Professional Documents
Culture Documents
One su krupnije od domaćih, imaju veći broj tačaka, i mogu biti žute, narandžaste,
tamno crvene pa čak i crne. Jesu bubamare, ali za razliku od naših crveno-crnih,
azijske nisu omiljena dečija bubica.
Najezda ovih bubamara koja u jesen postaje sve vidljivija i preti da ugrozi našu vrstu što
bi, prema procenama stručnjaka, ugrozilo prirodnu ravnotežu u prirodi. Osim po domaće
bubamare, po ljude nisu opasne, za njih su jednostavno napast.
Znate da nam spoljno-trgovinska razmena s Kinom ide više nego dobro, naši azijski
prijatelji grade i most u prestonici, ali ono što smo od njih dobili, a da nismo ni želeli, to
su njhove bubamare.
Naši sugrađani različito reaguju na pojavu ovih bubamara. Jedni se žale da im čak i u
krevet dolaze, da se pojavljuju pred kućom, vratima na terasama i u dvorištima, dok neki
jedva da su i obratili pažnju na ove bube. Imai onih koji nisu primetili ništa neuobičajeno.
Objašnjava nam da su ovi tvrdokrilci vrlo agresivni. Hrane se larvama drugih insekata,
samim insektima ali jedu i larve naših, domaćih bubamara. Ipak, iako vrlo proždrljive, po
ljude, kaže, nisu opasne, mada umeju da gricnu.
"To su predatori i inače imaju jake vilice kojima hvataju plen, mada je to čudno za
insekte, a trebalo bi da znaju da mi nismo njihov plen, da osete po mirisu, ali eto dešava
se da ponekad čoveka pokušaju da uhvate za kožu, ali neće od toga ništa biti. Ona može
malo da pecne, ali to neće biti jak ubod i tu nema nikakvog otrva.", kaže profesorka
Petrović-Obradović.
Za sada, budući da jedu naše bubamare, prete da poremete odnose u prirodi. Ali to sasvim
sigurno neće ugroziti naše odnose s Kinom.
http://www.studiob.rs/info/tema.php?id=264