Stručni studij za računovodstvo i financije

ak. god. 2006./07.

Seminarski rad

Računovodstvene politike

Kolegij: Osnove računovodstva

Studenti:

Mentor:

Zagreb, studeni 2006.

1
Sadržaj

1. Pravni okvir
1.1. Međunarodni računovodstveni standardi
1.1.1. Razlozi uvođenja MRS-ova
1.1.2. Povijesni razvoj
1.1.3. Primjena MRS-a u BiH
2. Računovodstvene politike
2.1. Što su računovodstvene politike
2.2. Novi MRS-ovi i obveze društva za donošenje računovodstvenih politika
2.2.1. Cilj MRS- a 1
2.2.2. Najčešći propusti uprave
2.2.3. Postupak donošenja odluka o računovodstvenim politikama
3. Praktični primjeri donošenja računovodstvenih politika
3.1. Politika iskazivanja dugoročnih rezerviranja za troškove restrukturiranja MRS 37
3.1.1. Dugoročna rezerviranja
3.1.2. Priznavanje dugoročnih rezerviranja
3.1.3. Mjerenje dugoročnih rezerviranja
3.1.4. Objavljivanje dugoročnih rezerviranja
3.1.5. Rashodi za koje su potrebna dugoročna rezerviranja
3.1.5.1.Budući gubici u poslovanju
3.1.5.2.Troškovi restrukturiranja
3.1.6. Zemlje u tranziciji i dugoročna rezerviranja za troškove restrukturiranja
3.1.7. Troškovi zaštite okoliša
3.2. Politika iskazivanja zaliha- procjena i vrijednosno usklađenje MRS 2 Zalihe
3.2.1. Iskazivanje zaliha u bilanci
3.2.2. Metode obračuna utroška prodaje zaliha
3.2.3. Vrijednosno usklađenje zaliha
3.3. Financijski učinci primjene računovodstvene politike amortizacije
3.3.1. Definiranje pojma amortizacije
3.3.2. Financijski učinak amortizacije na financijski trošak
3.3.3. Amortizacija kao stalni trošak
3.3.4 Amortizacija kao promjenjivi trošak
3.3.5. Metode obračuna amortizacije
3.3.6 Usporedba amortizacijskih metoda
3.3.7. Financijski učinak amortizacije na novčane tijekove i financiranja
3.3.7.1. Amortizacija i financiranje poduzeća
3.3.7.2. Politika amortizacije u Hrvatskoj
4. Zaključak
5. Literatura
1. PRAVNI OKVIR

Člankom 36. Zakona o računovodstvu (ZOR) određeno je da su bilješke temeljno

financijsko izvješće koje su dužni sastavljati svi poduzetnici bez obzira na veličinu i
organizacijski oblik, tj. svi koji su u obvezi primjenjivati ZOR.
Stupanjem na snagu novog Međunarodnog računovodstvenog standarda 1 (MRS 1.)
Prezentiranje financijskih izvještaja, računovodstvene politike, zajedno s bilješkama
uz financijske izvještaje, postale su zasebni temeljni financijski izvještaj.

Kako računovodstvene politike izravno utiču na finansijski rezultat i finansijski položaj

društva za koje se odnose, bitno je odabrati primjerene i odgovarajuće politike,
posebice pri izboru određenih metoda priznavanja i mjerenja elemenata finansijskih
izvještaja (koje moraju biti u skladu s MRS-ovima i Okvirom za sastavljanje i
prezentiranje finansijskih izvještaja.

1.1. MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARDI

1.1.1. RAZLOZI UVOĐENJA MRS-ova

Zbog sve većeg porasta međunarodne saradnje i internacionalizacije tržišta stvorila
se potreba za što sličnijim finansijskim izvještajima kako bi isti bili dostupni za
upotrebu, a posebice kako bi se povećala i pojednostavila ulaganja u tranzicijske
zemlje.
Iz navedenog se može istaknuti nekoliko bitnih razloga uvođenja MRS-ova:
- integracijski procesi nacionalnih privreda na međunarodnom tržištu
- internacionalizacija aktivnosti poslovnih sustava
- proces globalizacije i harmonizacije
- potreba standardizacije računovodstvenih kategorija u međunarodnom
informacijskom prostoru
- kompleksnost internog i eksternog obračuna
- potreba usklađivanja nacionalnih računovodstava
1.1.2.HISTORIJSKI RAZVOJ

International Accounting Standards Committee(IASC), je Međunarodni komitet za

računovodstvene standarde i osnovan je u Londonu 29.06.1973.
Zemlje osnivači bile su Australija, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Japan,
Kanada, Meksiko, Nizozemska i USA.
MRS (IAS) predstavlja novi pristup u sastavljanju i prezentiranju temeljnih izvještaja u
međunarodnom informacijskom prostoru, nastao je zbog uviđanja poteškoća u
razumijevanju i sadržaju godišnjih izvještaja kod prezentiranja na međunarodnoj
razini i smatra se svjetski prihvatljivim standardom računovodstvenog izvješćivanja.
1997. osnovan SIC (Standing Interpretations Committee), Odbor za tumačenje
standarda, kako bi se osigurale pretpostavke za osiguranje usporedivosti
računovodstvenih izvještaja.
2000. IAS (MRS) se prihvaća kao standard izvješćivanja za sve poslovne sustave
koji kotiraju na burzi i sastavljaju prekogranične izvještaje.
Do 2005. bilo je zadano vrijeme prilagodbe, budući da je tendencija da se MRS-om
zamijeni nacionalno zakonodavstvo i u tom smislu ga preporučuju mnoge nacionalne
i međunarodne organizacije.

