Chopra, Deepak-Tijelo I Duh

Fizièki je svijet - ukljuèujuæi i na a tijela - reakcija promatraèa.
Mi stvaramo svoja tij

ela isto kao to stvaramo svoj do ivljaj svijeta.
Dr. Deepak Chopra
TIJELO I DUH, JEKA VJEÈNOSTI
Ostale knjige dr. Deepaka Chopre
STVARANJE ZDRAVLJA POVRATAK RISHIJA KVANTNO LIJEÈENJE SAVR ENO ZDRAVLJE NEUVJETOVANI
IVOT
TIJELO I DUH, RIJEKA VJEÈNOSTI
Kvantna alternativa starenju
BR. DEEP AK CHOPRA
Dvostruka Duga
2002. ÈAKOVEC
Naslov izvornika "Ageless Body, Timeless Mind" dr. Deepak Chopra
Prvo amerièko izdanje Harmony Books, Crown Publishers Inc. 1993. © 1993. by Deepak C
hopra, M.D.
Nakladnik i nositelj prava za Hrvatsku "Dvostruka Duga" d.o.o. Magdaleniæeva 1/2,
40000 Èakovec
Prijevod: Adrian Predrag Kezele Lektura: Spomenka Dragoviæ Ovitak: Novena d.o.o.,
Zagreb Tisak: MTG - TOPGRAFd.o.o., Velika Gorica Naklada 1. izdanja: 1700
* y Naklada 2. izdangflo^K
CHOPRA, Deepak
Tijelo i duh, rijeka vjeènosti : kvantna alternativa starenju / Deepak Chopra ; [p
revodilac Adrian Predrag Kezele] - Èakovec : Dvostruka duga, 1995. - 303 str. ; 24
cm
Prijevod djela: Ageless Body, Timeless Mind. - Kazalo
ISBN 953-96171-5-4
950719015
613(02.027.3)
ADRZAJ
Zahvale 7
PRVI DIO Zemlja gdje nitko nije star 13
U PRAKSI: Kako stvoriti novu sliku svoga tijela
45
DRUGI DIO -
Starenje i svjesnost 55
U PRAKSI: Snaga svijesti 93
TREÆI DIO Pobjeda nad neredom 107
U PRAKSI: Mudrost neodreðenosti 157
ÈETVRTI DIO Znanost o dugovjeènosti 173
U PRAKSI: Dah ivota 234
PETI DIO
Raskidanje èarolije smrtnosti 249
U PRAKSI: Bezvremeni put 281
Indeks 296
¦aWa!
Pisanje ove knjige omoguæeno je podr kom, ljubavlju i ohrabrenjem koju su mi pru ile s
ljedeæe osobe:
Moji prijatelji, osoblje u Kvantnom nakladni tvu (Quantum Publications) - Roger, G
ita, Carol, Mara, Steve, Bob, Joe, Sherryl i Jimmy. Va a svakodnevna briga potièe mo
j rad.
Moja supruga i djeca, èija ljubav se oèituje na tako mnogo naèina, ali naroèito u veliko
du nom strpljenju i razumijevanju.
Moj zastupnik, Muriel Nellis, èije je mudro vodstvo oblikovalo svaki korak u mojoj
spisateljskoj karijeri.
Moj urednik, Peter Guzzardi - ova knjiga je prvenstveno bila njegova zamisao i j
edino on zna koliko je sposobnosti i strpljivosti bilo potrebno prije nego su ov
e stranice dosegnule njegove visoke ideale.
Wayne Dyer, koji mi je pru io svoje predano prijateljstvo i izazvao me do novih vi
sina.
George Harrison, zbog njegove izuzetne ljubavi i prijateljstva, te velikodu nog do
prinosa u audio verziji ove knjige.
I moji dragi roditelji, najbolji primjer dostojanstvenog starenja koji znam.
Hvala vam svima. Nadam se da ova knjiga opravdava va e povjerenje u mene i budi na
du u buduænost èovjeèanstva.
Ljudi ne stare. Kad prestanu rasti,
postanu stari. ANONIMNI AUTOR
Kad biste èovjeèanstvu oduzeli vjeru u besmrtnost, odjednom bi presahnula ne samo lj
ubav, veæ i svaka sila koja odr ava ivot. DOSTOJEVSKI
Kreæem se s beskonaènim u prirodnoj sil Posjedujem vatru du e Posjedujem ivot i iscjelj
enje RIG VEDA
Pogledaj ove svjetove koji se vrte iz ni tavila. Ta je moæ u tvom dosegu. RUMI
PRVI DIO
ZEMLJA GDJE NITKO NIJE STAR
elio bih da mi se pridru ite na putovanju do otkriæa. Istra ivat æemo tijesta gdje se ne
primjenjuju pravila svakodnevnog ivota. Ova pravila zrièito tvrde da je krajnja su
dbina svakog od nas ostarjeti, postati slabim i lmrijeti. Tako je bilo stoljeæe za
stoljeæem. Meðutim, odbacite svoje stavove > onome to zovemo stvarnost kako bismo mo
gli postati pioniri u zemlji gdje u mladalaèki polet, obnova, stvarala tvo, radost,
ispunjenje i bezvremenost ajednièko iskustvo svakodnevice; gdje starost, senilnost
, nemoæ i smrt ne lostoje èak ni kao moguænost.
Ako takvo mjesto postoji, to nas spreèava da odemo tamo? Prepreka nije teka tamna p
lanina ili neistra eno more. Prepreka je na e uvjetovanje, na ajednièki pogled na svije
t koji smo nauèili od na ih roditelja, uèitelja i Iru tva. Ovaj naèin gledanja na stvari -
stara paradigma - prikladno nazvana hipnoza dru tvenog uvjetovanja", stvoreni je
privid u kojem smo pristali ajednièki sudjelovati.
Va e tijelo stari, a vi nad njim nemate kontrolu; jer je ono programirano la ivi po
pravilima po kojima smo zajednièki uvjetovani. Ako i postoji ne to irirodno i neizb
je no u procesu starenja, to se ne mo e spoznati sve dok se ie raskinu lanci na ih sta
rih uvjerenja. Da biste postigli da va e tijelo i duh ludu rijeka vjeènosti - a to j
e obeæanje ove knjige - morate odustati od deset pretpostavki o tome tko ste i kak
va je prava narav va eg duha i tijela. Ove iretpostavke tvore osnovu pogleda na sv
ijet koji dijelimo.
1. Postoji objektivni svijet neovisan od promatraèa i na a tijela su dio tog objekti
vnog svijeta.
13
tijelo i duh, rijeka vjeènosti
2. Tijelo je sastavljeno od malih djeliæa materije meðusobno odvojenih vremenom i pr
ostorom.
3. Duh i tijelo su odvojeni i neovisni jedan od drugog.
4. Materija je primarna, svijest sekundarna. Drugim rijeèima, mi smo tjelesni stro
jevi koji su nauèili misliti.
5. Ljudska svijest mo e se u potpunosti objasniti kao proizvod biokemije.
6. Kao pojedinci, mi smo nepovezani, samosvojni entiteti.
7. Na e zapa anje je automatsko i daje nam toènu sliku svijeta.
8. Vrijeme postoji kao apsolutno, a mi smo njegovi zarobljenici. Nitko ne mo e pob
jeæi zubu vremena.
9. Na a prava narav potpuno je odreðena tijelom, egom i osobno æu. Mi smo sve njevi sjeæanj
i elja, zapakirani u krv i meso.
10. Patnja je nu na - ona je dio stvarnosti. Neizbje no, mi smo rtve bolesti, starenj
a i smrti.
Ove pretpostavke se u daleko izvan pojma starenja i odreðuju svijet odvojenosti, pro
pasti i smrti. Na vrijeme se gleda kao na zatvor iz kojeg nitko ne bje i; na a tijel
a su biokemijski strojevi koji se, kao i svi strojevi, moraju pokvariti. "Na a je
narav", potvrdio je jednom Lewis Thomas, "da se u odreðenoj dobi potro imo, postanem
o nepokretni i umremo, i to je to." Ovo motri te, tvrda linija materijalistièke znan
osti, previða mnogo toga o ljudskoj naravi. Mi smo jedina stvorenja na Zemlji koja
mogu promijeniti svoju biologiju onim to mislimo i osjeæamo. Jedini posjedujemo ivèan
i sustav koji je svjestan pojave starenja. Stari lavovi i tigrovi ne shvaæaju to im
se dogaða - ali mi shvaæamo. Po to smo svjesni, na e mentalno stanje utjeèe na ono èega sm
svjesni.
Bilo bi nemoguæe odvojiti neku misao ili osjeæaj, neko uvjerenje ili pretpostavku ko
ja nema izravni ili neizravni uèinak na starenje. Na e stanice stalno prislu kuju na e m
isli i zbog njih se mijenjaju. Napad depresije mo e napraviti pusto u imunolo kom sus
tavu; zaljubljenost ga mo e osna iti. Oèaj i beznaðe poveæavaju rizik od srèanog napada i r
ka pa tako skraæuju ivot. Radost i ispunjenje èine nas zdravima i produ uju ivot. To znaè
da se granica izmeðu biologije i psihologije ne mo e sa sigurno æu povuæi. Sjeæanje na str
s, a to je samo misao, potièe istu struju destruktivnih hormona kao i stres sam.
;emlja gdje nitko nije star -15-
Po to duh utjeèe na svaku stanicu u tijelu, starenje je neodreðeno i iromjenjivo; mo e s
e ubrzati, usporiti, zaustaviti na neko vrijeme, èak i ireokrenuti. Posljednjih je
nekoliko desetljeæa stotine istra ivanja potvrdilo la je starenje ovisnije o pojedi
ncu mnogo vi e nego se to ikad u pro losti ami ljalo.
Meðutim, najznaèajnija promjena nije sadr ana u pojedinaènim nalazima, eæ u potpuno novom
pogledu na svijet. Deset pretpostavki stare paradigme e opisuju toèno na u stvarnost
. To su izmi ljotine ljudskog uma koje smo retvorili u pravila. Da bismo uputili i
zazov samom starenju, moramo najprije putiti izazov ovom pogledu na svijet, jer
ni ta nema takvu vlast nad tijelom ao uvjerenja na eg uma.
Svaka pretpostavka stare paradigme mo e se zamijeniti potpunijim i ro irenijim oblik
om istine. Ove nove pretpostavke takoðer su samo zamisli tvorene ljudskim umom, al
i one dozvoljavaju mnogo vi e slobode i snage, laju nam sposobnost da ispravimo pr
ogram starenja koji sada upravlja na im tanicama.
Deset novih pretpostavki:
1. Fizièki je svijet - ukljuèujuæi i na a tijela - reakcija promatraèa. Mi stvaramo svoja
tijela isto kao to stvaramo svoj do ivljaj svijeta.
2. U svojem osnovnom stanju, na a tijela su sastavljena od energije i obavijesti,
a ne od èvrste materije. Energija i obavijest predstavljaju pojavljivanje beskonaèni
h polja energije i obavijesti koje pro imaju svemir.
3. Duh i tijelo su neodvojivi. Jedinstvo, moje "ja", odvaja se u dvije struje is
kustva. Do ivljavam subjektivnu struju misli, osjeæaja i elja. Objektivnu struju do ivl
javam kao tijelo. Na dubljoj razini, meðutim, dvije struje se susreæu u jednom stvar
alaèkom izvoru. Taj nas izvor predodreduje za ivot.
4. Biokemija tijela je proizvod svijesti. Uvjerenja, misli i osjeæaji stvaraju kem
ijske reakcije koje podr avaju ivot u svakoj stanici. Starenje stanice konaèni je pro
izvod svijesti koja je zaboravila kako da ostane mlada.
5. Èini se daje zapa anje automatsko, ali je ono u stvari nauèena pojava. Svijet u kom
e ivite, ukljuèujuæi i do ivljaj va eg tijela, potpuno je diktiran time kako ste ga nauèil
zapa ati.
16- tijelo i duh, rijeka vjeènosti
Ako promijenite svoje zapa anje, promijenit æete svoj do ivljaj tijela i svoj svijet.
6. Impulsi inteligencije svake sekunde stvaraju va e tijelo u novim oblicima. Ono t
o vi jeste zbroj je tih impulsa, a mijenjajuæi njihov obrazac, vi æete mijenjati seb
e.
7. Iako se svaka osoba èini odvojenom i neovisnom od druge, svi smo mi povezani ob
rascima inteligencije koja upravlja cijelim kozmosom. Na a tijela su dio univerzal
nog tijela, na duh je vid univerzalnog duha.
8. Vrijeme nije apsolutno, samo je vjeènost apsolutna. Vrijeme je izmjerena vjeènost
, bezvremenost rascjepkana na djeliæe i komadiæe (sekunde, sate, dane, godine). Ono t
o nazivamo tijekom vremena odraz je na eg zapa anja promjene. Kad bismo mogli zapazi
ti nepromjenjivost, vrijeme kakvo poznajemo prestalo bi postojati. Mo emo nauèiti pr
obavljati ne-promjenu, vjeènost, apsolutno. Èineæi to, bit æemo spremni stvoriti fiziolo
giju besmrtnosti.
9. U svakom od nas stanuje nepromjenjiva stvarnost. Duboko unutar nas, nepoznata
na im osjetilima, nalazi se najdublja su tina na eg bitka, polje ne-promjene koje stv
ara osobnost, ego i tijelo. Kako je to na e osnovno stanje - to je ono to mi zaprav
o jesmo.
10. Mi nismo rtve starenja, bolesti i smrti. To je dio scene, a ne promatraèa, vidi
oca koji je otporan na bilo koju vrstu promjene. Taj vidjelac je duh, izraz vjeèno
g bitka.
Ovo su iroke pretpostavke koje stvaraju novu stvarnost. Sve su zasnovane na otkriæi
ma kvantne fizike, nastalima jo prije gotovo stotinu godina. Sjeme nove paradigme
posijali su Einstein, Bohr, Heisenberg, i drugi pioniri kvantne fizike koji su
shvatili da je prihvaæeni pogled na fizièki svijet pogre an. Iako se pojave koje su "t
amo vani" èine stvarnima, nema dokaza da postoji stvarnost odvojena od promatraèa. Èak
ni dvoje ljudi ne dijele toèno isti svemir. Svaki pogled na svijet stvara svoj vl
astiti svijet.
elio bih vas uvjeriti da ste mnogo vi e od va ih ogranièenih tijela, ega i osobnosti. P
ravila uzroka i posljedice, onakva kakva prihvaæate, stjesnila su vas u opseg va eg
tijela i duljinu ivotnog vijeka. U stvarnosti, polje ljudskog ivota otvoreno je be
zgraniènom. U svojoj najdubljoj razini, va e tijelo je
eemlja gdje nitko nije star
¦ 17
rjeèno, va duh je besmrtan. Jednom kada se poistovjetite s tom stvarno æu, soja odgovar
a kvantnom pogledu na svijet, starenje æe se iz osnova promi-leniti.
Okonèanje tiranije osjetila
Listo ne to prihvaæamo stvarnim? Zato jer to mo emo vidjeti i dodirnuti, »vatko ima pred
rasude u korist pojava koje su, kako nam prenose na a »sjetila, ohrabrujuæe trodimenzi
onalne. Vid, sluh, dodir, okus i miris pothra-ijuju istu poruku: stvari su takve
kakvim izgledaju. U skladu s ovom stvarno æu, Zemlja je ravna, tlo pod va im nogama j
e nepokretno, sunce izlazi 1a istoku i zalazi na zapadu, sve je to tako jer se n
a im osjetilima èini takvim, fako dugo dok osjetila prihvaæamo bez pitanja, ove èinjenic
e su neosporne.
Einstein je shvatio da su vrijeme i prostor takoðer proizvodi pet osjetila; idimo
i dodirujemo predmete koji zauzimaju tri dimenzije i do ivljavamo )ojave u nekom r
edoslijedu. Ipak, Einstein i njegove kolege uspjeli su ukloniti >vu masku pojavn
osti. Oni su preslo ili vrijeme i prostor u novu geometriju ;oja nema ni poèetka ni
kraja, nema rubova ni èvrstine. Ispalo je da je svaka :vrsta èestica paketiæ energije
nalik utvari koja titra u ogromnoj praznini.
Stari model vremena i prostora uni ten je i zamijenjen bezvremenim ekuæim poljem sta
lnog preobra avanja. Ovo kvantno polje nije odvojeno od las - ono jeste mi. Dok pr
iroda stvara zvijezde, galaksije, kvarkove i leptone, "i i ja stvaramo sebe same
. Velika prednost ovog novog pogleda na svijet je i tome to je izuzetno kreativan
- ljudsko tijelo, kao i sve drugo u kozmosu, talno se, svake sekunde, ponovno s
tvara. Iako vas va a osjetila obavje tavaju la stanujete u èvrstom tijelu u vremenu i
prostoru, to je samo najpovr nija azina stvarnosti. Va e tijelo je mnogo èudesnije - o
no je organizam u stalnom ijeku, osna en milijunima godina inteligencije. Ova je i
nteligencija Kjsveæena prekrivanju stalne promjene to se dogaða u vama. Svaka stanica
nali je terminal povezan s kozmièkim raèunalom.
Iz ove perspektive, èini se nemoguæim da ljudsko tijelo uopæe stari. Iako e novoroðenèe do
ima slabim i bespomoænim, ono je opremljeno nesavladi-ora obranom protiv zuba vrem
ena. Kad bi dijete moglo saèuvati svoj gotovo leranjiv imunolo ki sustav, fiziolozi
procjenjuju da bismo ivjeli barem Ivjesto godina. Kad bi dijete moglo saèuvati svoj
e sjajne arterije, gipke poput vile, kolesterol se ne bi mogao nigdje smjestiti
i srèane bolesti ne bi bile loznate. Svaka od 50 trilijuna stanica novoroðenèeta je bi
stra poput ki ne
¦18- TIJELOIDUH,RIJEKAVJEÈNOSTI
kapi, bez traga otrovnih tvari; takve stanice nemaju razloga stariti, jer unutar
njih ni ta nije poèelo smetati njihovom savr enom djelovanju. Meðutim, djetetove stanic
e nisu stvarno nove - atomi u njima kru ili su svemirom milijardama godina. Ali, d
ijete je novo zbog nevidljive inteligencije koja je oblikovala jedinstveni ivotni
oblik. Bezvremeno polje prona lo je novi plesni korak, pulsirajuæi ritam novoroðenog
tijela.
Starenje je maska koja skriva gubitak inteligencije. Kvantna nam fizika govori d
a nema kraja kozmièkom plesu - univerzalno polje energije i obavijesti nikad ne za
ustavlja vlastito preobra avanje, ono postaje novo svake sekunde. Procjenjuje se d
a se svake sekunde u svakoj stanici odvija 6 trilijuna raznih procesa. Ako bi se
ova struja preobra avanja ikad zaustavila, u va im stanicama nastao bi nered, to je
druga rijeè za starenje.
Na kruhu starom jedan dan nastaje plijesan jer je prepu ten vlazi, gljivicama, oks
idaciji i raznim uni tavajuæim kemijskim promjenama. Vap-nenaèka stijena s vremenom se
smanjuje jer je vjetar i ki a nagrizaju, a ona se nema snage obnavljati. Na a tijel
a takoðer prolaze kroz procese oksidacije - napadaju ih gljivice i razni mikroorga
nizmi, izlo ena su istom vjetru i ki i. Ali, suprotno komadu kruha ili vapnenaèkoj sti
jeni, mi se mo emo obnavljati. Na e kosti ne pohranjuju kalcij kao to èini stijena - on
kru i kroz njih. Svje i atomi kalcija stalno ulaze u na e kosti i napu taju ih, veæ prema
potrebama tijela, ponovno postajuæi dijelom krvi, ko e ili drugih stanica.
Da biste ostali ivi, va e tijelo mora ivjeti na krilima promjene. U ovom trenutku iz
di ete atome vodika, kisika, ugljika i du ika koji su samo trenutak prije bili dio èvr
ste materije; va eludac, jetra, srce, pluæa i mozak nestaju u zraku, zamjenjujuæi se i
sto tako brzo i neprekidno kako se razgraðuju. Ko a se promijeni jednom mjeseèno, stij
enka eluca svakih pet dana, jetra svakih est mjeseci i kostur svaka tri mjeseca. G
olom oku ovi organi iz trenutka u trenutak izgledaju isti, ali oni su u stalnom
pokretu. Do kraja ove godine 98% atoma va eg tijela zamijenit æe se novima.
Veliki dio ovih beskrajnih promjena odvija se za va e dobro. Samo jedan od milijun
enzima reagira s aminokiselinom malo manje nego savr eno; rijetki neuron izmeðu mno
gih milijardi prenese pogre nu obavijest; izmeðu mnogih niti DNK* koje nose milijard
e genetskih obavijesti mo da se samo jedna ne obnovi nakon o teæenja. Ove rijetke gre ke
nemoguæe je zapaziti, i pomislili biste da one nisu jako va ne. Ljudsko tijelo je k
ao velik glumac koji mo e
* DNK je kratica za deoksiribonukleinsku kiselinu (prim. prev.)
2mlja gdje nitko nije star
umiti Shakespearovog Hamleta tisuæu puta, a onda se spotakne na jednom 3gu. Ali, o
vi nevidljivi nedostaci u tjelesnom savr enstvu se zbrajaju, eciznost na ih stanica
polako opada. Ono to je uvijek novo, postaje malo anje novo. I mi starimo.
Nakon tridesete godine, kreæuæi se pu evom brzinom od 1% godi nje, osjeèno ljudsko tijelo
sve je manje pokretljivo, pojavljuju se bore, ko a gubi oj ten i svje inu, a mi iæi se p
oèinju opu tati. Umjesto tri puta vi e mi iæa odnosu na masno tkivo, omjer postaje izjednaè
n; vid i sluh slabe, a kosti »staju tanje i krhke. Èvrstoæa i izdr ljivost postepeno opa
daju pa te e no ¦kad obavljamo istu vrstu posla. Krvni pritisak raste i nastaje mno tv
o okemijskih pomaka od optimalne razine; lijeènike najvi e zabrinjava »lesterol, koji
tijekom godina postupno raste, ukazujuæi na podmuklo napre-ivanje srèanih bolesti to
ubijaju mnogo vi e ljudi nego bilo koji drugi »remeæaj. Na drugim borbenim crtama, vi e
nisu pod nadzorom staniène utacije to stvaraju zloæudne tumore, koji opet pogaðaju jedn
u od tri osobe, ijèe æe u dobi iznad 65 godina.
S vremenom, te razlièite "starosne promjene" kako ih nazivaju gerontolozi, ikazuju
velik utjecaj. Tisuæu malih valova donosi plimu starosti. Ali u nekom Ireðenom tren
utku, starenje predstavlja samo 1% ukupnih promjena to se igadaju va em tijelu. Dru
gim rijeèima, 99% energije i inteligencije od koje ; sastavljeni nije dodirnuto st
arenjem. U okvirima tijela kao procesa, ;lanjanje tih 1% poremeæaja uklonilo bi st
arenje. Ali kako da doðemo do i 1%? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo pro
naæi kontrolni ekidaè koji upravlja tjelesnom inteligencijom.
Nova stvarnost koju je otkrila kvantna fizika po prvi put omoguæava da iravljamo n
evidljivom inteligencijom to le i iza vidljivog svijeta. Einstein i je nauèio da su f
izièka tijela, kao i svi materijalni objekti, privid, pa kad ku avamo upravljati nji
ma to je kao da hvatamo sjenku, dok su tinu oma ujemo. Nevidljivi svijet stvarni je
svijet, i ako smo voljni istra ivati vidljivu razinu na ih tijela, mo emo pronaæi ogromn
u stvaralaèku silu koja d na na em izvoru. Dozvolite mi da objasnim deset naèela novog
obrasca ?mi ljanja - nove paradigme - u svjetlu skrivenih moguænosti koje èekaju )od
povr ine ivota.
1. Ne postoji objektivni svijet neovisan od promatraèa
Èini se da svijet koji do ivljavate stvarnim ima toèno odreðene znaèajke. Neki predmeti su
veliki, drugi su mali; neki predmeti su tvrdi, drugi su mekani. Ipak, nijedna o
d tih znaèajki ne znaèi ni ta izvan va eg zapa anja. Uzmite za primjer bilo koji objekt, k
ao to je stolac. Za vas stolac nije velik, ali za mrava on je ogroman. Za vas je
stolac tvrd, ali neutrino æe prohujati kroz njega bez usporavanja, jer za subatoms
ku èesticu atomi u stolcu su kilometrima daleko. Vama se èini da stolac miruje, ali
kad biste ga promatrali iz okolnog svemira, vidjeli biste da prolazi kraj vas, z
ajedno sa cijelom Zemljom, brzinom od tisuæu kilometara na sat. Slièno tome, sve to b
iste mogli opisati kao dio stolca mo e se potpuno izmijeniti promjenom va eg zapa anja
. Ako je stolac crvene boje, mo ete ga uèiniti crnim gledajuæi kroz zelene naoèale. Ako
stolac te i pet kilograma, a vi ga odnesete na Mjesec, mo ete smanjiti njegovu te inu
na dva kilograma ili, premjestiv i ga u gravitacijsko polje guste zvijezde, mo ete p
oveæati njegovu te inu na tisuæu kilograma.
Po to u materijalnom svijetu nema apsolutnih znaèajki, pogre no je reæi da postoji neovi
sni svijet "tamo vani". Svijet je odraz osjetilnog aparata koji ga bilje i. Od uku
pne energije koja titra u okolini, ljudski ivèani sustav zapa a vrlo mali dio, manje
od jedan na milijardu. Drugi ivèani sustavi, kao onaj u i mi a ili zmije, odra avaju druk
i svijet koji postoji zajedno s na im. i mi zapa a svijet ultrazvukova, zmija svijet inf
racrvenog svjetla, a oba ta svijeta nama su skrivena.
