KLASIENO KAZALISTE

.q*
UREDNIK
MARIJAN MATKOVIC GEORG BUCHNER

DANTONOVA SMRT

DRAMA U CETIRI CINA

OMOTNA STRANA
-
,l DRZAVNO rzDAvAcKO P0DUZECE HRVATSKE'
ANTUN MEZDJTC (o _ zAcREB re6o
 I,IC;A
GEORGL,S DAN]()N
I,EGENDRE
(]AMILLE DESMOUI,INS
} I ERA ULT- SECH ET,t,F-S

i\ LACROIX narodni zasttrpnici

I'HILIPPEAU
i
FABRE D'trGLAN'I'INII
MERCIER
THOMAS PAYNE
IIOBESPIERRE
ST. JUST
ilanovi Odbora za javno
BARRERE
(:OLLOT D'iIE}IBOIS blagostanje
ll 1 LI-.A UD - VA REn" N ESr

(iHAUMET'I'E. prokurator Opdinskog odbora

l)iLLON. general
FOUQUIER-TINVILLE,. iavni tuiilac
HERRMANN I pred';.iednici Revolucionarnr;g
DIIMAS I tribr,mala
PARIS, Dantonov Plijatelj
SIMON, $aPtat
LAFLOTTE
PR\/I CIN
JULIE, Dantonova supruga HtrRAULT-StrCHELLES r nekoliko rlarna za karLa-
LUCILE, supruga Camillea Desrnoulinsa .Ikim stolom. DANTON I JULIE (mal.o dalje od
njih), DANTON na klupdici do Julijinih nogu.
ROSALIE
ADELAIDE DANTON: Pogledaj onu krasnu damu, kako lijepo
prernede karte! Zaista, razumije se u posao; priia se.
MARION |*""" da svo,me muZu daje uvijek coeur*, a ostalima uviiek
Narod, grizete, na,roCni zasturpnici, krvnici i t' d' carreau*'l'. Ti bi dovjeka mogla i do toga ,Covesti, cla
sc zaljubi u laZ.
JULIE: Vjerujei li ti u mene?
DANTON: Zar ja zna,m! Nlakr rni z,namo jedno
o drugorne. Mi smo debelokolci, mi pruZamc ruke je-
dno za d,rugin, ali to je uzaludan trud, mi tarerno
samo grub{.1 koiu jedno o cirugo mi smo vrlo osa-
mljeni.
-
JULIE: Ti 1116 pozna5, Dantone.
DANTON: Da, to, se obi6no nazivit pozna,vanjc. f-i
irnarl tamne oii, i valovitu ko'su. i vrlo njeinu put, i
trvijek mi veliS: "Dragi George!" Ali (on joj pohazuje
rn telo i oii) tu, tu bto se iza toga krije? I{ani. na5a
su dutila gruL,a. ,Poznarjemo li mi jedno drugo? 'Ire-
balo bi 1a prorbijemo svoje lubanje i da jedno drugom
i{tupamo misli iz ffiozgd.
*. coeur jc u ka,rtama: srce, a carreau: karo; ovdje ta dva
izraza znate igru ri.ieli, u koioj coeur znaEi srce, a carreau:
iastuiid.
 JIIDNA GOSPODA: (Hiraultu): Sto to radite HERAULT: phiiippcau. kako su ti o6i
sumorne!
prstima? .Jesi li proclerao svoju crvr:nu kapu? Zat se
su.t; 1a_
HERAUI.T: Niltal
]<i! .nlrnrSodio? Je .li za vr.ijeme giljotinira,,rja pad"alu
GOSPODA: Ne uvlatite tako palac. to se ne moZe ki5a? Ili si imao lole mjesto. p"
niita moga,o vi_
gledati ! djeti? ";j
HERAULT: Pogledajte sarno, ta stvar ima Posvc CAMILLE: Ti parodilal Sokrata. A znarle!
narotitu fiziono,miju to, 5to je Bolanski zapitat> Alkibiiada, li i
karl ga je iert_
DANTON: Ne, Julie. ja te ljubim' kao grcrb' nog Jana na,iao tniurna r utuiena: "li
"Jesi izgxbiu
JULIE: (oduratajuti se): Oht svoj Stit na b,ojnonr polju?
Jesi li.pobijeden u t.ianju
DANTON: Ne! e"j me! l.judi kaZu' da je u ili u borbi s rnatevima? Je ir netk,, Arugi bolje
grobu mir i da su grob r mir jedno isto. Ako je tako' ili bolje svirao na kitar"r?o To su tritl ttuo;lnipjevao
repu_
ieZim ja i u tvom krilu ve6 pod zemljom. O, ti slatki blikancil Poredi to s nalonr giljotinskorn
romantikom!
grobe. tvo je su usne zvona. 5to oglaiuju rnrtve' tvt't-1 PHILIPPLA[r, Da,rlas j. ;p; palo clvades
gl., .r'roj. pogrebno zvon(). tvoie su prsi moj grobni Bili smo u zabludi; slali .su,ur"o frefr..tisteet i,rtava.
ti5te, jer nisu clovc,ljno sistematrki na stra_
humak, a tvoje srcc rnoj lijes.
GOSPODA: Izgubili stc!
;,;tre"li.
r zato 3to su deccrnviri drtali. cla su izgubljenr. a nroicla
ako
HFIRAULT: To ie bila l.itrbavna pust'ilovina' a sarno tjedan dana buJe takvih
ljudi, kojih bi se svilct
stoji novaca kao i sve dru'ge. vi5e bojao nego njin.
GOSPODA: Onda ste vt, poput nekog gluhonije- HERAUI-T: Oni bi nas htjeli nadinitr
stvor<;vinra
rnoga natinili svoja ljubavna oditovanja prstima' iz a,ntidiluvija. St. Just ne bi nerado'
gi.a"". kad bism'
HERAULT: E, a zaito nc? Neki Capa6e tvrde, da opet puzali ietveronoike. pa da ;;
je upravo njih najlak5e razumjeti. - Zupoteo sam i"_Arrasa pr,onade. po mehanici
onaj advokar
lenevskog urara. itit_
ljubav s darno'm u kartama; prsti su mi bili prinEevi' :rike za djecu, ikolske klupe gurp,,,li,ru
i b,,gu.
preobraZeni u pauke' Vi ste, NIadarne, bili vila' Ali PHILIPPEAU: Ne bi s,, ,,rii iacaili, d;r
u tu svrhu
poilo je po zlu; dama je neprcstano bila pred poro- objese na Maratov radun
.jo! nekoliko nr,itica. K:r,ko
dom, svaki je tas doibivala po jednog puba' Ne bih iemo jr-,i dugo biti prrjavi i krvavr ka,
ri.vrr.rrena
ja p'ustio svojTr l<6er, da se tak'o karta, gosporla i dame trJecr. rmati lJcsov.- mjesto kolijevki
i- igr.atr se p;la_
padaju tako nepri'stojno jedni na Jruge, a zatim smje- ','ama? Mi moramo naprijed: treba stvoriti oclbor
zu
sta dolaze pubi. pomilovanje i treba izbaienc naro,dns
z:rs,tupnike opet
i PHILIPPE'AU primiti natrae!
Ulaze CAMII.LE DESNTOULINS

t{
 HERAUL'I': Rcvolucija je dolla u stadijreorga-
nizacije. Revolucija mora prestati, i Republika mora
.ctpoteti. - U na5im o'snovnim drZavnim zakonima
-
treba da pravo s'tupi na mjestu dulnosti, biagostanje
na mjest'o vrline i obrana u nuZdi na mjesto kazne' -
Svatkl treba da pokaZe svoju vrijednost i da ispolji
svoju narav. Bio o'n razuman ili nerazuman' obrazovan
ili neobrazovan, dobar lli zao, to se drZave niSta ne
tite. Svi srno mi ludaci, i nitko nema prava da' dru-
g,ome nametn,e svclju ludost. - Svakome neka bude
mop;uie da u|,ra na svoj natin, ali tako, da nitko ne
smije uZivati na Stetu drugoga ili ga smetati u nje-
govu uZivanju.
CAMILLE: Oblik drZave m'ora biti p'nozirno mho'
'koje
se ivrsto 'prilju6Utl. uz tijelo naroda' Svako na-
dimanje Zila, svako napinjanj,e rnri3ida' svaki trzaj te-
tiva mora da se na njemu t-rdrazi. Bio lik lijep ili rulan'
crn ima pravo Ja bud'e takav, kakav je; mi nemamo
praua di mu Po svojoj volji krojimo halii'nicu' - Mi
6emc liude, koji ho6e cla preko golih ramena najdraZe
greinice Franouske prebace manastirsku kopremr' lu-
Bakantice'
iiti po prstima. - Mi hoierno gole bogoveoh'
uti^pijtt. igt. i usne pune melodija, razornu
gr"5.r,t ljubavl Ne derno mi Rimlianima braniti da
il"an t u kut i kuhaju repu, ali neka nam vi5e ne pri-
,.,lu5o nikakvi,ir gladijatorskih igara' - BoZanstveni
Ilpikur i Venera sa svojom lijepom straZnjioom moraju
postati irrvari,ma vrata Republike mjesbo svetaca Ma-
lata i Chaliera. Dantonel Ti 6eK napasti u Kon-
ventu!
-
l0
DANION: Ja 6u, ti 6ci, on 6e. Al<o drnnda bu_
demo jo5 Livj, kaiu babet Za jedan 6e sat pro6i
iez_
deset minuta. Zar ne. moi mladjiu?
CAIvIILLE: iem,,u to sada? pa to se samo po sebi
razumije.
- DANTON: O, sye se sarno po selbi razumije. Ali
tko 6e sve te lijepe stvari pokrenutil
PHILIPPET\U: i\,Ii i po5teni ljucli.
DANf ON: 'fo ,i.. izmedu toga rlugadka je rijed,
malo nas previje razdvaja,; put je -dug, u poitenje
gubi
dah, prije nego Ito se sastanemo. pa sve je
da i tako!
poStenim l.;udirna moZei posuditi novac,
-ku,m,ovati, rnoZe5 irn
moZe5 u.lavati svo.ie k6eri za njih. ali
to je
sve !
CAMILLE: Kad ti to zna!, zajto si zapode,o b,orbu?
DAr\l'ON: Bili su mi od.yratni. Nikada nisam
rn\)g'ao gledati takve narduvcne l(atone,
a d.a ih ne
udarim u'ogoln. Takva mi je priro d,a. (On ustane).
JULIE: Ti ide5?
DANTON (/uliji): Moranr otiii. Ubit 6e me jo5
svojom p,olitikom. (Stoleh na urutimn). Irrr.go.rt
udarcima sa dvije-s,trane proridem vam: kip
nije jo'5 ,saliven, pei je ,ai,ar.ena, i mi jo5 s,vr
sloil,ode
na njoj opeii prstc. (Ode).
moZem,o
CAMILLB: pusrite gal N{islite h, da bi on n)ogao
ostati skrltenih ruku, kad bi trebalo da se
radi?
HERAULT: Da. ali sama za raztrnodu. kalo kad
se igra
5ah.
ll
 ZENA: Ah, inade jc on :lfiar tovjek, ali, eto, ne
ULi(IA podnijeri. Rakij:i mu odmah udari u r,oge.
n:'oZc puncr
DRUGI GRADANIN: Onda ide na tri.
SIMON i njegova ZL'NA' ZENA: Ne. on pada.
ti smeZttrana DRUGI GRADANIN: 'Iako je. Isprva moie clu
SIMON (tutc ZEI"IJ): fr svodiljo' hoda na tri noge, a oncla r-c sruil na treiu. dok i ta
grijeha!
plr"i.^,Jrimata. ti crvototna iatruko tre6a ne p<-rpusti.
ZENA:UPomo6l UPomo6l ihl SIMON: T'i si vamprr.. ko1r rni pijc vrclu kn, iz
LJLIDI dolazc tri'eti: Rastav'rte ih'..rastavite
Flo6u du raz- -srca.
SIMON: Ne, pustite me' i{imljanil ZENA: Pu,stite g'a s(un() I'o je sarla, Joba, karl se
O ti' vestahnko! --
'"";;N;,taj kosturl r,n ur.i.jek r;lznjeZi. Al i tr' 6e r.'c6 proti. :'
lupam
iu' iu 'o*' r'cstalinka? No' to bih htjela
ao PI{VI GRADANIN: Sto se dosodiloi
da viCtm! ZENA: Evo sjcd.j cla sall tu na k,rnr.nu ni.r sllncll.
SIMON: i grijala se; evo
Zderat ttr h s ranena runo' DI{UGI C;RADANIN:- i.. neinAnro d1y3. syo
- za nos.
\/uci ti svoga muZar
Bacit na suncc tvoj golr le5' ZIiNA: A rnoja je k6erka oti5la tamo za u€iao
'fi u svaxoj se b.'rt tv'ua tiiela ugnijezdr'o dobr-r jc to djevojka, r.rna pr,chranjuje svoje roclitelje. -
bluclnice.
t azvratt
SIMON: Ha. ona priznaje!
lRnstoi,e ih) ZENA: fi, Judo! Zar 6i ti inrao hlate. da ih na-
vuIe5. kad mlada gospoda n<: bi kod nje svladila
clogadal hlade? O i,spituturo, ho6eS li da krepal ocl iedr, ako
PRVI GRADANIN: St'r se t.u
Ne' ne mogtt taj bunardi6 presahneP A? IlIi radinro sa svima uclo-
SIMON: Gdje je djevica? Govori! vima tijela, pa zaito ne bi-i tirn; i majka joj se njime
ne'
tako re6i. Dj."ojkai pa ni tako.. j d,t"tt:*i :::-i,l slulila. kad .ye nju radala, a boljelo j" je. A zar d.a
ne! jo! e n o lme' a ()no
Ni u, .,.. ni tako Samo 'ie
ona za,svoju majku ne bi mogla to isto udiniti. he? pa
cla'ha za to'
:'nc. ah. guir! Ponestaje mi sve ako je pritom i boli, he? Ti, glupame!
je' da je tako' jer
DRUGI GIiADANIN: Dobro SIMON: Aha, Lukreci.io! Nol, dajte rni noi, i{irn-
bi inade to ime mirisalo na rakiiu' ljanil Aha! Apije Klaudijel
svoju telrv:
SII\4ON: Stari Virginije' pokri.i 'ql'"ilt
ti iskliuje I'iivl GRADANJi\: l)a, noi, aii ne za sirotu
i
nioj sjerli s";;" "u-ott hote da bludnicu. St.rje ulinila., Niitai Glad je tjera na bluJ
,,i1.--Ouit.'*i .t'I] Riml janit' (On 'sruii)'
sc

13
l2
 koji kupuiu Ineso na= DRUGI GRADANIN: Sto? Zar se taf ne usekiva
i prosjadenje. Dajte no|' za one' Na lanternu!
prstimar?
.iih Zena i k6eri! ]uo-o"i-u'
koji za'"od-e- na blu'd kieri
a njih ti3ti prepun
ir^#ta"r Vi se gr[ite od gladi' a' oni imaju to'plu
(Spultaju jed.rru lanternu.)
ieludac; vi jmate poderane kapute' MLADI eOVJEK: Ah,
z"r;t"e na Sakama' a oni ruke mekane mo,ja gospodo!
"i:.ii''"i-t*ut.
kao bar5un. E,go, "' radite' a
oni ne rade ni5ta; ergo' DRUGI GRADANTN: Nema tu gospode: Na lan-
ako Zelite la ternu!
vi ste privredivali, a oni su krali; ergo': NEKOLICINA (pjnaju):
i"it:.r. koju paru od svoje-.pokradene-..imo'
prosja6iti; ergo: onl su
vine, morate se prokurvati i
"p.i- -" One, Sto u zemlji lel,e,
i treba ih ubiti! C.u ie, crv ie da poZdere.
'"TiliiCnmeNrN:
lupeZi
Krv, $to je i'maju u. zilama' Bolje visjeti u zr.aku,
Ubijte aristokrate' to No trunut u grobnom rnraku!
i, *r-r" l. isisali' Rekli su nam:
vje$ali na lanterne' Rekli
su vukovi! Mi smo t'i""tt"e MLADI COVJF.K: Smilujte se!
su: Veto Zdere vai kru5ac! I
mi srno ubili veto' Rekli TRECI GRADANIN: Poigrat iemro se samo nral,o.
su: Zirondisti 6e vas izgladnjeti'
a mi smo iirondiste ontom od konoplje oko vrata! Tlo traje sarno trenu-
gitjotinirali! Ali oni su wukli mrtvace'- a mi trdimo kao
-"bt*o' tak, mi srno mil,osrJniji od vas. NaB je iivot ubijanje
Zdetat- 6emo irn koZu sa ,radom. Sezdeset dugih godina visimo mi na uZetu i ko-
i prije golih n'ogu i cvrijet 6emo iz njih
stegna i od nje "tti"i'i-ftfuft' prcamo se, ali mi 6erno ,.te odrezati s njega. Na
Naprijed! Ub)iiJe -
masr i njome ,"oi^;;;rutni 1"n". lanternu!
svak'oga, tko nema n{9ra3Jr.1r"11 -r-^ I\4LADI COVJEK: Kako vam volja. ali vi zbog
PRVIGRADAiIIN:t}ijtesvakoga'tkoznati- toga ne 6ete imati viBe svijetla.
. tati il Pisati! ONI, STO STOJE NAOKOLO: Tako ie! Ta-
DRUGIGRADANIN:Ubijtesvakoga'tkojeiz- ko je!
van kude! NEKOLIKO GLASOVA; Pu,sti,te ga! (On unrahne).
svi (uiiu): ubijajtel u ijajte!
Dolazi ROBESp.IERRE, a prate ga iene i sankiloti.
Nehokcinanjihdauuieneilogmlad'ogiovjehn. ROBES'PIERRE: Sto se tu dogada, gradani?
TRBCI GRADANIN: Sto bi se dogardalo? Ono
Taj- ima rupiid za nosl
-i;;;ilkrat! GLASOVA:
NEKOLIKO par kapi krvi u kolovozu i rujnu nije narudu zactve-
T" Na lanternu! Na la.ternu!
ls
l4
nilo obraz. Giljotir:a jc suvi5e spora' f'rcbalc bi da
MNOGO GLASOVA: K
kr v
ptjtriti. Jakobi,ncima! Zivio Ro_
bespierre! (Sai odu.)
PRVI GRADANIN: Naie )ene i djeca vitu za SIMON: .]ao moni. ostavljen sarn! (pokuioaa
kruhom, ho6cm'o da ih nahrani'nt'o ltlcsot.Il aristtikrzr'tal .te uspra.ui.) ciu
l{ejl Ubijmo svakoga, tko nema p'oderan kaprrt! ZENA: Ja sam tu! (podupire ga.)
' SVI: Ubilrr,o! Ubijrno! SINION: Ah, moja Baukiio, ti mi zlo
ROBETSPIERRE: U ime zakona! ,Drtm.
. vra6a,g clo_
PRVI GRADA|{IN. Sto ic ttr zakonl ZENA: Tu stani!
t
ROBESPIERRE: Volta nzrioda' SIMON: Ti se oclvradai od mene? Ah.
PRVI GRADANIN: Narocl srno tni' a rni hi#e-
(iprostiiti, Porcijo? rnoiei li mi
nro. cla ;re btrde nikakva zakona' Ergo, ta 1e voija za- Jesarn li .te tukao? To bii;
tn'oja to nije bila moja rnilica. to "ij.udinila
kon: ergo. u inte zakona netna vile zakona: ergtl: ubi- ,ruka,
moja ludost. 1e
,a jmul Ludost je neprijatelj
NEKOLitiO (;1.ASOV'\: eu.ite Alisticial Cujte iarinoga Hamleta.
hamlet to nije ulinio, Iiarilet to, p,orite.
Nepodnrr tlj ivoga !
Gdje je nala k6erka, glje
JEDNA ZENA: Cujtc Incsiju. koii ic poslrn'
da ie rnoja Anica?
ZIINA: I'amo za uslom-
tira i .la sr.rcli; on 6e,uclariti po zi inra oltrictlm-ma<ia' SIMON: Podimo k njojl Dodi, nroja
N.icg,rve su tli'i odr, ito bir;rjtr, a ll1egove su ruke ru- prtrgo !
kr.eposna su_
ke. Sto sudel (Oboje odlaze.)
ROBESPIEtil{fi: Jadni- krcpo'sni narolcl Ti vr5ii
svoju duZnt,rst, ZrtvujeX svoje neprijatelje' Narode, ti
sl velikl Objavljuiei se sa strijelama i gromovirna' KLTIB JAKOBINACA
/rli. narocle. tvoji udarci ne srniju raniti tvoje vlastito
tijelo. Ti sam sebe ubrja5 u svom gnjevq' Tr mole! da JEDAN LIONAC: Salj,u na,s brata iz Lyona, da
paclne! satno o,d svoje vlastite snage, tvoji neprijatelji rt vaSegrudi ulijerno njihovu gorku zlovolju.
it, ,n,,.It,. 'Ilvoii zakonodavci bcliju, oni 6e voditi tvoje Tnarno, da li su kola, na koji,ma Mi ne
ruke. Nlihove se odi ne mogu prevariti, tvojim se ru- se Ronsin vozio na
giljotinu, bila pllyairk-a kola, slobc.rle.
kama nc moie urnati. Podite sa mnoln k jakobincinia! <la o,d o,noga dana Chalio:ove
lti ,oi znamo,
VaIa 6e vas braia lotekati ra3irenih ruku, krvavo 6c- uboiic. fr"au;,, opet tako
sfgurno' po zemlji, karo cla za
nro suditi svoiim neprijateljirna' njih nema groba. Zar ste
zaboravili. la je Lyon na zemlji
Fraricuskoj ljaga.
,l ir .) (i. Biichner: I)antonovl
smrt
 se str:gnu nr,aske. Cujte! LJzrok optuZuje svoju po,slje-
Zar,,ste 'zaborpvili'
kofu treba pokrrti liostima izdajica? gub* elicu, poziv svoj odjek, razlog svoj utinak. OCbor za
;;;;, kt"ijevska bludnica "tt'le'zaboravili'svoj'u
oprati
da se po- .javno blag'ostanje se viSe razumije u logiku, Legendre.
;;t; ; ,rodurnu Rhone? Zar ste mora na Sre'd'ozem- Budi miran! Poprsja svetih 6e ostati netaknuta, i ona
;;; "t. revotrucionarne strule brodovlje na lciina- de ko Meduzine glave pretvoritt izdajnike u kamen,
nom moru nasukati Pittovo ratn'o ROBESPIEIIRE: Traiim rijet.
Revoluciju' Di-
ma atistokrata? VaSo nrilosrde ubija slobode' Sa'rno JAKOBINCI: eujte, iujte Nepodmitljivoga!
,^l:. ,""f."g aristokra ta znati hro'pac
jakobi'nac ubija zbog
ROBESPIERRE: iekali smo samo na krik nego-
kukavica umire za Repurbliku' dovanja, koji odjekuje sa svih strana, pa da progovo-
nje. Znaite: ne na-demo li vi3e
u Yama napon sna€ie rirno. Nade su odi bile otvorene, vidjeli srno, kako se
cnih ljucli od 10. koiovoza, rujna i
31' svibnja' onda neprijatelj oruZa i CiZe, ali nismo dali znak za uzbunu.
preostaje sarno jo5 Ka-
nam kao rodoljubu Gaillardu Pustili smo, da narod sAm [rdije nad s,obom, a ,on nije
tu.,,ru b'.r,I"i" (Ptjesah i gtaia')
"'igDAi spavao, njegovo je oruZje zazvetalo. Pustili srno ga. da
lnroniNa-c' iupit 6emo sokratov vr[ neprijatelj nahrupi iz svoje za,sjsdg, pustili smo ga, da
z:ajedno s vama! se pri,bliii. Sad stoji slobodan i nezaitiden usred bijela
Ne ircbamo da
LEGENDRE lpopne se na ttibtna); dana, svakl 6e ga udarac pogoditi. Bit ie rnrtav, dirn
haljine' voze
gf"J'u*t I-yo.r. L;oii, koji nose svilene ga vi ugledate. 'F

