Geotermalna energija (Geothermal energy)

Sunday, 05 August 2007

Riječ geotermalno ima porijeklo u dvjema grčkim riječima geo (zemlja) i therme (toplina) i
znači toplina zemlje, pa se prema tome toplinska energija Zemlje naziva još i geotermalna
energija. Toplina u
unutrašnjosti Zemlje
rezultat je formiranja
planeta iz prašine i
plinova prije više od
četiri milijarde godina, a
radioaktivno raspadanje
elemenata u stijenama
kontinuirano regenerira
tu toplinu, pa je prema
tome geotermalna
energija obnovljivi izvor
energije. Osnovni medij
koji prenosi toplinu iz
unutrašnjosti na površinu
je voda ili para, a ta
komponenta obnavlja se
tako da se voda od kiša
probija duboko po
raspuklinama i tamo se
onda zagrijava i cirkulira Zemlja ima nekoliko slojeva. Osnovni slojevi su vanjska kruta
natrag prema površini, kora (Crust), tekući omotač – plašt (Mantle), vanjska tekuća
gdje se pojavljuje u jezgra (Outer Core) i unutrašnja kruta jezgra (Inner Core).
obliku gejzira i vrućih
izvora.

Vanjska kruta kora Zemlje duboka je od pet do 50 kilometara i sastavljana je od stijena. Tvari
iz unutarnjeg sloja neprestano izlaze na površinu kroz vulkanske otvore i pukotine na dnu
oceana. Ispod kore nalazi se omotač i on se proteže do dubine od 2900 kilometara, a sačinjen
je od spojeva bogatih željezom i magnezijem. Ispod svega toga nalaze se dva sloja jezgre –
tekući sloj i kruti sloj u samoj jezgri planeta. Polumjer Zemlje je otprilike 6378 kilometara, i
nitko zapravo ne zna što se točno nalazi u unutrašnjosti, sve navedeno su zapravo znanstvene
pretpostavke izgleda unutrašnjosti planeta. Te pretpostavke temelje se na eksperimentima u
uvjetima visokog tlaka i velikih temperatura.

Spuštanjem kroz vanjski sloj Zemlje, tj. koru temperatura raste otprilike 17 °C do 30 °C po
kilometru dubine (50 – 87 °F po milji dubine). Ispod kore nalazi se omotač koji je sastavljen
od djelomično rastopljenih stijena i temperatura tog omotača je između 650 i 1250 °C (1200 –
2280 °F). U samoj jezgri Zemlje temperature bi po nekim procjenama mogle biti između 4000
i 7000 °C (7200 – 12600 °F). Budući da toplina uvijek prelazi sa toplijih dijelova na hladnije,
toplina iz unutrašnjosti Zemlje prenosi se prema površini i taj prijenos topline glavni je
pokretač tektonskih ploča. Na mjestima gdje se spajaju tektonske ploče može doći do
propuštanja magme u gornje slojeve i ta magma se tada hladi i stvara novi sloj zemljine kore.
Kad magma dođe do površine može stvoriti vulkane, ali većinom ostaje ispod površine te tvori
ogromne bazene i tu se počinje hladiti, a taj proces traje od 5000 godina do milijun godina.
Područja ispod kojih se nalaze ovakvi bazeni magme imaju visok temperaturni gradijent, tj.
temperatura raste vrlo brzo povećanjem dubine i takva područja izuzetno su pogodna za
iskorištavanje geotermalne energije.

Potencijal geotermalne energije je ogroman, ima je 50000 puta više od sve energije koja se
može dobiti iz nafte i plina širom svijeta. Geotermalni resursi nalaze se u širokom spektru
dubina, od plitkih površinskih do više kilometara dubokih rezervoara vruće vode i pare koja se
može dovesti na površinu i iskoristiti. U prirodi se geotermalna energija najčešće pojavljuje u
formi vulkana, izvora vruće vode i gejzira. U nekim zemljama se geotermalna energija
koristi već tisućljećima u obliku toplica odnosno rekreacijsko-ljekovitog kupanja. No razvoj
znanosti nije se ograničio samo na područje ljekovitog iskorištavanja geotermalne energije već
je iskorištavanje geotermalne energije usmjerio i prema procesu dobivanja električne energije
te grijanju kućanstava i industrijskih postrojenja. Grijanje zgrada i iskorištavanje geotermalne
energije u procesu dobivanja struje, glavni su ali ne i jedini načini iskorištavanja te energije.
Geotermalna energija također se može iskoristiti i u druge svrhe kao što su primjerice u
proizvodnji papira, pasterizaciji mlijeka, plivačkim bazenima, u procesu sušenja drveta i vune,
planskom stočarstvu, te za mnoge druge svrhe.

Glavni nedostatak prilikom iskorištavanja geotermalne energije je da nema puno mjesta na

svijetu koja su izuzetno pogodna za eksploataciju. Najpogodnija su područja na rubovima
tektonskih ploča, tj. područja velike vulkanske i tektonske aktivnosti. Sljedeća slika prikazuje
tektonsku kartu svijeta i područja pogodna za iskorištavanje geotermalne energije.

Zemlja je podijeljena na tektonske ploče koje se cijelo vrijeme kreću i sudaraju i time stvaraju
mjesta pogodna za iskorištavanje geotermalne energije. Najpogodnija područja za
iskorištavanje te energije nalaze se na takozvanom Vatrenom prstenu (Ring of Fire).

Proizvodnja električne energije

Jedan od najzanimljivijih oblika iskorištavanja
geotermalne energije je proizvodnja električne energije.
Tu se koriste vruća voda i para iz Zemlje za pokretanje
generatora, pa prema tome nema spaljivanja fosilnih
goriva i kao rezultat toga nema niti štetnih emisija
plinova u atmosferu, ispušta se samo vodena para.
Dodatna prednost je u tome što se takve elektrane mogu
implementirati u najrazličitijim okruženjima, od farma,
osjetljivih pustinjskih površina pa sve do šumsko-
rekreacijskih područja.

