Professional Documents
Culture Documents
SAŽETAK
Ova ˝skripta˝ predstavlja odgovore na pitanja iz kolegija Opća fizika 2, koja se sluša na
istraţivaĉkom smjeru PMF-a, fiziĉkog odsjeka, u drugom semestru kod profesora Emila
Babića. Pitanja moţete pronaći na http://www.phy.hr/~ebabic/pitanjaOFII.html.
Osnovna literatura, koju sam koristio prilikom odgovora na ispitna pitanja, su predavanja
profesora Babića, udţbenik iz Elektriciteta i Magnetizma (Berkeley) [1], udţbenik Mehanika
(Berkeley) [2], razne knjige navedene u popisu literature i poneka provjera s interneta
(iskljuĉivo wikipedia). Namjena ove skripte je iskljuĉivo pomoć pri usmenom ispitu, ne smije
se shvatiti kao zamjena za predavanja te propisanu literaturu. Skripta podlijeţe ponekim
pogreškama, no iskreno ću se potruditi da ih svedem na minimum. Skripta nije dana s
namjerom bezumnoga štrebanja, jer to ne koristi nikome, pogotovo ne budućim fiziĉarima.
Sve što se nauĉi iz gradiva OF2 će uvelike koristiti u daljnjem studiju. Zahvaljujem svima
koji su dopustili da koristim njihove materijale u svrhu poboljšanja ove ˝skripte˝.
Napomena: 19.08.2008. – nisu odgovorena sva pitanja i vizualni detalji poput saţetka nisu
ureĊeni, moţete ih dodati, tj. napisati i poslati meni na e – mail (dzoljom@dominis.phy.hr).
Sve komentare i prijedloge s namjerom poboljšanja ovih odgovora takoĊem šaljite na mail.
Literatura
[1] E.M. Purcell, Elektricitet i Magnetizam, Tehniĉka knjiga, Zagreb
3
4
Sadržaj
1. Astronomska mjerenja brzine svjetlosti: Römer i Bradley.
2. Fizeauova i Foucoultova mjerenja brzine svjetlosti.
3. Michelson-Morleyevi eksperimenti.
4. Lorentzove transformacije.
5. Kontrakcija dužina i dilatacija vremena.
6. Relativističko zbrajanje brzina.
7. Relativistička količina gibanja i sila.
8. Relativistička kinetička energija.
9. Ovisnost brzine o kinetičkoj energiji elektrona.
10. Prostorno-vremenski interval i dijagrami Minkowskog.
11. Veza između ukupne energije i količine gibanja za relativističku česticu.
12. Električni naboj. Elektrizacija, dvije vrste i transport naboja. Pokusi.
13. Sačuvanje i kvantizacija električnog naboja.
14. Coulombov zakon. Pokus. Određivanje vrijednosti naboja.
15. Energija sustava naboja. Potencijalna energija.
16. Električno polje. Značenje i prikaz električnog polja. Pokusi.
17. Tok električnog polja i Gaussov zakon.
18. Primjene Gaussovog zakona za računanje električnog polja jednoliko nabijene sferne ljuske, niti i
beskonačne plohe.
19. Električni potencijal. Veza sa električnim poljem. Potencijal točkastog naboja.
20. Električno polje kao gradijent potencijala.
21. Električno polje i potencijal prostorne raspodjele naboja.
22. Sila na površinski naboj.
23. Energija pridružena električnom polju. Potencijalna energija kontinuirane raspodjele naboja.
24. Divergencija vektora. Gaussov teorem za električno polje.
25. Vodiči i izolatori. Transport naboja i prodiranje električnog polja.
26. Vodič u elektrostatskom polju. Potencijal, gustoda naboja i električno polje na površini i u
unutrašnjosti vodiča.
27. Princip rada gromobrana i Faradayevog kaveza.
28. Pločasti kondenzator. Izvod kapaciteta.
29. Kuglasti kondenzator. Izvod kapaciteta.
30. Spajanje kondenzatora.
31. Energija kondenzatora.
32. Prenošenje naboja i gustoda struje.
33. Stalne struje i jednadžba kontinuiteta.
34. Električna vodljivost - Ohmov zakon.
35. Model električne vodljivosti.
36. Vodljivost metala, tipovi veze između atoma u tvari.
37. Slučajevi kada Ohmov zakon ne vrijedi.
38. Energija koja se disipira pri toku struje u vodiču.
39. Izvori elektromotorne sile: van de Graffov uređaj i termočlanak.
40. Kemijski izvori elektromotorne sile: članci i baterije.
41. Kirchoffova pravila.
5
42. Naboj i struja izbijanja i nabijanja kondenzatora kroz otpornik.
43. Oerstedov pokus. Veza između struja i magneta. Sila između vodiča pod strujom.
44. Naboj koji se giba: mjerenje iznosa i invarijantnost.
45. Električno polje pločastog kondenzatora u sustavu koji se giba stalnom brzinom.
46. Električno polje točkastog naboja koji se giba stalnom brzinom.
47. Međudjelovanje naboja koji se gibaju.
48. Lorentzova sila. Sila na vodič kojim teče struja.
49. Sila kojom međudjeluju dva paralelna vodiča kojima teku struje.
50. Stokesov teorem, cirkulacija i rotor vektora.
51. Cirkulacija gustode magnetskog toka (B) oko i izvan vodiča kojim teče struja.
52. Amperov teorem (zakon). Primjena na računanje gustode magnetskog toka (B) torusa i dugačke
zavojnice.
53. Biot-Savartov zakon.
54. Magnetsko polje prstena kojim teče stalna struja.
55. Magnetsko polje na osi konačne zavojnice.
56. Tok magnetskog polja kroz zatvorenu i otvorenu površinu.
57. Hallov efekt.
58. Elektromotorna sila koja se inducira u kvadratičnoj petlji koja se giba kroz nehomogeno
magnetsko polje stalnom brzinom. (Pomodu Lorentzove sile)
59. Veza između elektromotorne sile i promjene toka magnetskog polja kroz kvadratičnu petlju.
60. Smjer inducirane struje u petlji: Lentzovo pravilo.
61. Energija koja se disipira u petlji kojom teče inducirana struja.
62. Primjena elektromagnetske indukcije za proizvodnju struje. (Generator)
63. Univerzalni zakon elektromagnetske indukcije. Lokalna veza E sa B.
64. Međuindukcija. Koeficijent mađuindukcije za mali prsten unutar velikog.
65. Koeficijent međuindukcije: Teorem o recipročnosti.
66. Samoindukcija. Struja nabijanja i izbijanja zavojnice.
67. Energija sadržana u magnetskom polju.
68. Gustoda struje pomaka.
69. Maxwellove jednadžbe i elektromagnetski valovi.
70. L-C sklop.
71. Prigušeni RLC sklop.
72. Rezonantni serijski RLC sklop (krug).
73. Struja i pomak u fazi u krugu sa izvorom izmjenične elektromotorne sile i zavojnicom.
74. Struja i pomak u fazi u krugu sa izvorom izmjenične elektromotorne sile i kondenzatorom.
75. Struja i pomak u fazi u serijskom RLC krugu kojim teče izmjenična struja.
76. Impedancija za otpornik, zavojnicu i kondenzator.
77. Paralelni RLC krug.
78. Snaga i energija u krugovima s izmjeničnom strujom. Efektivna vrijednost struje i napona.
79. Transformacija električnog napona i struje.
80. Trofazne struje. Spoj u zvijezdu i trokut.
81. Trofazni električni motor. Linearni motor.
82. Kapacitet pločastog kondenzatora ispunjenog dielektrikom.
83. Potencijal molekule. Dipolni moment.
84. Dipol u vanjskom električnom polju i električno polje dipola.
6
85. Polarne i nepolarne molekule i polarizacija izolatora.
86. Električno polje u izolatoru i dielektrični pomak.
87. Dielektrični proboj. Energija kondenzatora ispunjenog izolatorom.
88. Magnetska svojstva tvari. Relativna magnetska permeabilnost.
89. Molekularni prikaz dija- i paramagneta. Magnetski moment.
90. Magnetizacija, gustoda magnetskog toka i magnetska susceptibilnost para- i dijamagneta.
91. Feromagneti i magnetske domene.
92. Histereza. Meki i tvrdi feromagneti.
93. Zemljino magnetsko polje.
7
1. Astronomska mjerenja brzine svjetlosti: Römer i Bradley.
2. Fizeauova i Foucoultova
mjerenja brzine svjetlosti.
8
3. Michelson-Morleyevi eksperimenti.
(3.1)
gdje je V brzina prijemnika koji se giba ka (+), ili od (-) izvora svjetla. No pokusi su pokazali
da je za bilo koji sustav, bez obzira na njegovu brzinu i bez obzira na relativnu brzinu
prema zamišljenom sredstvu širenja.
Mnogi fiziĉari su pokušali eksperimentalno dokazati relaciju (3.1), tj. utvrditi pomak
etera, ali ni jedan nije uspio pokazati gibanje Zemlje kroz eter. Sve do eksperimenata
Michelsona i Morleya.
*Michelson – Morley aparatura (shematski dijagram). Svjetlost iz izvora S je usmjerena uz pomoć leće L i dijeli se u
dvije koherentne zrake uz pomoć polupropusnog zrcala . Zrake A i B se reflektiraju nazad do i tada superponiraju u
interferentnu sliku koju opaţamo uz pomoć teleskopa T. CP je kompenzacijska ploĉa izraĊena od stakla tako da zrake A i B
prijeĊu jednaki optiĉki put.
9
Sliĉno tome, vrijeme potrebno da se vrati svjetlost do je . Zbog toga je ukupno
vrijeme proteklo tijekom povratnog puta svjetlosti
Pri ĉemu je .
Sada ćemo izraĉunati vrijeme za put B, prikazan na slici 3.2. Tijekom vremenskog
intervala ⁄2, zrcalo se pomaknulo za udaljenost u ⁄2 prema desno. Prema tome
ukupni put B je
10
Kako se moţe primijetiti, postoji vremenska razlika izmeĊu puta zbog gibanja
aparature relativno s obzirom na eter, dana relacijom
Još je ostala mala vjerojatnost da je eksperiment bio izveden kada je Zemlja bila skoro
u mirovanju relativno s obzirom na eter.
„Eksperiment ćemo ponavljati u intervalima svaka tri mjeseca, i tako će sve dvojbe biti
izbjegnute.“
11
Michelson nije sudjelovao u ovim ponavljanjima eksperimenta koje su provodili
Morley i D. C. Miller. Njegovo razoĉaranje s prekrasno koncipiranim i savršeno izvedenim
eksperimentom je oĉito iz slijedećeg odlomka, napisanim 1902., petnaest godina nakon
dogaĊaja:
„Mislim da se može tvrditi da je problem, koji je doveo do pronalaska interferometra, više
nego kompenziran sa činjenicom da je ovaj konkretni eksperiment dao negativni rezultat.“
Slika 3.3. Crteţ aparature koju su koristili Michelson i Morley 1887. (a) Izvor svjetlosti, zrcala i
teleskop su montirani na 1.5 m2 kamenu ploĉu, koja je plutala na bazenu ispunjene ţivom.
(b) Ovo omogućava sporu rotaciju ĉitave aparature bez uvoĊenja naprezanja. (c) Pogled odozgo na
aparaturu gdje se vide dodatna zrcala koje su koristili Michelson i Morley da bi povećali optiĉki put
svjetlosti.
12
4. Lorentzove transformacije
1. U svim sustavima, koji miruju ili se kreću jednoliko pravocrtno, vaţe isti fizikalni
zakoni.
2. Brzina svjetlosti u svim sistemima, koji se nalaze u uzajamnom jednolikom
pravocrtnom kretanju, jednaka je u svim pravcima i nezavisna od kretanja sustava.
(4.1.)
(4.2.)
(4.3.)