se u kotijama, sjede u kazaliStu

u loiama i govore po Ve6 sam vam jednom rekao: Naii su se unutra,Snji
dana svoje
,:.f"iil- if.ajemije, osjedaju ved nekoliko su i govore' da
neprijatelji Republike raspali u dvije stranke, kao u
glave tvrstu tu 'u-""i*o'- Duhoviti ,dvije ratnitke rulje. Svi se oni, pod zastavama razli-
dvostruko miufe-
bi Maratu i Chalieru trebalo pribavlti (Ueliho kome- dnih boja i na najrazlidnijim putovima Zure k i,stom
niltvo i giljotinirati i njlihova poprsja' cilju. Jedna od ,tih stranaka vi5e ne postoji. U svojoj je
lanje u shufu.) njihov ih afektiranoj lu,dosti nastojala da odbaci najproku5anije
NtrKOLIKO GLASOVA: To su mrtvaci' rodoljube, kao istrolene slabiie, da otme Republici
jezik giljoLinira' njene najsnaZnije mi5ice. Navijestila je rat bo.Zanstvu
LEGENDRE: Krv tih svetih ljudi
neka paCne nzr
Odbora za javno
i vla,sni5tvu, da izazove skretanje u prilog kraljwa.
njihl Ja pitam ovdje nazot:: tlS.lout Parodirala je uzvi5enu dramu Revolucije, da je pomodu
;i;;"i."]., 'tkard-a su im uli(prehine
"'-tcificir
t'oliko oglu$ile -
dobro smi5ljenih stranputica izvrgne ruglu. Hdbertov
D'HERBots sa): A' ju.p.lt"* bi triumf pretvori,o Re'publiku u kaos, a despotizam je
poticaj,a takvim mislima'
tebe, Legendre, iiji glas daje bio zadovoljan. Mad zakona je posjekao izdaliicu. AIi
govoriti? Vrijeme je' da
da one ozive i da sJusuduju

lrJ i i.' - Ie
 ne osjedajnosti tini kao uzdisaji. koji lete prema Engle-
zlotirrci skoj ili Auistriji.
-\to jetu,dincima d'o toga, kard'-im-preorstaju
druge vrste, da po*ig"; tti titif
Ni5ta nismo udinili' Ali nije im dosta da razoru|aju narod. vei nastoje
uni$timo i drugu stranku' da porocima otru;u i najsvetija vrela njegove snage.
^kote nagoni na sla- To je najlukaviji, najopasniji i najodvratniji napadaj
Ona je pro'tivnost one prve' 9lu iu:
Ona hode da na slobodu. Porol< je Kainov Z1g aristokracije. U Repu_
u*i-":.ri" je bojni potiit'.Milosrde! blici niie on samo rnoral,ni, nego i politiiki zlo6in; po-
crtme nanodu n'legovo oruije
i snaig'u' koia se tim oru-
i"odan je tovjek poiitidki neprijatelj slobode i on je
ijem sluii, da ga gola i iscrpljena preda kraljevima'
je kre- za njw to opasniji, $to su veie usluge, koje joj je toboZe
OruZje Republike je strah' snaga. Republike jer jc utinio. Najopasniji je onaj gradanin. koji ridije po_
post k.upout. jer le s'trah- bez nje. poguban' lroii tu,cet crvenih kapa, negoli utini koje dobro djelo.
-
l..port bez niega nernofna' Stra$r je. izvor krqro'sti'pra-
on
Lako 6ete me razumjeti, ako pomislite na ljlde,
nije ni(ta drugo nego brza' stroga..i neslomljivavlade' koji su prije ,stanovali u potkrovnicama, a sad,a s,e voze
vednost. Oni govore' da je strah oruije
despotske
rr koiijanra i iive ran,ratno s biviim markizama i baro_
nalikuje na despotizam'
pa da prema tome na3a vlada nicama. I mi zaista smijerno zapitati:
'O"t"f.". ali tako. kao lto mat u rukama borca za slo- Je li oplja[kao
narod, ili su zgnjeEene zlatne ruke kraljeva, kard vi_
trao'ruian satelit
trodu nalikuje na sablju, kojom 'je dimo. kako narodni zakonodavci paradiraju svim p,o_
nad sv'ojirn
" tiranina! Vlada li clesiot pom'o6u straha rocima i svim l'uksuzom nekadainjih dvorana. kak,o se
Zivotinjama' on kao despot
foau.ti"irno, koji su slitni ti markizi i gro,fovi Revolucile Iene bogatim ienama.
i*u pruuo, smrvite pomt#u tttLl" neprijatelje manje
sl'obode'
prireduju raskolne gozbe. kartaj,u ,se. d,rle sluiiniad i
imati
i ne 6ete kao ,tvaraoci Republike Slo'boie uperetr Pravo
;rose skupocjena odijela? Mi se zaista moiem,o guditi"
Rev,olucio,narna je vlada despotizam
kad ih 6ujemo, kakve im closjetkc padaju na pa,met,
protiv tiranije' kakvi su estete, i kako su nautili bonton. prije kratka
lj'udi Da
Srnilujte s'e rojalisti'ma! - viiu izvjesni . su vremena na besraman nadin parodirali 'facita, a ia
sc smilujerno zlo[incima? Nel Smilujmo se nevrnrmlr' bih morao odgovoriti sa Salustrjem i travestjrati Kati-
smi-
l-if":-" se nejaki'ma, smilujmo se nesretnima' gradanin ima
linu. no mislim, da mi vi5e ne treba ni crtice, portreti
i*;r." se iovjetanstvu! Samo niiroljubivi lict tl-t-'11" su gotovi.
za5titi' U Repu
frurro ,tu to, da 5a rlru5tvo Nema ugovora, nelna prirnirja s ljudima, koji su
lepublikanci gradani. a rojalisti i
stranci su nepnJa- rabunali samo na plja&anie naroda, koji su se nadali,
je opro-
teiji. Kazniti ugnjetavade iovjedanstva milost' iaz- da tc bez kazne izvr5iti to pljadkanje, za koje je Re-
ispoljavanje
stiti irn to !e barbarstvo. svako mi se
2l
20
 LEGENDRE: Pa ito onda? On je opet bi,o pijan
publika bila sa,rno Spekulacrja, a Revolucija obttt' Za' Lr\CROIX: Ludaci, djeca i
straireni snaZnom brrjicom pti-.'ttu'pokusavaju sada no?
- pijanice
vore istinu. Sto misliS, na koga-je Ro,bespicrre
go-
mislio
p"tt" prf"f.o u5utkaii pravdu' I, mo,glo bi se povjero- -"pomenuvli Katilinu?
dovoljno kre-
,rati, d^ svaki sAm sebi kaZe: oMi nismo LEGENDRE: Na koga?
por"i,-au bismo smjeli biti toliko straSni' Zakonodavci- LACROIX: Pa stvair je jednostavna. Ateiste i ultra-
vam
i'ilozofi, smilujte se naSoj slabosti! Ne,usudujem revolucio'narce olved,oSe na stratilte, ali se time naroclu
dakle radije: ne
se reii, da sam ,porolan; rc6i cu vam nije pomoglo, on jo5 uvijek hoda bos,onog ulicama i
budite okrutni!" hoie da od koie aristokrarta sebi napravi cipele. Ter-
Umiri se, kl'eposni nalo'le! Umirite se' r'odoljubi! rnometar giljotine ne smije pasti. Samo, jo{ nekoliko
ne rda u ru-
Recite svojoj b.uli u Lyonu: MaE zakona stupnjeva i Odbor za javno blago,stanje moie da setr,i
kama, kojima ste ga povjerili! - Mi 6erno Republici
traZi krevet na Trgu Revolucije.
c{ati velik primjer. (Saeopte odobrauanje)' LEGENDRE:Aukakvojje to vezi s mojim
MNOGO GLASOVA: Zivjela Republika! Zkip prsjima?
Robespierre! LACROIX: Zar jo'E ne vidii? Ti si sluibeno obja,
pdnoSJnoNIK: Sje{nica je zavr5ena!
vio kontrarevoluciju, primorao si decemvire, da budu
energidni, vo,dio si im ruku. Narod je Minotauro, koji
svake selmice treba da dobije svoje le5ine, inaie Je
ULTCA i njih same proidrijeti.
LEGENDRE: Gdje je Danton?
LACROIX, LEGSNDRE' LACROIX: Zar ja znam! On upravo skuplja ko_
li ti' rnadi6e Medicejske Venere kod svih srizeta,u palais_
LACROIX: Sto si utini.o, Legendre? ZnaX R'oyalu; on sla)e mozaik, kako on to kaZe. Sa,rno ne-
kome ti svojim poprsjima skida5 glavu?
besa znadu, kod kojeg je sada dijela tijela. Zalosno
LEGENbRn^t N.tim kicolima i elegantnim iena- ;e, Sto je priroda raskoma,lala ljepotu, kao Medeja
ma. To je sve' svoga bra,ta, i tako je u lragmentima smjestila u ljud-
LACROIX: Ti si sam'oubojrca' sjena' koja ubija .ska tijela.
svoj original, a time i sarnoga sebe' - Podimo u Palais-Rovall
LEGENDRE: Ne razumijem' (Obojica od.u).
LACROIX: Mislim' da je Collot dosta ja6no g'o-
vorio.

,9
J
SOBA
DANT'ON, MARION.
IvIARION: Ne, pusti me! 'l'ako, kraj tvojih nogCr"
Ho6u da ti pri,ianr.
DANTON: Mogla, bi svoje usne bolje upotrebiti-
MARION: Ne, pusti me tako. Majka mi je bila
pametna iena. Uviiek rm je govorila, da je nevinost
i"ijepa vrlina. Kad bi ljudr doiaziii k nama r poteli o
kojciemu razgovarati, uvijek bi me slala iz sobe. Kad
bih ja pitala, 3to su ti ljudi htjeli, odgo'varala bi mi,
neka se stiJim. Kact bi mi ciaila kakvu knjrgu, da ie
titam, morala bik gotovo uvijek preskotitr nekoliko
strana. No bibliju sam smjela titati po mil'oj volji' tu
je sve bilo sveto. Ali ipak je u njoj bil'o nelto, 5to ni-
sam razumjela' Nisam nikoga htjela rla pitarn' sa'ma
sam razniSljala. I do6lo je prolje6e; oko mene s'e po-
svuda zbivalo ne5to. u dcnu .ia nisam sudjelovala. Na-
doh se u nekoj posebnoj atm'osferi, koja rne je p;otov<>
gu5ila. Promatrala sam svoje tijelo; kadikad rni se
uiinilo, da sam dvostruka, a onCa kao da se opet sta-
pam u jedno. U to je daba zalazio neki mladi6 u naltt
ku6u. Bio je lijep i iesto' je govorio kojekakve gluposti'
Nisam pravo znala. Sto on to misli, ali sap se morala
smijali. Moja rnu ie majka rekla, da de5ie d'o'lazi, a
to nam .ie obadvoma bilo po volji. Nap'okon nismo rno-
gli uvicljeti, za{tn da ne leZimo jedno uz drugo izmedu
:lvije ponjave, 'kad smijemo jedno uz drugo sjedjeti
na clvjema stolicama. To mi se vile svidal'o o'd nje-
.)J
gova razg,ovora,. pa nisam mogla raz,umjeti, za5to mi:
rnanju zabavu dopultaju, a veiu uskra6ujru. Onda smo.
to iinili kriomice. Tako jc to iBIo dalje. Ali ja sam
tada bila kao more, koje sve proZdire i postaje sve
9yPt:.. Za mene je sad postojalo samo jedno opr.tno
bi6e, svi su se mulkarci stopili u j e d n o tiiel,o. Takva
ini ie bila narav. a tko moZe protiv nje? Napokon je
on to opazio. Dode jednoga jutra i cjelivao
-., k"u ju
6e me zaguliti. Ruke mi je stiskao oko vrata. Stralno
sam se bojala.'facla me pusti i nas,mije se i rete,
da
umalo nije poiinio ludost. Neka samo za,clrZim svoju
haljinu r neka je n.,sim, rekao nrr je, jer ie se i onako
sama od sebe otrcati, A on, da ne ie da
mi prije vre_
mena pokv,ar.i vcselje, kad 1e to ipa,k Itcr' i^u.r,.
I onda je otiiao, a ja opet ,risani .iedirno, Itc, je mislio.
Te sam vederi sjedjela kraj prozora. "nilu,
Vrl,o sam razlra_
vzljiva t povezana
sam sa svirn onim, Ito me oknriuie.
.qamo jednim osje6ajem. Utorurla sam
u valove sutona.
Uto dode njz ulicr,r skupira svijeta. Djecl su trdala
naprijed, a Lene gledale s prozora. pogiedah dolje,
a
oni ga nose u nekoj kolari, mjesec je obasjavao nie-
govo bliiedo telo, kosa mu je bila ilui,io.
Utopin se.
Briznula sam u plat. To .je bio jedini slom u mom
bi6u. Drugi ljudi imaju - dane
svetkovania i dane ra,da.
i;est dana l'a,de. a sedmi se dan rn1;le: ,uoLc
s, g,tidinc
fedarnput ganuti, i to na svoj rodenda,n i ,svake .. gu_
dine jedamput zamisle, i to o Novoj goctinj.
Ja od
svega toga niiSta nc razumijem: ne znam ni za
ka,kav
odnlor. ni za kakvu promjenu. Uvijek sam szuno je_
<ino: neprekidna i.ei,nja i uzi,manje, plamar, buiica.
 Majka mi je svisnula oJ bcla. Ljudi pokamju na me
p.uio*. To je glupost. Svejedno je, u iemu tko uZiva'
.r tii.t'.t, u Kristovim slika.nra, u cvije6u ili djedjin
t ig.atka*a. Isti je to osje6aj, a tko najviSe uiiva, naj-
viSe se rnoli.
DANTON: Za|to ne n11'guda sasvim upijem u se
tvoju ljepotu, zaSto je ne mogu svu o'buhvatifi?
MARION: Danto,ne, tvoje usne imaju oti'
DANTON: Htio bih, da sarn dio etera, da te kupam
i-r svojo.i bujici ida se razbijam u svakom valu tvoga
lijepog tijela.
Utaze LACROIX. ADELAIDE i ROSALIE
LACROIX (ostune mu urutinm): Moram tlu L *"t;-
ienr. moram da se smijem.
DANTON (nerado): Za\to?
LACROIX: Pala mi ulica na Parnet'
DANTON: Pa?
I-ACROIX: Na ulici su bili psi, jedna doga i bolo-
njelko psetance. pa su se mrcvarili.
DAN'IONr Sto to znati?
LACROIX: Palo mi je td upravo sal na pamet, pa
sam se rnorao uasmijati. Bilo je uPravo poutno! Dje-
vojke su izvirivale kroz prozor' Treba biti oprezan pa
ih ne pustiti ni da sjede na suncu, jer im se muiice
i na rukama ganjaju, a to ifrr navodi na kojekakve mi-
sli. Legendre i ja pro{li smo gotovo kroz sve 6elije'
-
a male su nam se opatice reda putenog otkrivenja vje-
iale o skutove kalputa i traZile, da ih blagoslovimo' I-e-
.26
gendre ic jednu naudio pameti, ali te zato sada mje_
sec dana postiti. Dovodim vam, evo, dvije sveieni,ce,
koje svojim tijelom bogu sluZe.
MAITION: Do,bar Jan, gospodice Adelai,do! Dobar
dan, eospodice Rozalijo!
ROSALIE; Vei dugo nismo imale to zadovolistvo
da se sastancmo.
MARION: Bil,o mi je zatsta tao.
ADELAIDE: Ah bo,ie. ta mi smo dan i not za_
poslcne.
DANTON (Rozaliji): Ej. rnala, tvoji su bokovi po_
stali zavodljivi.
ROSALIE: O, Ja; pa rrri se d"anomice usavrlavamo.
LACROIX: Xoia 1e razlika izmedu antiknog i mo_
dern,og Adonisa?
DANTON: A Adelaida je ,postala tedna i intere-
santna. To je pikantna promjena. Njeno lice izgleda
ka,o srnokvin list,. koji ona drii pred .l;.ti-
,uo;i- tl_
jelorn. Takva s'mokva na tako prom"1.roj
cesti daje
hladovinu, koja osvjeZuje.
ADELAIDE: Bila bih put, Sto vodi k ognji5tu, karl
bi Monsieur. . .
DANTON: Razumijern. Nemojte samo zamieriti.
draga gospodice!
LACROIX: duj me vei lednom! Morlernog Ado_
nisa ne te razdetati vepar, nego krmade; njegove rane
ne Ce biti na bedru, nego u slabinarna, a rz njegove
krvi ne ie niknuti rule, nego iiknuti cvjetovi od iive.
PANTON: Gospodi,ca Rosal,ie je restaurirani torzo.
na kojemu su antikni s,amo bofl<ovi i nog:e. Ona
ie ma_
 kcji se zove glava odbija' to
gnetska i,p;la: ono, $to pol,
pol. koii se zove noge, privlaiil a sredina je ekvator'
tko
Sa:. :; p,otrebno krStenje su'blinrabom svakome'
prvi kroz njega.
' put prode Io su Cviie sestre milosrdnice' Svirka
LACI{OIX:
sluli u trolnici. to jest u svom vlastitom tijelu'
ROSALIE: Stidite se, ito ste nam zacrvenili uSi!
ADELAIDE: Trebali biste se pristolnije ponadatii
(Aclclarde i Ro'saiic odu)'
DANTON: l,aku no6, ciraiesna diecol
LACROIX: Laku no6, r'i. rudnici Zive!
DANTON: Zao mi ih ie Izgubile su svojtr vetertt
LACIROIX: Slu5aj. f)irrrtrrne! Dolazim od jakobi-
naca.
DANTON: Saimo to''
LACROIX: Lionci su objavili neku proklamaciju'
Oni drle. da im ni!'ta drugo ne preostaje. nego da se
ogrnu togom. Svaki se oJ njih uozbiljio, kao da hotc
di,a ka|,e svorme susjedu: orPaetus, to ne boli!" -
Le-
gend,re ie vikao, da ho6e da razbiju C'haliei'ovo i
Ma-
|utouo po,prsje. eini mi se. da on opet hode da udini
.-uoje li.e^ crvenirn. On se ve6 sav bio otresao straho-
i djeca ga ve6 na ulici vuku za kaput'
"lui",
DANTON: A RobesPierre?
I,ACROIX: Lupkao je prstima po tribrni i t'ekatr:
,Krepo,st treba da vlada pomo6u terora... vratobolja
rrre spopala od te fraze'
DANTON: Ta ltaza te5e laske za giljotirm'
:]S
LACROIX: A Collot se derao kao nrahnit. da treba
zderati maske.
DANTON: A s njim ie onda oderati i l,ica.
U/nzi PARIS
LACROIX: Sto inra novo, Fabricije?
PARIS: Od jako,binaca sam poia,o k Robespierru.
Zahtjevao sam razjainjenje A on je poku5ao da na-
pravi lice kao Brut, kad Zrtvuje svoje sinove. Govoric,
je op6enito o dtrZnostima; rekao je. da on, kad. se radi
<, aloboli, ne pozna nikakvrh o,bzira i da bi za nju sve
irtvovaa: sebe. svoga brata, svoje prijatelje.
DAN'I'ON, I'o je bilo jasno r,edeno.. p,o,trebno je
samo skalu obrnuti, i onda on stoji dolje i pridriava
ljestve svojirn prijateljirna. Moramo biti zahvalni Le_
gerrdru, on rh je nagnao da progov,ore.
LACROIX: H6bertisti joX nisu mrtvi, narod je u
materijalnoj bijedi. a to je strahovita poluga. Zdjelica
krvi ne srnije da sc vi5e puni. da ne bi Odhoru za javn<,
blago'stanje postala lanterno,m. Odboru je potreban ba-
last, on treba jeJnu teiku glavu.
DANI'ON: Ja to znam. Revolucija je
turn. ona Zdere ,svoju vlastitu - djecu. (Nahonkao Sa-
lzratha
razniiljanja): Ali ipak, ne 6e se oni to usudi,tri.
LACROIX: Dantone, ti si mrtvi svetac. Ali Revo-
lucija ne pozna nikakvih relikvija; ona je izbacila na
ulicu ko,sti sviju kraljeva, a iz crkava sve kipove. Mi-
sliS li, da bi tebe ostavili da stojiS kao spomenik?
DANTON: A nlole i,me! Pa, narod!
 MARION (i)ant<tntt):'fvcje su usn,e postaie hladne,
I,ACIROIX: fvoje irne! 1i si jedan od
umjerenih'
Philippeau' H6rault' Na- tvoje str rijedi ugulile tvoje poljupce.
a i ja sam jeclan, pa Camrlle,
DANTON (Murioti): lzgubiti toliko vrernena! Bai
,rao 1. slabost i umjerenost jedno isto; on ubija
one'
osjetit 6e ti je to i bilo vrijedno tlu,la'! - (Lacroixz).' Sutra
f.,,:i ,""r,":u. K.ojaii sekcije crvenh -kapa
;;;" ,i-ri..' poviiest u svojoj igli' ako junak iz
ru' idem k Robespierru. Naljutit iu ga, a,onda on ne moZe
da Iuti. Do sutra, dakle! Laku no6, prijatelji, laku no6!
janskih dana bu'le prema njima umjeren'
DANTON: T'o je sasvim todno' A osirn'
toga
- I hvala vam!
'LACROIX:
samo da vidi' 'Iornjajte se. dragi prijatelji, tornjajte
narod je kao dijete, ito *o'u cia razbije'
se! Laku no6, Darrtone ! Bedra te gosp,odice, su tvoja
ito ie unutra. giljotina, a rlons Veneris 6e biti tvoja Tarpejska pe-
LACROIX: I osim toga simo mi' Dantone'
p<-'kva-
A tina. (Orle s Parisomt.
rcni, kako kaie Robespit"t' to
jest'...mi uZiva'mo'
lle ui'iva' ier mu rad
nar.o,d je krepostan, to ;est, on
Narod se ne opija' jer
otupljuje o.gur,. za uLivanie'
SOBA
novaca, I ne ide u
javne kuie' jer mu iz grla
nema
-ruraur^po
,iru i sledevima, a djevojkama s€ to gali'
OANTONT On rnrzi ()ne' koji 'u'livaju'
kao 5to ROBESPIERRE. DANTON. PARTS
cunuh mrzi muikarce'
LACROIX: Nazivaju nas lupeZima' i
(Dantontr' u ROBESPIL,RRE: Kaierir ti, tko mi zaustavlja ruku,
u tome' Ro- kad potegnem mai, taj mi je neprijatelj. Njegova
uho), medu.rtrnu ,tdttio' ima ne5to istine namjera nije vaZna. Tko me prijedi, da-se branim,
;;rei.r'r. i narod 6e biti kreposni' St' Just 6e pisati
r'o^urr, a Barr€re 6e skrojiti kannanjolku
i ogrnuti ubija me ba5 tako, kao da me napada.
DANTON: Gjje prestaje obrana iz nutd,e, ondje
Korrventtimkrvavimkaprrtiiem.i_svejatovidim. pobinje urnorstvo. Ne vidim nikakva razl,oga, koji bi
DANTON: 'l'i sanja'I' Bez mene nisu oni
nikada
ni protiv Re- rras silio, da i dalje ubijamo.
imali hrabrosli, a "t i" i" imati
mene'
jo5 trebati' po- ROtsESPIERRE: Socijalna revolucija jo5 nije za-
toi.rriju .io$ nije 'un'Bt"u' rnogli bi me vr5ena; tko izvrXi rev,oluciju napo'la, sam scbi kopa
hrarnit ie me u arsenalu'
grob. Dobro drultvo joI nije mrtvo. Zdra.ve narodne
LACROIX: Treba da radirno' rnage treba da zamijene tu. u svakom pogled;u olinjalu
DANTON: Bit 6e ved Prilike' izgu- klasu. Pcrrok mora da bude kaZnjen, a krepost mora la
LACROIX: Bit de vcd priiike' kad budemo vlada pomo6u terora.
bljeni'
3f.
30

