Genocid
u
Jugoslaviji
1
www.krajinaforce.com
Genocid u Jugoslaviji 1941‐1945, 1991...
Smilja Avramov.
Prof dr Smilja Avramov, svetski stru
č
njak za me
đ
unarodno pravo, koja je ceo svoj radni vek posvetila utemeljenju principa istine i pravde, nedavno je objavila studiju „Genocid u Jugoslaviji 1941-1945“ u kojoj nam otkriva jedan svet u kome smo živeli, a koji nismo poznavali.
Skrivanje
istine
‐
zlo
č
in
protiv
č
ove
č
nosti
Sve do objavljivanja kapitalnog dela Arons (Mark Aarons) i Loftusa (JohnLoftus), i delimi
č
ne deklasifikacije arhivske gra
đ
e iz Drugog svetskog rata,razlozi za pre
ć
utkivanje genocida nad Srbima traženi su isklju
č
ivo u ideološkomopredeljenju SFRJ
U svetskoj literaturi dvadeseti vek nazvan je vekom „megasmrti“. Me
đ
u mnoštvomoblika masovnih umorstava u dvadesetom veku, centralno mesto pripalo je genocidu.Samo u Drugom svetskom ratu, od 55 miliona ljudskih života stradalih u direktnoj borbi,ili od bombardovanja, epidemije i gladi, 10 miliona bile su žrtve genocida: Jevreji,Jermeni, Romi, Rusi, Ukrajinci i oko milion Srba.Kada je 1951. stupila na snagu Konvencija o spre
č
avanju i kažnjavanju zlo
č
ina genocida,malo pažnje posve
ć
eno je nau
č
noj obradi ovog fenomena. U sklopu hladnoratovskestrategije zapada protiv istoka, razra
đ
ena je strategija „zaborava i prevazilaženjaprošlosti“ kao njen sastavni deo. Ideja je potekla od pape Pija DžII, koji je u pomirenjukatoli
č
kih zemalja, pobednika i poraženih, pre svega Nema
č
ke i Francuske, video mo
ć
nubranu protiv komunizma i isto
č
nog bloka. Uz aktivnu ulogu Vatikana postignut jekonsenzus zapadnih zemalja, i otvoren proces preoblikovanja istaknutih nacista, okorelihratnih zlo
č
inaca, u „borce za demokratiju“, u nove krstaške ratnike u obra
č
unu saIstokom.Preživeli logoraši i potomci žrtava genocida nad Jevrejima podigli su glas protesta;doživeli su „strategiju zaborava“ kao najtežu uvredu. „
Ć
utanje je zlo
č
in protiv
č
ove
č
nosti“ uzviknula je Sara Berkovic.Protesti Jevreja širom sveta urodili su plodom. Posle skromnih dela krajem pedesetih,koja su se bavila tehni
č
kom stranom ubijanja, bez ulaženja u suštinu problema,postepeno se širio krug analiti
č
ara koji su svestrano, iz razli
č
itih uglova prou
č
avaligenocid. Odlu
č
uju
ć
u ulogu u tome imala su dela Teodora Adorna i Hane Arent. Ova dvafilozofa postavila su genocid u odnosu na strukturu i logiku modernog života. Odbacili surazmatranje genocida kao neki bizarni doga
đ
aj, ili usputnu grešku u modernoj istoriji.Umesto toga postavili su genocid kao deo istorije,
č
ije je višedimenzionalno prou
č
avanjeneophodno da bismo shvatili u kojoj vrsti društva živimo. Kao rezultat tih nastojanja, uposlednje
č
etiri decenije prošlog veka, objavljeno je nekoliko hiljada knjiga, formirani subrojni instituti koji se i danas bave genocidom.