Professional Documents
Culture Documents
RAZVOJ
Sve promene u organizmu koje se dešavaju tokom života. Kategorije promena:
Kvantitativne promene (rast ili povećanje, bez bitnih promena sistema), Kvalitativne
promene: (strukturalna i funcionalna promena sistema, prerastanje jednog u drugi-
prerastanje praktične, senzomotorne int u unutrašnje, simboličko mišljenje.).
Generativne novine u ponašanju se ispoljavaju u obliku nastajanja (pojava novih
emocija, tipova socijalnog reagovanja, načina rešavanja problema), nestajanja
(organsko propadanje kada dolazi do degenrativnih promena usled bolesti ili starenja)
i alternacije (smenjivanje-preobražaj istog organskog ili psihičkog sistema). Ključni
pojam u razvoju je pojam promene. Ali nisu sve promene razvojne: tu ne spadaju
repetitivne promene (aktivnosti koje se stalno ponavljaju), ciklične ili periodične
(smena god.doba), ritmične promene (rad srčanog mišića). Razvojne promene
podrazumevaju system.varijaciju ponašanja u funkciji vremena iz čega slede njihova
posebna obeležja
novorođenčeta) u
razvoja
vreme kada se mislilo da učenje još ne ostavlja trag.
(period pre rođenja i period
MEHANISTIČKI MODEL
Umesto temeljnog plana prirode, ovde se govori o planu obuke, učenje tj. vaspitnom
planu.
To znači da ne ostoji unapred određen razvojni put koji svaka jedinka treba da pređe da bi
dostigle psihičku zrelost. Pojam razvoja izjednačen sa pojmom učenja. Sredinski činioci
su ključni faktori razvoja a učenje osnovni mehanizam generišućih promena.
Istraživački problemi:
1. Ispitivanje psihologije životinja sa ciljem da se bolje upoznaju i razumeju procesi
učenja kod čoveka.
2. Proučavanje ranog razvoja i uticaja ranog negativnog iskustva na kasniji razvoj.
3. Ispitivanje sredinskih uslova koji uslovljavaju promene u ponašanju.
Mehanistički model se izjednačava sa bihejviorizmom koji je odricao svako postojanje
mentalističkih pojmova, svodeći sve psihološke pojave na ponašanje ili S-R veze
(asocijacije draži I reakcije). Džon Votson rodonačelnik bihejviorizma, često je isticao
svoje uverenje o isključivom značaju učenja za promene u ponašanju. U svom navodu iz
“Proglasa” rekao je da posebnom obukom može od tuceta dece učiti da svako od njih
postane ono što on odabere. Posebna obuka je značila primenu Pavlovljevog principa
klas.uslovljavanja u objašnjenju sticanja novena u ponasanju. Torndajkovo otkriće učenja
putem pokušaja I pogrešaka poslužilo je bihejvioristima da potvrde postojanje novog tipa
uslovljavanja- instrumentalno ili operantno. Radnja koja se uči predstavlja instrument
dolaženja do cilja. Dok kod klasičnog uslovljavanjauvek postoje parovi draži koje treba
da izazovu određenu reakciju, ovde organizam treba spontano da izvede neko ponašanje
iz kojeg se tačan odgovor izdvaja I učvršćuje. Opservaciono ili vikarijsko uslovljavanje
(proces imitacije I identifikacije) ima značaj u sticanju socijalno poželjnih oblika
ponašanja ali je jednako odgovorno za nastanak antisocijalnih I devijantnih ponašanja.
VIGOTSOVA TEORIJA
Mehanistički eksplanatorni model razvoja zastupljen je u teoriji kulturno-istorijskog
razvoja Vigotskog. On je imao otpor prema bihejviorizmu I svim biološkim
koncepcijama razvoja koje je najoštrije kritikovao. Pojam učenja kod Vigotskog se
odnosi na opšti proces formiranja viših ment.funkcija u soc-kulturnoj sredini, usvajanje
produkata date culture I sticanje soc.iskustva kroz zajedničku aktivnost sa drugim
ljudima. Zato socijalna sredina nije samo okvir razvoja već I nužan uslov I izvor razvoja.
Sam process psihičke ontogeneze, po Vigotskom, uključuje dve čvrsto spojene I
međusobno isprepletene linje: biološki I kulturni razvoj. Kulturni razvoj postaje
specifičan I ni sa čim uporediv, pošto se odvija istovremeno sa organskim sazrevanjem,
jer se kao nosilac tog razvoja pojavljuje organizam deteta koje raste, menja se I sazreva.
Razlike u ponašanju primitivnog I kulturnog čoveka ne mogu se objasniti većom
zapreminom mozga ili nekim drugim biološkim svojstvima, već upravo povećanjem
složenosti soc.odnosa I soc.delatnosti tokom kulturnog razvitka u kome su izrađivana
različita spoljašnja pomoćna sredstva koja su menjala prirodu funkcija mišljenja,
pamćenja I dr. Radijus prirodnih sistema aktivnosti je značajno proširen zahvaljujući
stvaranju novih oruđa koji nadomešćuju prirodna ograničenja. Vigotski je smatrao da
učenje uvek ide ispred razvoja I vuče razvoj sa sobom. Iz tog stava izveden je pojam
“zone proksimalnog razvoja” – ono što dete može samo govori nam njegovom razvoju u
današnjem danu a ono što može uz pomoć odraslih govori o njegovom razvoju u
sutrašnjem danu. Time se opet naglašava važnost soc.interakcije (zajednička akt.između
odraslih I dece). Objašnjavajući razliku kod životinja I čoveka došao je do zapažanja da
je razvoj kod životinjs određen iskustvom vrste I individualnim iskustvom dok se kod
čoveka kao pokretač duševnog razvoja pojavljuje factor soc.isustva. Socijalno iskustvo je
fiksirano u produktima materijalne I duhovne culture jednog naroda.