DANTON: Ne razumijern rijet "kazna"' -- I ta
tv,oja krepost, Robes,pierre! Ti nisi uzimao novaca' nisi
se zaduljvao, ni s jednom Zeno'm nisi spava'o, uvijek
si bio pristojno odieven i nikad se nisi opijao' Robes-
pierre, ti si upravo grozno polten. Ja bih se stidi'o, da
tridesed gedina hodam izmedu neba i zemlie s i'stom
moralnom fizioritmijonl salno zb'og ja'Jnog uiivanja'
da mogu clrup;e smatrati gorima oci seibe. - f4v nsrra
nilta u tebi. lto b,i ti katkad sasvim tiho, potajno rc-
klo: "LaZe!. Ia)ei!'.
ROBESPIERRE: Moja savjest je tista'
DANf-ON: Savjest jc ogledalo, pred kojrnr se maj-
rnun muti. Svatko se kiti. kako zna i pri tome uZiva
na svoi nadin. Ba! ic i vii rcdno potupati se zb'og togal
Svatko neka se brani, ako mu bilo tko kvari veseije'
Irnai li ti prava, da giljotinu ptetvarai v tabar za
prllavo rublje dlugih liudi i da od njihovih oJsjetenih
glava praviX kugle za [i$6cnie mrlja s njihovih prlja-
vih hallina, i to zato, Sto je tvcj kaput uvijek briZiiivir
oletkan? Da, ti se molc! braniti, ak'o tl pljunu na nj
iii ti ga pocicru. Aii 5to te se tiie, dok te pu5taju na
rniru? Ako njih nc smeta, da tako hodaju po svijetu.
zar ti ima5 zbog toga pravo da ih zatvori5 u grob? Zat
si ti nebeski ,policajac? A ako'ti to ne moiel cla gledai'
kao (to to tvoj dragi gospolin bog gleda. a ti prekrij
t di mrpcern.
ROBESPIERRE: Ti Poritei krePost?
DANTON: I poro'k. Postoje sam'o eqrikurcjci, i to
snrovi ili profinjeni, a Krist je bi'o najprofinjeniji' I
to je jerlina razlika, 5to je ja rnedu ljudima rnogu da
2g
pronadem. Svaki radi po svojoj prirodi, to jest radi
ono, 5to rnu godi.
- Zar pete
(to smo ti ovako zgazlli
ne, Nepodmitljivi, okrutno je,
sa cipela?
ROBESPIERRE: Dantone, po,rok j. .r izvjesno,m
i.asu veleizdaja.
DANTON: Ne s'mije5 ga proskribirati, zaboga ne.
To bi bila nezahvalnost. I)uZan si nur preveliku za-
hvalnost, zbog kontra,sta naime. Uos,talorn, da o,sta-
- nepoJop5tine
nemo kod tvojih pojmova, na5e tnogu
sarno da koriste Republici, jer kazna ne smije da za-
je<lno s krivcima pogodi i nevine.
ROBESPIERRE: 'Iko tt ka|e. da je tkogod nevini
nastradao?
DANTON: euje5 li,, Fabricije? Nijedarn nevini nije
nmro! (On pode; izlazeti Parisu): Ne smijerno izgubiti
ni trenutak. tr'loramo se pokazati! (Danton i Paris od-
laze).
ROBESPIERRE (qdml.' Idi samo! Taj misli pred
javnom ku6orn zaustaviti hatove Revol,r.r,cije, kao koti-
-ia5 svoju :lresiratu kljusad. Imat 6e o'ni dovoljno sna-
ge. da ga dor"uku do Trga Revolucije.
Meni zgazi.ti pete s,a cipele! Da ostanem,o kod tvo-
jih pojmova! Sta'ni! Stani! Je li to ba! o,no?
Reii ie, da me- je njegov gigantski lik previ,Ie zasje- -
njivao. pa da sam ga zbog toga dao maknuti sa sunca.
- A kad bi imali pravo? Zar je to doista potrebnol
Da, da, Republika! On rnora nestati.. Smijelno je, kako
mi misli jedna drugu nal.zirtt.
se usred mase. koja hrli naprijed- Onzaustavlja,
rnora nestati. Tko
taj joi
5 G. Biichner: Dantonova smft
33
:elF-,i;;

se supr()tsLavlia isto tako. kao da joj prijeii put' ibit ROBESPIL,RRE: E, tko je tu u mraku? E. sr.ijetle.
t.e zga:zen. sviietla!
Ne 6.n',u rni d,rpustiti. da se brod Revolucije na- ST. JUST: Poznai li moj glas?
sute na plitkoj prolatunanosti i da zaglibi u blarbo tih ROIBESPIERRE: Ah ti si. St. Just!
ljudi ; mtrramcr ods;e6i ruku, koja se u'suduje da ga
-
zaustavi pa sve Ca ga i zubima zgrabe! SLUZAVK A donosi saijetlo.
-
Dolje s dru$tvom. koje je mrtvoj aristokraciji svu-
klo haljine i naslijedilo njenu gubu! ST. JUST: .[esi li bio sam?
Nerna krep'osti! Krepost je peta na nrojim cipela- ROBESPIERRE: Upravo je Danton oti6ao.
rna! Moji pojmovil - Kako mi to uviiek iznova pada ST. JUST: Sreo sam ga usput u Palais-Royalu.
,tu pu-"t. Za{lo nc mogu da se otresem te misli? Revolucionarno je namrXtio telo i govorio u epigrarmi-
-
"- krvavi,m prstom pokazuje onamo' ona-
Ona mi uvijek ma; bratimio se sa sankilotima, grizete su trdale za
mo! Mogu Ja du oko njega ovijem krpa koliko god njim, a ljudi su se zaustavljali i jedni drugima Kapta,li
hoiu, krv ipak uvijek probija. (Nahon stanhe) la u u5i ono. 5to je on ,rekao.
ne znam, 5io je to u meni, lto ono drugo u lai tjera' - IzgubitRadit
napada. Hoie5 li jo5 :luZe oklijevati?
iemo prednost
iemo bez
(PotXe na.prozor)' No6 hrte nad zemljo'm i valja se u tebe. Odluiili srno.
pustim ,n"rrirnu. Misli, Zelje, jedva naslu6ene, zbrka- ROBESPIERRE: Sto iete raditi?
ne i bez otrlika, 6to su se pla5ljivo skrile pred Canjim ST. JUST': Sazvat 6emo u svedanu sjednicu Za-
svijetlom, dobivaju sad oblik i ruh'o, pa se Suljaju u konodavni odbo'r, Odbor za sigurnost i Odbor za iavno
tihu kucu sna. Olvaraj'u vrata, vire kroz proz'ore, p'o- blago,stanje.
staju napo,la tijelom, udovi se u snu proteZu, usne mr- ROBESPIERRE: Previlc okoli5anja.
,nljaju. - A nije li nala java sarno jasniji san? Ni- ST. JUST: Mi rnorarno veliku lelinu pristojno po-
snrro li mi mje,seinjaci? Ne radirn'o li mi kao u snu'
kopati, kao svedenici, a ne kao ubojice. Ne smijem,o
samo jasnije, odredenije, dosljednije? Tko ie nas ztrog
je osakatiti, svi njeni dijel,ovi tijela rnoraju zajeclno
toga karati? U jednom sartu posvr5ava duh vi5e misao-
s n.jom u grob.
nit .ljela, nego 5to ih na5 tromt organizarnr moZe ':la
kroz gocline izvede. Grijeh je u misli' Da li 6e misao ROBESPIERRE: Govori jasnije!
postati djelom, da li 6e je tijelo izvesti, to je slutaj' ST. JUST: Moramo ga pokopati u njegovoj punoi
bojnoj opremi i na njegovu grobu poklali njegove ko-
tlluzi Sit. JUST. nje i robove: Lacroix
-
:14
:lr---

ROBESPIERRE: Savr$vn ni'tkov, biv5i advokatski ve6 imala pola tuceta muZeva i pomogla sahraniti ih..
pisar, a sada generallajtnant Francuske. Daljel
I-ko je za to kriv? On ima taj d.ar, da vidi na ljudi-
ST. JUSI: H6rauit-Sechelles' ma hipokratsko lice pola goCine prije njihove smrti.
,Pa i tko bi mogao sjes,ti uz leiinu
ROBESPIERRE: Krasna glav a! i udisati smrad?*
ST. JUST': On je bio lijepo naslikano poietno sio- Dakle i ti, Camille? Maknim,o ih! Brzo! Samo
se mrtvaci ne vraCaju. -
vo na ustavno,m aktu. lakav narn ukras nije vi6e potre-
ban. izbrisat 6emo ga' - Philippeau' - Camille' Je si li priprernio opfuZnicu?
ROBESPIERRE: I on? ST JUST: Lako za to. Ti si ie kod iakobinaca
nagovijestio.
ST. JUST (pruii mu nehi papir): To sam misli<-r'
Evo, 'titaj ! ROBESPIERRE: Htio sam ih zastra5iti.
- ROBESPIERRE: Aha, "Stari franjevac"! I niita ST. JUST: Treba sam,o da je pr,ovedem. Krivo_
cirugo? On je dijete, on vas je isrnijavao'
tvoritelji i stranci skuhat ie njima Oopu*. Od tog ie
jelar umrijeti, dajem ti svoju rijet.
Sf. SiUSf: Tu ditaj, ovdjel (Pokazuje mu jedntt ROBESPIERRE: Onda brzo, s,utra! Samo nikakve
mjesto.)
duge sarnrtne borbe! Vei sam nekoliko dana osjetljivi.
ROBESPIERRH (iita): "'Iaj tkrvavi mesija,, Ro-
bc,spierre,
-svom
izmedu obadva krvnika, Couthona i Collota' - Samo brzo. (ST. .|UST ode.)
na brclu Kalvartji, na kojem on Irtvuje, a sAm ROBESPIERRE (sdm): Du, krvavi mesija, koji
nije Zrtvovan. Giljotine-bo.eomoijke s'toje pod njim irtvuje, a sim nije irtvovan. On ih je otkuiio ,rro_
jom krvlju, a ia ih otkupljujem - njihwom
kao Mariia i Magdalena. St. Just mu leZi kao Ivan na ro,denom.
srctr i upoznaje Konvent s apokalipti[nim otkrivenjem
Oni su zbog njega zgrijelili, a ja uzimam grijeh na
sdbe. On je osjetio slasti bola, a ja muke trvnit a. tt o
svoga utitelja; on drZi svoj'u glavu. kao da je rnon-
ie sebe vi3e zatajio, ja ili on? pa ipak je neXto ludo
stranca..<
u toj misli. -
ZaEbo upirerno odr uvijek samo u je_
ST. JUST: Ja cu se ved pobrinuti, da on nosi svoju - u svima nama
kao sv. Dionizije. dnoga? Zaista, razaT,inju sina tovj._
ROBESPIERRE (lira dalle): "Tk'o da i pornisli, da
ijega, svi sr: mi borirno u vrtu Getsem,anskom u krvavu
je onaj tisti mesijin frak mrtvalka' ko$ulja Francuske znoju, ali initko svojim rauama ne otkupljuje druge.
IVtroj Camille!
i au ,n njegovi tanki prsti kojima on po tri'rrini lupka' i - Svi me ostavljaj,u we je pusto
-
noievi giijotlne? - A ti, BarrAre, ti, koji si rekao, da
praeno -. ja sam s6m.
i'" se na Trgu lR,evolucije kovati novac! Ali - ne 6u
cla istresam tu staru vre6u' On je kao udovica, koja
je

E6 3T
 .jesti kukavice, da je vdjeme, da se oko tebe ok,upe;
pozovi i one s brda, i one s dola! Viii protiv tiranije
jecemvira, govori o bodeZima, zazovi Bru,ta, pa 6eI
onda zastraliti tribine i sabrati oko sebe ,i ,one, kojima
prijete kao i H6bertovim ,sukrivcima! Mo,ra5 dati maha
svom gnjevu. Ne daj ba.r, da umrerno razoruiani i po-
CIN niZeni kao sramotni H6bert!
DRUGI DANTON: Ti slaibo pamti5. Nazvao s,i me mrtvim
svecem. Imao si pravo i vi5e, nego 5to si sam mislio.
SOBA Bio sam kod secir"anja; bili su puni poStovanja. ali
PARIS. C'\. cnako-kao grobari. Ja sam relikvija, a relikvije se ba-
DAN'TON, LT\CROIX, PHILLIPPEAU. caju na uli,cu. lmao si pravo.
MILLE' DESMOULINS LACI{OIX: Za\to si pusti<-r, da dode do togal
gubiti vre- DANT,ON: Do toga? Da, zaista.. Na koncu mi je
CAMILLE: Brzc, Dantone' Ne srnijemo postalo dosadno. Uvijek hodati naokolo u istom ka-
mena. putu i uvijek jednako mrltiti lelo! To je jaJno. Biti
Vrlo
DAN'I'ON (oblati se): Ali vrijeme gtrbi nas' to takav bijedni instrumenat, na kojem samo jedna Zica
ie to dosadno; najprije uvijek ko[ulju
i onda na
a ujutro,opet izrrrl. zvuti uvijek istim tonom! To je nemogude rzdr|atr.
navuci hlate, nave.e lezi u krevet' -
Htio sam udobno iivjeti. To sam p,ostigao. Revolucija
jednu no$r pred lt"s"'
i;i J "j.gt i uvijek tako medi t'ude druktije' me stavlja u mir, ali na drugi naiin, neg.o $to sam
Pa tu uop6e nema nikakva izgleda' da
rnislio.
Vrlo je to Zulor.,o, i 'Ja su ved milijuni takojo'5ra<iili'
i
Uostalom, na 6to da se i oslonimP Sarno bi se nale
da de milijuni opet tako raditi, i da s'e rni
p'ovrh
isto rade' dro'lje rnogle 1o! da ogledaju s grljoiinama-bogornolj-
irgu ,urooi^o ii dviju polovica, koje. obje
kama; a inate ne znam niSta drugo. Sve se to moZe na
dvostruko - vrlo je to Zalosno'
ir"" t. ,"f." sve zbiva prste izbrojati: jakobinci su izjavili, da je krepost na
CAMILLE: Ti govori3 u nekom potpuno djetinja- ,lnevnom redur kordelije'rci me nazivaju H6bertovim
rto'rn tonu. krvnikom.Opii,nski odbor iini pokoru. Ko,nvent
djeti- to
DANTON: Oni, koji umiru, 6esto postaju bi jo5 bio neki iz:.lazt. ali to bi dovelo do novog- 31.
njasti.
u pro- svihnja, i o,ni ne bi -dovoljno uzmaknul,i. Rorbespierre
LACROIX: Ti se svojim oklijevanjem baca5 je do,gma Revolucije" ona ne smije da bud,e izbrisana.
Obavi-
past i povlati5 za sobom sve svoje prijafielje'

38
.,\ ne br se ni rnoglo' Nisrno m'i stvarali Revoh'rciju'
Ilevolucija je stvorila nas.
A kacl bi se i mogl'o - volirn da mene giljotiniraju'
nego da ja clo'pultam da se giljotini'ra' Sit sarn toga''Ce-
,.,iau ,. -i. iirai. borimo jedni protiv drugih? Trcrbalo
bi da sjednenao jedni uz druge i da Iivimo u rn'ir-u'
Negdje se pogrijelilo, kad su nas stvarali; ne5to nam
neclo,staie. ne znam. kako da to nazovem' - Afi mi
to
n. 6"*i, jedni drugima izvu6i iz crijeva, pa temu da
si onda paramo utrobe? lVlanite, jadni smo mi alkemi-
iari!
CAMILL,F,: S viSe pato.sa redeno, to bi znatilo: ka-
kc, 6e jo$ d'ugo iovjedanstvo u vjetn'oj gladi iderati
udove vlastitog ti.iela? Ili: kako derno jo$ dugo mi'
brodol<-rmci, na tom razb'iienom brodu 's'isati u neuga-
vzilal Ili: kako 6emo
sivoj iedi jedni drugi'ma krv iz
jo5 dugo mi, ra[undZile' traZe6i u rnesu nep'oznati"
vjebno uskra6ivani X. pisati svoj;e ralune osaka6enim
r ukama?
DANTON: Ti si snaZna j'eka'
CAMILLE: Zar ne, hitac iz piitolja odjekuje isto
-Io
kao i uclarac gro,ma? bolje za te, trebalo bi da me
uvijek ima5 uza se.
PHII,IPPEAU: A Francuska neka ostane svoJrn!
krvntcima.
DANTON: Pa lto onda? Ljudi se pri tomc sasvinr
do,bro osje6aju. Prati ih nesreda, a moie l'i se viSe
za-
htijevati, da'bulerno ganuti, plemeniti, kreposni ili du-
horrlti, iii da u,rpie ne osjeiarno dosade? - Svejedrro
groznice, ili od sta-
.je, da li umiru na giljotini, ili od
40
iosti! A 1o! .;c i zgodnije. lako barem odlazc jo5 gip-
kih udova za kulise i rnogu jo$ odlaae6i 1a gestikuli,
raju i da duju gledaoce, kako im plje(6u. To je sa,svim
plistojno i to nam dolikuje. Uvijek rn,i stojirno na po-
zornici, pa i onda ako nas na kraju sasvinr ozbiljno
probodu. Vrlo je d<-rbro, $to ie dorb Zivota, biti malo
skra6ena; kaput je b,io predugadak, nale ga tijelo nije
irroglo da ispuni. Zivst te tako biti epigram, a to sc
jo,! nekako rnoie podnijeti. Pa tko irna Costa dahar i
rluhi; za ep,os od pedcset ili Sezdeset pjevanja? Vr,i-
jeme je vei, da se jo5 ono malo esencije ne pije viie
iz tabra. nego iz dalice za liker; tako narn se gubica
ipak napuni, a inale bi se jedva moglo skupiti ncko-
liko kapi u onoj nezgrapnoj po'sudi.
Konalno
- rnrora,o bih i vikati, a to je prevelik
-I'aj Livot nije vrijedan
rrapor za mene. posla, Ito ga
sami se"bi zadajerno, da ga odrZirno.
PARIS: Pa onia bjeZi, Dantone!
DANTON: Zar Dornovinu moie5 da ponese5 sa so-
Lnom na donovima svojih cipela?
I konatno a to je bitno: ,oni se ne ie usuditi.
-
lCanilleu): Dodi, rnoj mladi6u. Kai:em ti oni se ne ie
rrsuditi. Zbogom. zirogorn!
(Dantott i Catniile odu).
PHILIPPEAU: I orr odlazi,
LACROIX: I ne vjeruje nijednu rije6 od onog.a,
ito je rekao. To je sanr,o lijenost! On 6e radije pu,stiti,
da ga giljotiniraju, nego da odrii govor.
1T
 PARIS: Sto da radimo,) GRADANIN: !'oiro bih tLi irnena i'pak je neitrr
- je ko,risncr
LACROIX: Oti6i 6emo ku6i i kao l'r'rklecija laz- u tom broju trr a osim toga ne5to, 5to
- se sjetio: Plug, Robespierre.
.ariiliatr o poitenj'u. ,i valjano. Sad sam I o,nda
tre6e?
SIMON: Koplje.
SEl'ALIS E GRADANIN: Hvala varn, susje,de: Koplje, Plug,

Setati.
GRADANIN: D'obra nioja Jacqeline - htio sarn re6i
Xorn... htio sam rc6i Korn... Htio sam re6i : Kor" '
SIMON: Kornelija. Epadanine, Kornelija'
GRADANIN: Moja tne dobta Kornelija oibrado-
vala djetati6em.
SIMON: Rolila je l{cPublici sina.
GRADANIN: Republtci. tc zvuii previie optenito'
IVIoslo bi se reii ' . .
SIMON: T'o je upravo on'o' Pojedinaino tleba
r,pfcnitome . . .
GRADANIN: Ah da, to isto veli i moja
Robespierre
- to su lijepa imena, to lijepo zvuti.
SIMON: Velim ti. da tc gru,Ji tvoje Kornelije biti
- ne, to nc valja: Rornul
kao vime rimske vuiice je
bio tiranin, to ne valja. 1P:odu).
PROSJAK: (pjez,u): "Jedna laka zernlje, i malo
rnahovine. . ." Draga gospr;do, lijepe dame!
PRVI GOSPODIN: Radi. momte. pa ti si sasvim
do,bro ug,ojen!
DRUGI GOSPODIN: Evo tit (Daje ntu nouuc.).
On ima ruku kao bar5un. To je bezobrazmo.
PROSJAK: A otkuda vam. go$'p,o,dine, va( kaput?
DRUGI GOSPODIN: Tleba raditi, raditi! I ti bi
nogao imati isto takav kaput. Dat iu ti posla: dodi do
Zena'
rnenc, ja stanujem. . .

ULIdNI PJEVAC (Pjeva): PROSJAK: GospoCine, a temu ste radili?

Sto je, Sto je ipak
DRUGI GOSPODIN: Budalo, da irnam kaput.
Raciost i slast svih ljudi'r
PROSJAK: Mudili ste se, da ulivate. Imati takav
GRADANIN: Ah. s imenima. nikako da budern
kaput. to je ve6 uZivan.;e, jer te i dronjak sluli.
natistu.
SIMON: Krsti ga KoPlje, IVlarat! DRUGI GOSPODIN: Svakako, drukdije ne moZe
da bude.
ULIENI PJEVAE:
U rnukama i bri,gama PROSJAK: Bio bih glup. To se rnedusrobno ukida.
Mude se od rana jutra, Sunce sja toplo ,i na kutii, a to rnoZe3 imati sasvim
Dok rm dan ne Prode' lako. (P jeua:) "Jedna Iaka zemlje i malo mahovine...

12
 ROSA,LIE (Artehicli): Makni se' eno dolaze voj- MADAME: Miris cvijeta! O; te bezazlene radostr,
nici! Ol juder nism,o ni,$ta toplo jele' to 6isto uZivanje 'r.r prirodi! (Svojoj ht.erhi) Pogledaj.
PROSJAK: .. . ',To mi je na zemlji svr(etak sutl- -Eugenie, samo, krepost ima oti za to.
bine!. Draga gosPado, rnoje dame! EUGENIE (poljubi saoju majhu u ruku): Ah. ma-
ma, ja vidim sarnro vas.
VOJNIK: Stoj! Ku<la. djeco moja? (Rozaliii): Ko- MADAME: Dobrc dijete!
liko ti je godina?
MLADI GOSPODIN (Iapie na uho Eugenie): Yt-
ROSALIE: Koliko i mom malom Prstu' dite li ondje onu lijepu darnu sa starim gospodinom?
VOJNIK: Ti si vrlo o5tra' EUGENIE: Poznanr je.
ROSALIE: A ti vrlo tuP. MLADI GOSPODIN: Prida se, da ju je njezin vla-
VOJNIK: Pa 6u se na tebi nabrusiti' suljar ote5ljao na djetinju.
(On pjeva): EUGENIE (smije se): Zli jezici!
Kristinko, Kristinko nloja, MLADI GOSPODIN: Stari go,spo'din idc uz nju;
Zar je tai povr'jed 1o5, povr'jed lo5' sn vili, kako taj pupoljdii bubri, v<.rdi ga na Setnju
. Povr'jed lo5, Povr'jed lo5? po suncu i misli, da je on taj pljusak. koji mu j. p.-
.rnogao da uzraste.
ROSALIE (Fina):
EUGBNIE: Kako je to,nepristojno! Naj-iadije bih
Ah ne, gosParl vojni'ci, p,o,crvenjela.
Ta ja bih rado jo3, rado jo'5,
MLADI GOSPODIN: A ja bih zbog toga mug.a,cr
Ralo jo3, rado joI! poblijedjeti. (Odlaze.)
DANT'ON (Camilleu): Ne otekuj o,d mene sarn,r
Dolaze DANI'ON i CAMILLE' niSta ozbiljno! Ne pojmim. zaSto ljudi ne zastanu po
ulica.ma ine smiju se jedni druginra u lice. Mislim, da
DANTON: Za nije veselo? - Nju5im nelto u bi trdbali da se smiju sa plozora i iz gro'bova, nebesa
atm,csferi; tako je, kao da smnce leie tazltrat' - Zar bi mo'rala da pucaju ol smijeha, a zemlja da se valja
da ne poZeli3 da skodi5 medu njih, da odere5 sebi hlate u smijeh'u. (Odu.)
s tijela, pa da se na Zivotinjski naEin parirno kao psi RRVI GOSPODIN: Uvjeravanr vas. da je to rzvan-
na ulici? (Prolaze') redno otkli6e! Sve tehniike vjeltine dobit 6e pomoiu
MLADI GOSPODIN: Ah, Madarne, glas zYvna' toga sasvim drugu fizionomiju. eovjetanstvo juri gi-
veternje rumenilo na drvedu, blistanje zvijezda ' ' ' santskim koracima prema svon'r visok.om odredenju.