Počeci korištenja topline Zemlje za generiranje

električne energije vežu se uz malo talijansko mjesto
Landerello i 1904 godinu Tamo je te godine započelo
eksperimentiranje s tim oblikom proizvodnje električne
energije, kada je para upotrijebljena za pokretanje male
turbine koja je napajala pet žarulja, a taj se eksperiment
smatra prvom upotrebom geotermalne energije za
proizvodnju električne energije. Tamo je 1911 počela
gradnja prve geotermalne elektrane koja je završena
1913 i nazivna snaga joj je bila 250 kW. To je bila
jedina geotermalna elektrana u svijetu kroz gotovo pola Slika prikazuje pojednostavljeni
stoljeća. Princip rada je jednostavan: hladna voda princip generiranja električne
upumpava se na vruće granitne stijene koje se nalaze energije iz geotermalnih izvora.
blizu površine, a van izlazi vruća para na iznad 200 °C i Vruća para i voda koriste se za
pod visokim pritiskom i ta para onda pokreće pokretanje turbina generatora, a
generatore. Iako su sva postrojenja u Landerello-u iskorištena voda i kondenzirana
uništena u drugom svjetskom ratu, postrojenja su para vraćaju se natrag u izvor.
ponovo izgrađena i proširena te se koriste još i danas.
To postrojenje i danas električnom energijom napaja
oko milijun domaćinstava tj. proizvede se gotovo 5000 GWh godišnje, što je oko 10% ukupne
svjetske proizvodnje struje iz geotermalnih izvora. Iako je geotermalna energija obnovljivi
izvor energije, tlak pare se u Landerello-u smanjio za 30% od 1950.

Trenutno se koriste tri osnovna tipa geotermalnih elektrana:

 Princip suhe pare (Dry steam) – koristi se iznimno vruća para, tipično iznad 235 °C
(445 °F). Ta para se koristi za direktno pokretanje turbina generatora. Ovo je
najjednostavniji i najstariji princip i još uvijek se koristi jer je to daleko najjeftiniji
princip generiranja električne energije iz geotermalnih izvora. Spomenuta prva
geotermalna elektrana na svijetu u Landerello-u koristila je taj princip. Trenutno se
najveća elektrana koja koristi „Dry steam“ princip nalazi u sjevernoj Kaliforniji i zove
se The Geysers, a proizvodi električnu energiju još od 1960 godine. Količina
proizvedene električne energije iz tog postrojenja još uvijek je dovoljna za opskrbu
grada veličine San Francisco-a.
 Flash princip (Flash steam) – koristi se vruća voda iz geotermalnih rezervoara koja je
pod velikim pritiskom i na temperaturama iznad 182 °C (360 °F). Pumpanjem vode iz
tih rezervoara prema elektrani na površini smanjuje se tlak pa se vruća voda pretvara u
paru u pokreče turbine. Voda koja se nije pretvorila u paru vraća se natrag u rezervoar
 zbog ponovne upotrebe. Većina modernih geotermalnih elektrana koristi ovaj princip
rada.
 Binarni princip (Binary cycle) – Voda koja se koristi u kod binarnog principa je
hladnija od vode koja se koristi kod ostalih principa generiranja električne energije iz
geotermalnih izvora. Kod binarnog principa vruća voda se koristi za grijanje tekućine
koja ima znatno nižu temperaturu vrelišta od vode, a ta tekućina isparava ne
temperaturi vruće vode i pokreće turbine generatora. Prednost tog principa je veća
efikasnost postupka, a i dostupnost potrebnih geotermalnih rezervoara je puno veća
nego kod ostalih postupaka. Dodatna prednost je potpuna zatvorenost sistema budući
da se upotrijebljena voda vraća natrag u rezervoar pa je gubitak topline smanjen, a
gotovo da i nema gubitka vode. Većina planiranih novih geotermalnih elektrana
koristiti će ovaj princip.

Princip koji će se koristiti kod

izgradnje nove elektrane ovisi o vrsti
geotermalnog izvora energije, tj. o
temperaturi, dubini i kvaliteti vode i
pare u odabranoj regiji. U svim
slučajevima kondenzirana para i ostaci
geotermalne tekućine vraćaju se natrag
u bušotinu i time se povećava
izdržljivost geotermalnog izvora.

Korištenje geotermalne energije u

druge svrhe

Drugi zanimljivi oblik iskorištavanje

geotermalne energije je grijanje.
Najveći geotermalni sistem koji služi
za grijanje nalazi se na Islandu,
odnosno u njegovom glavnom gradu Jedan od izvora vruće vode na Islandu podoban za
Reykjavik-u u kojem gotovo sve iskorištavanje geotermalne energije. Island je država
zgrade koriste geotermalnu energiju, te koja najviše koristi svoj prirodni položaj za
se čak 89% islandskih kućanstava grije iskorištavanje geotermalne energije.
na taj način. Iako je Island uvjerljivo
najveći iskorištavač geotermalne
energije po glavi stanovništva sa spomenutih 89% svih islandskih kućanstava koja se griju na
taj način, nije usamljen na području iskorištavanja geotermalne energije. Geotermalna energija
se uvelike iskorištava i u područjima Novog Zelanda, Japana, Italije, Filipina te i nekih
dijelova SAD-a kao što je San Bernardino u Kaliforniji te u glavnom gradu Idaho-a Boise-u.

Geotermalna energija koristi se i u poljoprivredi za povećanje prinosa. Voda iz geotermalnih

rezervoara koristi se za grijanje staklenika za proizvodnji cvijeća i povrća. Pod grijanje
staklenika ne uzima se u obzir samo grijanje zrake, već se grije i tlo na kojem rastu biljke.
Stoljećima se ovo koristi u centralnoj Italiji, a Mađarska trenutno pokriva 80% energetskih
potreba staklenika geotermalnom energijom.

Toplinske pumpe su još jedna od upotreba geotermalne energije. Toplinske pumpe troše
električnu energiju za cirkulaciju geotermalne tekućine, a ta tekućina kasnije se koristi za
grijanje, hlađenje, kuhanje i pripremu tople vode i na taj način znatno se smanjuje potreba za
električnom energijom.

Postoji još vrlo širok spektar upotrebe geotermalne energije, ali nema potrebe sve detaljno
objašnjavati. Neke od tih upotreba su uzgajanje riba, razne vrste industrijske upotrebe,
balneologija - upotreba za rekreaciju i lječilišta (toplice), i slično.

Zaključak

Budući da je procijenjena totalna količina geotermalne energije koja bi se mogla iskoristiti

znatno veća nego sveukupna količina energetskih izvora baziranih na nafti, ugljenu i zemnom
plinu zbrojenih zajedno trebalo bi geotermalnoj energiji svakako pridati veću važnost.
Naročito ako se uzme u obzir da je riječ o jeftinom, obnovljivom izvoru energiju koji je usto i
ekološki prihvatljiv. Budući da geotermalna energija nije svuda lako dostupna, trebalo bi
iskoristiti barem mjesta na kojima je ta energija lako dostupna (rubovi tektonskih ploča) i tako
barem malo smanjiti pritisak na fosilna goriva i time pomoći Zemlji da se oporavi od štetnih
stakleničkih plino

Geotermalno grijanje - Prednosti i mane

Mapa geotermalnih potencijala SAD-a.

Geotermalna energija je u stvari toplinska energija Zemlje koja se generira u jezgri planeta i
polako putuje prema površini Zemlje. Budući da geotermalna energija ima veliki potencijal, u
ovom članku biti će ukratko opisane prednosti i mane iskorištavanja geotermalne energije u
svrhu grijanja.

