Professional Documents
Culture Documents
Pojam – skup oznaka, odnosno element suda. Po shvaćanju psihologističke teorije, opet,
pojam je neka vrsta apstraktne predodžbe. Dapače, pojam je sve to – i element suda i skup
oznaka i apstraktna predodžba, i riječ i misao o suštini ili bit onoga što mislimo. Svaki od
pojmova ima i svoj opseg i svoj sadržaj. S obzirom na sadržaj imamo:
korelativnih
zamjenskih
disparatnih.
Sud – označava spoj dvaju pojmova, i to spoj u kojem se o odnosu jednog pojma prema
drugom nešto tvrdi ili odriče. Ovisno o tome da li se o odnosu dvaju pojmova nešto tvrdi ili
odriče, sudovi mogu biti: istiniti ili neistiniti.
Zaključak – je skup od najmanje dva suda. Drugim riječima, sudovi su elementi zaključka,
povezani strukturiranom složenom misli. U toj strukturi i sudovi i zaključak imaju svoju
posebnu ulogu. Sudovi iz kojih se izvode novi sudovi se pri tome označavaju pretpostavkama
ili premisama, a novi sud koji se iz premisa izvodi označava se kao zaključak ili konkluzija.
Definicija – označava sud kojim se nedvosmisleno određuje sadržaj jednog pojma. Ona
također mora odgovarati određenim zahtjevima. Mora biti adekvatna, odnosno ni preširoka ni
preuska, ne smije biti negativna, tj. mora utvrđivati što jest, a što nije, treba biti jasna.
Divizija ili dioba – se označava postupkom kojim se dolazi do diobenih članova, nižih
pojmova od kojih je sastavljen svaki konkretni pojam, i koji ulaze u opseg toga pojma.
Divizijom se ljudi služe u svakodnevnom životu, ali i u nauci.
Naučno otkriće – Otkrića mogu biti ona do kojih se dolazi u svakodnevnom životu i naučna.
Kada su u pitanju otkrića iz svakodnevnog života, ona su imanentna svakom čovjeku. Kod
naučnog otkrića, stvari stoje nešto drugačije. Ono, najjednostavnije podrazumijeva svaku
novu spoznaju u granicama jedne nauke. Kod njega se, sukladno tome, ne otkrivaju
„pravilnosti“ ili „zakonitosti“ koje su imanentne svakodnevnim otkrićima – nego zakoni.
Dokaz – je logička forma dokazivanja, odnosno postupka čija je svrha utvrđivanje istinitosti
nekog suda. U tom se postupku sud, koji se želi dokazivati, označava terminom teza ili
tvrdnja dokazuju. Dokazivanje je proces zaključivanja koji se od zaključivanja razlikuje samo
po redosljedu radnji. Kod zaključivanja se, naime, zaključak iz danih premisa izvodi po
poznatom postupku, a kod dokazivanja je dan poznati zaključak.
Naučni zakon – predstavlja potvrđeni opći hipotetički stav koji se odnosi na veći broj pojava.
Naučni zakoni su po svom karakteru apstraktni, a imaju i historijski karakter, posebno je to
istaknuto kod društvenih nauka.
Naučna teorija – podrazumijeva niz ideja pomoću kojih objašnjavamo pojave, procese, stanja
i ponašanja u društvu.
Naučna deskripcija ili opis istraživane pojave je prvi korak, ali i prvi cilj naučne spoznaje.
Ona je, zapravo, simboličkim jezikom nauke iskazan neposredni doživljaj i prvi dojam u
odnosu na predmet istraživanja. Deskripcijom, drugim riječima, postižemo opći uvid u
pojavu.
Naučno predviđanje – smisao svake naučne teorije se može svesti na tri temeljne zadaće.
Ono, prije svega, treba što svestranije i što tačnije opisati predmet svoga istraživanja. S druge
strane, njena je obaveza predmet svoga istraživanja što temeljnije objasniti. Na koncu, zadaća
naučne teorije je i što tačnije predvidjeti promjenu i razvoj istraživane pojave. To, drugim
riječima, znači da je bitni cilj naučnih istraživanja i predviđanja.
Klasifikacija nauke – samo po sebi klasifikacija je bitna odrednica svih sfera čovjekovog
individualnog i društvenog života. Danas se može govoriti i o različitim pristupima, ali i
oblicima klasifikacije nauke, a to, drugim riječima, znači i različitost pristupa u otkrivanju
interakcijskih veza između pojedinih dijelova nauke. Zbog čega klasifikacija nauke? Odgovor
je relativno jednostavan. Ona je neophodna zbog najmanje nekoliko razloga, a prije svega
zbog:
- velikog broja pojava u svim područjima nauke,
- obilja primjene prirodnih zakona i procesa,
- mnoštva naučnika,
- „zatrpanosti“ naučnim informacijama.