Sve to zapravo postoji "tamo vani" sirovi su, neoblikovani podaci koji èekaju tumaèen
je koje æete dati vi - promatraè. Promatraè uzima "radikalno neodreðenu, tekuæu kvantnu ju
hu", kako je fizièari zovu, i rabi svoja osjetila da je zgusne u èvrsti trodimenzion
alni svijet. Uva eni britanski neurolog sir John Eccles proniknuo je osjetilni pri
vid zapanjujuæom, ali neporecivom tvrdnjom: "Shvatite da u prirodnom svijetu nema
boja i nema zvuka - ni ta od toga; nema tekstura, nema obrazaca, nema ljepote, nem
a mirisa... " Ukratko, ni jedna od onih objektivnih èinjenica na kojima uobièajeno t
emeljimo na u stvarnost, u osnovi nije ispravna.
Iako to zvuèi uznemirujuæe, u shvaæanju kako mo ete promijeniti va svijet - ukljuèujuæi i
tijelo - krije se neopisiva sloboda. Upravo sada, naèin na koji zapa ate sebe, uzrok
uje ogromne promjene u va em tijelu. Na primjer, u
MLJA GDJE NITKO NIJE STAR
21
nerici i Engleskoj, obvezno umirovljenje u dobi od 65 godina postavlja ijnju lin
iju dru tvene korisnosti. Dan prije svoje 65. godine, èovjek radom i'ojom vrijedno æu do
prinosi dru tvu, dok dan poslije postaje jedan od onih ji o njemu ovise. Medicinsk
i, rezultat takvog pomaka u zapa anju mo e biti tastrofalan. U prvih nekoliko godina
poslije umirovljenja, srèani napadaji roj oboljenja od raka naglo rastu, a smrt p
ogaða ljude koji su inaèe prije rovine bili zdravi. "Smrt rane mirovine" kako se ova
j sindrom naziva, ovisi poznaji da su pro li dani kad je netko bio koristan; to je
samo zapa anje, za nekog tko ga se èvrsto dr i, ono je dovoljno da prouzroèi bolest ili
smrt. radi usporedbe, u dru tvima gdje se starija dob prihvaæa kao dio dru tvenog roj
a, stariji postaju izuzetno ivahni - penju se, planinare, i pokretni su na in koj
i mi ne prihvaæamo normalnim kod na ih starijih ljudi.
Ispitivanjem starih stanica sna nim mikroskopom, na primjer onih iz irenih" toèaka n
a ko i, pokazuje se scena nalik rati tu nakon bitke, iknaste trake jure naokolo; nas
lage masti i neizluèenog metabolièkog ada tvore ru ne grudice; tamni, uækasti pigment koj
se naziva lipofuskin :upio se toliko da ispunjava 10 do 30 posto staniène unutra nj
osti.
Ova scena uni tavanja stvorena je staniènim procesima koji su oti li u rre nom smjeru, a
li ako gledate kroz manje materijalistièke naoèale, vidjet da su stare stanice kao m
ape osobnog iskustva. Zajedno s pojavama zbog ih ste patili, tu su upisane i one
koje su vas razveselile. Stresovi to ste ih esno odavno zaboravili jo uvijek alju
svoje signale, kao spaljeni roèipovi, i èine vas nervoznim, napetim, umornim, ljutim
, sumnjièavim, ièaranim - ove reakcije prelaze barijeru duh/tijelo i postaju dijelom
vas. ovne naslage u starim stanicama ne pojavljuju se jednako; neki ih ljudi ^u
pijaju znatno vi e od drugih, èak i ako je medu njima malo genetskih lika. Kada navr i
te sedamdesetu, va e æe stanice biti jedinstvene, a avajuæi jedinstvene do ivljaje koje st
e pretvorili u svoja tkiva i organe.
Sposobnost da obradimo sirove, kaotiène vibracije "kvantne juhe" i preo-nemo ih u
smislene, ureðene dijelove stvarnosti, otvara nam izuzetne iralaèke sposobnosti. Meðut
im, te moguænosti postoje jedino ako ste ih
sni. U trenutku kad èitate ovu knjigu, velik dio va e svijesti zauzet je iranjem va eg
tijela, a da vi u tome ne sudjelujete. Nevoljni ili autonomni
ani sustav nadzire funkcije kojih niste svjesni. Kad biste omamljeni lali ulicom
, centri u va em mozgu jo uvijek bi se bavili svijetom, èuvali
od opasnosti i aktivirali reakciju stresa ako bi to bilo potrebno.
Tisuæe pojava na koje ne obraæate pa nju - disanje, probava, rast novih
stanica, te popravak o teæenih starih; proèi æavanje otrova, èuvanje hormo-nalne ravnote e,
etvaranje pohranjene energije iz masti u eæer u krvi, irenje zjenica oka, poveæanje i
smanjenje krvnog pritiska, odr avanje tjelesne temperature, ravnote a u hodu, poveæanj
e krvnog optoka u grupi i iz grupe mi iæa koje obavljaju najveæi dio posla, i primanje
podra aja (kretanja i zvuka) iz okoline - odvija se neprestano.
Ovi automatski procesi igraju veliku ulogu u starenju, jer kako starimo, opada i
na a sposobnost usklaðivanja ove funkcije. ivotni vijek nesvjesnog ivljenja vodi do b
rojnih o teæenja, dok ih ivotni vijek svjesnog sudjelovanja spreèava. Umjesto da tjeles
ne funkcije ostavite automatskom pilotu, sam èin usmjeravanja svjesne pa nje na njih
, promijenit æe naèin na koji starite. Svaka, takozvana nevoljna funkcija, od srèanog
ritma i disanja do probave i hormonalne ravnote e, mo e se svjesno nadzirati. Doba b
iolo ke povratne veze i meditacije nauèilo nas je da se srèani bolesnici u laboratorij
ima duh-tijelo mogu osposobiti da smanje svoj krvni pritisak po volji ili da sma
nje izluèivanje kiselina koje stvaraju èir. Za to ne iskoristiti ovu sposobnost u proc
esu starenja? Za to ne zamijeniti stari obrazac zapa anja novim? Kao to æemo vidjeti, p
ostoje mnogobrojne tehnike koje mogu, u na u korist, utjecati na autonomni ivèani sus
tav.
2. Na a tijela sastavljena su od energije i obavijesti
Da biste preobrazili obrasce pro losti morate znati od èega su naèinjeni. Èini se da je
va e tijelo naèinjeno od èvrste materije koja se mo e razbiti u atome i molekule, ali na
m kvantna fizika govori daje u svakom atomu vi e od 99,9999% praznog prostora i da
su subatomske èestice, koje se kroz taj prazni prostor kreæu brzinom svjetlosti, u
stvari snopovi titrajuæe energije. Ove vibracije nisu sluèajne i besmislene, tovi e, on
e nose obavijesti. Na taj je naèin jedan snop vibracija kodiran kao vodikov atom,
a drugi kao kisikov; svaki element ima svoj vlastiti, jedinstveni kod.
Kodovi su apstraktni, a takav je i na kozmos i sve u njemu. Prateæi fizièku strukturu
tijela do njegovih konaènih sastojaka, vidimo kako se molekule razdvajaju u atome
, atomi u subatomske èestice, a te èestice u utvare energije koje nestaju u praznom
prostom. Ova praznina tajanstveno je upisana u obavijesti, èak i prije nego se oba
vijest izrazi. Isto kao to tisuæe rijeèi u va em sjeæanju tiho postoje bez govora, i kvan
tno polje sadr i cijeli svemir u neoèitovanom obliku; tako je jo od Velikog Praska (B
ig Bang) kada su milijarde galaksija bile stisnute u prostor milijun puta manji
od toèke na kraju
23
ove reèenice. Ipak, èak i prije ove beskrajno male toèke, struktura svemira postojala
je u neoèitovanom obliku.
Osnovni materijal svemira, ukljuèujuæi i va e tijelo, je ne-materijal, ali nije ni ta. P
raznina unutar svakog atoma pulsira nevidljivom inteligencijom. Nju genetièari prv
enstveno smje taju unutar DNK, ali to èine samo zbog pogodnosti takvog predstavljanj
a stvarnosti. ivot se razvija kada DNK predaje kodiranu inteligenciju svojoj akti
vnoj blizanki, RNK, koja izlazi van u stanicu i predaje djeliæe inteligencije tisuæa
ma enzima, koji ih rabe za izradu proteina. U svakoj toèki ovog redoslijeda mora s
e razmijeniti energija i obavijest jer inaèe ne mo e biti izgradnje ivota iz be ivotne
materije.
Ljudsko tijelo dobiva svoju energiju sagorijevajuæi eæer, koji se prenosi do stanica
u obliku glukoze, ili krvnog eæera. Kemijska struktura glukoze je blisko povezana s
obiènim eæerom (saharoza). Ali ako spalite obièni eæer, neæete dobiti izabranu, slo enu
turu ive stanice; dobit æete samo pougljenjenu hrpu pepela i tragove vode i ugljiènog
dioksida u zraku.
Metabolizam je vi e od procesa sagorijevanja; to je inteligentni èin. Po to mu tjelesn
e stanice daju nove obavijesti, isti eæer, neaktivan u eæernoj kocki, sada odr ava ivot
tvarajuæi energiju. Na primjer, eæer mo e dati energiju bubrezima, srcu ili stanici moz
ga. Sve te stanice tvore potpuno jedinstvene oblike inteligencije - ritmièko steza
nje srèane stanice potpuno je razlièito od elektriènog naboja stanice mozga ili razmje
ne natrija kod stanice bubrega.
Koliko god èudnovato bilo ovo bogatstvo razlièitih inteligencija, u osnovi postoji j
edna inteligencija koja pripada cijelom tijelu. Tijek ove inteligencije odr ava va
s ivim, a kada ona u trenutku smrti prestane teæi, svo znanje pohranjeno u va oj DNK
opet postaje beskorisno. Starenjem se ovaj tijek inteligencije ugro ava na razne n
aèine. Specifièna inteligencija imunolo kog sustava, ivèanog sustava, i endokrinog sustav
a* poèinje opadati; fiziolozi znaju da ova tri sustava djeluju kao glavni upravljaèi
tijela. Stanice va eg imunolo kog sustava i endokrine lijezde opremljene su istim re
ceptorima za signale iz mozga kao to su i va i neuroni; one su, dakle, kao produ etak
va eg mozga. Tako se na senilnost ne mo e gledati kao na bolest ogranièenu na sivu tv
ar mo dane kore; kad se izgubi inteligencija u imunolo kom ili endokrinom »ustavu, poj
avljuje se senilnost cijelog tijela.
Po to se sve ovo dogaða na nevidljivoj, neoèitovanoj razini, gubici se ne
' endokrini sustav - sustav lijezda s unutarnjim izluèivanjem (prim. prev.)
primjeæuju sve dok ne dostignu zadnji stadij i dok se ne izraze kao fizièki simptomi
. Na ih pet osjeta ne mo e prodrijeti dovoljno duboko da bismo do ivjeli milijarde kva
ntnih dogaðaja koji stvaraju starenje. Brzina promjena je istovremeno i prebrza i
prespora; prebrza jer pojedine kemijske reakcije traju manje od 1/10000 sekunde,
prespora jer se njihov kumulativni uèinak neæe pokazati godinama. Ove reakcije uklj
uèuju obavijesti i energije u mjerilu milijun puta manjem od jednog atoma.
Propadanje zbog starenja bilo bi neizbje no kad bi tijelo bilo samo materijalno, j
er su svi materijalni predmeti podreðeni entropiji, sklonosti ureðenih sustava da po
stanu neureðeni. Klasièni primjer entropije je auto koji hrða na otpadu; entropija pre
tvara ureðeni stroj u gomilu oksidiranog metala. Proces ni u kom sluèaju neæe djelovat
i u suprotnom smjeru - da iz gomile otpada nastane novi auto. Ali entropija nije
primjenjiva na inteligenciju - taj nevidljivi dio nas otporan je na zub vremena
. Moderna znanost upravo otkriva posljedice ove spoznaje, iako se ona stoljeæima p
renosi kroz duhovne tradicije èiji su majstori saèuvali mladolikost svojih tijela i
duboko u starosti.
Indija, Kina, Japan, i u manjem obimu kr æanski zapad, donijeli su na svijet mudrace
koji su shvatili daje njihova osnovna narav tijek inteligencije. Èuvajuæi taj tijek
i hraneæi ga godinu za godinom, oni su prevladali entropiju s dublje razine priro
de. U Indiji se tijek inteligencije naziva prana (obièno se prevodi kao ivotna sila
), i mo e se po volji poveæavati i smanjivati, premje tati i upravljati, tako da odr i t
ijelo ureðenim i mladim. Kao to æemo vidjeti, u svima nama se nalazi sposobnost da ra
bimo pranu. Jogi pokreæe pranu rabeæi ni ta vi e no pa nju, jer na dubokoj razini pa nja i
rana su isto - ivot je svjesnost, svjesnost je ivot.
3. Duh i tijelo su neodvojivi
Inteligencija je mnogo prilagodljivija nego maska materije koja je skriva. Intel
igencija se mo e izraziti bilo kao misao, bilo kao molekula. Osnovna emocija kao to
je strah, mo e se opisati kao apstraktan osjeæaj ili kao dodirljiva molekula hormon
a adrenalina. Bez osjeæaja nema hormona; bez hormona nema osjeæaja. Na isti naèin, nem
a bola bez ivèanog signala koji prenosi bol; nema uklanjanja bola bez endorfina koj
i odgovaraju receptorima za bol i zaustavljaju te signale. Revolucija koju naziv
amo medicina duh/tijelo utemeljena je na ovom jednostavnom otkriæu: kud god ide mi
sao, kemikalija ide s njom. Ovaj uvid se pretvorio u sna no oruðe koje nam dozvoljav
a da razumijemo za to, na primjer, upravo obudovjele ene dvostruko vi e
obolijevaju od raka grudi, i za to ljudi s kroniènom depresijom uopæe obolijevaju dvos
truko vi e. U oba sluèaja uznemireno mentalno stanje pretvara se u biokemiju koja st
vara bolest.
Ja mogu, na primjer, tijekom medicinske prakse susresti dva pacijenta s anginom
pektoris, koji se ale na stezajuæu bol koja oduzima dah, to je tako tipièno za srèane bo
lesti. Jedan od njih æe, potpuno zanemarujuæi svoju bol ili je uopæe ne osjeæajuæi, biti s
posoban trèati, plivati i mo da èak i planinariti, dok æe se drugi od boli gotovo onesvi
jestiti kad ustane sa stolca.
Moj prvi instinkt govori mi da tra im tjelesne razlike medu njima. Mo da æu ih pronaæi,
a mo da i ne. Kardiolozi oèekuju da se bol pojavi kad je barem jedna od tri arterije
50% blokirana. Ovaj blok je gotovo uvijek u obliku aterome, povrede na unutarnj
em zidu arterije nastale zbog mrtvih stanica, krvnih ugru aka i nakupina masti. Meðu
tim, 50% blokade je samo proizvoljna procjena. Neki pacijenti s anginom pektoris
onesposobljeni su bolom kad imaju samo malu povredu koja jedva da smeta tijeku
krvi u jednoj arteriji, dok je poznato da su drugi - iako su patili od masivnih,
mnogostrukih blokada od èak 85% - trèali maraton. (Moram dodati da angina nije uvij
ek uzrokovana fizièkim blokadama. Arterije su prepletene slojevima mi iæa koji u grèu mo
gu zatvoriti krvnu ilu, ali to je izrazito individualna reakcija.)
Reèeno novim terminima, moja dva pacijenta izra avaju razlièito tumaèenje bola. Svaki pa
cijent gleda na svoje iskustvo u jedinstvenoj perspektivi, i bol (ili bilo koji
drugi simptom) ulazi u svjesnost tek nakon meðudjelovanja sa svim pro lim utjecajima
koji su aktivni u sustavu duh-ti-jelo. Ni jedna reakcija nije ista za sve ljude
, niti je dvaput ista za istu osobu. Signal bola je sirovi podatak koji se mo e pr
etvoriti u mnogobrojna tumaèenja. Ako izdr ljivi atletièar, dugopruga , osjeti bol, prot
umaèit æe ga kao znak uspjeha (bez muke nema nauke*); ali ista bi bol pod drugim oko
lnostima mogla biti potpuno nepo eljna. Lakopruga i obo avaju trenera koji ih tjera do
krajnjih granica, a isti æe postupak u ljetnom kampu mrziti.
Medicina tek poèinje uporabljati vezu duh-tijelo za lijeèenje - ubla avanje boli dobar
je primjer. Ako dobiju placebo, tj. la an lijek, 30% pacijenata æe do ivjeti isto ubl
a avanje boli kao da su primili stvarno sredstvo protiv bolova. Ali duh-tijelo uèina
k mnogo je cjelovitiji. Ista la na tableta mo e se uporabiti za smanjenje bolova, za
zaustavljanje jakih eluèanih izluèivanja kod pacijenta s èirem na elucu, za sni avanje k
vnog pritiska, ili za borbu protiv
* engleski "no pain, no gain" - prim. prev.
26 ¦
tumora. (Svi popratni uèinci kemoterapije, ukljuèujuæi gubitak kose i muèninu, mogu se p
otaknuti ako pacijentu s rakom dajete eæernu tabletu prethodno ga uvjeriv i da se rad
i o jakom lijeku protiv raka, a bilo je sluèajeva kada je injekcija sterilne slane
otopine potaknula remisiju uznapredovalog zloæudnog raka.)
Po to ista neutralna tableta mo e stvoriti potpuno razlièite posljedice, moramo zakljuèi
ti daje tijelo sposobno stvoriti bilo koji biokemijski odgovor ako je duhu dana
odgovarajuæa sugestija. Tableta je sama po sebi beznaèajna; snaga koja aktivira plac
ebo uèinak je snaga sugestije. Sugestija se pretvara u namjeru tijela da samo sebe
izlijeèi. Dakle, za to ne preskoèiti tabletu eæera i pristupiti izravno namjeri? Ako bis
mo namjeru da ne starimo usmjerili djelotvorno, tijelo bi je automatski provelo.
Dokazi postojanja takve moguænosti izuzetno su uzbudljivi. Jedna od najstra nijih bo
lesti starije dobi je Parkinsonova bolest, neurolo ki poremeæaj koji uzrokuje nekont
rolirane pokrete mi iæa i drastièno usporava kretanje tijela, primjerice hodanje, te n
a kraju rezultira takvom ukoèeno æu da se pacijent uopæe ne mo e kretati. Ustanovljeno je
da je Parkinsonova bolest vezana za neobja njiv nedostatak va ne mo dane kemikalije na
zvane dopamin, ali postoji i la na Parkinsonova bolest koja nastaje kad se stanice
mozga koje stvaraju dopamin kemijski uni te odreðenim lijekovima. Zamislite pacijen
ta pogoðenog tom vrstom Parkinsonove bolesti u uznapredovalom stadiju "smrznutog"
kretanja. Ako poku a hodati, mo e napraviti samo korak ili dva prije nego se zaustav
i na mjestu, krut kao kip.
Meðutim, ako ispred njega povuèete crtu i ka ete mu, "Prekoraèite preko nje", osoba æe, zaè
juæe, uèiniti upravo to. Usprkos èinjenici daje stvaranje dopamina potpuno nevoljno i
njegove zalihe su oèito iscrpljene ( to se vidi iz èinjenice da mozak ne mo e narediti n
ozi da napravi jo jedan korak), mozak se ipak budi zbog puke namjere èovjeka da hod
a. Osoba se mo e ukipiti nakon samo nekoliko sekundi, ali ako je ponovno zamolite
da zakoraèi preko zami ljene linije, mozak æe opet djelovati. Treba reæi da je nemoæ i nea
ktivnost koju pokazuju mnogi stariji ljudi èesto jednostavno pospanost. Obnavljanj
em namjere da ive aktivan, svrhovit ivot, mnogi stariji ljudi mogu dramatièno pobolj a
ti svoje motorne sposobnosti, snagu, pokretljivost i mentalne reakcije.
Namjera je aktivan partner pa nje; to je naèin na koji automatski proces pretvaramo
u svjesni. Rabeæi jednostavne duh-tijelo vje be, gotovo svaki pacijent mo e na nekolik
o sastanaka nauèiti kako preokrenuti brzo lupanje
zemlja gdje nitko nije star
27
srca, astmatièno hripanje ili stalnu uznemirenost u mnogo normalnije reakcije. Ono
to izgleda izvan nadzora mo e se odgovarajuæom tehnikom vratiti pod nadzor. Utjecaj
tih tehnika na proces starenja je izuzetan. Uvoðenjem namjere u va misaoni proces,
na primjer "Ja elim poveæati svoju energiju i polet svakoga dana", mo ete poèeti stjeca
ti nadzor nad onim mo danim centrima koji odreðuju koliko æe se energije izraziti u ak
tivnosti. Nedostatak poleta u starijoj dobi uglavnom je rezultat oèekivanja njegov
og nestajanja; ljudi nimalo mudro posade uni tavajuæu namjeru u obliku sna nog uvjeren
ja, i veza duh-tijelo tu namjeru automatski provodi.
Na e pro le namjere stvaraju zastarjelo programiranje koje ima nadzor nad nama. Zapr
avo, snaga namjere mo e se probuditi bilo kada. Rabeæi je i tako svjesno programiraj
uæi svoj duh da ostane mlad, mo ete sprijeèiti takve gubitke i mnogo prije nego ostari
te.
4. Biokemija tijela proizvod je svijesti
Jedno od najveæih ogranièenja stare paradigme bila je pretpostavka da svijest osobe
ne igra ulogu u obja njenju onoga to se dogaða tijelu. Ipak, lijeèenje se ne mo e uspje no
provesti sve dok se ne razumiju stavovi osobe, njene pretpostavke, oèekivanja i sl
ika o sebi. Iako slika o tijelu kao o stroju bez duha i dalje prevladava glavnim
strujama zapadne medicine, postoje neosporni dokazi da to nije doista tako. Smr
tnost od raka i srèanih bolesti dokazivo je veæa meðu ljudima pod psiholo kim pritiskom,
a manja meðu ljudima koji imaju sna an osjeæaj smisla i dobrostanja.
Psihijatar sa Stanforda, David Spiegel, proveo je jednu od - posljednjih godina
najnavodenijih - medicinskih studija eleæi dokazati da mentalno stanje pacijenta ne
utjeèe na to hoæe li pre ivjeti rak. Mislio je, kao to misli mnogo klinièara, da bi prid
avanje va nosti pacijentovim uvjerenjima i stavovima moglo uzrokovati vi e tete nego
dobra, jer misao da sam "ja uzrokovao svoj rak" mo e stvoriti osjeæaj krivice i samo
optu ivanja. Spiegel je radio s osamdeset est ena koje su imale rak grudi u uznapred
ovalom stanju (njima se, u osnovi, nije moglo pomoæi uobièajenim metodama). S polovi
nom njih radio je tjednu psihoterapiju kombiniranu s predavanjima o samohipnozi.
To je, prema svim mjerilima, minimalan zahvat - to netko mo e dobiti za sat vremen
a terapije tjedno koju mora dijeliti s ostalim pacijentima da bi se uspje no borio
s neizbje no fatalnom bole æu u uznapredovalom stanju? Odgovor je naizgled bio oèigleda
n.
Meðutim, nakon to je svoje pacijente pratio deset godina, Spiegel je bio
28
zapanjen nalazom da je grupa koja je bila podvrgnuta terapiji pre ivjela u prosjek
u dvostruko du e nego grupa koja ju nije primila. Nakon toliko vremena samo su tri
ene bile ive, ali sve tri iz grupe s terapijom. Ova je studija zapanjujuæa jer istr
a ivaè nije oèekivao nikakav uèinak. Mno tvo sliènih rezultata do lo je od drugih istra iva
cizna studija iz 1987. godine, o kojoj izvje æuje M.R. Jansen s Yalea, potvrdila je
da se rak grudi iri br e medu enama s potisnutom osobno æu, osjeæajem beznaða i medu onim
oje su nesposobne izraziti ljutnju, strah ili druge negativne emocije. Slièni nala
zi govore o reumatidnom artritisu, astmi, tvrdokornoj boli i drugim poremeæajima.
Pod utjecajem stare paradigme lijeènici imaju predrasude prema takvim rezultatima.
Kao to je Lary Dossev istaknuo u svojoj knjizi Medicina i smisao (Medicine and M
eaning) "Poruka koja prevladava i koja se neprestano nameæe s urednièkih stranica me
dicinskih èasopisa i govornica medicinskih kola je da je "biologija bolesti" znaèajno
va nija od osjeæaja, emocija i stavova koji su samo usputne popratne pojave." Ono èem
u nas nova paradigma uèi je da emocije nisu nestalne pojave mentalnog prostora; to
su izrazi svijesti, osnovne tvari ivota. U svim religioznim tradicijama dah ivota
je duh. Uzdignuti ili poniziti neèiji duh, znaèi uèiniti ne to temeljno to se jednostavn
o mora odraziti na tijelo.
Svijest je znaèajan èinitelj u procesu starenja, jer iako svi oblici vi ih ivotnih vrst
a stare, jedino ljudi znaju to im se dogaða i to znanje prevode u starenje. Ako oèaja
vate zbog starenja - starite br e, dok dostojanstveno prihvaæanje starenja odvraæa od
va ih vratiju mnoge te koæe, i mentalne i tjelesne. Tvrdnja zdravog razuma "Stari ste
toliko koliko mislite da ste stari" ima dubok znaèaj. Stoje misao? To je impuls en
ergije i obavijesti, kao i sve drugo u prirodi. Paketi obavijesti i energije koj
e mi nazivamo drveæe, zvijezde, planine i oceani mogu se nazvati mislima prirode,
ali na e su misli bitno razlièite. Jednom kad je njihov obrazac smje ten u prostor, pr
iroda je zaustavila svoje misli; pojave kao to su zvijezde i drveæe slijede cikluse
rasta koji se odvijaju automatski kroz stanja raðanja, razvoja, propadanja i nest
ajanja.