14

DRUGI GOSPODIN: |este li vidjeii novu
dramu?
1na-
l'o vam je babrlonski toranjl Neka izbrka svodova'
je to tako lako r srnjelo
ilh rt.p""i.a, hodnika, a s'r'e
;;g;; u zrak. eovjekr'r se vrti pri svakom koraku'
Neotritna glava! (On zastane srteten')
PRVI COSPOOIN: Sto'vam je?
DRUGI GOSPODIN: Ah' ni5ta! Dajte mi rtrku'
gospo:line! Ova lokva - tako! Hvala vam' Jedva
sam
jc obiiao. Moglo jc biti oPasno!
PRVI GOSPODIN: Pa zar ste se vi lmlali?
DRUGI GOSPODIN: Da, zemlja je tana'na kora'
Uvijek rni se iin'i. da bi mogao propasti' kad
naidern
r'ra ,ruuktu rupu' - Treba oprezno stupiti' rnole se
plolomiti. All u terttar podite, savjetujem vam!
SOBA
DAN TON, CAMILI,E I,UCILE.
CAMILLE: Kai'em vam. ako im ne dalci sve u
'koncer-
clrvenim kopijama, razasuto po kazaliStima,
tima i .r-.1.t.ltLi"t rzlaLbama. onda nemaju ni otiju
ni uiiju za lo. IzteLe li tkogod kakvu marionet'u' naje
kojoj se vidi, kako j'oj iznutra vrsi uzica' za koju
porrtut., i kojoj na svakom koraku praskaju udovi
u
i LUCILE: Ne, zaista ne znam. (Danton se aruio..)
lornbima od pet stopa onda' se dive karakteru
- CAMILLE: Sto ti je?
dosljednosti. Uzme li ttkogod neki .osjedajli6'
neku
.entenciju, neki pojam' pa mu navu'te hlate i kaput'
napravi"r,'t.t tttk. inoge' naliti lice i puita' da se
trr
,ro
ierdo kroz tri iina bacaka i muii. dok se napokon ne
r,Ieni ili ne ustrijeli onda je to ideall Zagudi li
- upravo
netko neku o,peru, koja tako izratava zanos i
potiStenost u ljudskoj du5i, kao 5to zemljana lula, puna
vode, oponaSa slavulja ah, to ti je onda umjetnost!
-
Prenesite ljule 'iz kazali5ta na ulicu: o, ja,dne li
zbilje! Oni zaboravljaju na svcga gospodina boga, kacl
su vidjeli njegova loSeg nasljedovartelja. Oni od stva-
ranja, koje se svakog trenutka, oko njih i u n.iima,
1,arko, bujno i sjajno obnavlja, ne vide i ne duju nidta.
Oni idu u kazalilte, titaju pjesme i romane, crponalaju
te nakaze. a boZjim stvorclvima vele ,Kako s,u oibidni !.
Grci su znali" 5to govore. kad su prital,i. da je ipigma-
li,onov kip oZivio, ali da nije imao djece.
DANTON: A umjetnici pdstupaju s priroJom kao
David, koji je u rujnu one umorene, Sto su jz zatvr;ra
La Force bili badeni na ulicu. hla,dnokrvn,o ocrtao i
govorio: oHvatam, evo, u lim zlolincima jo5 posljed-
nje trzaje Livota!,, (I)antona pozoau napolje.)
CAMILLE: Sto veli5 ti, Lrrcile?
LUCILE: Niita. Tako te rad,o p;Ledam. kad govori5.
CAMILLE: A duje3 li me?
LUCILE: Dakako.
CAMILLE: Imam li pravo? ZnaE li ti u,op6c. lto
sam rekao?
DANTON: Odbor za javno blag'o,stanje odludio je
da me uhapsi. Upozcrrili su me i ponudili mi utodi,Ite.
47
 TraLe ulojTr glavu' Neka im bude' Sit sarn tog LUCILE: Iako brzo, prijatelju molt ld.il Dodi!
pctljanja. N"Lu j. uzmu Sto zato? Znat & hrabro 5a1r9 to (poljubi ga.)
umrijeti. To je lak5e nego Zivjeti'
i to! Jail la,f (Camille ode.)
StraSno je to doba. Ali rako je. Tko
CAMILLE: Dantone, jo3 ima vremena' tu mnZi iit"
utiniti? Treba se sabrati.
DANTON: Nemoguie - - ali ne bih bio nr'islio ' ' (P jeva:)
CAMILLE: fvoja trorncst! Ah rastanak, ah rastanak, ah r.astanak,
DANTON: Nisam trom, nego umoran' Peku nre T'ko je izmislio rastanak?
tabani. Kako mi je uprarvo to palo na um? Nije
CAMILLE: Kamo idel? - to
je tako samro od sebe Jdlo. _ Kad je izalao,
d,obro, da
DANTON: Eh, a tko bi to znao! rni je, kao'la se ne moie vile vratiti i kao
bilo
CAIvIILLE: Ozbiljno te Pitam, karno? ptTlury iii sve datje od rnene, sve dalje.
da rpora ne-
DANTON: U letnju, rnoj mladi6u' u Ketnju' Kako je ova soba prazna. prozori srl otvoreni,
(Odlazi.) rla je mrtvac lelao u njoj. Ne mogu tu
ka<r
LUCILE: Ah, Carnrllei (Ode.t
vile izdrlati.
CAMILI,E: Urniri se, irago dijetel
. LUCILE: Kad p'omislinr. da bi tu dragu glavtr ' "
Camille! To je ludost, zar ne, ja sam luda?
Moj-CnN'ttI-I-g: U POI,JIJ
Urniri se. f)anton i ja nismo isto' DANTON: Ne cu dalje. Nc 6u
LUCILE: Zemlja je prostrana, r toliko toga rma 'r'in buku lulkanjcrn svojih korakadai u toj ti5ini pra-
pa zaSlo ba5 to jedino?
"lko da mi to uzure'' svojim glar^sninr
na njoj
-
l'o bi bilo straXno. A i Bto 6e im?
dahtamjem.
(On sjedne. Nakon stanke):
CAMILLE: Ponavljam ti: moZe! biti bez brige' Pridali su mi o nekoj bolesti, oJ koje
JuEer sam govor'iro s Robespierrom'
Bio je ljubezan' se gubi pam_
denje. Smrt kao da je tome slitna.
iir4ol,, ,.,to u napetim odnosima, to je ist'ina' Razlititi a o.rau se kad,i,kad
ponadarm, da ona mofida jo,S jade cljeluje
i tini,
nazori, ni5ta drugoi iovjek s v e izgrrbi. Kad bi to bilo! _ Onau ;;il da
LUCILE: Podi k njenlu! trlao ka,o, krlianin, da spasim nepri.jatelja, jest
p;:
CANIILLE: U isto j smo klupi sjedjeli u ikoli' pamienje.
to svo.je
Ilio ie uvijek mrk i osamljen. Samo sam ja do'lazio Kai,u da je ovo sigurno. dti, za rnoje pamdenje,
k .tjer,tu i kadikai ga nagnao na smijeh' Uvijek je ne za mene; grob mj da.je vile sigurnosti, ali
pokazivao veliku naklonost prema meni' Idem' rni barem zaborav. On ubija ioje pam6enje. pribavlja
A
.4rl .l (;. Biichner: f)antorrova smrt.
49
 mene' Ja ili onoP JULIE: Georges, moj Georges!
c,ndje Zivi moje pamdenje i ubija ' DAI\TON: Da, Julie, to je vrlo tud.no. Ne cu vi5e
ii$;";t je lai- (() stane i hren'e natrag') da mislim, kad to odmah govori. Ima misli, Julie, koje
Sasvim je prijatno walco
Ja koketiram sa smr6u' ne bi smjele 6.uti nitije uii. Nije dobro, da one od-
izd.aleka namigivati joj kroz
lornjon'.. mah pri porodu viiu kao djeca; nije to dobro.
Zapravo se moram iut"t" tome
srnijati' Ima u menl
sutra 6e biti' kac
JULIE: Bog ti o'duvao pamet 'Georges, Georges
neki osje6al ostajanj'a, koji ml. veli: prepoznaje5 li me? - -
kao i sada'
i danas, i prekosutra 6e, i i<asnlje 6e sve biti Ne 6e se DANTON: E, kako ne! Covjek si, pa zatim Lena
T;;" tek pus'te glasine, ho6e da me zastrabe' i nap'okon moja lena" a zemlja se sastoji od pet dije-
t,ni ustrditi! (Ode') lova svijeta Evropa, Azija, Afrika, Amerika, Austra-
lija i dva- puta dva je detiri. Pri sebi sam, vidil li?
SOBA -
- Nije li nelto vikalo ,rujano? Nisi li ti tako nelto
rekla?
Not je.

6e nikada pre-
JULIE: I)a, f)antone, kro,z sve sam to s,obe tula.
DANT'ON (rtu prozttru): Zar to ne DANTON: Kad sam doiao do T)ro,zora
stati? Zar svietlost ne 6e nikada
dogorjeti' i zvuk ni- - tGtedo
napolje) grad je miran. sv& su sviietla usalena ...
i tamno' da
kaia istrun trti? Zar nikad ne 6e biti tiho uzaiamno JULIE: U blizini plate neko dijete.
jedni, ni drugi ne tujerno i ne vidimo DANTON: Kad sam doiao do prozora
"ig" "igadne grijehe? - Rujan! -
'lUifn
"svoje je ulice vikalo i zapoma,gal,o: ,,Ru.jan!. - kroz sve
Dantone!
k"o,n i'n'trc): Dantone! JULIE: Ti si sanjao, Dantone. Saberi se!
DANTON: Sto je? DANTON: Saniao? Da, sanja,o sam. Ali to je bilo
JULIE (ude): Sto viteX? rlrukdije, odmah 6u ti reii. Jadna je moja glava
beNroN' Zar sa'm vikao? tako slaba o,imah! Da, -sacl sam se sjetic. poda
jUl-tg, ,govorio si o gadnim grijesima' a 'on'da si -
mnom je dahtala zemaljs,ka, kugla u svo,m kretanju.
za'stenjaro:
"Rujan!" Pograbio sam je kao divljeg hata. Orijalkim sam se
DANTON: Ja, ja? Ne, ja nisam
govorio' J"9Y3
lukama zari,o u njenu grrvu, a nog'ama sam joj sti,skao
skrovite m'i'sli'
d" ;; to mi'slici Biie su to sasvi'm tihe' rebra. Glavu sam zabacio natrag, ko,sa mi je ieprlala
JULIE: Ti dr56e3, Dantonel zidovi g'ovore?
nad ponorom. Tako me ne{to vuklo. Tada krjknrih od
DANTON: Zu' iu ne dr56em' kad straha i probudih se. Pri,stupih k prozdru i tada sam
ono duo. Julie. Sto samo znati ta;rijet? I- zaito upravo
Kad mi je tiielo toliko rastrgano'
da moje nemirne
usnama od kamena? To
je [udno'
misli lutaju6i govore
51
50
ta? Sto se ona mene tide? Zalto prut'a za mnom svoJe
krvave ruke? Nisam tukao. - O pomozi mi, Julie' moja
pamet
^ je tr.rpa! Nije fi to bilo u rujnu, Julie?
JULIE: Kralievi su biii jo5 tetrdeset sati o:l Pa-
rlzil ...
DANTON: 'fvrdave su pale' aristokrati u gradu" '
JIII.IE: RcPublika izg"ubljena.
DANTON: Da. izguibljena. Nismo mogli ostaviti
neprijatelja u zaledu, bili bismo budale: dva neprija-
tefa na jeclnoj claski: rni ili oni. jaEi obara slabijega
zar to nije Pravo?
- o
JULIE: Da, da.
DAN'fON: Potukli smo i'h -- to nije bilo umor-
stvo, to je bio rat u unutralnjosti.
JIJLIE: Ti si sPasio rlomo;'inu.
DANTON: Da, ja sarn je spasio. Bila jc to obrana
tr nuZcli. Morali smo. Onaj je tovjek na kriiu to sebi
zgo,Cno udesio: m'ora dodi do sablazni' ali jao onolc'
t[o je izazovet - Nlorai, onr-r.ie bilo to "mora6o' ''fkrr
te proklinjati ruku, na koju je palo prokletstvo, togir
,,rnoraIo? Tko .1e reka'o 'mora5", tko? Sto ie to. ito
nas tjera u-blud, laZe, krade i ubija?
Lutke smo mi, koje nepoznate sile poteiu ta Lic\'
Ni5ta, ni5ta nismo mi sami! Madevi smo, kcijima se
bore cluhovi samo se ne vide ruke. kao u pnidi' -
Sad sam milan.
- bila zarslulna za nils. linatot svim rup.tni;l, 5t,r ih otva-
IULIE: Sasviri mirari, dragi ,'
DANTON: Da, Julie. Dodi, iderno spar'ati!
5?
ULICA
PRED DANTONOVONl KUCOM
srx{oN. GRADANI-VOJNTCI
SIMON: Koliko je ve6 u no6i?
PRVI CIRADANIN: Sto u no6i?
'SIMON: Koliko je vc6 pooclmakla no6?
PRVI GRADANIN: Koliko od zalaza clo izlaza
.\unca.
SIMON: I-Iul1o, koliko je sati?
PR\/I GIiADANIN: PogleJaj na svoj brojtanik.
Vrijcme jc. liad se u krevetima pod pokrivadima nji-
hala nji5u.
SIIVION: Morarno gore. Naprijed, gradani. Mi jam-
tirno svojim glavama. Zivoga ili mrtvoga! U njega su
jake mi,!ice. Ja 6u i6i na ielu. gradani. Dajte mjesta
slobodi! Brinite se za mo ju Zenu! Ostavit i'u joj
-
1 r,,li11 .,;d hrastov:t rlrveta.
PRVI Gil,\i)r\Nll{: Krunu od hrastova Zira? I
bcz tog'a neka joi. kako kalu, pada svaki dan dosta
iira u kriio.
SIMON: Naprijecl. gradani: bit 6ete ,u,i"rrini ,^
rIomovinu !
DlfUGl OITADANIN: Volio bih, ka'l bi domovi'na
ramo u tijelu drugih ljucLi. na na*\im se hlaiama nije
ioi ni jcdna zatvolila.
PRVI GRADANIN: Ho6eI li, da ti se prorcz na
hladaina zatvori? I{a. ha. hal
53
 OSTALI: Ha, ha, ha!
SIMON: Narprijed! Naprijed! (Oni prwale u l)ut-
Iyrtovu ituiu)
NARODNI KONVENT
Skupina narodnih zastupnika.
LEGENDRE: Zar ne 6e prestati to klanje narod-
nih zastupnika? Iko je joi siguran, ako f)anton
padne?
PRVI NARODNI ZAS'I'UPNIK: Sto da radim,o:'
DRUGI NARODNI ZASTUPNIK: On mora biti
saslulan pred sudom Konventa. Uspjeh toga sred-
stva je siguran. Sto bi rnogli-supro,tstaviti
glasu?
TttECI NAi{ODNI ZASTUPNIK: 'I'o je ncmo-
gu6e, jeJan nam dekret to brani.
LEGENDRE: Onda ga trebs p,ovuii ili dopustdri
- Ja iu staviti prijedlog. Ra,
da se natini izuzetak.
iuna.m na vaSu potporrr.
PREDSJEDNIK: Otvaram sjednicu.
LEGENDRE (uspinje se na tribinez/; Cetiri su ila-
na Narodnog konventa pro5le noii uhap3ena. Znam.
da je Danton jedan od njih. Ostalima ne znam imene.
Neka ,uostalom budu tko mu drago, ja tra|in,,la budu
pred sudom preslulani.
Gradani, izjavljujem ovo: ja drLint, da je Dantor'
upravo tak,o tist kao i ja, a ne vjerujem, da rni itkr
moie bilo 5to predbaciti. Ne iu da napadam nijednog
54
tlana Odbo ra za javno Lrlagostanje ii Odbora za sigur-
nost, ali se zbog temeljitih razloga b'ojim, da lidna mr-
inja i litne strasti hode da li5e slobode one muZeve,
koji su za slobodu najzasl'uiniji. Covjek, koji je godine
1i92. svojom energrjorn spasio Francusku, zasluiujc,
da ga se saslu5a. Mora m'u se dopustiti da se izjavi, kad
ga o,ptuZuju zbog velei.zdaje. (Zestoho uzbud'enie medu
lttisutnima.)
NEKOLIKO GLASOVA: Podupiremo Legen:lrov
prijedlog!
PRVI NARODNI ZASTUPNIK: Mi smo ovdje u
ime naroda. Nitko nas bez privole na5ih izbornika ne
moie odvu6i s naiih mjesta.
DRUGI NARODNI ZAS'IUPNIK: Yaie rijebi
niegovu
miri5u na leline. Uzeli ste ih iirorrdistima iz usta. Ze-
lite li privilegije? Sjekira zakona lebdi nad svim gla-
vama.
TRECI NARODNI ZAS'I'UPNIK: Ne moZerno
dopu,ltiti svojim ociborima, da zakono'Javce, koje za-
kon 5titi, Salju na giljotinu.
CE-IVRTI NAIIODNI ZASI'UPNIK: Zlodinstvo
nern:r. uboti5ta. Sarno ga okrunjeni zlotinci r'alaze na
prijestolju.
PEI'I NARODNI ZAS'|UPNIK: Samo nitkov:
apeliraju na pravo utodiSta.
' SBSTI NARODNI ZASI'UPNIK: Sarno ga 'r.rbo-
i,ice ne priznaju.
ROBH,SPIL,RRE: Ova zbunjenost, kakve vei dug'o
nije bilo u ovoj skupltini, dokazuje, 'ia se radi o veli-
kim stvarima. Danas Ce se odlutiti, rla li 6e nekolikrr
55
ljudi odn'ijeti pobjcdu nad Doniovino,rn.
-
Ka-ko bistc
mogli svoja natela toliko zatajiti, da da,nas nekin in'
dividuima dopustite ono, 3to ste juteluskratili Chabatu.
Dalauna,iu i Fabru? Sto znati t.a razlika u prilog ne-
kolicinc'ljuJi? Sto marim .ia za pohvale, kojima neki
obasipaju sebe i svoje prijatelje? I premnog'a su nanl
iskustva pokazala. koliko to vrijedi. Ne pitamo, da li
je netko utinio ovo ili ono patriotsko djelo, mi pitamo
kakav je cijeli njegov politiiki i:ivot.
- dini se. da
Legendru nisu poznata iraena uhaplenih, a cijelom su
Konventu poznata. Meclu njima je njegov prijateli
Lacroix. Zalto to Legendre toboZe ne zna? Jer clobrc-r
zna, da samo bcsti'dnost moZe da brani Lacroixa. Spo-
mcnuo .ie samo Dantona, jer je uvjeren, da je s tim
imenom povezan neki privilegij. Ne, ne iemo rni ni-
kakvih privilegija, mi ne iemo nikaltvih ilola/ (Plje-
sah.)
U temu je Danton bolji od Lafayetta. od Dumorie-
za, od Briss,ota, od iiabra, od Chabota. od Fiebertal
Sto se tc .govori o njima. ito se i o njemu ne bi moglo
re6i? Jeste li i njih isto tako Stedjelir'Po iemu za,slu-
Iuje on neku predrrost pred svojim sugradanima? Mo-
i,da zbog toga, lbo se nekoliko prevarenih indrvi,lua i
nekoliko drugih, koji se nisu dali prevariti. skupil<r
cko njega', da bi u njegovoj pratnji pojurili u narudaj
sre6e i mo6i? Sto ;e vile prevario one rodoljubc.
- pouzdavali,
koji su se u njega to ja|e treba da osieti
prijatelja Slobode.
stro,gost
Hoie da vam uliju strah pred zloupotre;bom sile.
koju ste sami izvriili. Vitu protiv despotizma odbora,
56
ka,o da p,ovjerenje, koje vam je narorrl pdklonio i koje
ste vi na te odb'ore prenijeli, ne bi bilo s,igurna garan-
cija njihova patri'otizma. Vladaiu se kao da dr56u od
strahir. Ali ja varn kaiem, tko u ovom trenutku dr36e
taj je kriv; jer nevinost nikada ne drlie pred javnom
buJnosti. (Sueopii pljesak.l
I mene su htjeli zastraiiti. Na,govijestili su mi, da
{,pasnost. koja se pribliiuje Dantonu, mo}e i do mene,
cioprijeti. Pisali su mi, da su me Dantonovi prijatelji
opsjeli misleii, da bi mc uspomene na neku staru vezu,
slijepo vjerovanje u licernjerne kreposti moglo sklo-
niti, da ublaiinr svoju gorljiv,ost i svoju strast za slo-
bodonr.
- Zato dakle izjavliuiem: ni5ta rnc ne ce za-
itrL,ati, pa ni to da opasnost, u kojoj je Danton i meni
samome zaprijeti. Svima nainir treba malo sr,ianosti i
rnal,o velikocluln,osti. Samo se zhiinci i podle cluie boie
toga, da vi,de. kako netko tko je njima slitan, pada,
jer znaju. da 6c onda, kad ih ne bude vi5e sakrivala ,ru,
lja sukrivaca, pasti na njih svijetlo istine. Ali ako u
r'voj skupltini ima takvih JuIa, ima u njoj r heroj-
skih. Broj nitkova nije velik. 'I'reba da posijetem,o si]
rn'o nekoliko glava, i domovina je spa3ena.. (Ftjesah.)
Zahtijevam, dir se Legendrov prijecilog odbije.
(Sui narorlti zastupnici tt,staju u nuh opteg pristrtni;tr.)
ST. JUST: eini se. da u ovoi skupltini irna neko.
iiko osjetljivih ulijtr^ koje ne mrigu podnijeti rijed
okrv... Neka ih nek,oliko opienitih razntatranlit uvjeri.
da mi nismo okr-utniji ,oci prirocle. ni ,oi vremena. Pri-
roda se mirno i neodolj,ivo pokorava svojim zakonima
i uni5tava dovjeka. gdjegod sc on s niima sukobi. Pro-
57
 ognja'
mjena u sastojinama uzduha, plamen telurskog
po.emeierrje raYnoteZe vodenih masa i po5ast' provala
Sto je re-
vuika,la ili poplava pokapaju hiljade ljudl'
jedva pri-
zultat togaP-N"rnat"a, i u velikqi cjelini
mjetljiva"Prormjena fizi6ke prirole, koja
bi pro5la go-
tolro il., tiugoo;u, kad ne bi na njenu putr'r
leZale ie
(ine.
prinda bude
Ja pitarn sada: treba li da duhovna
u ,"uojl- revolucijama obzirn'iia ocl fizilke prirode?
Zu, n, smiie icleja' isto tako kao i qeki zakon u fizici
uni$titi on'o, Sto joj se usprotivi? Zbt da uop6e onaj
nos,ti prirnjenjivala, ubijao svoje lj,ude: 14. srpnja.
i0. kolovoza, 31. svibnja. sve sru ,to znakovi njezine
'interpunkcije. , Trebalo je detiri g.o,dine,
la se ona
styarno provccle, a u ohidnim bi prilikarna trtrbalo za
to stotinu godina r ditave bi joj generacije slulile karc,
interpunkcija. Pa zar je ,onda ikakvo dudo. Ito rijeka
Revolucije kod svakog zastoja. kod svakc ,r,,,r. ,,k.rk"
izbacuje svoje leiine?
Morat ienro svojoj retenicr dodati io,i nekoiiko za_
kljutaka. Zar dzt nas nekoliko stotina le5ina sprijedi.
da to ne uiinimo? Mojsije je vodio ,rroj rra.oC p"._ .

dogadaj koji mijenja ditavo ustroistvo. nroralne

'priro- ko Crve,r,og mora r- kroz pustinju, sve ,dotle, ,l,ok ,"
krv? Dul'
d.] tu jest lovjeEanrtrru, ne smije fro6i kroz stara pokvarena generacija nije istrolila jo! pr.ije,
..vijeta sluli se u lu5evnoj sferi nalim ,rukama upravo nego 5to je on osnova,o novu drlavu. Zakonodavci!
kao 5to u fizitkoj sferi upotrebliava vulkane
i Mi' ncrnamo ni Crvenog mora. a ni pustinje. ali mi
",rtk",
po,plave. Sto zato, ako umru o<1 poXasti ili od Revolu- imant,o rat i giljotinu!
c ije? Revolucija 1e kao Pelijine k6eri: ona sijete dovje_
Koraci Eovjetalrstva su polagani, m'ogu se blojiti ianstvo na k,oirracle. da bi ga pomladila. i tovietar,_
grobovi i'i-
sarno po stoljeiima, a za 'svakim se uzdiZu stvo 6c se uzclitr iz kotla krvi, s iskonski sna-Znim udo_
tavih generacija. Dok se do3lo do najjednostavnjjift ','ima isto onako, kak,o se i zernlja uzdigla iz vaiova
ljucli' koji {;p6eg potopa, kao ja je tek sada prvi put stvorena.
izuma i nazora, stajalo je to Zivota milijune
su puten p'o'umirali' Nije li prirodno'
da u vremenu' (Dugi, pLjesah. lttehi itanoai u ertuzijazmtt
.neprehidni
., to;.*., je korak povijesti blli' i urnoSo viSe ljudr i u\taju.)
ilstane bez daha? ._ Pozivarno sve potarjne neprijatelje tiranije, kdji u
Zakljutit 6emo kratko i 'iasno: budu6i Ca su svr Evro,rri na ditar.oj zernlii nose poJ svoji,m haljinama
stvoreni pod istim uvjetima, svi zu i
jednaki' rz1rz'ev Brutov bodeZ, neka brldu rskupa s nama dioni.l orrrg
razlike, t o3. 1. sanra prirocla nadinila' Zato
svatktr uzvilenog trenutka. (Sluiaoci i nsrod,ni zastupniri zo_
.mije imati prednotrti, a nitko ne smije imati povlasti'- pjeaaju \marscljezu.)
ca, niti poiedinac,
-Svaki
a niti manja ili ve6a klasa indivi-
dua. je dio te retenice' kad se ona u stvar-
-
.58 59

