu
mikrofoniju (koju ne treba miješati sa sustainom) i daju slab
signal, kako na clean tako na boosted kanalu. Jednokalmeski
magneti daju jaču crtu vašoj svirci, karakter i jasnoću tona dok
dvokalemski i aktivni daju jači overdrive i ponešto zamućen
clean ton.

Ne povodite se za reklamama, poslušajte svojim ušima! jedan

te isti magnet u različitim gitarama i na različitim pojačalima
(sa naravno različitim EQ-postavkama) daje sasvim drugačiji
ton. Zato probajte. Niš' ne košta.
Nadam se da tekst nije bio davež i da ste mogli steći
kompletniju sliku o tome što magnet jeste i kako utiče na
"buku" koju pravite svojom gitarom.
LEKCIJA -3

Pravilno držanje trzalice

Pravilno drzanje

Držite trzalicu između vrha prvog prsta i palca. Ne držite

trzalicu ni prečvrsto ni preklimavo.
Kada počinjete tako svirati trzalica ce vam klizat po
prstima ali to neznači da je držite
prelabavo nego samo se morate priviknuti na ovaj
način držanja trzalice.

Pogresno drzanje :

Najčešći način držanja trzalice je i pogrešan.

Ova slika demonstrira držanje trzalice
Držeci trzalicu palcem i drugim prstom prenisko u
odnosu na prvi prst, što
najudobnije ali nije pravilno jer u umanjuje
fleksibilnost sviranja.
kada krenete ozbiljnije svirati cete
puno gubiti na brzini i tehnici.
LEKCIJA 4

Nastimavanje gitare

Ovako, pošto ste najvjerovatnije početnik, nema smisla da

vam govorim o štimanju gitare po sluhu jer cete se
samo zbuniti.

Najbolje je da napravite sljedece:

1. Sa naše stranice skinete besplatni štimer za

kompjuter.
2. Instalirajte ga.
3. Morate imati neki mikrofon ( ima ih jeftinih i za 10
kn)(2-3eura)
Nakon što imate sve , sada se bacite na stimanje
gitare. Priblizite gitaru mikrofonu i trznite žicu
jedanput i automatski ce vam štimer prepoznat koja
je to žica i najvjerovatnije de vam strelicama
pokazivat lijevo desno, odnosno zatezanje i
otpustanje kako da nastimate tu zicu (naravno kod
svakog štimera je drugacije ali je princip jako slican)

Bilo bi lijepo da naucite kako se koja zica zove :

e|------------ ovo je najtanja

B|------------
G|------------
D|------------
A|------------
E|------------ ovo je najdeblja

Ako ste imućni, onda si priuštite i normalni kromatski

štimer (s mikrofonom).
Za vas koji na znate što je to, to je uređaj koji radi ovo
gore navedeno, ali u praktićnom kućištu veličine malo
većeg mobitela. On na sebi ima lijepo display na
kojem vam piše što svirate.
Ako imate akustičnu ili klasičnu gitaru, samo upalite
štimer i prinesete ga na 30 cm od gitare i trznete žicu
koju želite naštimati. On u sebi ima ugrađen mikrofon
i "pokupi" frekvenciju vaše žice i kaže vam da li je
treba zategnuti ili otpustiti.
Ako imate električnu, proces je joč lakši. Taj štimer na
sebi uz mikrofon ima i rupu za uštekati kabel, što
uklanja potrebu za mikrofonom.
Dakle jedan kraj kabla u gitaru, a drugi u štimer i
štimaj do mile volje.

Neke gitare vć imaju ugrađen štimer u sebi, neka

pojačala također, gotovo svi multiefekti.

Ukoliko svirate na bini, nije na odmet imati i štimer

pedalu.

Kad Gitara Ne Kotira Dobro

U većini slučajeva gitare se isporučuju sa tvornički

podešenim bridgeom, pa tako i kod onih sa Floyd
Rose sistemom i rijetko kad je potrebno da se vrši
neko dodatno podešavanje. Ako ste učinili sve onako
kako je objašnjeno u dijelu "Kratki kurs za
podešavanje FloydRose mehanizma" ne bi trebalo biti
nikakvih problema. Ipak, moguća su ponekad
određena odstupanja "štima". To je ono što se kod
nas često naziva "slabo kotiranje" gitare. Nastojaću
što kraće objasniti kako se to obavlja. Drugi razloga
za izvođenje ove procedure je neravnomjerno
nalijeganje žica po vratu, bilo da Flyod nije udešen
kako treba ili je vrat "malo kriv" (zbog tvorničke
greške, gitara ne stoji u koferu već ... na raznim
mjestima i položajima).
Određene greške u postavci vrata bi se mogle riješiti
podešavanjem truss rod mehanizma u korijenu vrata,
ali to se ne preporučuje amaterima i najbolje je da to
povjerite profesionalcu, pogotovo ako se radi o
srednje skupim i skupim gitarama, pa taj dio ovdje
nećemo ni objašnjavati. Samo da znamo:kako se ova
pojava opaža? Prilikom sviranja "prazne" žice ona
"struže" po nekom pragu prilikom sviranja i daje
ružan ton, ili je pak previsoka od 12. praga naniže.
Kod distorziranog zvuka gitare se ovaj nedostatak
tako i ne primjećuje ali na clean kanalu je to više nego
iritantno.
Kada lockeri iliti utvrđivači (6 komada) Floyda nisu
podešeni kako treba, dešava se da pojedina žice
gitare ne "kotiraju" dobro, odnosno, da žica nije "baš
sasvim" u tonu i daje čudan prizvuk akordima.

Pretpostavljam da imate "štimalicu", digitalnu ili

analognu, jer bez nje je sve dalje suvišno
objašnjavati? Dakle, uključite štimalicu, podesite na
"low E" žicu i udarite praznu donju E žicu. Pogledajte
štimalicu. Ako njena skala odstupa, pokušajte štim
dotjerati zavrtnjima za fino podešavanje Floyda. Ne
ide? Onda ste žicu previše zategnuli ili otpustili, pa će
je sada trebati podesiti: otpustite nut-locker (svaki
imbus nut-lockera drži 2 žice) i pomoću
zatezanja/otpuštanja čivije ugađajte štim dok skala ne
bude na 0. Sada pritisnite žicu na 12. polju i udarite je
trzalicom. Posmatrajte skalu štimalice. Da li je
kazaljka na 0 ili nije? Ako jeste, onda ta žica dobro
kotira a ako nije, moraćete izvršiti podešavanje
lockera Flyoda te žice.