Mi, meðutim, nismo zaustavljeni u na em ivotnom ciklusu; buduæi svjesni, sudjelujemo u
svemu to se dogaða unutar nas. Problemi nastaju kad ne preuzimamo odgovornost za on
o to èinimo. U svojoj knjizi Holografski svemir (The Holographic Universe), Michael
Talbot povlaèi sjajnu paralelu s kraljem Midom: kako se sve to dodiruje pretvara u
zlato, Mida ne mo e ni ta opipati. Voda, p enica, meso ili perje, sve se, u trenutku
njegova dodira, pretvara u tvrd metal. Na isti naèin, po to na a svjesnost pretvara kv
antno
29-
polje u obiènu materijalnu stvarnost, mi ne mo emo dodirnuti tkanje kvantne stvarnos
ti, bilo kroz pet osjetila bilo razmi ljanjem, jer misao takoðer preobra ava kvantno p
olje - uzima beskonaène moguænosti iz praznine i oblikuje odreðeni dogaðaj u vremenu i p
rostoru.
Ono to nazivate svojim tijelom takoðer je odreðeni dogaðaj u vremenu i prostoru, i do ivl
javajuæi njegovu materijalnost, propu tate Midasov dodir koji pretvara èistu apstraktn
u moguænost u èvrst predmet. Sve dok ne postanete svjesni svjesnosti, neæete se moæi uhv
atiti u èinu preobra aja.
5. Zapa anje je nauèena pojava
Snaga svijesti ne bi bila znaèajna za na ivot da nas je priroda obdarila istim reakc
ijama na do ivljaj. Jasno, to se nije dogodilo; dva èovjeka nikad ne dijele isto zap
a anje. Lice vama najdra eg èovjeka mo e biti lice mog najgoreg neprijatelja; od hrane z
a kojom udite, meni mo e biti lo e. Ove se osobne reakcije moraju nauèiti, i tu nastaju
razlike. Uèenje je aktivna uporaba uma koja vodi do aktivnih promjena u tijelu. Z
apa anje ljubavi, mr nje, zadovoljstva i muènine pokreæe tijelo u izuzetno razlièitim smje
rovima. Ukratko, na a tijela su fizièki rezultat tumaèenja koja smo uèili od roðenja.
Neki pacijenti nakon primanja tuðeg bubrega, jetre ili srca do ivljavaju neugodna is
kustva. Bez znanja tko je darovatelj organa, oni poèinju sudjelovati u njegovim sj
eæanjima. Poèinju se oblikovati misli koje su pripadale drugoj osobi, sad kad je tki
vo te osobe smje teno u stranca. U jednom takvom sluèaju, jedna se ena probudila nako
n presaðivanja srca i osjetila elju za pivom i peèenim piliæima, to ju je vrlo iznenadil
o jer nikad nije voljela ni n-dno ni drugo. Nakon tajanstvenih snova u kojima jo
j je prilazio mladi èovjek imenom Timmy, saznala je da joj je bilo presaðeno srce ml
adiæa koji je bio rtvom smrtonosne prometne nesreæe. U razgovoru s njegovom obitelji
takoðer je saznala i to da se on zvao - Timmy. Zapanjila se kad je otkrila daje Ti
mmy volio pivo i da je poginuo na putu kuæi iz McDonald'sovog restorana.
Umjesto da tra imo nadnaravna obja njenja za takve sluèajeve, morali bismo na njih gle
dati kao na potvrdu da su na a tijela naèinjena od do ivljaja pretvorenih u materiju.
Postoje iskustvo ne to to mi utjelovljujemo (doslovno "pretvaramo u tijelo") na e su
stanice preplavljene na im sjeæanjima; dakle, primiti tude stanice znaèi u isto vrijem
e primiti i njegova sjeæanja.
Va e stanice stalno preraðuju iskustvo i probavljaju ga u skladu s va im osobnim stavo
vima. Ne radi se o tome da u sebe, kroz oèi i u i, na neki naèin ulijevate sirove poda
tke i da ih tada prosuðujete. Kako oni ulaze u vas, vi ih
fizièki pretvarate u tumaèenje. Ako je netko utuèen zbog gubitka posla, on svoje tijel
o pro ima tugom - mozak smanjuje izluèivanje neurotransmitera, pada razina hormona,
poremeæen je ciklus spavanja, poremeæeni su receptori za neuropeptide na vanjskoj po
vr ini ko e, ploèaste stanice u krvi postaju ljepljive i sklonije zgru avanju, a èak su i
suze kemijski razlièite od suza radosti.
Cijela biokemijska slika dramatièno æe se izmijeniti kad osoba pronaðe bolji posao; iz
gled neurotransmitera, hormona, receptora i svih drugih vitalnih biokemijskih sa
stojaka, sve do same DNK, odra avat æe ovaj iznenadni preokret nabolje. DNK je zaklj
uèano skladi te genetskih obavijesti, ali njezina aktivna blizanka, RNK, reagira na
svakodnevni ivot. Studenti medicine u vrijeme ispita izluèuju manju kolièinu interleu
kina 2, va nog kemijskog sastojka za borbu protiv raka. Stvaranje interleukina 2 n
adzire prenositelj poruke, RNK, to znaèi da se studentska napetost zbog ispita pren
osi izravno do njihovih gena.
Ovi zakljuèci ukazuju na potrebu uporabe svijesti u stvaranju tijela kakvo elimo. N
apetost zbog ispita na kraju prolazi, kao to prolazi i utuèenost zbog izgubljenog p
osla, ali treba raèunati da se proces starenja odvija svaki dan. Va e tumaèenje staren
ja presudno je za ono to æe se dogoditi sljedeæa èetiri, pet ili est desetljeæa. Neurolo
terminima, mo dani signal je samo skup pobuðenja energije. Ako ste u komi, ovi sign
ali su besmisleni; kada ste budni i pozorni, isti signal je podlo an beskonaènim stv
aralaèkim tumaèenjima. Shakespeare nije bio metaforièan kad je napisao Prosperov stih
"Mi smo ista tvar od koje snovi sazdani su"*. Tijelo je kao oèitovani san, 3-D pro
jekcija mo danog signala koji se preobrazio u stanje to ga zovemo "stvarnim".
Starenje nije ni ta drugo nego skup pogre nih preobra aja, procesa koji su trebali ost
ati stabilni, uravnote eni, i samo-obnavljajuæi, ali su skrenuli s pravog smjera. Ov
o skretanje pojavljuje se kao fizièka promjena, ali ono to se zaista dogodilo je da
je va a svjesnost - bilo u va em duhu ili va im stanicama, nije va no - skrenula prva.
Postajuæi svjesni kako se to skretanje dogodilo, mo ete vratiti biokemiju svog tijel
a natrag na pravi put. Nema biokemije izvan svjesnosti; svaka stanica u va em tije
lu potpuno je svjesna toga kako mislite i to osjeæate o sebi. Jednom kad prihvatite
ovu èinjenicu, otpada cijeli privid da ste rtva nesvjesnog tijela koje propada sluèa
jno.
* Shakespeare: Oluja, IV, 1, 156-157, preveo Ante Soljan, Nakladni zavod Matice
Hrvatske, Zagreb 1979, str. 113.
31
6. Impulsi inteligencije svake sekunde nanovo stvaraju tijelo
Da bi se zadovoljili promjenjivi zahtjevi ivota, potrebno je stalno iznova stvara
ti tijelo. Na primjer, djeèji pogled na stvarnost sadr i mnogo toga to mu nije blisko
, i sve dok ne nauèi vi e o svijetu, njegovo tijelo se izra ava kroz nekultivirano i n
ekoordinirano pona anje. Dijete od tri mjeseca ne mo e razlikovati stepenice od crte a
stepenica. Njegov mozak ne shvaæa to je optièki privid. Sa est mjeseci njegova se stv
arnost promijenila: djeca u toj dobi mogu prepoznati optièki privid i rabeæi to znan
je, njihova su tijela sposobnija svladavati trodimenzionalni prostor (ogledala n
e izgledaju kao rupe u zidu, penju se po pravim stepenicama, ali ne i po slikama
stepenica, okruglo je razlièito od ravnog, itd.). Ovaj pomak u zapa anju nije samo
mentalan; posti e se jedan novi naèin uporabe oèiju i ruku te se mijenjafizièka velièina r
aznih mo danih centara za prepoznavanje oblika i motornu koordi-aaciju.
Tako dugo dok nova zapa anja ulaze u va mozak, va e tijelo mo e jdgovarati na novi naèin.
Nema jaèe tajne od tajne mladosti. Kao to je jedan noj osamdesetogodi nji pacijent s
a eto rekao "Ljudi ne stare. Kad prestanu asti, postaju stari." Novo znanje, nove v
je tine, novi naèini gledanja na svijet )dr avaju rast duha i tijela, i tako dugo dok
se to dogaða, izra ava se prirodna »klonost da se bude nov svake sekunde.
U kvantnom svijetu, promjena je neizbje na - starenje nije. Kronolo ka iob na ih fizièki
h tijela nije u pitanju. U skupini pedesetogodi njaka, onaj :oji izgleda najmlaðe im
a molekule iste starosti kao i onaj koji izgleda lajstarije. U oba sluèaja kronolo k
a starost tijela mo e se procijeniti na oko >et milijardi godina (starost raznih a
toma), ili na oko jednu godinu (vrijeme :oje je potrebno da se ovi atomi u na im t
kivima zamijene), ili na oko tri ekunde (vrijeme potrebno da stanica pokrene svo
je enzime za preradu hrane, raka i vode).
Zapravo, stari ste toliko koliko i obavijesti koje se vrtlo e kroz vas, i to je ri
o dobro jer zbog toga mo ete nadzirati sadr aj obavijesti kvantnog polja, ako postoj
i odreðena kolièina nepromjenjivih obavijesti u atomima hrane, raka i vode koji èine s
vaku stanicu, moæ preobra avanja te obavijesti je redmet slobodne volje. Va e tumaèenje
je jedino to na ovom svijetu mo ete lobodno i èisto posjedovati. Postoje znakoviti me
dicinski sluèajevi djece koja
32
su se osjeæala tako nevoljenom da su prestala rasti. Ovaj sindrom, nazvan psihosoc
ijalna patuljatost, nastaje kod djece koja nedostatak ljubavi pretvaraju u nedos
tatak hormona rasta, usprkos èinjenici da se hormon rasta izluèuje prema rasporedu p
rogramiranom i utisnutom u DNK svakog djeteta. U takvim sluèajevima, moæ tumaèenja nad
jaèala je genetski upis, uzrokujuæi promjenu u tjelesnom polju obavijesti.
Tumaèenje nastaje iz meðudjelovanja osobe sa samom sobom, to se do ivljava kao unutarnj
i razgovor. Misli, procjene, i osjeæaji neprestano prolaze na im umom: "Ja volim ovo
, ne volim ono. Bojim se A, nisam siguran u B." itd. Unutarnji razgovor nije sluèa
jna mentalna buka; ona nastaje na dubokoj razini zbog uvjerenja i pretpostavki.
Temeljni stav jest ono to pretpostavljate da je istina o stvarnosti, i tako dugo
dok se toga dr ite, va e æe uvjerenje odr avati polje obavijesti va eg tijela usklaðeno s o
reðenim parametrima - zapa at æete ne to kao da vam se sviða ili kao da vam je mrsko, kao
da je uznemirujuæe ili ugodno, veæ u skladu s tim kako to odgovara va im oèekivanjima.
Kad se neèije tumaèenje promijeni, dogaða se promjena i u njegovoj stvarnosti. U sluèaju
djece koja pate od psihosocijalne patuljatosti, djelotvornijim od davanja hormo
na rasta pokazalo se premje tanje u ljubazniju okolinu (njihovo uvjerenje da su ne e
ljeni i bezvrijedni mo e biti tako jako da tijelo neæe rasti èak i ako im se hormoni d
aju injekcijom). Meðutim, ako usvojitelji mogu preobraziti djeèje temeljno uvjerenje
da su nevoljeni, ona mogu reagirati provalom prirodno stvorenog hormona rasta k
oji im ponekad vrati normalnu visinu, te inu i razvoj. Kad sebe poèinju zapa ati drukèij
e, njihova osobna stvarnost se mijenja i na fiziolo koj razini. Ovo je sna na metafo
ra za to kako se na strah od starenja i na e duboko uvjerenje da smo predodreðeni da
ostarimo mogu preobraziti u samo starenje, kao samoispunjavajuæe proroèanstvo stvore
no uvelom slikom o sebi.
Da bismo pobjegli iz tog zatvora, moramo preokrenuti ova uvjerenja podr ana straho
m. Umjesto uvjerenja kako va e tijelo s vremenom propada, njegujte uvjerenje daje
va e tijelo svakog trenutka novo. Umjesto uvjerenja da je va e tijelo nesvjesni stro
j, njegujte uvjerenje da je va e tijelo pro eto dubokom inteligencijom ivota, èija je j
edina svrha da vas odr i. S ovim novim uvjerenjima nije samo lak e ivjeti; ona su ist
inita - kroz na a tijela do ivljavamo radost ivota pa je prirodno biti uvjeren da na a
tijela nisu protiv nas, veæ ele ono to elimo i mi sami.
¦ 33
7. Usprkos tome to smo meðusobno odvojeni, povezani smo obrascem inteligencije koja
upravlja kozmosom
Vi ste jedno s va om okolinom. Promatrajuæi sebe, zapa ate da va e tijelo u odreðenoj toèki
prestaje; odvojeno je praznim prostorom od zida va e sobe ili drveta na dvori tu. Meðu
tim, u kvantnom je svijetu razlika izmeðu "èvrsto" i "prazno" beznaèajna. Svaki kubièni
centimetar kvantnog prostora ispunjen je gotovo beskonaènom kolièinom energije, a na
jtanahniji titraj dio je ogromnih polja titraja koji obuhvaæaju cijele galaksije.
U punom smislu rijeèi, va a okolina je va e produ eno tijelo. Sa svakim dahom udi ete tisuæ
milijuna atoma zraka koje je juèer izdahnuo netko u Kini. Zrak, voda i sunèeve zrak
e oko vas samo su nejasno razlièite od onog to je u vama.
Ako izaberete, mo ete do ivjeti sebe u stanju jedinstva sa svime to do ivljavate. U uob
ièajenom budnom stanju svijesti, kada prstom dodirnete ru u osjeæate da je èvrsta, ali u
stvarnosti jedan snop energije i obavijesti -va prst - dodiruje drugi snop energ
ije i obavijesti - ru u. Va prst kao i predmet koji dodirujete samo su mali izdanci
beskonaènog polja koje nazivamo svemir. Ova istina potaknula je drevne mudrace In
dije da objave:
Kakav je mikrokozmos, takav je makrokozmos. Kakav je atom, takav je svemir. Kakv
o je ljudsko tijelo, takvo je kozmièko tijelo. Kakav je ljudski duh, takav je kozm
ièki duh.
Ove rijeèi nisu samo mistièno poduèavanje, veæ stvarno iskustvo onih koji su protjerali
svoju svjesnost iz stanja odvojenosti i umjesto toga je poistovjetili s jedinstv
om svega. U svijesti jedinstva, ljudi, predmeti i pojave "tamo vani" postaju dio
va eg tijela; u stvari, vi ste samo ogledalo odnosa usmjereno na ove utjecaje. Po
znati "prirodnjak" John Muir rekao je, "Kad god poku amo ne to izdvojiti samo za seb
e, naðemo da je prièvr æeno za sve ostalo u svemiru." Ovo iskustvo ne bi trebalo biti ri
jetko, veæ bi moralo predstavljati kamen temeljac svega to znamo.
Moguænost do ivljavanja jedinstva ima izuzetne posljedice na starenje, jer kada post
oji skladno meðudjelovanje izmeðu vas i va eg produ enog tijela, osjeæate se radosni, zdra
vi i mladi. "Strah nastaje zbog odvajanja", govorili su drevni mudraci Indije i
tako duboko za li u razlog na eg starenja.
¦34- TIJELO I DUH, RIJEKA VJEÈNOSTI
Do ivljavajuæi se odvojenim od okoline, stvaramo kaos i nered izmeðu nas i predmeta "t
amo vani". Ratujemo s drugim ljudima i uni tavamo okolinu. Smrt, konaèni stupanj odv
ojenosti, ukazuje se zastra ujuæom i nepoznatom; sama moguænost promjene, koja je dio i
vota, stvara neizreciv u as jer u sebi nosi gubitak.
Strah neizbje no donosi nasilje. Kako smo odvojeni od drugih ljudi, predmeta i poj
ava, elimo ih prisiliti da budu ono to mi elimo. U harmoniji nema nasilja. Umjesto
ispraznog poku avanja da nadzire ono to se ne da nadzirati, osoba u jedinstvu uèi pri
hvaæanje, ne zato to mora, veæ zato to u njemu i njegovom produ enom tijelu vlada mir i
ureðenost. Moderni mudrac J. Krishnamurti do ivio je svoje devedesete u prekrasnoj b
udnosti, mudrosti i vitalnosti koja nije nestajala. Sjeæam se da sam ga vidio kako
se penje stepenicama na pozornicu kada je imao osamdeset pet, a bio sam vrlo po
tresen kad mije ena koja gaje poznavala mnogo godina rekla: "0 njemu sam nauèila sa
mo jedno - on ne zna to je nasilje."
Kvantni se pogled na svijet ne poistovjeæuje s duhovnim, niti su mu postavke zasno
vane na tome, meðutim Einstein i njegove kolege mistièno su po tovali svoja otkriæa. Nie
ls Bohr je usporedio valnu narav materije s kozmièkim duhom; Erwin Schrödinger je do
kraja ivota vjerovao daje svemir ivuæi duh (kao eho Isaaca Newtona koji je tvrdio d
a su gravitacija i sve druge prirodne sile misli u Bo jem umu). Istina je da istra i
vanje na eg vlastitog duha uvijek vodi ljude do granica duha u irem smislu. Objekti
vnim terminima izra eno, nova paradigma nam dozvoljava da prijeðemo granicu koja je
jednom dijelila um, tijelo i duh.
Preobra aj odvojenosti u jedinstvo, sukoba u mir, cilj je svih duhovnih tradicija.
"Ne ivimo li u istom objektivnom svijetu?" pitao je jednom uèenik svog gurua. "Da"
, odgovorio je njegov gospodar, "ali ti vidi sebe u svijetu, ja vidim svijet u se
bi." Ovaj mali pomak u zapa anju èini razliku izmeðu slobode i ogranièenja.
Nalazimo se u granicama nereda koji smo stvorili videæi sebe odvojenim i samim. Os
obnost Tipa A s njegovim prisilnim, frustriranim pona anjem, stalnim osjeæajem priti
ska zbog rokova, savr eni je primjer takvog tumaèenja. Nesposoban opustiti se u bilo
kojoj vrsti prihvaæanja tijeka, takav èovjek njeguje svoje pro le rane i srd bu; ova po
tisnuta uznemirenost projicira se u okolinu kao neprijateljstvo, nestrpljenje, s
ramota i zatomljena panika. Poku avajuæi beskrajno nadzirati druge, takva osoba reag
ira na male stresove o trom kritikom i sebe i drugih. Usred stvaranja tolikog kaos
a, osoba Tipa A,
ZEMLJA GDJE NITKO NIJE STAR -35-
naroèito u poslovnom svijetu, zavedena je mi lju da je uspje na. Zapravo, razina njeno
g djelotvornog rada vrlo je niska, i kako se frustracije nakupljaju, povratne ob
avijesti koje osoba Tipa A prima iz svojeg pro irenog tijela (okoline) jo vi e pusto e
fizièko tijelo. Kolesterol i krvni pritisak rastu; srce je pod udarom nepotrebnih
stresnih podra aja koji ozbiljno poveæavaju opasnost od fatalnog srèanog napada.
Tip A je krajnji primjer tete koja nastaje zbog neskladnog odnosa s na im pro irenim
tijelom. Kao to æemo vidjeti, stres je u okolini izravno povezan s najveæim brojem pr
omjena koje dovode do starenja. Ali, ono to nas èini starima nije toliko stres sam,
veæ zapa anje stresa. Netko tko na svijet "tamo vani" ne gleda kao na prijetnju, mo e
suraðivati s okolinom bez tete stvorene stresnim reakcijama. Zbog mnogoèega, najva nij
e to mo ete naèiniti kako biste do ivjeli svijet bez starenja je da njegujete znanje da
je svijet ono to ste vi.
8. Vrijeme nije apsolutno. Stvarnost koja le i iza svih pojava je vjeèna, a ono to na
zivamo vrijeme, zapravo je izmjerena vjeènost.
Iako su na a tijela, kao i cijeli fizièki svijet, izraz stalne promjene, stvarnost j
e ipak vi e od tog procesa. Svemir je roðen i razvija se. Kada je roðen, nastali su vr
ijeme i prostor. Prije trenutka Velikog Praska (Big Bang) vrijeme i prostor kakv
e poznajemo nisu postojali. Ipak, za racionalni um je gotovo nemoguæe pitati "Sto
je bilo prije vremena?" ili "Sto je veæe od prostora?". Èak se i Einstein, kad je ka
o mladi fizièar prvi put radio na kvantnim naèelima, dr ao starih postavki, koje je ut
emeljio Newton, da svemir postoji u ukipljenom stanju - vrijeme i prostor su bil
e vjeène konstante, neroðene i besmrtne.
Na ih nas pet osjetila jo uvijek izvje æuju o smrznutoj varijanti stvarnosti. Ne mo ete o
sjetiti kako vrijeme ubrzava ili usporava, iako je Einstein dokazao da vrijeme èin
i upravo to; ne mo ete osjetiti kako se prostor iri ili skuplja, iako je i to dio r
itmièkog svemira. Ako idemo jo korak dalje kako bismo zamislili ona bezdimenzionaln
a podruèja gdje su vrijeme i prostor roðeni, moramo naèiniti korjenit pomak u zapa anju.
Prisiljeni smo na taj pomak jer svemir mora imati neki bezvremeni izvor - a ist
o vrijedi i za nas.
Sebe zapa ate u vremenu jer je va e tijelo sastavljeno od promjene; da bi se mijenja
lo, mora postojati tijek ili redoslijed. U tom redoslijedu postoji prije i posli
je - prije ovog udaha bio je prethodni, nakon ovog srèanog otkucaja bit æe sljedeæi. M
eðutim, teoretski, kad biste imali vrijeme i opremu, mogli biste
I
36- TIJELO I DUH, RIJEKA VJEÈNOSTI
naèiniti EKG* srèanih otkucaja cijelog ivota, i dr eæi taj ispis u rukama imali biste pro
ost, sada njost i buduænost na jednom mjestu. Mogli biste gledati na njih naopaèke ili
unatrag; mogli biste ih presaviti tako da prvi i posljednji srèani otkucaj budu j
edan kraj drugog.
Kvantna fizika otkriva ovakvu vrstu upravljanja prostorno-vremenskim pojavama u
prirodi. Kada razmjenjuju svoju energiju, dvije èestice mogu se kretati unatrag u
vremenu isto tako lako kao i unaprijed; ono to se dogodilo u pro losti mo e se izmije
niti energetskim pojavama u buduænosti. Cijela zamisao o vremenu koje kao strijela
leti samo naprijed razbijena je slo enom geometrijom kvantnog prostora gdje multi
dimenzionalne veze i petlje nose vrijeme u svim smjerovima, mogu ga èak i zaustavi
ti.
Jedino apsolutno to nam preostaje je bezvremenost, jer sada shvaæamo da je cijeli s
vemir samo jedan dogaðaj nastao iz mnogo veæe stvarnosti. Ono to do ivljavamo kao sekun
de, minute, sate, dane i godine odrezani su djeliæi te veæe stvarnosti. Na vama je -
na onom koji zapa a - da izre ete bezvremenost kako elite; va a svijest stvara vrijeme
koje do ivljavate. Netko tko do ivljava vrijeme kao robu koja nedostaje i koja stal
no bje i, stvara potpuno drukèiju osobnu stvarnost od onoga tko zapa a da ima svo vrij
eme svijeta. Da li vam je dan pun pritiska zbog nedostatka vremena? Patite li od
paniènog simptoma "bolesti vremena" kojeg tijelo pretvara u brzo i neravnomjerno
lupanje srca, poremeæen probavni ritam, nesanicu i visoki krvni pritisak? Ove poje
dinaène razlike izra avaju na e zapa anje promjene, jer zapa anje promjene stvara na e isku
tvo vremena.
Kada je va a pa nja u pro losti ili buduænosti, nalazite se u polju vremena i stvarate s
tarenje. Jedan indijski uèitelj koji je izgledao znaèajno mlad za svoju dob, objasni
o je ovu pojavu rekav i: "Veæina ljudi provodi ivot u pro losti ili buduænosti, ali moj j
e ivot usmjeren samo na sada njost." Kada je ivot usmjeren na sada njost, stvarniji je
, jer pro lost i buduænost nisu s njim u sukobu. Gdje su, u ovom trenutku, pro lost i
buduænost? Nigdje. Jedino sada nji trenutak postoji, pro lost i buduænost su mentalne pr
ojekcije. Kad biste se oslobodili tih projekcija, ne poku avajuæi se osloboditi pro lo
sti niti nadzirati buduænost, otvorili biste prostor potpuno novom iskustvu - isku
stvu tijela koje nema godine i duha koji nije sputan vremenom.