13
mora biti suglasna s tim da je Ako brzinu pravocrtnog kretanja u oznaĉimo s
14
5. Kontrakcija dužina i dilatacija vremena.
Kontrakcija dužina
Promatramo štap koji miruje (slika 5.1) duţ osi x u sustavu S. Kako štap miruje u S,
koordinate poloţaja njegovih krajeva ne ovise o vremenu. Konvencija istovremeno
odreĊivanja koordinata u sustavu iz kojeg se mjeri. Imamo
(5.1.)
(5.2.)
(5.3.)
Odnosno
Gdje je duţina štapa u njegovom sustavu mirovanja, a L duljina štapa u sustavu koji se
giba. Vidi sliku 5.2.
15
Dilatacija vremena
(5.5.)
(5.6.)
Odnosno
U sustavu S izmjereni razmak iz sustava S' je dulji nego što to pokazuje sat u S'.
Zakljuĉak koji moramo prihvatiti je sljedeći: Promatrajmo dva sustava, S i S', u jednolikom
relativnom gibanju. Svaki sustav ima svog opaţaĉa sa vlastitim ujednaĉenim satovima koji
miruju u tom sustavu. Ako se na odreĊenom mjestu u sustavu S dogode dva dogaĊaja
razdvojena vremenskim razmakom Δt što ga mjeri opaţaĉ u S, vremenski razmak što ga mjeri
opaţaĉ u S' biti će dulji. On će biti Δt'=γ Δt. Obrnuto, za dva dogaĊaja na odreĊenom mjestu u
sustavu S' razdvojena vremenom Δt', opaţaĉ u sustavu S će izmjeriti dulji razmak; on će
izmjeriti razmak Δt=γ Δt'. Taj efekt se naziva dilatacija vremena. Ĉini se kao da satovi koji se
gibaju napreduju polaganije od onih koji miruju. Korijen prividnog paradoksa leţi u
invarijantnosti brzine svjetla c. Sustav koji se giba uvijek ima kraće vrijeme ( ).
16
6. Relativističko zbrajanje brzina.
Neka se sustav S' giba jednolikom brzinom s obzirom na sustav S. Ĉestica se giba
jednolikom brzinom s komponentama u sustavu S. Kolike će biti komponente
brzine ĉestice s obzirom na sustav S' ?
Definicije prave brzine su iste:
(6.1.)
(6.2.)
(6.3.)
Ako pobliţe promotrimo brojnik ovog razlomka, vidimo da imamo obiĉne Galilejeve
transformacije, uvjet je da je brzina . Transformacije su simetriĉne, zbog
, no ipak razliĉite od v'x
Ako imamo foton njegova je brzina vx=c, a ako uvrstimo to u jednadţbu (6.5)
dobijemo da je v'x=c, što je bio uvjet pri traţenju Lorentzovih transformacija.
17
7. Relativistička količina gibanja i sila.
Zakoni fizike uvoĊenjem pojma relativistike su se uvelike promijenili. Svi zakoni koji
su prije bili znani fiziĉarima (potvrĊeni za male brzine ) morali su se nanovo ispitati.
Zakon oĉuvanja koliĉine gibanja neće biti oĉuvana za brzine bliske brzini svjetla. Ako
promatramo srazove ĉestica pri relativistiĉkim brzinama, vidimo da drugi Newtonov zakon ne
moţe vrijediti ako je masa m konstantna, jer bi ubrzanje bilo jednako , pa ako sila
djeluje dovoljno dugo, brzina bila bi veća od brzine svjetla c.
* (7.1.)
18
Posebni slučajevi
Ne moramo ga derivirati:
Akceleracija teţi u 0 kada v→c. Interakcije ne obuhvaćaju objekte koji se gibaju v > c
(iako ih još i ne znamo)
*Neki kaţu da je γimi relativistiĉka masa, ali to je obiĉna glupost; postoji samo jedna invarijantna masa, nikakva
relativistiĉka. Povezati γi i mi je neproduktivno!
19
8. Relativistička kinetička energija.
Ono uvijek vrijedi, naravno za relativistiĉki izraz nešto drugaĉije. Ako se sjetimo
izraza za silu, koja je, po definiciji, jednaka promijeni koliĉine gibanja u vremenu, i
primijenimo izraz za relativistiĉku koliĉinu gibanja dobivamo
(8.3.)
Graf 8.1.
20
Ukoliko bi gledali sluĉaj kada je imali bi
Stoga je
21
10. Prostorno-vremenski interval i dijagrami Minkowskog.
Vrste intervala
Napomena:
Vremenski intervali ostaju sukcesivni – u bilo kojem referentnom sustavu su uzroĉno
posljediĉno povezani. Dok za prostorni interval nema ograniĉenja.
Prikladan naĉin povezivanja tih intervala i Lorentzovih transformacija su dijagrami
Minkowskog (Slike 10.1 i 10.2). Minkowski je prvi uoĉio da pojedinaĉno vrijeme i prostor
(duţine) nemaju neki smisao.
22
11. Veza između ukupne energije i količine gibanja za relativističku česticu.
(11.1)
Identitet
(11.2)
(11.3)
(11.5)
Ako imamo npr. foton, ĉija je masa 0, tada imamo izraz E= cp , što je vrlo ĉesta
aproksimacija u fizici visokih energija. Svjetlost nosi koliĉinu gibanja .
Ako je brzina ĉestice →Energija mirovanja.
23
12. Električni naboj. Elektrizacija, dvije vrste i transport naboja. Pokusi.
Vaţna svojstva el. naboja bitna za svojstva tvari je da se elektriĉni naboj ĉuva (zakon o
oĉuvanju el. naboja), i el. naboj je kvantiziran (nukleoni se sastoje od 3 kvarka...).
Elektrizacija
Pokusi:
Trljanje emonitnog štapa i vune (-), stakleni štap i amalgamska koţa (+). Privlaĉne sile
privlaĉe stiropor (+), ili ga odbijaju (-). Štap levitira komad alufolije (poprimi naboj i onda se
istoimeni naboji odbijaju).
Smjesa minija i sumpora Nabijemo kugle razliĉitim nabojem,
minij ide na – kuglu, a sumpor na + kuglu.
Kod posljednjeg pokusa vidjeli smo diferencijaciju naboja koja se dogaĊa zbog trenja izmeĊu
ĉestica – elektriziraju se (energija sastojaka tvari mora biti negativna da bi tvar bila na okupu).
24
Graf 12.1. Mali broj elektrona će
moći imati E = 0! Ti elektroni su
izvor za STM (elektronski
mikroskop).
Elektronima treba veća energija da
doĊu do vakuuma, plin će biti rjeĊi.
Ako donesemo 2 tijela u tijesan kontakt (nm) doći će do prijenosa elektrona; samo taj
kontakt moramo brzo prekinuti (prijenos elektrona uzrokuje + ili -).
Nabijena tijela ne bi trebala privlaĉiti nenabijena tijela! Uzrok tome su polarizacija i dipolni
moment (pitanje 83. i 85.).
Pokusi:
Elektroskop (slika 12.1.) – povezali smo vlaţnim uţetom elektroskop i šipku s kuglom te
nanosili naboj. Kako smo nanosili naboj šipka elektroskopa se lagano ˝penjala˝. Time smo
demonstrirali brzinu transporta naboja u razliĉitim materijalima (vlaţno uţe bolje vodi
naboje).
Pokazujemo što znaĉi da je zrak nabijen: ukoliko
elektroskopu primaknemo uţarenu spiralu
njegova kazaljka će se otkloniti. Isto bi se
dogodilo da upalimo šibicu jer se zrak oko
elektroskopa oĉigledno ionizirao. Kad smo
prstom taknuli elektroskop kazaljka se takoĊer
pomaknula. Došlo je do ionizacije naboja – nema
zbrajanja , nego odnošenje elektrona.
25
13. Sačuvanje i kvantizacija električnog naboja.
Izoliran znaĉi da nema izmjene tvari kroz granicu sustava. To ne znaĉi da se naboji ne
mogu stvarati. No u procesima stvaranja dolazi do ove pojave: stvaranje (poništenje) nekog
broja pozitivnih el. naboja uvijek je popraćeno stvaranjem (poništenjem) istog broja
negativnih naboja.
Elektriĉni naboj je karakteristika subatomskih ĉestica i kvantiziran je. Kada se
izraţava kao višekratnik takozvanog elementarnog naboja e, elektron ima naboj −1. Naboj
elektrona iznosi pribliţno 1.6021×10-19 C. Elementarni naboj predstavlja jednu od osnovnih
konstanti fizike.
Millikanovi eksperimenti s kapljicama ulja (slika 13.1.), kao i mnogi drugi
eksperimenti, pokazali su da se elektriĉni naboj nalazi samo kao višekratnik jedne koliĉine
naboja. Tu koliĉinu, jednaku apsolutnoj vrijednosti el. naboja elektrona, nazivamo kvant
elektriciteta i oznaĉavamo sa e.
Ĉinjenica da je elektriĉni naboj kvantiziran jest izvan okvira klasiĉne teorije
elektriciteta i magnetizma. Najĉešće ćemo je zanemarivati i pretpostavljati da toĉkast el. naboj
q moţe sadrţavati bilo koju koliĉinu naboja. To nam neće ĉiniti teškoće, unatoĉ
kvantiziranosti. Raspolaţemo s gustoćom naboja (volumna , plošna , linijska ).
26
14. Coulombov zakon. Pokus. Određivanje vrijednosti naboja.
˝Dva se mirna električna naboja odbijaju ili privlače silom koja je proporcionalna umnošku
njihovih naboja, a obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti između njih˝.
Prvo je sprijeĉio rotiranje pa dodao naboj i mjerio kut otklona torzijske vage. Zatim je
rotirao u suprotnom smjeru i dobio
Mjerenja s torzijskom vagom nisu bila precizna (5% toĉnosti), no ljudi su mu vjerovali
jer je Newtonov zakon gravitacije bio poznat.
27
15. Energija sustava naboja. Potencijalna energija.
Promatramo rad koji moraju vanjske sile izvršiti da bi se neki broj elektriĉno nabijenih
tijela doveo u odreĊeni poloţaj. Nije vaţno pomiĉe li se probni naboj q1 prema q2 ili obrnuto.
I u jednom i u drugom sluĉaju rad je vanjskih sila (koji se troši na svladavanje elektriĉnih sila
meĊu nabojima q1 i q2 ) jednak integralu umnoška vanjske sile i projekcije pomaka na smjer
sile:
(F je dugodoseţna ~ )
(uvrstimo u integral i
imamo)
28
Potencijalna energija pripada sustavu kao cjelini. Što bi bilo kad ne bi imali toĉkaste
naboje? Npr. 2 tijela (Slika 15.1.); imali bi 3 ĉlana za Ep – zbog r meĊusobnog i vlastitog r
Primjer: Raĉun Ep kristalne rešetke. Da energija nije negativna kristalna rešetka bi se raspala.
Zbog Paullijeva principa nije moguće imati 2 elektrona u istom kvantnom stanju.
Zato se elektroni ne mogu sabiti u toĉku.
Veza sile i Ep: Sila je negativni gradijent potencijalne energije.
29
16. Električno polje. Značenje i prikaz električnog polja. Pokusi.
Traţimo najlakši naĉin raĉunanja sustava naboja. To ćemo uĉiniti tako da uvedemo
koncept polja. U stvari nemamo nešto novo. Samo smo poopćili raĉunanje naboja: poljem
opisujemo silu po jediniĉnom naboju, koja bi (po iznosu i smjeru) djelovala na neki ispitni
naboj u bilo kojoj toĉki prostora. Naravno moramo pretpostaviti da su izvori polja na
odreĊenim poloţajima. Promotrimo kako smo došli do elektriĉnog polja.