Najvjerojatnije najveće prednosti geotermalnog grijanja su niska cijena grijanja (ušteda može
biti i do 80% u odnosu na fosilna goriva) i mala količina potrošene električne energije u
odnosu na standardne sisteme grijanja. Geotermalno grijanje iskorištava toplinu unutar Zemlje,
pa je to obnovljivi izvor energije.

Efikasnost geotermalnog grijanja je znatno veća od standardnih oblika grijanja. Geotermalna

energija je 48% efikasnija od plinskih peći i više od 75% efikasnija od uljnih peći.
Iskorištavanjem geotermalne energije ispušta se vrlo malo (katkad ništa) štetnih plinova i
stakleničkih plinova u atmosferu, pa je prema tome geotermalno grijanje ekološki vrlo
prihvatljiv oblik grijanja.

Geotermalni sustavi grijanja ne samo da mogu grijati, već mogu i hladiti prostorije, a uz to su i
vrlo tihi. Također, geotermalno grijanje je vrlo uniformno što znači da nema hladnih ili vrućih
točaka i naravno nema nikakvih peći i dimnjaka. Održavanje sustava geotermalnog grijanje je
također jeftino, treba povremeno samo zamijeniti filtar u toplinskoj pumpi. Geotermalno
grijanje se može uvesti i u postojeće domove, osobito ukoliko postoji sustav prozračivanja, a
sustav podzemnih cijevi potrebnih za ovaj oblik grijanja ima vijek trajanja od oko 50 godina.

Glavni nedostaci geotermalnog grijanja su vrlo visoki inicijalni troškovi i slaba raširenost
područja pogodnih za iskorištavanje ovakvog izvora energije. Takva područja nalaze se uz
rubove tektonskih ploča, a van tog područja je zemljina kora jednostavno previše debela za
ozbiljnije iskorištavanje geotermalne energije. Prema podacima američkog ministarstva
energije povrat inicijalnih troškova instalacije može biti od dvije do čak 20 godina.

Kao nedostatak potrebno je navesti i činjenicu da geotermalno grijanje nije baš 100% čisti
oblik grijanja zbog toplinskih pumpi koje za pogon koriste električnu energiju, a ta električna
energija uobičajeno se proizvodi iz ekološki neprihvatljivog ugljena, pa se ipak u atmosferu
oslobađa određena količina stakleničkih plinova.

Ovo su bile osnovne prednosti i mane geotermalnog grijanja i glavni zaključak je da ukoliko si
netko to može priuštiti (zbog velikih inicijalnih troškova), dugoročno će se investicija svakako
isplatiti. Ovo je osobito odnosi na nisku cijenu grijanja i izvrsnu efikasnost sustava grijanja
koji iskorištavaju geotermalnu energiju.

Geotermalna energija - Upotreba i princip

rada
Riječ geotermalno ima porijeklo u dvjema
grčkim riječima geo (zemlja) i therme
(toplina) i znači toplina zemlje, pa se prema
tome toplinska energija Zemlje naziva još i
geotermalna energija. Toplina u
unutrašnjosti Zemlje rezultat je formiranja
planeta iz prašine i plinova prije više od
četiri milijarde godina, a radioaktivno
raspadanje elemenata u stijenama
kontinuirano regenerira tu toplinu, pa je
prema tome geotermalna energija
obnovljivi izvor energije. Ova energija se uglavnom generira iz Zemljine jezgre odnosno
Zemljina središta budući da temperatura u središtu zemlje doseže i temperaturu preko 6000 °C
što je dovoljno čak i za otapanje kamenja.

Manji dio te energije generira se iz ljuske zemlje, odnosno zemljinog vanjskog sloja raspadom
radioaktivnih elemenata koji se nalaze u svom kamenju (stijenama). Kako se spuštamo u
dublje u Zemljinu unutrašnjost tako otprilike svakih 36 metara temperatura poraste za jedan
°C. U prirodi se ta energija najčešće pojavljuje u formi vulkana, izvora vruće vode (toplica) i
gejzira, odnosno na područjima gdje se toplina koncentrira blizu površine zemlje. Geotermalna
energija se u nekim zemljama iskorištavala tisućama godina u formi toplica, odnosno
rekreacijsko-ljekovitog kupanja te su već u prošlosti bili dobro poznati pozitivni terapeutsko-
zdravstveni učinci izvora vruće vode odnosna toplica. U Hrvatskoj se tako naročito na
području Hrvatskog zagorja nalazi velik broj toplica (Krapinske, Tuheljske, Stubičke).

No razvoj znanosti nije se ograničio samo na područje ljekovitog iskorištavanja geotermalne

energije već je iskorištavanje geotermalne energije usmjerio i ka procesu dobivanja struje te
grijanju kućanstava i industrijskih postrojenja. Grijanje zgrada i iskorištavanje geotermalne
energije u procesu dobivanja struje, glavni su ali ne i jedini načini iskorištavanja geotermalne
energije. Geotermalna energija također se može iskoristiti i u druge svrhe kao što su primjerice
u proizvodnji papira, pasterizaciji mlijeka, plivačkim bazenima, u procesu sušenja drveta i
vune, planskom stočarstvu, te za mnoge druge svrhe.

Glavna prednost geotermalne energije je u činjenici da se radi o obnovljivom izvoru energije,

odnosno toplina unutrašnjosti zemlje neprestano izvire iz zemljine unutrašnjosti, a glavni
nedostatak u činjenici da su najpodobnija područja za iskorištavanje geotermalne energije u
područjima izražene vulkanske aktivnosti što znači da rasprostranjenost podobnih područja
nije velika. Prednost takvih izvora energije je također i u činjenici što geotermalne elektrane
nemaju gotovo nikakav negativan učinak na okoliš i uspješno se daju implementirati u
najrazličitijim okruženjima, od farma, osjetljivih pustinjskih površina pa sve do šumsko-
rekreacijskih područja, a riječ je i o prilično jeftinom izvoru energije. Također valja istaknuti i
činjenici da geotermalna voda sadrži mnoštvo minerala i različitih ostalih kemijskih elemenata
što ima izražene zdravstvene i terapeutske učinke naročito na razne vrste kožnih bolesti. Prva
geotermalna elektrana izgrađena je davne 2004. godine u Italiji, u mjestu Landerello, davne
1904. godine, a nakon toga izgrađena je i geotermalna elektrana u Wairekei, na Novom
Zelandu. Najveći geotermalni sistem koji služi za centralno grijanje nalazi se na Islandu,
odnosno u njegovom glavnom gradu Reykjaviku u kojem gotovo sve zgrade koriste toplinu
geotermalne energije, te se čak 89 %
islandskih kućanstava grije na taj način.