Izuzetno je va no biti sposoban poistovjetiti se sa stvarno æu koja nije ogranièena vrem
enom; inaèe ne mo emo pobjeæi od propadanja koje vrijeme
EKG - elektrokardiogram, odnosi se na ispis, ali i na mjerni instrument kojim se
prati rad srca.
37
neizbje no nosi sa sobom. Jednostavnom duh-tijelo vje bom mo ete uhvatiti djeliæ bezvrem
enosti: izaberite doba dana kad se osjeæate opu teno i bez pritiska. Sjednite udobno
, skinite sat i stavite ga ispred sebe tako da ga mo ete pogledati bez pretjeranog
pomicanja glave. Sada zatvorite oèi i osvijestite svoje disanje. Neka va a pa nja lag
ano slijedi struju daha to izlazi i ulazi u va e tijelo. Zamislite da vam se cijelo
tijelo sa svakim dahom di e i spu ta. Nakon dvije tri minute, osjetit æete toplinu i
opu tanje mi iæa.
Kada se iznutra osjetite dovoljno smirenim i tihim, polako otvorite oèi i pogledaj
te kazaljku koja pokazuje sekunde na va em satu. Sto se dogaða? Ovisno od toga kolik
o ste opu teni, kazaljka æe se pona ati na razlièite naèine. Nekim ljudima uèinit æe se daj
otpuno stala i taj æe uèinak trajati od jedne do tri sekunde. Drugim ljudima, uèinit æe
se da kazaljka oklijeva pola sekunde, a zatim æe poèeti normalno otkucavati vrijeme.
Ostali æe zapaziti da se kazaljka pokreæe, ali sporije nego uobièajeno. Sve dok ne po
ku ate s ovim malim eksperimentom, to se èini nevjerojatnim, ali jednom kad ste do ivj
eli da sat stane, nikad vi e neæete sumnjati da je vrijeme proizvod zapa anja. Ono vri
jeme to ste ga svjesni, jedino je koje postoji.
Mo ete nauèiti voljno dovesti svoju svjesnost u podruèje bezvremenosti -meditacija je
klasièna tehnika za stjecanje tog iskustva. U meditaciji se aktivni duh povlaèi do s
vog izvora; isto kao to promjenjivi svemir ima svoj izvor izvan promjene, va se du
h, sa svom svojom neumornom aktivno æu, podi e iz stanja svjesnosti izvan misli, osjet
a, emocija, elja i sjeæanja. Ovaj do ivljaj je duboko osobni. U stanju bezvremenosti
ili transcendentalne svjesnosti, imate osjeæaj punine. Umjesto promjene, gubitka,
propadanja, postoji smirenost i ispunjenje. Osjeæate da je beskonaènost posvuda. Kad
a ovo iskustvo postane stvarnost, nestaju strahovi povezani s promjenom; podjela
vjeènosti u sekunde, sate, dane i godine postaje drugorazredna, a prvenstvo preuz
ima savr enstvo svakog trenutka.
Danas, kad je meditacija postala dio "zapadnjaèkog" kulturnog iskustva, istra ivaèi su
primijenili znanstvena mjerila na subjektivna iskustva ti ine, punine i vjeènosti.
Otkrili su da fiziolo ko stanje meditanata prolazi kroz znaèajne pomake u smjeru dje
lotvornijeg funkcioniranja. Stotine pojedinaènih nalaza pokazuju smanjeno disanje,
smanjenu uporabu kisika, te smanjenje metabolizma. U terminima starenja, najznaèa
jniji zakljuèci pokazuju da se popravlja hormonalna neravnote a povezana sa stresom
- a poznato je da ona ubrzava proces starenja. On se sada usporava ili èak okreæe, k
ao to su pokazale razlièite biolo ke promjene vezane uz stariju dob. Iz osobnog iskus
tva glede prouèavanja ljudi koji vje baju transcendentalnu
meditaciju, utvrdio sam da vi egodi nji meditanti imaju biolo ku dob pet do dvanaest g
odina mladu od svoje kronolo ke.
Zapanjujuæe je, kao to su pokazala ova istra ivanja to se provode veæ preko dva desetljeæ
, da procesom starenja nije potrebno upravljati; eljeni rezultat posti e se kroz sa
mu svjesnost. Drugim rijeèima, meditacija mijenja toèku oslonca koja osobi daje isku
stvo vremena. Na kvantnoj razini, na fizièke se pojave kao to je srèani ritam i razin
a hormona mo e djelovati dovoðenjem svog duha do stvarnosti gdje vrijeme nema tako s
na an stisak. Nova paradigma nam pokazuje da vrijeme ima mnogo razina i da su nam
sve dostupne u na oj vlastitoj svijesti.
9. U svakom od nas le i stvarnost koja se ne mijenja. Do ivljaj te stvarnosti daje n
am kontrolu nad promjenom.
U ovom trenutku, jedina fiziologija koju mo ete odr avati zasnovana je na vremenu. M
eðutim, èinjenica kako je vrijeme vezano za svjesnost govori da mo ete odr avati potpuno
drukèiji naèin funkcioniranja - fiziologiju besmrtnosti - koja bi odgovarala iskust
vu ne-promjene. Ne-promjena se ne mo e stvoriti promjenom. Ona zahtijeva pomak, od
vremenom ogranièene svijesti do svijesti koju vrijeme ne sputava. Postoje mnogi s
tupnjevi tog pomaka. Na primjer, ako ste pod izuzetnim pritiskom vremena, reakci
ja va eg tijela nije automatska; neki ljudi æe pod pritiskom biti uspje ni rabeæi svoju
punu energiju i stvarala tvo, dok æe drugi, pobijeðeni, izgubiti poticaj i osjeæati tere
t koji ne donosi zadovoljstvo u usporedbi sa stresom to ga stvara.
Osoba koja odgovara stvarala tvom nauèila je da se ne poistovjeæuje s pritiskom vremen
a; ona gaje transcendirala barem djelomièno, za razliku od osobe koja osjeæa grè i str
es. Za nju je poistovjeæivanje s vremenom presna no - ona ne mo e pobjeæi kucanju unutar
njeg sata, a njeno tijelo ne mo e a da ne odrazi ovo stanje duha. Na razlièite tanah
ne naèine, na e stanice se stalno prilagoðavaju na em zapa anju vremena; biolog bi rekao d
a smo uskladili, ili stavili u slijed, niz procesa koji obuhvaæaju milijune poveza
nih duh-tijelo pojava.
Od presudne je va nosti shvatiti daje moguæe dosegnuti stanje u kome se procesi mogu
odvojiti od granica vremena. Pokazat æu to jednostavnom analogijom: gledajte na v
a a fizièka tijela kao na ispis signala to se alju naprijed-natrag izmeðu va eg mozga i s
ake va e stanice. ivèani sustav koji odreðuje vrstu poruke to se alje djeluje kao tjeles
i software; mno tvo raznih hormona, neurotransmitera i drugih molekula koje prenos
e poruke su podaci
39
to teku kroz software. Sve to zajedno predstavlja vidljivo programiranje va eg tije
la. Ali, gdje je programer? On nije vidljiv, a ipak mora postojati. Sustav duh-t
ijelo donosi tisuæe odluka svake sekunde, pred njim je mno tvo izbora koji omoguæavaju
va oj fiziologiji da se prilagodi zahtjevima ivota.
Ako ja na nekom puteljku u Indiji vidim kobru i u strahu skoèim, vidljivi mehaniza
m koji nadzire taj dogaðaj sastoji se od reakcije koju izra avam, a koja je potaknut
a kemijskim signalima iz moga ivèanoga sustava. Drugi vidljivi znakovi daje do lo do
poveæanja hormona adrenalina kojeg izluèuje adrenalni korteks - kao odgovor na poseb
nu mo danu kemikaliju (ACTH) to je alje hipofiza - su poveæano lupanje srca i isprekid
ano disanje. Èak kad bi neki biokemièar i mogao pratiti svaku molekulu ukljuèenu u moj
u reakciju straha, ipak bi propustio nevidljivog "urednika" koji je odluèio imati
takvu reakciju. Jer, iako sam reagirao u djeliæu sekunde, moje tijelo nije skoèilo b
ez razmi ljanja. Netko programiran drukèije, potpuno bi drukèije reagirao. Sakupljaè zmi
ja nagnuo bi se naprijed sa zanimanjem; hindu vjernik, prepoznajuæi oblik Shive, i
z po tovanja bi kleknuo.
Èinjenica je daje moglo doæi do bilo koje moguæe reakcije - panike, bijesa, histerije,
paralize, apatije, radoznalosti, zadovoljstva, itd. Nevidljivi programer nije o
granièen u naèinima kojima æe programirati vidljivi tjelesni aparat. U trenutku kad sa
m nai ao na zmiju, svi temeljni procesi moje fiziologije -disanje, probava, metabo
lizam, izluèivanje, zapa anje i mi ljenje - ovisili su o znaèenju koje kobra ima za mene
osobno. Aldous Huxley je rekao istinu: "Iskustvo nije ono to vam se dogaða; to je
ono to Èinite s onim to vam se dogaða."
Gdje se nalazi znaèenje? Brz i lak odgovor glasio bi da se ono nalazi u mozgu, ali
je ovaj organ, kao i svaki drugi, u stalnom kretanju. Kao ptice selice, milijar
de atoma izlijeæu i ulijeæu u moj mozak svake sekunde. On vrvi elektriènim valovima ko
ji tijekom mog ivotnog vijeka nikad ne stvaraju isti obrazac. Ako pojedem drukèiju
vrstu hrane za ruèak, ili ako do ivim iznenadnu promjenu raspolo enja, njegova temeljn
a kemija mo e se promijeniti. Ipak, sjeæanje na zmiju ne gubi se u tom moru promjene
. Moja sjeæanja su dostupna programeru koji je iznad sjeæanja. On tiho promatra moj i
vot, obraèunava moja iskustva, i uvijek je spreman za moguænost novog izbora. Jer ta
j programer nije ni ta drugo doli svjesnost o izboru. On prihvaæa promjenu i njom ni
je zasjenjen; zato mo e pobjeæi vremenskim ogranièenjima koja nastaju u normalnom svij
etu uzroka i posljedica.
Onaj "ja" koji se boji zmije negdje je u pro losti nauèio taj strah. Sve moje
reakcije dio su vremenom ogranièenog jastva i njegovih sklonosti. U manje od tisuæin
ke sekunde moj preprogramirani strah stavio je u pokret cijeli niz tjelesnih por
uka koje stvaraju moje akcije. Za veæinu nas ne postoji ni jedan drugi "ja", jer s
e nismo nauèili poistovjetiti s onim tko donosi odluke, tihim svjedokom, èija svjesn
ost nije odreðena pro lo æu. Ipak, na neki tanahni naèin, svi osjeæamo da se ne to unutar n
nije mnogo promijenilo, ako se uopæe promijenilo, od na eg djetinjstva. Ujutro, kad
se probudimo, postoji jedan trenutak, trenutak èiste svjesnosti prije nego to staro
uvjetovanje zauzme svoje mjesto; u tom trenutku vi ste jednostavno vi, ni sretn
i ni tu ni, ni va ni ni skromni, ni stari ni mladi.
Kada se ujutro probudim, ovo "ja" brzo na sebe navlaèi odijelo iskustva; u sekundi
se sjetim da sam ja, na primjer, èetrdeset estogodi nji lijeènik koji ima suprugu, dvo
je djece, dom nedaleko od Bostona i deset minuta do klinike. Ovaj identitet je p
roizvod promjene. "Ja" koji je izvan promjene mogao bi se probuditi bilo gdje -
kao petgodi njak negdje u Delhiju miri uæi bakinu kuhinju ili kao osamdesetgodi njak u F
loridi koji slu a kako vjetar nji e palme. Nepromjenjivi "ja" kojeg su drevni mudrac
i u Indiji jednostavno nazivali Jastvo, prava je toèka oslonca za moja iskustva. S
vi drugi oslonci su podlo ni promjeni, propasti i gubitku; svaki drugi osjeæaj "ja"
poistovjeæen je s bolom ili u itkom, siroma tvom ili bogatstvom, sreæom ili tugom, mlado æu
ili staro æu - svakim vremenski uvjetovanim stanjem to ga nameæe relativni svijet. U sv
ijesti jedinstva, svijet se mo e objasniti kao tijek Duha, koji je svjesnost. Na je
cilj utvrditi bliski odnos s Jastvom kao Duhom. Koliko ove bliskosti stvorimo,
toliko smo ostvarili i iskustva tijela koje nema godine i uma koji nije sputan v
remenom.
10. Nismo rtve starenja, bolesti i smrti. To je dio scene, a ne promatraèa - vidioc
a otpornog na bilo koji oblik promjene.
Na svom izvoru ivot je stvaranje. Kada doðete u dodir s va om vlastitom unutarnjom in
teligencijom, do li ste u dodir sa stvaralaèkom su tinom ivota. Stara paradigma nadzor
nad ivotom pripisuje DNK, izuzetno velikoj molekuli koja je genetièarima do sada ot
krila samo 1% svojih tajni. Svi prethodno navedeni primjeri - djeca koja mogu sp
rijeèiti izluèivanje hormona rasta, studenti medicine koji mijenjaju kolièinu interleu
kina kad se osjeæaju napetim, jogi koji mo e voljno upravljati svojim srèanim ritmom -
pokazuju da temeljni tjelesni procesi reagiraju na stanje na eg duha.
EMLJA GDJE NITKO NIJE STAR
41
Milijarde promjena koje se dogaðaju u na im stanicama samo su prolazna ivotna scenog
rafija; iza te maske je vidjelac, koji je izvor tijeka svjesnosti, ive to mogu do i
vjeti poèinje i zavr ava u svijesti; svaka misao ili emocija oja zadr i moju pozornost
mali je djeliæ svjesnosti; svi ciljevi i oèekivanja oja imam organizirana su u svij
esti. Ono to su drevni mudraci nazvali astvom, modernim psiholo kim terminima mo e se
odrediti kao kontinuum vjesnosti, a stanje svijesti jedinstva je stanje gdje je
svjesnost potpuna - osoba na cijeli kontinuum sebe bez maske, privida, procjepa
i slomljenih djeliæa.
Po to ne odr avamo neprekinutost na e svjesnosti, svi mi padamo u jednu li drugu vrstu
procjepa. Velika podruèja na eg tjelesnog postojanja nisu pod adzorom, to vodi do bo
lesti, starenja i smrti. Meðutim, to se mo e oèekivati ;dino onda kada je svjesnost ra
scjepkana. Sedamdesetih godina, u poznatom izu eksperimenata u Menningerovoj kli
nici, zapa eni adept* iz Indije, wami Rama, pokazao je sposobnost da po volji mije
nja svoj srèani ritam od
0 do 300 udaraca u minuti, dakle do brzine daleko iznad normalne. Zapravo, jegov
srèani ritam postajao je drhtanje koje nije vi e tjeralo krv na normalan tmièki naèin.
Za normalnu osobu, drhtanje srca mo e uzrokovati te ak srèani apad s tragiènim ishodom.
Takvi problemi neoèekivano pogaðaju tisuæe udi svake godine.
Meðutim, na Swami Ramu ova pojava nije imala utjecaj jer je bila pod :ravnim nadzo
rom njegove svjesnosti. Iz toga bi se moglo zakljuèiti da je soba koja u roku od n
ekoliko minuta umre od iznenadnog prekida svog ?bièajenog srèanog ritma (ova kategor
ija obuhvaæa sve vrste aritmija, fi-rilacija i tahikardija) zapravo patila od gubi
tka svjesnosti. Kroz na materi-ilistièki pogled na svijet, mi ovaj gubitak smje tamo
u srèani mi iæ i ka emo
1 su se poremetili elektrokemijski signali koji upravljaju zdravim srèanim trnom.
Umjesto orkestracije pojedinaènih stezanja u glatku, jedinstvenu iilsaciju cijelog
srca, milijarde srèanih stanica poèinju s kaotiènim, odvo-nim grèenjima koja èine da srce
izgleda kao vreæa zmija to se uvijaju.
Ipak, ova stra na predstava koje se u asava svaki kardiolog zapravo ima rugorazredno
znaèenje; najva niji je gubitak svjesnosti izmeðu stanica. Ovaj ibitak svjesnosti nij
e lokalni veæ opæi. Osoba je izgubila vezu s dubljim .zinama inteligencije koje upra
vljaju i nadziru svaku njenu stanicu -ipravo, svaka stanica i jest inteligencija
organizirana na raznim razinama dljivih i nevidljivih obrazaca. Adept kao to je
Swami Rama pokazuje nam
Adept - struènjak, majstor - naziv se uglavnom odnosi na one koji posjeduju duhovn
e sposobnosti kao to su velika moæ koncentracije, neko posebno znanje ili izuzetne
moæi. (prim. prev.)
42
da na a svijest ne mora biti razdijeljena i rascjepkana. Ako èovjek istinski poznaje
sebe, znat æe da je on izvor, tijek i cilj svekolike inteligencije koja teèe. Ono to
svjetske religiozne tradicije nazivaju Duhom, predstavlja cjelinu, stalnost svi
jesti koja nadgleda sve djeliæe i komadiæe svjesnosti.
Mi smo rtve bolesti, starenja i smrti zato jer postoje procjepi u na em znanju o se
bi. Izgubiti svjesnost znaèi izgubiti inteligenciju; izgubiti inteligenciju znaèi iz
gubiti nadzor nad proizvodom inteligencije, ljudskim tijelom. Zbog toga je najvr
ednija poruka, kojoj nas poduèava nova paradigma, sljedeæa: ako elite promijeniti svo
je tijelo, najprije promijenite svoju svijest. Sve to vam se dogaða rezultat je tog
a kako gledate na sebe, i to u smislu koji biste mogli smatrati prilièno neugodnim
. U bitkama na moru Prvog svjetskog rata, njemaèki mornari su ponekad proveli dane
ili tjedne u èamcima za spa avanje nakon to su njihovi brodovi potonuli. Po pravilu,
uvijek bi umro najmlaði èovjek. Ova je pojava ostala tajna sve dok se nije shvatilo
da su stariji mornari, koji su pre ivjeli ranija potapanja, znali da se kriza mo e
sretno prebroditi; u nedostatku takvog iskustva, mladi su mornari oèajavali jer su
sebe vidjeli u beznadnoj situaciji.
Poduèeni ovim primjerima, istra ivaèi ivotinja mogu kod laboratorijskih takora i mi eva u
rokovati brzo starenje, bolest i ranu smrt izla uæi ih situacijama velikog stresa, n
a primjer, zatvarajuæi ih u posude s vodom bez moguænosti bijega. ivotinje koje se ni
kad nisu susrele s takvom situacijom protumaèile su je kao beznadnu, brzo odustale
i umrle. ivotinje koje su se postepeno privikavale na posude s vodom, pre ivjele s
u plivajuæi satima bez znakova propadanja tkiva uzrokovanog stresom.
Mnogo toga u povijesti ljudskog starenja povezano je s osjeæajem beznaða. Zastra ujuæa s
lika starenja, zajedno s mnogobrojnim bolestima i senilno æu starijih ljudi, rezulti
rala je u oèekivanjima koja ispunjavaju sama sebe. Starost je bila vrijeme neizbje n
og propadanja i gubitaka, vrijeme sve veæe iznemoglosti duha i tijela. Sada se cij
elo dru tvo budi u novoj svijesti o starenju; ljudi u ezdesetim i sedamdesetim ruti
nski oèekuju da budu ivahni i zdravi kakvi su bili s èetrdeset i pedeset godina.
Ali jednoj bitnoj pretpostavci - da ljudska biæa moraju ostarjeti - jo nije zaista
upuæen pravi izazov. Morati ostarjeti, to je èinjenica koju smo naslijedili od stare
paradigme, a koja je tvrdoglavo ukljuèena u na pogled na svijet sve dok pomak u sv
ijesti ne donese nove èinjenice. Pogled na svijet je samo naèin ureðivanja beskonaène en
ergije svemira u sustav koji ima smisla. Starenje ima smisla u shemi prirode gdj
e se sve mijenja, nestaje i umire. U svijetu gdje
43
je beskonaèan tijek inteligencije koja se stalno obnavlja prisutan svuda oko nas,
starenje nema smisao. Na vama je da izaberete svoj pogled na svijet. Mo ete izabra
ti da vidite ru u kako cvjeta i umire; mo ete izabrati da vidite ru u kao val ivota koj
i se nikad ne zavr ava, jer æe sljedeæe godine iz sjemena ove ru e niknuti nova.
Materija je zarobljeni trenutak u prostoru i vremenu, i gledajuæi na nas i na svije
t materijalistièki, pridajemo previ e pa nje tom zarobljenom vidu svemira. elio bih da,
napredujuæi u èitanju ove knjige, osjetite kako postojanje mo e biti lako i nenaporno
kada se va pogled na svijet mijenja. Usprkos svom èvrstom fizièkom izgledu, va e tijel
o je vrlo nalik rijeci, srodno svetoj rijeci koju je tako prekrasno opisao Herma
nn Hesse u svojoj duhovnoj prièi Siddhartha. Poanta prièe je kada Siddhartha, tragat
elj za prosvjetljenjem, conaèno nade svoj mir. Nakon mnogo godina lutanja dolazi d
o obale velike rijeke gdje mu unutarnji glas apæe, "Voli ovu rijeku, ostani uz nju,
uèi od nje." Za mene, ovaj apat govori ne to o mom tijelu koje teèe i teèe u ivotnom ;ij
ku. Kao i rijeka, moje se tijelo mijenja svakog trenutka, i ako bih i ja mogao S
initi to isto, u mom ivotu ne bi bilo procjepa niti sjeæanja o pro lim traumama coje
bi potaknulo novi bol; ne bi bilo oèekivanja buduæih ozljeda koja bi me ala ila.
Va e tijelo je rijeka ivota koja vas podr ava, ali to èini tako neprimjetno, re tra eæi pr
znanje. Ako sjednete i slu ate, pronaæi æete sna nu inteligenciju coja boravi s vama i u
vama. To nije inteligencija rijeèi, ali u usporedbi s nilijun godina evolucije sm
je tenim u jednu stanicu, znanje o rijeèima ne zgleda tako veliko. Siddhartha je elio
uèiti od rijeke i slu ati, stoje izuzetno 'a no. Morate se eljeti prikljuèiti tijeku tij
ela prije no to poènete uèiti od ljega, to znaèi da morate biti spremni otvoriti se znan
ju koje ste previdjeli ;bog va eg starog naèina promatranja svijeta.
Hesse nastavlja, "Èinilo mu se da, tko god bi razumio ovu rijeku i njene ajne, raz
umio bi i mnogo vi e, mnoge tajne, sve tajne." Sve to se vam ikada logodilo zabilje e
no je u va em tijelu, ali, to je jo va nije, zabilje ene su i love moguænosti. Èini se da
starenje ne to to vam se dogaða, ali, zapravo, o je ne to to je va e tijelo uglavnom nauè
raditi. Ono je nauèilo provesti irogramiranje koje ste zamislili vi, programer. P
o to je veliki dio tog pro-ramiranja nesvjestan, odreðen uvjerenjima i predrasudama
za koje jedva nate da imate, va no je razoriti cijelu zgradu misli koja je stvoril
a materijalni vijet kakav poznajete.
Sada se moramo vratiti tijelu, jer blisko iskustvo na eg tjelesnog jastva u
sebi sadr i najosobniju istinu. Biti kod kuæe s osjeæajem sada njeg trenutka dozvoljava
vam da pobjegnete iz sjenke prijetnje koja se, kada red gubi boj s neredom, nadv
ija nad svima. Nauèeni smo vjerovati u takav svijet. Meðutim, postoji drugi naèin i dr
ugi svijet. To je bila najveæa lekcija koju je Siddhartha nauèio od rijeke. Na kraju
prièe on razgovara o tome sa svojim starim prijateljem, Vasudevom:
"Da li si i ti nauèio ovu tajnu od rijeke; da vrijeme ne postoji?"
Sjajni smije ak ra irio se Vasudevinim licem. "Da, Siddhartha. Jesi li na to mislio?
Daje rijeka svuda u isto vrijeme, na izvoru i u ustima, kod slapa, kod skele, u
struji, u oceanu i u planini, svuda, i da za nju postoji samo sada njost, ni sjen
ka pro losti, ni sjenka buduænosti?"
"To je to," rekao je Siddhartha, "i kad sam to nauèio, ponovno sam vidio svoj ivot
i on je takoðer bio rijeka, i djeèak Siddhartha, i odrastao Siddhartha i starac Sidd
hartha, odvojeni su samo sjenkama, ne pravom stvarno æu."
Govorio je sa zadovoljstvom, a Vasudeva se samo smije io i odobravajuæi klimao glavo
m.
Privid njegovan stoljeæima materijalizma tjera nas da osvojimo rijeku i nadziremo
njen tijek. Kad bismo to uèinili, jedino to bismo postigli bilo bi da umremo. Istin
a je da se na ivot iri k sve veæim podruèjima iskustva. Nema granica energije, obavijes
ti i inteligencije sadr ane u osobnom iskustvu. Ovo beskonaèno stvarala tvo utjelovlje
no je u tjelesnom obliku u va im stanicama; u neoèitovanom obliku izra eno je ti inom du
ha, prazninom koja je u stvari punina neizrecivih moguæih znaèenja, moguæih istina, mo
guæih stvaranja. Praznina u temelju svakog atoma je maternica svemira; u bljesku m
isli, u meðudjelovanju dva neurona postoji moguænost raðanja novog svijeta. Ova knjiga
æe istra ivati tu ti inu gdje dah vremena ne vene, veæ se samo obnavlja. Potra ite zemlju
gdje nitko nije star; ona nije nigdje drugdje veæ u vama.
