GEOPARK Papuk

Papuk se poput šumovitog otoka

izdiže iz plodne, zlatne slavonske
ravnice. Još od paleolitika bogati
prirodni resursi stvorili su čvrstu
vezu između čovjeka i planine.
Položaj Geoparka Papuk u Hrvatskoj
Karta znamenitosti PP i GP Papuk

Korištena literatura, materijali, internetske poveznice:

- centar za posjetitelje geoparka- Velika

- http://www.papukgeopark.com
- privatna zbirka obiteljskih fotografija 
Geološka karta
 Park prirode Papuk jedan je od jedanaest parkova prirode u Hrvatskoj. Parkom
prirode proglašen je 1999. godine. Bitan razlog za proglašenje Papuka parkom
prirode jest što su u njemu očuvana obilježja žive i nežive prirode karakteristična za
srednju Slavoniju. Neosporno je riječ o prostranom prirodnom i dijelom
kultiviranom, području sa naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim,
kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima

Jedan od razloga imenovanja Papuka parkom prirode je njegovo geološko značenje. Papuk
izgrađuju stijene u starosnom rasponu od 350 milijuna godina. Osim geokronološke nalazimo
i litološku raznolikost zastupljenu varijetetima stijena nastalih sedimentnim, metamorfnim i
magmatskim procesima. Na području Parka prirode Papuk zastupljene su geološke tvorevine
od prekambrija, paleozoika, mezozoika do najmlađih članova kenozoika. Zastupljene
geološke tvorevine nastale su u više orogenetskih ciklusa tijekom geološke prošlosti
(hercinski i alpinski), dok su u završnom formiranju značajnu ulogu igrali neotektonski
pokreti. Najznačajniji geološki procesi stvaranja vezani su na razdoblje hercinske orogeneze.
Geološki mlađe tvorevine vezane su uz alpinsku orogenezu, a zastupljene su mezozojskim
sedimentima starosti između 65 i 260 mil. godina. Kraj mezozoika je zastupljen krednim
vulkanogeno-sedimentnim kompleksom kojem pripada i geološki spomenik Rupnica.
Složenost geoloških odnosa uvjetovalo je i zanimljivu hidrogeološku pojavu - prirodne
termalne izvore u dolini potoka Dubočanke.
 PRVI HRVATSKI GEOPARK

Hrvatska vlada je Papuk proglasila zaštićenim područjem 1999. godine zbog iznimne geološke,
biološke i kulturne raznolikosti, koja se rijetko može naći na ostalim hrvatskim područjima. Od
proglašenja Parka prirode Papuk, njegovo vodstvo je prepoznalo veliku vrijednost njegova geološkog
nasljeđa te se rodila ideja o pridruživanju Europskoj mreži geoparkova. Dokumentacija za prijavu je
izrađena zajedničkim naporima Parka prirode Papuk, Hrvatskog geološkog instituta te Sveučilišta u
Zagrebu. Park prirode Papuk podnio je prijavu za prijem u Europsku mrežu geoparkova u rujnu 2006.

Delegacija koja je nakon toga posjetila Papuk dala je vrlo povoljno izvješće. Kao posljedica toga, u
rujnu 2007. godine na sedmoj sjednici Europske Mreže Geoparkova kojoj je domaćin bio škotski park
North West Highlands Papuk je postao prvi hrvatski geopark i 30. član europske mreže te član
UNESCOve svjetske mreže geoparkova.

Novi status geoparka podići će svijest o važnosti geološke zaštite i pridonijeti promociji lokalnih i
regionalnih proizvoda, obrta, događaja, festivala, lokalne tradicije te ugostiteljstva.
Geopark je prilika da posjetiteljima pokažemo mjesta koja pričaju priču o planetu Zemlji staru 600
milijuna godina.

SVJETSKA MREŽA GEOPARKOVA

Prva konferencija geoparkova je održana u Pekingu, u Kini, u lipnju 2004. godine.