1.1.3. PRIMJENA MRS-a U BiH

U Bosni i Hercegovini je MRS općeprihvaćen standard i polazište za sastavljanje

temeljnih financijskih izvještaja , kako u nacionalnom, tako i u međunarodnom
informacijskom prostoru.
Računovodstvene politike su prema tome posebna načela, osnove dogovora i praksa
koju je usvojilo poduzeće u sastavljanju i prezentiranju računovodstvenih izvještaja
2. RAČUNOVODSTVENE POLITIKE

2.1 ŠTO SU RAČUNOVODSTVENE POLITIKE

Prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 1. Prezentiranje financijskih

izvještaja Računovodstvene politike su posebna načela, osnove, dogovori, i
praksa koje je prihvatilo trgovačko društvo u sastavljanju i prikazivanju
financijskih izvještaja. No, kako bi se računovodstvene politike mogle dosljedno
primjenjivati kod financijskog izvještavanja, nužno je temeljna načela donijeta u
računovodstvenim politikama primjenjivati kontinuirano tijekom razdoblja. Tako se
npr. u računovodstvenim politikama iskazivanja dugotrajne imovine, politikama
vrednovanja zaliha ili politikama priznavanja prihoda i rashoda nalaze temeljna
pravila koja se koriste već pri bilježenju poslovnih događaja u svezi s ovom imovinom
tijekom obračunskog razdoblja. Spomenuta pravila utvrđena su ne samo prema
odredbama MSFI-ova, odnosno MRS-ova, već i prema hrvatskim propisima,
posebno prema Zakonu o računovodstvu i poreznim propisima - Zakonu o porezu na
dobit, Zakonu o porezu na dohodak i dr.

Primjena računovodstvenih politika za svako pojedino trgovačko društvo u

konačnici dolazi do izražaja pri sastavljanju njegovih temeljnim financijskih izvještaja.
Prema MRS-u 1 cjelovit skup financijskih izvještaja je slijedeći:
a) BILANCA
b) RAČUN DOBITI I GUBITKA
c) PROMJENE GLAVNICE
- izvještaj o svim promjenama glavnice
- ili izvještaj o promjeni glavnice osim promjena nastali iz kapitalnih transakcija
s vlasnicima i raspodjele vlasnicima
d) IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TIJEKU
e) RAČUNOVODSTVENE POLITIKE I BILJEŠKE UZ FINANCIJSKE
IZVJEŠTAJE
2.2. NOVI MRS-ovi I OBVEZE DRUŠTVA ZA DONOŠENJE RAČUNOVODSTVENIH
POLITIKA
2.2.1. CILJ MRS- a 1

Cilj financijskih izvještaja je pružiti informaciju o financijskom položaju poduzeća,

njegovoj uspješnosti i novčanom tijeku, a kao podloga za donošenje poslovnih
odluka.
Za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja odgovoran je menadžment
(odbor direktora ili drugo upravljačko tijelo)
Korisnici temeljnih financijskih izvještaja su investitori, zaposlenici, kreditori,
dobavljači i ostali vjerovnici, kupci, vlada i vladine institucije i javnost.
Cilj MRS-a 1 je propisati osnovu za prezentiranje temeljnih računovodstvenih
izvještaja, kako bi se osigurala usporedivost sa prethodnim razdobljima i drugim
poslovnim sustavima.
Propisati opća načela, upute za strukturu i minimum zahtjeva za sadržaj
računovodstvenih izvještaja.
Pojašnjenje priznavanja, mjerenja i objavljivanje transakcija i poslovnih promjena
koje reguliraju drugi MRS-ovi.
MRS-om 1 definirano je i obvezno donošenje računovodstvenih politika, a
menadžment poduzeća treba odabrati i primjenjivati računovodstvene politike, tako
da financijski izvještaji budu u skladu sa svim zahtjevima svakog primjenjivanog
MRS-a o objašnjenja SIC-a(Odbora za tumačenja).
Menadžment je obavezan utvrditi politike koje omogućuju da financijski izvještaji daju
informacije tako da:
1. vjerno predočuju rezultate i financijski položaj poduzeća
2. odražavaju ekonomsku bit poslovnih događaja i transakcija, a ne samo
zakonsku formu
3. budu neutralne i nepristrane
4. oprezne
5. cjelovite u svim važnim dijelovima
Iz svega navedenog proizlazi značaj ispravno definiranih računovodstvenih
politika, za koje je odgovorna Uprava društva, budući da je svako neodgovorno i
nerealno predočenje financijskih izvještaja te rezultata poslovanja kažnjivo po
zakonu(kao rezultat odabira ili nedosljednosti u vođenju računovodstvene politike
2.2.2.. NAJČEŠĆI PROPUSTI UPRAVE PRI DONOŠENJU I PROVOĐENJU
RAČUNOVODSTVENIH POLITIKA:

Iz svega navedenog proizlazi značaj ispravno definiranih računovodstvenih politika,