U PRAKSI:
Kako stvoriti novu sliku svoga tijela
Prvi je korak prema drukèijem do ivljaju tijela promjena u tumaèenju. Nitko ne do ivljav
a svoje tijelo na potpuno jednak naèin kao drugi, jer svi mi tumaèimo svoja iskustva
- ukljuèujuæi i iskustvo posjedovanja tijela - u skladu s na im vlastitim uvjerenjima
, vrijednostima, pretpostavkama i sjeæanjima. Tijelo koje stari zahtijeva jedan naèi
n tumaèenja, dok tijelo koje ne stari zahtijeva suprotan naèin.
Poku ajte napustiti pretpostavku da va e tijelo stari jer to jednostavno nije tako.
Ako ste sigurni da je starenje prirodno, neizbje no i normalno, nije potrebno odma
h izbrisati ove pretpostavke. To ne biste mogli èak i ako biste poku ali, jer stara
nas je paradigma nauèila da ih prihvaæamo bez pitanja. Meðutim, iako i dalje imate dub
oku vjeru u starenje, bolest i smrt, za trenutak ostavite po strani staru paradi
gmu.
Kvantni pogled na svijet, ili nova paradigma, uèi nas da stalno stvaramo i rastvar
amo svoja tijela. Iako prividno izgleda kao èvrsti predmet, tijelo je proces, a ta
ko dugo dok je taj proces usmjeren prema obnavljanju, stanice tijela ostaju nove
, bez obzira koliko je vremena pro lo ili kakvoj smo entropiji bili izlo eni.
Navika je veliki neprijatelj obnove; kada se smrznuta tumaèenja iz pro losti primjen
juju na sada njost, nastaje procjep, nesklad izmeðu potrebe trenutka i rje enja iz pro l
osti. Da biste obnovili tijelo, morate biti voljni steæi nova zapa anja koja omoguæuju
nova rje enja. Vje be koje slijede oblikovane su tako da vam pomognu da se otvorite
novim zapa anjima. Neke od njih adnose se na prihvaæanje novog znanja o tome kako s
e kvantni pogled na svijet primjenjuje na va e tijelo. Druge pak stvaraju nova isk
ustva, omoguæuju
45
stjecanje unutarnjeg osjeæaja za onu razinu unutar vas koja ne stari. U idealnom s
luèaju, kako æemo napredovati prema drugim vje bama, znanje i iskustvo æe se poèeti pretap
ati - to je znak da, umjesto starog, u potpunosti poèinjete prihvaæati novi pogled n
a svijet.
Prva vje ba: Pogled kroz masku materije
Najva niji korak u stjecanju iskustva tijela koje ne stari sastoji se u odmrzavanj
u zapa anja to su vas zakljuèala u osjeæaj izolacije, podijeljenosti i odvojenosti. Ovo
smrznuto zapa anje pojaèava zamisao da se mo e vjerovati u stvarnost koju nam prenose
osjetila. Pogledajmo mo emo li se uzdignuti iznad pet osjetila i pronaæi transcende
ntalno iskustvo, koje je zapravo stvarnije nego svijet osjeta.
Pogledajte svoju ruku i dobro je prouèite. Pratite njene poznate linije i brazde,
osjetite teksturu ko e, tvrdoæu kostiju uronjenu u jastuke podatnog mesa. To je ruka
o kojoj vas obavje tavaju va a osjetila, materijalni objekt od krvi i mesa. U prvoj
vje bi poku at æemo "rastopiti" va u ruku i dati vam drukèije iskustvo, koje je izvan dos
ega va ih osjetila.
Gledajuæi sliku ruke svojim duhovnim okom, zamislite da je ispitujete izuzetno sna n
im mikroskopom koji mo e prodrijeti u najtanahnije tkanje materije i energije. Kad
je mikroskop na najmanjoj snazi, vi e ne mo ete vidjeti ko u, veæ promatrate skup pojed
inaènih stanica labavo povezanih okolnim tkivom. Svaka stanica je vodenasta vreæa pr
oteina izgledom poput dugih lanaca manjih molekula zajedno povezanih nevidljivim
vezama. Primièuæi se bli e mo ete vidjeti pojedinaène atome vodika, ugljika, kisika itd.,
koji nemaju èvrstoæu - oni su titrajuæe, utvarne sjenke to ih kroz mikroskop vidite ka
o mrlje svjetla i tame.
Stigli ste na granicu materije i energije, jer subatomske èestice od kojih se atom
sastoji - elektroni koji zuje i ple u oko atomske jezgre protona i neutrona - nis
u èestice materije. Vi e su nalik svjetleæim tragovima koje vatromet ostavlja na noænom
nebu. Na ovoj razini uviðate da su predmeti koje ste nekad smatrali èvrstim samo tra
govi energije; u trenutku kad zapazite jedan trag, energija se premjestila negdj
e drugdje ne ostavljajuæi ni ta to bi se moglo dodirnuti ili vidjeti. Svaki trag je k
vantna pojava koja i èezne, odumre u istom trenutku u kom je zapa ena.
Sad mo ete zaroniti dublje u kvantni prostor. Sva svjetla nestaju u
EMLJA GDJE NITKO NIJE STAR
47-
japeæem bezdanu crne praznine. Daleko na horizontu va e vizije vidite zadnji »ljesak,
kao najdalju, najbljedu zvijezdu na noænom nebu. Zadr ite taj bljesak t va em umu, jer
to je zadnji ostatak materije i energije koji mogu zabilje iti nanstveni instrume
nti. Tmina se spu ta i sada se nalazite na mjestu gdje ne amo da nema materije i e
nergije, veæ su nestali i prostor i vrijeme.
Iza sebe ste ostavili svoju ruku kao pojavu vremena i prostora. Kao i sve ruge t
akve pojave, va e tijelo izvire s mjesta iza èetvrte dimenzije. U tom odruèju nema tak
ve stvari kao to je "prije" ili "kasnije", nema "velikog" i "malog". Ovdje va a ruk
a postoji prije Velikog Praska i poslije kraja vemira u "toplinski mrtvoj" apsol
utnoj nuli. U stvarnosti ovi nazivi su esmisleni jer ste stigli do maternice uni
verzuma, prekvantnog podruèja koje ema dimenzija i koje je sve-dimenzionalno. Vi s
te svugdje i nigdje.
Va a je ruka prestala postojati? Ne, da biste pre li granicu èetvrte di-lenzije niste
oti li nikuda; cijela zamisao prostora i vremena jednostavno vi e e vrijedi. Sve gru
be razine zapa anja jo su vam uvijek dostupne; va a ruka > uvijek postoji na svim razi
nama koje ste pro li - kvantnoj, subatomskoj, tomskoj, molekularnoj, staniènoj - i p
ovezana je nevidljivom inteligencijom mjestom na kojem se sada nalazite. Svaka r
azina je razina preobrazbe, otpuno razlièita od one ispod ili iznad, ali jedino su
ovdje, gdje nema nièega sim èiste obavijesti, zamisli, stvaralaèkog potencijala, sve
razine svedene na ijednièki nazivnik.
Promislite za trenutak o ovoj vje bi da biste upili njenu poruku:
Trodimenzionalno tijelo o kojem nas obavje tava pet osjetila je privid.
Svaka èvrsta èestica materije sastavljena je od vi e od 99,999% praznog prostora.
Praznina izmeðu dva elektrona je isto tako prazna kao prostor izmeðu dvije galaksije
.
Ako uðete dovoljno duboko u tkanje materije i energije, stiæi æete na izvor èitavog svem
ira. Svi dogaðaji u vremenu i prostoru imaju svoj izvor izvan stvarnosti koju zapa a
mo.
S druge strane kvantnog, va e tijelo postoji kao èisti stvaralaèki potencijal, mnogost
ruki proces kojeg nadzire inteligencija.
Sad prouèite svoju ruku s novim razumijevanjem - to je iskorak u smjeru toglavog s
ilaska u ples ivota, gdje plesaèi nestaju ako im se suvi e ibli ite, a glazba blijedi u
ti ini vjeènosti. Ples traje zauvijek, i ples ste vi.
48
Druga vje ba: Zatvaranje procjepa
Sad kad smo dodirnuli razinu kvantnog prostora koji se nalazi iza fizièkog postoja
nja, elio bih da se tamo osjeæate udobnije. Obièno o prostoru mislimo kao o hladnom i
praznom, ali kvantni prostor je pun - to je stalnost koja povezuje sve u svemir
u. Kada je kvantno polje aktivno, ono stvara pojave u vremenu i prostoru; kad je
tiho, postoji samo kvantni prostor. Ali, to ne znaèi da polje u sebi ima procjepe
- zamislite Zemlju okru enu linijama magnetske sile to zraèi iz Sjevernog i Ju nog pol
a. Svi drugi magneti na planetu sudjeluju u tom polju. Oni su mali, odvojeni izv
ori magnetizma, a èak i kad magnet nije u va oj blizini, magnetsko polje vas okru uje.
Magnet u obliku potkovice je lokalno izbijanje polja (pojava u vremenu i prosto
ru), dok su silnice magnetizma koje okru uju Zemlju nelokalno, nevidljivo prisustv
o. Obje pojave povezane su kao oblici jednog polja energije.
Po to va e tijelo takoðer zraèi elektromagnetski, vi ste tek drukèiji izraz istog polja. T
itraji signala koji preko ivèanih stanica jure va im udovima, elektrièni naboj to izbija
iz va ih srèanih stanica, i tanahno polje struje koje okru uje va mozak, pokazuju da n
iste odvojeni od bilo kojeg drugog oblika energije u svemiru. Svako prividno odv
ajanje samo je proizvod va ih ogranièenih osjeta koji nisu usklaðeni s tom energijom.
Zamislite dvije svijeæe, na stolu nekoliko metara ispred vas. Izgledaju vam odvoje
ne jedna od druge, ali svjetlo koje zraèe ispunjava sobu fotonima; cijeli prostor
meðu njima ispunjen je svjetlom, i zato, na kvantnoj razini, nema pravog odvajanja
. Sad odnesite jednu od svijeæa van, u noæ, i dr ite je u ruci na pozadini noænog neba i
spunjenog zvijezdama. Toèkice svjetla na nebu mo da su milijardama svjetlosnih godin
a daleko, a ipak, na kvantnoj razini, svaka je zvijezda povezana s va om svijeæom ka
o i druga svijeæa u sobi; iroki prostor meðu njima sadr i valove energije koji ih povez
uju. Kada gledate na svijeæu i na udaljene zvijezde, fotoni svjetla s oba izvora p
adaju na retinu va eg oka. Oni pokreæu bljeskove elektrokemijskih naboja koji pripad
aju frekvenciji razlièitoj od vidljivog svjetla, ali su ipak dio istog elektromagn
etskog polja. Zato se mo e reæi da ste vi samo jo jedna svijeæa - ili zvijezda -èija je l
okalna koncentracija materije i energije jo jedno izbijanje beskonaènog polja to vas
okru uje i podr ava.
Razmislite o organskoj povezanosti svega to postoji. Poruka ove vje be je:
49
Kako god pojave na im osjetilima izgledale odvojeno, na kvantnoj razini ni ta nije o
dvojeno.
Kvantno polje postoji u, oko i kroz vas. Vi ne promatrate polje - u svakom valu
i èestici polje je produ etak va eg tijela.
Svaka va a stanica je lokalna koncentracija obavijesti i energije u cjelini va eg ti
jela. Slièno tome, vi ste lokalna koncentracija obavijesti i energije u cjelini ko
ja je tijelo svemira.
Kad æete zaista posjedovati ovo znanje, va a okolina vi e neæe biti prijetnja. Kao rezul
tat toga, strah od odvojenosti popustit æe svoj stisak, a neprekinuti tijek svjesn
osti suprotstavit æe se entropiji i starenju.
Treæa vje ba: Disanje polja
Kvantno polje transcendira svakodnevnu stvarnost, ipak ono je izuzetno blisko va e
m iskustvu. Prizvati svijet iz svog sjeæanja, osjetiti emociju, shvatiti zamisao -
svi ovi dogaðaji mijenjaju cijelo polje. Poznati britanski fizièar Sir James Jeans
jednom je primijetio, "Kad elektron titra, svemir se trese". Cijelo kvantno polj
e, zamjeæuje svaki traèak aktivnosti u bilo kojoj od va ih stanica.
Na toj najtanahnijoj razini, u tkanju prirode bilje i se svaki fiziolo ki proces. Dr
ugim rijeèima, stoje proces profinjeniji, povezaniji je s osnovnom aktivno æu kozmosa.
Jednostavna vje ba disanja mo e vam pru iti ivo iskustvo ove pojave.
Sjednite udobno na stolac i zatvorite oèi. Nje no i polako udahnite kroz obje nosnic
e, zami ljajuæi da vuèete zrak iz toèke koja je beskonaèno udaljena. Gledajte kako zrak nj
e no dolazi do vas s ruba svemira. Osjetite kako ispunjava va e tijelo stvarajuæi svje i
nu.
Sada polako i lagano izdahnite, vraæajuæi svaki atom zraka natrag k njegovom beskonaèn
o dalekom izvoru. Moglo bi pomoæi da zamislite nit koja se iri od vas do kozmièkih da
ljina; ili biste mogli zamisliti zvijezdu koja lebdi ispred vas i alje svoju zrak
u u daljinu - u oba sluèaja, zamislite nit ili zvijezdu kao izvor zraka. Ako vam j
e te ko zamisliti sliku, ne brinite se; samo u duhu odr avajte rijeè beskonaèno. Koju go
d tehniku rabili, cilj je osjetiti da svaki dah dolazi iz kvantnog polja, to se,
zapravo, na profinjenoj razini i dogaða. Ponovno Utvrðivanje sjeæanja na va u vezu s kva
ntnim poljem probudit æe sjeæanje na obnovu u va em tijelu.
50
Èetvrta vje ba: Ponovno odreðivanje
Po to ste prihvatili znanje da va e tijelo nije kip odvojen od svega drugog vremenom
i prostorom, ponovno odredite sami sebe tiho ponavljajuæi sljedeæe reèenice:
Mogu uporabiti snagu svoje svjesnosti da bih do ivio tijelo koje je tekuæe, a ne èvrst
o prilagodljivo, a ne kruto kvantno, a ne materijalno pokretno, a ne nepokretno
sastavljeno od obavijesti i energije, a ne sluèajnih kemijskih reakcija
mre a inteligencije, a ne stroj bez duha
svje e i uvijek novo, a ne podlo no neredu i staro
bezvremeno, a ne sputano vremenom
Predla em vam jo jedan skup korisnih reèenica za ponovno odreðivanje slike o sebi:
Ja nisam moji atomi, oni dolaze i odlaze.
Ja nisam moje misli, one dolaze i odlaze.
Ja nisam moj ego, moja slika o sebi se mijenja.
Ja sam iznad i izvan toga; Ja sam svjedok, tumaè, jastvo to je iznad slike koju ima
m o sebi. Takvo Jastvo nema godina i nije sputano vremenom.
Ponavljanje ovih reèenica slu i kao podsjetnik. Prije proces nego objekt, ljudsko ti
jelo se stalno puni raznim porukama; verbalna poruka to je èujemo u na oj glavi samo
je jedan oblik obavijesti koje se svake sekunde izmjenjuju od stanice do stanice
. Po to je svjesnost svake osobe obojena pro lim iskustvima, tijek obavijesti unutar
nas pod utjecajem je utisaka kojih smo jedva svjesni. Kasnije æemo detaljno ispit
ati kako ovi nesvjesni utisci preki-
51 ¦
laju nesmetan tijek poruka, stvarajuæi gubitak inteligencije èiji je rezultat staren
je.
Za sada, znajte da mo ete izmijeniti te utiske predla uæi nesvjesnom nove aretpostavke
i uvjerenja s kojima mo e raditi. Svaka va a misao u mozgu iktivira molekule to pren
ose poruke. To znaèi da se svaki mentalni impuls mtomatski preobra ava u biolo ku obav
ijest. Ponavljajuæi ove nove tvrdnje li uvjerenja, potvrðujuæi sebi da tijelo nije odr
eðeno starom paradigmom, iozvoljavate da se stvore nove biolo ke obavijesti; i, kroz
vezu duh-tijelo, va e stanice prihvaæaju va u sliku o sebi kao novo programiranje. Na
taj naèin joèinje se zatvarati procjep izmeðu va eg starog, odvojenog jastva i vas kao
jiæa koje nema godina i nije sputano vremenom.
DRUGI DIO
STARENJE I SVIJEST
^vijest IMA snagu promijeniti starenje, ali svijest je maè s dvije o trice -lo e iscij
eliti, no i uni titi. Razlika je u naèinu na koji je svijest uvjetovana iznim stavov
ima, pretpostavkama, uvjerenjima i reakcijama. Kad su takvi lentalni obrasci des
truktivni, osoba je navedena da se pona a destruktivno; ad su mentalni obrasci kon
struktivni, osoba je motivirana na pona anje koje ; obogaæuje. Prije negoli se svjes
nost uvjetuje, ona je samo polje energije i bavijesti; to je sposobnost duha da
misli prije no to se misli zaista pojave.
usporedbi s bilo kojim izrazom materije ili energije, bilo atomom ili ilaksijom,
kvantno polje je neizmjerno sna nije, jer ima potencijal stvaranja eskonaènih kombi
nacija dogaðaja u vremenu i prostoru to se dosada nikada isu pojavili.
Slièno tome, va a svijest je sna nija od bilo koje pojedinaène misli to biste togli imati
jer je sposobna stvarati nove mentalne podra aje, koji, zauzvrat, ;varaju biolo ku
obavijest. Zadr avanje ovog stvaralaèkog potencijala znak : ne-starenja, a njegovo o
dbacivanje zbog navika, rituala, krutih uvjerenja i tro enog pona anja, znak je star
enja. U drevnoj Kini Tao Te Ching ob-ivljuje istu istinu: "Sto god je prilagodlj
ivo i gibljivo rasti æe, to god je kruto zaustavljeno, uvenut æe i umrijeti."
Utisci pro lih do ivljaja zatvaraju na duh u predvidljive obrasce koji nas 3tièu na pre
dvidljivo pona anje. Unutarnji ivot svake osobe je slo en, pro et aozitivnim i negativn
im obrascima misli, ali èinjenica je da se svjesnost mo e ljetovati; to nam se dogaða
od roðenja nadalje. Kao to se prsten peèatnjak iskuje u rastopljeni vosak, tako je si
rova, neoblikovana svjesnost sposobna rimiti utisak, a jednom kad je utisak nast
ao, svjesnost se ovija oko njega.
55
56
Privid da ne mo emo izabrati
Tijekom djetinjstva u najveæoj smo mjeri sposobni primati utiske; na a je svjesnost
kao mekan, svje vosak neoblikovan iskustvom. Pred starost ista svjesnost je veæ tis
uæu puta uvjetovana, i kao stari vosak koji je previ e rabljen, duh postaje krhak i
krut. Te ko je pronaæi i najmanji kutak koji nije uvjetovan mnogostrukim razinama is
kustva. Staro tijelo odra ava tu pozadinsku krutost koja se osjeæa u svakoj stanici.
Broj utisaka to se u nama nakupljaju okantan je - psiholozi bihevioristi procijeni
li su da se samo usmene upute kojim su nas "nahranili" na i roditelji u ranom djet
injstvu, a koje se jo uvijek okreæu u na im glavama kao beskrajna traka, sastoje od d
vadeset i pet tisuæa sati èistog uvjetovanja. Proces uèenja kojim smo nauèili starjeti z
a svakog od nas je slo en i beskrajan. On u sebe ukljuèuje stavove koje smo veæ u najr
anijem djetinjstvu prihvatili od porodice, znanaca i dru tva. to je va a majka rekla
kad je primijetila svoje prve bore? Nije li na njih gledala kao na prijeteæe simbo
le gubitka mladosti? Da li se osjeæala lijepom i po eljnom? Sto je va otac mislio o m
irovini? Da li je na nju gledao kao na kraj korisnog dijela svog postojanja ili
kao na poèetak boljeg vremena? Jesu li va djed i baka bili dobroæudni, mudri vodièi ili
daleki stranci kojih ste se bojali? Jesu li na znakove starosti gledali kao na
senilnost ili jednostavno kao na promjenu?
Uèinak uvjetovanja je uvijek isti: ono ogranièava izbor. Na primjer, èin uzimanja hran
e je izbor to ga veæina nas koristi nekoliko puta dnevno. Za nekog tko pati od pore
meæaja uzimanja jela, anoreksije, ovaj izbor je znatno su en. U svjesnosti èovjeka koj
i pati od anoreksije nalaze se moæni utisci osjeæaja bezvrijednosti, krivnje, potisn
ute ljutnje i pogre ne predstave o svom tijelu. Ovi utisci mogu biti izuzetno zamr e
ni, ali krajnji rezultat grafièki je jednostavan: osoba vi e ne mo e jesti normalno. P
uki pogled nahranu pokreæe utisnuto uvjetovanje, javlja se osjeæaj gaðenja to uni tava ap
etit. Ako je poremeæaj jako napredovao, osobe s anoreksijom su, pod prisilom stari
h uvjetovanja gladovanja, doslovno paralizirane, èak i ako im je dostupno obilje h
rane.
Od osoba s poremeæajem uzimanja hrane, lijeènik èuje uvijek iste tjes-kobne tvrdnje: "
Moram se pona ati na taj naèin; moram èiniti to to èinim." Ovo uvjerenje je privid, jer s
e veze stvorene uvjetovanjem mogu prekinuti.
r.ARENJE I SVIJEST
57
>ak, tako dugo dok je na snazi, ovaj privid preplavljuje duh, i pod tim je jecaj
em fiziolo ki mehanizam gladi poremeæen. Isti se mehanizam primje-uje i na na predmet
- starenje. U svakome od nas le i skriveno uvjerenje a moram ostarjeti", koje tak
o sna no djeluje na nas da mu se na a tijela )koravaju.
Kad god se èini da nema izbora, na djeluje neki oblik privida. Prije tisuæu idina, n
ajveæi medu indijskim mudracima, Shankara, rekao je: "Ljudi stare imiru jer vide d
ruge da stare i umiru." Pro la su stoljeæa prije nego smo >stali sposobni razumjeti
ovaj izvanredni uvid. Kao fizièki proces, starenje univerzalno, i po svemu sudeæi, n
eizbje no. Parna lokomotiva ne potro i se ekom vremena i ne raspada se zato jer vidi
da druge lokomotive èine isto. dino uvjetovanje koje utjeèe na bilo koji stroj je t
ro enje; pod utjecajem ?nja odreðeni se dijelovi uni te prije nego drugi. Na a tijela ta
koðer su pod jecajem trenja; razni organi i tkiva potro e se prije drugih. Fizièka sli
ka ko je nalik mehanièkom tro enju da smo slijepi za Shankarin dublji uvid -arenje t
ijela pod utjecajem je dru tvenog uvjetovanja.
Postoje dru tva u kojima ljudi njeguju prilièno razlièite naèine uvje-vanja, pa stoga i
prilièno razlièite naèine starenja. Posljednjih desedjeæa itropolozi su iznenaðeni otkriæim
da su mnogi, takozvani primitivni ljudi porni na znakove starenja koje je Zapad
veæ odavno prihvatio. S. Boyd iton, koautor zapanjujuæe knjige o zdravlju ranog èovje
ka, Paleolitski lijek, :ièe da su srèane bolesti i rak, dvije bolesti povezane sa st
aro æu, u barem adeset pet tradicionalnih dru tava irom svijeta gotovo nepoznate.
Ova dru tva su najbolje tlo za ispitivanje hipoteze da je "normalno" irenje zaprav
o skup simptoma nastalih abnormalnim uvjetovanjem. Eaton vodi domorodaèke kulture
na mnogim mjestima - Venezueli, Solomonovom 3Èju, Tasmaniji i afrièkoj pustinji - èiji
èlanovi u ivaju u niskom krvnom itisku cijeli ivot. To je potpuno suprotno kretanjim
a u Sjedinjenim avama i Zapadnoj Europi, gdje gotovo svakome krvni pritisak raste
za koliko stupnjeva svakog desetljeæa i gotovo polovica starijih ljudi mora se eèit
i zbog hipertenzije.
Gluhoæa pred starost je jo jedan oznaèitelj starenja to su ga moderna u tva odavno prihv
atila kao "normalan" i neizbje an. O teæenje sluha javljuje se èak i ranije; jedna studi
ja iz koled a Tennessee pokazala je da % ljudi veæ pati od znaèajnog gubitka sluha. Ot
prilike 25 milijuna odraslih nerikanaca ima gubitak sluha dovoljan da se prijave
za isplatu invalidnine. ;ðutim, nekom Bushmanu iz Botswane ili Maabansu iz ju nog S
udana
58 TIJELO I DUH, RIJEKA VJEÈNOSTI
starenje ne donosi nikakvih o teæenja sluha.
Slièno tome, iako u industrijskim zemljama razina kolesterola s godinama raste, st
anovnici Hadzasa u Tanzaniji ili Tarahumara Indijanci u sjevernom Meksiku rijetk
o imaju razinu kolesterola preko 150; ova razina, koja je za 60 toèaka ni a od amerièk
og prosjeka, titi te ljude od preranog srèanog napada. Niska razina odr ava se tijeko
m ivota, dok u na oj kulturi, kako starimo, postoji sklonost k sporom, ali sigurnom
rastu razine kolesterola. Mnoge raznolike kulture uspjele su izbjeæi jednu ili vi e
ovih, pogre no nazvanih "bolesti civilizacij e", j er visoko civilizirana dru tva t
akoðer u ivaju u dobrom zdravlju. Rak dojke koji pogaða jednu od devet Amerikanki izuz
etno je rijedak i u Kini i u Japanu; rak crijeva, glavna prijetnja za Amerikance
tamo je takoðer izuzetno rijedak, kao i kod mnogih afrièkih plemena.