Trenutačno su u obitelji globalne mreže geoparkova 57 geoparka diljem svijeta.

U listopadu 2004. europska mreža geoparkova je potpisala ugovor sa odjelom za Zemljine znanosti
UNESCO-a za procesuiranje aplikacija diljem Europe za priključenje globalnoj mreži geoparkova. Za
Europu je već osnovan ugovor koji služi kao mehanizam za integraciju nacionalnih geoparkova u
europsku mrežu geoparkova. Novi članovi koji se priključe europskoj mreži geoparkova automatski se
priključuju globalnoj mreži geoaparkova.
Mreža dobavlja sredstva za aktivnu kooperaciju između geoparkova diljem svijeta. Pod okriljem
UNESCO-a i preko izmjena partnera globalne mreže geoparkova, važna nacionalna geološka mjesta
pojačavaju prepoznavanje i korist diljem svijeta, te razmjenu znanja, iskustva i ostalih mogućnosti iz
ostalih geoparkova.

U okviru globalne mreže geoparkova , geološka baština i naslijeđe su na raspolaganju ljudima i

povezani sa širim aspektima prirodne i kulturne baštine.

„Geoparkovi nisu samo slika stijena- oni su i slika ljudi. Presudno je da

budu uključ
uključeni- želimo vidjeti što je više moguć
moguće ljudi da se uključ
uključuju
u geologiju prostora. Naš cilj je poveć
povećanje geoturizma(…) u korist
lokalne ekonomije te da ljudi shvate evoluciju njihovog lokalnog
krajolika.“
(Chris Woodley-Stewart, geopark menadžer, Sjeverni Pennines AONB,
Ujedinjeno Kraljevstvo)
 Papuk Geopark ima jedinstven položaj u
kolizijskoj zoni dvaju makroploča - Afričke i
Euroazijske. Na malom području susrećemo
različite vrste stijena (magmatske, sedimentne i
metamorfne) koje su stvarane od prekambrija
do danas. Stijene na Papuku su formirane u
različitim geološkim okruženjima, a kao
posljedicu toga tu nalazimo svu raznolikost
stijena s obzirom na litologiju, stratigrafsku
starost ili strukturne karakteristike.

Papuk sadrži formacije stijena izuzetnog

geološkog interesa, koje su stare i preko 600
Geološki, Papuk je smješten u najjužnijem dijelu milijuna godina, što ih čini jednim od
tektonske jedinice Tisije, koja predstavlja dio pred- najstarijih stijena u Hrvatskoj.
neogenske kristalinske baze Panonskog bazena.
Papuk je uglavnom izgrađen od metamorfnih i
magmatskih stijena, a smatra se da su izdanci Tisijske
jedinice stijena koje nalazimo na Papuku najbolji
primjeri u širem području Panonskog bazena.

Na kristalinskoj osnovi leže permo-trijaski sedimenti i naslage neogenske i kvartarne starosti.

Podaci vezani za starost metamorfita (filiti, kloritni škriljavci, gnajsevi, migmatiti i amfiboliti) i
granita su oskudni i njihova starost je predmet čestih sukobljavanja među geolozima; smatrani
su prekambrijske starosti dok ih drugi svrstavaju u stariji paleozoik.

Mezozojske formacije su predstavljene najvećim dijelom karbonatnim stijenama u kojima su

česti krški oblici: ponori, ponikve, špilje, jame. Nalazimo ih na vršnom dijelu Papuka.

