Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
FRANCIS SCOTT FITZGERALD BLAGA JE NOÆAMERIÈKI ROMANu 10 knjigal:.dajeSveuèili
na naklada LiberDirektor Slavko GoldsteinGlavni urednik Milan MiriæPrvi urednik edicije Prof. dr Ivo Herge
iæUrednik Nikica PetrakFRANCIS SCOTT FITZGERALDBLAGA JE NOÆPreveo Antun SoljanZagreb 19 7 8AMERIÈKI ROMANvi 1Ü knjigaIzdajeSveuèili
na naklada LiberDirektor Slavko GoldsteinGlavni urednik Milan MiriæPrvi urednik edicije Prof. dr Ivo Herge
iæUrednik Nikica PetrakFRANCIS SCOTT FITZGERALDBLAGA JE NOÆPreveo Antun SoljanZagreb 19 7 8Naslov originala F. S. Fitzgerald TENDER IS THE NIGHT© 1931. 19M by Charles Scribner's Sons O I94(. 1951 by Frances Scott Fitzfjcrald Lana hanKate ZorzutBLAGA JE NOÆGERALDU I SARI mnogo fetesJa sam veæ s tobom! I blaga je noæAl ovdje nema svjetla, osim
to ga s neba lahori pronesu zelenom tminom na stazama 
umskim.ODA SLAVUJUPOVIJEST BOLESTI1917-1919Glava pr\>aU proljeæe 1917. kad je doktor Richard Diver prvi put do
ao u Ziirich, imao je dvadeset
est godina,
to je najljep
e doba u
ivotu èovjeka, pravi zenit za ne
enju. Bilo je ti Dicku lijepo doba, unatoè ratnim danima, jer je veæ bio previ
e vrijedan, previ
e je veæ u njega bilo ulo
eno a da bi ga naprosto ispucali iz pu
ke. Mnogo godina kasnije èinilo mu se da se èak ni u tom pribje
i
tu nije jeftino izvukao, ali oko toga nikad nijebio posve na èistu - 1917. smijao se na takvu pomisao i govorio, kao da se isprièava, da ga rat uopæe nije okrznuo. Lokalna mobilizacijska komisija uputila ga je da zavr
i studij u Ziirichu i doktorira kao
to je i planirao.
vicarska je bila otok
to su ga s jedne' strane oplakiva'i valovi grmljavine oko Gorice, a s druge strane vodopadi du
Som-me i Aisne. Po prvi put se èinilo da u kantonima ima vi
e /.ago-netnih nego bolesnih stranaca, ali se to moglo tek nagaðati... ljudi koji su
aputati po malim kavanicama Berna i Geneve mogli su isto tako biti draguljari kao i trgovaèki putnici. Ali nikome nisu promakle iz vida duge povorke oslijepljenih ili jednonogih ljudi, sakatih samrtnika
to su se susretali izmeðu sjajnih jezera Konstanze i Neuchatela. U pivnicima i izlozima trgovina vidjeli su seupadljivi plakati koji su prikazivali
vicarce kako 1914. brane svoje granice - imladi i stari s nadahnutom suro-vo
æu osorno su buljili s planina u sablasti Francuza i Nijemaca; sve to s ciljem da se
vicarsko srce uvjeri da i ono dijeli zaraznuslavu tih dana. Kako se pokolj nastavljao, plakati su postupno uvenuli i, kadasu se Sjedinjene Dr
ave upetljale u rat, nijedna se zemlja nije iznenadila vi
e od republike posestrime.Doktor Diver je do tada veæ vidio ne
to rata sa strane: 1914. bio je stipendist oksf
 
ordskog fonda Rhodes iz Connecticuta. Vratio se kuæi da odstudira posljednju godinu na sveuèili
tu John9Hopkins i diplomira. 1916. uspio se dokopati Beèa u uvjerenju da æe, ako se ne po
uri,veliki Freud prije podleæi kakvoj zrakoplovnoj bombi. U Beèu je tada smrt veæ bila stara stvar, ali Dick je uspio nabaviti dovoljno ugljena i ulja, sjediti u sobi naDamenstiftgasse i pisati radove koje je kasnije uni
tio, ali koji su, ponovo napisani, bili okosnica za knjigu
to ju je 1920. objavio u Ziirichu.Veæina nas ima svoje omiljeno, herojsko razdoblje
ivota; ovo je bilo Diverovo. Prvoi prvo, nije slutio da je privlaèan, da je ljubav, koju pru
a drugima i izaziva prema sebi, i
ta neobièno u krugu zdravih ljudi. Posljednje godine u New Havenu netko ga je nazvao »sretnim Dickom« - taj mu se nadimak usjekao u glavu.- Sretni Dièe, velika mrcino - pro
aptao bi sam sebi, hodajuæi oko posljednjih tre
èica vatre u sobi. - Pogodio si kao prstom, sinko. Nitko ovo nije ni naslutio prije nego si ti na to nabasao.Poèetkom 1917. kada je bivalo sve te
e naæi ugljen, Dick je spalio kao ogrjev gotovo stotinu ud
benika
to ih je prikupio; ali svaku je knjigu polagao na vatru s dubokimlikovanjem u sebi i sigurno
æu da je on sam sa
etak svega
to je u knjizi i da æe je moæizimirati i pet godina kasnije, ako je zaslu
ila da se rezimira.