za koje je odgovorna Uprava društva, budući da je svako neodgovorno i nerealno
predočenje financijskih izvještaja te rezultata poslovanja kažnjivo po zakonu(kao
rezultat odabira ili nedosljednosti u vođenju računovodstvene politike
Najčešći propusti Uprave:
1. nije realizirana / donesena RP – “nesavjesni gospodarstvenik”
2. neobjektivno prosuđivanje: latentne pričuve ili gubitci- lažne informacije.
3. zanemarivanje promjena u MRS-ima / međunarodni računski standardi /.
1. Nije realizirana / donesena RP – “nesavjesni gospodarstvenik”
„Svaki poduzetnik čije je sjedište u RH obvezan je voditi poslovne knjige i sastavljati
financijske izvještaje prema načelima urednog knjigovodstva, tako da u njima budu
vidljivi njegovi poslovi i stanje imovine „ ( Zakon o radu – 1 .članak)
2. Neobjektivno prosuđivanje: latentne pričuve ili gubitci-lažne informacije.
Latentne pričuve javljaju se u slučajevima podcijenjenosti imovine; npr. U
slučajevima kada vrijednosti zaliha ne pridodamo zavisne troškove / usluge špedicije
i sl. / vrijednost zaliha će biti podcijenjena. Također čest slučaj podcijenjenosti
imovine se javlja u uvjetima rasta vrijednosti nekretnina koje su iskazane u
dugotrajnoj imovini, a neispravljanjem njihovih vrijednosti pojavljuju se tzv. latentne
pričuve.
Latentni / skriveni / gubitci javljaju se precijenjenošću aktive. Primjer za to jest
kupovina robe sa popustom od dobavljača. U slučajevima kada se navedena roba
knjiži na zalihe u punoj vrijednosti, bez popusta, a isti se knjiži kao prihod - zalihe
ostaju precijenjene.
Jednostavniji primjer je također ne usklađenje vrijednosti imovine / zaliha robe / koje
duže vrijeme nije moguće prodati na tržištu zbog prevelike iskazane vrijednosti. Npr.
osobna računala koja smo nabavili za daljnju prodaju po cijeni od HRK=15.000,00/
po komadu, doživjela su pad vrijednosti na tržištu izlaskom novog modela. U slučaju
ne usklađenja vrijednosti navedenih zaliha ili čak i otpis na teret rashoda postoji
velika vjerojatnost od skrivenih gubitaka.
2. Zanemarivanje promjena u MRS-ima / međunarodni računski standardi /.
U primjeru latentnih pričuva kada račun za špediciju ne knjižimo na povećanje
vrijednosti zaliha već na stavke troškova, dolazi do krivog obračuna dobitka
( smanjen) kao i eventualnog poreza na dobitak.
Navedeni propusti uzrokuju materijalnu štetu vlasnicima i državi!

2.2.3. POSTUPAK DONOŠENJA ODLUKA O RAČUNOVODSTVENIM POLITIKAMA

1) Pripreme prijedloga odluka

U ovom postupku direktor imenuje povjerenstvo, to su u pravilu menadžeri- voditelji
pojedinih poslovnih funkcija.
- Menadžer računovodstva ima dužnost tumačiti zahtjeve MRS-ova koji su od
značaja za prijedloge, utvrđuje za koje stavke financijskih izvještaja treba odabrati
računovodstvenu politiku, upoznaje ostale s MRS-ovima, usklađuje rad, informira o
računovodstveno-financijskim i poreznim propisima od utjecaja na donošenje
računovodstvenih politika
- Menadžer financija predlaže sadržaje vezane za politiku iskazivanja i procjene
kapitala, obveze za zajmove, ulaganja u druga društva, troškove istraživanja i
razvoja, kapitalizacije troškova posudbe, drugih obveza, tečajnih razlika…
- Menadžer nabave predlaže politike i procjene zaliha sirovina, materijala i rezervnih
dijelova, utvrđivanje kriterija za usklađivanje vrijednosti zastarjelog materijala i drugih
zaliha, daje mišljenje o odabiru metoda izračuna utroška materijala, utvrđivanja neto
vrijednosti , koja se može realizirati, predlaže kriterije za utvrđivanje kala, rasipa,
loma
-Menadžer proizvodnje daje procjenu trajanja dugotrajne materijalne imovine,
predlaže minimalni kapacitet, fiksne i varijabilne troškove pogona, normative utroška
u proizvodnji i škarta u proizvodnji, stupanj dovršenosti zaliha nedovršene
proizvodnje, troškove dovršenja polu proizvodnje
-Menadžer prodaje procjenjuje naplativost potraživanja od kupaca, prznavanja
prihoda od prodaje, usklađivanje vrijednosti zaliha gotovih proizvoda i trgovačke
robe, normative štete u manipulaciji gotovim proizvodima , otprema robe, utvrđivanje
neto vrijednosti kojom se mogu realizirati zalihe gotovih proizvoda i zaliha robe,
utvrđivanje troškova prodaje idr.
-Pravnik priprema oblikovanje teksta, kako bi se zadovoljili sve elementi potrebni za
valjanost odluke
2) Oblik i sadržaj odluke
Uvod sadržava propise, statute, ugovore i drugo na temelju čega se odluka donosi,
naziv i sjedište društva, dAtum i mjesto donošenja odluke
Dispozitiv sadržava naziv, razradu odluke, kraće obrazloženje primjene, a ako se
donosi jednostrana odluka sadržaj es razrađuje na poglavlja
Politika iskazivanja potraživanja za upisani, a neuplaćeni kapital
Politika iskazivanja dugotrajne nematerijalne imovine
Politika iskazivanja dugotrajne materijalne imovine
Politika iskazivanja dugotrajnih potraživanja
Politika iskazivanja zaliha sirovina i materijala, proizvodnje u tijeku, trgovačke robe,
gotovih proizvoda i predujmova
Politika iskazivanja kratkotrajnih potraživanja
Politika iskazivanja kratkotrajne financijske imovine
Politika iskazivanja novca u blagajni
Politika iskazivanja plaćenih troškova budućeg razdoblja i nedospjele naplate
prihoda
Politika iskazivanja kapitala i zaliha
Politika iskazivanja dugoročnih rezerviranja za troškove
Politika iskazivanja dugoročnih obveza
Politika iskazivanja kratkoročnih obveza
Politika iskazivanja odgođenog plaćanja troškova i prihoda budućih razdoblja
Politika iskazivanja prihoda
Politika iskazivanja rashoda
Politika iskazivanja dobitka prije oporezivanja
Datum stupanja na snagu
Potpis zakonitog predstavnika

3. POLITIKA ISKAZIVANJA DUGOROČNIH REZERVIRANJA ZA

TROŠKOVE RESTRUKTURIRANJA MRS 37

MRS 37 – Rezerviranja, buduće obveze i buduća imovina, odnosi se na priznavanje i

mjerenje obveza i troškova koji se odnose na tekuće razdoblje, a smanjenje
ekonomskih koristi trgovačkog društva žrtvovanjem njegove imovine nastat će u
budućim razdobljima.