Kao što rekoh, Flyod ima 6 ovih pokretnih lockera,

koji se mogu pomicati uzduž pravca pružanja žica.
Svaki locker ima svoj imbus-vijak. Njihovo pomicanje
je individualno i moguće samo ako se otpusti
pripadajući vijak. Za to vam treba originalni ili drugi
imbus-ključ prave veličine. Malo otpustite pripadajući
imbus. U skladu sa shemom na ilustraciji 2 pomjerite
malo locker "uz" ili "niz" žice. Svaki put kad malo
pomjerite locker udarite žicu da vidite kako proces
napreduje. Kad se kazaljka postavi na 0 - dobro je.
Stegnite imbus lockera da se ne pomjera. Provjerite
štim žice "na prazno". Potom na 12. polju. Je l' sada
OK? U redu. Sad je vrijeme da provjerite ostale žice na
identičan način.
Kad sve podesite, ponovo stegnite nut-locker na
vratu. Sada bi sve trebalo biti OK. Možda bude još
malo potrebno izvršiti fino podešavanje Floyda nakon
stezanja nut-lockera ali to je minorno. Gitara bi sada
trebala da zvuči fino i daje melodičan, topao zvuk
svakom akordu.
Ovim drugim dijelom završavamo seriju podešavanja
Floyd Rose bridgea i većine njegovih licencnih verzija
na električnim gitarama.

Kratki Kurs Za Podešavanje FloydRose

Mehanizma

Ovo će biti dug tekst, al' to je takva tema da se ne

može skratiti i reći u par rečenica. Odmah se
izvinjavam svima koje će ovo iritirati, ali... neki iz
susjedstva su tražili baš ovo da vide. Znate ono: "slika
vrijedi više od tisuću riječi". Neću gnjaviti o tome ko
je izmislio Floyd' nego odma' na stvar..

ŽICE: Floyd Rose bridge (most) gitare je tzv. plivajući

tip mosta i na gitare koje ga imaju ne možete
jednostavno postaviti bilo kakve žice. Ja osobno
koristim Ernie Ball Super slinky 2223 .009-.042 i
poprilično sam zadovoljan s njima iako ima i boljih
(skupljih) serija (previše se istežu, pa se moraju
povremeno dotjerivati vijcima za fino ugađanje).
Komplet u DE ili AT dođe oko 6EUR. Ove žice
dozvoljavaju upotrebu svih mogućnosti koje gitarista
može da izvede na gitari bez gubitka štima ili drugog
nepovoljnog odraza na zvuk gitare. Skučeni lovom,
kakvi uglavnom jesmo, kad nam pukne žica-dvije,
skloni smo uzeti zamjene iz nekog drugog kompleta,
sasvim drugog proizvođača. Pogrešno. Nije sve u
debljini žice, tu su i tonske karakteristike, pa žica iako
"u tonu" nekako daje "škrbav" zvuk, posebno "na
suho" pojačalo (clean). Dakle, ako nemate drugu žicu
istog prozuvođača, morali bi ste promijeniti sve! Ma
nije tako skupo, do 7EUR. Dalje, ako mijenjate jedan
komplet žica sa novim koji ima nešto deblje žice npr. .
011-.046, onda ćete morati izvršiti ponovno ugađanje
svih podesivih mehanizama (most i njegove dijelove,
nut-lockere, visinu magneta...) ako hoćete da gitara
zvuči kako treba. Ovaj posao će vam uzeti sigurno
jedan debeo sat, a možda i više. Nikad ne skidajte sve
stare žice odjednom, već jednu po jednu! Kao prvo,
skinite sa ruku prstenje, satove, narukvice jer s njima
možete oštetiti lak gitare.

POČETAK:Sada ćete pronaći drveni ili plastični tvrđi

predmet u obliku omanjeg linijara i postaviti ga ispod
zadnjeg dijela mosta kao podupirač (da se pokretni
dio Floyda ne zavaljuje). Pazite da ne grebe tijelo
gitare. Može poslužiti i limić koji zatvara otvore na PC
kućištima kad se izvadi neka kartica. Svrha
podupirača je da ne dozvoli Floydu da ga opruge
povuku u krajnji položaj kad je žice nemoguće
postaviti i podesiti most a moguće je da se most
zaokrene pa se ne može upotrebljavati kako treba ili
čak oštetiti. Imate li alat od svoje gitare? Par tzv.
imbus-ključeva? Da? Fino. Kad ovako blokirate most,
oslobodite 3 imbus-zavrtnja na nut-lockeru (na vrhu
vrata) ali ih ne vadite, dovoljno je samo osloboditi 3
pritiskača da su žice slobodne.
Nije greška ako ih posve izvadite ali imate šansu da ih
lakše izgubite ;). Sada sa zadnje strane mosta imate 6
bruniranih vodoravno postavljenih dugih vijaka: oni
drže žice u naročitom mehanizmu Floyda. Trebaće
vam imbus-ključ. Nemojte odmah da otpustite nijedan
od njih prije nego olabavite žicu jer ćete dobiti žicom
preko nosa! Olabavite žice pomoću čivija na glavi
vrata (pegheadu). Flyod ima i 6 vijaka sa gornje
strane njegovog zadnjeg dijela - oni služe za fino
podešavanje štima (postavljeni okomito na one
brunirane duge crne zavrtnje). Sve ih otpustite do
kraja ali ih ne vadite.

Sada koristeći imbus okrećite vijak suprotno od

kazaljke na satu dok se ne oslobodi žica, ne više (ne
vadite ove dijeliće!) . Mali pritiskač u Floyd
mehanizmu će se pomjeriti malo unazad i osloboditi
žicu, te je sad posve uklonite i sa čivija (odmotate).
Kao što vidite, kraj žice nema "kuglicu" (gauges,
bullet) a vaš novi komplet je ima! Sad vam treba nova
žica i donošenje odluke - nove žice možete postaviti
na dva načina:

a) odsječete dobrim kliještima dio nove žice gdje je

kuglica, na mjestu gdje završava pleter koji drži
kuglicu

b) žicu provučete kroz otvor na stubu čivije i povučete

je kroz nut-locker sve do mosta i drugi kraj učvrstite u
Floyd, pri čemu kuglica na čiviji ne dozvoljava da se
žica odmotava

Koji vam je način lakši? Nemate kliješta? Odaberite

jedan način.

