Najraniji izvori koje su rimski historičari kasnije koristili bili su popisi imena najviših rimskihodličnika – magistrata, poredani po godinama. Ti spiskovi nazivani su u Rimu fastima. Osobitznačaj imali su konzulski fasti. Po imenima konzula računale su se godine, bez spominjanjaimena konzula nije mogao proći nijedan dokument. Takav postupak postojao je od početkarepublike, ali službeni spiskovi pojavili su se tek u drugoj polovici IV. stoljeća. Od tog vremenaoni su sustavno vođeni; što se tiče prošlih godina, popisi su sastavljeni na osnovu privatnihzapisa, tako da su uz autentične podatke sadržavali i iskrivljenja, koja se objašnjavaju željomrimske aristokracije da proslavi svoje pretke. Konzulski fasti predstavljali su za sastavljačerimske povijesti historijsku potku svoje vrste: fiktivni i stvarni događaji iz ranih vremena stavljanisu u vrijeme upravljanja ovih ili onih konzulaKao i kod mnogih drugih naroda, najraniji rod historiografije bili su kod Rimljana ljetopisi
(Annales)
. Oni su vođeni u svećeničkom kolegiju pontifika i prvobitno su predstavljali bilješke ugodišnjim popisima magistrata i primjedbe u kalendaru. Kasnije je veliki ponitifik krajem svakegodine bilježio imena konzula i ispod njih zapisao najvažnije događaje koji su se dogodili tijekomgodine njihovog upravljanja. Na početku III. st. pr. K., očigledno poslije puštanja plebejaca ukolegiji pontifika, godišnji zapisi isticani su u kući jednog od najviših rimskih svećenika – velikog pontifika, da ih svatko može vidjeti
(tabulae ontificum)
. Na osnovu postojećih podatakamože se zaključiti da su u tim zapisima isticani u prvom redu važni događaji u svezi s kultom:čudesne pojave i znamenja, a tako isto i važni praznici. U ljetopise su unošeni i događaji za kojesu bili vezani obredi i znamenja: ratovi, epidemije, skupoća žita itd. Zapisi pontifika nisu ostajalinepromijenjeni, oni su dopunjavani i prerađivani; sastavljeni su i zapisi koji se odnose na dalekavremena. Te prerađene i dopunjene zapise po godinama izdao je u II. st. pr. K. veliki pontifik Publije Mucije Scevola u 80 knjiga, pod naslovom
"Veliki ljetopisi"
(
Annales Maximi)
. PoCiceronovim riječima oni su počinjali od vremena osnivanja grada Rima.Uz ljetopise pontifika, postojali su razni obiteljski dokumenti i tradicije, koji su prenošeni skoljena na koljeno. Još u ranoj epohi rimske povijesti nastali su tzv. elogiji (
elogia
), kratki zapisikoji su sastavljeni u čast uglednih ljudi nakon njihove smrti. Najraniji natpis koji sadrži takavelogij sačuvan je na spomeniku podignutom u čast vojskovođe iz vremena Trećeg samnićasnkograta, konzula iz 298 pr. K. – Lucija Kornelija Scipiona Barbata.Za vrijeme sahrane držana su u čast pokojnika posmrtna slova
( laudationes )
, koja su također zapisivana i čuvana.
Pjesnici III. stoljeća i stariji analisti
Sve te podatke iskoristili su rimski pisci koji su obratili svoju pozornost na proučavanjehistorijske prošlosti Rima. Prvi je Kampanac Gnej Nevije (274.-206.pr.K.) opisao ustihovima Prvi punski rat, u kome je i sam sudjelovao.U uvodu svog djela Nevije je dao kratkepodatke u postanku Rima. Nešto kasnije pisao je pjesnik Kvint Enije (239.-169.), koji je uheksametru izložio rimsku prošlost. Enijevi "Ljetopisi" započinjali su Enejom i dopirali do
3