Gerald i Jones:
socijalna
Ψ
se bavi proučavanjem ponašanjakoje je funkcija socijalnih podražaja (egzaktnost u pristupu imjerenju; ZV su ono što se da objektivno registrirati).Međutim, treba naglasiti da socijalni podražaj
nije
samostvarna fizička nazočnost drugih osoba već proizlazi i izsocijalno-razvojnih posljedica kao socijalizacijski efekt. Osobaje npr. učenjem internalizirala norme ponašanja – one djeluju imehanizmima nutarnje kontrole.U socijalnoj psihologiji zastupljeni su, kao i u drugim granamapsihologije, različiti teorijski pravci (geštalt psihologija,kognitivna psihologija, biheviorizam, psihoanaliza) imetodološki pristupi.
1.3. POVJEST
: Rođendan socijalne psihologije je 1908. g.kad su izašle dvije publikacije koje imaju u naslovu ‘socijalnu
Ψ
’. To su izdali englez McDougall (psiholog) i amerikanacRoss (sociolog). Linder (austrijski autor) ‘Osnove socijalne
Ψ
’(1871. g.
→
to je starije od 1908.!). Sredinom 20-tih se javljajumodernije koncipirana socijalna
Ψ
F. Allporta (1924. g.). To jeprvi suvremeni udžbenik socijalne psihologije jer su tu prvinalazi dotadašnjih istraživanja (utjecaj grupe na ponašanjeljudi, istraživanja konformizma). To su prave exp. provjere.Početak exp. provjera pitanja socijalne
Ψ
počinje 1897. g.Triplett. Tražio je od isp. da obave jednu motoričku aktivnost(svatko radi sam i u nazočnosti drugih). Ispitanici su manjeuspješni obavljajući aktivnost u grupi (simultano aktivne grupetj. osobe vrše dinamogeni utjecaj na pojedinca). No nijekontrolirao faktor takmičenja (on postoji iako su ispitaniciupozoreni da se rezultati neće uspoređivati).Zašto se socijalna
Ψ
nije ranije počela razvijati kaoznanstvena? Po nekima nije postojala realna potreba (uključniodnosi među ljudima su bili objašnjeni kroz religiju,praznovjerja, odnosi su rješavani kroz legalizirane normeponašanja tj. zakone). Ili zato što nije bilo metodološke osnove(nije bilo skala za mjerenje stavova). Ili pitanja nisupostavljena u takvoj formi da dozvoljavaju neposrednu exp.provjeru (npr. je li čovjek altruist ili ne?).
1.3.METODOLOGIJA SOCIJALNE PSIHOLGIJE
Gotovo sve metode psihologije primjenjuju se u svomizvornom ili prialgođenom obliku u socijalnoj psihologiji. Uglobalu gledano postoje korelacijski i eksperimentalni pristup.Psiholozi preferiraju experimentalni pristup jer dozvoljavaanalizu kojom se može pouzdanije izvesti zaključak ouzročno-posljedičniom vezama.
1.3.1. EKSPERIMENTALNI NACRT
DEF.:
Eksperiment je znanstveno-istraživački postupak kojim se u strogo kontroliranim i ponovljivim uvjetima izazivaneka pojava radi njenog opažanja i/ili mjerenja. Osnovnakarakteristika eksperimenta je sustavno manipuliranje NZV imjerenje u kojem stupnju je ta manipulacija utjecala na ZV(ponašanje).
Cilj eksperimenta:
Prema tome, osnovi cilj eksperimenta jeutvrđivanje uzročno-posljedičnih veza, tj. provjeriti kakodjeluje određeni faktor ili varijala
(nezavisna varijabla)
naneki jasno definiran fenomen
(zavisna varijabla).
Drugimriječima, pokušava se maksimalizirati dio varijance mjerenjakoji se može objasniti djelovanjem NZV, pri tomeminimalizirati varijancu pogreške, a istodobno kontroliratisistematske relevantne faktore.
Struktura experimenata
u socijalnoj
Ψ
: neki su elementi istiali je značenje varijabli i postupaka specifično.
1.
NZV
= odnose se na konstantne uvjete, to su NZVodnosno variranje podražajnih uvjeta
2.
ZV
= ili reakcija
1.)
Izbor ispitanika
:
Što se tiče izbora ispitanika, osnovni jezahtjev izrada homogenih skupina, jer rasporedom isp. ueksperimentalne situacije je manja vjerojatnost da budupristrane (naravno, kad su grupe jedinice analize. U početkumoraju biti ekvivalentne). Ponekad su neke karakteristikeispitanika relevantne i mogu izazvati razlike u reagiranju naexp. situaciju – tad i o tome treba voditi računa. Tad isp.možemo stratificirati prema tim osobinama (uzmemoproparacije isp. prema zastupljenosti u definiranoj populaciji).To je postupak koji želi stvoriti konstantne uvjete. Ako, pak,želimo vidjeti kako ta neka osobina izgleda kao NZV tad juizborom ispitanika variramo i odgovaramo na specifičnapitanja. Isp. se mora uputiti u to što je njegov zadatak.
2.)
Uputa
: Uputa se može koristiti da se kod ispitanika stvoriodređena udešenost, da se inducira neko stanje i postupak experimentalne manipulacije, tj. varijacije. NPR.:
a)
Uputom se kod ispitanika može izazvati određenarazina uzbuđenja i anksioznosti (npr. jednoj skupinikažemo da će biti bolno, a drugoj ne). Anksioznostmožemo varirati i na osnovu ranije provedenih ispitivanjaili poznatih rezultata (to je drugi način). Pouzdanije jeanksioznost varirati uputom no izborom isp. jer prvomjerenje može utjecati na drugo. Anksioznost, pak,možemo shvatiti kao akutno, trenutno stanje ili stabilnucrtu ličnosti (ne znamo što zapravo mjerimo). Sigurnije jeto varirati uputom.
b)
Uputama se može varirati i doživljaj uspjeha ineuspjeha kod ispitanika.
c)
Njom se često prikriva prava svrha experimenta, noone moraju biti logične i prihvatljive.
d)
Motiviranost variramo tako da npr. jednoj skupinikažemo da će im se vrlo puzdano mjeriti inteligencija adrugoj da su to samo aproksimativni zadaci koji ćeposlužiti za konstrukciju testa inteligencije, itd.
3.
Nazočnost drugih osoba
: Nazočne osobe u experimentu surelevantne (postupci, geste, paralingvistički znakovieksperimentatora)
→
utječu na očekivanja, hipoteze ispitanika.Osim tih općih pitanja u području socijalne
Ψ
karakteristikedrugih osoba su često i NZV (kako npr. na grupni pritisak tj.konformizam utječe status osoba koje su izvor tog pritiska.status = NZV).
4.
Eksperimentalni zadatak
: Kao experimentalni zadatak služesvi oni različiti zadaci iz drugih područja istraživanja. Ponekadsluže za experimentalnu manipulaciju npr. variranjeuspjeha/neuspjeha. Zadatak nema točno ili netočno rješenje, papolovici ispitanika po slučaju (da su po karakterist ikamaisti) kažemo da su bili uspješni, a drugoj da su bili neuspješni.Proces i ishod je teško odvojeno analizirati. Ishod je npr.promjena stava ili ponašanja a proces analiziramo s obziromna na to da li je određenim promjenama u ZV došloposredstvom promjena u stanjima organizma.Postexperimentalna provjera} nakon pokusa npr. validacijskimupitnikom. Svrha toga; u socijalnoj
Ψ
je malo standardnihpodražajnih situacija koje se mogu primjeniti bez bojazni da
3