U praksi se ove materijalno bitne stavke uglavnom shvaćaju i knjiže progresivno

(praksa rezerviranja se priznaje već onda kada društvo namjerava poduzeti aktivnost
u kojoj će nastati rashod, a ne onda kad je nastala obveza).

3.1.DUGOROČNA REZERVIRANJA
Buduće obveze za koje je iznos ili vrijeme nastanka, te identitet dužnika za rashod
koji će nastati neizvjestan.
Buduće obveze; pretpostavka je da će se za dugoročna rezerviranja osigurati izvori
pokrića budućih obveza , obveza koje još nisu nastale, ali se mogu podvesti pod
pojam“ konstruktivne obveze“
Nepoznat iznos, vrijeme nastanka, dužnik, ali je izvjesno da će obaveza nastati
Rashod koji će nastati, nastat će ili kao povećanje duga ili smanjenje imovine ili
smanjenje glavnice nastat će kao rezultat sadašnje aktivnosti, pa ga treba vremenski
alocirati na teret sadašnjeg prihoda.

3.1.2. PRIZNAVANJE DUGOROČNIH REZERVIRANJA

Priznavanje dugoročnih rezerviranja moguće je u računovodstvu prikazati kao

obveza ako
- društvo ima sadašnju obvezu kao rezultat prošlih događaja
- vjerojatno da će podmirenje obveze zahtijevati odljev resursa s ekonomskim
koristima
- pouzdanom procjenom može se utvrditi svota obveze

3.1.3. MJERENJE DUGOROČNIH REZERVIRANJA

Mjerenje dugoročnih rezerviranja je „najbolja procjena“ rashoda, no s obzirom da je
to obveza koja će nastati u dugom razdoblju, a ima materijalnu važnost, procijenjenu
svotu potrebno je diskontirati kako bi bila prikazana po „fer vrijednosti“

3.1.4. OBJAVLJIVANJE DUGOROČNIH REZERVIRANJA

Objavljivanje dugoročnih rezerviranja mora biti iskazano u temeljnim financijskim

izvještajima kao ukupna svota dugoročnih rezerviranja, te sva povećanja i smanjenja
rezerviranja tijekom godine

3.2. RASHODI ZA KOJE SU POTREBNA DUGOROČNA REZERVIRANJA

3.2.1. BUDUĆI GUBICI U POSLOVANJU

Budući gubici u poslovanju su očekivani gubitak zbog obveze prema posebno teškim
ugovorima u poslovanju, koje će imati utjecaja na buduće poslovanje, pa je potrebno
izdvojiti dio sadašnjeg prihoda za pokriće budućih obveza

3.2.2. TROŠKOVI RESTRUKTURIRANJA

Troškovi restrukturiranja ; najvažniji posebno za društva u tranziciji

3.2.2.1. ZEMLJE U TRANZICIJI I DUGOROČNA REZERVIRANJA ZA TROŠKOVE

RESTRUKTURIRANJA

Restrukturiranje je program koji planira i kontrolira menadžment, a odnosi se na bitne

promjene u području djelatnosti društva ili bitne promjene u načinu upravljanja
poduzećem.
- ako je nužno zbog izmijenjenih uvjeta poslovanja, na tržištu ili načinu
upravljanja društvima zbog izmijenjene strukture vlasništva ili ispravka
pogrešnih procjena u prošlosti , aktivnosti restrukturiranja treba financirati iz
sadašnjeg prihoda, a ne na teret budućih prihoda, pa se primjenjuje
računovodstvena politika dugoročnih rezerviranja na teret tekućeg prihoda
kojima će se financirati budući troškovi restrukturiranja
- ako su troškovi restrukturiranja poznati i očekivani unaprijed (investicija
ograničena trajanja) trebalo bi primijeniti kapitalizaciju tih troškova i tako
financirati aktivnosti restrukturiranja iz budućih prihoda, zbog čijeg će
ostvarenja troškovi rekonstruiranja nastati
Uvjeti priznavanja dugoročnih obveza za troškove restrukturiranja
- društvo ima razrađen formalni plan restrukturiranja, tj. postoji poslovni proces
ili dio poslovnog procesa koji će se restrukturirati
- točno određena glavna lokacija na koju se plan odnosi
- lokaciju, funkciju i broj radnika kojima treba nadoknaditi troškove gubitka
radnog mjesta
- predviđenu svotu troškova
- rok u kojima će se provesti
- da je društvo zaista počelo provoditi plan restrukturiranja ili objavilo osnovna
obilježja dijela poslovanja na koje te aktivnosti utječu
dakle, ako je počelo ili postavilo plan rekonstruiranja iz kojeg je vidljivo da će se
isto provesti prikazat će se u obračunskom razdoblju kao predvidljiva obveza….
3.2.3. TROŠKOVI ZAŠTITE OKOLIŠA

Troškove zaštite okoliša koji se odnose na troškove uređenje okoliša nakon

napuštanja djelatnosti treba priznati u punoj svoti čim je narušen okoliš, ti troškovi
sustavno terete rashode tijekom čitavog korisnog vijeka trajanja

4. POLITIKA ISKAZIVANJA ZALIHA –PROCJENA I VRIJEDNOSNO

USKLAĐENJE - MRS 2 Zalihe

MRS 2 – Zalihe
Zalihe su sva roba kupljena za daljnju prodaju, ali i oblici dugotrajne imovine / npr.
zemljišta, zgrade i sl. / koje su kupljene u svrhu daljnje prodaje.
MRS 2 definira što se unutar računovodstvenih politika smatra troškom zaliha :
trošak kupnje, svi troškovi nastali transportom zaliha na sadašnju lokaciju, kao i
eventualni troškovi konverzije.