U okolinu priĉvršćenog izvora (naboja q), dovedemo probni naboj . Sila na probni
naboj biti će
Podijelili smo silu na dio koji djeluje i na svojstvo okoline. Kada je q poznat, ostatak
je vektorska funkcija koordinata naboja (izvora). Ne lokalnu interakciju smo sveli na lokalnu
interakciju – u toĉki .
Na r imamo polje koje radijalno djeluje u svim smjerovima. Ako odemo na udaljenost
2r polje će biti 4x manje.
Polje opisujemo silnicama. One daju samo smjer, ne i jakost polja. To dobijemo
promatranjem kuta otklona u pokusu.
Pokus:
Imamo kuglicu obješenu na niti (probni naboj). Kada
pribliţimo štap, koji nema naboja (ne moramo znati
uzrok nastajanja), kuglica se otkloni za kut . Iz slike
16.1. vidimo
Slika 16.1.
30
Zbog naboja q svaka toĉka u prostoru je dobila vektorsko svojstvo – el. polje. Za
toĉkasti naboj smo našli izraz za polje, no što ako imamo polje sustava toĉkastih naboja?
Jednostavno zbrojimo sve doprinose
Raspodjele naboja:
Volumna raspodjela:
npr. nabijeni izolator
Uzmemo mali dio s volumenom dV' na udaljenosti r' od proizvoljnog ishodišta i
gustoćom naboja , pri ĉemu je V' volumen raspodjele naboja, Q
ukupni naboj (Slika 16.2.). Doprinos naboja na toĉku p je
Slika 16.2.
Volumna raspodjela naboja
31
Površinska raspodjela: (Slika 16.3.)
vodiĉi – samo na površini se moţe imati višak pozitivnog ili negativnog naboja.
32
17. Tok električnog polja i Gaussov zakon.
Slika 17.1.
Slika 17.2.
Moţemo primijeniti analogiju toka fluida (slika
17.3.)
Slika 17.3.
Ako je tok je 0 (skalarni umnoţak, a cos90°= 0).
Problem je u tome što su vektori ĉesto vektorske
funkcije, pa tok i nije tako lako naći.
33
Slika 17.4. Tok vektorske funkcije
kroz proizvoljnu površinu
Ako podijelimo proizvoljnu površinu na puno malih komadića (slika 17.4.), tada tok
vektorske funkcije kroz proizvoljnu površinu moţemo definirati kao
Plošni integral neke vektorske funkcije po nekoj plohi S znaĉi naprosto ovo:
podijelimo plohu na male dijelove; predstavimo svaki dio, element plohe, vektorom, ĉiji je
iznos jednak površini elemenata, leţi na normali i usmjeren je iz volumena obuhvaćenog
plohom; za svaki element plohe izraĉunamo skalarni umnoţak vektora elementa te plohe i
lokalnog vektora ; zbrojimo sve skalarne umnoške. Graniĉna vrijednost tog zbroja, kad se
dijelovi plohe smanjuju ka nuli, traţeni je plošni integral, tok polja.
Gaussov zakon
Pitamo se koliko iznosi tok elektriĉnog polja kroz kuglinu plohu? Odgovor je lak,
budući da je jakost polja u svakoj toĉki kugline plohe jednak , smjer polja je
radijalan (od središta za pozitivan i prema središtu za negativan naboj), a svaki je vektor
elementa plohe usmjeren radijalno od središta kugle. Uzevši u obzir predznak q dobivamo
34
Ova jednadţba nam kazuje da je tok neovisan o veliĉini kugline plohe.
Ako zamislimo zatvorenu plohu koja obuhvaća prvu, kuglastu plohu, ali sama nije
kuglasta (slika 17.5.). Naša tvrdnja je da je tok kroz drugu plohu jednak toku kroz prvu plohu.
Da bismo to dokazali, promotrimo stoţastu plohu s vrhom na poloţaju naboja q koja na
kuglastoj plohi izrezuje malu plohu i nastavlja prema vanjskoj plohi na kojoj izrezuje plohu
na udaljenosti R od toĉkastog naboja. Ploha veća je od plohe : prvo zbog omjera
kvadrata udaljenosti , , i , drugo, za faktor , zbog toga što je kut , izmeĊu i
zrake od naboja q do te površine općenito razliĉit od 0° (koliko je kod kugline plohe).
Elektriĉno polje na promatranom mjestu na vanjskoj plohi smanjeno je za faktor i
radijalno je usmjereno. Oznaĉimo polje na vanjskoj plohi sa , a polje na kuglinoj plohi sa
. Stoga vrijedi:
35
Ako imamo više naboja tada gledamo superpoziciju naboja ,
odnosno tada je tok
˝Tok električnog polja kroz bilo koju zatvorenu plohu, tj. integral po toj plohi,
jednak je ukupnom električnom naboju obuhvaćenom tom plohom podijeljenom sa ˝
Gaussov zakon je vaţan zbog dvije stvari. Prvo, daje nam odnos polja i njegovih
izvora, koji je suprotan Coulombovu zakonu. Coulombov zakon nam kaţe kako izraĉunati
elektrostatsko polje i njegov razmještaj, dok Gaussovim moţemo izraĉunati koliĉine naboja i
njihov razmještaj ako znamo elektriĉno polje. Drugo, matematiĉka relacija koju smo izveli
predstavlja moćnu analitiĉku metodu kojom se mogu riješiti teški problemi. Mogućnost
korištenja Gaussovog zakona ovisi o simetriji plohe. Što je geometrija problema veća to je
integral kompliciraniji.
36
18. Primjene Gaussovog zakona za računanje električnog polja jednoliko
nabijene sferne ljuske, niti i beskonačne plohe.
Slika 18.1.
Elektriĉno polje sferne raspodjele naboja.
37
Električno polje jednoliko nabijene niti
Postavimo valjkastu plohu, oko beskonaĉno, jednoliko nabijene, duge ţice, duljine L i
polumjera r, ĉija je os na pravcu raspodjele, i zatvorimo je dvjema bazama (slika 18.2.) . Zbog
simetrije, polje je radijalno (okomito na pravac raspodjele) pa je tok polja kroz baze jednak
nuli ( je okomito na vektore polja). Tok kroz valjkastu plohu je naprosto njena površina,
, pomnoţen s , tj. s poljem na plohi. Elektriĉni naboj obuhvaćen zatvorenom plohom
(baze i plašt valjka) je , pa je prema Gaussovom zakonu imamo ,
odnosno
Slika 18.2.
Prikaz polja za primjenu Gaussovog zakona
radi odreĊivanja polja linearne raspodjele
naboja
Elektriĉno polje s jedne i druge strane ravnine, bez obzira na njegovu jakost, mora
(zbog simetrije) biti okomito na ravninu raspodjele; u tom sustavu nema drugog jednoznaĉnog
smjera. Zbog simetrije polje mora imati istu jakost i suprotan smjer u dvjema toĉkama koje su
simetriĉne s obzirom na ravninu raspodjele.
38
Kad smo utvrdili ove ĉinjenice, Gaussov zakon nam neposredno daje rezultat za jakost
polja: zamislimo cilindriĉnu plohu koja ima površinu presjeka A, ĉije su izvodnice okomite na
ravninu raspodjele (slika 18.3.) . Da bismo dobili zatvorenu, plohu, poloţimo kroz toĉke (P i
P') baze koje su paralelne u ravnini. Tok elektriĉnog polja kroz plašt valjka jednak je nuli (
je okomito na normalu svakog elementa plohe), a kroz baze iznosi .
Elektriĉni naboj unutar plohe iznosi . Stoga je odnosno
39
19. Električni potencijal. Veza sa električnim poljem. Potencijal točkastog
naboja.
Slika 19.1.
40
Budući da je krivuljni integral elektrostatskog polja neovisan o putu, moţemo ga
iskoristiti za definiranje skalarne funkcije :
41
20. Električno polje kao gradijent potencijala.
Ako znamo elektriĉno polje, moţemo izraĉunati elektriĉni potencijal. No, obrnut put je
takoĊer moguć: iz potencijala moţemo izvesti elektriĉno polje. Na osnovu jednadţbi iz
prethodnog pitanja, zakljuĉujemo da je polje neka vrsta derivacije potencijala. Još u općoj
fizici 1 smo nauĉili da se sila dobije kao derivacija energije (u jednodimenzionalnom sluĉaju,
kod rad – energije teorema). Pošto je elektriĉno polje vektorsko polje, ta derivacija će biti
nešto sloţenija. Objasnit ćemo pojam koji smo već susreli: gradijent.
je vektor koji opisuje promjene funkcije f u okolišu neke toĉke. Gradijent funkcije
je vektor ĉiji je smjer jednak smjeru najnaglijeg porasta funkcije, a njegov iznos jednak je
derivaciji funkcije po pomaku u tom smjeru.
Po analogiji , dobivamo
Negativan predznak dolazi zbog toga što je elektriĉno polje usmjereno u smjeru
smanjenja potencijala, dok je vektor usmjeren u smjeru porasta U. Napomenimo to da sve
toĉke koje zadovoljavaju uvijet da imaju isti potencijal predstavljene su u prostoru plohom.
Te toĉke (x, y, z) ĉine tzv. ekvipotencijalnu plohu. Ako se od toĉke (x, y, z), u kojoj potencijal
ima vrijednost U pomaknemo za vektor ds u toĉku (x+dx, y+dy, z+dz), u kojoj potencijal ima
jednaku vrijednost (pomak u tangencijalnoj ravnini ekvipoten. plohe), promjena potencijala,
biti će jednaka nuli. MeĊutim, iz tog uvjeta izlazi .
Općenito i i nisu jednaki nuli , pa zakljuĉujemo da je elektriĉno polje (dakle i silnica
polja) okomito na tangencijalnu ravninu ekvipotencijalne plohe u svakoj toĉki prostora.
42
21. Električno polje i potencijal prostorne raspodjele naboja.
Odnosno
Integrira se preko volumena (integral je skalar). Vaţno za uoĉiti je, da se ova formula
ne moţe koristit u sluĉaju naboja, jer volumen brţe raste nego r . koristi se samo za
konaĉnu raspodjelu.
Elektriĉno polje smo već raĉunali u 16. pitanju, ali nije na odmet ga ponoviti
43
22. Sila na površinski naboj.
Slika 22.1.
Odgovor je . Zamislimo plošni naboj, ne kao sloj nulte debljine, već kao
volumnu raspodjelu naboja u tankom sloju debljine , u kojemu je volumna gustoća stalna
i upravo takva da je naboj po jedinici površine jednak . Kako je sljedi da je
. Ako se sada vratimo na poĉetno pitanje, dobit ćemo ovaj odgovor: sila na
površinski naboj je pa budući da je koliĉina naboja na elementu površine
jednaka , dobivamo silu na element plohe dA:
Sila po jedinici površine naprosto je . Ta sila djeluje prema van zbog odbijanja
istoimenih naboja ma kugli. Jasno je, ako naboji miruju, da tada moraju postojati druge sile,
atomske ili molekulske, koje drţe ravnoteţu odbojnoj sili meĊu nabojima na kugli, koje nisu
ukljuĉena u naša razmatranja. Kada bismo naelektrizirali gumeni balon, tada bi se zbog
elektriĉne sile, koju smo izraĉunali, balon povećao (tlak nastoji raspršiti nabijenu površinu). I
obrnuto, kad bismo htjeli smanjiti promjer sferne raspodjele naboja, morali bismo uloţiti rad u
sustav.
44
23. Energija pridružena električnom polju. Potencijalna energija kontinuirane
raspodjele naboja.
Ako bismo htjeli smanjiti promjer sferne raspodjele naboja, pritom ne pritom ne
mijenjajući koliĉinu naboja, morali bismo ulagati rad u sustav. Pretpostavimo da ţelimo
smanjiti polumjer kugle s na . Raĉunajući samo rad koji trebamo utrošiti za
svladavanje elektriĉnih sila, vidimo da moramo primjeniti prema unutrea usmjerenu silu
jaĉine po jedinici površine
Izraz je energija polja. Kada bismo stisnuli sferu, stavili bismo novo polje u , gdje
je prethodno polje bilo jednako nuli.