Ad A) odsjekli ste žicu kako je navedeno pod a) i sada

taj svježe odsječni dio stavite u locker Floyda odakle
ste maloprije izvadili žicu. Locker nije "šupalj" i ima
dno pa žica ne može da "prođe", te zato jednom
rukom pritiskajte i držite mirno žicu dok drugom
rukom (ili neki pomagač) imbusom zategnete imbus-
vijak u smjeru kazaljke na satu. Dotegnite dobro ali
ne divljački! Ovi se zavrtnji ne mogu baš lako oštetiti
ali... nikad se ne zna. Ako pak slabo stegnete u
lockeru žicu imate šansu da se žica oslobodi i - opet
preko nosa kad se budete najmanje nadali . Sada žicu
prevucite preko vrata i provucite kroz nut-locker a
onda dalje do čivije. Uvucite žicu i namotajte je da se
zategne, tek onako. Zgodno je imati spec. plastični
navijač za žice koji sliči kurbli; njime se brže žice
namotavaju nego rukom. Ima ih nabaviti i u našem
Gradu. Raspitajte se. Prekratko namotana žica je
dvosjekli mač: kod pucanja žice blizu bridgea,
naprosto otpustite čiviju dok ne mognete suprotni
kraj žice umetnuti u locker i - voila, kao nova! Ako je
ima malo na stupu čivije, niš' od posla. Malo
namotane žice daje tendenciju gubljenja štima iako bi
nut-locker-i trebali sprječiti je u tome.
Sada ponovite isti postupak za preostalih 5 žica.
Predstoji sad važan dio ali prije toga:

Ad B) provukli ste žicu sve do kuglice, kako je rečeno

pod b) i provukli ste je kroz nut-locker, pa preko vrata
sve do iznad Floyda; pustite žicu nekih 4-5cm preko i
odjecite višak kliještima. Opet nemate kliješta? OK,
onda kraj žice stavite u locker Flyoda i postupkom
opisanim pod Ad A) učvrstite kraj. Sada zategnite
rukom žicu (odignite je) i navijajte žicu na čiviju
(rukom ili navijačem) dok ne dostigne neki stepen
zategnuća. I ta je žica gotova. Idemo slijedeću na isti
način. Ne brzajte, zeznućete nešto. Uzmite minut
pauze.

OSLOBAĐANJE MOSTA Sad je vrijeme da oslobodite

most. Radni položaj mosta je kada su imbus-zavrtnji
sa zadnje strane Floyda paralelni sa tijelom gitare. Ne
valja kad je Flyod nagnnut nazad niti naprijed,
objasnićemo sve slučajeve. Prvo moramo izvaditi onaj
podupirač: okrenite prema vratu i pritisnite blago
ručicu floyda; tako ćete olabaviti žice i napraviti malo
prostora da se on izvadi; polako oslobađajte pritisak
na ručicu Floyda. Ako ste neku žicu slabo pritegnuli
sada ćete to saznati Kako sad stoji Floyd, pogledajte
sa strane!

PODEŠAVANJE UGLA FLOYDA: Floyd poput klackalice

drže 3 opruge kojes se nalaze u unutrašnjosti gitare.
S donje strane gitare imate centralni poklopac i kad
ga uklonite vidjećete prost mehanizam. Kod većine
gitara ove tri opruge su postavljene paralelno ali su
kod Dean i ESP postavljeni tako da tvore trokut. Dva
zavrtnja za drvo drže opruge. Njihovim stezanjem ili
otpuštanjem regulišete "dužinu hoda" opruga. Za
njihovo ugađanje, ako vam bude to trebalo, trebaćete
kratak i dobar odvijač.

a) Most je nagnut prema vratu: opruge Floyda su

labave. Dotežite zavrtnje nosača opruga dok Floyd se
ne poravna sa tijelom gitare.
b) Most je nagnut unazad: opruge Floyda su
prenategnute. Otpuštajte zavrtnje nosača opruga dok
ne postignete poravnanje Floyda sa tijelom gitare.

KONAČNO:Sada možemo štimati žice gitare. Osobno

preferiram upotrebu štimalice, koje danas zaista nisu
skupe, 30-35KM; štimanje "na uho" i slično je
prevaziđeno i - glupo. Štimanje počinje od donje E
žice a zatim idemo redom dalje. Sve štima, super
zvuk? OK. Sada stegnete nut-locker, opet ne
manijački. Probajte štim? malo se "razdesio"? Eh,
ništa zato, dešava se. Sada je vrijeme da upotrijebite
one zavrtnje za fino podešavanje sa gornje strane
zadnjeg dijela Floyda. Za to vam ne treba alat, služite
se prstima. Opet idemo od donje E pa na gore do
gornje E. Ponovo provjerite donju E? OK? Nije, ali je
odstupanje manje? Nije ništa strašno, ponovite
prethodni postupak za fino štimanje. Ostaje još da
provjerite visinu magneta (pogledajte opis u postu:
Kako dostići HM-zvuk gitare...). Sad je gitara spremna
za "oranje".

Moram napomenuti da je Floyd osjetljiva stvar i ne

dajte da vas nagovore da odižete gitaru za ručicu
Floyda i tako dokažete njegovu kvalitetu. Iako je sve
od čelika, lako zeznete stvar a kompletna zamjena
Floyda je sve samo ne zabavna. I ja sam
svojevremeno gledao našeg Zelu da radi to na svom
Fenderu, Dimebaga na Deanu, Kirka na ESP... ali njih
ne muči lova a i vaša gitara sigurno nije ni upola
cijene njihove. Zato - pamet u glavu. Ako ste novajlija
sa Flyodom ne forsirajte tzv. "diving bomb" i
"squeling a la Dimebag" dok se malo ne odomaćite. Tu
snaga nije fora, no tehnika. Probajte, praksa čini
čuda!
I na kraju, ako svirate negdje žive svirke i žešći ste
gitarista, dobro bi bilo da ponesete još jednu gitaru,
jer publika neće čekati da vi promijenite žicu! Hvala
na strpljenju pri čitanju i - sretno.
LEKCIJA 5

Čitanje tablatura

OBJAŠNJENJA ZNAKOVA U TABLATURAMA

Znaci u tablaturama :

Značenje redova:

1. red lijeva 1
2. red desna '
3. red
4. red e|----------
5. red H|----------
6. red G|----------
7. red D|---3------
8. red A|----------
9. red E|----------
10. red
11. red

1. red - Red u kome se ispisuju radnje lijeve ruke.

1 - kažiprst lijeve ruke
2 - srednji prst lijeve ruke
3 - domali prst lijeve ruke
4 - mali prst lijeve ruke
+ - palac lijeve ruke

2. red - Red u kome se ispisuju radnje desne ruke.