Principi rada

Kroz ovaj članak bit će prikazan proces

iskorištavanja geotermalne energije za
grijanje zgrada i dobivanje struje. Prvo je
naravno potrebno ekstrahirati geotermalnu
energiju iz pare, vruće vode, odnosno iz
vrućih kamenih slojeva zemljine
unutrašnjosti. Uspjeh tog procesa ovisi o
tome koliko će se voda zagrijati, a što ovisi o
tome koliko je vruće kamenje bilo u startu te Princip upotrebe geotermalne energije za
o tome koliko vode ispumpamo prema tom proizvodnju električne energije. Kliknite na
kamenju. Nakon toga se voda pumpa, sliku za punu veličinu.
odnosno ispušta kroz tzv. injection well ( odnosno otvor za ubrizgavanje), te na taj način
prolazi kroz pukotine vrućih slojeva zemljine unutrašnjosti te se zatim kroz tzv. „recovery
well“ ( odnosno povratni otvor) vraća natrag na površinu pod velikim pritiskom te se pritom
pretvara u paru kada dođe do površine.

Tako dobivenu paru potrebno je odvojiti od slane vode što se obično odvija u centralnom
postrojenju za odvajanje. Kada proces odvajanje slane vode od pare bude dovršen para se
provodi do tzv. heat exchangera (odnosno transferatora topline) koji se nalaze u unutrašnjosti
elektrane. Kada se para provede do transferatora topline moguće ju je provesti do parnih
turbina gdje se može generirati u struju, a istovremeno se kroz ispušne ventile oslobađa
neiskorištena energija. U transferatorima topline para se pod pritiskom hladi u kondenzate da
bi se nakon toga toplina transferirala u hladnu vodu u kondenzacijskim transferatorima topline.
Tako dobivena hladna voda pumpa se se iz izvora u skladišne spremnike iz kojih se provodi u
transferatore topline gdje se vodi podiže temperatura za 85-90 stupnjeva Celzijusa. Tako
zagrijana voda prolazi kroz deaeratore te se ključanjem vode odvaja otpušten kisik i ostali
plinovi koji bi mogli uzrokovati koroziju nakon što se zagriju te je zbog toga potrebno
rashladiti vodu na 82-85 stupnjeva Celzijusa.

Dakle u biti se radi o procesu zagrijavanja vode, te njenom pretvaranju u paru koja se kasnije
može koristiti bilo na način da se pomoću turbogeneratora proizvodi struja ili da ista prolazeći
kroz transferatore topline grije vodu stvarajući tako potrebnu toplinu za grijanje kućanstava i
industrijskih postrojenja. Iako je Island uvjerljivo najveći iskorištavač geotermalne energije sa
spomenutih 89% svih islandskih kućanstava koja se griju na taj način, nije usamljen na
području iskorištavanja geotermalne energije.

Geotermalna energija se uvelike iskorištava i u područjima Novog Zelanda, Japana, Italije,

Filipina te i nekih dijelova SAD-a kao što je San Bernardino u Kaliforniji te u glavnom gradu
Idaha Boiseu. Budući da je procijenjena totalna količina geotermalne energije koja bi se mogla
iskoristiti veća nego sveukupna količina energetskih izvora baziranih na ugljenu, zemnom
plinu i nuklearnoj energiji zbrojenih zajedno trebalo bi geotermalnoj energiji svakako pridati
veću važnost. Naročito ako se uzme u obzir da je riječ o jeftinom, obnovljivom izvoru energiju
koji je usto i ekološki prihvatljiv.

Nafta (Oil)
Saturday, 04 February 2006

Na slici je prikazan nastanak nalazišta nafte i prirodnog plina. Prije 300 - 400 milijuna godina
na tlu oceana počeli su se taložiti ostaci biljaka i životinja. S vremenom ih je prekrivao sve
veći sloj pijeska i mulja koji je stvarao ogroman pritisak i velike temperature. U tim prilikama
nastali su nafta i prirodni plin.

Nafta je nastala iz ostataka biljaka i životinja koje su živjele prije mnogo milijuna godina u
vodi. Na slici desno prikazan je nastanak nafte i prirodnog plina u tri koraka. Prvi korak bio je
prije 300 - 400 milijuna godina. Tada su se ostaci počeli taložiti na dno oceana i s vremenom
ih je pokrio pijesak i mulj. Prije 50 - 100 milijuna godina ti ostaci su već bili prekriveni
velikim slojem pijeska i mulja koji je stvarao ogromne pritiske i visoke temperature. U tim
prilikama nastali su sirova nafta i prirodni plin. Danas bušimo kroz debele slojeve pijeska,
mulja i stijena da bi došli do nalazišta nafte. Prije nego počne bušenje kroz sve te slojeve,
znanstvenici i inženjeri proučavanju sastav stijena. Ako sastav stijena ukazuje na moguće
nalazište nafte počinje bušenje. Veliki problem prilikom bušenja i transporta je mogućnost
isticanja nafte u okoliš. Nove tehnologije omogućavaju povećanje preciznosti kod
pronalaženja nafte, a to rezultira manjim brojem potrebnih bušotina. Od 1990. godine vrijedi
zakon da svaki novi izgrađeni tanker mora imati dvostruku ljusku da bi se spriječio izljev nafte
u more prilikom havarije. Usprkos svim poboljšanjima tehnologije bušenja i transporta još
uvijek se događaju izljevi nafte u more, a to rezultira gotovo potpunim uništenjem biljnog i
životinjskog svijeta u tom dijelu mora. Iako je zagađenje mora isticanjem sirove nafte veliko, u
usporedbi sa zagađenjem zraka korištenjem naftnih derivata je zanemarivo. Prilikom
sagorijevanja naftnih derivata oslobađaju se velike količine ugljičnog dioksida u atmosferu.
Ugljični dioksid je staklenični plin i njegovim ispuštanjem u atmosferu utječemo na povećanje
globalne temperature na zemlji. Zbog tog problema donesen je Kyoto protokol, ali ga najveći
zagađivači još uvijek nisu potpisali.