˝Potencijalna energija sustava naboje, tj. ukupan rad koji je potreban da se naboji
sustava postave na svoja mjesta, može se izračunati pomoću električnog polja jednostavnim
pridjeljivanjem energije svakom elementu volumena i integracijom po cijelom prostoru
gdje imamo električno polje˝
45
Imali smo beskonaĉnu kuglu koja je nosila naboj te smo ju saţeli na radijus .
Vlastita potencijalna energija je:
Vidimo da je taj izraz jednak energiji polja, odnosno energija polja i potencijalna en.
nabijena šuplje kugle su jednaki. Rad potreban da se izgradi polje kugle jednak je radu
potrebnom da se ta kugla sagradi. To vrijedi ako se radi o jednom tijelu, ali ne i općenito!
Recimo da imamo sustav dva naboja. Ukupno polje u nekoj toĉki će biti jednak sumi
doprinosa dva naboja, prema tome ukupna energija polja je:
46
24. Divergencija vektora. Gaussov teorem za električno polje.
Elektriĉno polje ima odreĊen smjer i iznos u svakoj toĉki prostora (vektorska je
funkcija). Nas zanima izvor elektriĉnog polja. No mi iz Gaussovog zakona ne moţemo naći
izvor. Za to nam sluţi pojam divergencija. Promotrimo sljedeći sluĉaj
47
Divergenciju moţemo zapisati kao
Stoaksov teorem
48
Uz konaĉan , ; duţina krivulje teţi u 0, ne dobivamo lokalno.
Površina oko krivulje teţi u nulu pa kao u gaussovom zakonu traţimo omjer ;
problem je što je orijentirana površina – vektor. Taj vektor je povezan s obilaţenjem plohe
i s njim se ne moţe dijeliti (dijeljenje vektorom nema smisla)! No to ne znaĉi da ne moţemo
naći komponentu u tom smjeru. Definiramo rotor (engl. curl ) kao
Jediniĉni vektor oznaĉava normalu na element plohe. Smjer vektora normale, , i smjer
obilaţenja krivulje K odnese se po pravilu desne ruke. Cirkulacija vektorske funkcije po
zatvorenoj krivulji K jednak je toku vektorske funkcije A (povr.) su ustvari sve površine koje
krivulja moţe opasati. Kriterij konzervativna ako je .
49
25. Vodiči i izolatori. Transport naboja i prodiranje električnog polja.
Na predavanjima smo izvodili razne pokuse kojima smo utvrĊivali razlike izmeĊu
vodiĉa i izolatora, te pokuse kojima smo ustvrdili diferencijaciju naboja te njegovo
prenošenje.
Razlika elektriĉnih svojstava dobrog vodiĉa i dobrog izolatora velika je kao i razlika
mehaniĉkih svojstava tekućine i ĉvrste tvari. Ova usporedba nije sluĉajna. Oba svojstva
ovisna su o pokretljivosti atomskih ĉestica: u sluĉaju elektriĉne vodljivosti to je pokretljivost
nosilaca elektriĉnih naboja; kod mehaniĉkih svojstava to je pokretljivost atoma i molekula od
kojih je sagraĊena tvar. Jedan od dobrih primjera usporedbe mehaniĉkih svojstava i
elektriĉnih, je njihova ovisnost o vanjskim uvjetima, npr. toplini.
Grubo reĉeno vodiĉi su tvari koje provode elektriĉnu struju (naboj), dok su izolatori
tvari koje ne provode elektriĉnu struju (naboj). Primjer nekih vodiĉa su: bakrene ţice, ţeljezo,
ĉelik, voda; primjer izolatora: guma, papir (suhi), drvo, plastika.
50
26. Vodič u elektrostatskom polju. Potencijal, gustoća naboja i električno polje
na površini i u unutrašnjosti vodiča.
Pitamo se: što moţemo reći o elektriĉnom polju unutar vodiĉa nakon što su se naboji
umirili?
U ravnoteţnom stanju se naboji više ne kreću. U tim uvjetima elektriĉno polje mora
biti jednako nuli. Kada ono ne ni bilo jednako nuli, na pokretne nosioce naboja djelovala bi
elektriĉna sila, oni bi se pokrenuli, te ne bi bili u ravnoteţnom stanju. U tom zakljuĉivanju
izuzeli smo utjecaj drugih sila koje bi mogle utjecati na pomak nosioca naboja kao
gravitacijska sila (preslaba da bi djelovala na atomskim razmjerima), ˝kemijska˝ sila itd.
Oko nekog elementa plohe zamislimo plitku zatvorenu kutiju. Tok kroz bazu kutije u
vodiĉu je nula, pa zakljuĉujemo da je , gdje je okomita komponenta elektriĉnog
polja na element plohe (drugih komponenta nema jer je polje uvijek okomito na površini
vodiĉa).
Sav naboj je na površini vodiĉa, tj. plošni integral od na cijeloj površini k-tog vodiĉa
jednak je ukupnom naboju na vodiĉu, . Ova razmatranja vrijede za bilo koji takav sustav
vodiĉa, naĉinjen od jednolikih, izotropnih vodljivih tvari, izoliranih i smještenih u praznom
prostoru u elektrostatskim uvijetima, bez obzira na njihov oblik i razmještaj:
51
u svim toĉkama na površini k - tog vodiĉa. U svakoj toĉki izvan i neposredno
uz površinu vodiĉa elektriĉno polje je okomito na površinu vodiĉa, i ima jakost ,
gdje je površinska gustoća naboja
52
Farradayev kavez (slika 27.1.) predstavlja zaštitu od elektriĉnog polja. Sastoji se od
metalne mreţe, odnosno kaveza unutar kojeg se nalazi elektriĉna oprema koja se na taj naĉin
štiti od djelovanja elektriĉnog polja. Faradayevim kavezom smatra se i oprema koja sluţi u
graĊevinarstvu za zaštitu objekata od udara groma - gromobran.
Vanjsko statiĉko elektriĉno polje uzrokuje naboje unutar vodiĉa da se rasporede tako
da poništi uĉinke polja unutar Faradayevog kaveza. TakoĊer je unutar faradayevog kaveza
elektriĉno polje jednako nula.
Farradayev kavez moţemo zamisliti kao šuplji vodiĉ. Vanjsko elektriĉno polje stvara
silu na nosioce naboja, ĉime uzrokuje njihovo premještanje do uvjeta ravnoteţe, tj. do
nestanka polja unutar vodiĉa (razmještanje traje moţda s). Ako se unutar kaveza nalazi
naboj kavez će se influencirati, polje naboja će se prostirati van, osim ako ne uzemljimo kavez
(slika 27.2.).
Primjer:
Koaksijalni kabeli, automobili, avioni, dizala mogu biti faradayevi kavezi (signali
mobitela ne prolaze), antistatiĉke vrećice za drţanje raĉunalnog hardwera.
Slika 27.2.
53
28. Pločasti kondenzator. Izvod kapaciteta.
54
Taj integral mora biti isti za bilo koju toĉku p na rubu vodiĉa.
Ako se, naravno, zanemare rubni uĉinci. Kada je na jednom vodiĉu kapacitora naboj
1C (a na drugom -1C), a razlika potencijala (napon) meĊu dvama vodiĉima kapacitora iznosi
1V, kapacitor ima kapacitet 1F. Ploĉasti kapacitor kapaciteta 1 F bio bi ogroman: ako bi ploĉe
bile razmaknute 1 mm, svaka ploĉa bi morala biti površine od oko 100 . Veći kapaciteti
obiĉno se izraţavaju u mikrofaradima , manji u nanofaradima ili
pikofaradima
Pokusi:
Spojili smo jednu ploĉu s elektroskopom, dok smo drugu pribliţavali / udaljavali.
Vidjeli smo da ako pribliţavamo ploĉe, listići elektroskopa se skupljaju, a ako
udaljavamo ploĉe, listići se razmiĉu.
Napomena:
Ako izmeĊu ploĉa kapacitora stavimo neki dielektrik, on će smanjiti polje, što će
rezultirati manjom razlikom potencijala i većim kapacitetom.
55
29. Kuglasti kondenzator. Izvod kapaciteta.
Zemlja zajedno s ionosferom tvori kuglasti kapacitor je ionizirani sloj, zbog UV-
zraka.
ako je promjenjiv
SERIJSKI SPOJ:
56
PARALELNI SPOJ:
57
32. Prenošenje naboja i gustoća struje.
Slika 32.1.
Za više nosioca
58
U praksi je posebno vaţna kod metala – slobodni elektroni su nosioci naboja. Po
Paullijevom principu ti elektroni imaju razliĉite energije i razliĉite brzine; tada je
Slika 33.1.
59
Jednadţba kontinuiteta: koliko uĊe toliko i izaĊe. Tok kroz zatvorenu površinu je
Po Gaussovom teoremu to je
Opis oĉuvanja naboja – iz volumena moţe teći struja, ali samo ako se ona od negdje smanjuje.
60
34. Električna vodljivost - Ohmov zakon.
Elektriĉni naboji se mogu prenositi na mnogo naĉina. Elektriĉno polje teţi pokretanju
elektriĉnih naboja, i tako izaziva elektriĉnu struju.
Jakost struje koja teĉe kroz vodiĉ proporcionalna je razlici potencijala U na krajevima
vodiĉa. Eksperimentalno je potvrĊeno o ĉemu ovisi otpor neke tvari. Ako se vodiĉ odrţava na
stalnoj temperaturi, veliĉina R u gornjoj jednadţbi, koju nazivamo otporom vodiĉa, ne ovisi o
struji koja teĉe vodiĉem. Ako je vodiĉ veoma dug u odnosu na popreĉne mjere, i jednolik
(npr. bakrena ţica), otpor ovisi na jednostavan naĉin o duljini i presjeku vodiĉa:
proporcionalan je duljini l i obrnuto proporcionalan površini presjeka vodiĉa A. TakoĊer,
otpor ovisi i o tvari od koje je naĉinjen vodiĉ. Svi ti odnosi se izraţavaju jednostavnom
relacijom:
(34.1.)
61
35. Model električne vodljivosti.
Jednadţba (34.1.) je samo opis opaţenih svojstava velikog broja tvari u izvjesnim
podruĉjima uvjeta. Nju ne moţemo izvesti iz osnovnih zakona elektriĉnog polja. Da bismo
shvatili njeno znaĉenje, moramo razumjeti procese koji se dešavaju u tvari kada se u njoj
primjeni elektriĉno polje, a ti procesi mogu biti vrlo razliĉiti u raznim tvarima.
Snaga je:
62
Ako je razlika potencijala (napon) stalna tada je
Primjene:
Kuhala, grijalice, osiguraĉi – namjerno oslabljeni strujni krug.
Problemi nastaju kod odvoĊenja struje kod npr. hidroelektrana i nuklearnih elektrana. Kako
prenijeti struju na velike udaljenosti? Povećamo napon (40000 V), i uz pomoć transformatora
raspodijelimo dalje ( to ćemo poliţe promatrati u daljnjim pitanjima).
63
36. Vodljivost metala, tipovi veze između atoma u tvari.
Pokretljivost nosioca naboja u biti je odreĊena vremenom, tijekom kojeg oni dobivaju
impuls u smjeru sile kojom elektriĉno polje djeluje na njih.
Tip kemijske veze u atomu moţe biti ionska, kovalentna ili metalna. O njima ste uĉili
u srednjoj školi. Naravno nisu sve energije elektrona u atomu jednake. Kod kovalentnih veza
samo termiĉkim pobuĊenjem se elektroni mogu osloboditi iz valentne ljuske. Kod metalnih
veza slobodni elektroni su ˝slijepljeni˝ za metale. Kod metala je posebno to što je broj nosioca
naboja konstantan i golem te su na bilo kojoj temperaturi su u metalu valentni elektroni
slobodni.