' - trzalicom odozgo
, - trzalicom odozdo
" - flažolet trzalicom i palcem (svinja)
^ - udarac trzalicom uz zaglušivanje dlanom
1 - razlaganje kažiprstom desne ruke
2 - razlaganje srednjim prstom desne ruke
3 - razlaganje domalim prstom desne ruke
4 - razlaganje malim prstom desne ruke
+ - razlaganje palcem desne ruke

3. red - Red za ispisivanje znakova koji se sviraju na

prvoj žici.

4. red - Prva žica. Brojke koje se ispisuju u ovom redu

označavaju pragove koje treba odsvirati.

5. red - Druga žica. Brojke koje se ispisuju u ovom

redu označavaju pragove koje treba odsvirati.

6. red - Treća žica. Brojke koje se ispisuju u ovom

redu označavaju pragove koje treba odsvirati.

7. red - Četvrta žica. Brojke koje se ispisuju u ovom

redu označavaju pragove koje treba odsvirati.

8. red - Peta žica. Brojke koje se ispisuju u ovom redu

označavaju pragove koje treba odsvirati.

9. red - Šesta žica. Brojke koje se ispisuju u ovom

redu označavaju pragove koje treba odsvirati.

Četvrti, peti, šesti, sedmi, osmi i deveti red počinju

slovom. Na to slovo treba obratiti pažnju. Ono
pokazuje kako je naštimana gitara !!!

10. red - Uvijek prazan red radi preglednosti.

11. red - Red u kojem se ispisuje harmonija.

Takt
lijeva
desna

e|-------------------------------------|
H|-------------------------------------|
G|-------------------------------------|
D|-------------------------------------|
A|-------------------------------------|
E|-------------------------------------|

Odsviran ton.
- Obzirom na to da je jedan od osnovnih problema
tablature taj što ne ukazuju na dužinu nota, dužina se
ili pretpostavlja, ili se tablatura koristi uz snimak.
lijeva 1
desna '

e|-------
H|-------
G|-------
D|---5---
A|-------
E|-------

Odsviran akord.
- U ovom slučaju rubrika "lijeva" je prazna.
lijeva
desna '

e|---2---
H|---3---
G|---2---
D|---0---
A|-------
E|-------

..... - Ton koji traje duže.

- Ovo se često koristi kada dok jedan ton traje počinje
drugi.
lijeva 1
desna '

e|------------
H|------------
G|------------
D|---5.....---
A|------------
E|------------

~ (vibrato)
- Vibrato ,žica se nakon trzanja blago povlači na gore i
dole.
lijeva 1
desna '

e|------------
H|------------
G|------------
D|---5~~~~~---
A|------------
E|------------

ho (hammer on)
- Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže čekićanjem
(hamer = čekić) prstom. Ukoliko se jedan od brojeva
nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on
izvodi izuzetno kratko, drugi ton se izvodi gotovo u
istom momentu kad i trzaj.
lijeva 1 3
desna '

e|----------
H|----------
G|----ho----
D|---5--7---
A|----------
E|----------

po (pull off)
- Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže skidanjem prsta
sa žice dok žica još titra. Ukoliko se jedan od brojeva
nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on
izvodi izuzetno kratko, a drugi ton se izvodi gotovo u
istom momentu kad i trzaj.
lijeva 3 1
desna '

e|----------
H|----------
G|----po----
D|---7--5---
A|----------
E|----------

tr (trill)
- Uzastopnim ponavljanjem ho i po postiže se trill.
Ponavljanja može biti više, ali se otrzava samo prvi
ton. Moguće je krenuti u trill i bez prvog trzaja.
lijeva 1 3 1
desna '

e|-------------
H|-------------
G|----tr-tr----
D|---5--7--5---
A|-------------
E|-------------

bu (band up)
- Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže zavrtanjem žice
na gore (ka šestoj žici) dok ton ne postigne visinu
drugog navedenog tona. Ukoliko se jedan od brojeva
nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on
izvodi izuzetno kratko, sa zavrtanjem žice se počinje
čim se odtrza prvi ton.
lijeva 3
desna '

e|----------
H|----------
G|----bu----
D|---5->7---
A|----------
E|----------

bd (band down)
- Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže zavrtanjem žice
na dole (ka prvoj žici) dok ton ne postigne visinu
drugog navedenog tona. Ukoliko se jedan od brojeva
nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on
izvodi izuzetno kratko, sa zavrtanjem žice se počinje
čim se odtrza prvi ton
lijeva 3
desna '

e|----------
H|----------
G|----bd----
D|---5->7---
A|----------
E|----------

ld (let down)
- Žica se prvo zavrne i tek kao zavrnuta odtrzava, a
zatim se otpušta dok ne postigne visinu drugog
navedenog tona. Ukoliko se jedan od brojeva nalazi u
zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on izvodi
izuzetno kratko, a sa otpuštanjem žice se počinje čim
se odtrza prvi ton.
lijeva 3
desna '

e|----------
H|----------
G|----ld----
D|---7->5---
A|----------
E|----------

lb (let back)
- Isključivo posle bu ili bd, kada se zavrtanjem
postigne drugi navedeni ton, žica se otpušta nazad do
trećeg navedenog tona.
lijeva 3
desna '

e|-------------
H|-------------
G|----bu-lb----
D|---5->7->5---
A|-------------
E|-------------

sl (slide)
- Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže prevlačenjem
prsta preko žice do drugog navedenog tona.
Praktično, ovde se čuju svi međupragovi, ali se
obelježavaju samo polazni i krajnji. Ukoliko se jedan
od brojeva nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton),
onda se on izvodi izuzetno kratko, u prevlačenje se
kreće gotovo u istom momentu kad i u trzaj.
leva 3
desna '

e|----------
H|----------
G|----sl----
D|---5->7---
A|----------
E|----------

sl (slide)
- Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže prevlačenjem
prsta preko žice ka glavi gitare do neodređenog praga
(notno gledano naniže, kao što pokazuje strelica).
Ukoliko se prvi ton nalazi u zagradi onda se on izvodi
izuzetno kratko, a u prevlačenje se kreće gotovo u
istom momentu kad i u trzaj.
lijeva 3
desna '

e|----------
H|----------
G|----sl----
D|---5->\---
A|----------
E|----------

sl (slide)
- Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže prevlačenjem
prsta preko žice ka magnetima do neodređenog praga
(notno gledano na više kao što pokazuje strelica).
Ukoliko se prvi ton nalazi u zagradi onda se on izvodi
izuzetno kratko, a u prevlačenje se kreće gotovo u
istom momentu kad i u trzaj.
lijeva 3
desna '

e|----------
H|----------
G|----sl----
D|---5->/---
A|----------
E|----------

sl (slide)
- Sa neodređenog praga se kreće u klizanje niz vrat
gitare (od glave prema magnetima) ka navedenom
tonu.
lijeva 3
desna '

e|----------
H|----------
G|----sl----
D|---/->5---
A|----------
E|----------

sl (slide)
- Sa neodređenog praga se kreće u klizanje uz vrat
gitare (od magneta prema glavi ka navedenom tonu.
lijeva 3
desna '

e|----------
H|----------
G|----sl----
D|---\->5---
A|----------
E|----------

r (rake)
- Udarac preko žica koje su zaglušene prstima lijeve
ruke.
lijeva
desna '
r
e|---!---
H|---!---
G|---!---
D|---!---
A|---!---
E|---!---