ivio je tako danima, i noæima ako je bilo potrebno, ogrnut sagom preko pleæa, s dubokim mirom uèenjaka, mirom koji je najvi
e od svega nalik nebeskome - ali koji se, kao
to æe se uskoro vidjeti, morao prekinuti.Svom tijelu koje je gimnasticiralo na spravama u New Havenu, a sada plivalo u zimskom Dunavu, zahvaljivao je sada
nju izdr
ljivost. Dijelio je stan s Elkinsom, drugim tajnikom ambasade; katkada bi ih posjetile dvije zgodne djevojke - koliko treba, ali ne previ
e, a nije pretjerivao ni s ambasadom. Poznanstvo s Edom Elkinsomprobudilo je u njemu prve nejasne sumnje u kakvoæu vlastitih mentalnih procesa; nije mogao utvrditi da su temeljito drukèiji od Elkinsovog mi
ljenja - Elkins je znaonabrojiti sve bekove u momèadi New Havena u posljednjih trideset godina.- A Sretni Dick sigurno nije jedan od tih sposobnih ljudi; morao bi biti manje netaknut, pa èak i pomalo i nagrizen. Ako mu to
ivot neæe pru
iti, onda bolest ili slomljeno srce ili kompleks manje vrijednosti nisu nikakav nadomjestak, premda bi bilo zgodno lijeèiti kakva polomljena rebra dok ne ispadnu bolja od izvorne graðe.Rugao se vlastitom zakljuèivanju, nazivajuæi ga varavim i »amerièkim« - njegovo mjerilo nepromi
ljenog fraziranja sastoja-lolo se u tome da ga nazove amerièkim. Znao je ipak da svoju ne-naèetost plaæa ncpotpuno
æu.- Najljep
e
to ti mogu po
eljeti, dijete moje - govorila je vila Cmo
tapa u Thackcravcvoj Ruti i prstenu - jest malo nesreæe.U nekim raspolo
enjima
derao se zbog vlastitog zakljuèivanja: zar sam
to mogao onda kad je Pete Livingstone sjedio u svlaèionici za vrijeme klupskih izbora, dok su ga svi kao ludi tra
ili na sve strane? A ja sam bio izabran, premda inaèe ne bih bio nikako u
ao u Bratov
tinu, jer sam poznavao tako malo ljudi. On je bio dobar i na svommjestu: ja sam morao sjediti mjesto njega u svlaèionicama. Mo
da bih i bio, da sam mislio da imam ikakvih izgleda da budem izabran. Ali Merccr je tih dana stalno navraæao k meni u sobu. Valjda sam ipak znao da imam izgleda, i te kako sam znao. Ali ba
bi mi trebalo da sam tamo pod tu
e-vima progutao svoju ambiciju i stvorio u sebi konflikt interesa.Na sveuèili
tu, poslije predavanja, znao se oko toga prepirati s mladim rumunjskim intelektualcem, koji ga je umirivao: -Nema dokaza da je Gocthe patio od »konfliktamotiva« u modernom smislu rijeèi ili, na primjer, èovjek kao Jung. Ti nisi ro-mantièki filozof - ti si uèenjak. Ti ima
pamæenje, snagu, karakter - osobito zdrav razum. To æe biti tvoja nevolja: prosudba samoga sebe. Jednom sam poznavao èovjeka koji je dvijegodine radio na mozgu jednog pasanca u uvjerenju da æe prije ili kasnije o pasanèevu mc/.gu znati vi
e od bilo koga na svijetu. Stalno sam mu dokazivao da time zapravo ne
iri granice ljudskih moguænosti - jer je to previ
e proizvoljno. I dakako, kadje svoj rad poslao nekom medicinskom èasopisu, odbili su ga - upravo su bili prihvatili tezu drugog autora o istom predmetu. Nije imao zdrave pameti.Dok je do
ao u Ziirich s manje Ahilovih peta nego
to treba da se opremi stonoga, ali ipak s mnogima - gajio je iluzije o vjeènoj snazi i zdravlju, kao i o su
tinskoj d
 
obroti ljudi - bile su to iluzije èitavog jednog naroda, la
i pokoljenja granièarskihmajki koje su morale prijetvorno pjevu
iti da nema vukova pred vratima brvnare. Kad je doktorirao, rasporedili su ga u neurolo
ku jedinicu koja se formirala u Bar-sur-Aube.Na njegovo gnu
anje, rad u Francuskoj bio je vi
e èinovnièki nego praktièan. Za nadoknadu,imao je dovoljno slobodnog vremena da zavr
i kratki ud