Kada Japanci, Tajvanci ili Afrikanci odustanu od svojih tradicionalnih obièaja, iz
laganje civilizaciji i njenom "naprednom" ivotnom stilu èesto se poka e katastrofalni
m. Broj srèanih napada, raka crijeva i hipertenzije to je bio neznatan, sada raste;
tipièno je da u drugoj generaciji vi e nema razlika. Ali, mo e li se ova promjena pri
pisati samo prehrani i naèinu ivota? Da bi potvrdili ovu pretpostavku, epidemiolozi
istièu da havajski Japanci - a to se, barem to se tièe prehrane i ivotnog stila, smat
ra ivotom na pola puta izmeðu Istoka i Zapada - pojedu manje masti no to se tro i u Am
erici, ali vi e nego to je obièaj u Japanu, pa je broj srèanih napadaja takoðer negdje iz
meðu ta dva ekstrema - Japana i Amerike.
Meðutim, ovo dugo prihvaæeno obja njenje uzdrmano je kad su se neki podaci pobli e ispit
ali. Psiholog Robert Ornstein i njegov suradnik David Sobel u knjizi Mozak koji
lijeèi, ukazuju da, ako se gleda cijeli opseg japanskih useljenika u Kaliforniju,
postoji jedna podgrupa koja i dalje ima mali broj sluèajeva srèanih bolesti to nije p
ovezano s prehranom ili razinom kolesterola u krvi. To su ljudi koji su zadr ali èvr
ste veze s japanskom kulturom iako su se preselili u Ameriku. Razni naèini na koje
je njihova svjesnost ostala japanska (rasli su u japanskom susjedstvu, pohaðali j
apansku kolu, govorili materinji jezik, sudjelovali u tradicionalnim obièajima i dr
u tvenim vezama) pridonijeli su odr avanju srèanog zdravlja, bez obzira je li njihova
razina kolesterola bila niska ili visoka.
Ono to je te ljude odr alo zdravima je dru tvena veza, nevidljiva ali vrlo sna na. Oni
su i dalje dijelili svijest tradicionalnog Japana, to je oblik produ enog duha koji
ne mo e a da nema fiziolo ke uèinke. Isto govore i prouèavanja automobilskih radnika ot
pu tenih za vrijeme ekonomskih
STARENJE I SVIJEST
59
te koæa u Michiganu: oni radnici koji su osjeæali sna nu podr ku porodice, roðaka i prijate
ja pokazivali su manje fizièkih ili mentalnih simptoma bolesti. Slièno tome, kada su
trudne ene odgovarale na pitanja osjeæaju li podr ku porodice i prijatelja, 91% te kih
komplikacija tijekom trudnoæe pojavilo se kod onih ena koje su izjavile da vode ivo
t pun stresa i imaju malu dru tvenu Dodr ku.
Dru tvena podr ka je slo ena pojava to obuhvaæa sva meðudjelovanja ezika, obièaja, porodiè
rukture i dru tvenih tradicija koje povezuju ljude. Ukupni rezultat je programiran
je svjesnosti; dru tvene veze stvaraju se na azini duha. Vi zapa ate daje druga osoba
nalik vama i vjerujete da i ona vas /idi na isti naèin. Ono to dijelite je ire jast
vo, meðupovezana psiha je >sjetljiva i zamr ena kao i individualna.
Pod pretpostavkom da je to ne to to se dogaða ljudima, o starenju je lapisano tisuæe kn
jiga. Sada, meðutim, vidimo daje starenje ne to stoje na e ijelo nauèilo dru tvenim uvjeto
vanjem. Ovo je izuzetno va na razlika. Ako e starenje ne to to vam se dogaða, tada ste
vi u osnovi rtva; ali ako je starenje le to to ste nauèili, tada ste u polo aju da se od
viknete od pona anja zbog :ojeg starite, da prihvatite nova uvjerenja i nove moguæno
sti.
Pokojni Norman Cousins poznat je po izreci: "Uvjerenje stvara biologiju", lista i
stinitije ne mo e se reæi o starenju. Na a oèekivanja da se tijelo s remenom mora istro it
i, podvostruèena dubokim uvjerenjima da nam je udbina patiti, ostarjeli i umrijeti
- stvaraju biolo ku pojavu koju nazivamo tarenje. ivot je svijest u akciji. Usprko
s tisuæama sati starih traka koje su irogramirale na e reakcije, nastavljamo ivjeti j
er je svijest prona la nove iuteve kojima teèe. Pozitivna strana svijesti - njena sp
osobnost da iscjeljuje uvijek je dostupna.
NAUÈITI NE STARJETI:
Veza izmeðu uvjerenja i biologije
Iako se svjesnost programira na tisuæe naèina, najuvjerljiviji je onaj koji zovemo u
vjerenje. Uvjerenje je ne to èega se dr ite jer smatrate da je istinito. Ali, za razli
ku od misli koje aktivno oblikuju rijeèi ili slike u va em mozgu, uvjerenje je obièno
tiho. Osoba koja pati od klaustrofobije ne mora pomisliti, "Ova soba je premalen
a," ili, "Previ e je ljudi u ovoj gu vi." Ako se takva osoba nalazi u maloj sobi pun
oj ljudi, njeno tijelo reagira automatski. Negdje u njenoj svijesti skriveno je
uvjerenje koje, bez razmi ljanja o tome, stvara sve fizièke simptome straha. Tijek a
drenalina koji uzrokuje lupanje srca, znojenje dlanova, isprekidani dah i vrtogl
avicu pokreæe se na razini dubljoj od misli.
Ljudi koji imaju fobije oèajno se bore otjerati ih mislima, ali bez uspjeha. Navik
a straha uronjena je tako duboko da je se tijelo prisjeæa, èak i kad joj se duh svim
snagama odupire. Misli klaustrofobièara - "Nema razloga da se bojim"; "Male sobe
nisu opasne"; "Svi izgledaju savr eno normalno, za to i ja to ne bih prevladao?" - s
u racionalizacije, ali tijelo slijedi naredbe to su sna nije od misli.
Upravo tu vrstu vlasti nad nama imaju i na a uvjerenja o starenju. Dozvolite mi da
vam dam primjer: posljednjih dvadesetak godina gerontolozi provode eksperimente
kojima dokazuju da æe aktivnost, èak i u kasnim sedamdesetim, zaustaviti gubitak mi iæn
og i ko tanog tkiva. Medu mnogim umirovljenicima pro irila se vijest da bi trebali n
astaviti etati, trèati, plivati i obavljati kuæne poslove; pod sloganom "Rabi ili gub
i,"* milijuni ljudi sada oèekuju da pred starost ostanu sna ni. S ovim novim uvjeren
jem, dogodilo se ne to to se nekada smatralo nemoguæim.
Odva ni gerentolozi na sveuèili tu Tufts posjetili su staraèki dom, odabrali grupu najnj
e nijih tiæenika i podvrgli ih re imu stjecanja te ine. Èovjek bi
* engleski "Use it or lose it".
60
1A R E N J E I SVIJEST
61
mogao upla iti da æe iznenadno izlaganje vje bama iscrpsti ili ubiti te ljude, i zapra
vo su napredovali. Za osam tjedana, iscrpljeni mi iæi obnovili su se 300%, pobolj ala
se koordinacija i ravnote a, a s njima i opæi osjeæaj tivnog ivota. Nekolicina njih, pr
ethodno nesposobnih ustati bez pomoæi, da su tijekom noæi sami odlazili u kupaonicu,
to predstavlja povratak stojanstva koji ni u kom sluèaju nije beznaèajan. Ono po èemu
je, meðutim, o postignuæe zaista èudesno, je èinjenica daje najmlaða osoba u grupi imala ,
a najstarija 96 godina.
Ovaj rezultat je oduvijek bio moguæ; ni ta novo nije se dodalo sposob-stima ljudskog
tijela. Sve to se dogodilo je promjena uvjerenja, a kad se dogodilo, starenje se
promijenilo.
Ako imate 96 godina i bojite se pokrenuti svoje tijelo, ono æe propasti. A biste u
toj dobi oti li u vje baonicu, morate vjerovati da æe to koristiti va em ;lu; morate se
osloboditi straha i morate vjerovati u sebe. Kada velim daje renje rezultat uvj
erenja, ne mislim pritom da ga osoba mo e jednostavno erati mislima. Upravo suprot
no - to je sna nije uvjerenje, to je jaèe orijenjeno u tijelu i otpornije na svjesnu
kontrolu.
U skladu s uvjerenjem kojeg smo vi i ja naslijedili, priroda nas je zarobila ije
la koja stare usprkos na oj volji. Tradicija starenja prote e se daleko atrag u pisa
nu i nepisanu povijest. ivotinje i biljke stare ispunjavajuæi iverzalni zakon priro
de. Te ko je zamisliti da je starenje rezultat nauèenog la anja, jer se biologija ne m
o e poreæi.
Ipak, osnovno uvjerenje daje starenje fiksni, mehanièki proces - ne to to n se jednos
tavno dogaða - samo je uvjerenje. Kao takvo osljepljuje nas za oge èinjenice koje se
ne uklapaju u sustav uvjerenja kojeg se dr imo. Za e od sljedeæih reèenica vjerujete
da su istinite?
a) Starenje je prirodno - svi organizmi stare i umiru.
b) Starenje je neizbje no - ne mo e se sprijeèiti.
c) Starenje je normalno - pogaða svakog na isti naèin.
d) Starenje je genetsko - vjerojatno æu ivjeti onoliko dugo koliko su ivjeli moji ro
ditelji i roditelji mojih roditelja.
e) Starenje je bolno - uzrokuje fizièke i mentalne patnje.
f) Starenje je univerzalno - zbog zakona entropije svi ureðeni sustavi propadaju i
nestaju.
g) Starenje je fatalno - svi mi starimo i umiremo.
62 ¦ TIJELO I DUH, RIJEKA VJEÈNOSTI
Ako smatrate da je bilo koja od ovih reèenica istinita, pod utjecajem ste uvjerenj
a koja ne odgovaraju stvarnosti. Svaka reèenica sadr i malu objektivnu istinu, ali s
vaka se mo e i opovrgnuti.
a) Starenje jest prirodno, ali postoje organizmi koji nikad ne stare, kao to su j
ednostaniène amebe, alge i protozoe. Dijelovi vas takoðer ne stare - va e emocije, ego
, tip osobnosti, kvocijent inteligencije i druge mentalne znaèajke, kao i veliki d
io va e DNK. Fizièki, nema smisla reæi da voda i minerali u va em tijelu stare, jer to je
"stara voda" ili "stara sol"? Meðutim, upravo ovi sastojci èine 70% va eg tijela.
b) Starenje je neizbje no, ali pèele, na primjer, u odreðeno doba godine mijenjaju izl
uèivanje hormona i tako obræu proces starenja. U ljudskom tijelu hormonalna promjena
mo da nije tako dramatièna, ali je dovoljnog opsega da bilo kojeg dana va hormonalni
profil mo e biti mlaði od onog dan, mjesec ili godinu prije.
c) Starenje je normalno; meðutim, nema normalne brzine starenja koja se mo e primije
niti na svakoga. Neki ljudi u potpunosti izbjegnu odreðene simptome starenja dok i
h drugi imaju mnogo prije nego to zapravo ostare.
d) Starenje ima genetsku komponentu koja utjeèe na svakoga, ali ne u onoj mjeri ka
ko se obièno pretpostavlja. Ako dijete ima dva roditelja koja su do ivjela osamdeset
godina, to dodaje samo tri godine njegovom oèekivanom ivotnom vijeku; manje od 5%
puèanstva posjeduje toliko dobre ili toliko lo e gene da bi ovi znaèajno skratili ili
produ ili njihov ivot. Radi usporedbe, prihvaæanjem zdravog naèina ivljenja, mo ete odlo
simptome starenja i za trideset godina.
e) Starenje je èesto bolno, i fizièki i mentalno, ali to nije rezultat samog starenj
a veæ mnogih bolesti koje pogaðaju starije ljude; mnogo takvih bolesti moguæe je sprij
eèiti.
f) Èini se da je starenje univerzalno po to se svi ureðeni sustavi nakon nekog vremena
raspadnu, ali na a tijela se tom propadanju izuzetno dobro odupiru. Bez negativni
h utjecaja iznutra i izvana, na a tkiva i organi mogli bi trajati od 115 do 130 go
dina prije nego ih starenje onesposobi.
TARENJE I SVIJEST
63 ¦
g) Konaèno, starenje jest fatalno, jer svatko mora umrijeti, ali u veæini sluèajeva, m
o da èak i 99%, uzrok smrti nije starost veæ rak, srèani napad, upala pluæa ili druge bole
sti.
Izuzetno je te ko pretpostaviti kako bi bilo promatrati tijelo to stari samo i sebe
. Dva automobila ostavljena na ki i hrdaju otprilike istom brzinom; roces oksidaci
je ih jednako napada, pretvarajuæi eljezo i èelik u eljezni cs^d u skladu s lako obja nj
ivim kemijskim zakonom. Proces starenja ne ijedi takve jednostavne zakone. Za ne
ke od nas, starenje je postojano, dnoobrazno i sporo, kao kornjaèa koja puzi svoje
m cilju. Za druge, starenje
kao pribli avanje nevidljivoj litici - nakon dugaèke, sigurne visoravni Iravlja, sli
jedi nagli pad tijekom posljednje dvije, tri godine ivota. A za ;ke druge, veæina t
ijela æe ostati zdravo, osim neke slabe karike, na primjer ca, koje propada mnogo
br e nego drugi organi. Bilo bi potrebno pratiti obu veæim dijelom njenog ivota da bi
se moglo predvidjeti kako æe starjeti, do tada bi bilo prekasno.
Èinjenica da je starenje tako osobno, pokazala se frustrirajuæom za edicinu koja ima
velikih te koæa u predviðanju i lijeèenju mnogih pojava zanih uz starost. Dvije mlade en
e mogu uzimati istu kolièinu kalcija, imati dnako zdravu razinu hormona, a ipak æe s
e kod jedne nakon menopauze zviti osteoporoza koja æe je obogaljiti, dok se kod dr
uge neæe. Blizanci s entiènim genima tijekom ivota imat æe sliène povijesti bolesti, a ip
ak æe dan dobiti Alzheimerovu bolest, artritis ili rak. Dvije najèe æe pojave pred irost
, visoki krvni pritisak i povi eni kolesterol, isto su tako nepredvidive. jelo koj
e stari odbija se pokoravati mehanièkim zakonima i pravilima.
Nakon vi e desetljeæa intenzivnih istra ivanja, nema odgovarajuæe teorije [judskom stare
nju. Na osnovi poku aja da se objasni kako stare ivotinje stalo je preko tri stotin
e teorija od kojih su mnoge meðusobno kontradik-¦ne. Pretpostavke o starenju drastièno
su se izmijenile zadnja dva de-djeæa. Ranih sedamdesetih godina lijeènici su poèeli z
amjeæivati ljude koji ¦aju ezdeset ili sedamdeset godina, a èija tijela su jo uvijek ust
a i zdrava o u srednjoj dobi. Veæina njih nije pu ila, odbaciv i tu naviku nakon prvog
ozorenja o raku pluæa. Nikad nisu do ivjeli srèani napad. Iako su imali ke od prihvaæen
ih znakova starosti - vi i krvni pritisak i kolesterol, sklonost lakupljanju sala,
dalekovidnost i gubitak sluha za visoke frekvencije - u zi s njima nije bilo nièe
g starog. Roðeno je, kako su ga nazvali, "novo staro ba".
"Staro staro doba" oznaèeno je nepromjenjivim propadanjem na svim
64
borbenim crtama - fizièkoj, mentalnoj i dru tvenoj. Nebrojena stoljeæa ljudi su oèekival
i ostarjeti - ako uopæe ostare - kao slabi, senilni, dru tveno nekorisni, bolesni i
siroma ni. Ova sumorna oèekivanja poduprta su tu nim èinjenicama: sve do ovog stoljeæa sam
o jedna od deset osoba do ivjela je 65 godina.
Stoljeæima je ljudsko tijelo bilo izlo eno uni tavajuæim utjecajima grube okoline: neodg
ovarajuæa prehrana, ivot proveden u fizièkom radu i nekontrolirane epidemije stvarale
su uvjete koji su ubrzavali starenje. Ako prelistate pismohranu useljenika koji
su poèetkom stoljeæa pro li kroz Ellis Island* neke æe vas fotografije u asnuti. Lica èetr
esetogodi njih ena izgledaju oronula i isu ena, doslovno kao da imaju sedamdeset, i t
o starih sedamdeset. Djeèaci, jedva odrasli, izgledaju kao pohabani ljudi srednjih
godina. Pod kirur kim skalpelom njihova srca, pluæa, bubrezi i jetra izgledali bi j
ednaki onima dvostruko starijeg èovjeka suvremenog doba. Starenje je odgovor tijel
a na vanjske i unutarnje uvjete kojima je izlo eno. Pijesak starenja izmièe pod na im
nogama, prilagodavajuæi se tome kako ivimo i tko smo.
Novo staro doba nastupilo je nakon vi e od pola stoljeæa pobolj anja ivotnih uvjeta i i
ntenzivnog medicinskog napretka. Prosjeèni amerièki ivotni vijek od 49 godina u 1900-
toj skoèio je na 75 u 1990-oj. Ako ovaj veliki napredak razmotrimo u perspektivi,
godine ivota to smo ih stekli za manje od jednog stoljeæa jednake su ukupnom ivotnom
vijeku ljudi tijekom vi e od èetiri tisuæe godina; od pretpovijesnih vremena do zore i
ndustrijske revolucije prosjeèni ivotni vijek ostao je ispod 45 godina. Samo 10% puèa
nstva pre ivjelo je do 65, a danas barem 80% ljudi ivi toliko dugo.
Tajna starenja
Usprkos dokazima daje starenje vrlo prilagodljiva, pokretna pojava, mi i dalje v
jerujemo da se ono mo e razumjeti iskljuèivo kao biolo ki proces. Kada pogledate svoje
tijelo i zamijetite koliko se promijenilo od vremena kad ste bili mladi, staren
je izgleda vrlo oèigledno. Zapravo, ono je sve drugo, samo ne to.
Prije dvadeset godina, radio sam kao mladi lijeènik, u velikoj i turobnoj bolnici
za veterane nedaleko od Bostona. U jednom prosjeènom danu
* Ellis Island - otok karantena kroz koji su morali proæi svi koji su poèetkom dvade
setog stoljeæa eljeli useliti u Ameriku, (prim. prev.)
STARENJE I SVIJEST
65
pregledao sam desetke pacijenata, uglavnom starih vojnika koji su se borili u dv
a svjetska rata. Godine koje su pro le ostavile su oèigledan trag. Èak i da ih nisam g
ledao, zvuk i dodir njihovih tijela prenosio je nepogre ivu poruku. Ruke su im se
tresle kad sam kontrolirao puls, a pod stetoskopom su hripali. Sna ni tum-tum mlad
ih srdaca ustupio je mjesto titrajuæim, istro enim ritmovima.
| Znao sam da se pod njihovom suhom, naboranom ko om dogaða nevidljivo uni tavanje. Kr
vne ile postaju kruæe, a krvni pritisak raste. Da sam mogao dodirnuti neku od tri s
rèane arterije, zasigurno bih prona ao daje barem jedna - ili vi e njih - zaèepljena nas
lagama masti. Glavna tjelesna arterija, aorta, mo da je tvrda kao olovna cijev, uk
ruæena naslagama kalcija, dok su nje ne arteriole u glavi mo da tako tanke da bi i naj
manji dodir izazvao raspadanje, uzrokujuæi mo dani udar. Kièmene i bedrene kosti posta
ju tanke i krhke, samo èekajuæi da se slome kad se osoba oklizne na stepenicama. Pos
vuda po tijelu, skriveni tumori zaustavljeni su samo sporim metabolizmom starost
i to milostivo usporava irenje raka.
Sve to moglo bi izgledati kao toèan - ali tu an - opis procesa starenja, ali zapravo
ja nisam uopæe gledao stare ljude; gledao sam bolesne ljude. Posvuda u Americi li
jeènici èine istu gre ku. Zauzeti tretmanom raznih bolesti, zaboravljamo kako bi stare
nje izgledalo da nema bolesti. tovi e, malobrojni istra ivaèi zainteresirani za proces
starenja, radili su u veteranskim bolnicama sliènim onoj u kojoj sam i ja radio. P
o definiciji, "normalno" starenje koje su promatrali bilo je abnormalno, jer nor
malna osoba nije u bolnici. Nikome ne bi palo na pamet da odreðuje djetinjstvo pro
uèavajuæi pacijente j djeèjoj bolnici, a ipak, starost se uglavnom odreðuje na taj naèin.
Meðu opæim puèanstvom, samo 5% starijih od 65 godina pod nadzorom je leke institucije,
bilo bolnice, staraèkog doma ili pod mentalnom njegom, iznenaðujuæe je da ova brojka
nija znaèajno vi a od one koja vrijedi za mlade lobne skupine. Oèigledno, postoji mnog
o razloga za to netko zavr i u nekoj nstituciji. Na takva mjesta smje taju se udovice
i udovci, beskuænici, alko-lolièari, mentalno nesposobni i siroma ni. Lijeènik ne mo e pro
vesti ni dan i velikoj gradskoj bolnici, a da ne vidi policijski automobil napun
jen nesret-lim propalicama pokupljenim s ulice samo da bi postali anonimna stati
stika :oju istra ivaèi rabe kako bi opisali starost.
"Pla i se starosti," upozorio je Platon prije dvije tisuæe godina, "jer ona ne lolaz
i sama." Govorio je istinu. Ono to nas, kako starimo, najvi e muèi, nije tarost sama
po sebi, veæ bolesti koje dolaze s njom. Malo ivotinja u divljini
66-
ugine samo zbog toga to su ostarjele. Drugi èinitelji - bolest, glad, izlaganje pri
rodnim nepogodama, grabe ljivci koji stalno vrebaju - ubijaju veæinu stvorenja mnogo
prije nego dosegnu svoj moguæi ivotni vijek. Pogledajte jato vrabaca pred svojim p
rozorom; do sljedeæeg proljeæa polovina æe uginuti zbog raznih uzroka. Dakle, u praksi
je neva no to vrapci mogu ivjeti vi e od desetljeæa ako ih se dr i na sigurnom, u kavezu
Ptice mogu dugo ivjeti (u zarobljeni tvu, orlovi mogu pre ivjeti do pedeset godina, a
papige i vi e od sedamdeset) to je èudno s obzirom na njihov brz metabolizam i srèani
ritam. Meðutim, malo toga je logièno u svezi sa starenjem. Biolozima je zagonetka sa
ma evolucijska svrha starenja, po to priroda ima toliko mnogo naèina da okonèa ivot ivot
inje. Na primjer, smrtnost je ugraðena u sustav natjecanja za hranu. Neke ivotinje
moraju umrijeti da bi druge ivjele, inaèe pre ivljavanje najsposobnijih ne bi imalo s
misla. Meðu medvjedima i jelenima, na primjer, mu jaci se tijekom parenja bore za te
ritorij; kada najsna niji mu jaci osvoje pravo na parenje sa enkama, oni takoðer osvoje
i dobar teritorij - zemlju koja je bogata hranom - dok se gubitnici moraju zado
voljiti zemljom mnogo siroma nijom krmom, gdje su mnogi na rubu gladi i brzo ugiba
ju.
Ako je divlja ivotinja dovoljno sretna da pre ivi do duljine svog prirodnog ivotnog
vijeka, njeno tijelo neæe biti samo staro, bit æe prore etano bolestima. Rak, srèane bol
esti, oèvrsnule arterije, artritis, i mo dani udari uzimaju maha kod starih stvorenj
a. Ostarjeli lavovi pate od srèanih bolesti, a stari orlovi dobijaju kataraktu. St
arenje je tako isprepleteno s drugim èiniteljima da ga je izuzetno te ko odvojiti od
njih.
Ista nejasnoæa pojavljuje se i kod ljudi. Iako se ponosimo to smo pobjegli isku enjim
a divljine, moderni ljudi jo uvijek rijetko umiru od starosti. 1938. godine brita
nski medicinski èasopis The Lancet prenio je izvje taj iskusnog patologa koji je tvr
dio da nikad nije pregledao tijelo umrlog koji je podlegao samo starosti. Najbli i
kandidat bio je 94 godine stari èovjek koji je umro jednostavno izgubiv i svjesnost
bez pokazivanja znakova bolesti. Ali izgled je varao: autopsija je pokazala daj
e patio od nedijagnosticiranog sluèaja spore upale pluæa, jednog od najèe æih uzroka smrti
u starih ljudi.
Iako se èini razumnim da starimo zato jer se jednostavno istro imo, nijedna teorija
"tro enja" nije izdr ala pobli e ispitivanje. Samo se èini da se stara tijela istro e kao
pohabane perilice ili traktori. "Kako je staro tiktakalo?" pitat æe lijeènik starije
g pacijenta, kao daje njegovo srce sat s klatnom. Meðutim, upravo suprotno od stro
jeva koji se pohabaju od pretjerane uporabe, ljudsko
ARENJE I SVIJEST
67
;e se mo e pobolj ati veæom uporabom. Biceps koji se vje ba, ne propada; pravo, postaje
sna niji. Kosti nogu dobivaju na masi proporcionalno tome liko su optereæene, to je r
azlog za to je osteoporoza praktièno nepoznata domorodaèkim zajednicama gdje je do ivotn
a fizièka aktivnost normalna, jvi e, da je tro enje pravi uzrok starenju, dobra strate
gija bi bila odle ati tatak ivota u krevetu. Meðutim, produ eni odmor je katastrofalan
za iologiju - pacijentima koji su tijekom nekoliko tjedana u bolnici podvrgnuti
tpunom odmoru propadne isto toliko mi iænog i ko tanog tkiva kao i nekome ) stari jedn
o desetljeæe.