Naučno djelo – je ono djelo koje se primjenom naučnih metoda i postupaka otkrivaju
određene nepoznate činjenice, zakonitosti i teorije, a koje čitalac primjenom istog postupka
može provjeriti ili doći do istog rezultata, odnosno zaključka.
Naučni članak – pisani istraživački rad koji sadrži originalne naučne rezultate istraživanja a
koji se objavljuje u publikaciji koja je dostupna naučnoj javnosti. Istraživač u naučnom članku
predstavlja javnosti problem istraživanja. Autor članka mora predočiti metode koje je koristio
u svom istraživanju.
Patenti – su naučni izumi ili pronalasci čiji autori su zadržali ekskluzivno pravo korištenja u
određenom vremenskom razdoblju putem pravnog akta. Patenti predstavljaju važan izvor
informacija u nauci, posebno se to odnosi na tehničke, biotehničke i medicinske nauke.
Stručno djelo – pisani rad koji ne sadrži nove ili originalne naučne rezultate, već je
utemeljeno i obrađuje poznate činjenice i teorije u određenoj oblasti. Cilj stručnih djela je
popularizacija već postojećih naučnih spoznaja o nekoj pojavi, pitanju, procesu ili odnosu.
Stručni članak – je rad koji u svom sadržaju ne sadrži originalne rezultate istraživanja,
odnosno nije vezan za fundamentalna i primijenjena istraživanja. Takav članak je uglavnom
rezultat razvojnih istraživanja u kojem se iznose već poznati, odnosno tuđi rezultati
istraživanja na nov i drugačiji način koji su korisni u širenju naučne spoznaje.
Prikaz – predstavlja stručnu i kritičnu analizu određenog naučnog ili stručnog rada. Najčešće
se radi o iznošenju stavova ili značajnih činjenica o određenoj knjizi ili članku, te
predstavljanje istih naučnoj javnosti. Stručni prikaz sadrži motiv za pisanje, sintetički prikaz i
kritičku ocjenu djela.
Elaborat – je pisano stručno djelo u kojem se na metodološki način obrađuje zacrtani predmet
istraživanja ili pojava. Ova vrsta radova često sadrži grafičke i tabelarne priloge koji imaju
svrhu da temeljitije izraze činjenice samog istraživanog predmeta. Kao klasičan primjer
ovakvog stručnog djela su investicijski elaborati, elaborati o opravdanosti osnivanja određenih
javnih ustanova, kao što su univerziteti, bolnice i slično.
Ekspertiza – predstavlja vrstu stručnog djela u kojem neki priznati i ovlašteni eksper,
stručnjak ili vještak iznosi svoj stručni rad o nekom predmetu na temelju provedenog
ispitivanja.
Recenzija – po svojoj definiciji predstavlja neovisnu, kritičku ili stručnu ocjenu određenog
naučnog ili stručnog djela koju je napisao eksper iz date oblasti. Pod riječju „kritički“
podrazumijevamo objektivno opisivanje djela poslije stručne analize svih njegovih dijelova.
Recenzija ne znači pretjerano i bez osnova hvalisanje djela, ali niti pretjerano isticanje
nedostataka djela. Kod odabira recezenta treba izbjegavati da recezent bude iz ustanove iz
koje je i autor naučnog ili stručnog djela. Praksa u BiH je sasvim drugačija. Recenzije
uglavnom pišu poznanici ili prijatelji samog autora teksta čime se opravdano sumnja u
objektivnost samog recezenta. Časopisi sa inozemnim referencama izbjegavaju da autor i
recezent budu iz istog mjesta, te da za jedan tekst, u pravilu, traže dva neovisno stručna
mišljenja(recenzije), a ako se takva dva stručna mišljenja razlikuju u samoj ocjeni teksta,
izdavač prije puštanja u štampu traži i treću recenziju kako bi bio siguran da ono što će biti
štampano ima kvalitetu.
Struktura recenzije je sastavljena od četiri cjeline: uvod, opis teme, ocjena rukopisa,
zaključak.
Naučno-stručna djela – Između naučnih i stručnih djela postoji dosta jasna razlika i crta
razgraničenja. Ipak, razlikovanje među njima je izvršeno na logici idealnih tipova. Drugim
riječima, navedene se razlike prave polazeći od idealnih, očišćenih situacija. Teško je danas
pronaći naučno djelo, a da u njemu nema i elemenata stručnog djela.
Enciklopedija – pod njom se podrazumijeva djelo koje, slijedeći abecedni poredak, na sažet i
sistematski način daje pregled pojedinačnih ili skupnih grana ljudskog znanja. Razlikujemo
dvije vrste enciklopedija:
1. opće ili univerzalne enciklopedije, koje sadrže abecednim redom dan, sažet i sistemski
pregled svih grana ljudskih znanja, kulturnih i drugih tekovina.