Ohmov zakon vrijedi izvanredno toĉno za sve metale i za gustoće struje koje daleko
nadmašuju vrijednosti koje se mogu dulje odrţavati. Vodljivost ĉistih metala raste pri
sniţavanju temperature. Pri niskim temperaturama mnogi metali provode elektriĉnu struju na
takav naĉin da ako se to voĊenje izrazi preko vodljivosti, onda je vodljivost beskonaĉna (to ne
objašnjava ta neobiĉna svojstva). Tu pojavu nazivamo supravodljivost.
64
37. Slučajevi kada Ohmov zakon ne vrijedi.
Što je oĉito ispod mm/s – razlog zašto su struje velike je jer je gustoća naboja velik.
Vrlo snaţna elektriĉna polja mogu uzrokovati ţešće promjene, kao gore navedena
promjena broja nosioca. Nosioci naboja postiţu toliku energiju da su njihovi sudari s drugim
atomima dovoljno ţestoki da ih mogu ionizirati. Dolazi do povećanja broja nosioca naboja i
nastaje lavinski proboj koji predstavlja jako odstupanje od Ohmova zakona.
(37.1)
65
38. Energija koja se disipira pri toku struje u vodiču.
=U
Slika 38.1.
66
39. Izvori elektromotorne sile: Van de Graffov uređaj i termočlanak.
Osnovna odlika svake naprave koja daje istosmjernu elektromotornu silu jest neki
mehanizam koji prenosi nosioce naboja u smjeru koji je suprotan od smjera u kojem na njih
djeluje elektriĉno polje.
Van der Graffov elektrostatski stroj (slika 39.1.) je takva naprava. U stalnim uvjetima
elektriĉna struja teĉe kroz otpornik R u smjeru elektriĉnog polja , i u otporniku se troši
energija (javlja se u obliku topline). Snaga te struje je, kao što smo pokazali, . I unutar
stroja elektriĉno polje je usmjereno prema dolje. Gibanje naboja suprotno elektriĉnoj sili
postiţe se tako da se na traku naĉinjenu od izolatora (obiĉno gume), koja se kruţno giba,
nanose naboji, a traka se mehaniĉki pokreće. Naboji su na traci vezani pa se ne mogu
pomicati u smjeru elektriĉne sile (na pozitivne naboje sila djeluje prema dolje, a na negativne
prema gore). Snaţno elektriĉno polje oko vrhova ĉešljića unutar elektrode na visokom naponu
ipak upija naboje. Za okretanje trake i prenošenje naboja protivno elektriĉnog polja troši se
energija koju obiĉno daje elektriĉni motor, benzinski motor ili ĉovjek koji okreće ruĉicu. Van
der Graffov stroj je zapravo ˝baterija˝ koja daje elektromotornu silu .
67
Termočlanak
Kada spojimo dvije ţice od razliĉitih materijala (npr. bizmut i bakar), te jedan kraj
zagrijavamo, postiţemo tok stalne elektriĉne struje u termoelektriĉnom krugu (slika 39.2.).
Ovu pojavu je otkrio 1821. Thomas Seebeck, i stoga je ta pojava nazvana Seebeckov
efekt ili termoelektriĉni efekt. Jaĉina efekta ovisi o korištenom metalu.
Razliĉiti metali imaju razliĉite izlazne radove – razdvajanje naboja. Na samom spoju
dolazi do pojave viška naboja.
68
40. Kemijski izvori elektromotorne sile: članci i baterije.
U obiĉnim baterijama kemijska energija uzrokuje gibanje nosilaca naboja kroz jedno
podruĉje u kojemu se elektriĉno polje suprotstavlja njihovu gibanju. To znaĉi da npr.
pozitivan nosilac naboja prelazi na mjesto višeg elektriĉnog potencijala, ako se pritom desi
kemijska reakcija u kojoj se oslobaĊa veća energija od energije koja je potrebna da se ˝popne
na elektriĉno brdo˝.
Ako imamo umoĉena dva štapića, jedan od cinka, drugi od bakra, u otopinu kiseline ili
luţine, u otopini će se dešavati kemijska reakcija (neka otopina bude sulfatna kiselina i
voda ).
Pozitivni ioni će otići od negativno nabijenog štapa (Zn), cink će se otapati dok ne nastane
elektrokemijski potencijal U= - 0.5V. U tom procesu dva atoma vodika ostanu slobodna, te
˝kradu˝ bakru elektron te izlaze van sve dok na bakru ne nastane razlika potencijala od U= -
0.6 V . Tada je te kemijska reakcija stane. Ako ta dva štapića spojimo
ţicom kemijska reakcija će se dešavati sve dok ne ponestane kiseline ili se cink ne otopi. To
naravno rezultira slabljenjem baterije (cink oksidira, a vodik reducira).
69
41. Kirchoffova pravila.
Još smo u srednjoj školi nauĉili Kirchoffova pravila. No prvo promotrimo na koje
naĉine moţemo spajati razne elemente u strujnoj petlji, toĉnije otpornike (što smo takoĊer
nauĉili u srednjoj školi):
Nakon što smo pokazali spajanje otpornika moţemo ponoviti Kirchoffova pravila:
1. Zbroj iznosa struja iz svakog ĉvora mreţe (mjesta gdje se spajaju dva ili više
prikljuĉnih vodiĉa) jednak je nuli (moraju se uzimati u obzir smjerovi struje: pozitivan
– iz ĉvora, negativan – u ĉvor. Naravno to je poznati uvjet oĉuvanja naboja, izraţen
jezikom elektriĉnih mreţa).
70
2. Zbroj napona (razlika potencijala) redom oko svake petlje mreţe (puta koji poĉinje i
završava u istom ĉvoru) jednak je nuli (to je ˝mreţno˝ izraţavanje općeg pravila da je
cirkulacija elektriĉnog polja, po zatvorenoj krivulji, jednaka nuli).
3. Struja kroz svaki otporni element jednaka je omjeru napona preko tog elementa i
otpora elementa.*
Kada se ova pravila za bilo koju mreţu izraze jednadţbama, dobiva se sustav toĉno
toliko linearnih jednadţbi koliko je potrebno da se osigura jedno i samo jedno rješenje za
struje, napone, itd. Spomenimo da sustav jednadţbi istosmjerne elektriĉne mreţe ovisi samo o
topologiji mreţe, tj. o obiljeţjima slike spojeva koja ne ovise o promjenama spojnih crta.
71
42. Naboj i struja izbijanja i nabijanja kondenzatora kroz otpornik.
Slika 42.1.
Zamislit ćemo da se prekidaĉ zatvori u trenutku t = 0. Oĉito je da će, zbog toka struje,
kapacitor postepeno gubiti svoj naboj, napon preko njegovih prikljuĉaka će se smanjiti, i zbog
toga će se smanjivati i tok struje. Da bismo toĉno vidjeli što se dogaĊa, moramo napisati
odnose koji vrijede za ovaj strujni krug. Oznaĉimo s Q naboj i s U napon kapacitora. U je
ujedno i napon preko otpornika. Neka je I struja kruga, a uzimat ćemo da je pozitivna ako teĉe
iz pozitivnog prikljuĉka kapacitora. Sve te veliĉine su funkcije vremena i meĊusobno se
ovako odnose:
Vidimo da sve veliĉine opadaju na isti eksponencijalni naĉin kao na slici 42.2.
72
Ako stavimo imamo
73
43. Oerstedov pokus. Veza između struja i magneta. Sila između vodiča pod
strujom.
Imajući u vidu ove pretpostavke izveli smo pokuse. Kroz dvije paralelne ţice smo pustili
struju i one su se, ovisno o smjeru struje, privlaĉile ili odbijale.
Uoĉili smo da djeluje neka sila. Ta sila ovisi samo o gibanju naboja u vodiĉima, tj. o dvjema
strujama. Ĉak smo stavili bakrenu ploĉu izmeĊu dva vodiĉa, ali se ništa nije promijenilo. Te
sile, koje se javljaju kada se naboji gibaju, nazivaju se magnetske sile.
Pri ĉemu je magnetsko polje, a brzina naboja (ĉestice) koja se giba. Ako još
imamo i elektriĉno polje tada je sila koja djeluje na ĉesticu superpozicija sila (Coulombova
i Lorentzova)
(43.1.)
Jednadţbu (43.1.) uzet ćemo kao definiciju magnetskog polja (jedinica je tesla (T) ).
Magnetsko polje je vektor koji odreĊuje dio ukupne sile koja djeluje na naboj u gibanju, koji
ovisi o brzini.
74
Svojstva Lorentzove sile:
Lorentzova sila ne mijenja energije. Ona samo skreće naboj (oko smjera magnetskog polja)
75
44. Naboj koji se giba: mjerenje iznosa i invarijantnost.
Naboj se moţe mjeriti samo preko uĉinka koje on proizvodi. Toĉkasti naboj q koji
miruje moţe se izmjeriti odreĊivanjem sile koja djeluje na ispitni naboj koji je na nekoj
udaljenosti od q. Takva mjerenja se zasnivaju na Coluombovom zakonu, meĊutim ako se
naboj giba, nemamo osnove za njegovo mjerenje. Moguće je da sila na ispitni naboj ne ovisi
samo o udaljenosti od q, već i o smjeru od . TakoĊer se ne moţemo puozdati u
pretpostavku da je sila uvijek u smjeru poloţajnog vektora .
(44.1.)
Ne bi bilo dobro kada bi ovako odreĊena vrijednost ovisila o izboru plohe S. Pitamo se
vrijedi li Gaussov zakon kada se naboji gibaju? Na sreću vrijedi. To je eksperimentalno
utvrĊeno. Formulu (44.1.) definiramo kao koliĉinu naboja u nekom volumenu.
76
Poznati su vrlo uvjerljivi dokazi da se ukupan naboj u nekom sustavu ne mijenja zbog
gibanja nosilaca naboja. Primjer je neutralnost atoma i molekula. Iznos plošnog integrala u
Gaussovom zakonu ovisi samo o broju i vrstama elektriĉno nabijenih ĉestica unutar plohe S, a
ne o naĉinu njihova gibanja. Ako ova izreka vrijedi u jednom inercijalnom sustavu, prema
postulatu relativnosti, ona mora biti istinita u svakom inercijalnom sustavu. Prema tome
vrijediti će
Pri tome gledamo dva sustava, F i F', i ne smijemo predvidjeti razliku izmeĊu t i t' (
istovremeni dogaĊaji u F ne moraju biti istovremeni u F'), svaki od ta dva integrala
promatramo u njegovom sustavu. Gornja je jednadţba izreka relativistiĉke invarijantnosti
elektriĉnog naboja. Našu Gaussovu plohu moţemo izabrati u bilo kojem inercijalnom sustavu;
plošni integral dat će iznos koji je neovisan o sustavu. To nije isto što i oĉuvanje naboja, o
kojem smo raspravljali u 33. pitanju, a izraţava se jednadţbom
Oĉuvanje naboja ima ovo znaĉenje: Ako uzmemo zatvorenu plohu, koja miruje u
nekom sustavu i sadrţi neku koliĉinu nabijene tvari, i ako nabijene ĉestice ne prolaze kroz tu
plohu, onda je ukupan naboj unutar te plohe kroz tu plohu stalan u vremenu. Invarijantnost
ima ovo znaĉenje: Ako istu koliĉinu nabijene tvari gledamo iz dva sustava izmjeriti ćemo
toĉno isti iznos naboja. Energija je oĉuvana, ali nije relativistiĉka (niti nerelativistiĉka)
invarijantna. Naboj jest oĉuvan i on jest relativistiĉka invarijanta. Energija je jedna
komponenta ĉetverovektora impulsa i energije, dok je naboj skalar, invarijantna veliĉina s
obzirom na Lorentzove transformacije.
77
45. Električno polje pločastog kondenzatora u sustavu koji se giba stalnom
brzinom.