Teorija starenja koja bi bila èisto fizièka ne mo e biti potpuna. Razmotrimo ;ritis, j
edan od najèe æih simptoma starenja. U medicinskoj koli nauèili su s da je artritis (ili
osteoartritis) degenerativni poremeæaj. To znaèi da je rokovan jednostavnim iscrplji
vanjem i tro enjem. Nakon dugog vremena orabe propadaju jastuèaste hrskavice u zglob
ovima koji nose veliku te inu, i obja njava za to su koljena i kukovi koji nose te inu t
ijela skloni artritisu, lovijum - mekana ovojnica koja obla e kosti na mjestima gd
je se dodiruju e o teti i upali, to dovodi do bola, oticanja i peèenja. Ponekad se si
novijalna aiæina osu i, pa se kosti izli u jedna o drugu, stvarajuæi ko tane upljine i >oè
. Ova vrsta o teæenja dosaðuje èovjeèanstvu od Kamenog doba. znata slika pretpovijesnog èov
eka koji hoda pogrbljen iskrivljenje je ravog peæinskog èovjeka. Arheolozi su, èini se
, bili zavedeni time to je logo kostura koje su prona li bilo iskrivljeno zbog artr
itisa kième.
Zdravom razumu èini se daje tro enje uzrok artritisa, ali to ne obja njava koliko va nih
stvari. Neki ljudi nikad ne dobiju artritis, mada izla u svoje obove izuzetnim na
porima. Drugi pak dobiju artritis nakon dugogodi njeg deæeg posla za stolom, da ne s
pominjemo da odreðena mjesta draga ritisu, kao to su na primjer prsti, uopæe ne nose
nikakvu te inu. Novije »rije o artritisu spominju hormone, genetiku, slamanje imunol
o kog sus-ra, prehranu i druge èinitelje; na kraju, toèan uzrok je nepoznat.
Meðutim, emocionalni èinitelji sna no su povezani s drugim glavnim tipom ritisa, reuma
toidnim artritisom. Ovaj poremeæaj èini se pogaða ene koje aju sklonost potisnuti svoje
osjeæaje, koje, umjesto da se razljute i suoèe s ailjnim emocionalnim problemima, p
rihvaæaju pasivnost i poti tenost kao èin borbe sa stresom. Bolest se pod stresom pogo
r ava, i, zbog abja njenih razloga, mo e i nestati, mo da podvrgavajuæi se dubljoj struji
mijene.
68
Tri èovjekove starosti
Slo enost sila to djeluju u tijelu koje stari postaje oèigledno kad vas netko pita na
izgled lagano pitanje: Koliko ste stari?
Prije nego po urite odgovoriti, razmislite o tome da postoje tri razlièita i odvojen
a naèina da izmjerite neèiju starost:
Kronolo ka starost - koliko godina imate po kalendaru
Biolo ka starost - koliko je va e tijelo staro u terminima bitnih ivotnih pokazatelja
i staniènih procesa
Psiholo ka starost - koliko se osjeæate starim
Jedino se prva od ove tri vrste starosti mo e toèno utvrditi, a ipak je najnepouzdan
ija. Jedan pedesetogodi njak mo e biti zdrav gotovo kao da ima dvadeset i pet, dok d
rugi veæ mo e imati tijelo ezdesetogodi njaka ili èak sedamdesetogodi njaka. Da biste zais
a znali koliko ste stari, u igru ulazi druga mjera - biolo ka dob; ona nam kazuje
kako je vrijeme utjecalo na va e organe i tkiva u usporedbi s drugim ljudima va e kr
onolo ke dobi.
Vrijeme ne utjeèe na va e tijelo jednoobrazno, tovi e; praktièno svaka stanica, tkivo i o
rgan stari po svom vremenskom rasporedu, koji biolo ku starost èini slo enijom od kron
olo ke. Maratonac srednje dobi mogao bi imati mi iæe nogu, srce i pluæa kao netko s polo
vicom njegovih godina, ali njegova koljena i bubrezi mogu brzo starjeti zbog vel
ikog stresa, a njegov vid i sluh mogu slabiti na svoj vlastiti, osobit, naèin. Kak
o godine prolaze, postajete jedinstveni. U dvadesetoj, kada se razvijaju mi iæi, ref
leksi, seksualni nagon i kada mnoge druge primarne funkcije dosti u svoj vrhunac,
za fiziologa veæina ljudi izgleda jednako. Sva mlada srca, mozgovi, bubrezi i pluæa
izra avaju zdravu boju i èvrstoæu; znakovi iskrivljenog, bolesnog ili umiruæeg tkiva su
oskudni i nepostojani. U dobi od sedamdeset godina, dva tijela nisu ni izdaleka
slièna. U toj dobi, va e tijelo neæe biti nalik ni jednom drugom na svijetu; njegove s
tarosne promjene odra avat æe va jedinstveni ivot.
Biolo ka starost, kao mjera, takoðer ima svoja ogranièenja. Ako se na proces starenja
gleda èisto biolo ki, on se kreæe tako sporo da njegov smrtonosni uèinak rijetko mo e biti
par brzo napredujuæim bolestima. Veæina va nih organa mo e dobro funkcionirati s 30% sv
oje pune sposobnosti. Ako na a tijela nakon tridesete gube 1% svoje sposobnosti go
di nje, trebalo bi
PARENJE I SVIJEST
69
damdeset godina, ili sto godina starosti, da bi starenje kao takvo zaprijetilo e
stankom rada odreðenom organu. Ali stalno su na djelu dru tveni i iholo ki utjecaji, n
a ivotni stil izla e nas raznim uvjetima, i razlike u irenju pokazuju se mnogo ranij
e tijekom ivota.
Kod dva pacijenta koja dozive mo dani udar sredinom pedesetih godina irosti mo e se,
a najèe æe se upravo tako i dogaða, predvidjeti uèinak znatno zlièit - jedan od njih æe se
zo oporaviti, dobro reagirati na fizioterapiju, co obnoviti sposobnost govora i
pokreta i na kraju se vratiti normalnom rotu. Drugi neæe dobro reagirati na terapi
ju, obuzet æe ga poti tenost i pustit æe sve aktivnosti; u kratkom roku mo e ostarjeti i
umrijeti. Presudni litelj je psiholo ka starost, koja je najosobnija i najtajanst
venija mjera irosti, ali i ona koja pru a najveæa obeæanja za obrtanje procesa starenj
a..
Poznato je da se biolo ka starost mo e promijeniti - na primjer, redovne lesne vje be
mogu preokrenuti deset najèe æih uèinaka biolo kog starenja, ljuèujuæi visoki krvni pritisa
pretjerano nakupljanje masnog tkiva, ravnote u eæera i smanjenje mi iæne mase. Gerontoloz
i su prona li da se d starijih ljudi koji su prihvatili bolje ivotne navike oèekivani
ivotni vijek adu uje u prosjeku za deset godina. Dakle, strijela vremena mo e se kre
tati prijed brzo ili polako, zaustaviti se, ili se èak i okrenuti. Va e tijelo posta
je >lo ki mlaðe ili starije, ovisno o tome kako s njim postupate.
Treæa mjera starosti, psiholo ka starost, jo je prilagodljivija. Kao i bi- ka starost,
psiholo ka starost je potpuno osobna - ne postoje dva èovjeka tpuno iste psiholo ke st
arosti jer ne postoje dva èovjeka s potpuno istim ustvima. Poslu ajte glas Anne Lund
gren, stare sto ijednu godinu, koja je 3 dijete zapazila ne to izuzetno va no to je u
tjecalo na naèin na koji je rjela sljedeæih osamdeset ili devedeset godina. "Tamo u
Norve koj, kad n bila mala djevojèica, kad bi ljudi navr ili pedeset pet ili ezdeset pe
t, bi samo sjedili. Ja se nikad nisam osjeæala tako starom. To je starost. Ne eæam s
e tako staro èak ni danas." Va osjeæaj starosti nema ogranièenja i e se okrenuti u djeliæ
sekunde. Stara ena koja se prisjeæa svoje prve bavi iznenada mo e izgledati i zvuèati
kao da joj je ponovno osamnaest; dovjeèni èovjek kojem umre voljena supruga mo e uvenu
ti u usamljenu rast za nekoliko tjedana.
Umjesto da na pitanje "Koliko imate godina?" odgovorimo brojem, tre-no obrazlo iti
kliznu skalu koja pokazuje kako se na e tri starosti kreæu u iosu jedna na drugu. P
ogledajmo dva pedesetogodi njaka:
A, nedavno razveden, pati od akutne depresije, bolesti srca i pretjerane
te ine; B, sretno o enjen, zdrav, optimistièan i zadovoljan svojim poslom.
Po to su na djelu razni èinitelji, prava starost A i B najbolje se mo e izraziti trore
dnim grafikonom.
KRONOLO KA STAROST A/B
BIOLO KA STAROST B A )
PSIHOLO KA STAROST B A
GODINE 30 35 40 45 50 55 60
Strelice su usmjerene u pravcu starenja, a njihova duljina pokazuje brzinu odvij
anja procesa. Iako su A i B iste kronolo ke starosti, A je izlo en mnogim negativnim
utjecajima, pa je njegovo tijelo biolo ki deset godina starije i stari brzo; u te
rminima psiholo ke starosti on je otprilike star jednako kao i kronolo ki, ali i ovd
je prilièno brzo stari. B pokazuje drukèiju sliku: on je mladi na biolo koj i psiholo ko
j skali. Dobro fizièko i mentalno zdravlje pokazuje da biolo ki stari polako, a psih
olo ki zapravo postaje mladi.
Sve u svemu, A je u mnogo lo ijem stanju nego B. Ovisno od toga koliko su ozbiljni
njegova depresija i stanje srca, njegova ukupna starost je negdje oko ezdeset, a
li ova brojka je proizvoljna. Ona ne uzima u obzir da se svi èinitelji zbog kojih
je toliko stariji od svoje kronolo ke dobi mogu okrenuti. Za deset godina, on bi m
ogao biti isto tako sretan, optimistièan i u dobrom tjelesnom stanju kao i B; u ko
m sluèaju bi se njegova ukupna starost smanjila.
Kada gerontolozi poku avaju predvidjeti ivotni vijek, da bi mogli toèno odrediti da l
i se starenje ubrzava ili usporava, moraju u obzir uzeti sve sljedeæe psihosocijal
ne èinitelje.
NEGATIVNI ÈINITELJI KOJI UBRZAVAJU STARENJE
Zvjezdica (*) oznaèava glavne èinitelje
* Depresija
Nesposobnost izra avanja osjeæaja
Osjeæaj nemoæi da se promijeni sebe ili druge
Samaèki ivot
ARENJE I SVIJEST
Usamljenost, bez bliskih prijatelja
* Neredovitost dnevne rutine
* Neredovitost radne rutine
* Nezadovoljstvo poslom
Nu nost rada vi e od 40 sati tjedno Financijski teret, dugovi Pretjerana briga ili b
riga iz navike
v
aljenje za rtvama naèinjenim u pro losti
Osjetljivost, sklonost k ljutnji ili pak nesposobnost da se izrazi ljutnja
Kritiziranje sebe i drugih
POZITIVNI ÈINITELJI KOJI USPORAVAJU STARENJE
* Sretan brak
* Zadovoljstvo poslom
* Osjeæaj osobne sreæe
Sposobnost smijanja
Zadovoljstvo seksualnim ivotom
Sposobnost sklapanja i zadr avanja bliskog prijateljstva
* Redovna dnevna rutina
* Redovna radna rutina
Barem jedan tjedan odmora svake godine
Osjeæaj sposobnosti kontrole osobnog ivota
U ivanje u slobodnom vremenu, zadovoljstvo u hobiju
Sposobnost lakog izra avanja osjeæaja Optimizam prema buduænosti
Osjeæaj financijske sigurnosti, ivot u okviru moguænosti
Kao to vidite, psiholo ka starost u sebi sadr ava mnogo vi e od kli eja "Stari ste koliko
mislite da ste stari," a promjena va e psiholo ke starosti zahtijeva pro imanje osobn
ih i dru tvenih èinitelja. Medu najva nijim èiniteljima je nekoliko njih veæ spomenutih. V
a nost redovne dnevne i radne rutine nagla ava se u gotovo svakom istra ivanju dugovjeèn
osti. Zadovoljstvo poslom pojavljuje se kao najpouzdaniji pokazatelj male moguænos
ti srèanog napada, dok nezadovoljstvo poslom stvara izuzetno visoki rizik. Samosta
lan ivot je nesiguran, dok sretan brak pokazuje da æe starenje biti sporo.
Kombinacije ovih èinitelja postaju izuzetno slo ene, odra avajuæi slo enost osobnog ivota.
Gerontolozi su, s uvjerljivim rezultatima, poku ali detaljno izmjeriti neke od nji
h. Na primjer, ako netko ivi sam èetiri godine imat æe neznatno razlièitu piholo ku staro
st od nekoga tko ivi sam osam godina. Relativna vrijednost koja se pripisuje redo
vitoj dnevnoj rutini smatra se tri puta va nijom od zadovoljstva u seksualnom ivotu
, dok optimizam u svezi s buduæno æu poni tava, toèku po toèku, negativne bodove nepostojan
a hobija.
Meðutim, suzdr an sam prema poku aju mjerenja neèije osobne pojave; unatoè opæoj preciznost
ovih èinitelja, oni ne dodiruju su tinu osobnog ivota, a to je sposobnost promjene i
vlastitog preobra aja, sposobnost dodirivanja mnogih akorda, i sretnih i tu nih, sp
osobnost iznenadnih preokreta i naglih uvida. Kada razmi ljam o sebi, moja slika n
ije uèvr æen skup pridjeva -iznutra se sve uvijek mijenja, ponekad i drastièno.
Lista ne mo e izmjeriti nje ne znaèajke kao to je sposobnost davanja ili po tovanja. Opæen
to se radi o ogranièenjima moderne psihologije koja se pretjerano oslanja na broje
ve i neosobne podatke. Meðutim, jedno je neobièno istra ivanje prilièno lijepo premostil
o taj procjep. Larry Scherwitz, psiholog na Sveuèili tu Kalifornija, zabilje io je raz
govore gotovo est stotina ljudi, od kojih je treæina patila od srèanih bolesti, a ost
ali su bili zdravi. Slu ajuæi snimke, brojio je koliko èesto je svaki èovjek uporabio ri
jeèi ja, meni i moj. Usporeðujuæi svoje rezultate s uèestalo æu bolesti srca, Scherwitz je
rona ao da osobe koje najèe æe rabe osobne zamjenice imaju najveæi rizik od te koæa sa srce
ovi e, prateæi svoje subjekte nekoliko godina, prona ao je da to vi e èovjek iz navike gov
ri o sebi, to je veæa moguænost da æe zaista oboljeti od bolesti srca.
Brojanje koliko puta je osoba rekla "ja" genijalan je naèin mjerenja zaokupljenost
i samim sobom, i po mojem mi ljenju, ima ne to pravedno u èinjenici da æe srce vi e patiti
to ga manje otvarate drugima. Lijek je,
rARENJE I SVIJEST 73
kljuèuje Schenvitz, davati vi e: "Slu ajte s po tovanjem kad drugi govore, ajte svoje vr
ijeme i energiju drugima; dopustite drugima njihov naèin; elujte iz razloga drukèiji
h od zadovoljenja vlastitih potreba." Tim rijeèima, i nadrasta mjerljive podatke i
uvodi ljubav i suosjeæanje, to je u skladu s i im intuitivnim osjeæajem da æe otvorena,
ljubazna osoba starjeti na dobar ièin.
Vrijedno je to su istra ivanja pokazala da biolo ka starost reagira na Urolo ku starost
. Ako promotrite listu pozitivnih psihosocijalnih utjecaja, bjektivni izrazi kao
sreæa, zadovoljstvo, u ivanje pokazuju kako su ovi podaci itpuno osobni. Njegujuæi un
utarnji ivot, rabite snagu svijesti da biste ibijedili starenje na njegovom izvor
u. Nasuprot tome, promjena svijesti u ijeru apatije, bespomoænosti i nezadovoljstv
a gura tijelo prema brzoj opasti.
rijednost prilagodbe
istra ujuæe je promatrati starog èovjeka koji je odustao od elje za ivotom, zuzetno je t
e ko ukazati mu na ono to èini. Kad ivot izgubi smisao, energija ja odr ava tijelo tiho
nestaje, kao prazna baterija. Meðutim, ako to pobli e ?motrimo, moæi æemo dokazati da se
nestanak vitalnosti, znati elje i elje ivotom mo e nadzirati i da, zapravo, nema ni ta
zajednièkog s normalnim irenjem. Tijelo je sposobno ponovno se napuniti; ono autom
atski obnavlja aju energiju nakon to se ispraznilo. Bez obzira na te inu stresa, ti
jelo se kon reakcije vraæa u stanje ravnote e. ivotu je potrebna ova sklonost r avanja
ravnote e, a pokazalo se da je ona kljuè mehanizma opstanka.
1957. godine, Flanders Dunbar, profesorica medicine na Sveuèili tu lumbia, objavila
je istra ivanje o stogodi njacima i, kako ih je nazvala -istrim starèiæima". Kad bi se s
usreli sa stresom, ti su ljudi pokazivali azitu psiholo ku prilagodljivost. U toj
su znaèajci bili daleko iznad opæe pulacije. Iako svi do ivljavamo alost, udarce sudbin
e, tugu i razoèaranja, ki od nas oporavljaju se mnogo bolje nego drugi. Profesoric
a Dunbar stavila je est znaèajki koje, prema njenom mi ljenju, krase moguæe sto-ii njake:
1. Na promjenu reagiraju stvaralaèki. Meðu moguæim stogodi njacima ova je znaèajka istaknu
ta vi e od bilo koje druge.
¦ 74 ¦
2. Nisu napeti. Napetost je veliki neprijatelj sposobnosti im-proviziranja i stv
aranja.
3. Sposobni su stalno stvarati i izmi ljati.
4. Imaju visoku razinu prilagodljivosti.
5. Sposobni su ukljuèiti novosti u svoj ivot.
6. ele ivjeti.
Kao to je sluèaj sa svim sliènim modelima, ni ovaj nije bez izuzetaka. Jasno je da ne
ki ljudi doslovno vegetiraju, a ipak dozive stotu, isto kao i neki koji su kruti
i nisu stvaralaèki usmjereni, èak i ne mare za to hoæe li ivjeti ili ne. Ali, medu sto
godi njacima su pozitivne znaèajke mnogo èe æe, tako da je lista profesorice Dunbar od vel
ike pomoæi kao opis po eljne starosti. Njeni stogodi njaci su posebni jer pokazuju da
se - isto kao to posjedujemo jak ili slab imunolo ki sustav - razlikujemo i u sposo
bnosti mentalne prilagodbe. Kako god daje ivot izvana grub, neki od nas ga susreæu
s prilagodljivo æu, a neki s krhko æu; oni su kao trske koje se savijaju u oluji, a ne k
ao èvrsti hrastovi koji se lome.
Prilagodljivost se mo e odrediti kao nepostojanje uvjetovanog pona anja. Ostati otvo
ren promjeni, prihvatiti novo i nepoznato s dobrodo licom - taj izbor ukljuèuje odreðe
nu osobnu vje tinu; jer ako se prepusti nepokretnosti, na um pojaèava snagu starih na
vika i sve je vi e na nemilosti svoje uvjetovanosti.
Ako elite provjeriti jeste li nauèili vje tine koje vas èine prilagodljivim, odgovorite
na sljedeæa pitanja. Svaki odgovor donosi bodove. Ako odgovorite da se tvrdnja od
nosi na vas
PRILAGODLJIVOSTI
gotovo nikad dobivate
ponekad
obièno
- 0 bodova
-lbod
- 2 boda
gotovo uvijek
- 3 boda
STARENJE I SVIJEST
1. Kad se po prvi put suoèim s nekim problemom i nemam nikakvu zamisao kako da ga
rije im, prihvaæam stav da æe se pravo rje enje veæ nekako pojaviti.
2. U mom se ivotu dogaðaji zbivaju pravovremeno.
3. Optimistièan sam glede svoje buduænosti.
4. Kad me netko odbije, povrijeðen sam, ali prihvaæam da on sam donosi svoje odluke.
5. Osjeæam gubitak roðaka i prijatelja koji sU umrli, ali tuga sama prestaje i ja kr
eæem dalje - ne poku avam vratiti ono to se ne mo e vratiti.
6. Posveæen sam idealima koji nadrastaju moju osobnost.
7. Kada s nekim raspravljam, branim svoje gledi te, ali istovremeno mogu lako prih
vatiti ispravnost mi ljenja druge strane.
8. Glasujem za èovjeka, ne za stranku.
9. Posveæujem vrijeme svjetskim ciljevima, èak i ako su trenutno nepopularni.
10. Smatram se dobrim slu ateljem. Ne prekidam druge kad govore.
11. Ako netko glede neèega pokazuje veliku emocionalnost, saslu at æu ga bez izra avanja
svog gledi ta.
12. Kad bih imao izbor izmeðu dobro plaæenog posla koji je prilièno dosadan i posla ko
ji volim raditi ali koji je slabo plaæen, izabrao bih posao koji volim.
13. Moj naèin upravljanja drugim ljudima sastoji se u tome da im dopustim da rade t
o ele umjesto da ih nadzirem. U njihov se posao mije am to je manje moguæe.
14. Lako mi je vjerovati drugim ljudima.
15. Nisam sklon zabrinutosti; te ke situacije na mene ne djeluju kao na druge ljud
e.
16. Kad se natjeèem, dobar sam gubitnik - radije æu reæi "Izvrstan meè", a ne, "Nije mi
i lo ba najbolje".
17. Nije mi va no da uvijek budem u pravu.
18. Osjeæam se dobro igrajuæi se s malom djecom; lako ulazim u
njihov svijet.
19. Ne razmi ljam èesto o tome kako sam raspolo en.
20. Mogu osjetiti to osjeæa druga osoba.
21. Osjeæam se udobno medu smirenim ljudima, ali ne postajem nervozan medu nervozn
ima.
Ukupni rezultat _
Rezultati:
40 i vi e bodova:
Izuzetno ste prilagodljiva osoba koja je ulo ila svoje vrijeme u osobni rast. Drug
i ljudi od vas tra e vodstvo i savjet. Prvenstvo dajete osjeæaju udobnosti pod priti
skom i spremnom prihvaæanju novih izazova. Ponosni ste na sebe jer znate pronaæi rje e
nja u situaciji sukoba.
30-40 bodova:
Prilagodavate se svakodnevnim izazovima, ali ula ete ogranièenu kolièinu rada u to pod
ruèje. Vi ste osoba koju drugi smatraju opu tenom, ali vjerojatno ste zabrinuti i èest
o osjeæate aljenje. Sukobi vas uznemiruju, i skloni ste pasti pod utjecaj ljudi koj
i imaju sna nije emocije od vas.
20-30 bodova:
Imate èvrste zamisli o ispravnom i neispravnom pona anju i prvenstvo dajete obrani s
vog gledi ta. Radu na osobnom razvoju do sada niste pridavali prvenstvo. Vjerojatn
o ste dobro organizirana osoba, usmjerena prema ostvarenju svojih ciljeva. Ukoli
ko se naðete u situaciji natjecanja ili sukoba, elite biti na pobjednièkoj strani.
Ispod 20 bodova:
Morate raditi na do ivljavanju sebe samog. U djetinjstvu ste bili pod sna nim utjeca
jem jednog ili oba roditelja i bojite se odbacivanja. Kad se drugi s vama ne sla u
uznemirite se ili postanete kritièni. Svojim ivotom upravljate na svoj naèin i ne vo
lite iznenaðenja. Vjerojatno ste izuzetno uredni i imate mnogo skrivenih briga, il
i ste pak vrlo neorganizirani i sna no reagirate na svaki vanjski poticaj.
i T A R E N J E I SVIJEST
-TI-
Svrha ovog testa nije u tome da se netko osjeæa vrednijim ili manje 'rijednim nego
da se potakne svjesni rast. Zajednièki nazivnik svih >rilagodljivih ljudi jest da
oni svakodnevno rade na tome da im svijest bude itvorena. Najveæi dio ove knjige
posveæen je upravo tome, a ja osjeæam da tema znaèajnije ivotne svrhe negoli poku ati otv
oriti svijest sve dok se ne [o ivi puna stvarnost - u svoj svojoj ljepoti, istini,
èudu i tajanstvu. Kada se ivot ne ivi i ne prihvaæa savjesno, rezultat je su ena svije
st. Ova je sklonost esto tako tanahna da mogu proæi mjeseci ili godine prije negol
i se poka u tetne posljedice. Ali, za svakog tko eli vidjeti, put rje enja je vrlo oèig
ledan, itarosne promjene koje se zbivaju u duhu i tijelu krajnji su rezultat nes
-lotrenog predavanja krutim stavovima, uvjerenjima i mi ljenju. Na primjer, eki lj
udi prihvate pretpostavku da æe izgubiti pamæenje kada ostare, to je est sluèaj kod oni
h koji vjeruju u "staru" starost.