****** ZAPISIVANJE AKORDA******

Nadam se da je ovaj način zapisivanja akorada

dovoljno intuitivan da i sami pretpostavite šta je
napisano, ali evo prvo par primjera, a zatim i
objašnjenja.

E - 022100
A - x02220
D - xx0232
Gm7 - 353363

C - 332010
| |||||+-- prag prve žice
| ||||+--- prag druge žice
| |||+---- prag treće žice
| ||+----- prag četvrte žice
| |+------ prag pete žice
| +------- prag šeste žice
|
+-------------- tonalitet i tip akorda

U pjesmaricama ćete naći akorde u rasporedu kao u

sljedećem primjeru. Svaki znak |, slično kao u
tablaturama, pravi podjelu među taktovima. Ako se
između ova dva znaka nalazi više zapisanih akorada,
onda njihov broj mora biti logičan. Za slučaj da je takt
četvoročetvrtinski, onda ih ima četiri i odvojeni su
zarezima koji takt dijele na četvrtine. Uostalom,
pogledajte primjer i mislim da će vam biti sve mnogo
jasnije. Ovo je jedna od stvari koja se mnogo lakše
shvataju gledanjem nego objašnjavanjem.

|C|

|C,C,C,C|

| C , C , C , C Am |

|CC,CC,CC,CC|

Čitanje tablatura 2

Tablatura je način zapisivanja pojedine pjesme

slovima i brojkama koji govori sviraču na koju poziciju
na instrumentu stavi svoje prste.

Razlikuju se od notnog zapisa koji koristi note i

simbole. Iz tablature se može pročitati koji se ton
svira na kojoj poziciji, može se vidjeti kad je hammer-
on, slide, pull-of, vibrato i slično. No najveci je
nedostatak to što se nemože precizno odrediti duljina
trajanja tona nego se za to treba preslušavati pjesma.
Kako note imaju svoj linijski i notni sistem tako i
tablature imaju svoj. Njega čini šest horinzotalnih
linija od kojih svaka predstavlja po jednu žicu. Kod
tablatura umjesto simbolja ključa nazali se oznaka
TAB.
Žice se označavaju slovima ( od najviše do najniže; e,
dakle najtanja žica je najviša dok je najdeblja žica E
najniža) Primjer:

Akordi/Tabovi:
e-----------------------------------------------
B-----------------------------------------------
G-----------------------------------------------
D-----------------------------------------------
A---7--8--9-10----------------------------------
E-----------------------------------------------

Na ovom primjeru su brojevi na predzadnjoj žici

odzgora, to znači da se svira 7. polje,8. polje, 9. i 10.
polje po tom redu na drugoj žici odozgo.

Ovo je primjer akorda zapisanog preko tablatura:

E:

Akordi/Tabovi:
e|---0---------
B|---0---------
G|---1---------
D|---2---------
A|---2---------
E|---0---------

Ako su brojevi jedan ispod drugoga kao na primjeru

gore to znači da na G žicu na 1. polje postavite jedan
prst, dok na 2. polje na D i A žicu postavite ostala dva
prsta ( ako je “0” tada ostavite praznu žicu). I sada
sve žice odsvirajte

Zaključak: Tablature su vrlo jednostavne za čitanje i

bez problema možete naučiti bilo koju pjesmu pomocu
njih. Na našoj stranici možete skinuti tablature nekih
pjesama i lekcija za učenje.

Metronom

Metronom je bilo koja sprava koja regulira

pravilan zvučni puls, pomaže za stvaranje
pravilnog tempa, koji se mjeri u jedinici "beat
per minute" (BPM)
Nezamjenjiv je uređaj za glazbenike već
stoljećima.
Metronom je izumio Dietrich Nikolaus Winkel
1812. godine. Ludwig van Beethoven
je prvi poznati glazbenik koji je počeo koristiti
metronom.

Glazbenici koriste metronom kada žele održati

određeni tempo tako da namjeste metonom na
brzinu udarca koja im odgovara.

Moderni metronomi su elektronički, sa kvarc

kristalima koji održavaju preciznost sličnu
onima koji se koriste kod ručnih satova.
Postoje i sofisticiraniji metronomi koji mogu
stvoriti dva ili više
zasebna zvuka.
Metronom je vrlo bitna sprava ako se bavite
glazbom jer s njime usavršujete svoj smisao za
ritam.
Svi poznati gitaristi i pogotovo bubnjari koriste
ili su koristili metronom tako da je moja
preporuka da ga i vi počnete koristiti.

LEKCIJA 6

Akord

Akord

Što su to akordi?

Riječ akord ima 2 osnovna značenja. Prvo je ono

iz teorije glazbe, a drugo je ono koje cete vi
naučiti.
To je simbolički prikaz hvataljke gitare, sa
označenim mjestima koje morate pritisnuti
prstima lijeve ruke i žicama koje morate trznuti
prstima desne ruke. Oznake za polja, prste
lijeve i desne ruke, te žice ste već naučili
(barem se nadam, a ako niste ponovite).

Kakvi akordi postoje?

Postoji mnogo skupina akorda, ali oni osnovni
su: durski kvintakordi (oznaka: veliko
štampano slovo), molski kvintakordi (oznaka:
malo štampano slovo) i dominantni septakrdi
(oznaka:veliko ili malo štampano slovo i broj
7). Ostali akordi koji su posebno zastupljeni u
zabavnoj glazbi su tzv. nepotpuni akordi, ali
sve se može izvesti i bez njih.

Primjer akorda (D-dur) Crvene točkice

označavaju mjesto na koje morate staviti prst
lijeve ruke (crveni broj označava prst). Bijela
točkica označava žicu na koju ne stavljate prst,
ali ju treba trznuti (tzv. prazna žica)

Barre akordi
Barré je poprečan hvat prstom, najčešde
prvim, preko dvije ili više žica.