4.1. ISKAZIVANJE ZALIHA U BILANCI

a) po trošku nabave iskazujemo sve zalihe sirovina i materijala

b) po trošku proizvodnje iskazujemo gotove proizvode, poluproizvode i
proizvodnju u tijeku
Zalihe u trgovinama na veliko vode se po trošku nabave ili prodajnoj cijeni koja
uključuje trgovačku maržu i PDV, no vrijednost zaliha time u bilanci ne smije biti
iskazana u većoj vrijednosti, odnosno mora biti ispravljena na razinu povijesnih /
stvarnih / troškova pomoću korektivnih računa.

Pitanja vezana uz problematiku knjiženja zaliha koja se javljaju u praksi:

- VALUTNA KLAUZULA - Prilikom plaćanje robe u inozemstvu česta je pojava
valutnih razlika. Npr. Plaćamo li na određeni dan EUR=10.000,00, po važećem tečaju
od 7,40 HRK=1 EUR teretit ćemo žiro račun za ukupno HRK=74.000,00. Kroz
određeno vremensko razdoblje roba nam je isporučena i tečaj iznosi 7,50 HRK.
Zalihe robe nije ispravno knjižiti kao vrijednost na navedeni dan (75.000,00 HRK),
uvećano za troškove špedicije, prijevoza i sl., već se navedena razlika knjiži u korist
prihoda od tečajnih razlika.
 - VLASTITI ZAVISNI TROŠKOVI – prilikom zavisnih troškova transporta robe
pravilo je da u slučaju upotrebe vlastitih prijevoznih sredstava iskazani trošak koji
povećava vrijednost zaliha ne može biti veći od stvarnih troškova, odnosno
prosječnih troškova koji bi nastali u slučaju upotrebe vanjskih subjekata.
- RASPOREĐIVANJE TROŠKOVA NABAVE – javljaju se prilikom rasporeda
troškova koji su prouzročeni kupnjom više vrsta roba na temelju jednog računa te
se u praksi raspored troškova računa temeljem jedne od slijedećih načina:
a) Težinska ili ponderirana metoda primjenjuje se kada se prevozi roba bitno
različite težine ili obujma pa se raspored troškova radi na slijedeći način:
Težinski faktor=zavisni trošak:ukupnom težinom robe
b) Postotna metoda primjenjuje se kod roba sličnih vanjskih obilježbi / težina i
obujam/, ali vrlo različite cijene. Postotnom metodom veća vrijednost robe
prihvaća i veću vrijednost troška i to na slijedeći način:
% udjela robe „A“ = vrijednost robe „A“ : ukupnim troškom x 100

4.2. METODE OBRAČUNA UTROŠKA PRODAJE ZALIHA

Općenito postoje tri metode obračuna utroška zaliha:

- FIFO ( First In – First Out )
- LIFO ( Last in - First Out)
- Metoda prosječne ponderirane cijene
a) FIFO – metoda temelji se na načelu evidentiranja vrijednosti robe na način da
je prva cijena ulaza istovjetna prvoj sjeni izlaza zaliha sa skladišta.
Navedenom metodom može doći do precijenjenosti zaliha uz eventualne
skrivene gubitke.
b) LIFO – metoda temelji se na načelu da je posljednja cijena ulaza robe prva
izlaza. Navedenom metodom može doći do podcijenjenosti zaliha ( tzv.
„ latentne pričuve „). Revidirani MRS 2 više ne dopušta primjenu metode
LIFO
c) Metoda prosječne ponderirane cijene – temelji se na prosječnoj
ponderiranoj cijeni zaliha na način da se knjigovodstveni saldo podijeli sa
količinom robe. U praksi je navedena metoda najčešća i daje najrealnija stanja
( negdje između prethodno opisane dvije metode).
Načini iskazivanja vrijednosti zaliha mogu bitno utjecati na rezultat poslovanja, dobiti
ili gubitka, kao i obračuna eventualnog poreza na dobitak. Time se također mogu
javljati latentni gubici ili pričuve, a time društvu i državi nanijeti štetu.
4.3. VRIJEDNOSNO USKLAĐENJE ZALIHA

U slučaju kada je evidentno kako vrijednost robe na skladištu premašuje moguću

cijenu na tržištu potrebno je uskladiti vrijednost zaliha. Zalihe se u pravilu usklađuju
djelomičnim otpisom do vrijednosti koja se može realizirati na tržištu. Vrijednosno
usklađenje zaliha „ prema niže“ provodi se terećenjem rashoda tekućeg razdoblja a
prema načelima „ bit je važnija od forme“,„ savjesnog gospodarstvenika“ i sl.
Navedeno vrijednosno usklađenje temelji se na računovodstvenim politikama te
Odluci o vrijednosnom usklađenju zaliha koju potpisuje ovlaštena osoba.
Svrha vrijednosnog usklađenja zaliha / kratkotrajne imovine / ne smije biti povećanje
rashoda radi smanjenja dobitka tekuće godine
Vrijednosna usklađenja zaliha koje se drže radi ulaganja u proizvodnju ne otpisuju se
ispod nabavne vrijednosti u slučajevima kada je moguće pretpostaviti da će krajnji
proizvod biti prodan po cijeni u visini troška ili iznad njega.