'fRF]CI EIN
LUXEMRURG. DVORANA U KOJO.] Str
ZAlVOI(ENiCI.
CHAUMEIl'8. PA}'NE, I\IERCIEIT, HERAUI-T .-IC
St,(iI-IELLES i drugi zatvorenici.
Cf{AUME"fIE lpovutc I'uyrta tu rtrhtru): Cuite.
Paync, ipak bi rnoglo tako biti. Malo prijc me to obu-
i;elo. Danas ruc boli glar-a. l'rrttttrzite ini nralo svtijirn
zakljuicirna, talio rni jc teiko pri duii.
PAYNE: I'a hajde, filozofe Auaks;rsora. ja 6tr te
porriiti ,-, 1,jeri. -- Eaga ,ktltu, jer: ili jc bog stvorio
:vijet, ili nijc. Alio gil nijc stvorio, oncla sviiet ima
svoj uzrok u scbi, a ne post<-rji nikakav bog, jer bog je
sarno po tonre bog. Ito u sebi inra, uzrok svega, ito po-
stoji. Ali ncrnogu6c je, da je bog stvorio svijet. jer, ili
ie stvaranje vjetno kao bog. ili ouo ima svoj po[et.r1i.
Ako .ie ,..lvo clrugo. oncia ga je bog m{)t'ao stvoriti u
neki odredcni trenutak; bog je. prema tome. polto je
iitavu vjetnost rnirovao, morao, najedamput da pc-
-.tane djelotvoran, mo.rao ie, dakle, Ca jedamput do-
i:ivi u sebi plomjenu. koja clopr.rita, cla se na rrjesa.
ri0
p,rimijeni pojam ztri1enrc, a to se i jedno i drugo pro-
fivi bi6u boga. Plema torne nije bog nogao stvorit,
svijet. Ali kako mi sasvim jasno znauro, da svijet po-
stoji, ili da je bar rra! ja ono, lto ,po'sboji, i da taj svi-
jet prema onorne, ito smo iprije rekli, mora. dakle.
:mati i svoj uzrok u s,ebi, ili u neternu, 5to nije bog,
o;ada bo5la nema. Quord erat lernonstra,ndrum.
CHAUMETf'I,: E, z.aista! Sad rni je opet sin'ulol
l{vala, hvala!
IVIERCIER: l,otekajte, Paynel Ali ako ie sviiet
1, j e,t;rn ?
PAYNE: Onda on niie viie stvoreni svijet, ondir
j<: on s bosom jedno ili je njegov atribut, ka[<o ka,Zc
Spinoza; onda je hog u svemu. u vallla, vrlo, poftovanr"
u fil<,zofu Anaksag'ori i rr mcni. Nc bi to bilo ni tako
lo5e, ali rni nrorate priznati. da bi to bil,o vrlo biiedno
nebesko veliEanstvo, kad bi dragi goqpo,din bog u sva-
kom oi nas clt>bio zu,boboiju, imao kapavac. bio iiv
pokopan ili u r.raimaniu r-uku rnogau o svemrs tomc
jmati veorna neugo,dne predodZb,e.
NIERCIITR: Ali nekakav uzrok rno,ra da, ipak po-
stoj i.
PAYNE: Pa tko to osporava? Ali tko vam kaic,
je
da taj uzrok on.o. Ito mi sebi zamiSljamr_r kao boga,
t j. kao savrXenosti Smartrate li vi, da je svi.jet sa-
vrlen?
MERCIER: Ne.
PAYNE: Pa kako on<la moiete d,a iz nesavriene pc,-
sljedrce zakljutite. da postoji savr$en uzrok? Vol-
taire se nrje usudio da preki'ne ni s bogrm ni s- kralje-
61
rima i je on to zakljuti'o. Tko nema niita ,Crugo"
zaLo
nego razum, pa ne zna ili se ne ,us'uduje da ga konse-
kventno upotrebi, taj .ie Seprtlja.
MERCIER: Ja naprotiv pitam: moie li neki savr-
(eni uzrok imati savrlen utinak. t. j.. moie li neito sa-
vr3eno i stvoriti nelto savrleno? Nije li to, nemogude,
kad ono. 5to je stvoreno. nikada ne moZe ima'ti svoi
ruzrok u sebi kako ste rekli obiljeZje sayr$enostil
- -
CHAUMETT'F| Sutite! Sutite!
PAYNE: Umiri se. filozo,fe!
- Vi inrate pravr,.
Aii ako bog ve6 mora da stvara, a mote da stvori sa-
rno nelto nesavrleno, onda bi bilo pametnije, da se
toga sasvim okani. Nije li to sasvim ljudski, da mr
boga moZemo zamisliti samo. kao stvaratelja? Zalo, \tc,
se mi uvijek rnoramo micati i drmati, da bismo sebi
rnogli uvijek re6i : "Mi postojimolo
- zar zatoZar
ni,o i bogu pripisivati tu tijednu potrebu?
mora-
rnt
- CHAUMET'TE: Istina Je, prava istinal
moramo, ako nai luh utone u bi6e nckog vjednog bla-
ienstva, koje sarmo u sebi harmonitno miruje, smjesta
pretnostaviti, da ono mora 1>ruZa,ti prste i za stolom
rnijesiti dovjetuljke od kruha?
- i to zbog pretjerane
p'otrebe za ljubavlju, kako rnr to sebi sasvim tajinstve-
rro Japterno u uii. Zat mi to sve moramo, samo zato,
da sami od sebe natinimo 'sinove boije? Ja sam zado-
voljan i ,s ocem, koji nije tako velik. barem mu poslije
ne 6u m'o,6i predbacivati da me je ispod svoga do,sto-
jarnstva dao odgojiti u svinjcu ili na galijama.
Uklonite rresavrieno, sarno onda moiete boga Ce
rnonstrirati. Spinoza je to pokulao. MoZe se p,oricati
zlo. ali bol ne. Samo razum rnoZe dokazati troga, ali se,
6)
oejedaj protiv toga buni. Zapamni fu, Anaksagorai za-
ito ja trpim? To je peiina ateizma. I najslabiji trzaj
bola, pa makar se on zbio samo u jednom atomu, tlz-
rokuje u stvaranju pukotinu odozgo do dolje.
MERCIER: A moral?
IPAYNE: Najprije dokazujete boga iz morala, a zatim
m'oral iz bogl! Pa 5to vi ho6ete sa ,svojim rndraloml
-
Ja ne znarr4 Ca li zlo ili do'bro sanro po sebi po,stoji,
a ipak mi zbog toga nije potrebno, da mijenjam svoj
postupak. Ja postupam prema svojoj prirodi; ono, 5to
njoj odgovara, za nr,ene je dobr,o, i ja to 6inim; a ono,
lto joj se protivi za mene je zlo i ja toga ne iinim i
branim se protiv toga, ako rni stane na put. Vi moZete,
kako se ono ka,Ze, ostati kreposni i braniti se pro,tiv
takozvanog poroka, a da zbog toga ne rnorate prezirati
svoje protivnike, Jer je to vrlo bijedan osje6aj.
HEliAlrLT: O, filizofe Anak.sagora, a moglo bi sc
re6i i ovako: da bi bog bio 'sve, morao bi biti i svoja
vlastita suprotnost, t. j. savr3en i nesavrlen, dobar i
zao, sretan i nesretan. Rezultat bi onda clakako bio
jednak nr-rli, to ibi se medusobno ukidalo, i mi bismo
,io!h do toga, da ne postoji ni5ta. ti bi
- Raduj se,
ciobro prolao. T'i se rnoZeB mirne dule rnoliti gosp'odi
X4omoro, kao majstorskom djelu prirode, ona ti je ba'r
zato ostavila pokoru u slabinama.
CHAUTIE'I'TE: Najudtivije vam zahvaljujem, dra-
ga gospodo. (Odc,)
PAYNE: On joi nerna povjerenja, 'on 6e jo5 na
koncu k'onca primiti posljednju pomast, upraviti noge
63
 premtr Meki i dati se obrezati, sanro da niSta ne pro- CATMILLE (Danto'nu): Nemoj se samo trudi,ti!
Pusti. Moiei ti isplaziti jezik i do vrata kolikogod ho,6e5, ne
{e5 time sebi polizati sa,rnrtni znoj sa iela. O. Lucile!
-li je vrlo ialosno! -
UyodcDANlONA, LACROIXA. CAMILLEA i PHI-
I-I,PPEAUA.
(Zottrorenici. se gutuju oho rrcuih prirtoi,Iica.)
HERAUL'I (potrt.i prema l)antortu i zagrli ga):
Dobr,o jutro! I'rebao trih re6i: 'drobra no6. Ne mogu 'da DAN ION (Puynu): Ono, 5to ste vi uEinili za dobro
pitarn, kako sr spavao, negro: kako 6e! spavati? svoje zemlje, pokuiao ,sam ja za svoju. Bio sam sla-
" DAN'I'ON:rE pa dobro, u- krwet treba i6i smijuii l;ije sreie, Salju me na strati5te. Pa neka bu,de, ja se
se. ne f-u spo,ticarti.
I\IERCIEI{ (Paynu): Ta1 buldog s golu'bljiun kri- MERCiIER (Dantorut): Davi te krv dva,Ceset i dvo-
lima! On '1e zao duh Revolucije; on se usudio di6i ruku -1ice.
na svoju majku, ali ona je bila jaia od njega. PRVI ZA'I'VORENIK (Hiraultu): Mo6 naroda i
PAYNE: Njegov i;ot r n;ego\/a smrt iednako su mod raz,urna su jedno.
velika nesreia. DRIIGI ZATVORENIK lCamilleu): No, generalni
prokuiratore Lante,r,ne, tvoje poboljSanje Lrliine rasvjete
LACROIX (l)antonu): Nifa,rn mislio, da 6e oni takt, .nije bolje rasvijetlilo Francusku.
brzo d'o6i.
DANTON: Znao sam, urpozorili su me.
, TRECI ZATVORENIK: Pus,tite ga! To su usne,
koje su izrekle rijed "Smilujte se!" (On zagrli Camillca,
LACROIX: I ti nisi niSta rekao? u neholiho sb zatvoreniha povede za njim).
DAN I ON: e ernu P Udarac od kapi je najbolja smrt. FHILIPPEAU: IVii smo svedenici, koji srno se mo-
Zar bi ,ti ielio da prije toga ;budei bolestan? Ni ja lili s urnirudima; zarazili smro se i Lr,mrijet iem,o od
nisam mislio, da bi se oni to usudili. (Hbraultu) Bolje i,ste kuge.
ie le6i u zemlju nego tr'te6i po njoj nabosti noge NEKOLIKO GLASOVA: (Jdarac. koji vas pogada.
smrtonosnirn trnjem: viSe je volim kao jastuk negol i ubija sve nas.
kao podnoZje. CAMILLE: Ivloja gospodo, veoma L,alim, Sto zu padi
HERAULI': Ne iuljevima na prsti-
6emo barem sa napori bili toliko besplodni. Idem na strati5te, jer su
rna milovatr obraze draiesnol dami, kojoj je ime tru- rnri odi proplakale nad sudbinom nekolicine nesretnika.
ljenje.

.tr
 SOB,\
}OUgUIER-TINVILLE, HERRMANN.
F'OUQUIER: Je li sve pripravljenoi'
HERRMANN: Teiko 6e to i6i. Da nema Dantona
rnedu njima, bilo br lako.
FOUQUIER: On treba da prvi zaPle5e.
HERRIvIANN: On 6e prestraiiti porotnike, .rn je
stralilo Revolucije.
FOUQUIER: Po'rotnici rnoraju htjeti.
HERRMANN: Znao bih jedno sredstvo, ali to ui
povrijedilo formu zakona.
FOUQUItrR: Reci ga samo!
HERRMANN: Ne 6emo Zdrebati porotnike. negc'
odabrati one, koji su sigurni.
FOUQUIER: T'o mo,ra uspjeti. Bit 6e to pravL
-
okrlai. Ima i'h devetnaest. Oni su zgodno sabrali-
,se
eetiri krivotvor'itelja, zatim nekoliko bankara i stra-
naca. To ti je pikantno jelo. Narodu treba tako ne5to.
pouzdani ljudi! 'I'ko na primjer?
- Dakle,
I{ERRMANN: Leror. On je gluh, pa ne iuje nilta
od svega onoga, ito optuZeni govore. Kraj njega moZc
Dantonu promuknuti grlo od vikanja.
FOLJQUIER: Vrlo dobro. Dalje!
HERRI\IANN: Vilatte i Lumidre. Prvi sjedi uvi-
jek u krtmi, a drugi nqrrestano spava' Oboj,ica otva-
raj'u usta saulo, da kazu rijeti "kriv je"' Girardovr,
je nadelo, da ne smije umaci nitko, tko-je jedarnput
doiao pred T'ribunal. Renau,din. . .
66
FOUQUIER: Zar i oni' On je jednom pomagao
nckim p,opovima da po,bjegnu.
HERRIVIANN: Budi miran! Pred nekoliko je clana
.loiao k meni i tralio, da se svima o,sudenima prije
smaknuca pusti krr,, da malo omlo'havc. KaZe, da ga
ljuti nirhovo veiinom prkosno drianje.
FOUQUIER: Ah. vrlo dobro. Dakle, p,ouzda.jenr sc
u tebe!
HERRIVIANN: Prepusti to samo
(]ONCIERGRRIE. HCDNIK.
I-ACROIX. DANTO'}.I. MEITCIER i rlrugi zttturtrenici
.ieiu gp're clol,je
LACIiOIX (jerinom zotv()re?ilttrl: Zar tako mnogc
i u tako bijednom stanju?
nesrctnika,
ZATVORENIK: Pa zar y-<vr1 kola koja voze na
ljotinu nisu nikad rekla. da ie Pariz klaonica?
MEI{CIEF{: Zat ne, Lacroix, .ieclnako'st .vitla svo,
jim .srpom nad svima glavama; lava Revol'ucije, tete.
,q'iljotina republikanizi,ra? Galerije plje56u. a Rimljani
trljaju ruke; al,i oni ne duju. da je svaka od tih ri-
jeli hropac jcdne lrtve. Sli iedite svoje fraze sve do
r.ne todke, gdje sc one ostvanrju. Pogledajte okr;
-
.ietle, sve ste vi ovo govorili: to jc rnimiikil prijevod
vaiih lijeii. Ovi bijeclnici, njihovi krvnici i giljotina,
sve su to vaXi govori, koji srl se oiivotvorili. Vi ste gra,
rlili svoje sisteme. kao Baiazit svoje piram,ide, iz ljud-
skih qlava.
67
 DANTON: 'I'i imai pravo
- landanas se sve iz-
raduje !z ljudskog mesa. 'To je prokletstvo naieg d,o,ba
I rnoie 6e se 'tijelo sada upotrebiti.
IJpravo je godina dana, 5to sam stvorio Revolu-
cionarni tri,bunal. Nlohm boga i ljude, da' mi to oprostc.
I-Itio sam sprijetiti nova- rujanska krvopr,oliia, nadao
sam se spasiti nevine; ali ,ovo polagano uhijanje sa svim
svoji,m formalnostima je joi s'traI,nije" a isto tako neiz-
bjeiivo. Moja g,ospodo, ja sam se nadao da' 6tr pos'ti6i
to, da svi vi ostavite ovo mjesto.
N'iERCIER: O, izaii 6enro.
DANT'ON: Ja sam sa,la uz vas. Samo nebesa znariu.
kako 6e se to svriiti.
REVOLUCIONARNI'I'RIBUNAI,
HERRNI;\NN (Dantona): VaIe rme. gradanine?
DAN'ION: Revolucija spominje moje ime. Moj ic
stan doskora biti u niS'tavilu, a mt-,je ime u Panteonu
povijesbi.
FIERRN,IANN: Dantone, Konvent vas optrrZu,je, da
ste konspirirali s Mirabeauo,m, s Dumouriezo,m, s Or-
leans'om, sa Zirondistima. sa strancirma i sa strankoru
Ljudevita XVII.
DAN'I'ON: Moj te glas, kt-,1r sam tako de'stro podi-
gao za dobro nar<-rda, lako s,uzbiti tu klevelu. Neka o:ru
n'irtkovi, koji me optuiuju, dodu ovamo, i ja 6t ih za-
suti sramotom. Neka Odbori dodu arno. samo 6u pred
njima odgovarati. Trebam ih kao tuZitelje r' kao svje-
rioke. Neka st' pokaZu.
ii8
Uostalom. dto ,mi je do vas i do vale p,resude? Vec
sam vam rekao: niitavilo ie'Jo,skora biti mo'je utotiSte
Livot mi je ,na teret" neka mi ga o,duzrn,u. Ja tez-
-lom za tim, da ga o'dbaci,m.
HBRRI\,IANN: Dantone, srnrro'nost le svojstvo zlo,-
<\inca, a, m,ir je osotrina nevinosti.
DAN'ION: Privatnu snlionorst treba bez sumnie
t;sudivati. ali ona nacionalna smiono,st, koju ru- jo
tako iesto pokaziva,o, kojom shrn se tako iesto borio z,a
slo'bo,du, ona je najzasluvznija od svih vrlina. Ona
moja smionost; ona je ta, kojom se ovdje
- sluZim
.1e
pno'tiv svih bijednih tulitelja za dobro Republ,ike. Mo-
gu li se svlardati, ka,cl vidim, na kai.o su me podli natin
oklevetal rP ja, ne
- OC revolucionarca. kao 5to sarn
srnije se oiekiva,ti hladna obrarra.'Ljudi rlojega kova
su u revolucijama vrijeclni. rra nj ihovu telu lebdi ge-
nij slobode. (Xiedu slu,iootirna.sc opctloju ntokovi odo-
brauan iu.)
Optuiuju rne, da sarr koni;pirirao s Mirabcauom,
s D,umorrriezo,m, s Orleansom, da sarn puzao pred no-
gama bijedn,ih despota. Pozivaju rne, rla oJgo.varam
pred ne'izbjeZivorn, nepokoleblj,ivorn pravdom. Ti
tre!, bijedni St. Just. biti potomsl.vrr oclgovoran- za t<t
klevetan ie!
HERRtr4ANN: Pozivljem vas. da mirno odgova-
rate. Sjetite se Ma,rata. on je sa strah,opoltovan.jenr
sttrp,io pred svoje :iuce.
DANTON: Stavili s,u ruke na sav moi Zivo,t. neka
-sc on dakle uspravi i stupi pred njirtr; pokopat 6u ih te-
:iinorn svakos svog tina. Ne ponosim se time. Sud-
-
69
bina vodi nale ruke. ali sam'o su snaine rprirode njeni LUXEMBURG, ZATVOR
organi.
Ja sam na lvlar-to,vu polju navijesti'o kraljevstvu DILLON. LAFLOTTE, EUVAR ZATVOIiA
rat,.ja sam sa 10. kolovoza p,otukao, ja sarm ga 21. si-
ictnja ubio i kraljevima do,bacio kraljevsku glavu kao DILLON: Ne svijetli mi. molnde, svojim nosL\llt
rukavicu (Pontnti, ntahoui octohuvunja. On uzme boliko u lice. Ha, ha, ha!
-
optuinrcu.) Bacim li pogled na ovaj sranotni spirs, osje- LAFLOTTE: Ne brbljaj; tvoj rnJacli mjesec ima
6am, kalio mi cijelo br6e dr(6e. 'I'ko su oni, koj'i su koloba,r oko sebe. Ha. ha, ha!
Dantona morah prisiliti, da se pokaZe onog znameni- eUVAIt: I{a, ha,'ha! Misiite li, gospodine, da bi-
tog,Jana, 10. koiovoz,a? Tko su ona privilegirana lri6a. ste pri njegovtr svijetlu mogli iitati? (Pohazuie listil.
od koliir je on uzajmio svoJu energ'iju? Neka sc hoji drii u ruci.)
-
pojave rloji luZiteljil Ja sam sasvim pri scbi, kad to DILLON: Daj to amo!
zahti.ievarl. Rasklinkat 6u te najobitnije nitkove i ba- eUVAR: Gos,podine. moj .ie rnladi mjesec kod rle-
cit 6u iir natr;rg u ni5tavilo, iz koga nisu ni srnieLi, ni- ;-re natinio oseku.
kada izmiljeti. LAFLOTTE: A tvoie hlatc izgledaiu tak,o. kro d.r
HL,ItRIviz\NN lzvtmi): Ne 6ujete li zvonce? je plima.
CUVAR: Ne, o,n privlaii vodu. (DilLonu) Or se
[]:\N'I'ON: Glas tovjeka, koji brani svoju tzrst i
sakrio pred valinn isuncern, gcnspodine. Morali histe mi
svoj livot, mora nadvikati taj tvoj prap,orac.
nelto dati, da se opet uiari. ako Zelite da kod njcg;ova
Ja sarn u rujnu nahranio podmladak llevolucije svijetla ditate.
laskomadanim tjele,sima aristokrata. Moj glas je od DII.LON: -Lvo ti, rr,ornbe! Tornjaj scl (Daje nnt
zlata plemiia i bogata5a kovao nalodu oruije. Moj je t?ouaca. Cuaar odlazi. Dillon tila) Danton je za-
gias bio"orkan. koji ie pokopao sateli,te desp,otizma -
sfrali'o Tribunal. pc.rr,otni,ci su se k,olebali. sluiaoci su
pod valuvirna ba.iuneta. (()lasan pljesah.) gundali. Bila ie ogromna navaia. Narod se gura,o oko
FIIIRRMANN: I)antone, gla,s vam je sm;rlaksao. sudske palade. i stajao je svc <1o mostova. Saka novaca.
Previie ste uzbudeni. Vi 6ete iduti put zavriiti svoju lake ruke konatno - hrrr, hnrl (On ide glrt'drtlje i,,d
,rbranu. 'I'reba varrr nrira. Zakljutujem sjelnicu. vrenl.e?la do aiemena pije iz jerine boce.) Da mi je sa-
-
DAN:I'ON: Sad znate, tk,, jc Da'nto'n. mo rziii na ulicui Ne iu se 1a dati samo tak'o zaklati.
- Jo,I sanroq
nekoliko sati. i on 6e usnuti u nanrtiu Slave. Da. sarno da morgu da dodem na ulicu!
LAFLOTTE: I na kolima. To ti ie'is'to.