Već smo ustvrdili da naboj ne ovisi o brzini (invarijantan je), ali sila moţe ovisiti o
brzini (sila povezana sa poljem ovisi o brzini). Promatramo transformacije polja.
izmeĊu je jednoliko, barem u granici beskonaĉno velikih ploha. Zbog skraćivanja duţine je i
veće jer je naboj gušći. Imamo
78
46. Električno polje točkastog naboja koji se giba stalnom brzinom.
Slika 46.1.
Još neka bitna svojstva polja su da je ono, osim što je radijalno usmjereno, jednoliko
podijeljeno po smjerovima i konzervativno
Sustav F' u odnosu na sustav ĉestice ima (LS sustav). Trebati će nam i
Lorentzove transformacije .
Promatramo polje u trenutku .
79
Kutna ovisnost nije postojala, jer je raspodjela bila jednolika, imamo:
Okomita komponenta polja je puno veća. Vidimo da je polje ne samo radijalno nego je
i pojaĉano s brzinom (okomitom komponentom). Naboj koji se giba ne stvara samo elektriĉno
polje , već i magnetsko polje . Zato djelovanje tog naboja na drugi naboj koji se giba nije
uvjetovano samo elektriĉnim poljem, već i magnetskim (mi smo izraĉunali samo jednu
komponentu).
80
47. Međudjelovanje naboja koji se gibaju.
Poznato je da na naboj u gibanju moţe djelovati sila koja ovisi o brzini naboja. To je
sila uzrokovana magnetskim poljem, ĉiji su izvori elektriĉne struje, tj. drugi naboji koji se
gibaju. Promotrimo sustav ĉestica, koji miruju i koji se gibaju, kao na slici 47.1. i 47.2.
(47.1.)
Polje ĉestice od ĉestice koja se giba je povećano, a smanjenje sile nije posljedica
elektrostatske interakcije jer je . Mora postojati neka druga interakcija. Znamo da je
(47.2.)
Ukupna sila je
81
(47.3.)
Vidimo da magnetsko polje daje doprinos sili. Naboj koji se giba stvara i elektriĉno i
magnetsko polje. Oba polja postoje i u drugim smjerovima, ali su manja.
82
48. Lorentzova sila. Sila na vodič kojim teče struja.
Lorentzova sila je sila koja djeluje na elektriĉni naboj q koji se giba brzinom u
magnetskom polju i na njega djeluje elektriĉno polje . Iznos i smjer Lorentzove sile
dobijemo zbrojem magnetske i elektriĉne sile na elektriĉni naboj:
Elektriĉna sila djeluje u smjeru djelovanja polja , dok se magnetska sila moţe
odrediti prema pravilu desne ruke: otvoreni dlan se postavi tako da silnice magnetskog polja
ulaze u njega, a prsti pokazuju smjer gibanja, te tada ispruţeni palac pokazuje smjer
djelovanja magnetske sile. Promotrite sliku 48.1.
(48.1.)
Gdje je kut izmeĊu smjera struje i smjera polja. Sila okomita je na ravninu koju
razapinju smjer struje i smjer magnetskog polja, odreĊen je pravilom desne ruke. Jednadţba
(48.1.) se moţe izvesti na osnovi zakona sile na element naboja dq koji se giba brzinom ,
. Ako se naĉine zamjene i izravno dobivamo:
83
49. Sila kojom međudjeluju dva paralelna vodiča kojima teku struje.
Ukoliko je
Slika 49.1. dva paralelna, beskonaĉno duga
vodiĉa kojima teku stalne struje
Ukoliko su struje u istom smjeru ţice, kojima teĉe struja, će se privlaĉiti. Ako struje teku
antiparalelno ţice će se odbijati. Kod magnetskog polja takva situacija nije trivijalna.
Dodatak
Ako uzmemo da je razmak izmeĊu ţica , struja koja teĉe obama ţicama ,
na 1 m duljine, sila koja će se pojaviti biti će . To je upravo definicija 1
ampera, jedinice za elektriĉnu struju.
84
50. Stokesov teorem, cirkulacija i rotor vektora.
Stoaksov teorem smo već izrekli u 24. pitanju, ali nije na odmet ponoviti ga.
Prvo recimo što je cirkulacija vektora. Za definirati cirkulaciju trebamo smjer
obilaţenja krivulje. Uzimamo smjer suprotno od smjera kazaljke na satu za + , a obrnuto –
(orijentirana površina).
Kako se smanjuje cirkulacija, smanjuje se i površina petlje kojom obilazi vektor sile,
stoga promatramo omjer cirkulacije i površine petlje. Ako se smanjuju promatramo njihovu
graniĉni vrijednost
Smjer vektora normale, , i smjer obilaţenja krivulje odnose se po pravilu desne ruke.
Na taj se naĉin u graniĉnom prijelazu postiţe skalarna veliĉina koja je pridruţena toĉki P i
smjeru u vektorskom polju . Moţemo izabrati tri nezavisna smjera, npr. , da bismo
dobili tri razliĉita skalara. Moţe se pokazati da se te tri veliĉine mogu smatrati komponentama
jednog vektora. Taj vektor nazivamo rotacija vektorskog polja i oznaĉavamo s .
Pomoću cirkulacija oko malih elemenata površine S(C) moţemo izraziti cirkulaciju
duţ poĉetne velike petlje C:
85
Dodatak
Rotacija u KKS
Dodatak
86
51. Cirkulacija gustoće magnetskog toka (B) oko i izvan vodiča kojim teče struja.
Raĉun Ampera je išao ovako: Ako imamo zatvorenu petlju kroz koju teĉe struja(slika
51.1.), linijski integral magnetskog polja po bilo kojoj krivulji na toj petlji će imati istu
vrijednost na bilo kojem dijelu petlje.
Slika 51.1.
Slika 51.2.
Vidimo da nema veze da li je krivulja kruţnica ili ne, cirkulacija magnetskog polja
će i dalje postojati. No da li će ona postojati ako je krivulja izvan petlje? Imamo
87
52. Amperov teorem (zakon). Primjena na računanje gustoće magnetskog toka
(B) torusa i dugačke zavojnice.
Integralni oblik:
Odnosno
Diferencijalni oblik:
Odnosno
Ako uzmemo u obzir da elektriĉno polje nije stalno u vremenu, dobivamo Amper –
Maxwellovu jednadţbu. Maxwell je u obzir uzeo i pomaĉne struje i promjenu elektriĉnog
polja:
Odnosno
88
Polje beskonačne tanke zavojnice i torusa
Kod torusa koristimo idealizaciju: beskonaĉna ţica zavijena u kruţnicu kao na slici
52.2. Cijelo polje, kod torusa, je u konaĉnom dijelu prostora, najveće moguće uz dani broj
namotaja n i struju I.
Slika 52.2.
89
53. Biot-Savartov zakon.
Biot – Savartov zakon moţemo dobiti na više naĉina. Ono je jednadţba koja opisuje
magnetsko polje , koje stvara elektriĉni tok. Vektorsko polje ovisi o jaĉini, smjeru, duţini
i blizini elektriĉnog toka i o fundamentalnoj konstanti . Biot – Savartov zakon vrijedi u
magnetostatiĉkoj aproksimaciji i rezultira time da je magnetsko polje konzistentno s
Amperovim i Gaussovim zakonom.
Samo kada je ţica dovoljno tanka ima isti smjer kao i segment ţice . Za debele
ţice koristimo (što je dosta nezgodno jer se integrira po volumenu). Sumiramo doprinose
90
Omjer elektriĉnog i magnetskog polja je brzina . Postoje formalne sliĉnosti, ali i
razlike. Svaki sferno simetriĉni naboji se mogu opisati toĉkastim nabojem, za magnetsko
polje nemamo samo matematiĉki korak za takve naboje, dok elektriĉno polje uistinu postoji.
Primjene: polje beskonaĉno duge ţice, ravne, kojom teĉe struja. Koristi se za izraĉunavanje
brzina koje proizvode vrtlozi u aerodinamici.
91
54. Magnetsko polje prstena kojim teče stalna struja.
Slika 54.1. prikazuje petlju u obliku kruţnice, tj. prstena. Polje izvora je dipolno. Polje
mora biti simetriĉno s obzirom na zakrete oko te osi, osi z.
Pomoći Biot – Savartovog zakona moţemo izraĉunati polje na osi simetrije. Svaki element
prstena duljine daje doprinos koji je okomit na . Trebamo raĉunati samo z
komponentu jer polje na osi, zbog simetrije, mora leţati na toj osi:
92
55. Magnetsko polje na osi konačne zavojnice.
Integriranjem dobivamo
U sredini imamo veoma dobru idealizaciju homogenog polja, vaţno je napomenuti da,
ipak kroz neke zavoje prolazi magnetsko polje. Cilindriĉan sloj struje uzrokuje prekidnost
jakosti magnetskog polja i presavijanje silnica.
93
56. Tok magnetskog polja kroz zatvorenu i otvorenu površinu.
Slika 56.1.
94
Ako to primjenimo na zatvorenu plohu koja se dobiva spajanjem , kao na slici,
prema van usmjerena normala suprotnog je smjera od , koji smo upotrjebili za
izraĉunavanje toka kroz površinu .
Stoga imamo:
ili
To pokazuje da nije bitno koju ćemo plohu izabrati za izraĉunavanje toka kroz C. To
je oĉito ako se shvati da ima za posljedicu neku vrstu oĉuvanja toka. Koliki tok
uĊe u neki volumen, toliki i izaĊe iz njega.
95
57. Hallov efekt.
Kada elektriĉna struje teĉe vodiĉem koji se nalazi u magnetskom polju, sila
izravno djeluje na pokretne nosioce naboja. Mi, ipak, opaţamo silu na cijeli vodiĉ. Moţemo
ukratko reći: Kada se vodiĉ kojim teĉe struja, stavi u popreĉno magnetsko polje, nastaje
razlika potencijala izmeĊu toĉaka na suprotnim stranama štapa, koje bi u odsutnosti
magnetskog polja bile na istom potencijalu. To ukazuje na postojanje popreĉnog polja u
štapu. Mjerenjem ˝Hallovog napona˝ moţe se odrediti gustoća pokretnih nosioca naboja i
njihov prednznak.
Pri ĉemu je prosjeĉna brzina gibanja nosioca naboja. S druge strane se prosjeĉna
brzina nosioca naboja i gustoća struje odnose ovako:
96
58. Elektromotorna sila koja se inducira u kvadratičnoj petlji koja se giba kroz
nehomogeno magnetsko polje stalnom brzinom. (Pomoću Lorentzove sile)
97
Ako zamislimo da smo nekim nabojem q obišli petlju u vrlo kratkom vremenu tako da
se pritom poloţaj petlje nije bitno promijenio, tada gornja jednadţba daje rad sile pri tom
obilasku petlje. Rad po jediniĉnom naboju iznosi
Naziv elektromotorna sila već smo ranije upoznali. Definirali smo je kao rad po
jediniĉnom naboju koji se izvrši pri jednom obilasku strujnog kruga koji sadrţi Voltin ĉlanak.
Sada to proširujemo i kaţemo da bismo ukljuĉili bilo koje djelovanje koje uzrokuje kruţni tok
naboja duţ zatvorenih putanja. Ako je takva putanja fiziĉki strujni krug otpora R, tada će ems
uzrokovati tok struje prema Ohmovom zakonu: . U posebnom sluĉaju, koji
razmatramo, je magnetska sila na naboj koji se giba u magnetskom polju, pa ems iznosi
odnosno
Ako sada usporedimo dvije gornje jednadţbe vidimo da se barem u ovom sluĉaju
elektromotorna sila moţe izraziti ovako:
98
Dodatak:
Taj izraz vrijedi i za proizvoljne petlje, ne mora biti nuţno kvadratiĉna (slika 58.3.)
99
59. Veza između elektromotorne sile i promjene toka magnetskog polja kroz
kvadratičnu petlju.