5. FINANCIJSKI UČINCI PRIMJENE RAČUNOVODSTVENE POLITIKE

AMORTIZACIJE - MRS 1 Objavljivanje računovodstvenih politika, MRS 4
Računovodstvo amortizacije i MRS 16 Računovodstvo nekretnina, postrojenja i
opreme

5.1 DEFINIRANJE POJMA AMORTIZACIJE

MRS-om 4. definirano je da je amortizacija raspored iznosa za koji se sredstvo

amortizira tijekom procijenjenog vijeka trajanja. Amortizacija za obračunsko razdoblje
tereti prihod izravno i neizravno.
Sredstva koja podliježu amortizaciji su ona:
a) za koja se očekuje da će se koristiti duže od jednog obračunskog razdoblja
b) koja imaju ograničen vijek trajanja
c) koja društvo drži za upotrebu u proizvodnji ili prodaji robe i pružanju usluga za
iznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe
Koristan vijek je:
a) razdoblje u kojem se očekuje da će poduzeće upotrebljavati sredstvo koje se
amortizira
b) broj proizvoda ili sličnih jedinica za koje se očekuje da će ih društvo ostvariti
tim sredstvom
Koristan vijek temelji se najčešće na temelju prosudbi temeljenih na iskustvu sa
sličnim vrstama sredstava. On može biti kraći od fizičkog trajanja, jer ovisi o mnogim
čimbenicima , kao što su radni čimbenici, zastarijevanje zbog tehnoloških promjena,
poboljšanja u proizvodnji, zastarijevanja zbog promjena u potražnji na tržištu ili
usluga koje se proizvode tim sredstvom, te zakonskog ograničenja kao što je
primjerice istek najma.
Amortizacijski iznos sredstva koje se amortizira je njegova nabavna vrijednost ili
drugi iznos koji zamjenjuje nabavnu cijenu u financijskom izvještaju umanjen za
ostatak vrijednosti. Treba ga rasporediti na svako obračunsko razdoblje tijekom
korisnog vijeka trajanja sredstva.
Sredstva koja podliježu amortizaciji čine značajan dio imovine društva, stoga
amortizacija ima značajan utjecaj na utvrđivanju i prezentiranju financijskog položaja
društva i rezultate poslovanja.
Koristan vijek treba s vremena na vrijeme preispitati, a stope amortizacije uskladiti za
tekuća i buduća razdoblja, u koliko su očekivanja različita od procjena
Za svaku značajniju skupinu sredstava koja podliježu amortizaciji treba objaviti
sljedeće:
a) korištenje metode amortizacije
b) korisni vijek trajanja i primijenjenu stopu amortizacije za to razdoblje
c) ukupno raspoređenu amortizaciju za to razdoblje
d) nabavnu vrijednost sredstva koje podliježe amortizaciji i odgovarajući ispravak
vrijednosti

5.2. FINANCIJSKI UČINAK AMORTIZACIJE NA FINANCIJSKI TROŠAK

Zbog sve većeg ulaganja u dugotrajnu imovinu (osnovna sredstva) vrlo je važno
računovodstvenim politikama definirati stope amortizacije. Kako MRS-ovima one
nisu propisane, tako je od velike financijske važnosti ispravno definirati stope
amortizacije za pojedina osnovna sredstva.
Amortizacija je specifičan trošak dugotrajne imovine , jer se ona troši postupno ,
razmjerno fizičkom i ekonomskom trošenju.
5.2.1. AMORTIZACIJA KAO STALNI TROŠAK

U pravilu amortizacija ulazi u stalne(fiksne) troškove, jer ti troškovi ne ovise o obimu

proizvodnje, međutim promatrano na duži rok, a zbog promjena proizvodnih
kapaciteta mijenja se i vrijednost dugotrajne imovine , te se stoga neminovno
povećava i amortizacija.

5.2.2. AMORTIZACIJA KAO PROMJENJIVI TROŠAK

Promatrano s aspekta proizvodnje gotovih proizvoda, povećanjem obujma

proizvodnje, trošak amortizacije raspoređuje se na veću količinu proizvoda, postaje
manji po jedinici proizvoda.
Ovisno o primijenjenoj politici amortizacije trošak amortizacije, osim u slučaju
primjene ravnomjerne amortizacije, varira po godinama i utječe na financijski rezultat
i rentabilnost.

5.2.3. METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE

a) Ravnomjerna (linearna) amortizacija, najjednostavnija je i najčešće

primjenjivana, a polazi od pretpostavke da sredstvo gubi jednak dio svoje vrijednosti
u svim amortizacijskim razdobljima, a godišnji iznosi amortizacije su konstantni u
svim razdobljima amortizacije sredstva, osim u slučaju revalorizacije.
amortizacijska osnova = bruto knjigovodstvena vrijednost-bruto ostatak vrijednosti
uvećan za očekivane troškove likvidacije
godišnji iznos amortizacije = amortizacijska osnova / korisni vijek trajanja
nabavna vrijednost sredstva 5.000, vijek korištenje 5 godina
Godin Stopa amortizacije Godišnja Otpisana vrijednost Neamortizirani iznos
a (%) amortizacija sredstva
1. 20,00 1.000 1.000 4.000
2. 20,00 1.000 2.000 3.000
3. 20,00 1.000 3.000 2.000
4. 20,00 1.000 4.000 1.000
5. 20,00 1.000 5.000 1.000
Ukupno 5.000 - -
Odnosi između troška amortizacije i financijskog rezultata su stalni.
 b) Rastuća (progresivna) amortizacija pretpostavlja veću potrošnju u kasnijim
nego u ranijim razdobljima vijaka trajanja, financijski se rezultat smanjuje iz godine u
godinu, a otežava zamjenu odnosno povećava greške pogrešne procjene vijeka
trajanja sredstva. Može biti geometrijska i aritmetička.
nabavna vrijednost sredstva 5.000,00 kn, vijek korištenje 5 godina
Godin Stopa amortizacije Godišnja Otpisana vrijednost Neamortizirani iznos
a (%) amortizacija sredstva
1. 6,66 333 333 4.667
2. 13,34 667 1.000 4.000
3. 20,00 1.000 2.000 3.000
4. 26,66 1.333 3.333 1.667
5. 33,34 1.667 5.000 0
Ukupno 5.000 - -
Trošak amortizacije raste progresivno, u prvoj godini najmanji u zadnjoj najveći.
b) Padajuća (degresivna) amortizacija godišnji trošak amortizacije pada
degresivno, tako da je u prvoj godini najveći , a u zadnjoj najmanji
nabavna vrijednost sredstva 5.000, vijek korištenje 5 godina
Godin Stopa amortizacije Godišnja Otpisana vrijednost Neamortizirani iznos
a (%) amortizacija sredstva
1. 33,34 1.667 1.667 3.333
2. 26,66 1.333 3.000 2.000
3. 20,00 1.000 4.000 1.000
4. 13,34 667 4.667 333
5. 6.66 333 5.000 0
Ukupno 5.000 - -
Trošak amortizacije raste progresivno, u prvoj godini najveći u zadnjoj najmanji.

