Sveučilište u Mostaru

Fakultet prirodoslovno- matematičkih i odgojnih znanosti

Studij Turizam i Zaštita okoliša

Kolonizacije Antičke Grčke

Seminarski rad

Mentor:mr.sc.Tiho Zovko
Student:Davor Medvidović

Mostar,travanj 2011.
Sadržaj:

2
Uvod:

Počevši od sredine 8.st. počeli su se Grci u velikim gomilama iz luka svoje matične zemlje,s
egejskih otoka i sa zapadne strane,djelomice,čak i daleke zemlje.S izuzetkom malih priobalnih
pojasa,sve su obale Sredozemnoga i Crnoga mora bile načičkane vijencem grčkih gradova koji
su svojim posredovanjem prenosli grčki način života i kulturu negrčkim narodima i katkada
najasnažnije utjecali na njihovu dalju budućnost.Taj kolonizacijski pokret koji je budćnost
zapada preododredio na nipošto nebitan način bio je moguć samo zbog toga što je opći politički
položaj u Sredozemlju i u Prednjoj Aziji u to vrijeme bio pogodan za takav pokret iseljavanja.U
velikoj seobi bilo je razoreno moćno Hetitsko carstvo u Maloj Aziji a veoma je oslabljeno bilo i
ne manje moćno carstvo faraona . Asirska sila stremila koja je stremila svome ojačanju bila
je,naprotiv samo kopnena sila koja ne samo da nije ometala grčke pomorske pothvate nego je
potencijalne pomorske sile u istočnom Sredozemlju,Egipat i feničke gradove,čak ugrožavala i
time vezivala njivoe snage.Fenički primorski gradovi,tadašnje najsnažnije pomorske
države,konačno su čak i pali u zavisnost od Asirije.Na zapadu Sredozemlja položaj je bio još i
povoljniji.

Nakon ovoga kratkoga uvoda u ovome radu ćemo obrađivati grčke kolonizacije cijeloga
Mediterana.

3
Prve Grčke kolonije,njihov uspon i kraj
U prvom naletu iseljenici su prije svega naseljavali sicilske i južnoitalske obale;u pravilu su se
ograničavali na to da na obali osnuju grad i da oko njega zaposjednu više ili manje prostran
teritorij koji im je služio kao gospodarska osnovica.Samo je malo gradova – kao na primjer
Leontin na Siciliji – osnovano u unutrašnjosti zemlje.Bilo je mnogo borbi sa starosjediocima,ali
su s vremenom,kad je većina obalnih pojaseva,a naročito kad su najbolji među njima već bili
zaposjednuti,međusobna suparništva među samim Grcima postala važnija negoli sporovi sa
starosjediocima koji su se kao posve seosko stanovništva nakon nevelikog otpora općenito
povlačili u unutrašnjost.Mnoge kolonije,kao Sirakuza,Akragas (Agrigento) i Gela na Siciliji,kao
kima (Cumae),Sibaris,Kroton i Tarent u južnoj Italiji,brzo su stekle veliko značenje;djelomice su
one osnivale i vlastite kolonije-kćeri,pa je tako Sibaris osnovao Poseidoniju (Paestum),a Gela
Akragas.Pojedinačno su Grci doprli i na istočnu obalu Španjolske,a velikim skupinama na južnu
obalu Francuske,gdje je Masalija ( Marselie) postala središtem grčke kulture i osnovala mnoge
nove gradove. U Africi je,nadalje,naseljena Kirenaika.Ali težište kolonizacije ležalo je – osim
područja Sicilije i Južne Italije – na sjevernim obalama Egejskog mora,u području morskih
tjesnaca i na obalama Crnoga mora.Naseljavanje je ovdje prije svega dolazilo iz Mileta koji je
navodno osnovao 90 kolonija. Obale tih područja bile su konačno gotovo bez ikakvoga prekida
zaposjednute grčkim gradovima.Kolonizirane su i obale Jadranskoga i Ilirčkoga mora;ovamo je
dolazilo brodovlje iz Korinta koji je tim svojim osnucima vodio smišljenu trgovačku politiku,pa
je stoga nastojao da svoje gradove-kolonije ili bar određeni dio njih čvršće poveže uza se.Druge
su grčke kolonije doduše osjećale neku morlanu obvezu prema svome matičnom gradu,ali su
ipak istupale kao potpuno nezavisne,nove zajednice unutar svijeta grčkih država.

Kolonizacija se gotov dvjesta godina vršila nesmetano,pri čemu su se suparničili samo Grci sami među
sobom.Ali sredinom 6.st.pr.Kr. svjestkopolitički se položaj ipak izmijenio.Snažno Perzijsko casrtvo prodrlo
je sve do Male Azije,pa je ondje ne samo dokrajčilo kolonizaciju nego je čak i mnoge grčke gradove,među
njima i Milet,podvrgnutou svoju zavisnost.Perzijska opasnost poruzrokvala je još jedan,posljednji val
iseljavanja koji je prije svega kretao iz Fokeje i bio usmjeren prema zapadu;grčke kolonije na
južnofrancuskoj obali osnovane su odonuda.Položaj se pogoršao i na zapadu.Feničani su se najzad
sporazumjeli o svojoj obrani;Kartaga je potpuno sazrela da postane vodećom feničkom
silom.Sjevernoafričke obale – od Kirenaike do „Heraklovih stupova“ ( Gibraltar ) - Grci su već prije
izbjegavali zbog snažne prisutnosti Feničana na tom području;sada su politički ujedinjeni Feničani stali
pružati Grcima snažan otpor čak i na Siciliji,gdje su u svojoj vlasti držali zapadni dio otoka.Isto su tako i
etrušćanski gradovi postali pomorskim silama.U borbi protiv grčkih doseljenika oni su se kadšto
povezivali s Kartažanima,kao što je na primjer Rim,koji je tada još možda bio pod etrušćanskom vlašću,a
možda već i nezavisan od Etrušćana,s Kartažanima sklopio ugovor.Etrušćanima i Kartažanima čak je oko
540 god.pr.Kr. pošlo za rukom da Grke ponovno potjeraju s Korzike.Vrijeme slobodnog zaposjedanja
zemlje bilo je prošlo,politički odnosi počeli su se konsolidirati na bazi statusa quo kakav je bio postignut
sredinom 6.st.pr.Kr.