Većina ljudi misli da se nafta nalazi u nekakvim

podzemnim bazenima, ali to nije tako. Nafta se nalazi
zbijena u sitnim porama između stijena pod vrlo velikim
pritiskom (slika desno). Kad napravimo bušotinu do dubine
u kojoj se nalaze pore s naftom, te sitne kapljice zbog
velikog pritiska navale u bušotinu. To se može usporediti sa
ispuštanjem zraka iz balona. Kad pustimo grlo balona zrak
koji je u balonu pod pritiskom navali van. Isto tako i nafta
pod pritiskom navali kroz bušotinu prema površini. Zbog Nafta se ne nalazi u nekakvim
toga se prije događalo da se velike količine nafte razliju oko podzemnim bazenima kao što
bušotine zbog nepripremljenosti. U početku prirodni misli većina ljudi, već su
pritisak tjera naftu van kroz bušotinu, a nakon toga se naftne kapljice nafte zarobljene pod
kompanije odlučuju na pumpanje nafte iz bušotine. Te dvije velikim pritiskom u porama
faze eksploatacije nazivaju se primarna proizvodnja. Nakon između stijena.
toga u bušotini se nalazi još uvijek oko 75% početne
količine nafte. Zbog toga se naftne kompanije odlučuju na
preplavljivanje nalazišta nafte vodom. Kroz neku drugu bušotinu pumpaju vodu u nalazište i
time "ispiru" jedan dio preostale nafte. Na taj način dobije se još oko 15% početne količine
nafte. Na kraju u nalazištu ostane oko 60% nafte koju za sad još uvijek ne znamo ispumpati
van.

Proizvodnja, potrošnja i rezerve nafte

 Potrošnja
Zalihe U tablicama je prikazano
Država (milijadri
(milijuna trenutno stanje potrošnje,
barela)dnevno)
barela proizvodnje i zaliha nafte.
1. SjedinjeneArabija
Saudijska Američke Države 264.2
19.7
2. Ujedinjeni Arapski Emirati
Japan 97.8
5.4 Isticanje SAD-a po potrošnji
je očekivano jer se oni
3. Iran
Kina 89.7
4.9
tradicionalno oslanjaju na
4. Rusija
Njemačka 48.6
2.71
fosilna goriva. Po proizvodnji
5. Libija
Brazil 29.5
2.38 se ističe Saudijska Arabija, a
6. Kina
Rusija 24
2.2 slijede ju Rusija i SAD.
7. Sjedinjene Američke Države
Kanada 22.4
2.0 Vidljivo je da SAD svojom
8. Katar
Indija 15.2
2.0 proizvodnjom pokriva samo
9. Norveška
Francuska 9.4
1.96 39% svojih potreba, pa su
10. Alžir
Meksiko 9.2
1.93 prisiljeni na veliki uvoz nafte.
11. Brazil
Italija 8.4
1.87 Glavni izvoznici nafte u SAD
su Meksiko i zemlje bliskog i
12. Oman Britanija
Velika 5.5
1.7
srednjeg istoka. U zemljama
13. Angola
Španjolska 5.4
1.5
bliskog i srednjeg istoka
14. Indija
Saudijska Arabija 5.4
1.36 procijenjene su i najveće
15. Kazahstan
Indonezija 5.4
1.02 zalihe nafte. Tu se ističe
Saudijska Arabija sa 264.2
Proizvodnja milijarde barela zaliha. Iz
Država (milijuna svega toga jasno je zašto se
barela dnevno) SAD upliće u politiku zemalja
1. Saudijska Arabija 8.68 bliskog i srednjeg istoka te je
2. Rusija 7.69 shvatljiva velika vojna
3. Sjedinjene Američke Države 7.69 prisutnost SAD-a u blizini tih
područja.
4. Meksiko 3.58
5. Kina 3.38
Da bi smanjile ovisnost o
6. Iran 3.36 uvozu nafte, većina država
7. Norveška 3.33 ima takozvane strateške zalihe
8. Venezuela 2.94 koje osiguravaju neovisnost o
9. Kanada 2.88 uvozu na nekoliko mjeseci.
10. Velika Britanija 2.46 Te zalihe pomažu i kod naglih
11. Ujedinjeni Arapski Emirati 2.27 povećanja cijene nafte za
12. Irak 2.03 amortizaciju. Predsjednik
SAD-a Bush naredio je da se
13. Nigerija 2.01
njihove nacionalne zalihe
14. Kuvajt 1.87 popune na puni kapacitet od
15. Alžir 1.66 700 milijuna barela do 2005.
godine.

Države izvoznici nafte

formirale su udruženje država izvoznika nafte (OPEC - Organization of the Petroleum
Exporting Countries) i to udruženje kontrolira cijenu i količinu nafte koja će se proizvesti.
Države članice OPEC-a su: Alžir, Indonezija, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar,
Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela. Budući da je izvoz nafte
najznačajniji dio gospodarstva tih država, održavaju se minimalno dva sastanka godišnje na
kojima se određuje optimalna količina proizvodnje. 11 članica OPEC-a proizvodi oko 40%
ukupne svjetske proizvodnje nafte, a u potvrđenim zalihama ima tri četvrtine ukupno
potvrđenih zaliha u svijetu.

Stanje u Hrvatskoj

Industrija nafte d.d. Zagreb (INA) je Hrvatska nacionalna kompanija za naftne prerađevine i
prirodni plin. INA Naftaplin je dio INA-e koji je zadužen za istraživanje i proizvodnji nafte i
prirodnog plina. U 2002. godini proizvedeno je 1,34 milijuna tona nafte i kondenzata, od toga:

• u Hrvatskoj 770.215 tona nafte i 338.235 tona kondenzata

• u Angoli 167.808 tona nafte
• u Egiptu 65.372 tona nafte

Na domaćim naftnim poljima očekivani prirodni pad proizvodnje znatno je ublažen

izvođenjem brojnih rudarskih radova te primjenom različitih metoda umjetnog podizanja
kapljevine. U rafinerijama nafte u Hrvatskoj je 2002. godine proizvedeno 5.248.481 tona
naftnih derivata. Od toga je u Hrvatskoj prodano 2.966.000 tona, a ostalo je izvezeno u Bosnu
i Hercegovinu (596.000 tona), Sloveniju (184.000 tona), Crnu Goru (163.000 tona), Srbiju
(86.000 tona) i na ostala tržišta (644.342 tona). Vlastita potrošnja i gubitak iznosili su 609.139
tona.

