Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
 
GIGA
 Julie Garwood 
 
 NEVJESTA
Naslov izvornika
THE BRIDE
 
 
GIGA
2
PREDGOVOR
Nedavno mi je jedna novinarka postavila pitanje koje mi nitko nikad nije postavio. - Kad bistemogli privremeno obustaviti stvarnost- rekla je i na jedan dan živjeti u bilo kojoj od svojihpri
č
a, koju biste odabrali?Bilo je to teško pitanje. Iz ovog ili onog razloga volim sve svoje pri
č
e. U prvom sam joj trenuhtjela odgovoriti dane mogu odabrati, ali onda sam odlu
č
ila malo razmisliti. Prelaze
ć
i umislima popis svojih pri
č
a, shvatila sam da se jedna ipak isti
č
e. Bila je to
 Nevjesta.
Imammnoštvo lijepih uspomena na trenutke provedene s Jamie i Alecom.Njihova mije pri
č
a pala na um, kao stoje
č
esto slu
č
aj, dok sam sanjarila na javnom mjestu.Pribivala sam pedesetoj godišnjici braka obiteljskih prijatelja. Dok sam ih gledala kako plešu,sjetila sam se onoga što mi je mladenka ispri
č
ala nekoliko minuta prije. Pitala sam je sje
ć
a lise kako se osje
ć
ala kad je upoznala svoga supruga, a ona je odgovorila: — Uh, nisam gapodnosila. Bio je strašno nadmen i nepopustljiv u nazorima. — Kekla mi je da su bili suštasuprotnost. Ona je voljela glazbu i kazalište. On je volio nogomet i bejzbol. Ona je uživala uizlascima. On je volio biti kod ku
ć
e. Ona je odrasla u visokom društvu i bila je naviknuta nafine stvari. On je potjecao iz radni
č
ke obitelji i bio još pomalo neprofmjen. Ipak, sudbina ih jestalno nanosila jedno drugome na put. Postupno, vremenom, po
č
ela je na-zirati što se nalaziispod njegove grube vanjštine, a on je po
č
eo uvi
ñ
ati da ona nije tek razmažena mezimica. Svaih je rodbina upozoravala da veza dvoje toliko razli
č
itih ljudi ne može opstati, ali nisu seobazirali. I evo ih, pedeset godina poslije, oblije
ć
u jedno oko drugoga kao mladenci. Pomislilasam: predivne li ljubavne pri
č
e.Slu
č
ajno sam u to doba poha
ñ
ala te
č
aj srednjovjekovne povijesti pa sam po
č
ela maštati o jednom takvom neskladnom paru u Srednjem vijeku. Kako bi se nosili s poteško
ć
ama? U todoba mnogi se muškarci i žene nisu nijednom vidjeli prije vjen
č
anja. Zamišljala sam kako jemlada sigurno bila uznemirena i tjeskobna stupaju
ć
i u dogovoreni brak, posebice ako se radiloo potpunom neznancu koji dolazi iz svijeta
č
iji se obi
č
aji kose s njezinim vlastitima. Kako biizgledao takav brak?A onda su se pojavili Jamie i Alec. Vidjela sam ih kako stoje pred sve
ć
enikom, izgovaraju
ć
iženidbeni zavjet. Dok je ona tvrdoglavo razmišljala:
 Dat 
ć
u sve od sebe da ovo uspije,
on jenepopustljivo razmišljao:
 Morat te se uklopiti.
Odmah sam zavoljela snagu te mlade,neiskusne žene, a zavoljela sam i njega, jer sam ispod razmetljivosti zapazila ranjivostmo
ć
noga, divovskoga ratnika.Sljede
ć
ega sam dana sjela za stol i po
č
ela pisati pri
č
u o životima Jamie i Aleca. Neizmjernosam se zabavljala gledaju
ć
i ih kako se neprestano sudaraju, pritom se polako, ali sigurnozaljubljuju
ć
i.Uživala sam pišu
ć
i, ali
 Nevjesta
mije draga još iz jednog razloga. Kad sam tek po
č
ela pisatipovijesne romanse, stru
č
njaci su mi savjetovali neka ne isti
č
em humor, jer
č
itatelji imajuodre
ñ
ena o
č
ekivanja i takvo im se što ne
ć
e svidjeti. U nekoliko sam se knjiga trudila slušatitaj savjet, ali kod
 Nevjeste
se jednostavno nisam mogla suzdržati. Stalno su mi na um padalismiješni prizori. Naposljetku sam popustila porivu i napisala pri
č
u onako kako sam je vidjela.Moji su nagoni izgleda bili ispravni.
 Nevjesta
 je bila moja prva knjiga koja se pojavila naljestvici bestselera
 New York Timesa
i potvrdila mije kojim putem trebam i
ć
i. Valjda samnjome tako
ñ
er dokazala da postoje milijuni
č
itatelja kojima se svi
ñ
a moj pomalo uvrnutsmisao za humor.
 