4
Ostatci grčkih kolonizacija u području Jadranskoga mora

U praskozorje ovog 24. stoljeća živog grada, u vrijeme

99.Olimpijade, kada je "u Ateni /bio/ Arhont Diotref, u
Rimu konzuli Lucije Valerije i Aulo Manlije" 385/4. god.
prije Krista, doplovili su Grci s otoka Paros i podigli, na
razvalinama ilirskog naselja,"kiklopskim" zidinama
utvrđeni grad - Faros...Moćnim Farosom vladao je u 3. st.
pr. Kr. vojskovođa Demetrije, lukavi silnik i miljenik
ilirske kraljice Teute. Njegova neobuzdana žudnja za
vlašću, odredila je sudbinu cvatućeg grada. Demetrije je
drsko izazvao Rim, a na to je konzul Emilio Paulo 219. g. pr. Kr. razorio Faros...Grad je
uskrsnuo kao rimska Pharia. Mozaici iz prvihvijekova poslije Krista, neki iskopani, a drugi još
uvijek oku skriveni pod kamenim pločnicima ulica , prizivaju vrijeme kad Starogradsko polje -
Ager farski, još od grčkih doseljenika zelen od vinove loze, naseljavaju rimski veterani, i u Polju
podižu svoje ville. I tada već starim, kamenim putovima, koji pravilno ispresjecaju Polje,
prolazili su Farani u vječitim rujanski svetkovinama berbe. Vino je ovdje, oduvijek, dragocjena
radost i nagrada...Mnoge su postaje na putu kroz vrijeme koje zaziva Stari Grad. To su već i
sama imena grada: Faros, Pharia, slavenska Huarra, kada su Hrvati, Neretljani, birali ovdje svoje
knezove i prve biskupe, pa kasnosrednjovijekovni Civitas Vetus, zaboravljen od mletačke
uprave, kad Stari Grad svoje ime podari Novome Gradu - Hvaru, pa procvala Cittavecchia,
gradić poduzetnih trgovaca i brodara...Ipak prava svečanost u milenijskom trajanju grada otkriva
se ulaskom u mitski Tvrdalj, u kojeg doživotno bje zaljubljen i kojem se darova njegov graditelj,
pjesnik i vlastelin Petar Hektorović. U njemu je sve što treba mudracu XVI vijeka: prilika za
osamu i radost druženja u sjenovitom perivoju, pred ribnjakom i golubinjakom, zaštićen debelim
zidovima utvrde. U Tvrdalju, u hladovini svodova oko ribnjaka, u kući pjesnika koji mišljaše na
vječnost, i danas možeš osluhnuti radost ovozemaljske prolaznosti...1

Helenizam

1
“Civitas Vetus” staro ime za grad Cavtat

5
Helenizam je pojam koji je od svoje prve uporabe označavao više različitih pojava, no uvijek u
vezi s grčkom kulturom i njezinim utjecajem na negrčki svijet nakon osvajanja Aleksandra
Velikog ( oko 333.-323. pr. Kr.). U tom razdoblju se događaju promjene u grčkoj kulturi, vjeri i
životu općenito. Naime, miješanjem istočnjačkih kultura koje je osvojio Aleksandar Veliki
i grčke kulture dolazi do njihovog ispreplitanja.

Pojam helenizma koji se koristi u suvremenoj historiografiji mora se razlikovati od

njegova antičkog značenja. Općenito se on odnosi na razdoblje od osvajanja Aleksandra Velikog
do rimske vlasti (oko 30. pr. Kr.). U tom je vremenu došlo do miješanja grčke kulture i
svjetonazora s istočnom kulturom i svjetonazorom. Tako imamo nove vjerske kultove (npr.
sunčanog boga Mitre, Ozirisa,Izide i dr.), umjetničke stilove i sl.Taj je novonastali pogled na
svijet uključivao karakterističnu kulturu, arhitekturu, umjetnost, filozofiju i religiju, a raširena je
uporaba grčkog jezika I pisma.

Zaključak:

6
Kroz povijest vidimo das u Grci bili među najvećim osvajačima.Oni nisu bili samo osvajači koji
bi zaposjedali određenu teritoriju I nju beskonačno iskorištavali,već sun a ta navosvojena tla
donosili svoju kulturu jezik I običaje.Vidimo da su Grci ostavili velike tragove u povijesti
mnogih naroda.Također su Grci su imali velike znanstvenike matematičare filozofe
izumitelje.Mnoge kulture su svoje korijenje pronašle upravo u grčkoj kulturi.

Sve nam to govori da su grci među rijetkima koji su povijest obilježili u jednom boljem
svjetlu,nego druge civilizacije koje su ostale zapamćene kao krvničke I osvajačke.I da danas Grci
su ostali simbol za kulturu.

Literatura:

7
8