Obvezne zalihe nafte i naftnih derivata su zalihe koje se koriste za osiguranje opskrbe naftom i
naftnim derivatima u slučaju prijetnje energetskoj sigurnosti države, uslijed izvanrednih
okolnosti poremećaja opskrbe. Količina tih zaliha određena je Zakonom o strateškim robnim
zalihama i Zakonom o energiji. Prema tim zakonima donesena je uredba na temelju koje sve
kompanije koje su u prethodnoj godini ostvarile neto uvoz od najmanje 25 tona nafte i naftnih
derivata, imaju obavezu na teritoriju Republike Hrvatske ostvariti zalihu od 25% uvezene
količine nafte prethodne godine. Neto uvoz iz stavka je količina nafte i naftnih derivata
uvezena tijekom prethodne kalendarske godine, umanjena za izvezenu količinu nafte i naftnih
derivata u istome razdoblju. Prema tom zakonu na teritoriju Republike Hrvatske mora biti
zaliha naftnih derivata za 90 dana prosječne potrošnje bez uvoza. Kriteriji 90-dnevne rezerve
iznose između 800 i 900 tisuća tona nafte i naftnih derivata. Zemlje članice Europske Unije
imaju također 90-dnevne zalihe nafte i naftnih prerađevina na svom teritoriju.
Energija i ekologija
Thursday, 01 November 2007

Slikoviti prikaz utjecaja nas kao

potrošača energije na ekologiju.
Zemlja je u našim rukama.
Proizvodnja, transport i korištenje energije u velikoj mjeri utječu na okoliš i ekosisteme. Kod
energije utjecaj na okoliš je gotovo uvijek negativan, od direktnih ekoloških katastrofa poput
izlijevanja nafte, kiselih kiša i radioaktivnog zračenja do indirektnih posljedica poput
globalnog zatopljenja. Budući da će energetske potrebe čovječanstva nastaviti rasti u idućih
nekoliko desetljeća, nužno su neophodne mjere kojima bi se utjecaj eksploatacije energije na
okoliš smanjio na najmanju moguću mjeru. Najopasniji izvori energije trenutno su fosilna
goriva, tj. ugljen, nafta i prirodni plin, a potencijalnu opasnost predstavlja i iskorišteno
radioaktivno gorivo iz nuklearnih elektrana (visoko radioaktivni otpad). Fosilna goriva su
opasna zbog toga jer sagorijevanjem ispuštaju velike količine ugljičnog dioksida, a
radioaktivni otpad je opasan jer utječe na strukturu organizama na vrlo bazičnom nivou.

Ogroman postotak svjetske energije još uvijek se dobiva iz ekološki neprihvatljivih izvora
energije, pogotovo fosilnih goriva koja su još uvijek dominantan izvor energije. Kako je
osnova fosilnih goriva ugljik, normalnim sagorijevanjem tog goriva nastaje ugljični dioksid
(CO2) koji je staklenički plin. Taj ugljični dioksid većinom završava u atmosferi i svojim
stakleničkim učinkom uzrokuje globalno zatopljenje. Još opasniji je plin koji se oslobađa
prilikom nepotpunog sagorijevanja goriva (sagorijevanja bez dovoljne količine kisika), a to je
ugljični monoksid (CO). Ugljični monoksid je izuzetno otrovan plin bez boje, okusa ili mirisa,
a koncentracija od samo 0.6% izaziva kod ljudi smrt nakon 15 minuta disanja.

Trenutno niti jedno fosilno gorivo nije sasvim pročišćeno, pa se prilikom sagorijevanja
otpuštaju još neki štetni plinovi poput sumpornog dioksida ili dušikovih oksida. Ti plinovi
kasnije reagiraju s vodenom parom u oblacima i formiraju kapljice koje padaju na zemlju kao
slabe sumporne i dušične kiseline - kisele kiše, a te kiše djeluju izrazito štetno na čitave
ekosisteme koje zahvaćaju. Kod sagorijevanje nekih izvora energije nastaju i sitne čestice
minerala koje kasnije tvore pepeo, ali jedan dio tih čestica diže se u atmosferu nošen vrtlogom
dima i te čestice su također vrlo opasne za zdravlje.

Utjecaj pojedinih izvora energije na okoliš

Postotak uporabe ekološki

prihvatljivih obnovljivih izvora
energije još je uvijek na globalnoj
skali zanemariv tako da ekološki
problemi kao posljedica pretjerane
uporabe fosilnih goriva zaslužuju
posebnu pažnju ne samo sa
energetskog već svakako i sa
ekološkog gledišta. Različiti izvori
energije imaju različite utjecaje na
okoliš u kojem se ti izvori energije
proizvode, transportiraju ili koriste. Površinski ozon u gradu New York. Površinski ozon
Na slici desno prikazan je površinski može izazvati iritacije dišnih puteva.
ozon kao primjer utjecaja velikog
korištenja goriva na kvalitetu zraka.
Površinski ozon nastaje kad na ustajalom zraku i sunčanom vremenu dušikov oksid reagira s
hlapljivim organskim spojevima. Dušikov oksid na površini obično nastaje sagorijevanjem
fosilnih goriva, a hlapljivi organski spojevi nastaju iz dima od goriva, raznih otapala i sličnog.
Površinski ozon može upaliti dišne putove i smanjiti radni kapacitet pluća, izazvati draženje
očiju i nosa, te općenito smanjiti sposobnosti ljudi prilikom obavljanja normalnih poslova.
Površinski ozon je samo jedan u nizu problema koji su povezani s energijom, a opis ostalih
učinaka pojedinih izvora energije na okoliš dan je u nastavku:

 Fosilna goriva – ova vrsta goriva ima daleko najveći negativni utjecaj na okoliš.
Sagorijevanjem fosilnih goriva u atmosferu se ispuštaju ogromne količine ugljika koji
se milijunima godina taložio i onda bio prekriven slojevima stijena i zemlje. Taj isti
ugljik u atmosferi sad tvori ugljični dioksid koji je staklenički plin i time znatno utječe
na temperature na Zemlji.
 Bioenergija (biogoriva) – biogoriva stvaraju iste probleme kao i fosilna goriva, ali
budući da se proizvodnjom biogoriva zatvara ugljični ciklus, biogoriva su manje štetna
od fosilnih goriva. Zatvaranje ugljičnog ciklusa znači da biljke koje se koriste za
proizvodnju biogoriva prilikom rasta iz atmosfere uzmu određene količine ugljika koji
se kasnije vraća u atmosferu izgaranjem tih biogoriva. Kod fosilnih goriva taj krug nije
 zatvoren, tj. ugljik se samo ispušta u atmosferu.
 Solarna energija – iako energija Sunca ima ogroman potencijal, zbog male
iskoristivosti bilo bi potrebno prekriti velike površine da se dobije iole ozbiljnija
količina iskoristive energije. Takvo rješenje ekološki je prihvatljivo samo u područjima
u kojima nema vegetacije, tj u pustinjama, a u „zelenim“ područjima to bi stvorilo
preveliki negativni učinak na okoliš. Instaliranje solarnih kolektora ili solarnih ćelija na
krovovima kuća gotova da nema negativnog učinka na okoliš.
 Energija vjetra – sama proizvodnja energije iz vjetra nema ozbiljnijeg negativnog
učinka na okoliš. Gledano iz ekološkog aspekta, jedina ozbiljnija zamjerka
vjetroelektranama je negativan utjecaj na ptičje populacije, tj. elise vjetrenjača ubijaju
ptice. Kao manje zamjerke vjetroelektranama navodi se vizualno zagađivanje okoliša,
uništavanje netaknute prirode gradnjom pristupnih cesta do vjetrenjača i generiranje
zvuka niske frekvencije koji negativno utječe na zdravlje ljudi (ometaju spavanje,
izazivaju glavobolje, mogu izazvati anksioznost).
 Energija vode – iskorištavanjem energije vode ne stvara se nikakvo zagađenje okoliša,
ali sami infrastrukturni objekti mogu znatno utjecati na okoliš. Tako se gradnjom
velikih brana poplavljuju velike površine i dižu razine podzemnih voda, a to može
promijeniti cijeli lokalni biosustav. Dodatni problem je presijecanje prirodnih tokova
vode i time presijecanje ruta kretanja pojedinih vodenih životinja.
 Nuklearna energija – sama proizvodnja energije u nuklearnim elektranama iznimno je
čist proces. Nama stakleničkih plinova ili drugih zagađenja, jedno dolazi do
zagrijavanje vode koja se koristi za hlađenje reaktora, pa to može utjecati na
biosustave. Najveći problem kod nuklearnih elektrana je upotrijebljeno gorivo koje je
izuzetno radioaktivno i mora biti pohranjeno više stotina godina u posebnim
skladištima pod zemljom.
 Geotermalna energija – iskorištavanjem geotermalne energije ne dolazi do zagađenja
okoliša. Isto kao i kod ostalih obnovljivih izvora energije i kod iskorištavanja
geotermalne energije moraju se izgraditi neki infrastrukturni objekti, ali utjecaj tih
objekata na okoliš je zanemariv kad se gleda količina proizvedene energije.