Služi za izvođenje težih tonaliteta, koji

zahtijevaju da se pritisnu sve žice (žica ima 6, a
mi imamo samo 4 prsta s kojim sviramo, stoga
koristimo barré).

U početku ćete imati problema sa izvođenjem

barré-a.
Nikako necete dobivati čisti zvuk, a i prsti ce
vas boljeti. To je normalno. Treba samo uporno
vježbati, a zvuk će doći sam po sebi.

Bitno je samo da vam ruka bude uvijek

opuštena!!! Za izvođenje barré hvata potrebno
je potpuno opustiti prste lijeve ruke i ispružiti
ih najviše što možete. Kako biste si sve to
olakšali prilagodite položaj lijeve ruke.
(Proucite pravilno drzanje gitare)

Zapamtite! Nemojte stiskati prejako, jer to ne

poboljšava, već otežava izvođenje barré-a.
Barré se označava ravnom crtom preko polja
koje pokriva. Uz njega je i obavezno rimski broj
koji prikazuje koje je to polje.

Uz to javljaju se i znakovi kao i kod drugih

akorda.

To je to! Sve što još trebate je sve savladati i

naučiti nove akorde. Akorde možete pogledati
u zbirci akorda, koju ćete naći na ovoj web
stranici.

Zapamtite: imajte strpljenja i nemojte

odustajati. Trud će kad tad uroditi plodom.

Napomena:
Neki ljudi kažu da početnici trebaju svirati na
tvrdim, odnosno debelim žicama u početku. To
je razumljivo jer vam se mišići u rukama i
prstima moraju razviti. Stvar je u tome što
debele žice kod nekih ljudi (poput mene)
djeluju antistimulativno. Makar deblje žice
imaju bolji ton, prsti se više raspadaju i slično,
a onda vam se ne da svirati. Tako da je moja
preporuka uzeti "devetke" ili ako ste stvarno
nježna dušica "osmice" i učiti se svirati na tim
tanjim žicama. Meni su one bile otkriće.

Power akordi
Skale akorda

Evo da malo objasnim o cemu se ovde radi!

Ovo su ljestvice svih dur i mol akorda.

Naime, ako zelite sami otkrit o kojim se

akordima radi u odredenoj pjesmi upotrijebite
ovo!

Glavno je da otkrijete koji je pocetni akord(ton)

u nekoj pismi i pola posla je obavljeno. Tad
vam preostaje pogledat u ove tablice i svi
akordi koji se mogu u pismi upotrebit stoje
pred vama!

znaci...odredite samo po sluhu prvi akord

pjesme(prvi ton), ako se pisma sastoji od 3
akorda, akordi koje se mogu koristiti su 3. i 5.
akord od tog prvog akorda (pr. ako je prvi
akord Am, sljedeci je 3. akord od njega => C i
5. => E...ili jos jedan primjer, ako je prvi akord
F# sljedi Bm(A#) i C#.). U slucaju da ima vise
akorda mogu se upotrebiti svi tonovi iz te
ljestvice(pr. ako je Dm ljestvica mogu biti
akordi Dm, Em, F, Gm, A, B, C, Dm! Zbog toga i
stavljan ove tablice, sve te kombinacije, sa
svim akordima mozete pronac u njima...

Jos cu vam pojasnit i ovo!

MoL: 1.m(1) 2.m(1/2) 3.d(1) 4.m(1) 5.d(1/2)

6.d(1) 7.d(1) 8.m
DuR: 1.d(1) 2.m(1) 3.m(1/2) 4.d(1) 5.d(1)
6.m(1) 7.d(1/2) 8.d

povise tablica vam sve to puno lipse

izgleda(superscript i subscript)...

-Superscript(broj u zagradama) oznacava

pomak izmedu dvije note! U molskim
ljestvicama polutonovi se nalaze izmedu 2. i 3.
tona, te izmedu 5. i 6.
u durskim poluton je izmedu 3. i 4., te 7. i 8.
-Subscript(d i m) oznacava da li je akord dur ili
mol.

LEKCIJA 7
Bend-anje

Ovo je posljednji trenutak da se odlučite da li više

volite svoje prste ili svirati gitaru.

Ako se odlučite da nastavite sa vježbanjem

zbog česte upotrebe band-a cete na vrhovima
prstiju imati zadebljanu kožu kao na petama i
znajte da će vam se ženske stalno žaliti da im
trgate najlonke. :o)

Žica se prstom lijeve ruke pritisne na određeni

prag a kad se žica trzne prstom se žica zavija,
pomiče na gore, dok ne dostigne visinu
slijedećeg željenog tona.
Oznaka: bu.

Sada, pitanje je s koliko prstiju bendate.

Bendati s jednim je teško ukoliko niste navikli
(a i debljina žica igra ulogu). Moja preporuka je
kad bendate da bendate sa 2 prsta. Dakle
recimo da želite bendati malu "e" žicu na
sedmom polju. Postavite kažiprst na peto polje,
srednji prst na šesto polje, a prstenjak na
sedmo. I krenete bendati ton na sedmom s
prstenjakom. Pomognite mu sa srednjim
prstom koji je i dalje na šetom polju.
U ovom konkretnom slučaju zapisan je cjelibend
koji se izvodi tako što se trećim prstom kojim
je pritisnuta G žica na petom pragu zavrne
(povuče na gore) do te mjere da dostigne
visinu tona koji svira sedmi prag.
Iako se prostom računicom (razlikom
potrebnog i početnog tona) lako može
izračunati za koliko treba band-ati žicu, da li za
pola, cjeli i stupanj ipo taj se podatak posebno
zapisuje pored samog znaka za band.

Za full bendove nekad možete iskoristiti još

jednu polugu, a to je palac. Prebacite palac s
gornje strane vrata. Čak možete i dodirivati
ove "deblje" žice (naravno ukoliko bendate ove
tanje), i iskoristite palac kao polugu. Uz to ako
bendate sa 2 prsta (dakle pomažete sa
srednjim) vidjet ćete kako to bendanje i nije
teko teško.

Polubend-ovi se označavaju sa 1/2, cjelibendovi

sa 1/1, band-ovi od stupanj ipo sa 1+1/2 itd.
Evo i stupanj ipo band up-a, čisto da vidite kako se
zapisuje

Ove note koje su toliko kratke da svojim trajanjem ni ne

ulazu u ukupan zbir trajanja u jednom taktu smo već
spominjali kod tehnika: hammer on i pull off,
ali se nigdje ne koriste tako često kao kod
band-anja.