U kenozoiku nalazimo fosiliferne sedimente, najčešće miocenske starosti, kada je Papuk bio
otok u „panonskom moru“. Tijekom miocena odvijala se i vulkanska aktivnost, a dokaz tomu su
piroklastične naslage i manja vulkanska tijela. Konačna tektonska izdizanja i erozija stijena
slavonskih planina akumulirale su velike količine sedimentnog detritusa, sada sačuvane kao više
od 1 kilometra debele naslage savske i dravske potoline.
 PALEOZOIK 545-250 milijuna godina

filoniti amfiboliti

Najveći dio područja geoparka izgrađen je od metamorfnih stijena nastalih u

vrijeme predpaleozoika i paleozoika. Možemo razlikovati tri metamorfna
kompleksa: Psunjsko-krndijski, Papučki, te Radlovački metamorfni kompleks.
Zastupljeni su različiti varijeteti metamorfnih i podređeno magmatskih stijena:
granat-staurolitski gnajsevi, amfibolitni škriljavci i klorit-sericitni škriljavci
(Psunjsko- Krndijski matamorfni kompleks), biotitsko-muskovni gnajsevi,
magmatiti, granitoidi (Papuč ki Metamorfni kompleks) i metagrauvake,
metapješčenjaci i spiliti (Readlovač ki metamorfni kompleks).

slejtovi
vrpčasti migmatiti

spilitizirani dijabazi
 MEZOZOIK 250-65 milijuna godina

spiljski ukrasi

jama Suhodolka kvarcni pješčenjaci

Prijelaz iz paleozojske u mezozojsku eru je kontinuiran, a geološki je dokumentiran

konglomeratima i kvarcnim pješenjacima nastalim intenzivnim erozijskim procesima od
ishodišnih paleozojskih tvorevina. Kontinuirano na permotrijaskim naslagama talože se i
pješčenjaci i silititi u razdoblju donjeg trijasa sa prijelazom u dolomite i vapnence srednjeg
trijasa (anizik i ladinik). U karbonatnom kompleksu geoparka nalazimo gotovo sve
morfološke oblike krških područja: ponori(Uviraljka preko 200 metara podzemnih kanala),
jame(Suhodolka dubine 90 metara), spilje i ponikve. Relikt krša u vršnom dijelu Papuka
ujedno je i prirodni kolektor pitke vode značajan za šire područje.

dolomit sa algama konglomerati

 KENOZOIK 65 milijuna godina-danas

badenski fosili

pliocenski pljesci

deltni konglomerati

U donjem miocenu taložili su se riječni i jezerski, te kasnije u badenu marinski sedimenti. U

ovim taložinama često nailazimo na fosile koji nadopunjuju geološku priču ovog područja
(kontinentalna paleoflora, fosili morskih organizama). U gornjem miocenu slijedi postupno
zapunjavanje panonskog bazena i prelazak sa morske ka kontinentalnoj sedimentaciji. Tijekom
miocena odvijala se i vulkanska aktivnost, a dokaz tomu su piroklastrične naslage te manje
vulkanska tijela. Naslage sedre na Papuku su najmlađe geološke tvorevine, na Jankovcu su
formirale veliku sedrenu barijeru preko koje je preljeva 35 metarski slap Skakavac.

tufiti

sedrena barijera
 Geološki spomenik prirode
RUPNICA
U blizini mjesta Voćin u sjeverozapadnom dijelu Parka
smješten je jedinstveni geološki spomenik prirode Rupnica.
Rupnica je još 1948. godine proglašena prvim geološkim
spomenikom prirode u Hrvatskoj. Njegov geološki značaj
je u jedinstvenoj morfološkoj pojavnosti vulkanskih stijena,
u obliku četverokutnog i šesterokutnog stupastog lučenja
albitskog riolita. Stupovi su nastali kao posljedica stvaranja
pukotinskih sustava pri hlađenju magme na prolazu prema
površini Zemlje.
Na samom lokalitetu izrađena je
kraća poučna staza uz koju su
postavljene poučne table. Uz stazu
posjetitelji mogu saznati više o
zanimljivostima Rupnice te o
vulkanizmu i vulkanima općenito.
Lokalitet Rupnica je dio petrološki
heterogene vulkanske mase unutar koje se
nalaze različiti varijeteti bazalta, andezita,
riolita i tufova. Oko starosti vulkanskog
tijela postoji dvojba. Prema mišljenju jedne
grupe geologa vulkaniti su nastali prije oko
70 milijuna godina (gornja kreda), dok su
prema mišljenju drugih nastali prije oko 16
milijuna godina (srednji miocen).
 Arheološko nalazište
Čemernica-Gradac
Starije željezno doba na ovom prostoru približno
traje između 750. i 300. godine prije Krista.
Na prostoru sjeverne Hrvatske, odnosno
Slavonije, fenomen halštatske kulture obilježava
kulturna grupa Martijanec-Kaptol. Jedan od
najznačajnijih lokaliteta ove kulture nalazi se
iznad Kaptola kod Požege.