Kyoto protokol i globalno zatopljenje

Usprkos činjenici da su na nekim poljima postignuti značajniji napredci u pokušajima ako ne

sprečavanja, a onda barem ublažavanja
globalnih klimatskih promjena, sveopći
napredak još uvijek nije zadovoljavajući
tako da na tom polju još postoji dosta
nesigurnosti i nejasnoća koje će trebati
riješiti želi li se stati na kraj globalnom
zatopljenu. Naime emisije stakleničkih
plinova u atmosferu nisu se znatno smanjile,
a protivnici Kyoto protokola koji bi trebao
imati glavnu ulogu u tome ističu kako bi
smanjenje emisija u skladu s zahtjevima
Kyoto protokola predstavljalo prevelik teret
ekonomiji. Već su provedene detaljne Ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu
analize koje su pokazale kako ekonomski smatra se glavnim krivcem za globalno
gubici ne bi bili toliko drastični kako ih zatopljenje.
prikazuju protivnici Kyoto protokola te bi u
omjeru s pozitivnim učincima smanjenja
emisije stakleničkih plinova bili vrlo prihvatljivi. Amerika je potpisala protokol no još ga nije
ratificirala i pitanje je hoće li to uopće učiniti jer Kyoto protokol vrijedi samo do 2012 godine,
a onda bi ga trebao zamijeniti neki novi dogovor. 172 države iz liste država koje su potpisale i
ratificirale Kyoto protokol trenutno proizvodi 61,6% posto ukupnih svjetskih emisija
stakleničkih plinova. Uz Ameriku protokol nije ratificirala ni Australija, a Kina i Indija iako su
ga ratificirale nisu dužne po sadašnjem sporazumu smanjiti emisiju stakleničkih plinova te se s
pravom postavlja pitanje proizvodi li Kyoto protokol neke značajne učinke, naročito ako se
uzme u obzir da primjerice Amerika šalje u atmosferu daleko najviše opasnih stakleničkih
plinova od svih država, a još nije ratificirala sporazum. No sam Kyoto protokol neće biti
dovoljan i bez odgovarajuće zakonske podrške te je stoga potreban i rad na tom polju, a osim
same emisije stakleničkih plinova kao trenutnog problema broj jedan, trebat će se riješiti i
pitanja sprečavanja ekoloških katastrofa te onečišćenja prirode općenito.

Kisele kiše

Kisele kiše nastaju na način da se slobodni nemetalni oksidi sumpora i dušika vežu sa
vodenom parom u atmosferi u spojeve sumporne i
dušične kiseline, a koje potom padaju u obliku
padalina na zemlju. Kisele kiše predstavljaju
jedan od glavnih uzroka odumiranja šuma jer se
sumporni dioksid koji je inače daleko najštetnija
tvar u zraku u spoju s vodom pretvara u sumpornu
kiselinu koja ima pogubno djelovanje na čitavu
floru. Sumporna kiselina ima izrazito negativno
djelovanje naročito na zelene biljke jer se njime
remeti proces fotosinteze što ima za posljedicu
oštećenja lišća, a koje naknadno rezultira i
odumiranjem šuma. Naime sumporna kiselina
otapa biljkama hranjive tvari (kalcij) koje su im
potrebne za izgradnju njihovih stanica, a također
kiselina dospijeva i u korijenje i lišće biljaka
oštećujući njihova stanična tkiva. Osim za biljke
kisele kiše ozbiljno zagađuju i vode kojima se Posljedice kiselih kiša. Kisele kiše mogu
drastično smanjuje Ph vrijednost, što ima za znatno utjecati na cijeli biosustav.
posljedicu narušavanje čitavog ekosistema jer
veliko smanjenje Ph vrijednosti dovodi do
izumiranja mikroorganizama, a jasno je da se javlja i problem pitke vode. Upravo zagađenje
voda predstavlja najveći problem jer se zagađenje iz zraka kiselima kišama prenosi do tla i
eventualno sliva u površinske i podzemne vodene tokove. Kisele kiše su jedan od glavnih
razloga smanjenja zaliha pitke vode na svjetskom nivou i kao takve predstavljaju ozbiljan
problem budućoj opskrbi čovječanstva vodom. Iako postoji napredak u sprečavanju kiselih
kiša (primjerice u Americi se koriste metode pročišćavanja ugljena kojima se iz ugljena vade
opasni spojevi sumpora) opasnost od kiselih kiša još nije prošla, iako je u zadnje vrijeme
potisnuta u drugi plan iza globalnog zagrijavanja. Kisele kiše predstavljaju još uvijek velik
problem u nekim Azijskim zemljama, kao primjerice Kini koja zbog ogromne stope
industrijalizacije plaća danak i u vidu kiselih kiša.