benik i prikupi gradu za slijedeæi pothvat. Vratio se u Ziirich u proljeæe 1919, demobiliziran.Sve ovo djeluje donekle kao biografija, ali koja nam ne pru
a zadovoljstvo da znamo da je na
junak, poput Grant'a koji ljenèari u trgovini mje
ovite robe u Galeni, spreman na zov zamr
ene sudbine. Ali budimo mirni - èas Dicka Divera je kucnuo.11Glava drugaBio je vla
an travanjski dan i dugi su se dijagonalni oblaci pru
ali preko Albishorna i nepokretnih voda u dolinama. Zli-rich je donekle nalik na kakav amerièki grad.Osjeæajuæi, sve od svog dolaska prije dva dana, da mu ne
to nedostaje, Dick je ustanovio da je to onaj dojam
to ga je imao u ogranièenim francuskim ulièicama, da izvan njih nema nièega. Zurich je pru
ao vi
e od Ziiricha samog - oèi bi ti se po strmim krovovima uspe-le do zveckavih kravljih pa
njaka, a odatle do udaljenih planinskih grebena -
ivot je tako bio okomica
to vodi ravno u raz-glednièki raj. Alpski krajolici, rodno mjesto igraèaka i
ièara, vr-tuljaka i satnih zvona, nisu bili stalno pod nosom kao u Francuskoj, gdje ti loza raste oko nogu gdjegod stane
.U Salzburgu je Dick jednom osjetio nakalemljenu nazoènost èitavog stoljeæa kupljene iposuðene glazbe; u Ziirichu je jednom osjetio, u sveuèili
nim laboratorijima, dok je pa
ljivo prebirao po kori jednog mozga, daje vi
e nalik kakvom graditelju igraèaka negotornadu koji je prije dvije godine prohujao kroz stare neo
bukane zgrade sveuèili
taHopkins, tornadu kojega nije mogla zaustaviti ni ironija divovskog Krista u predvorju.Ipak je odluèio da jo
dvije godine ostane u Ziirichu, jer nije potcjenjivao vrijednost pravljenja igraèaka, beskrajne preciznosti i beskrajnog strpljenja.Danas je krenuo da posjeti Franza Gregoroviusa u Dohmle-rovoj klinici na Ziirichsee. Franz, stalni patolog u klinici, Vau-dois po roðenju, nekoliko godina starijiod Dicka, doèekao ga je na tramvajskoj postaji. U svom je izgledu imao ne
to mraèno ivelièanstveno, nalik Cagliostru, u kontrastu s gotovo pobo
nim oèima; bio je treæe koljeno Gregoroviusa - djed mu je bio Krae-pelinov uèitelj kad se psihijatrija tek raðala iz povijesne tmine. Po svom je znaèaju bio ohol,
estok i tvrdoglav - umi
ljao je daje12hipnotizer. Premda se izvorni obiteljski genij pomalo zamorio, Franz æe bez sumnjebiti izvrstan klinièar.Na putu do klinike rekao je: - Prièaj mi o do
ivljajima iz rata. Jesi li se promijenio kao svi ostali? Kosa ti je vidim jo
uvijek riða. Ima
isto ono amerièko lice kojemuse ne vide godine.- Nisam ni omirisao rat - rekao je Dick. - To mora da si shvatio iz mojih pisama, Franz.- To ni
ta ne znaèi... imamo neke pacijente u
oku, koji su samo izdaleka èuli zraèni napad. Ima ih nekoliko koji su samo èitali novine.- To je besmisleno.- Mo
da i jest, Dick. Ali mi smo bogata
ka klinika... rijeè »besmisleno« ne upotrebljavamo. Reci po
teno, jesi li do
ao posjetiti mene ili djevojku?Iskosa su se pogledali; Franz se zagonetno nasmije
io.- Razumije se da sam proèitao sva prva pisma - rekao je slu
benim basom. - Kad je poèela promjena, tankoæutnost me prijeèila da ih otvaram i dalje. Sluèaj je zapravo pre
ao utvoje ruke.- Znaèi da je ona dobro? - pitao je Dick.- Savr
eno dobro. Bila je na mojoj brizi; zapravo, zadu
en sam za veæinu engleskih i amerièkih pacijenata. Zovu me doktor Gregory.- Da ti objasnim kako je bilo s tom djevojkom - rekao je Dick. - Samo sam je jednom vidio, zbilja. Kad sam do
ao ovamo da se s tobom oprostim prije odlaska u Francusku. Tada sam prvi put obukao uniformu i osjeæao sam se u njoj stra
no la
no ... nasve strane sam salutirao redovima i sliène stvari.
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more