You are on page 1of 2

Nejednakost i stvaranje klasa

Ljudi se u društvu kojem pripadaju ne razlikuju samo kao individue, nego i prema grupama:
mladež i odrasli, kao muškarac i žena, kao pismonoša i građevinski radni, kao crnac i bijelac.
Takve grupacije sređuju se i prema "rangovima"; u modernim industrijskim društvima postoji
određeno jedinstvo o tome da je liječnik u određenom smislu smiješten " više nego " obični
radnik i da je smiješten otprilike "jednako visoko" kao i sudac. Društvena skala uređuje takve
nejednakosti. Različite pozicije u nekom društvu povezane su s fenomenom podijele rada i
društvene diferenicijacije.

Procesi pripisivanja statusa su – od društva do društva – različiti. Općenito se razlikuje


između propisanog statusa koji se dobiva već rođenjem, i stečenog statusa zasnovanog na
formalnom obrazovanju i ostvarenjima u poslu. Svaka individua sudjelujući u različitim
društvenim područjima, u obitelji, poslu, sportskom društvu politici i slično zauzima različite
pozicije. Iz zbroja tih pozicija proizilazi cijeloviti socijalni status neke osobe. Procijena toga
statusa daje statusni prestiž, ona izražava procijenu vrijednosti od strane društva. Ako je ta
procijena pozicije neke individue slična u svim socijalnim područjima, govorimo o
konzistenciji ili kristalizaciji statusa.

Sociolaška kristalizacija pitanja u vezi s društvenim nejednakostima glase: Koji procesi


dovode do hijerarhijskog stupnjevanja društva? Može li se nejdnakost svesti na biološke
razlike, na imovinske odnose, na podijelu rada, na razliku moći, na potrebe privredne
stukture. Na koji način se vrši raspoređivaje individua na različite pozicije – kroz socijalne
odnose, rođenjem, stvaralaštvom. ( ramo atajić, sociologija, zenica dom štampe 181 str.)

Zivimo u društvu dvostukog standarda. Naši zakoni obznanjuju jednaka prava za sve načelo
jedne osobe, jednog glasa jedne mogućnosti. To je retorika savremene demokracije. No,
svakako dnevni život u tržišnoj ekonomiji govori drugačije. Dok neki ljudi hodaju gladni i
nemaju gdje spavati, drugi žive u raskošnim palačama i voze automobile do sto hiljada dolara.

Koje lice je stvarno, jednaka prava ili nejednaki razultati? Odgovor je oboje, do neke granice.
Demokratske zemlje cijene ljudska prava i jednakost i mogućnosti. Oe su poduzimale korake
da povećaju standarde življenja manje sretnih. No, siromaštvo nije uklonjeno, jer postoje
konačne granice obilju i velkodušnosti suvremene države balgostanja. Štoviše, pokušaji da se
izjednače dohodci završavaju uzrokovanjem štetnih učinaka na poticanje efikasnosti. Danas,
ljudi pitaju:koliko se ukupne ekonomske sume mora žrtvovati da bi se jednakomijernije
razdijelilo.

Cilj je ovoga poglavlja istražiti činjenice koje se tiču razdiobe dohodka i nedoumice s kojima
se suočavaju države kada provode prerazdiobe dohodaka. Politike države da osiguraju
pravrednu razdiobu spadaju među najproturiječnija i najteža pitanja javne politike. Ovdje je
mjesto na kojem će jasna ekonomska analiza činjenica i kretanja u siromaštvu, kao i
prednosti i nedostataka različitih vrsta politika, imati veliku isplativost u promicanju
neometanog i pravednog djelovanja tržišnog društva. (samuelson 358 strana)
Mjerenje nejednakosti

Da bismo izmijerili nejednakost nadzora nad ekonomskim izvorima, trabamo se baviti


razlikama dohodka, i bogatstva. Podsjetite se da se pod pojmom osobni dohodak
podrazumijeva ukupne primitke ili gotovinu koju je neka osoba ili kućanstvo zaradilo tokom
danog razdoblja ( obično godinu dana ). Glavna sastavnica osobnog dohodka su zarade od
rada, dohodak od vlasništva ( kao što su rente, kamate, dividende ) i transferna plaćanja
države. Raspoloživi osobni dohodak jedanak je osobnom dohodku umanjenom za svaki
plaćeni porez. Bogatstvo ili neto vrijednost je dolarska vrijednost financijske i stvarne
imovine umanjene za iznos novca koji se duguje bankam ili drugim kreditorima.

Razdioba bogatstva i dohodka

Rasprava o dohodcima pojedinca jedan je između njaviše izbjegavanih američkih razgovora.


Često više znamo o osobnim zivitima načih prijatelja nego o njihovim palćama. Zbog toga se
ljudi često iznenade kada sznaju koliko zarađuju njihove kolege u Americi. Statistika
pokazuje da je tokom 1992 godine., polovica svih kućanstava primala manje od medijana
dohodka koji je iznosio 30. 786 američkih dolara.

No jednako je važna razdioba dohodka koja pokazuje raspršenost dohodka. Da biste


razumijeli razdiobu dohodka, razmotrite slijedeći pokus: predpostavite da jedna osoba iz
svakog kućanstva napiše svoj godišnji dohodak ili dohodak svojega kućanstva na karticu.

You might also like