7C 7L
 DILLON: MisiiiS li? Brlo bi i Lada jo5 nekoliko
koraka, do,sta dugaikih, d,a, ih se izmjeri le5evima Je-
<emvira. Konaino je vrijeme, da destiti ljudi digau
-
glavu.
LAFLOTTE (za sebe): To trolje, tako ju je lakSe
pogoditi. DrZ',s'e samo. stari..fol nekoliko daSa i brt 6u
\"eseo.
DILLON I'i nitkovi, ti luclaci. Oni ic n,a koncu
konca i jo sami sebe giilj,otinira i. (Trii gore dolje..l
LAFLOT'TE (za sebe)r eovjek bi opet mc,ga$ za-
voljeti Zivot, kao svoje dijete, kad br ga sam sebi po-
kloni'o. Ne dogada se ba! tako icsto. da dovjek rnoZe
Ja upotrebi sluta3 za rodoskvrnjenje i da postane svoj
rlastrti otac. Otac i diiete ujedrr'. Diva'n Edip!
DILLON: Narod se hrani le$inama. Tre,balo bi da
Dantonova i Camilleova i,ena bace rned'u narno'd asig-
nate. to je bolje nego glave.
I-AFLOI'IE (ia sebe.); i',tre bih ja sebi iza t'oga i,s-
kopao odi ; moga'o bi ih trebati, da oplaikuje,rrL d,o,bro,ga
generala.
DILLON: Ruku na i)anto,nal Tko je rr,nda j,oi si-
guran? Strah ie ih ujediniti. I
LAF'LOI''I E (za sebe): Pa on je i onako izgubl jen.
Kakvo je zlo u tonre, a,ku ia stanem na lelinu, da ispu-
ircm iz -eroba?
DILLON: Da mi je samo da izidern na uli'cu! Naii
6u ja'Josta ljudi, starih vojnika, liro'ndi,sta, biviih ple-
miia. ,Provalit 6emo u zatvore. nloramo se spo'raztrmieti
sa zatvorenicima.
72
LAI.LO'I'IE (za sebe).. ls{rna je, smrdi to pomalo
na lopovluk. Ni5ta zato! Imao bih volje, da i to poku-
iam. Bro sam d,osad prev'i5e jeCnosttan. Covjek dobiva
griZnj,u savjestr, a to je ,irpak noka p,romjena, pa i nije
lako neugodno mi,risati svoj vlastiti smrad. Odeki-
vanje giljoti,n,e dosadrl,o mi vei'. 1-ako dugo -dekati na
tu stvar! ,U duFru sam je ve6 dvadeset puta iskuiao.
Nema u tome vi,5e niSta pikantnog. postalo'je.posvc
,,bidno.
DILLON: I'reba na neki natin Dantonovoi Zc.nr
poslati piiamcc.
LAFLOI'IE (::,a sebe).' I onda ja se ne bojirrr
- tko m,i jamti ,C,a
smrti, nego bola. 'I'o bi rmglo cla b,oli.
ne 6el KaZu doduie, da to traje samo trenutak: ali
bo irna osjetljiviju mjeru za vrijeme, ,on sijete i 5ez*
cies,etr dio sekunde na komadi6e. Ne! Bol je iedini
grijch, a patnja je jedini porok. Ostart tu krepostan.
DILLON: Cuj. Laflotte, kam,o je ono nr,omle o,ti-
Ilo? Imam novaca, to mora us,pjeti. Morarno k,ovati
):eljezo. Moj plan je gotov.
LAFLOIT'E: Udmah. odmahl Ja poznam tamni-
iara, govolit iu s njim. MoZei na nrene radu,r14ti, ge-
irerale, tzatt termo mi iz n:pe
- (zu sebe, izlazeti) -
la udenr,o u drur.gn: ja u naj,$iru. u svijet. a on u nai-
ruirr. u groh.
73
 oDBOn ZA JAVNO BI,AGOST'ANJE tsARRERE: T'o je nemoguie. 'fo ne smije biti.
S'I. JUS.|: Morarno ih uklonrrti, bilo 5tq bilo, pa
s'f. JUST, tsARRERE, COLLOT D',HERBOIS. .rn'orali ih upravo i rodenim rukama zadaviti. Odvalitc
tsILLAUD.VARENNES se! Ne,ka nam l)anton nije uzalud bio uiiteljem. Revo-
lucija se ne 6e spotaknuti na njihove leline. Ali, o,sta*
BARREi{E: Sto pile Fou<1uier? rre li Danton na livotu, pograbit te je za Siju; a on ima
SI'. JUST: Drugro je preslu5avatrje prollo. Zatvo- 1r svom iijelu neIto, ka,o da bi rnogao silovati Slobodrr.
renicr tlaie da 'do,de vi$e tlancrva Konventa i Odbora
r,a javno blago'stanje. Oni su apelirali na narod zb'og 1SL. J usta pozoztu aan.)
toga, 5to im ne daju svjedo,ke. KaZu, da sru ljudi ne-
opisivoL uzbudcnr. Danto,n je parodirao Jupitera i Ulczi TAMNICAR.
tresao uvojc ima.
-
LOLl,Ol': 'I'oLakIe 6e_g4 Sannson za njih pogra- I'AMNICAI{: U za'tvoru sv. Pelagije lei,e zatvore-
bili. rrici na ,sarnrti. Oni traie Lijclnika.
BAllRFlRii: NIr se ne smijerno pokazati. Prodava- BII,LAUD: I'o nile potrebno. Bit 6c barem ma,nic
i:icama riba i prn.iari.ma rnogli bismo sc iiniti premalo posla za krvnika.
irnpozantni. TAIVNICAR: lma i trudnifr Zena rnedu njinra.
BILLAUD: Nar,od kao da irna ,instinkt za t<t, la BILLAUI): 'Io bolje. Ne 6e bar njihova djeca tre-
se pu,$ta gaziti, pa bilo to samro pogledima; takve mu bati lijesa.
se drske fizionomrje svi<laju. T'akva su dela gora od BARRERII: Suiica kojeq. aristr_rkrata priitedjet
plemi6kog grba, na njirna je fim ar'istokratizam pre- ilevoluci,onalnom tribunalu 1elnu sjednicu. Svaki bi
zira prema ljud,ima. I svatko bi, ko'me je nrrsko, da ga lijek djelovao kontr arevolucionarno.
gledalnr svisoka, trcbao pripc'moii, da se ta tela raz- tjOLLOl' (uzima neki pupir).. Neka molba, neko
mrskaj,u Iensko -ime!
BAI{RERE: L}tt j. kao neranjivi Siegfrie,d, kn' BAI{ttEIill: Sigurno jedna od onih. koje bi htjele
orlih, koji su u rujnu pogubljeni, udinila je da ga nitko d,a budu prisiljene da biraju izmedu dasaka giljotinr
ne rnoZe raniti. Sto kaie Robespierre? i kreveta kojeg jako,b,inca, jedna od o,nih koje poput
-
ST. JUST: PonaIa se kao da ima nelto da kaie. Lukrecije umiru, po5to im je okaljana dast, ali nebto
- Porotnici moraju izjaviti, da su dovoljno upuieni
i zaklju&iti
kasnije nego ta Rimljanka: u porodu, ili od raka, ili
debatu. ixl star,abke slabosti. Mora la iniie ba$ tako ne-
-
-7/
75
usodno istjerati nekog Tarkvinija iz kreptrsne I'epu-
blike koje djevice.
COLLO'I: Prestara je. Madarne trali smrt, ona
umije da to kaZe: zwtvor, piSe ona, lebi na njoj kao
p,oklop,ac od lije'sa, a sjedi tek detiri tjedna' Odgovo'r
je lak. (On piie i iita:) "Gradanko, nije io'5 dosta du-
go, 5to Zeli5 smrt." (Tarnnitar ode.)
BARRERE: Doibro reteno! Ali, Collt-rt, ne bi to bilo
lobro, rla giljotina podne srnijati se; ljudi je se vi6e
ne bi bojali,; ne trebamo se pokazati tako prijateljski'
ST. JUST rlolozi natr(tg.
ST. JUST: Upravo sam primio jeclnu delrun.,lu-
ciju. U zatvorima konspiriraju. Nei<i ie mladi i:ov.ie'k
po irnenu Laflotte, sve otkrio. On ie sjedi'o s Dillonorn
u i,stoj ,s'obi, a Dillon je pio i brbliao.
BARRERE: On 6e sebi svojom bocom prerczatr
vrat. To se ve6 r'i$e puta dogodilo.
S1'. JUST: On kaie, da 6e l)a,ntono'va i Camilleo-
va ircna bacati novac rnedtt naro'd, Dillon da narnje-
rava pobje6i, pa 6e narsiojati osloboditi zail.vorenirke. a-
Konvent Cignuti u zrak.
BAITRERE: Tir su prite.
S'l'. JUST: Ali rni 6erno ih tom pritorm ullulj;rti rr
san. Prijavu imamo u rukatna, treba jo[ samo dodati
drzovitost op,tuZenih. negodovanje naro,da. zaprepa-
I6enie porotnika
-
ja * natiniti izvjeBtaj.
76
BARRERE: Da, urdini to, St. .[ust, i niii svojc retc-
nice, u kojima je svaki zarez v'darac sa,bljon-r. a svaka
trtka odsjedena glava!
ST. JUST: Konvent treba la o,drecli. da T.rib,unal
bez prekida dalje vodi raspravu j da srnije iskijnrtiti
i,z debate svakog optuZenika, koji se ogri,je3i o po5to-
vanje, 5to ga mora imati i)rema su,du ili koji tzaz,,ive
smetnje.
BARRERE: U tebi je revolucionarni instinkt. To
zvtrti sasvim umjereno, a ipak ie djelovaii. Ne niogtr
oni Sutjeti. Danton m'ora vikati.
ST. JUST: Rabunanr na valu pom,o6. U Konventtr
ima ljudli, koji s'u isto tako b,olesni kao i l)anton, i koji
se boje istoga lijedenja. Opet su se.ohrabrih, derat 6e
se protiv povrede s'udskog posturpka . . .
BARRERE (prehicl,ajuti ga): Ja 6u im reii: u Rirmu
su konzula, koji je otkrio Katilini,nu ur,otu i na mjestu
kaznio zlodi'nce s'rnr6u, optuZili zbog uvre.le i,ormal-
nostj. A tko su bili njegovi tuZitelji?
COLLOT (s patosont).' Podi, St. Jrust! Lava Revo-
luci,je teie. Sloboda 6e one slabi6e, koji sd htjel,i da
opl,ode njezino rno6no kriln, zadaviti u svojim zagr-
ljajirrn; Velidanstvo naro,da prlkalzat 6e i'm se kao Ju-
piter Semeli uz grrnljavinu i strijele i pretvori'ti i,tr u
pepeo. Podi, St. Just, mi 6em,o ti pom'o6i, da tresne-{
f1romom glave stralljivaca! (St. /ust odl,azi.)
BARRERE: Jesi li Euo rijed "lijeienje"? Oni 6e
joS od giljotine natiniti l,ijek protiv spolnirh bolesti.
{)ni se b.<rre s umjerenima, oni se bore s porokorn.
BILLAUD: Do'sad je na5 put zajednitki.
t,
f--tz"
tsARRERE: Ro,bespierre hoce da llev<iluciju pre-
o moralu, a giljotinu
tvori u :lv'olanu za predavarlje
dn upotr:ebi kao katedralu.
BILLAUD: Ili ka,o klecalo.
COLLOI': Ali lakvo, na kojern on sam jcdnog da-
na nc ie btajati, nego lelati.
BARRERE: To 6e biti lako. )vr.let bl rnrorao da
stoji naglavce, kad bi takozvane lupeZe vielali tako-
zvani pravedrrici.
COLLOI (Barrlru): Kad ieI opet do6i u Clichy?
BAI{RERE: Kad lijeinik ne b'r"rde viie k me,ni do-
Tazi<>.
COLLOI': Za.r ne, na,l tim je mjestom zvtjezdzt
;epatica, a pod njenim 6e se Zarki'rn zrakama p'otpun{t
os,u(iti moZdina u tvojoj hrptenjaiii
BILI,AUD: Uskoro ie ie'draZesni prsti ljupke Dr:
wmly izvutt iz hrptenjaEe i obiesiti kare 6a1; repi6 pre-
ko leda.
I}ARRERE (slegne rttmcninn): Pst! O tomc ne
srni.;e Kreposni niKta saznatt.
BII,I,AUD: On ie impotentan rnirsonti6.
(Billaud, i Collot odloze.)
BARRURI! lsdnz): Nernanil
- "Nije jol d,o,sta du-
go, Ilo ZeliS smrt!" 'I'e hi rijedi morale da osule jezik-
koji ih ie 'izrek,aro.
A ia? - Kad su septembristi provalili u zatvore.
;'gr;r,iri nekr zatvorenik svoi noZ. progura se medu u;bo-
iice, zaborle qa u. prsl .feJ'nog sve6enika. i on je spa-
78
\en! Tko m'oie da to osudi? Da li da se g'urarn medu
nbojice ih da sjednem u Odbor za javno blagostanje,
cla uzenrem sjekiru giljotine i dZepni noZi6? Ista je to
stvar, samo su okolnos'ti ne!t,o, zam,rSenije; osnovni su
je
uvjeti jednaki.
- A ako ubic, ;ednoga. smije li i
dva, i tri, pa i viSe jo!? GJje 1e tu gra,nica? Pa to je
kao i kod jedmenih zrna, tine L dva hrrpu, tri, detiri.
koliko lii Dodi, moj,a, savjestr, docli moje pilence, dodi
pi, pi, pi, evo hrane!
Pa zar sam i ia bi,o zatvorenik? Bic sam sumnjir'.
a to je na konau isto. Smrt mi je bila si,gurna. (Ode)
( JONCIE,RGER IH
LACROIX. DAi\i ON. PHILIPPEAU. CAN,TII-.LE
LACROIX: Dobr<-r si vikao. Dantone! Da si sr
nalo prije tako blinuo za svoj Zivot, bilo bi sad dru-
gadi:je. Zar ne, str.a.5no je to, kad ti se smrt ovako be-
stirdno pribliii. i zaudara iz usta, i sve ti vile tlo:li-
java?
CAiVIII,LE: l)a te bar silure i u ljutoj ti b,orbi is-
trgne iz vru6eg tijela svoj plijerr! Ali ovako sa "svima
fltlrmalnostima, kao da se ieni3 nekom starom Zenom-
pa se pravi ieni'dben'i ugovor, pa se pozoivu svjedoci,
pa se rekne >?ln€n<<r i onda podignu pokrivat sa kre-
veta, a ona polako dopule sa svojim hladnim tijeloml
DANTONT Kad bi to bila borba, da se pografrrimo
rrrikarna i ztrbima! Ali.meni.ie, kao,la sam pao u mlin-
79
tl 4'

sko kolo, i
kao da udove moga tijela polako sistemat- (jrrMILLI-: Sr,;et ,ic !'jeini Zid, nritavilo je smrt,
ski lomi hladna fizi&a sila. Biti tako meha.nitki ubi- ali ona je nemogufir. O, ne moii umrijeti, ne mo6i
jen! umrijetii to kale pjesma.
DANTON:- kakoMi ,srno svi-Zivi pokopani i kao kraljevi
CAMILLE: I onda lel,ati sim, hlada,n, ukoten u
vlaZnoj pari raspad,anja sahrartjeni u trostrukim ili ietverostrukim ljesovima.
- osjedati molda,
smrt polako izvladi i.ivot iz tijela!
kako ti
rnoZda i sa svi- pod nebom, u na$im ku6ama, u nalim odijelima i ko-
je56u, da truneS! -, iuljama. Pedeset godina grebenao mi po poklopcu
PHII,IPPEAU: Budite mirni, prijatelji moji! Mi lijesa. Da,- onome, tko bi nrogao, da vjeruje u uniltc-
srno poput mrazov€ sestrice, koja
njc, tome bi bilo lako! Nerna nikakve nale u smrti:
tek poslije zime do-
on;r je sanlo jt clnostavn,ije, a iivot zamrienije, organi_
nosi sjeme. Od cvije6a. koje presaduje, razlikujemo se
samo time, 5to pri ziranije raspadanje u tome je titava razlikat. -,
je to tako straino?
tom' pokusu malo zau,la.rarfio. Zar
AIi ja sam se upravo- takvgj vrsti raspa,danja navikao:
| r vrag neka zna, kako 6u s orik;m drugom vrstom iziti na
DANTON: To ie doista utjeiljiva na<lal Ocl jed- kraj.
nog dubriSta na drugo! Zar ne, b,oZans,ka je to teorija
O, Julie! Kad bih ,barem otiSao samlr Kad bi me
rr razredima? [z prvog razred,a, u drug.i, i tako dalje? pustila sama! I kad bih se potpuno ra,spao, ,p,osve_
Sit sam skolskih klupa, dobio sam na nji,ma kao maj- ma raspl,irnruo: -bio bih Saka izmutene p,ra5ine, i svaki
rntin Zuljeve na stralnjici. bi rnoj atom rn:ogao nadi mira kod nje. Ja ne rnogu
IPHILIPPEAU: rPa 5to ti, hode5? pmrijeti; ne, ja ne mogu urr;rijeti. Treba - da viternor
Dr\iJTON: Mir! ri rnoraju da mi iscijede iz tijela svak,u kap Livota.
PHILIPPEAU: On je u bogu.
DANTON: U niStavilu. Udubr se u neito, Ito je
ruirnije od niStavila,, a ako je najvedi mir bog, nije ti SOtsA
tnJa ni5tavrlo bogr' Al,i jasam ateist. Froklete li rete-
nice: neSto ne moie p,ostati nilta! A ja sam neJto, u FOUQTIIER, AMAR, VOULAND
tnme .je zlo'l
- Srvaranje se toliko ra$irilo, da niSta
nije prazno, da svuda samo vrvi. NiStavilo je poiinilo FOUQUIER: Ne znam vi5e, Ito cla otlsovonnr.
samoubojstvo, stvaranje je njegova rana, mi smo kapi Oni zahtijevaju torrr-isiju.
nj,egove krvi, a svijet je grob, u koje,rn ono pcriiva. AMAR: lmamo posla s lupeiima saja. eto.
To zvuii suludo, air .1e ipak neSto ,irstine u tome. - ima!. lto si traiio. (Pred,a Fouquieru fa\rr.)

6 G. Biichner: f)anton(rvh smrt

"80 81
Tr
VOULAND: 'fo 6e ih zadovoljitr.
FO[-IQUIER'. Zaista, to nam ie bito potrebno.
AMAR, Pobrini se, da i oni i mi stresemo tu stvar
s vrata.
REVOLUCIONARNI TRIBUNAL
DANTON: Rep,ublika je u opasnosti. a o,n nelna
jr joI do;s,ta
iimtrukcija! Apeliramo na narod. NIoj glas je
jak, da decemvirima odrZi nadgrobni govrir. Ju p.-
navljam, mi traZirno komisijp; utinit iem,o -valna ot-
kri6a. Povu6i iu se u tvrdavu razuma, p,rovalit 6u s
toporq isti;ne r snrlaviti svoie neprijatelje. (Znahovi
orlohrctuanja.)
Ulaze FOUQUIER, AMAR I VOULAND
F'OIJQUIER: Mir u ime Rcp'ublike! PoStuite za-
kon! Ktrnvent odlutuje 6vo:
S obziro'm na to, da su'se u zatvorima pojavili tra-
g'ovi pobune, s obzirom na to, ,la su Dantonova i Ca-
millcova iena bacale novac medu narod, i da je gene-
ral Dillon trebao provaliv5i uobjeii i stati na telo po-
bunjc'nitk3, da oslobodi ,optuZene, i konain'o s obzirom
na to, da su oni sarni nastojali prouzrotiti nemir i .po-
ku5ah uvrijediti Tribunal, to je I'ribunal opunomo,ien.
da istragu bez prekida nastavi i da svakog optuZenog.
koji bi zaboravi,o d,uZno str:rhopoltovanje prema zako-
rru. iskliubi iz'debate.
fJ2
' OANTON: Pitam nazodne, da li smo rni izvrgh
ruglu T'ribunal, naroJ ili Narodni ko,nvent?
MNOGO GLASOVA: Ne! Ne!
CAMILLE: Nitkovi, hoie da ubiju rnoju Lucile!
DANTON: Jednog ie se dana saznati istina. Vi-
dim, kako ie se na Francusku strovaliti velika nesreia.
To je diktatura. Ona je pokazala woje lice, ona je vi-
soko uzdigla ielo, ona korata preko na3ih le3eva. (Po-
hazujuii 4a Amara i Aouhnda;) Pogledajtd ove ku-
kavne ubojice, pogledajte ove gayranove \z'Odbora za
javno blagostanje!
OrptuZujem Robespierra, St. Justa i niihove krvni-
ke ztrog veleizdaje.
- Oni hoie da u krvi ul'ave Re,pu-
bliku. Kolosijeci kola za giljotinu su vojni drumovi,
po kojuna treba da ,stranci provale u srce Domovine.
Kako 6e jo5 dugo grobovi biti tragovi Slobode?
-
Vi hodete kruha, a 'oni varn bacaju glave! Vi Ieda,te,
a oni vam daju da liZete krv sa stuba giljotinet (Ze-
sto ho uzbuden j e me d.u s lui aocinza, pouici od.obr aztanj a,
mnogi glasoai uitu: "Zivio Danton, dolje s decemni-
rintalo Zalaorenihe silom izuode napolje.)
-
TRC; PRED SUDSKOM PAIAEOM
GOMILA NARODA
NBKOLIKO GLASOVA: Dolie s ,lecerr.rviriml!
Zivi,o Danton!
PRVI GRADANIN: Da. to je istina; p;lave mje-
sto kruha.' kn' mjesto vina!
tq
NEKOLIKO ZENA: Giljotina je lo5 mli,n, a Sanrl
sc'n lo5 pekarski sluga. Mi hodemo kruha,, kruha!
DRUGI GITADANIN: VaI kruh, Danton ga je
polderao. Njegova 6e vam glava svima opet dati kru-
ha. imao je on pravo.
PitVI GRADANIN: Danton je bio s narur 10. ko-
lov.oza. Danton je bio medu nama u rujnu. A gdje su CETVRTl CIN
t nda bili oni liudi, koji su ga optuZili?
DIIUGI GRAEANIN: I Lafayette je biio s vama SOBA
u Versaillesu, a ipak je bio izdaiica.
PRVI GRADANIN: Tko ,kate, da jc Danton JULIE I DJE,CAK
dajica?
DRL;GI GRADANIN: Robespierre. JULIE: Golo'vo ie. Oni :s,u clrhtali prcd njim. Oni
PRVI GRADANIN: I Robespierre je ga ubijaju iz straha. Idi! ViJjeia ,ram ga posljednji
DRUGI GI{ADANIN: Iko to vel,i? put. Reci mu. da ga ne mogu takva. gledati. (Daje
PR\,i GRADz\NIN: Danton. mu uuojah saoje kose.) Evo, odnesi mu to i reci, da on
DRUGI GRADANIN: Danton ima lijepa odijela, ne 6e ,oti'6i sim on 6e me ved razurnjeti. A onda
I)anton rma lijepu ku6u, Danton ima lijepu Zenu, on sc dodi brzo natrag. - Hoiu da ie tvoiih oiiju proditam
kupa u vinu, jede <iivljad sa srebrnih tanjira i spava njegove poglede.
koJ vaiih i,ena i kieri, kad jc pijan! * Danto,n je bio
siromaiarn kao i vi. Odakle m,u sve to? Njegov mu je ULICA
Veto svc to kupio, da bi rnu on spasio krunll. Vojvoda
Orleanski rnu je to poklonio. da bi za njega ukrao kru- DUIV{AS, .JEDAN GRADANIN
rru. Skanac rnu je to dao, da bi vas sve izda,o.
- gai\
it,r-r irna Robespierre!' Krepcsnr ilobespierre! Svi GRADANTN: Kako se nakon takva preslulavanja
,rnate. tnoie ,osudrti na srnrt tako mnogo nevinih?
SVI: Zivio R'otresprerre! Dolje f)anton! Dolje DIJMAS: 'I'o je zaista neobitno; ali ljudi Revolu-
dajica! eijc imaju dutilo, koje Jrugim ljudina nedostaje, a to
ih cutilo nikad ne vara.
GRADANIN: To je mtilo tigra. Imai Ii Zcnu?
-
rq4 8,f,
__ __ __ ,it_-z
/

DUMAS: Uskoro je ne 6u vile rurati.
GRADANI,N: Zar je, dakle istina?
DUMAS: Revolucionarni 6e nam trirbunal izreti
rastavu braka. Giljoti,na 6e nas rastaviti od stola i po-
stelje.
GRADANIN: Ii si neman!
DUMAS: Glupane! Divi5 li se Brutu?
GRADANIN: Iz dna duie.
DUMAS: Pa, zar Ibvjek nriora biti upravo rimski
konzul, i pokriti svoju glavu togom, da bi svoje najmi-
Iije Zrtvovao Domovini? Ja 6u otrti odi rukavo,rn svo-
ga crvenog fraka. U tome je sva razlika.
GRADANIN: To je uiasn,o!
DUMAS: Ma, ii me ne razurnijet! (Odu.)
CONCIERGERIE
LACROIX i HERAULT na jednont hrevet.u..
DANTON i CAMILLE na drugorn.
LACROIX: Kosa i nokti
su mi toliko na,rasli.
moram da se stidim.
FIERAULT: Pripazite malo, nakihali ste mi prrn,o
lice pijeska!
LACROfX: A ne gazite vi meni t'oliko po nog'ama.
najJraZi moj, ja irnam kurje o,bi!
HERAULT.: A trpite jo5 i od gamaJi.
LACROIX: Ah, kad bi se sarno vei ie,C,norn "sasvi,rrr
rije$io svih crva!
IIEIIAUL'I': A sad, .spavajte dobrol Moramo glc-
ciati. da se medusobno slaierno, jer imamo, malo pro-
Ne grebite me u snu;svojim noktima!
stora.
- - Takol
- Ne narteZite toliko taj mrtvalki pokrov, hladno je tu!
DANT'ON: Da, Camille, sutra 6emo vei biti izno-
{ene cipele. koje 6e prosjakinji zomlji baciti u krilo.
CAMILLE: Bit 6erno goveda kovza, iz koje su. kako
Platon kaZe, andeli sebi natinili pap'ute, pa u njima ho-
daju po zemlji. Ali a1e i na njih do6i .red.
- Moja
Lucila!
Dr\NTON: Budi miran, moj mladi6u!
CAN{ILLE: Zat mogu da to buiem? Vjer-ujei li ti
t<r. Dantone I Zar mogu d,a budem miran? Ne mogu
je prisvojiti! Svijetl,o ljepote, koje se iz njena slatkog
tijela razlijeva, nerrrg'asivo je. Znaj, zemljd se ne bi
usudila, da je zaspe, izboiila bi se oko nje, a dah groba
blistao bi kao rosa na njenim trepavicama, kristali bi
niknuli kao cvije6e dko njena tijela, a bistri bi je izvo'ri
uljulja,li Zuborenjem u san.
DANT'ON: Spavaj. rnladicu mo.i. spavaj!
zaista
CAI'IILLE: Cuj, I)antone, medu nama reieno, bi-
jedno je to, cla se rrloril umrijeti. A i koja je ko,rist o,d
toga. Fltio bih jo5 ukrasti Livoht poslje,Jnje porglede
ie njeg,ovih krasnih 'odij'r:, zato ho6u1 da ,su mi odi
otvorgne.
DANI'ON: I txrako ie ti oistati otvorene. Sa'nrso,r-r
oti. San je mil,osrdniji. Spavaj. mla-
nikorne ne zatvara
dl6Lr m,ri. s'pavaj!

