GIGA
3
PRVO POGLAVLJE
Engleska, 1066.Nije ni znao što gaje pogodilo. U jednom trenutku barun Royce nadlanicom je otirao znoj s
č
ela, a udrugom se našao le
ñ
ima ispružen na zemlji.Oborila gaje s nogu. Doslovce.
Č
ekala je da skine kacigu, pa podigla kožnu traku s kamen
č
i
ć
emugniježdenim u sredini i po
č
ela njome vitlati sve dok nije postigla željenu brzinu. Oštar zvuk koji jeparao zrak, podsjetio ju je na zavijanje ranjene zvijeri ili fijuk vjetra u krošnjama drve
ć
a. Kako bilo,nije se na njega obazirala. Tog hladnog i maglovitog jutra, sva njezina pozornost bila je usmjerena nasiluetu koja je mirno stajala u podnožju bedema, jedva petnaestak metara od njezina skrivena položajana vrhu.Gorostasni Norman bio je laka meta.
Č
injenica što je bio vo
ñ
a neprijateljskih vojnika koji su se drznulikrenuti u osvajanje posjeda njezine obitelji, poduhvat joj je u
č
inila još sladim. U njezinim mislimagorostas je postao Golijat.A ona je bila David.Ipak, za razliku od junaka iz drevne pri
č
e, nije namjeravala ubiti svog neprijatelja. Daje htjela, moglagaje pogoditi ravno u sljepoo
č
nicu. Ali nije. Željela gaje samo ošamutiti i zato je ga
ñ
ala u
č
elo.Akobogda, ostavit
ć
e mu trag koji
ć
e mu do kraja života zagor
č
ati okus predstoje
ć
e pobjede.Jer, Normani su pobje
ñ
ivali. Za najviše sat ili dva, probit
ć
e se u unutrašnjost dvorca.Znala je da se više ništa ne može u
č
initi. Normani su bili višestruko broj
č
ano nadmo
ć
ni. Situacija jebila posve beznadna. Povla
č
enje je bilo jedino razumno rješenje. Ipak, pomisao na predstoje
ć
i porazpreviše ju je boljela da bi se s njom jednostavno pomirila.Normanski gorostas bio je
č
etvrti napada
č
kojega je William od Normandije, taj kopilan, u posljednjatri tjedna poslao da osvoji njezin dvorac.Prva trojica borila su se poput dje
č
aka. Uz pomo
ć
vojnika njezine bra
ć
e, nije ih bilo teško nagnati ubijeg.Ovaj je bio druga
č
iji. Otpo
č
etka je bilo jasno da s njim ne
ć
e lako iza
ć
i na kraj. Osim stoje bioneusporedivo iskusniji od svojih prethodnika, bio je i mnogo lukaviji. Doduše, vojnici pod njegovimzapovjedništvom bili su jednake šeprtlje, no imao je
č
vrstu ruku i znao ili je obuzdati. Bilo je o
č
ito daim ne
ć
e dopustiti da se raznježe.Mrski Normani proslavit
ć
e pobjedu prije kraja dana.Nije ni najmanje dvojila da
ć
e njihov zapovjednik biti opijen pobjedom. O da, osobno
ć
e se potruditiosigurati mu to zadovoljstvo.S osmjehom na licu odapela je kamen u smjeru njegova
č
ela.Barun Royce upravo je sišao s konja ne bi li izvukao jednog od sVojih vojnika iz opkopa oko dvorca.Budalaš je izgubio ravnotežu i naglava
č
ke pao ravno u vodu. Budu
ć
i daje bio u oklopu, poput kamenabi potonuo ravno do dna, da ga Royce nije jednom rukom uhvatio za
č
izmu i izvukao iz mra
č
nihdubina. Tresnuo gaje na travnati nasip i podigao vizir njegove kacige. Za
č
uvši kako kašlje, zaklju
č
io jeda mu njegova pomo
ć
više nije potrebna. Momak je bio živ. Uzdahnuo je, skinuo kacigu i nadlanicomotro znoj s
č
ela. Jedva stoje spustio ruku, snažan udarac pogodio gaje posred
č
ela.Odletio je unatrag i prizemljio se na leda, podalje od svog pastuha. Nije dugo bio u nesvijesti. Kad jeotvorio o
č
i, jutarnja magla još uvijek se nije podigla, a njegovi vojnici ustr
č
ali su se oko njegapokušavaju
ć
i mu pomo
ć
i.Odbio je njihovu pomo
ć
pa sjeo i odmahnuo glavom, pokušavaju
ć
i otkloniti bol i razbistriti misli.Minutu ili dvije nije se mogao sjetiti gdje je. S
č
ela, to
č
no iznad njegova desna oka, spuštao se tanakmlaz krvi. Podigavši ruku opipao je rubove rane. Bila je široka i duboka.Još uvijek nije mogao shvatiti što gaje pogodilo. Strijela nije mogla u
č
initi takvo što, no kvragu sve,što god daje bilo, vraški je boljelo.Zanemario je bol i usredoto
č
io se na pokušaj da stane na noge. Srdžba mu je pomogla da u tome iuspije. Tako mu boga, na
ć
i
ć
e kurvinog sina koji mu je to u
č
inio, i sa zadovoljstvom mu vratiti milo zadrago.Ta pomisao prili
č
no ga je obodrila.Uzeo je uzde iz ruku svog štitonoše, popeo se u sedlo i svrnuo pogled na vrh visokog bedema. Je li gakopilan odatle pogodio? Naravno, udaljenost je bila prevelika da bi i kraji
č
kom oka mogao vidjeti štomu se sprema.