Ako sada promotrimo ovo što smo gore zapisali moţemo ustvrditi: Krivuljni integral
oko petlje u gibanju od veliĉine , tj. sile po jediniĉnom naboju, jednak je negativnoj
vrijednosti vremenske derivacije toka magnetskog polja kroz petlju. Vremenska derivacija
toka magnetskog polja je upravo ems.
Poznat je bolji naĉin poimanja pitanja predznaka i smjera inducirane struje u petlji.
Uoĉite da ako bi struja tekla u smjeru elektromotorne sile, ta bi struja proizvela tok
magnetskog polja kroz petlju koji bi se protivio promjeni toka magnetskog polja. To je bitna
fiziĉka ĉinjenica, a ne posljedica proizvoljnih dogovora o predznacima i smjerovima. Na taj
naĉin se oĉituje teţnja sustava da se protivi promjeni. Ta ĉinjenica se naziva Lenzovim
pravilom.
Svi sustavi u prirodi prije ili kasnije doĊu do ravnoteţe – poloţaj minimalne energije.
Ĉak smo izveli i pokuse: bakreni prsteni, 2 lima ...
100
61. Energija koja se disipira u petlji kojom teče inducirana struja.
U petljama koje smo promatrali, ako je njihov otpor konaĉanim ems će uzrokovati
struju i energija će se trošiti u vodiĉu. Odakle ta energija? Promotrimo sile na struju u petlji na
slici 61.1. ako ona teĉe u smjeru koji je oznaĉen na slici. Vodiĉ na desnoj strani je u polju
jakosti i na njega će djelovati sila u desno, dok se vodiĉ na lijevoj strani nalazi u polju
jakosti i sila na njega djeluje u lijevo. Struja u petlji je u svakom presjeku ista, ali je
veći od pa će ukupna sila na petlju biti u smjeru u lijevo, tj. suprotno smjeru gibanja petlje.
Da bi se petlja nastavila gibati stalnom brzinom, neka vanjska sila mora vršiti rad, i ta se
utrošena energija na kraju pretvara u toplinu (vodiĉ se zagrijava).
Slika 62.1.
101
Ako su tok magnetskog polja i orijentirana površina okomiti tok je jednak nuli. Ako
petlju jednoliko vrtimo tada je pa je
102
63. Univerzalni zakon elektromagnetske indukcije. Lokalna veza E sa B.
Još 1831. Faraday je uoĉio da statiĉko magnetsko polje ne moţe ništa mijenjati (ako
stavimo magnet unutar petlje ništa se ne dešava, samo ako miĉemo magnet, ovisno o brzini
ćemo dobiti struju ). Treba nam magnetsko polje koje se mijenja u vremenu.
Moţemo promatrati dva sluĉaja: magnet ulazi u petlju, ili se petlja miĉe u magnetskom polju.
Eksperimentima smo pokazali da i u jednom i u drugom sluĉaju dolazi do pojave inducirane
struje. Elektromotorna sila koju opaţamo ovisi samo o naglosti promjene toka magnetskog
polja i ni o ĉemu drugome.
Elektriĉno polje mora biti nekonzervativno inaĉe bi ems bio nula. Dolazimo do vaţnog
zakljuĉka: Ako je gornja jednadţba ispunjena za svaku zatvorenu krivulju i površinu koja je
razapeta preko krivulje, tada dobivamo da u svakoj toĉki prostora vrijedi:
Diferencijalna relacija iznosi posve jasno ono što smo ranije isticali
o lokalnoj naravi relacija izmeĊu poljima, i meĊu izvorima i poljima. Sada vidimo da
vremenska promjena magnetskog polja u okolišu neke toĉke potpuno odreĊuje na tom
mjestu – sve drugo je nevaţno. Jasno je da taj odnos ne odreĊuje elektriĉno polje. Bez kršenja
te relacije moţemo elektriĉnom polju pridodati bilo koje elektrostatsko polje , jer je za ta
polja .
103
Vrijedi li iako imamo elektriĉno polje uzrokovano nabojima? (Statiĉno
polje)
Vidimo da taj zakon i dalje vrijedi i u sluĉaju statiĉkog polja (3. Maxwellova jdnb.).
Ako imamo dvije neovisne funkcije, imamo mnogo razliĉitih opcija za biranje. Nije
osobito korisno jer nam trebaju baţdareni uvjeti da se dobije jednoznaĉni .
104
64. Međuindukcija. Koeficijent međuindukcije za mali prsten unutar velikog.
Ako imamo jednu petlju kojom teĉe izmjeniĉna struja u cijelom svemiru – zbog
indukcije će u bilo kojoj drugoj petlji u svemiru nastati inducirana struja (hipotetski, ali ne
nemoguće). Inducirana struja će ovisiti o veliĉini petlje i njezinoj geometriji (bitan nam je
raspored petlji i orijentacija). Promotrimo sljedeći pokus:
Dvije petlje (ili strujna kruga) imaju odreĊen poloţaj u odnosu jedno na drugo.
Pomoću pogodnog izvora podesi se struja u krugu . Oznaĉimo vektorom
magnetsko polje koje proizvodi stalna struja u strujnom krugu , a pomoću tok
magnetskog polja kroz petlju . Dakle
gdje je ploha koja je razapeta preko petlje . Ako su oblici i rlativni poloţaji
preko krugova konstantni, biti će proporcionalan :
105
Koeficijent međuindukcije za mali prsten unutar velikog
Ako prstenom teĉe stuja , ona će u središtu prstena proizvoditi polje(slika 64.1.)
Gdje se ems izraţava u voltima, struja u amperima, a radijusi u metrima. Minus nam u
ovom sluĉaju i ne znaĉi puno. Ako ţelimo znati u kojem će smjeru ems u prstenu teţiti da
proizvede struju, nabolje je osloniti se na Lenzov zakon.
Slika 64.1.
Struja u prstenu proizvodi polje koje je pribliţno
jednoliko na krugu malog prstena
106
65. Koeficijent međuindukcije: Teorem o recipročnosti.
Slika 65.1.
tada je i
a ne ono što bismo dobili da svugdje u relaciji zamijenimo indekse 1 i 2. Da bismo ovu
tvrdnju dokazali, moramo pokazati da struja u strujnom krugu uzrokuje tok u krugu
koji je jednak toku u krugu ako strujnim krugom teĉe jednaka struja I. Da bismo
to pokazali, primijeniti ćemo vektorski potencijal.
107
Posebno, ako je vektorski potencijal magnetskog polja , tj. ako je , tada
je
Dakle, krivuljni integral vektorskog potencijala oko zatvorene krivulje jednak je toku
magnetskog polja kroz plohu razapetu preko krivulje. Odnos vektorskog potencijala i struje
I koja teĉe strujnim krugom jest:
Sliĉno tome bi tok kroz petlju zbog struje u krugu bio jednak:
108
66. Samoindukcija. Struja nabijanja i izbijanja zavojnice.
Kada se u nekom krugu mijenja struja , koja tim krugom teĉe, tada se mijenja tok
magnetskog polja kroz sam taj krug pa se u njemu inducira elektromotorna sila . Zakon
indukcije vrijedi bez obzira na uzrok toka:
Gdje je tok kroz strujni krug zbog polja koje proizvodi struja u tom krugu
(minus se javlja da se naglasi da se sila opire promijeni struje – Lenzov zakon).
Slika 66.1.
109
To smo dobili preko drugog Kirchoffovog zakona. Separacijom varijabli riješimo ovu
diferencijalnu jednadţbu, no prije toga promotrimo poĉetne uvijete: U je prije
zatvaranja prekidaĉa, no nakon zatvaranja prekidaĉa postići će se stanje u kojem je struja
gotovo stalna. Tada će derivacija struje biti jednaka nuli (matematiĉka idealizacija), te će
vrijediti . Taj prijelaz se ne moţe desiti trenutno u , jer bi tada derivacija bila
beskonaĉna. Zapravo, neposredno nakon struja je tako slaba da se ĉlan moţe
zanemariti:
110
Graf 66.2. pokazuje kako struja
ovisi eksponencijalno doseţe svoju
asimptotsku vrijednost .
˝Vremenska konstanta˝ ovog kruga je
. Ona oznaĉava vrijeme
relaksacije strujog kruga. Ako naglo
prekinemo dotok struje ( npr. izvuĉemo
utikaĉ iz stroja koji radi, npr. bojler),
tada ĉlan postane negativno
beskonaĉan. To nije samo matematiĉka
Graf 66.2. poteškoća. Struja postane beskonaĉna,
a inducirani napon veoma velik, moţe
doći (obiĉno i doĊe) do pojave iskre ili elektriĉnog luka, pri ĉemu moţe doći i do smrti osobe
koja je iskopĉala strujni krug (tome i sluţi i prekidaĉ).
111
67. Energija sadržana u magnetskom polju.
Izvor te energije je zavojnica sa svojim magnetskim poljem. Stvarno, toĉno je taj rad izvršila
baterija pri uspostavljanju struje u zavojnici (pored i povrh energije koja se trošila u
otporniku) u vremenu od do . Da bismo uoĉili kako to vrijedi općenito, trebamo
uvidjeti da se mora trošiti energija ako ţelimo povećati struju zavojnice, jer se struja I mora
voditi protiv inducirane elektromotorne sile . Dakle, u razdoblju od do izvrši
se rad
112
68. Gustoća struje pomaka.
(68.1.)
Taj izraz je dobar za stalne struje, no za struje koje ovise o vremenu baš i nije. Kako
naći komponentu koja fali? Promatrajmo izbijanje kapacitora kroz otpornik. Vremenski stalna
raspodjela struje, za koju vrijedi jednadţba (68.1.), pretpostavlja da je vremenski stalna ne
samo gustoća struje , već i gustoća naboja .
113
Pošto mora vladati simetrija u odnosu elektriĉnog i magnetskog polja, moramo
oĉekivati da će promjenjivo elektriĉno polje uzrokovati magnetsko polje.
Zakljuĉujemo
114
69. Maxwellove jednadžbe i elektromagnetski valovi.
Diferencijalni oblik:
Integralni oblik:
Postulati koji matematiĉki opisuju praktiĉno vrlo elegantno (ako imamo tvar ne
vakuum samo treba dodati u jednadţbe ĉlan odnosno ). One su i konstitutivne jednadţbe
– opisuju tvari (vodiĉi, izolatori...). Kada je Maxwell uoĉio koliko su njegove jednadţbe
vaţne poĉeo je sve uspješnije razvijati elektromagnetsku teoriju svjetlosti – osnova za
elektromagnetske valove. Već sada moţemo pokazati da je smetnja elektromagnetskog polja,
koja se širi brzinom svjetlosti, u skladu s Maxwellovim jednadţbama. U vakuumu vrijede
gornje jednadţbe pa njihovom kombinacijom dobivamo:
115
Uz to da je , kombinirajući gornje jednadţbe dolazimo do valne jednadţbe:
- ako takvo polje zadovoljava uvjete gornje jednadţbe onda je to ravni val
(ĉija je amplituda stalna u prostoru).
Gornja jednadţba je primjer jednadţbe za ravne valove koji se šire stalnom brzinom
( To se ne mora znati baš izvest i rješit).
116
70. L-C sklop.
117
Što je jednadţba za pomak spiralne opruge, s time da je ekvivalencija
118
71. Prigušeni RLC sklop.
Uz imamo
Ili
Slika 71.1.
Što je ekvivalentno gušenom harmonijskom oscilatoru, kojeg smo uĉili još u OF1. Uz
zamjenu:
119
Struja kasni u fazi za naponom za . Oscilacije se prenose, nismo uzeli u obzir
ovisnost ( to ovisi o tvari). Disipirana energija i Q – faktor (faktor kvalitete) se raĉunaju
sliĉno kao i u OF1. TakoĊer imamo :
1. Slabo gušenje:
2. Kritiĉno gušenje:
3. Nadkritiĉno gušenje:
Graf 71.2.