B6
F7,'

CIAMILLE: Lucil4 tvoji poljupci lebcle na mojirn (Ustanc i ode do prozora.) Ne cu oti6i sAm. HVala
rrsnama. Svakr p,oljubac posta.je snonr. nroje se oii skla_
paju i dvrsto ga obu,hvaiaju.
ti. Juliel A ipak hih bio voiio drugaiije umrijeti, sa-
sr"im bez muke, on:iJ<,o, kao ito zvijezCa pada, kao Ito
I)AN'I'ON: Zai ne 6e ta.i sat rla stane-l Sa svakim zvuk sAm sebe izdahne i snm sebc na mrtvo vlastitim
kuc:r.ienr ponri,6c orr.zidove ove tjesnije oko mene. clok
usnama izljuibi, kao 3to se zraka svijetla pokapa u
rrri ne bude tako ti.jesno kao u lijes,u. _ eitao sam
ieri_ histrim valuvrma.
nurn ka'r dijcte neku takvrr pripovijest. k,rZa mi se -
Kao blistave suze rasprsnule su se zvijezde u no,ci.
iei|la. Mora dr jc veliki bol u oku, rz kojeg su kap'a,le..
Da. kao dijete! A ba! je i bilo vrrjedno muke hra_
CAMILLE: O! (Uspraui se i pipa traieii pokriaai.)
niti mc la narastem i drZati me u toplom! Sam,o prxla DANr-l ON: Sto ti je, Camille?
zr grobare! CAMII,I,E: O, O!
.
J'ako
,mi je, kao da vei zaudaram. Drago moje ti_ DANTON (rJrmr: Zar hotei da zderei pokrivai
jelo. zatep'ir iu no,s i zami,sliti, cla si iena, koja se od
ta sebe ?
plesa znoji i srnrdi, igovorit iu ti ljubazne rijedi. Mi
tmo sc inaie i vi5c vremena zajedrro zabavliali.
CAMII.LE: Ah. ti - o. drii rne! Govori, tu-
_-t
Srrtra 6e! biti ,pokidana violina, melodija
le na njoj DANTON: Cijelo ti tijelo dr!6e. znoj ti je na Eelu.
odsvirana. Sutra ieI biti prazna butelja, vino je ispi_
CAMII.I,E: -l-o s'i ti, a to ja j'e
ali ja od njega nisam pijan, i trijezan ld.* ,,
.yeno, - tako! To moja
ruka! Da, sad se sje6am. o l)antone, straino je to bilo!
krevet. Srctni su oni ljudi, koji se jo5 mogu napiti.
- biti DANTON: Sto to,?
Sutra 6ei rzlizane hlade, bacii 6e te u sarlerobu i CAIvIILLE: Levzao sam taiito izrnedu sna i jave.
rrroljci ie te iderati, smrdjelo fi koliko gul ti drag,o.
Onda nesta'de stnop i mje,scc se spusti ovanro unutra,
Ah. sve niita ne pomaie! Zaista je bijerlno, da'se posve blizu, sasvim do rnene. moja ga je ruka Johva-
rrrura unr.rijeti. Smrt kao majmun opona,ia ro,denie.
Na tila. Nebeski se svori sa sr'ojim svijetlima spustio, l,upio
uamlti smc isto tak.o bcspomo6ni i goli kalr novorodena
sam se o njeqa. dotaknuo sarn zvijezde, tetu,rao sam ka,o
djeca. Dakako, kao pelene dobivanr,o rnrtvaiki p,okrov.
utopljenik pod ledenim pokriva,tem. Bilo je to sta'!no.
$to ie nam to porno6i? I u grobu moZe,mo isttl tako
I)antone!
< viljcti kr.r.r i u kt_rlijevcr. DAN'ION: Od svjetiljke se na str<rpu odrazuje
. Camille! Spava. (Sagibajuti
sc {tad njegu:) Neki okrugli sjai, taj si ti vidio.
rnu san titra medu trepavicama. Ne ru da mu otarern
CAMILLE: Kako mu drago, ali ne treb,a vi5e
s oliju zlatnu rosu sna.
rnnoqo. da Eovjek izgutri joi ono mal,o razurna 5to ga
88
89

ffifrad'.
1--,71
ima. Uhvatilo nle vei lulil'o. /On utlane.) Ne 6u vide
da spavarm, ne iu da poludin. (0n dohaati jednu
hnjisu.) ' brie.
I-IANTON: Sto to uzimalp
CAMILLE: Misli u no6i. '
DANTON: Zeli5 li prije vrenrena umri.ieti? Ja 6u
"La Pucelle". Ne cu da se iz iivota odlunjam kao iz
klecela, nego kao iz kreveta koje ,sestre milo,srdnice.
To je djclo bludnica.
T'ITG ISPRED CONCIERGERIJE
TAMNICAR. DVA KOdIJASA s holbrn, ZENE.
TAMNICAR: 'I'ko vas je zva,o ,,Y<tzi kola ovamo!*
PRVI KOCIJAS: Ne zovu me Vozikola. i,udnog
lr imena!
TAMNICAR: Glupane, tko te zato plata?
PRVI KOCIJAS: Nikakve pla6e nisarn primio. Do-
bivam samo za svaku glavu deset sua.
DRUGI KOeIJAS: Taj mi nitkov hoie da o,tme
kruh.
PRVI KOCIJAS: A 5to ti naziva5 svojim kruhom?
(Pohazujuti na prozore zatvoreniha;) Ovo je hrana
za clve.
DRUGI KOCIJAS: I nroja su djeca crvi, i ona
hoie svoj dio od toga. O, slab je taj nal porsao, a ipak
.smo mi najbolji kodijaJi.
PRVI KOCIJAS: Kako to?
90
ri-*dw.E"n";
DI{UGI KOCIJAS: Tko jc najbolji kotijaS?
PRVI I{OCIJAS: Onaj, koji vozi naidalje i
DRUGI KOCIJAS: No, magar[e, tko vozi dalje od
o,n'oga, koji vozi ljude iz Livota, a tko vozi trrZe od
onog'a, koji to tzvr\'i za tefvrt sata? Totno odavle dc
1'rga Revolucije tetvrt sata.
. TAI\INICAR: IJrzo. objeienjacil Biiie k vratima
Dajte mjcsta, djevcjke!
PRVI KOCIJAS: ZadrLite s'voje rnjesto. Naokol,o
djevojke se ne vozi. npgo uvijek u sre'Jjnu.
DRUGI KOCIJAS: Da, ja tako mi,slim, unutra
rnoieX s kolirla i s kljr.rsadi. nadi 6eb dobar kolosijek.
Ali 6e!, kad iza<lei moraii drZati karantenu. (Oni do-
r-lezu holu pretl areta.)
DRIJGI KKOCIJAS (Lenama): Sto ble3ite?
jEDNA ZENA: eekarno na stare multerije.
DRIIGI KOCIJAS: Zar vi mislite, da su moja kola
t'o'rclel? To su iestita k.ola. Ona su voz'ila na gozbu
kralja i svu otmjenu gospodu iz Pariza.
LUCILE: (Dode, sjedne na lzamcn pod prozororn
zntaoreniha,.) Caurille! Camille! (Camille se pojauti na
prozoru.) Cuj ne, Camille, moram se smijati t','om
duga,tkonr kaputu o,d katnena i ieljeznoj obrazini- na
Iicu. Zar se ne moZeS sagnuti? Gdje su ti ruke? -
l\4amit 6u te, draga pti'iice, (Pjna:)
Na nebu su zvjezdice dvije.
Sjaju od mje'seca sjajnije.
Prva sja p'o'd p'roeo,rom moga zlata,
A drtrga ispred sobnih vr'ata.
9t
17'l

I)otlr. dodi. pnjatelju mojl po,pni se tiho po stepe_

.
nicama, svi spavaju. lvljesec rni vei Jugo pomaZe
DANI"ON: Ja ostavljam sve u strahovito,rn nercdu.
da Nitko ne znr vlaclati. Ivloida bi jo5 i biio nekako, kad
iekam. Ali ti ne.moie5 kroz vrata, to je nespretna
je6a. Previ,ie je vei te od_ bih Robespicrru ostavio svoje blu,clnice, a Coutho.nu
Bale, prestani! Fa ti se uop6e ni svoje golijeni.
ne mitei, zaito ne govoril? Lllijeva$ mi strah.
LACROIX: Kztku, da smo ol Slobode napravili
Cujl Ljudr govore, cla mora! urnrijeti, i lice im je
p-ri tome tako ozbiljno. iUmrijetil Moram
bl'udnicu ! " G

da se smijel DANTON: Pa kakvo bi to bilo zlo! Sloboda i bl,ud-

zbog tih lica. tJmrijeti! Kakva je to rijel? Reci.
mi. nica su najko'zrnopttlitskije stvari pod suncem. Ona ie
Camille. LJmrijetrl Razmislit Cr. Evo, s.,riolila sam.
se sad polteno prostituirati u brai:nom krevetu advo-
I{odu da trtim za njim. Dodi, slatki prijatelju,
pomoai kata tz Arrasa. Ali ja drZim, da ie ona prema njemu
nri, da uhvatim. dodi, dodi! (Otrli.)
odigrati Klitcmnestr-u. NE dajem mu rok ni ol lest
CAI\.{ILLE (:ctue): Lucile! Lrrcile!
rnjeseci, povu6i fu ga za sobom.
CAMILLE (zu sebe): Neka joj nebesa pornognu, da
(,ONCIERGERILJ pnonade neku prijatnu fiksnu ide-.1u. Op6enite fiksnc
ideje, koje nazivano zdravjm razumom, nepo,dno,sljiv,o
rza prozoru, hoji gleda na susjednu .robu.. -su dosadne. Najsretniji je bto onaj dovjek, koji je sebi
". _?{ryTOtNPHILIIPPEAU.
T]AMILLE. T,ACNOIX. HIRAULT. mosao uobrazitr, da je on bog otac, sin i duh sveti.
LACROIX: Kal buderno plolazili. cni ie nragarci
DAN'I'ON: Sad si miran, Fabre. i'ikati:,'Zivjela Rep'ublika!"
GLAS (iznutra): Na smrti. DAI{I"ON: Pa 5to onda? Neka potop Revol,ucije
DANTON: Zna$ li, 5to 6emo sada ralitii) ostavi naie lcline gdje god hr;6e: i s. nalinr ie jo5 fosil-
GLI\S: Sto? nim kostima mo6i svima kraljevima porazbijati lubanje.
DANTON: Ono. 5to si ti ciielog svog iivota radio:
clcs vers*.
HERAIILT: Da. ako se baI nacle neki Simson za
- na(e vilice.
CAMILLE (zc sebe): Iz njenih je oiiju izbijalo
tudil,o. Mnogo je vei liudi poludjelo, tako je DANTON: Oni su Kainova bra6a.
to na L,,\(,ROIX: Nidta ne pokauuje viic. <la .ie Robes-
svijetu. Sta mi moiemo zato? Mi perem.s svoje.
rmke.
A i bolje je tako. - 1'rierre Neron, kao to da on prema Caurilleu nije ni-
# kada bio prijazniji nego Ito je to bro dva dana prije
t dcs vcrs .ie igre rijeii, naii: stihovi i crvi. njegova uhaplen.ia. Zar nije tako. Carnille?
0
31
9N

&Fn"F-r.,"1
{'r, I
CAMILLE: Kako vam vcrlja, 5to se to mene tiCe.
(Zc sebe:) Kakvu .je samo lijepu stvarcu na,tinila iz
svog ludila! Zalto'sad moram oti,6i? Mi bi,srno se za-
_iedno s njim smijalr, ljuljali ga i ljubili.
DANTON: Kad povijest jednom o.tvor,i svoj,e grob-
nice, de,spotizam ,te se joX i onda mo6i da ugu5i od
mirisa nalih le5ina.
HERAULT: Smrdjeli i za Livota
voljno.
- To su fraze za potomstvo" zar ne, Dantone? Nas se
one zapravo-ni5ta ne tilu,
CAMILLE: A nadinio je takvo lice. kao da te se
skamenitr, ph da ga potom,stvo iskopa ka,o antiku.
Ba$ je to i vrijedno napriiti se. nacrveniti se i go-
voriti s dobrim nasla'skom. Kad bisrno ie,Jnom skinuli
maske. orrda bismo. kao u nekoj sobi sa zrcalima. vi-
djeli svuda sve same prastare. bezbrojne neuni3tive ble-
save glavc i ni$ta vi3e. nilta manje. Raalika nije tako
veli'ka, svi smo nitkcrvi i andeli, glupani i geniji, i za-
pravo sve ujedno. 'Sve ,te tetiri stvari nalaze dosta
rnjesta u jednom ist,om tijelu, nisu ,one tako, Xiroke, ka,o
Ito mi to ,sebi uobraZavamo. Spava,t,i, probavljati hranu
ipravirti djecu
- to svi rade; a ostale su stvari samo
va'rijaciie na i,stu temm u razlilitim tonovima. Pa zar
je potrebne stajati na prstima i kreveljiti se, zar je
potrebno, da se jedni pred drugin'ra stide! Svi smo se
mi do bolesti najeli za isti,m stolo,m i i,mamo grleve u
Ielucu. ZaSt'o driite ubruse i,spred lica? Derite;se samo
i cerite se, kako vas spopadne! Nc pr:avite sarno tak,o
kreposne i tako dtrhovite. i tako herojske. i tako geni-
ll
tl
i
t
t',r.,,r
-K+.
jalne grimase. poznam,o mi je;lni druge dobro, ne tru-
HERAULT: Da, Camille. sjest iemo jedan do dru-
goga i vikati, jer nilta ni.ie gluplje, nego stisnuti usne.
- Grci i bog'ovi zu
kad te nelto boli. vikali, a Rirnljarri
su i stoici pravili herojske grimase.
DA\I-ON: A jedni su i drugi bili jednaki epiku-
rejci. Oni su sebi stvorili posv:e ugodno osje6anje svoje
vrijednosti. Nije to ni tako 'lo5e, nabrati svoju togu i
<rgledati se, da h baca$ za sobom dugrr sjenu. Zaito da
se nateZemo? Svejedno je da li mi pred svoju mu'Bku
ili liI6e
sramotu stavljamo lovor'ovo li56e. vijenac od ruZa
od vino,ve loze, ili tr'r ruinu 'stvar nosimo otkrive'nu 'i
pultamo da nam je psl liiu.
PHILIPPEAU: Prijatelji rnoji, nije ba$ ni po-
trebno stajati visoko iznad zemlj., pa 'da se ne vidi
nidta vile od sveg tog zbrkan'o'g ,teturanja i trYperenja
i da ti se obi ispune nekim velikim, bolanskim zrakama.
Postoji uho za koje je to medusobno derahj'e i zap'oma-
ganje 5to nas zaglubuje, rijeka puna harrnonije.
DANfON: Ali mi smo bijedrrt mu'zikanti, a naSa
tijela instrumenti. Zat su lriirri iotrovi, koje iz nji'h
istiskujemo, sano za.to tu, da pro'diru6i sve vi'de i vi$e
i gube6i se kona6no tihano ,rarnl'u karo razbludan dah
rr nebeskim u(ima?
HERAULT: Zar sma mr kao oni prasci, koje za
kneZev:ke gozbe Sibaju biievima, d'dk ih ne utuku, drr
njihov,> meso btrule tebnije?
95,
T';'," /

DAN'ION; Zar rni kao ona djeca, ko,ju su pe-

srmo
kli u uiarenom Molohovu naruiju i Ilakljali ,.uku-u je lijepo rastarti se. Moram joI samo za so;bom zawc--

-svijetla, da br se bogovi racl,ovali njihovu smijehu? riti vrata. (Piie.)

CAIVIILLE: Z.ar je eter sa ,uojirr, ,o,iima od zlata Uvfjek bih htjela tako stajati. - Sunce je zapalo'
posuda sa zlalnim laranima, koj;r, stoji na stolu crie zemlje bile stt tako oltre u njegovu svijetlu, arli
Zenih bogova, i blajeni se lrugoo:i lrjejrro smiju,
bla_ sad je njeno lice tako tiho i ozbiljno kao u onoga, koji
i ribe umire. Kako joj lijepo titra vedernje svijetlo oko
vjedno u;niru, i bogovi.rna se vjedrro svida igra
boja u -
iela i obraza. Ona biva sve bljeda i bljeda, spulta
sa,nutnoj borbi? -
se ka,o le5ina u val'ove etera. Zat je ni jedna mka ne
. DANTON: Svijet je [aos. Ni5tavilr je ono svjet_
sko boiarlstvo, koje tek treba ,da se r.ocli 6e uhvatiti za zlalne uvojke. izvu6i j'e iz bujice i po'
kopati je?
Utqzi Ja odiazim tih,o. Ne iu je poljubiti, da je niikakav
.TAMNICAR. Ja5ak, nikakav uzdisarj ne probudi iz sna. - Spavaj,
l AMNICAR: Gospodo rnoja, moiete se odvesti. __ spavajl (Umire.)
Kola su pred vratima.
PHILIPPEAU: Laku noi, prilatelji moji! pokrij-
TRG REVOI.UCIJE
mo se mi,rno velikim pokrivadem, pod kojim .uo ,riu
izgarajtr I sve se odi sklaipaju . (Gri se.)
Dctlaze hnla istunu pred giljotinorn. Muiharci i iene
_ HiTRAUL'I' lprtm; Camillea za ruhu): Veseli se,
Camille, imat demo lijepu no6. Oblaci vise na
pjeaaiu i pteiu karmanjolhu. Osu,deni zapjeaaju Mar-
tihom seljezu.
vedernjem nebu kao Olimp. koji izgara liiko,v,inra
s bo_
gova. ito blijede i tonu. (Odtaze)
ZENA DJECOM: Miesta! Mjesta! Djeca se deru,
S
gladna su. lVloram ih pustiti da gledaju, da bi se umi-
rila. MjesLa.
SOI]A
PRVA ZENA: I{ej, Dantone! Sad moie.i sa crvima
Narod je trtao po ulicarna. a sad je
tjerati rarzvrat.
.. JI{{,IE,
Ni jednog'
sve DRUGA ZENA: Fierault, iz tvoie ru lijepe kose
!'_ho trenutl<a ne bih htjela d.a me iieka.
(lzaadi neku .boiicu.l Doai, najmiliji dati sebi nadrniti periku.
uuet.rritf tiji;; HERAULT: Nije u mene d,osta Sume za toliko opu-
>.arren< vodi na potinak. (Ona
stane na prozor.) Tako
sto,{eni Venerin brijeg.
r.{i
G. Biichner: Dantonova smrt
7

,*'sffir;Pr=:.r
f /''
I
CAMILLE: Proklete vjeitice! Vi 6ete jo!vikati:
Padnite na nas, o bregovi!
PRVA ZENA: Brijeg je na vama, ili ste vi upravo
pali s njega.
DANfON (Camilleu): BuCi rniran, mladiiu rnoj!
Ti si se izvikao do ,pro'muklo'str.
CANIILLE (dajc hoiiju"iu noauc): Evo, stari Harone"
tvoja su kola d,obar p,osluZavnik! ja
- Gospodo rnoja,
i"u se prvi ponuditi. T'o je klasitna goizba: Ielimo na
svojim mjestima i prolivamo rnalo krvi kao Zrtvu lje-
vanicu. Zbo,gom, Dantone! (On se uspne na stratiite.,
<'sud,eni idu za njirn, jedon zu, drugirn. Danton se uspi-
n1c posljednji.)
LACROIX (narodu): Nas ubijate danas, kad ste
izgubilr pamet; n j i h 6ete ubiti onaga ,Ca,'na, kad vam
se pamet opet vrati.
NEKOLIKO GLASOVA: IJilo je ve6 ovdje toga.
Kako ie to dosadno!
LACROI;i: f irani 6c slomiti vratove na nalirn
grobovima.
HERAUL'I' (Dantorru): On clrIi, da je njegova le-
iina rasadnik slobode.
PLILIPPEAU (na str,uttii.u): Ja vam opradtarn. Ze-
lim vam. da va! smrtni das ne bude gordi od rnoga.
I-IERAUL'f : 'Io sam i mislio. On mora joI jednom
otkriti gruCi r ljudima pokazati, da ima iisto rublje.
FAtsllE. 7.bogorn, Dantone! Ja runirem dvostruko.
DANT()N: Zbcrg,om, prijatcl.iu rnoj! Giljotina je
najbolii lijednik.
9.1
HERAULT (hofu da zagrli Dsntona.l: Ah, Danto,ne.
ne rnrogu viSe ni da se naialim. 1lo znati da je vrijeme.
(Jedan ga hrunih gurne natrag.)
DANTON (kranthu): Zar hote! da bude$ okrutniji
od srnrti? MoZe$ li zaprijetiti" da se nale glave cje-
livaiu na dnu ko3aire?
ULICA
LUCILE: ipak je u torne ne3to, 3to je ozbiljno.
Hocu da malo razmislim. Podinjem vei i Ja shvaiam"
Umrijeti
- umrijeti! - Sve smije da Zivi, sve i
ova mala mu3ica, i ptica. A zaBto on ne? Velika bi ri-
jeka Zivota rnorala stati, kad bi sarno ta jedna kap bila
prolivena. Zemlja bi od tog udarca morarla zad,obi,ti
rainu.
Sve se kre6e, satovi idu, zvona izbijaju, ljudi trEe,
voda teie i sve tako i dosad, sve prolazi
- ne, to se
ne smije Jogoditi, ne, sjest 6u na zemlju i vikati, da
sve prepla5eno stane, sve zapne, da se ni5ta vi5e ne po-
krene. (Ona sjedne, pohrije oii i krihne. Nakon stanke
ustane.) Ni5ta to ne pomaZe, sve je tu jo5 kao i inade:
ku6a, ulica,, vjetar pu5e, oblaci putuju.
s tim prmiriti.
- Morarno se'
(Neholiho iena prolazi ulicom)
PRVA ZENA: Lijep je dovjek taj H6rault!
DRUGA ZENA: Kad je na svetano,sti konstitrrcije
sta.jao onako pod slavolukom, pomislila sam kako bi
99,
on na Siljotini lijep" izgledaio, eto tako sam pon-islila. O, draga kolijevko, koja si mog Canrillea uljuljala
Bilo je to kao neko predosjetanje. u san, uguBila ga pod svojim ruLama. O' zvono smrti,
koje si ga otpratilo u g'rob svojim slatkim jezikom'
TRECA ZENA: Da, treba ljude vidjeti u svim pri- (I' jeva:)
iika'rna. Ba^i je dobro, da se umire olrarko javnn. (Orw
odlaze) Nebrojene stotine tisu6a
LUCILE: Ivloj Camille! A gdje Ja te sad trariim? Pod njegovim padaju srrpom.

(Dolazi straia.)
TRG REVOLUCIJE GRADANIN: Hej, tko je tu?
I)aa hraniha zaposlenu ru giljotini. LUCILE (Zamisliuii se rnulo i hao da ie staotila
odluku, nenadano): Zivio kraljl
PRVI KRVNIK (stoji na giljotini i pjeaa): GRADANIN: U irne RePublike!
I
A kada kuii i,dem, (Straiu je opholi i odued.e.)
Sja mjesec tarko lijopo . . .

DRUGI KRVNIK: Hej, hoj! Jesi li sko,r'o gotov?

KRAI
PRVI KRVNIK: Cldmah, odrnah! (Pjeva):
U prozor sja mi pradjedovski
-
Lopove. 5to ostaje$ tako dugo kod tih djevojdurai
Tako! Arno kap'lrtl (Oni o'dl.aze pjeaayuti):
A kadar kuci idem,
Sja mjersec tako lijepo . . .

LUCILE (dol.azi i sjedne na stepenice giljotine):

Sjedam na tvoje krilo, ti tihi andeie srrrti. (Pieaa):
Postoji Letelac, zove rse Smrt,
I sn4ga rnu je od v Snjega boga.
I (X) l0t
 daji, niti se rnoZe prcdvidjeti tok dogadaja, a jo! manje utjccati
na nj, bez spoznaje zakona, koji vladaju historijom'
Prvi deccniji XIX. stoljeda, iitava epoha' koja je pod imenom
romantike u51a u povijest knjiievnosti, moglabi se karakterizirati
time, <la je nien osnovni. n.ien centralni ideolo3ki problem
-
historij a.