Osnovna značajka ove kulturne grupe je sahranjivanje istaknutih

članova društva u velike grobne humke - tumule. Iako je
zadržano spaljivanje pokojnika koje je bilo osnovni grobni ritual
i kasnog brončanog doba na ovom području, značajna promjena
društvene strukture ogleda se u monumentalnim grobnim
konstrukcijama čija je izrada zahtijevala čvrstu hijerarhijsku
društvenu organizaciju i goleme količine uloženog rada.

Na ovom lokalitetu za sada su ustanovljene dvije takve nekropole pod tumulima i jedno veće naselje. Posebna
vrijednost nalazišta u Kaptolu su keramičke posude. Jedinstvenih su oblika i čudesnih ukrasa i predstavljaju
jedne od najljepših primjeraka svog vremena u čitavoj Europi.

Većina finih posuda prevučena je sjajnim slojem grafita što im daje poseban, metalni sjaj. Upravo rudnik
grafita koji se iskorištavao još 60-ih godina 20. stoljeća, predstavljao je jedan od važnih temelja bogatstva i
moći kaptolskih kneževa.

Svakako najpoznatija i daleko najljepša forma koju nalazimo u

kaptolskim grobovima su žare ukrašene bikovskim protomama.
Iako nisu savršene izrade i pokrivene su jednostavnim
geometrijskim ukrasima ovi primjerci odišu jedinstvenom
ljepotom koja nije ponovljena nigdje u Europi tog vremena.
Upravo ovaj primjerak nađen je sondiranjem nekropole na
Gradci na kojoj su sustavna istraživanja upravo započela.
 Botanički rezervat
Pliš-Mališćak-Turjak-Lapjak
Floristički sustav Parka prirode Papuk bogat je i
raznolik, što je posljedica reljefnih kontrasta,
velike različitosti geološke građe, te raznolikih
pedoloških i klimatskih utjecaja. U Parku
prirode Papuk botaničkom raznolikošću ističu se
gorski predjeli Pliš-Mališčak-Lapjak u južnim
dijelovima Papuka, Petrov vrh na Krndiji te
područje vrha Papuka sa najvećim udjelom
zaštićenih, ugroženih, osjetljivih i rijetkih vrsta.

Južne padine Papuka - Pliš i Mališčak, botanički su

najzanimljivije područje Parka prirode. Lokalitet je
omeđen potocima Veličanka i Stražemanka, a nalazi
se na plitkim tlima i obiluje brojnim submediteranskim
biljkama.

U strmim stranama, izloženim grebenima i

glavicama, na nadmorskoj visini 350-600 m, na
površinu izbijaju dolomitne stijene. Na tom
području koje je stalno osunčano i bez značajnije
vlažnosti prirodno rastu zrele šume hrasta
medunca i crnog jasena uz pokoji grab, brekinju,
pitomi kesten, bukvu i crni bor. Zbog velikog
pada terena i gustog grmlja teren je mjestimično i
neprohodan, a između šikara se javljaju oaze
kamenjara. Osunčanost, plitko tlo i teška
pristupačnost na najsušim terenima omogućili su
uvjete za opstanak rijetke i zanimljive flore Parka
prirode. Na Plišu i Mališčaku obitava najviše
zaštićenih biljnih vrsta na Papuku.