Praktično je u pitanju ista stvar samo je

zavrtanje do teme ubrzano da ton svoje
trajanje započinje sa onom višom vrjednošću.

Utrošite dosta vremena na dobro bendanje jer

je to jako bitan dio onog "feeling"-a i utječe na
vaš ton.
Postoji hrpa novih grupa poput Triviuma i
sličnih gluposti u kojima gitaristi sviraju jako
brzo, i odsviraju 30 tonova u 2 takta, a onda
kada dođe bend kao da koza mekeće. Jer
nemaju feel. To se radi opušteno, a ne zgrčeno.

Slide
Hammer on

Hammer on je tehnika sviranja gitare koja se

izvodi zakucavanjem prstima lijeve ruke.
Dakle, kao što rekoh, zakucavanje je u pitanju,
zato se ova tehnika i zove "čekićanje" iliti
hammer on. Da vidimo kako se to koristi taj
čekić.

Najbolje da prokomentiram sljedeći primjer.

Samo prije toga da nadodam da ga u

tablaturama obilježavaju sa ho.(hammer on) ili
sa H (kao hammer)

npr 5h7

U ovom primeru ho-om povezana su dva tona.

Prvi ton (peti prag treće žice) odsvirate tako
što stavite prst broj jedan (kažiprst) i trznete.
Drugi ton (sedmi prag treće žice) izvodite tako
što bez ponovnog otrzavanja trećim prstom
pritisnete žicu na sedmom pragu. Sam potez
treba uraditi dovoljno brzo da se ne priguši ton
koji traje (zato ovo zovu čekićanje). Ako se ovo
izvede kako treba udarac po žici kao da izazove
pojačanje vibracija pa se sve to zajedno čuje
kao novi ton. Iako je novi ton sasvim jasan
veoma lako ga je razaznati među otrzinam
tonovima jer ima karakterističan prizvuk.
Ovdje je stvar ista samo što se stvar ponavlja
dvaput. Prvi ton se izvodi trzanjem a drugi i
treći bez.

Ovaj sam primjer stavio čisto da ne bi došlo do

zabune i da bi sve opcije bile obrađene.

Ovdje je ustvari odsviran klasičan hammer on

samo je prva nota toliko kratka da je to prosto
zanemarivo. Čak joj ni trajanje (uvjek se crta
kao osmina) ne ulazi u ukupan zbir nota u
jednom taktu. Ipak i taj ton se čuje.
Ako, i kada, naiđete na ovakvu oznaku nemojte
se zbuniti. Kad budete pročitali o čemu se radi
skužit će te da je stvar zapravo veoma
jednostavna.

Ovdje se drugim prstom (kažiprstom) kuca po

trećoj žici i to po sedmom pragu. Udarac treba
opaliti malo jače tako da žica i bez predhodnog
treperenja zavibrira (počne da proizvodi ton)
dovoljno jako da se razlika u jačini nota ne
primjeti. Možda jedva da je malo teži za
izvođenje ali ništa strašno.

Pull off
Natural harmonic ( prirodni harmonici)

Vjerovali ili ne, izvođenje ove tehnike ima

mnogo više veze sa Fizikom nego što bi to itko
pomislio.

Pored odsviranog tona na bilo kojem

instrumentu uvjek ćete uz njega čuti i njegove
harmonike.
Harmonici su tonovi čija je frekvencija u
pravilnom matematičkom odnosu sa osnovnim
tonom.
E sad, kad odsvirate neki ton čut ćete njegove
harmonike čija je frekvencija polovina
frekvencije osnovnog tona, četvrtina (polovina
hvata svoju polovinu), osmina...
Ton čija je frekvencija trećina frekvencije
osnovnog tona takođe će se pojaviti. Ovo
nemojte shvatiti bukvalno, nemojte sad da
ispadne da kad odsviraš jedan ton kao da svira
cjeli orkestar, ti tonovi se stvarno čuju ali
veoma veoma tiho.

Prirodni harmonici izvode se tako što se

prstom lijeve ruke jedva dodirne žica a onda
odtrza. Međutim ovo nije mogude izvesti bilo
gdje, tu privilegiju imaju prije svega XII, V, VII i
XIX prag. Obratite pažnju, XII prag je točno na
polovini žice, V na četvrtini a VII na tredini, i
XIX je na tredini ali sa druge strane.

Zbog ovog je bio bitan onaj uvod a zbog toga

se i zovu tako kako se zovu: prirodni harmoni
ili nh. Ono što je ovdje veoma važno da se kaže
je da ako odsvirate nh ne idete baš uvjek dobiti
onaj ton koji biste inače dobili da ste pritisnuli
žicu na tom pragu.

Na XII dobivate istu visinu tona, do duše boja

tona je malo drugačija, čak je malo ljepša ali to
je taj ton. Na V pragu dobivate ton koji je za XII
stupnjeva viši od njega, znači 19 pragova
razlike.

Ako izvedete prirodni harmonik na VII pragu

dobit cete istu visinu tona kao kada bi ste ga
izveli i na XIX pragu a dobivate ton koji
odgovara tonu sa tog praga. Zanimljivo, zar ne!
Ono što je XIX prag za VII to je za V, XXIV.
Potpuno ekvivalentno jer i ta dva prirodna
harmonika daju istu visinu tona. E da! Obje ove
kombinacije daju dva tona koja su u "kontra
fazi", tako da kažem, ali ne bih sad dalje širio
priču o Fizici. Samo da dodam da se uz jaku
distorziju natural harmonici mogu izvesti i na
još po nekom mestu, naravno na osmini, šestini
itd. djela žice koji vibrira.

Ne spomenuh ranije, prirodni harmonik se

najčešde izvodi domalim prstom iako nije
pravilo a pored toga ne bih imao išta više da
dodam. Dosta sam se napričao.

Pinched harmonici

Ovo je svojevrsna kompenzacija za one kojima

je krivo što se natural harmonic ne može
izvesti na svim mjestima/pragovima i da se
dobiju svi tonovi.

Pinched harmonic - ph je kombinacija

odsviranog tona ili praga, kako hoćete, i
prirodnog harmonika.

Izvodi se tako što se lijevom rukom pritisne

neki prag, a desnom odtrzava ali na sasvim
neobičan način. Ovo se izvodi trzalicom a žica
se udara odozgo prema dolje.

Evo kako se izvodi sam udarac: u trenutku

kada trzalica pređe preko žice i kada bi žica
nesmetano trebela trzati, u istom potezu se
palcem blago dodirne žica.