GEORG BUCHNER Razumije se. da borbom i pobjedom buri'oaziie probudena

Ni u jednoj se od dotadalnjih revolucija historijske snage
nisu u onakvoj neposrednosti, u onakvoj vidljivoj goloti manife-
stirale kao u velikoj Francuskoj, revoluciji. To je bio prvi histo-
rijski ustanak bvi.oazije, koji je prema Engelsovim rije[ima
-
>potpuno zbacio sa sebe religiozno ruho i u kome je borba
-vodena na neprikrivenom politidkom
terenu. "AIi ona j."
nastavlja Engels isto vrijeme bila -
i prvi ustanak, u korne
- "u
je borba zaista dovedena
do uni5tenja jednoga od protivnika, ari-
stokracije, i do potpune pobjede drugoga, burZoazije. . ."1
Svi oni, koji su ideololki pripremili tu revoluciju, i svi oni.
koji su bili njenc vode, nisu svijesni toga, da je ono, 5to su oni
subjektivno smatrali kao borbu za pobjedu razurna, borbu za slo-
bodu, jednakost i bratstvo, bila u stvari borba za slobodni razvitak
kapitalizma, borba za stvaranje povoljnih uvjeta kapitalistiikog
izrabljivanja. Nakon pobjede Francuske revolucije pokazalo se,
da su se prosvjetitelji varali: misli su se pokazale nemo6nima, da
odreduju tok dogadaja. Ali kakvu ulogu imaju misli i razvoj
ideja. kakva je historijska uloga subjektivnog, intelektualnog
faktora, i zalto se sve zbivalo ba$ tako, kako se zbivalo to su
- Hercenovim rijclima
bila nerijciena pitanja i postavljena samim tokom dogadaja.
Radilo se o tumadenju, o razumijevanju toka Francuske revo-
lucijc, ali posredno o jo3 vedem problemu.
Postao je neizbjetiv zakljuiak, da u historiji vlada neka za-
konitost, neka nuZda i da se ne mogu shvatiti tovjek ni doga-
_l-Engels, Razvitak socijalizma od utopiie do nauke (IJvod
engleskom izdanju).
nacionalna svijest ima svoju vcliku ulogu u metodololkom istra-
tivanjr nacionalne prollosti i u nastojanju. da se historija pre-
tvori u "objcktivnu. nauku. '['o zanimanje za historiju nije
apstraktni teoretski intcres, jer Irijc slutajno. da su svi ti osnivadi
objektivnog historicizma, l'rancuski historici iz doba restauracijc'
gotovo bez izuzetka aktivni burioaski politilari. prcclsje<lnici
vladc. ministri, amhasarlori.
U obliku filozofskih teoriia o historiji' i kad se prikazuje i
tumaii davna i ncdavna proilo.rt. radi sc u stvari uvijek o sada-
injici: to je jed,an od natina, kako se nastavlja borba klasa. kojc
su se sukobile u velikoj Francuskoj revoluciji.
U zemljama. u kojima borba protiv fcudalizma jo! nijc bila
zavrlena, kao u Njematkoj, uspomene su na nedavnc dogariaje
velike Francuske revolucije zbunile i uplalile nekadainje zanosne
pristalc slobodarskih ideja o univerzalnoj sre6i titavog iovietan-
stva. Kad je izbila revolucija u Francuskoj, Hegel je s ioI dvo-
licom mladih studenata - jedan je bio Hiilderlin, drugi Schclling
u iast revolucije posadio odrvo slobode" i plesali su oko
-njega pjevajuti Marseillaisu. Taj isti Hegel, koji je u svojoj
,dijalcktilkoj filozofiji historije izradio metodu, koja je prcma
f -
>prava algebra revolucije" Postaje
- -
kraljcvski pruski profesor i sarn nastoji da razbije revolucionarnu
suitinu, perspektivu svoga utenja. Time, lto je duh u Hegelovoj
filozofiji postao prema Hegelu svijestan sebe. dijalektiiko je
kretanje zavrleno, i duh nema viie lto da radi. on se savrlentr
ostvario u pruskoj ustavnoj monarhiji. "U.as airhlich ist. dus ist
ternilnftig." ("Ono 5to je doista, razumno je.")
Tu, kao i kod svih naprednih duhova u njihovu odnosu pre-
ma revoluciji. veliku je ulogu imalo, osim straha od razuzdanth

t02 103
'^.2u.-
I I
narodnih snaga, i razoiaranje, koje je izazvao t'ezultat Francuskc
levolucijc. oslvareno burioasko druitvo'
''Kad bi konstitucionalisti uspjeli da svrgnu njernadke vlade
i da uvedu op6u monarhiju iti republiku' onda bismo i mi dobili
financijsku aristokraciju, onakvu, kakva je u Francuskoj;
zato
bolje neka ostane ova\o, kako je sada'"
To nisu rije6i nekog reakcionara, nego onoga mladog nje-
madkog ...,olrrJionu.u, toli 1" urnro kao mladi6 od
dvadeset i
tetiri lodine i koji je u svojoj dvadesctoj godini napisao prvu
idodanasnajvedu.realistiikrrdramuoFrancuskojrevoluciji'
'.Datttonovu smrt".
Vicli se, historija se javlja kao neka zagonetka' nadmoina'
neljudska sila, koja se ruga Zeljama i namjerama tovjeka'
a ipak-
jedina nada' koja je mogu6a' Autor
uko" tokuu uopte postoji, kao
pile u vrijeme' kad je
drarne ,,Dantonova smrt<<, Georg Biichncr,
Datum je
radio na svom djelu, svojoj vjerenici o svom otajanju'
toga pisrna tri gotline iza Julske revolucije u Francuskoj'
dinc 1833.
'Ja vei nckoliko dana uzimam svakog
minuta pero u rukt'
rijeii' prouiavao historiju'Re-
ali ne mogu da napi5em ni Ja sam
volucije. Osje6ao sam se kao zga|en odvtatnim fatalizmom histo-
rije. . . nesavladiva snaga, koja pripada svima i nikome' Poje-
dinac je samo pjena na povriini valova, veliiina je samo sludaj'
vla.lavirra genija je igra lutaka, smije5no rvanje s gvozdenim za-
konom, toji ,. u najboljem slutaju mole spoznati, ali savladati
gu ,'r"-ogui. je....'MoraBo je jedna od onih rijeii prokletstva'
[o;o- j. iovjek krlten. . . Sto je to' ito u nama laZe' ubija'
krade? "1
je
DvadesetgodiSnji Nijemac Georg Biichner bio revolucionar'
On nije traiio ternu u ilalekoi pro$losti kao Hugo ili kao njegov
zemljai Heinrich von Kleist sa svojom dramom 'Hermonns-
schl,acht", Biichner jc prije nego 5to je pisao dramu o revoluciji'
u svorn kratkom Zivotu i sam aktivno sudjelovao u pokulaju re-
1 Georg Biichner's Gesarnmelle Schriften' 2 Band' Paul Cas-
rirer Berliri I909. S. 164.
I04
'i
4,
'tl *
I
1
I
volucionarnog ustanka. Samo je razlika prema Francuskoj u tome
lto tu nije postojala samosvijesna, napredna gradanska klasa
Mali, a zato i brutalniji knezovi-feudalci, nekulturni i oholi tirani
vladaju u zaostalim njematkim zemljama. Ruri:oazija je u naj-
boljem slu[aju Iiberalna.
Biichner, mladi medicinar, uicstvovao je u jednoj studcntskoj
zavjer\, i on, nasuprot liberalima, nc vjeruje' da se dru3tvo moZc
obrazovane klase'1 reformirati; on traii
'pomoiu ideja, pomodu
mase i pile prvi politiiki rcvolucionarni letak u Njemadkoj'.
,Der Hessische Lond'bote" pod parolom: "Mir kolibama! Rat pa-
ladama!., poziva seljake u kncZevini Hessen na ustanak, neka sli-
jede primjer, 5to su ga dali Francuzi 1789.
Letak nije stigao u rukc scljaka, a autoru je, kad je policija
otkrila zavjeru, prijetila smrt ili doZivotna robija' Biichner je
uspio pobjcti u Strassburg.
Njenraika mu nije pruZila mogu6nost politiikog djelovanja,
i tek onda, kad je to uvidio' odlutio se, da umjetnitki oblikujc
go-
svoje teZnje i probleme.
godine potpuno uvjerio' da se tu
'Ja sam se ve6 prije pola Ne mogu ti
ni5ta ne moZe posti6i u ovom trenutku."
prilike i znam, kako je liberalna
ni5ta drugo re6i, ali poznam
stranka slaba, neznatna, bez jedinstYa' zrtatri,. da je svako shodno'
jedinstveno djelovanje nemogude i da bi svaki pokuBaj ostao bez
ikakva utinka... Naia nada je vrijeme!"2
Koliko je bio svijestan..kritik francuske burZoaske revolucije'
koliko je uvidio, da formalna ljudska prava bez socijalne revo-
lu,cije ne donose oslobodenjc, najbolje dokazuje njegov prezir
prema liberalima. 'Odnos izmedu siroma5nih i bogatih, to je je-
.". piXe Biichner
dinstveni revolucionarni elemenat svijeta ..
Gutzkowu.
Tu treba citirati jo$ jednu njegovu naroEito valnlu rziavu:
,.Inaie 5to se mene tite' ja ne pripadam grupi "Mladc
1 G. Biichner's Gesammelte Schriften, 2. Band' P. Cassirer
Bcrlin W 1909. Pisrno Gutzkowu g. 1836. St. 200-201'
2 Ibirlem. Pismo bratu. Strassburg, Juli 1835. St' 185'
l05,
\
l'"-
Niematke", literarnoj stranci Gutzkowa i Heinea. Sam.o je pot-
puno neshvaianje naSih dru5tvenih prilika moglo dovesti te ljude
do miSljenja, da je moguie preobraziti nale vjerske i drultvene
ideje pomoiu knjiievnosti.<a
Biichnerov je problem historija. njene pokretne snage i njen
pravac razvitka. Najbolje je mogao otkriti i prikazati pokretne
snage i pravac historije u onim momentima. u kojima se razot-
krivaju sve latentne snage druitva, odnos tih snaga, u momentu
revolucije, kad se prividni mir onormalnog< stanja jednim je-
dinim skokom preobralava u otvoreni rat. Kako je on shvatio za-
datak historijske drame, to on sam jasno kaie u jednom pismu,
koje djeluje kao manifest novoga historijskog realizma:
"U mojim oiima nije dramski pjesnik niita drugo nego pisac
historije, ali on stoji iznad historika zato, ito on nanovo ostva-
ruje historiju i neposredno nas premjelta u iivot jedne epohe
i prikazuje nam mjesto karakteristike karaktere. a mjesto pripo-
vijedanja crta likove. Njegov je glavni zadatak, da se historiji.
kakova je ona stvarno bila, pribliii toliko, koliko je samo mo-
gu6e . . . Njegovo djelo ne smije biti ni moralnije, ni manje mo-
ralno od same historije... Pjesnik nije ulitelj morala, on stvara
likove, oZivljava pro5la vremena, i ljudi neka na njima uie tako.
kako utc iz studija historije i iz opai,anja svakidalnjega ljudskog
i,ivota... Sto se tiie takozvanih idealnih pjesnika, ja mislim, da
oni nc daju gotovo niBta drugo nego lutke, kojima je nos plav
poput neba i kojih je patetika afektiraira. . ."2
Biichnerova je tema: velika Francuska rcvolucija. Ali kad se
kale Francuska revolucija, treba se sjetiti, da se ne radi samo
o nekoj trenutnoj eksploziji, koja je potetak i ujedno i svrietak.
nego sc radi o Eitavoj jednoj epohi, koja obuhva6a najmanje
detvrt stoljeta, to jest vidljivi joj je potetak 1789., a traje do
pacla Napolcona, do godine 1814. Uzgred reteno. Marx i E,ngels
1 lbidem, Pismo svojoi porodici, l. jan. 1836. St. 196
2 Ibidem. Strassburg 28. juli 1835. St. 188-89.
106
smatrali su, da oiivotopis F'rancuske revoluciie, koji datira od
1789." nijc zavrien ni s juiskom revoiucijom od i830.1
tI samoj se toj epohi dogadaju najraznovrsniji preokreti' po-
razi i pobjede pojedinih klasa, koje su sve Prema feudalizmu re-
volucionarne, ali u svojim medusobnim odnosima revolucionarue
ili proturevolucionarne. I to zato, 3to sc "treti staleZ" upravo u
toku revolucije diferencira, i borba izmedu plebejskih elemenata
i vclike bvvzoazijc nije manjc ogorcYena. ncgo lto je bila izmedu
feudalnog apsolutizma i treicg staleZa. U toku se revolucije od-
luiuje, kuda ide revolucija, i nijedna ctapa nije oskudijevala u
dramski efektnim dogadajimzL.
Biichnerov se duboki histori.iski smisao pokazuje u tome, 5to
je za dramsko oblikovanjc izabrao onaj odludni momenat, u kojem
je burioaska rcvolucija s ltobcspierrom na tclu prema Marx-
-
ovim rijeiima sarnu sebe premaiilv ("sich selbst hatte ilb er-
-
bie t en u,ollcn. tlie iib er s c h'zrt iin gli c h gezaesen toar")'z
Biichner je izabrao momenat, koji je u stvari odluiio o uspjehu
ili porazu burioaske revolucije, jer jc u sukobu izmedu Dantona
i Robespierra bila na kocki i sudbina same revolucije. "Da bi
buri.oazija pobrala makar samo one plodove pobjede, koji su
tada bili zreli za bcrbu, bilo je potrcbno, da sc revolucija dovede
sasvim kao 1793. u Francuskoj
mnogo dalje preko njcna cilja
-
i 1848. u Njematkoj. Cini se. da je to u stvari jedan od zakona
razvitka burZoaskog dru5tva...3
No ne radi se samo o zakonu tazvitka burZoaskog drultva. U
sukobu Danton-Robespierre nije utjelovljeno samo ono pitanje,
koje je postavljeno pred s v a k u revoluciju: zaustaviti se ili iii
napriied dokraja, nego i sukob uske, empiristitke "realne Poli-
tikc" s utopistiikom du5om, s onim, za pobjedu potrebnim. s'mjelim
poletom revolucije, o temu je govorio Lenjin. kad je napisao
rijeti: .Treba da sanjamo!.1
t M"r- Engels: Die heilige Fanilie, Marx-Engels Verlag
G. m. b. H. ".
Berlin 1932, Gesamtausgabe, Band 3. S. 300.
2 Ibidem, S. 298, (podcrtano u originalu).
3 Engels, Razvitah sociializma od utopiie do nauke. Uvod
engleskom izdanju, Kultura 1947, str. 22-23.
a Lenjin. Sto da se radi? Kultura 1949. str. l8l.
r07
 -lu treba naglasiti joi Ito je
nebto. danas narotito vaLno i za
Biichnerova drama predstavlja vidi stupanj realizma u odnosu
r.ras.
prema klasitnoj historijskoj drami. u prvom redu zbog toga. 5to
ie ona umjetnidko oblikova.njc bliskih, suvremenih historijskih
rlogaclaja. Sve do Biichnera vrijcdilo je kao pravilo. da nasuprot
romanu. koji slika suvrcmeno drultvo, historijska drama mora
uzimati svoje teme iz daleke prollosti, jer bi inade iinjenice, kojc
su joI svirna u Zivom sjefanju. spreiavale pjesnika u slobodnom
stvaralaikom radu njegovc maite. Do Biichnera je nekako joI pra-
vilo. cla pjcsnik historijskc drame mora biti pjesnik daleke pro-
ilosti. da bi mogao nesmetano podrediti historijsku istinu
pjcsoi6koj . istini.
ViIi se stupanj Biichnerova rcalizma sastoji u tome, 3to Biich-
ner ne ie to podredivanje. i lto je za njega pjesniika istina ved
sasvim neodvojiva od stvarne historijske istine. Pjesniiko djelo
nije za Brichnera samo izvor cmocije, ono mora biti i izvor
spoznaje. Podsjetam na rijeii njcgova gore spomenutog pisma, u
kome naglalava, da on smatra za svoj glavni pjesnitki zadatak
prikazati historiju tako, kako je ona stvarno bila... Koliko je
smion pothvat bio uzeti takvu suvremenu temu, vidi se iz toga. $to
se Biichner u jednom od citiranih pisama brani protiv optuZbe, da
jc uzeo "ncpristojnu" temu u licu
'Dantona i bandita revoluciie<.l
...t G.,.1328 bio je u Njemadkoj objavljen prijevod rhisto-
rijskog djela._ Waltera Scotti o Francuskoj tjvoluiiii u 9 svezaka.
(Leben Napoleon B,onapartes, Kaiser dei Franzoiea. Mit einer
historischcn Uebersicht iiber die franz6sische Revolution. Aus dem
englischen iibersetzt von General J. v. Theobald. Neuibersetzte,
verbesserte Agsglbe. Griitz, Druck u. Papier von Joh. And. Kien-
reich._1828.) Nek_oliko te citata iz togi djela najbolje dokazati,
kalro.Biic.hner nadmaiuje- svoje suvremJnike
u svori od'oos,, p.ema
velikim liinostirna revolucije. Evo nekoliko citata iz Waltera
Scgttal."Oni su htj*.uni5titi mir iitavog svijeta, da ga uvuku u
najdivljiji vrtlog. . Takvim. ljudima pripustilo je nJbo vodstvo
Francuske revolucije. da kazni Francusku i Ewopu za njihovc
grijehe i moZda zato. da tovjeEanstvo dobije stralnu piuku.
'I
. svczak, s!1. 5a.. XVI.. koji bi zbog svoje prijaznosti
i rresebiinosti trebao"Ljudevit
da bude liubimac-svojih pJdanika.'. .*" I. sve_
I ()S
Sukob se dru5tvenih klasa. drultvcnih snaga ne rnoie drarnski
oblikovati na drugi natin nego jedino kroz )ive individualne
likove i kroz njihove potpuno individualno uvjetovane odoose.
\rili stupanj realizma u historijskoj drami ne znaii vra6anje u
doba prcclrcalistitkc dramc, u doba alcgorije. Ljudi su svijesno
ili ncsvijcsno prcdstavnici historijskih snaga u sukobima, koji
historiju i-inc historijom, ali to su iivi, konkretni ljudi, s litnirn
odnosima i stra.stima. Biichncr nije po<llcgao opasnosti, da na po-
zomici ponavlja historijske sccnc kotrvcrrta. Takve scene, koje, kad
i'itamo historiju Iirancuskc rcvolttcijc, vclu naiu painju i uzbuduju
nas. djelovalc bi na pozornici apstraktno. lza svakc rijeii, koja
se tu.ie s pozornicc, mora sta iali in<lividualnost u svo.joj kon-
krctnoj zbilji. s irrrlivirlualrrirn,rsolrittarna. a ako toga ncma. onda
se s pozornicc i najljcltia tnisatt. svaka riictY pretvara u zvuinu
praznrnu.
U Biichncrovoj tlrarni. unatoi jasno i uvjerljivo ocrtiinim
individualnim likovima, postojc dvijc homogcne SruPc: s jedne
stranc grupa s Dantonom na ielu, a s drugc stranc s brojiano
manjom grupom Robcspicrrc. Idcolo5ki sukob izmedu tc dvijc
-
grupe izraien je u rijetima H6rault-S6chellesa, "Revolucija mora
prestati, i republika rnora otpoteti." S dr-ugc strane Robespicrrc
izjavljnje; "Socijalna revolucija jo! nije zavri;ena; tko izvr3i Re-
voluciju napola, sam jc scbi grobar." Bi'rchner ni jedamput ne
govoli o francuskoj burioaziji. koja se obogatila s ekspropri*
iranim crkvenim dobrima. spekul;icijom sa Zitom, ali jasno. da
karakter. obitaji i temperamenat odreduju Dantona za prcdstav-
nika te burioazije. koja jc vct postigla svoje ciljeve. Danton jc
postao od revolucionara grandseigneur revolucije, koji se zasitio
politike. I)antonov rjeinik, Dantonov odnos prema ienama. prema
prijateljima, sve, .{to govori. i naiin. kako govor\. izraz je njegovc
!!9. "Jakobinci su bili krvavi iarlatani. Oni su se ponaiali
zak. str.
kao da bi bili za stvar naroda, ali u stvari nisu htjeli nilta drugo
nego samo zadovoljiti svoju led za krvlju." 2. svezak, str. 22.
'Marat je Zudio stalno za krvlju dovoljnom za Eitavo more.
Danton je ubijao, da zadovolji svoj bijes, Robespierre da se
oweti. a Marat iz nagona za krvoproli6em.. 2. svezak. str. 27.
109
 Eq
f'''-'
IlLichncr je u svojoj drami postigao novi, vili stupanj u rea-
liirosti a ujedno i njegova stajalilta prema rcvoluciji I istiikom dramskom oblikovanju histori jc time. 5to je stvorio
Njcgov istomilljenik Camille govori isto u duhu Dantona. kada
likove. koji svojom individualnosti i svojim individualno uvje-
kai.e: ,Boianstveni Epikur i Venera sa svojorn lijepom stra-
tovanim odnosima izrai,avaju op6c drultvenc odnose i snage i hi-
Znjicom moraju postati duvarima vrati. Republike mjesto svetaca
storijsku ulogu, koja im je pripala.
Marata i Chaliera." A s druge strane Robcspierrove rijeii nakon A1i svi ti likovi izrai.avaju historijskc stagc. kojc zastupaju
velike scene izmedu njega i Dantona: 'On mora nestati. Tko se je dino Njihova s
svojr-rm individualnosti. yrovczanost op6im
zaustavlja u sredini mase. koja hrli napri.ied, suprotstavlja joj se
<lrultvcnim ihistorijskim snagalna nc postajc vidljiva u samoj
isto tako. kao da joj prijeti put, i bit te zgaLcn."
<lramskoj radnji. Koliko su ti intlivirlualni likovi puni iivota, to-
Izmedu te dvijc ideologijc, utjelovljcne u lidnostima isto tako liko su masovne sccne u rlrarni rt zrrlllrt Iitcrarnih rcminisctncija,
suprotnima, nikakvo izmircnje nijc mogu6e. A ipak su liinc su- rnrtvc kulise. Da je to uistittu l:rko. virli sc po tomc. lto bi se nlogle
protnosti isto tako uvjetovane lidnim razlikama kao i historijskim izostaviti sve uliinc i masovnc sccnc, a da drama nilta nc bi izgu-
snagama. "Lutke smo mi", kaZe Danton, "kojc nepoznatc sile bila od svoje ciclovitosl.i. U tornc niic Bi'ichncru nilta mogla po-
poteiu na iici. Ni3ta, NiSta nismo mi sami! Matevi smo, kojima mo6i njegova stvaralaika maita, u tome ic on irtva tadalnje Nje-
se bore duhovi samo se ne vide ruke kag u prili." I Danton matke, u kojoj nisu postojalc politiiki svi.icsne, politiiki aktivne
-
nc moZe shvatiti, cla netko moZe tako nemilosrdno Ziv.ieti samo za mase, u kojoi masc nisu nastupale kao faktor histori.ie. U toi se
revoluciju kao Robespierre. On kaZe Robespierru: "Robespierre, nemoii, u pomanjkanju konkretnog odnosa prema konkretnim ma-
ti si grozno polten . . . Zar nema niSta u tebi, 5to bi ti katkad sama olitule granica svake iisto intelektualne revolucionarnosti,
sasvim tiho potajno reklo: LaZe5, laZel!" Robespierre rnu na to
odgovara odlutno i kratko:
- je savjest dista..
"Moja ERAIN SI,MI(O
I genijalno je, da u jednoj drugoj sceni, koja se odigrava iz-
medu Dantona i njegova prijatelja Lacroixa. Lacroix postavlja
l*{
Dantonu isto pitanje na drugi natin: "Nazivaju naq lupeZima, i
(Dantonu u uho), mrclu nama re[eno, ima ne$to u tome..< I Danton
ne protestira. U toj sceni ima nelto divinatorsko, jer Biichner nije
mogao znati, da je Danton primio mito od kralja, da je bio u
vezi s proturevolucionarima, kao 5to je to danas ve6 historijski
dokazano. Danton je Egmont, ali Egmont, koji vidi sebe u vre-
mcnu: "Nismo mi stvarali Revoluciju. Revolucija je stvorila nas..
Stvarno vjerujemo Biichneru, da sama Revolucija progovara,
kad Robespicrrc u svorn velikom govoru izjavljuje:
'Revolucio-
narna je vlada despotizam Slobode uperen protiv tiranije... U
Republici su samo republikanci gradani, a rojalisti i stranci su
neprijatelji. Kazniti ugnjetavaie tovje[anstva je milost, oprostiti
im je barbarstvo. Svako rni se ispoljavanje laZne osjeiajnosti iini
kao uzdisaji, koji lete prema Engleskoj ili Austriji."

ll t.
110