 
GIGA
3
PROLOG
Škotska, 1100. godine
 Bdijenje je završilo. Žena Aleca Kincaida napokon je pokopana. Vrijeme je bilo sumorno, kaoi izrazi lica ono malo
č
lanova klana koji su se okupili oko njezina posljednjeg po
č
ivališta navrhu pustog grebena.Helena Louise Kincaid položena je n neposve
ć
enu zemlju, jer si je nevjesta mo
ć
nogastarješine sama oduzela život pa je bila osu
ñ
ena na po
č
ivalište izvan granica pravogakrš
ć
anskog groblja. Crkva ne dopušta da tijelo optere
ć
eno nedvojbenim smrtnim grijehompo
č
iva na posve
ć
enom zemljištu. Crkveni poglavari vjeruju daje crna duša poput trule jabuke,a pomisao na jedini trulu dušu koja bi mogla okaljati sve ostale suviše je ozbiljna da bije sezanemarilo.Jaka se kiša sru
č
ila na pripadnike klana. S otežalog tijela, umotanog u pled klana Kincaidcrvene, crne i boje vri ješka, cijedila se voda pa je bilo nezgrapno položiti ga u lijes od svježeborovine. Alec Kincaid sam se pobrinuo za taj zadatak, ne dopuštaju
ć
i nikome da dotaknenjegovu mrtvu ženu.Stari sve
ć
enik, otac Murdock, stajao je na pristojnoj udaljenosti od ostalih. Nije mu bilonimalo ugodno što nema pravog obreda. Ne postoje molitve za slu
č
aj samoubojstva. A ikakvu bi uop
ć
e utjehu mogao ponuditi ožaloš
ć
enima, kad su svi do jednoga znali daje Helenave
ć
na putu u pakao? Crkva je presudila o njezinoj žalobnoj sudbini. Jedina kazna zasamoubojstvo bile su muke u vje
č
noj vatri pakla.
 Nije mi lako. Stojim pokraj sve
ć
enika ozbiljnog lica, kakvo imaju i ostali
č 
lanovi klana. I ja semolim, premda ne za dobrobit Helenine duše, nego zahvaljujem Bogu jer je moj zadatak kona
č 
no obavljen.
 
 Heleni je trebalo užasno dugo da umre. Trpjeh tri puna dana agonije i neizvjesnosti, cijelo sevrijeme mole
ć
i da ne otvori o
č 
i ili ne izgovori prokletu istinu.
 
Kincaidova mije nevjesta priredila grozne patnje umiru
ć
i toliko dugo. U 
č 
inila je to samo kakobi me napatila, dakako. Stadoh na kraj tim mukama kad mije napokon pošlo od ruke ostatinasamo s njom. Prekinuli joj dotok zraka drže
ć
i joj Kincaidov pled 
*  
preko lica. Brzo je bilogotovo, a Helena se, zahvaljuju
ć
i fizi
č 
koj slabosti, nije mnogo bacakala.
 
 Bože, kakav je to bio zadovoljavaju
ć
i trenutak! Od straha da
ć
e me razotkriti, ruke su mi se znojile, ali istodobno me je obuzelo toliko uzbu
ñ 
enje da mije kralježnicom prostrujala snaga.
 
 Izvukoh se s ubojstvom! O, tako mije žao što se ne mogu razmetati svojom lukavoš 
ć
u! Nesmijem, dakako, ni pisnuti, niti smijem dopustiti da mi radost zaiskri u o
č 
ima.
 
Svra
ć
am pozornost na Aleca Kincaida. Helenin suprug stoji pokraj razjapljene rupe u tlu.Pesnice su mu stisnute uz bokove, a glava pognuta. Pitam seje li ljut ili žalostan zbog grješnesmrti svoje nevjeste. Teško je pogoditi što mu se mota glavom, jer uvijek pomno skrivaosje
ć
aje.
 
 Nije mi važno što Kincaid sad osje
ć
a. Vremenom
ć
e preboljeti njezinu smrt. I meni još trebavremena, ali onda
ć
u ga izazvati i zatražiti položaj koji mi pripada.
 
Sve
ć
enik iznenada zakašlje, stresavši se od bola. Pogledam ga. Izgleda kao da
ć
e zaplakati. Zurim u njega sve dok se ne pribere. Zatim po
č 
ne odmahivati glavom. Znam što misli. Na licumu se ocrtava misao koju svi mogu jasno vidjeti.
 
Kincaidova ih je ženska sve osramotila.
 
 Bože, pomozi mi, ne smijem se nasmijati.
 
*
karirani vuneni ogrta
č
u obliku
č
etverokutnog komada materijala koji škotski gorštaci koristeza odijevanje i pokrivanje, op. prev.
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more