Izlijevanje nafte u oceane

Veliki problem predstavljaju i eventualne havarije tankera prilikom kojih se velike količine
nafte izlijevaju u oceane. Postoji više načina kako može doći do izljeva nafte od kvarova na
opremi, ratova između država, terorističkih napada te ilegalnog izlijevanja nafte gdje se
nastoje uštedjeti troškovi koje uzrokuje dekomponiranje
otpada, te prirodnih uzročnika u vidu uragana koji mogu
uzrokovati prevrtanje tankera. Izlijevanje nafte ima strašne
efekte na čitav ekosistem pogođen izlijevanjem: ptice umiru
ukoliko im se perje natope naftom jer se pokušavaju očistiti
od nafte te tom prilikom dolazi do trovanja i ugibanja, a isto
se događa i sa ostalim životinjama kada im nafta dođe u
pluća ili jetra. Najveće dosad zabilježeno izlijevanje nafte u
oceane desilo se 1989, a vezano je uz tanker Exxon Valdez i
njegovo ispuštanje u more oko 42 milijuna litara sirove
nafte. Ova ekološka katastrofa ostavila je golemog traga
usprkos činjenici da je samo kompanija Exxon potrošila više
od 2 milijarde dolara kako bi očistila more i obalu od
zagađenja. Naime, kao rezultat ogromnog razmjera ove
ekološke katastrofe velik broj biljnih i životinjskih vrsta
nepovratno je nestao iz pogođenog zaljeva Cook i morskog Ptica sva u nafti nakon
prolaza Princ William gdje se dogodila nesreća. Pokušaji plivanja u naftnoj mrlji koju je
čišćenja također su bili loši po procjenama nekih stručnjaka, napravio tanker Exxon Valdez.
jer su deterdženti i razne kemikalije dodatno onečistili more.
Da bi se čim više smanjio negativan učinak ekoloških katastrofa nastalih izlijevanjem ulja
Američki Kongres je 1990 donio takozvani Ocean Pollution Act (OPA) u kojem je između
ostalog naglasak na sljedećim stavkama: svaki vlasnik tankera mora imati plan u slučaju
eventualne katastrofe, a taj plan mora biti u pisanom obliku, tankeri moraju imati trup s
dvostrukom oplatom, svaki vlasnik odgovara iznosom od $1200 za svaku tonu nafte koja se
izlije, te da obalna straža uvijek mora znati i davati instrukcije tankeru kuda smije voziti kako
bi se spriječilo izlijevanje. No dokle god se inzistira na nafti kao primarnom energentu događat
će se i havarije te onečišćenja oceana sa teškim posljedicama, iako spomenute mjere iz OPA
programa predstavljaju pozitivne pomake u sprečavanju nastanka havarija tankera i
ublažavanju već nastalih havarija.

Nuklearne opasnosti

Najstrašniji primjer nuklearne katastrofe

svakako je Černobil koji je jasno ukazao
koliko goleme razmjere može imati
nuklearna katastrofa te istaknuo prijeku
potrebu uvođenja maksimalnih mjera
sigurnosti u postojeće nuklearne elektrane, a
ujedno utjecao i na vlade država da smanje
broj budućih projekata izgradnje nuklearnih
elektrana. Černobilska nesreća uzrokovala je
cijeli jedan radioaktivni oblak koji se proširio
i na područja van tadašnjeg sovjetskog
saveza i uzrokovao znatan broj ljudskih
žrtava, od startnog broja posade elektrane,
spasioca i vatrogasaca koji su umrli nedugo Nuklearne elektrane su sigurne ako se
nakon eksplozije pa do velikog broja onih ispravno upotrebljavaju.
koji su od posljedica izloženosti radioaktivnom zračenju umrli u godinama nakon nesreće, a
kojih je prema nekim neslužbenim statistikama UN-a više od 30.000. Veliki problem nisu
samo moguće havarije u nuklearnim elektranama, već i zbrinjavanje nuklearnog otpada koji
također može biti vrlo koban. Za sada nema još načina kojim bi se iskorišteno nuklearno
gorivo zauvijek neutraliziralo, ali postoje pozitivni pomaci koji bi mogli smanjiti probleme
skladištenja nuklearnog otpada. No još uvijek postoje brojne teorije oko samog mjesta za
odlaganje tog otpada, a zasad se najčešće koriste napušteni rudnici te ruralna i nenaseljena
područja što ne predstavlja kvalitetno dugoročno rješenje.

Zaključak

Čovječanstvo će u bliskoj budućnosti morati pronaći ekološki

prihvatljivije izvore energije kojima će pokrivati svoje
energetske potrebe. Trenutno se kao ekološki prihvatljivo
rješenje nude obnovljivi izvori energije, ali ipak nije realno
očekivati da će se ti izvori energije dovoljno razviti i
komercijalizirati da u nekoj većoj mjeri zadovolje rastuće
energetske potrebe čovječanstva. Energiju Sunca nema dovoljnu
iskoristivost i skupa je, energija vjetra nije svugdje dostupna u
dovoljnim količinama, energetski potencijali vode već su u
velikoj mjeri iskorišteni. Geotermalna energije može se
optimalno iskorištavati samo na tektonskim rasjedima, tj. na Ljudi će u budućnosti
mjestima na Zemlji gdje toplinska energije iz unutrašnjosti morati puno više koristiti
Zemlje dolazi vrlo blizu površini. Energija plime i oseke, te čiste izvore energije.
energija valova predstavljaju veliki potencijal, ali zbog male
dostupnosti trenutno se izuzetno malo energije generira iz tih
izvora.

Bioenergija ili točnije biogoriva nameću se kao zamjena za klasična fosilna goriva, ali ta
goriva također u atmosferu ispuštaju stakleničke plinove pa nisu ekološki potpuno prihvatljiva.
Dodatno se uz biogoriva veže i jedan zanimljivi etički problem. Naime, biogoriva se proizvode
od šećerne trske, kukuruza, soje, uljane repice i drugih biljaka koje mogu poslužiti kao
hrana.Tako bogatije države proizvode biogoriva na način da pretvaraju hranu u gorivo, dok s
druge strane izuzetno puno ljudi na Zemlji umire od gladi i ta ista hrana spasila bi im živote.

"Čista" energija u velikim količinama može se trenutno proizvesti samo u nuklearnim

elektranama. Nuklearne elektrane gotovo da nemaju nikakav utjecaj na okoliš ukoliko se
prilikom eksploatacije poštuju sva pravila. Osim Černobila nije bilo većih problema s
nuklearnim elektranama, a sam Černobil se ne može ponoviti zbog toga jer sve moderne
nuklearne elektrane imaju izuzetno dobro riješenu i aktivnu i pasivnu sigurnost. Uz
istraživanja na polju sigurnosti nuklearne fisije. trenutno se razvija izuzetno puno tehnologija
koje bi mogle poslužiti za proizvodnju energije u budućnosti. Najviše nade polaže se u projekt
ITER. ITER je međunarodni projekt u kojem se razvija tehnologija za iskorištavanje nuklearne
fuzije. Nuklearna fuzija je spajanje dva laka atoma u jedan teži, uz oslobađanje energije i taj
postupak bi trebao biti potpuno ekološki prihvatljiv (nema jake radijacije, nema stakleničkih
plinova, …).