5.2.4. USPOREDBA AMORTIZACIJSKIH METODA

Godina Linearna metoda Progresivna metoda Degresivna metoda

1. 20 % 1.000 6,66 % 333 33,34 % 1.667
2. 20 % 1.000 13,34 % 667 26,66 % 1.333
3. 20 % 1.000 20,00 % 1.000 20,00 % 1.000
4. 20 % 1.000 26,66 % 1.333 13,34 % 667
5. 20 % 1.000 33,34 % 1.667 6.66 % 333
Ukupno 5.000 5.000 5.000

Iz tablice je razvidno da se primjenom određene politike amortizacije ne može

„stvarati“ financijski rezultat nego se on samo vremenski premješta u drugo
vremensko razdoblje, a kod linearne je uvijek isti.
Postoji uzročna veza između amortizacijske stope i veličine financijskog rezultata
(dobitka ili gubitka)
Rastućom metodom stvara se mogućnost većeg zadržavanja dobitka i jačanja
temeljnog kapitala, isplate dividendi, a koriste ju tvrtke koje žele što prije iskazati bolji
financijski rezultat, t. privući ulagatelje u povećanje kapaciteta i obujma proizvodnje.
Ta se politika provodi u kriznim situacijama , kad se želi smanjiti negativan učinak
troška amortizacija na financijski rezultat.
Također je vidljivo da je sa stajališta financijskog rezultata manje prihvatljiva politika
degresivnog i ubrzanog obračuna amortizacije.

5.2.5. FINANCIJSKI UČINAK AMORTIZACIJE NA NOVČANE TIJEKOVE I

FINANCIRANJA

Iako je amortizacija specifičan trošak i ne utječe na financijski rezultat društva,

poželjan je trošak jer ne uzrokuje novčane izdatke.

5.2.5. AMORTIZACIJA I FINANCIRANJE PODUZEĆA

U najrazvijenijim zemljama ubrzana amortizacija u velikim tvrtkama je pravilo , stoga

se čak stimulira ekonomskom politikom zemlje.
Glavni razlozi:
a) Brzi razvoj tehnologije
b) Stvaranje dodatnog izvora financiranja (obračunom i naplatom ubrzane
amortizacije u cijeni gotovih proizvoda brže se vraća novac uložen u dugotrajnu
imovinu) , te se ona koristi u funkciji priskrbljivanja jeftinijeg novca (nije opterećena
kamatama na tržištu kapitala).
Budući da je naplaćena amortizacija u novčanom obliku i kumulira se na računu
tvrtke , omogućuje privremenu uporabu tih sredstava za financiranje kratkotrajne i
dugotrajne imovine.