Dakle ne bi bilo loše da trzalicu malo

podvučete ispod prsta.

Nije uvjek sve jedno gdje dete držati desnu

ruku, točnije gdje ćete ovo izvesti jer i kad
izvodite ph "gađate" polovinu, četvrtinu ili
trećinu onog djela žice koji svira, od praga koji
je pritisnut do donjeg konjića, pa je tako
praktično moguće dobiti više različitih tonova
sa minimalnim pomicanjem desne ruke.
Kako se izvodi pinched harmonic iz primjera
mislim da i sami shvaćate pa to ne bih
ponavljao, čini mi se interesantnije da vam
malo objasnim način njegovog zapisivanja.

Zapisuje se kao i svaki drugi ton s tim što se

crta još jedna nota koja ukazuje na visinu tona
koji je "izletio" kao harmonik i ta nota se piše u
zagradi. To je to, ništa strašno. Samo ću
napomenuti da ce vam trebati malo vježbe kao
i sa svime drugim. Ako vas zanima kako zvuči
pinched harmonics,prepoznat cete ih u pjesmi
od Pantere – Cemetery Gates (poslije sporog
dijela na pocetku). Ako poslušate Zakk Wylde-a
on ih radi stalno, a u Americi se zovu i
"Squeelie", jer kao da ton "cvili".

Artificial harmonics - Veštački harmonici

Veštački (oktavni) harmonici – Artificial

harmonics

Žica je učvršćena na oba svoja kraja (konjić –

kobilica), po definiciji na njenoj polovini (XII
prag) se može dobiti harmonik, koji je za
oktavu viši od osnovnog tona koji daje prazna
žica. Ako ulogu konjića preuzme neki od prstiju
leve ruke, on pritiskajući žicu, na nekom polju,
“skraćuje” njenu dužinu. Skraćivanjem se
pomera i mesto njene sredine i ona nije više
iznad XII praga, nego na nekom pragu iznad XII
polja. Na primer: pritiskom žice na prvom polju
može se proizvesti harmonik iznad XIII praga,
koji je u stvari oktava osnovnog tona tako
“skraćene” žice. Dalje ako bi pritisnuli žicu na
III, IV, V polju harmonike bi dobijali na XV, XVI,
XVII polju (dvanaest polja (polustepena)
razlike; što prema intervalima predstavlja
oktavu). Ovakvim izvođenjem dobijaju se
tonovi za oktavu viši od pritisnutog, otuda im i
naziv oktavni ili veštački.
Proizvođenje oktavnih harmonika izvodi se
samo desnom rukom (ako izuzmemo da smo
levom pritisli žicu na nekom polju); na sledeći
način: jagodicom ispruženog kažiprsta treba
dodirnuti žicu iznad praga na kom želimo da
izvedemo harmonik, istog trenutka kada
domalim ili palcem proizvodimo ton. Dakle žica
se može okidati palcem ili domalim prstom, u
zavisnosti da li želite da vam ostane palac ili
ostali prsti slobodni kako bi se mogao odsvirati
još koji ton. Najčešće se ovi tonovi izvode
samostalno, nesto “češće” se odsvira još bas
palcem, tako da se kombinacija u kojoj se žica
okida domalim najčešće koristi; da budem
iskren nisam video dosad klasičnog gitaristu
koji okida žicu palcem (ipak ova tehnika najviše
nalazi primenu u klasici), tj. sam jednom ovo
video u nekoj interpretaciji T. Emmanuel – a.
LEKCIJA 8

Tehnika desne i leve ruke

01 Tehnika desne ruke

Desna ruka je večini gitarista velika boljka jer

zaostaje za lijevom.Razlozi za to su brojni.
Većina gitarista izabere lijevu ruku za solo a
desnu za ritam.Drugi razlog je nedovoljna
povezanost ruku zbog nepravilnog ili
nedovoljnog vježbanja.Treći bi bio taj da je
trzanje komplicirana radnja i treba mnogo
vremena da bi postala automatska i usklađenja
sa lijevom rukom i komandama iz glave. Znači
puno vježbanja !

Najbolje bi bilo da uzmete tvrdu ili srednje

tvrdu trzalicu i krenete sa vježbama koje
možete pogledati u ovoj rubrici. Bitno je da
pravilno vježbate odnosno da pravilno vježbate
držanje trzalice (imate objašnjeno vec kako
držati pravilno trzalicu) i pritom pazite da je
trzalica okomito na žice (gotovo okomito)

Tehnika Lijeve Ruke

Jedna od najvedih pogrešaka početnika koji se

sami uče da ne koriste sve prste, ponajviše
mali prst.

Morate koristiti sve prste.

Ako ste zapostavili bilo koji prst odmah to
pokušajte ispraviti. Vježbe za jačanje malog
prsta i prstenjaka mogu biti molska
harmonijska ljestvica sa četri žice i lidijska
ljestvica sa trede žice naviše. Svi prsti
postavljaju se okomito na žice i pritišću ih
neposredno uz prag. Pritisak mora biti dovoljno
precizan i jak ali ne i grčevit.
Palac postavite kao na slici i trudite se da ga
ne vješate:
Nizak položaj palca zahtjeva više snage ali donosi
pravilan položaj ruke, zgloba i prstiju i omogućava
vam da prsti lete po vratu. Dok čekaju svoj red
prsti su jedan do dva centimetra iznad vrata.
Nastojte da ljevom rukom imate što više
kretanja prstima a što manje rukom. Radije
hvatajte preko 5-6 pragova nego da mičete
ruku.

Tajna brzine lijeve ruke leži u poznavanju

principa korištenja mišida brzine i mišida
snage. Za pritiskanje žica, povlačenje i
udaranje prstima lijeve ruke koriste se mišići
brzine tj. pojedine grupe mišića prstiju. Mišići
sange su mišiči podlaktice i nadlaktice. Granica
između tih mišića je oko zgloba dlana. Takvom
podjelom poslova kao i minimalnom potrebnom
snagom pritiska – kod naprednije tehnike
mnogo ćete dobiti. U prvo vrijeme vježbajte
nešto jače hvatanje ili na akustičnoj gitari.

Tako ćete dobiti potrebnu čvrstoću. Kod

sviranja od lijeve ruke zahtjevamo legato
princip pritiskanja. Naime ako sviramo ljestvicu
ili niz tonova iz viših ka nižim tada nastojimo
da svaki prst zauzme svoju poziciju prije nego
taj ton trznemo. Kod sviranja iz baseva u
visoke to je nemoguće. Legato sviranje prema
visokima će vam biti teže i više ga vježbajte.