2. specijalne enciklopedije koje obrađuju samo jedno područje ljudskog znanja. Takve su,
primjerice, medicinska, pomorska, pravna i druge enciklopedije.
Leksikon – vodi podrijeklo od grčke riječi leksikon, koja znači riječnik, knjiga u kojoj su
abecednim redom poredani i protumačeni različiti pojmovi. Sukladno tome se može reći da
leksikoni nisu ništa drugo nego određena vrsta enciklopedijskih rječnika, dakle rječnika u
kojima je određena masa pojmova, naziva, riječi i predmeta, pojava i činjenica poredana
abecednim redom.
Rječnik – definira se kao korisno pomagalo u naučnom i istraživačkom radu, priručnik koji
naučniku pomaže razumjeti, ili bolje razumjeti, riječi koje tokom rada susreću. Postoji veći
broj rječnika. Najznačajniji među njima su: jednojezični, dvojezični, mnogijezični, te
biografski rječnici.
Zbornici radova – su naučno-stručna djela koja objedinjuju radove više autora u vezi s nekom
užom tematikom. Povodi nastajanja takvih radova mogu biti različiti: obljetnice, simpoziji,
naučni skupovi itd.
Bibliografija – tip stručno-naučnog djela za koji se koristi veći broj naziva. Takvi su,
primjerice, registar, index, biblioteka, katalog itd. No, neovisno o tome, izvjesno je da se
bibliografija može shvatiti na 2 načina. U užem smislu riječi ona podrazumijeva određeni
popis knjiga i drugih publikacija, koji može biti izrađen prema različitim kriterijima. U širem
smislu riječi, podrazumijevamo naučno sakupljanje tekstova, njihovo proučavanje i
sistematiziranje.
FAZE IZRADE NAUČNOG I STRUČNOG DJELA
Hipoteza je teorijski stav ili misaona pretpostavka o predmetima koji se istražuju, o njihovim
svojstvima, strukturi, funkciji i odnosu s drugim predmetima i pojavama.
Izrada projekta istraživanja za istraživača ima veoma veliko praktično značenje. Projekat
istraživanja, odnosno plan pisanja djela, kompozicija, svojevrstan je kompas istraživaču,
autoru djela. Projekat naučnog istraživanja, posebno ako se radi o složenim istraživačkim
poduhvatima, pravi se u dvije faze, odnosno izrađujemo dva tipa projekata za isto istraživanje.
U prvom slučaju se radi o idejnom, a u drugom izvedbenom projektu.
Za uspješnu anketu prva pretpostavka je da pitanja budu jasna i nedvosmislena, što i nije
tako jednostavno postići. Prilikom provedbe anketiranja potrebno je računati s različitim
vrstama grešaka koje se mogu pojaviti. Klasičan primjer greške u konstrukciji uzorka desio se
1936.
Uzorak – pod njim podrazumijevamo dio ukupne populacije koja se podvrgava anketnom
ispitivanju. Da bi rezultati ispitivanja održali stvarno mišljenje populacije koja je predmet
ispitivanja, uzorak mora biti nužno reprezentativan, odnosno takav uzorak treba da posjeduje
sva svojstva grupe koju predstavlja. On se može pojaviti u 2 oblika:
1. Slučajni – kada u ispitivanju odabiremo dio populacije koji će biti podvrgnut
ispitivanjima na temelju slučajnog odabira.
Intervju – po svojim karakteristikama, određeni vid ankete, jer koristimo pitanja kako bi došli
do odgovora o predmetu kojeg istražujemo. Intervju, po svojoj definiciji, je prikupljanje
podataka i obavijesti o nekoj pojavi ili događaju putem usmenog razgovora. Razlika između
ankete i intervjua je u tome što se kod anketiranja podaci i obavijesti prikupljaju pismenim
putem(najčešće anonimno) dok kod intervjua usmenim putem. Budući da se kod intervjua
podaci prikupljaju u direktnom dodiru osobe koja vrši intervju sa osobom koja se intervjuira,
ova tehnika je dosta življa i osjetljivija od ankete.
Citati – citat je izvadak iz već objavljenog teksta nekoga drugog autora, u kojem se od riječi
do riječi, doslovno, prenose njegove definicije, zaključci, naučne činjenice, ideje, podaci,
stavovi, informacije, ilustracije i sl. uz vrlo jasno i precizno navođenje podataka o tome od
koga su autora i iz kojeg su bibliografskog izvora preuzeti. Citat se od osnovnoga teksta
odvaja navodnicima, a ako se citira i unutar citata, za takav se citat upotreljavaju
pulunavodnici. Citirane je neophodno svaki put kad čitaocu treba staviti do znanja da su
upotrebljene misli ili rezultati nekog drugog autora.