5.2.6. POLITIKA AMORTIZACIJE U HRVATSKOJ

Hrvatskim zakonodavstvom propisano je da je odabir politika amortizacije u

nadležnosti uprave društva, uz obvezu usuglašavanja sa MRS-ovima .
Hrvatska društva mogu birati politike amortizacije tako da je:
a) Trošak amortizacije jednak dopuštenom (ravnomjerna metoda) Priznaje se kao
rashod u poreznoj prijavi, ali je upitno da li je prilagođena potrebama društva.
b) Trošak amortizacije veći od dopuštenog razlika između obračuna po pravilniku i
onog koji provodi tvrtka pripisuje se poreznoj osnovici
c) Trošak amortizacije manji od dopuštenog, umanjuje se financijski rezultat,
povećava porezna osnovica i produžava vijek amortizacije
Iz navedenog se nameće zaključak da je na području politike amortizacijskih stopa u
hrvatskom zakonodavstvu nužno napraviti korjenite promjene (Pravilnik o
amortizaciji štiti prvenstveno fiskalni interes države), te poticati one stope
amortizacije koje će najviše pridonositi razvoju društva, amortizacije, odnosno onu
koja u danim uvjetima na tržištu i u zavisnosti od onoga što društvo preferira
( financijski rezultat, rentabilnost, solventnost, sposobnost financiranja ili poreznu
uštedu) dati najbolji ekonomski rezultat.
Primjer:
Izmjena računovodstvenih politika leasing društva u području amortizacijskih stopa.
Prvotnim računovodstvenim politikama propisana stopa amortizacije za osobne
automobile dane u operativni leasing iznosila je 20 %.
Na kraju godine stopa je promijenjena na 30 %.
Sukladno MRS-u 16. Nekretnine, postrojenja i oprema točka 6, 42, 49 i 52 korisni
vijek trajanja dugotrajne materijalne imovine dane u operativni leasing procjenjuje se
sukladno pojedinačno ugovorenom vijeku trajanja operativnog najma.
Po novim stopama sada je definirano:
50 % za osobna vozila u operativnom leasingu na period financiranja 24 mjeseca
33,33 % za osobna vozila u operativnom leasingu na period financiranja 36 mjeseci
25% za osobna vozila u operativnom leasingu na period financiranja 48 mjeseci
20 % za osobna vozila u operativnom leasingu na period financiranja 60 mjeseci
U objašnjenju izmjene postojećih računovodstvenih odluka društvo se pozvalo na
MRS 8 Neto dobit ili gubitak u poslovanju, temeljne pogreške i promjene
računovodstvenih politika, točka 19 zbog većeg iskustva u poslovanju i točka 38 radi
dobivanja relevantnih informacija o financijskom položaju, uspješnosti i novčanim
tijekovima poduzeća, te MRS - 16 Nekretnine postrojenja i oprema točka 6, 14, 49 i
52 i MRS-a 17 Najmovi točka 41 i 44.
Cilj izmjena je promjena računovodstvenih politika kojima se utvrđuje različita visina
amortizacije. Stopa ovisno o periodu trajanja ugovora, je bitna promjena,ali je još
važnije što se izmjenom računovodstvenih politika promijenila metoda obračuna
amortizacije na način da SE OSTATAK VRIJEDNOSTI NE AMORTIZIRA!!!!!
Znači kod te promijene su bile ključne dvije stvari:
Prešlo se sa primjene  linearne metode obračuna po jedinstvenoj stopi od 20% na
cjelokupnu nabavnu vrijednost osnovnog sredstva i za sve ugovore neovisno o roku
trajanja, na metodu obračuna (linearna metoda), ali na nabavnu vrijednost osnovnog
sredstva umanjenu za ostatak vrijednosti i primjenu različitih amortizacijskih stopa
ovisno o periodu trajanja ugovora.
Izmjenom načina obračuna amortizacije realnije se iskazuje poslovni rezultat,
ravnomjerno se sučeljavaju prihodi i rashodi (onaj dio vrijednosti imovine koji se ne
prihoduje kroz ugovor o lesingu-u ostatak vrijednosti, ne opterećuje tekuće
poslovanje troškom te imovine).
Ukratko glavni razlog izmjene je bio fer i objektivno iskazivanje vrijednosti i
uspješnosti poduzeća, radi interesa svih strana zainteresiranih za poslovni rezultat
(vlasnika, menadžmenta, države i zaposlenih).   

5. ZAKLJUČAK

Uvođenjem i primjenom računovodstvenih politika hrvatsko gospodarstvo pridružuje

se procesima integracije i globalizacije na svjetskom tržištu.
Odabirom prikladnih računovodstvenih politika menadžment tvrtke u poziciji je da
položaj svog društva na tržištu prikaže u što transparentnijem obliku, a istodobno da
odabirom odgovarajućih metoda i tehnika za tvrtku odabere najoptimalniju politiku
razvoja.
Osoba koja je odgovorna u društvu da se sve poslovne transakcije društva prikažu
točno i potpuno je menadžer računovodstva.
Njegov je zadatak zato osigurati:
a) ispunjavanje svih zakonskih obveza
b) predočenje različitih varijanti upravi, zajedno s posljedicama koje izazivaju
c) neovisne analize utemeljene na činjenicama i pouzdanim podacima
d) točan prikaz negativnih posljedica
e) iskorištavanje svih zakonskih prednosti
f) javnost računovodstvenih politika i stalnost njihove uporabe
Primjenom različitih načela i knjigovodstvenih politika poslovni rezultati mogu biti
različito iskazani, a tada su neminovno ugroženi interesi vlasnika tvrtke i njegove
imovine, zaposlenika i njihove socijalne i imovinske sigurnosti, te države odnosno
šire društvene zajednice i naplate porez i doprinosa.
Literatura:

● Grupa autora, uredio Prof.dr.sc. Habek Mladen, RAČUNOVODSTVENE POLITIKE

I ODGOVORNOST UPRAVE ZA NJIHOV ODABIR TE PRIMJENU
MEĐUNARODNIH RAČUNOVODSTVENIH STANDARDA U MAKSIMIZIRANJU
DOBITKA (referati za savjetovanje), Zagreb, „Hrvatski računovođa“neovisna udruga
računovođa, poreznih savjetnika i financijskih djelatnika, 1999. g.
● Grupa autora; Mr. Hrvoje Zgombić, dipl.oec., Željko Faber, dipl. oec, Gregor
Vidmar, dipl. oec, Vedrana Jelušić, dipl. oec, RAČUNOVODSTVENI STANDARDI
KOMENTAR I PRIMJENA, Zagreb, Faber & Zgombić Plus d.o.o., 1994. g.
● Domazet Tihomir, MEĐUNARODNI STANDARDI RAČUNOVODSTVENOG
IZVJEŠĆIVANJA 2006/2007 Primjena računovodstva EU u Hrvatskoj, Zagreb,
Zgombić & Partneri- nakladništvo i informatika d.o.o., 2006. g.
● Milena Peršić, IAS-MRS 1 PREZENTIRANJE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA
(BILANCA), Pover point asterix.fthm.hr/virtualna/osobne/upload/
● IASCF, autorska prava ovlaštenog prijevoda na hrvatski Hrvatska zajednica
ovlaštenih računovođa i financijskih djelatnika Zagreb, MEĐUNARODNI
STANDARDI FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA(MSFI) uključujući međunarodne
računovodstvene standarde i objašnjenja do ožujka 2004., London, 2004.g.