120
72. Rezonantni serijski RLC sklop (krug).
(72.1.)
Kada se prema ovim relacijama naĉine zamjene u jednadţbi (72.1.) te nakon što se
pokrati zajedniĉki mnoţitelj dobivamo:
121
Prva od tih jednadţbi odreĊuje:
A druga daje:
122
73. Struja i pomak u fazi u krugu sa izvorom izmjenične elektromotorne sile i
zavojnicom.
Odnosno
iz ĉega dobivamo
Moţemo pisati:
123
pa je
Budući da je , imamo:
Kao i u prethodnom razmatranju mnoţitelji sinus i kosinus moraju biti jednaki nuli.
Tako dobivamo da je:
124
75. Struja i pomak u fazi u serijskom RLC krugu kojim teče izmjenična struja.
Ako promatramo jednostavni RLC strujni krug moţemo primijeniti rezultate koje smo
dobili iz prethodnih razmatranja. Trebamo zamijeniti sa . Rezultat je:
125
76. Impedancija za otpornik, zavojnicu i kondenzator.
Odnos izmeĊu struje koja teĉe kroz element i napona preko elementa moţe se izraziti
pomoću odnosa kompleksnih brojeva koji predstavljaju struju i napon. Razmotrimo spoj
zavojnice i otpornika. Napon predstavlja , a struju , gdje je ,a
. Na odreĊenoj frekvenciji faza i omjer amplitude struje i napona potpuno su
odreĊena svojstva spoja tih dvaju elemenata. Ta se dva svojstva izraţavaju jednom
kompleksnom veliĉinom koja se definira ovako:
Gdje je općenito kompleksan napon koji predstavlja napon preko serijskog spoja
, a je kompleksna veliĉina koja predstavlja struju. se naziva kompleksna propusnost
ili admitancija. Ista relacija koja se moţe izraziti reciproĉnom veliĉinom od admitancije se
oznaĉava i naziva kompleksan otpor ili impedancija.
Otpornik (R) R
Zavojnica (L)
Kapacitor (C)
126
77. Paralelni RLC krug.
Napomenimo da su
Kirchoffova pravila jednaka kao i
prije: Prvi Kirchoffov zakon –
struje se i dalje granaju. Napon koji
iznosi , pokazujemo
pomoću fazora struja (postupak koji
je dodatno opisan na
predavanjima).
127
78. Snaga i energija u krugovima s izmjeničnom strujom. Efektivna vrijednost
struje i napona.
Ako je napon preko otpornika otpora jednak , tada struja kroz otpornik
iznosi . Trenutna snaga, tj. trenutna brzina trošenja energije u otporniku,
jednaka je:
Efektivne vrijednosti su
Zašto je prosjeĉna snaga jednaka nuli? Zato jer se energija potrošena na polje u
kapacitoru ili zavojnici, zbog sinusne funkcije, se vraća u drugom dijeli ciklusa (nabijanje i
vraćanje energije). Prosjek je uvijek nula, no kada bi snaga bila nula ljudi ne bi koristili
izmjeniĉnu struju. Općeniti strujni krug uvijek sadrţi i - uvijek će biti nekakvog
pomaka u fazi izmeĊu napona i jakosti elektriĉne struje u krugu.
128
Prosjeĉna vrijednost ĉlana koji sadrţi jednaka je nuli, dok je prosjeĉna
vrijednost jednaka . Zbog toga je prosjeĉna vrijednost snage jednaka
Općenito je:
Razlika drugog i prvog ĉlana u gornjoj nejednakosti je jalova snaga – ona koju ne
moţemo iskoristiti.
129
79. Transformacija električnog napona i struje.
Dolazi do pojave indukcije i primar mora crpiti struju. Struja uzrokuje , uz idealni
transformator gdje je .
130
80. Trofazne struje. Spoj u zvijezdu i trokut.
Slika 80.1.
Prednosti trofazne struje su: jeftinija je te sami biramo gdje ćemo spojiti potrošaĉa.
131
Ako promotrimo sinuse iz trigonometrije nam je poznato da je
Odatle nam je .
Prema tome je suma:
Po jedan kraj svakog namotaja je vezan u zajedniĉku toĉku O, koja se naziva nulta
toĉka. Za tu toĉku nije potreban vodiĉ (ukoliko sve tri struje imaju istu amplitudu ). Tada se
struja odvodi sa tri vodiĉa koji prolaze od drugih krajeva namotaja. Ako je efektivna
vrijednost napona na krajevima svakog namotaja U, onda meĊu svaka dva vodiĉa je napon
jednak .
132
81. Trofazni električni motor. Linearni motor.
Imamo dvije osnovne vrste trofaznih elektriĉnih motora: sinkroni i asinkroni motori.
Pitamo se kako se rotacijski tok moţe upotrijebiti za pokretanje rotora? Postoje dva naĉina.
Prvi je da se rotor izvede kao magnet. U principu bi to mogao biti i permanentni magnet. No
za veće motore to ne dolazi u obzir, već se magnet dobiva pomoću elektriĉne istosmjerne
struje koja se namotu rotora dovodi preko kliznih koluta. Da bi rotacijsko polje stalno vuklo
magnet za sobom, tj. da bi se rotor vrtio zajedno s rotacijskim poljem, treba mu dati onu
brzinu koje ima magnetsko polje – njegovu vrtnju treba sinkronizirati s vrtnjom magnetskog
toka. Od tuda i naziv sinkroni motor. Ti motori ne polaze, dakle, sami iz stanja mirovanja, i to
im je mana. Prednost im je u tome što im se brzina vrtnje ne mijenja s opterećenjem, jer je
ĉvrsto vezana za brzinu vrtnje rotacijskog polja.
Kod drugog naĉina iskorištavanja rotacijskog polja rotor se izvodi s namotom u obliku
kaveza. On je raĊen od bakrenih štapova, vodiĉa koji se umeću u utore ţeljeznog rotora.
Rotacijski tok inducira u namotu – kavezu struju. Budući da magnetski tok djeluje silom na
vodiĉ kojim protjeĉe struja, rotor se okreće, sljedeći pri tome vrtnju toka. Tako se rotor moţe
pokrenuti iz poloţaja mirovanja, vrteći se sve brţe i brţe, no nikad ne moţe postići broj
okretaja toka. U tom sluĉaju silnice magnetskog polja ne bi sjekle vodiĉe rotora i u njima ne
bi bilo inducirane struje pa ni sile koja bi rotor pokretala. Broj okretaja rotora u takvih motora
nije sinkroniziran s tokom i odatle i naziv asinkroni motori.
Linearni motor je posebni oblik elektromotora bez rotirajućih dijelova odnosno rotora.
Moţe se zamisliti da smo uzduţno prerezali klasiĉni motor sve do osi rotacije te rotor i stator
"izravnali" tako da se oblici valjka pretvore u ravne ploĉe. IzmeĊu tako dobivene statorske i
rotorske plohe, umjesto okretnog momenta, djeluje linearna sila (po kojoj je nazvan) uslijed
koje dolazi do linearnog kretanja i oslobaĊanja mehaniĉkog rada. Ovakvi se motori
primjenjuju mnogo rjeĊe od klasiĉnih i to uglavnom za propulziju odreĊenih vrsta
ţeljezniĉkih vozila ( mag-lev ili sl.).
133
82. Kapacitet pločastog kondenzatora ispunjenog dielektrikom.
Već smo prije spominjali kapacitor koji se sastojao od dviju meĊusobno izoliranih
vodiĉa meĊu kojima nije bilo tvari. Tada smo rekli da je kapacitet dan izrazom
134
83. Potencijal molekule. Dipolni moment.
Slika 83.1.
Po kosinusovom pouĉku je
135
U integraciji se ne mijenja pa se moţe izluĉiti. Potencijal je:
Svojstva potencijala (i polja) na velikim udaljenostima od raspodjele odreĊuje prvi ĉlan reda
ĉiji je koeficijent razliĉit od nule.
136
84. Dipol u vanjskom električnom polju i električno polje dipola.
Elektriĉno polje je ngativni gradijent tog potencijala. Da bismo našli dipolno polje,
postavit ćemo dipol u ishodište i usmjeriti ga u smjeru osi z. U tom razmještaju je
137
Vidimo da ukoliko se udaljavamo od dipola, elektriĉno polje opada s trećom
potencijom. Na osi z je ono paralelno dipolnom momentu i iznosi , dok u
ekvatorijalnoj (x, y) ravnini je ono protusmjerno dipolnom momentu .
Odnosno ako ţelimo dipol zakrenuti za odreĊeni kut moramo vršiti rad
Ako se kao poloţaj nulte energije izabere okomito usmjerenje dipola u odnosu na
polje, tada dobivamo potencijalnu energiju dipola
138
85. Polarne i nepolarne molekule i polarizacija izolatora.
Dipolne molekule dijelimo na polarne i nepolarne molekule (to smo još nauĉili iz
srednje škole). Pogledajmo razliku izmeĊu polarnih i nepolarnih molekula i njihovo ponašanje
u elektriĉnom polju.
Nepolarne molekule
Molekula kisika, svi atomi su nepolarni. Moţemo ih promatrati kao dva naboja
povezani ˝slinkijem˝, odnosno spiralom, koji je praktiĉki spljošten ako nema elektriĉnog polja
( slika 85.1. ). Za rastezanje molekule trebamo izvršiti neki rad:
139
Polarne molekule
Slika 85.2.
Posljedice su sljedeće: U sluĉaju plina treba uloţiti rad da bi rotirali molekulu. Više o
tome ćemo govoriti u OF4.
Polarizacija izolatora
Svi atomi dielektrika biti će kao dipoli orijentirani u smjeru polja. U unutrašnjosti
dielektrika će svaka dva kraja dipola biti meĊusobno kompenzirana jer sadrţe jednake
koliĉine suprotnih vrsta elektriciteta. Samo će na površinama tijela prema ploĉama kapacitora
krajevi dipola biti nekompenzirani. To daje isti efekt kao da su površine dielektrika nabijene
istim koliĉinama suprotnih naboja pa se moţe reći da je cijeli komad dielektrika polariziran.
140
86. Električno polje u izolatoru i dielektrični pomak.
Za ĉvrste tvari elektriĉna susceptibilnost moţe biti reda 10, za plinove reda reda
. Kod nelinearnih dielektrika ta veliĉina moţe biti i reda 100 ili 1000. Promotrimo
Gaussov zakon za polje. U metalu ( nabijenom ili ne) nema polja, stoga nema ni toka polja.
141
Ako je polje homogeno, tada ide izvan integrala.
Statiĉko polje je posljedica svih naboja koji postoje, bili oni vezani ili ne. Pomoću
mjerljivog parametra mjerimo elektriĉno polje.
142
87. Dielektrični proboj. Energija kondenzatora ispunjenog izolatorom.
143
88. Magnetska svojstva tvari. Relativna magnetska permeabilnost.
Prije 4500 godina ljudi su opazili da neki kamenĉići imaju magnetska svojstva –
privlaĉili su jedni druge te odreĊene metale. Prvi koji su to svojstvo iskoristili u praktiĉne
svrhe bili su Kinezi koji su izmislili kompas. Kasnije oko 1600 godine Gilbert De Magnete je
ustvrdio da se Zemlja ponaša kao štapićasti magnet. Ljudi su sve više i više bili fascinirani
magnetima i njihovim svojstvima da su poĉeli dijeliti tvari u dvije vrste po odzivu: Magneti
(feromagneti) i nemagneti.
144
89. Molekularni prikaz dija- i paramagneta. Magnetski moment.
145
90. Magnetizacija, gustoća magnetskog toka i magnetska susceptibilnost para- i
dijamagneta.
146
91. Feromagneti i magnetske domene.
147
92. Histereza. Meki i tvrdi feromagneti.
148
93. Zemljino magnetsko polje.
149