Èim navr e pedeset pet ili ezdeset, takvi se ljudi poèinju brinuti oko vakog malog prop
usta u sjeæanju, usprkos èinjenici da se takvi propusti, sitna aboravljanja, dogaðaju
svakome, i mladom i starom. Pamæenje je èudna ojava. Mo ete se sjeæati svega, ali mo ete s
ve i zaboraviti. Jedan od naèina a zaboravljate je da svoje pamæenje zaprijeèite napet
o æu. Prisjetite se ituacije kad ste hitno morali nazvati kuæi. Dotrèali ste do javne go
vornice u tanju napetosti, ali kad ste uzeli slu alicu, kroz va je um proletjela mi
sao, Broj telefona?! Zaboravio sam svoj broj telefona!" Sve dok se ne smirite i
ne ozvolite da se magla napetosti povuèe, ova misao neæe otiæi. Nakon toga, ieæanje æe se
spontano pojaviti.
Neki ljudi su tako napeti u svezi starenja da si ne mogu pomoæi i prenose i napeto
st u svaku situaciju kad se neèeg moraju sjetiti - imena svog rijatelja, neèije adre
se, mjesta gdje su ostavili kljuèeve itd. Poku avaju adgledati svoje pamæenje ("U redu
, hoæu li i ovo zaboraviti?"), to samo ?gor ava situaciju, sve dok se ne uhvate u zaèar
ani krug: tako se uporno bave jnilno æu da se natjeraju na gubitak pamæenja - nisu dov
oljno opu teni da i pamæenje uopæe djelovalo.
Razvoj karakternih osobina zapoèinje rano tijekom ivota, a izra enije je srednjoj dob
i. Da biste osigurali prilagodljivost "pod stare dane", najbolji naèin da na tome
radite dok ste jo mladi. To je lijepo pokazano u klasiènom tra ivanju koje je prije p
edeset godina zapoèeo psiholog s Harvarda, George aillant. Izabrao je sto osamdese
t pet mladih ljudi, tada njih studenata na arvardu, i pratio njihovo zdravlje goto
vo èetrdeset godina. Vaillant je ona ao da èak i netko tko izgleda savr eno zdrav u mlado
sti, mo e prerano nrijeti ako lo e reagira na stres, ako je podlo an depresiji ili je
psiholo ki
nestabilan. Medu onima koji su imali najbolje mentalno zdravlje, samo su se dvoj
ica kronièno razboljela ili umrla prije pedeset treæe godine. Meðutim, od èetrdesetosmor
ice koji su imali slabo mentalno zdravlje, osamnaestorica su se - dakle gotovo d
eset puta vi e - kronièno razboljela ili umrla prije te dobi.
Vaillant je zakljuèio da je rano starenje - kao nepovratno fizièko propadanje - uspo
reno dobrim mentalnim zdravljem, a ubrzano lo im. Najznaèajnije godine u kojima se u
tvrðuje dobro ili lo e mentalno zdravlje su izmeðu dvadeset prve i èetrdeset este, jer to
je vrijeme kada osoba obièno uspijeva ili ne uspijeva u utvrðivanju vlastitog ident
iteta, bez obzira na te ke traume ili zlostavljanja u djetinjstvu. Jednom kad je s
jeme posijano, rezultati mentalnog zdravlja pokazuju se u pedesetim. Kasno sredn
je doba pogibeljno je desetljeæe èesto zvano "podruèje opasnosti", jer upravo se tada
u velikom broju javljaju prerani srèani napadaji, visok krvni pritisak i mnogi obl
ici raka.
Ako bismo Vaillantov nalaz izrekli opæenito, mogli bismo reæi daje proces starenja n
auèen. Ljudi dobrog mentalnog zdravlja poduèavaju svoje tijelo da stari na dobar naèin
; poti teni, nesigurni i nesretni ljudi poduèavaju svoje tijelo da stari na lo naèin. I
ako je Vaillant uoèio da je ivot onih koji su se kronièno razboljeli ili umrli èesto bi
o pun stresa, ipak je shvatio da stres nije kriv to se ljudi razboljevaju; krivo
je nepostojanje unutarnje prilagodljivosti na stres. Najveæa prijetnja ivotu i zdra
vlju je neimanje razloga za ivot. Djeca izra avaju izuzetnu vitalnost i trèe ususret
novom danu otvorenih ruku. Za njih je to prirodno i ostaje prirodno sve dok ne n
auèe zatupljujuæe navike i stavove koji smanjuju spontanu znati elju i èuðenje.
Vaillant je bio meðu prvim istra ivaèima koji su utvrdili da depresija èesto vodi do pre
ranog starenja, kroniènih bolesti i rane smrti. Korijen depresije je odreðena vrsta
emocionalne tuposti; osoba osjeæa da ne nosi u sebi smijeh i radost jer su ti pozi
tivni osjeæaji zaprijeèeni nesretnim sjeæanjima. Stare traume vrebaju iznutra, a kad s
e novi osjeæaji poku avaju probiti, probijaju se kroz njih. Èak i najljep e iskustvo, ka
o to je roðenje djeteta, ne mo e opstati ako je protisnuto kroz osjeæaj beznaða. Raðanje s
vara struju sna nih hormona koji pokreæu valove energije kroz tijelo majke. Zena sa
zdravim sjeæanjem na rano djetinjstvo, do ivljava ovu energiju kao sna nu povezanost s
a svojim djetetom; istovremeno, tijelo se obnavlja od iscrpljenosti zbog trudova
. Nakon nekoliko dana, cijeli duh-tijelo sustav izra ava radost i snagu majèinstva.
Meðutim, ako je ena povezala svoje sjeæanje na rano djetinjstvo s tugom i emocionalni
m bolom, nova energija tijekom raðanja pokreæe staro programiranje. Radost i snaga s
e pretvaraju u bezvoljnost i umor. Depresije nakon raðanja rezultat su pohabanog s
jeæanja èiji stisak dobiva novu snagu.
TARENJE I SVIJEST
79
Iako se veæina depresivnih ljudi lijeèi lijekovima protiv depresije, oni ne jeèe unuta
rnju tugu i tupost to je pravi uzrok ovog poremeæaja. Kada se jek ukloni, depresija
ponovno cvjeta. Iako zahtijeva dulje vrijeme, dublje vide i hrabrost, djelotvor
niji naèin lijeèenja depresije je psihoterapija. Jasièna psihijatrija se èesto prezire,
ali se savjetovanjem depresivnog paci-:nta, otkrivanjem unutarnje povrede te nje
nim uklanjanjem, ponekad posti e ajno izljeèenje, to ne mo e ni jedan lijek. To znaèi da
se prerano starenje, oje je Vaillant blisko povezao s depresijom i mentalnom nes
tabilno æu, ikoder mo e lijeèiti na slièan naèin. Zapravo, svi mi stalno uèimo starjeti, im
a to nismo gledali na takav naèin.
OTVARANJE SVIJESTI
Tijekom pisanja ovog dijela knjige posjetio nas je ujak moje supruge, Prem, koji
je do ao iz New Delhija. Ujak Prem, kako bismo ga zvali u Indiji, vrlo nam je dra
g. Iako ima sedamdeset pet godina i veæ je dugo u mirovini, penje se stepenicama m
nogo ivahnije nego ja. U mladosti je bio teniski ampion, i jo uvijek svakog dana ig
ra tenis. Ima jednostavne potrebe i zadovoljan je svojom sudbinom, a na ivot gled
a iskreno i s rado æu na kojoj mu treba zavidjeti.
Odlo iv i svoje knjige, zapitao sam ga kako se odr ava tako mladim, a on mi je odgovor
io: "Pa, zna , nikad ni u èemu ne pretjerujem. Takav sam se rodio. Nikad se ne preje
dam. Jutros sam pojeo bananu i itne pahuljice, i to je sve to mi treba. Uveèer jedem
laganu hranu i samo ponekad popijem rakijicu, ali nikad vi e od toga.
Drugo, dobro spavam. To je zbog moje prehrane, jer mi velika kolièina hrane za veèer
u poremeti san. Treæe, ne brinem se oko sitnica. To ostavljam svojoj eni", nasmijao
se, "zna , èiji je kad roðendan i kad valja nekud iæi. Èetvrto, igram tenis i to mi se sv
iða."
Ujak Prem je ivi dokaz svoje metode, ali to je najva nije, on zapravo i nema metodu.
Naèin na koji je stario rezultat je onog to on jest. Netko drugi bi - s potpuno dr
ukèijim navikama, ali istim opu tenim prihvaæanjem ivota - stario isto tako dobro kao i
on. Poznajemo tisuæe vanjskih naputaka o tome kako ivjeti, a iskustvo nas stalno i
znova uèi da su unutarnji napuci ono na to treba obratiti pozornost. Ujak Prem do s
vog ivotnog stila nije do ao kroz autoritet izvana. Sam od sebe je razvio skroman,
razuman, zdrav naèin ivljenja. To je sluèaj s veæinom ljudi koji "uspje no" stare. Oni sl
ijede svoje nagone, i sami pronalaze ono to je za njih dobro.
Nije sluèajno da je uspje no pre ivljavanje tako individualno. To je jedan od va nijih èin
itelja. ivimo u dru tvu gdje se automatski obuèavamo oèekivati savjet od vanjskog autor
iteta, a unutarnje znakove tijela odnosi plima
TAREN JE I SVIJEST 81
arijskih naputaka. Rijetko koji pojedinac mo e pobijediti sustav. Neki nanstvenici
poku ali su odrediti kakvi su ti pojedinci i medu njima su otkrili naèajne sliènosti.
Na velikom skupu gerontologa 1973. godine na Sveuèili tu >uke, predstavljena su tri
rada koja su opisivala tip osobe koja mo e oèekivati dravu starost - od osamdeset p
et do sto godina (stoje otprilike 5% sada njeg tanovni tva). Beraice Neugarten se, u
svojoj psiholo koj studiji provedenoj a Sveuèili tu Chicago, usmjerila na "zadovoljst
vo ivotom" koje obuhvaæa et èinitelja. Osoba:
1. je zadovoljna svojim svakodnevnim aktivnostima
2. po tuje ivot i njegovu svrhu
3. osjeæa daje postigla svoje glavne ciljeve
4. ima pozitivnu sliku o sebi i smatra se vrijednom
5. optimistièna je
Psiholog George Vaillant je, na osnovi svog istra ivanja na Harvardu, mzeo drukèiju,
ali sliènu perspektivu (kao to smo vidjeli) - perspektivu lentalnog zdravlja. Vjer
ovao je da su pojedinci koji ive najdulje, psiholo ki ajbolje prilagoðeni. To stanje
je opisao na sljedeæi naèin:
1. imaju stabilan obiteljski ivot
2. svoj brak smatraju zadovoljavajuæim
3. rijetko ive sami
4. napreduju u svojoj karijeri
5. nemaju mentalnih bolesti
6. nisu alkoholièari
7. imaju manje kroniènih bolesti
Treæu perspektivu predstavio je Eric Pfeiffer, psihijatar sa Sveuèili ta uke, dugogodi n
ji direktor istra ivanja o starijim Amerikancima, adovezujuæi se na prethodna dva ra
da, Pfeiffer je istaknuo daje najbolji put ) dobrog starenja puna uporaba psihièki
h i mentalnih sposobnosti. Njegova tra ivanja potvrðuju da uspje no stare oni ljudi ko
ji tijekom ivota "ostaju kondiciji" u tri glavna podruèja. To su fizièka aktivnost, p
siholo ka i telektualna aktivnost, te dru tveni odnosi. Sire reèeno, iz ovih rezultata
»javljuje se slika ljudi koji zbog uspje nog psiholo kog starenja, stare ipje no i biol
o ki.
82
Starenje se dogaða u umu; zbog toga ljudi ne stare jednako. Nakon dvadeset godina i
vota, svaki pas je star; nakon tri godine, svaki mi je star; nakon sto godina, sv
aki plavi kit je star. Kod svih tih stvorenja broji se jedino biolo ka dob, a ipak
svatko poznaje ljude koji su mladi s osamdeset i one koji izgledaju stari s dva
deset pet. Velikan renesanse, sir Francis Bacon, iznio je jetko mi ljenje o starim
ljudima "koji se previ e protive, predugo savjetuju, premalo kreæu i prebrzo se pok
aju." Svatko bi elio izbjeæi tu vrstu starosti. Sreæom, u na em tjelesnom ustroju ni ta n
as ne sili na to. Ako ne elite ostarjeti, mo ete izabrati da ne ostarite.
Moja osamdesetogodi nja pacijentica Belinda, rezultat je dugih zima i stjenovitih
farmi New Hampshira. Odrasla je s roditeljima koji nisu imali vremena ostarjeti
i koji su aktivno ivjeli do svojih osamdesetih. Svoju kæer odgajali su u duhu njego
vanja unutarnjih znaèajki kao to su samopouzdanje, povjerenje, vjera, iskrenost i p
osveæenost obitelji. Belinda je "pobjegla" mnogim tipiènim problemima starosti. Ne u
zima lijekove zbog visokog krvnog pritiska, kao to to èini polovina starih ljudi (i
li bi morala - lijekove za krvni pritisak ljudi ba ne vole i èesto ne uzimaju); nij
e do ivjela ni blagi mo dani ili srèani udar i nema znakova eæerne bolesti.
Kao Belindin lijeènik, ne vjerujem da je to sluèajnost. Danas je mladost va e starosti
, a ono to èinite danas utjeèe na va ivot nakon trideset ili èetrdeset godina. Belindino
je dobro zdravlje rezultat njenog naèina ivota u danima prije pojave prve bore. Pos
toje medicinske potvrde da bolesti starije dobi kao to su hipertenzija, srèane bole
sti i arterioskleroza nastaju zbog mikroskopskih izmjena na ih tkiva jo od na e deset
e godine, ako ne i ranije.
"Sto mislite, za to ste tako uspje no ostarjeli?", zapitao sam jednom prilikom Belin
du.
"Klonila sam se nevolja", dobacila mi je, "i svakog sam dana te ko radila."
Mnogi stari ljudi imaju svoju "tajnu" dugovjeènosti. Mnogi ljudi dijele Belindino
uvjerenje o te kom radu, meðutim, gotovo svaka "tajna" mo e se svesti na nevidljive os
obine svijesti. Neki se ljudi potkrijepljuju s najtemeljitije razine svoje svije
sti, drugi ne. Belindin iscrpljujuæi rad na suncu i ki i, pod o trom klimom Nove Engle
ske, mogao ju je isto tako prije vremena postarati. Te ak æe rad neke ljude uni titi,
dok æe drugi zbog njega cvjetati. Razlika le i u slo enim dru tvenim i psiholo kim èinitelj
ma na koje na a tijela stalno reagiraju. Ovo je podruèje potrebno dublje prouèiti, pri
je negoli tri èovjekove starosti - kronolo ku, biolo ku i psiholo ku - uklopimo u skladn
u sliku.
TARENJE I SVIJEST
83
ivijest kao "uèinak polja"
ako je veliki dio na eg unutarnjeg programiranja nesvjestan, previðamo mjenicu da na
jsna niji utjecaj na starenje dolazi s razine na e svijesti. Da ismo stekli kontrolu
nad njim, najprije moramo postati svjesni procesa arenja, a ne postoji dvoje lj
udi koji dijele istu razinu svijesti. Oèito je da ne lo emo kontrolirati ono èega nism
o svjesni, a kako se starenje odvija tako joro, rijetko smo ga svjesni osim u tr
enucima spoznaje da nam mladost mièe: iznenada nas potrese misao da nismo tako ivah
ni, sna ni ili seksualno rivlaèni kako smo nekad bili. Meðutim, ti trenuci ne predstav
ljaju starenje, iziolo ki procesi izmièu na em nadzoru upravo kada nismo svjesni, kad
se i ta ne dogaða.
Ako nismo svjesni tjelesnog procesa, to ne znaèi da se on zaustavio. Svjesna >zorn
ost zamjenjuje se nesvjesnom pozorno æu - to je sposobnost mozga da lr i funkcije o ko
jima u odreðenom trenutku ne mislimo. Priroda je osigurala imjenu za gubitak svjes
ne kontrole. Ljudski ivèani sustav je tako ustrojen i se osnovne funkcije kao to su
disanje ili kucanje srca mogu odvijati same l sebe, a mogu se i svjesno kontroli
rati. Veæ sam spomenuo Swami Ramu, dijskog adepta koji je pokazao kako se nad tjel
esnim funkcijama - za koje
smatralo da su potpuno automatske - mo e imati velika kontrola. Jednom
prilikom postigao da se temperatura ko e jedne strane ruke poveæavala, >k se na drug
oj strani spu tala. Razlika se poveæavala brzinom od otprilike 2° C svake minute sve d
ok jedna strana ruke nije bila crvena od topline, a uga strana blijedosiva zbog
hladnoæe; ukupna temperaturna razlika iznosila
oko deset stupnjeva.
Kakva sila je bila na djelu u ovom sluèaju? U indijskoj duhovnoj tradiciji istoji
grana koja se naziva Tantra, a koja poduèava vje be za kontrolu :svjesnih procesa. S
liène tehnike postoje i u tibetanskom budizmu; od Ladih sveæenika oèekuje se kontrola
nad tijelom do te razine da mogu stopiti led smrznutog jezera na kojem sjede tje
lesnom toplinom proizvede->m u meditaciji. Amerièki starosjedioci, Sufiji, i sve am
anske kulture irom ijeta poznaju takve vje be. Ipak, kako god one danas bile ezoter
iène, snaga ja le i iza njih nije mistièna: to je ista snaga svijesti koju rabite pril
ikom luke da disanje, treptanje, ravnote a ili bilo koja druga autonomna funkcija
stane svjesna umjesto nesvjesna.
84 ¦
Taj se prelazak dogaða bez da o njemu mislimo, pa zbog toga previðamo snagu koja se
zapravo izra ava. Zapravo, kad god obratite pozornost na bilo koju funkciju, dogaða
se preobrazba. Na primjer, ako netko u va u ruku stavi uteg od 2 kilograma i sto p
uta ga podigne za vas dr eæi vam ruku, ruka neæe steæi nikakvu mi iænu snagu. Meðutim, ako
u radnju izvedete svjesno, motorni korteks u va em mozgu alje potpuno drukèije signal
e. Ne samo da æe va i bicepsi primiti vi e poticaja, veæ i va e srce i pluæa, kao i posebno
podruèje mozga zadu eno za motornu koordinaciju. Aktivnost pasivnog pomicanja ruke s
lièna je nesvjesnom, nevoljnom pona anju. Aktivni rad ukljuèuje zamr eni proces uèenja, a
to je osnova rasta koji je suprotan starenju. Dakle, svaki put kad vje bate svoj b
iceps, vi gapoduèavate da bude jaèi, a va mozak, pluæa, srce, lijezde s unutra njim izluè
njem, èak i imunolo ki sustav, prilagodavaju se novom obliku djelovanja. Nasuprot to
me, ako ruku pomièete nesvjesno, uèenje ustupa mjesto pasivnosti. Bicepsi, srce, pluæa
, lijezde i imunolo ki sustav na kraju gube funkciju umjesto da je dobiju.
Kada stjeèete kontrolu nad bilo kojim tjelesnim procesom uèinak je cjelovit. Sustav
duh-tijelo reagira na svaki podra aj kao na globalni dogaðaj, tj. podra aj za jednu st
anicu znaèi podra aj za sve stanice. To je paralela kvantnom svijetu u kojem neka po
java bilo gdje u prostoru i vremenu, ukljuèujuæi pro lost, sada njost i buduænost, stvara
pomak u cijelom kvantnom polju. Kao to je jedan nobelovac rekao, "Ako kvantno pol
je kakljate na jednom mjestu, ono se smije na drugom." Da bismo razumjeli starenj
e, presudno je shvatiti èinjenicu da se svijest pona a poput kvantnog polja.
Lijeènik sa Stanforda, Walter M. Bortz, specijalist za starenje, skovao je izraz s
indrom neuporabe da bi opisao kako zanemarivanje osnovnih tjelesnih potreba, nar
oèito potrebe za tjelesnom aktivno æu, mo e uni titi zdravlje i dovesti do brzog prijevrem
enog starenja. Fiziologija dobro poznaje naèelo da, ako neki dio tijela ne rabimo,
on poèinje atrofirati i odumirati.
Bortz je oti ao korak dalje i otkrio da se taj uèinak odnosi na cijelo tijelo, da se
iri izvan sustava krvnih ila i srca koje je zapravo prouèavao. Kada osoba odustane
od tjelesne aktivnosti, ona upuæuje poziv na odumiranje cijelom tijelu. Kao rezult
at se javlja niz problema: (1) srce, arterije i drugi dijelovi krvo ilnog sustava
postaju osjetljivi; (2) mi iæi i kostur postaju krhkiji; (3) poveæava se rizik od debl
jine; (4) javljaju se depresije; i (5) znakovi preranog starenja pokazuju daje t
ijelo biolo ki starije od svojih kalendarskih godina. Danas se ovih pet dijelova B
ortzovog sindroma neuporabe mogu zamijetiti kod mnogih starijih osoba.
ARENJE I SVIJEST
85
Nije iznenaðenje to se na ovoj listi nalazi tjelesno propadanje, meðutim, li se neobièn
o da bi neaktivnost, sama za sebe, mogla dovesti do depresije ja se dugo smatral
a poremeæajem raspolo enja ili osobnosti. Meðutim, ra ivanja tijekom Ruskog svemirskog p
rograma pokazala su da mladi tronauti koji su prisiljeni na neaktivnost tijekom
svemirskog leta èesto Dadaju u depresiju, ali da se, kad redovito vje baju, ona ne j
avlja. Èini se se mehanizam kojim mozak kontrolira depresiju nalazi u vrsti neurok
emi-lija nazvanim kateholamini. Ako se depresivnim pacijentima, èija je razina teh
olamina niska daju lijekovi protiv depresije, zdrava razina kateholamina > e se ob
noviti, meðutim prirodni naèin da se postigne isti uèinak jest : ba.
Buduæi cjelovito, vje banje alje kemijske poruke izmeðu mozga i raznih ipa mi iæa; dio ovo
tijeka biokemijskih obavijesti potièe stvaranje kate-lamina. Bortz tvrdi da lijeèni
k, kad god propi e lijek protiv depresije, daje njenu za vlastiti lijek iz tijela
koji se stvara vje bom. Vijest da vje banje aorava starenje brzo se ra irila, dok njeg
ov uèinak u spreèavanju depresije e tako poznat. Meðutim, zapanjujuæe je da se logika -
funkcija prije ukture - mo e pro iriti i izraziti kao svijest prije funkcije. Drugim
rijeèima, elovi tijela koji stare (gube strukturu) nisu samo oni koje se dovoljno
ne >e (izgubili su funkciju), veæ i oni na koje osoba ne obraæa pa nju (gubitak jesti
).
>vjek koji je nauèio starjeti
cazat æu vam kako nauèeni i biolo ki sastojci starenja oblikuju osobne asce koji odreðuj
u kako æe netko starjeti. Supruga mog pacijenta Perrya, desetsedmogodi njaka, umirov
ljenog trgovca nekretninama, zabrinula se I joj je mu poèeo "izgledati drukèiji nego
obièno". Dovela ga je na itivanje, gdje je on bio ravnodu an i turo odgovarao na pita
nja. Supruga je isprièala da ga ponekad, kad se vrati iz kupovine ili posjete prij
ateljici, te kako bulji u televizor i gotovo ne primjeæuje da je u la u sobu.
Kad sam Perrya upitao kako se osjeæa, bio je suzdr ljiv. "Jednostavno sam irio," rek
ao je, "Nije mi ni ta, osim to nisam dvadeset godina mlaði." dutim, dvadeset godina m
laði Perry veæ je njegovao sjeme navike i erenja da æe postati to to je danas. Kao i mn
ogi iz njegove generacije, ry je nad ivio oba svoja roditelja umrla u njihovim sed
amdesetim, nakon
ivotnog vijeka te kog rada u bostonskim tvornicama obuæe. Njegova oèekivanja glede vlas
tite starosti vjerojatno su pod sna nim utjecajem onog to je vidio na njima. Otac m
u je progla en "vi kom" u ezdeset petoj godini. Umirovljen je i, kako nije imao nikak
vog zanimanja za ne to novo, dobiva na te ini, pije vi e nego prije i stalno èita novine
. Tri godine nakon to je primio zlatni sat (poklon poduzeæa pred mirovinu), do ivljav
a srèani napad. Njegov mu lijeènik preporuèuje da se uopæe ne kreæe, osudiv i ga tako na i
invalida. Meðutim, nakon godinu dana uslijedio je i drugi napad, ovaj put smrtono
san.
S druge strane, Perryeva majka je bila aktivna cijeli ivot. Kao i mnoge ene koje r
ade, brinula se za mu a i obitelj, prala, kuhala i istovremeno se brinula za kuæne i
zdatke. Ma kakav to ivot bio, stanje njenog tijela bilo je bolje negoli u njenog
mu a; nije imala probleme s pritiskom ili srcem i nije pu ila (tu je naviku smatrala
nepodesnom za dame). Meðutim, nakon to je mu umro, prepustila se utuèenosti i osamlje
nosti i èinilo se da je izgubila ivotnu svrhu. Po to se nije imala za koga brinuti, a
nije eljela biti na teret svojoj djeci, povukla se u sebe. Na kraju je umrla nak
on nekoliko mo danih udara.
Perryev pogled na starenje bio je programiran ivotnim prièama njegovih roditelja, i
iako svjesno nije oèekivao da æe zavr iti kao oni, izgledalo je daje na pragu ponavlj
anja njihove starosti jer je nesvjesno prihvatio njihova uvjerenja. Izgubio je k
ontrolu nad procesom starenja jer je izgubio kontakt s vlastitom svije æu.
Moja medicinska specijalnost je endokrinologija. Perry i njegova ena potra ili su m
oj savjet sumnjajuæi da je njegovo stanje uzrokovano poremeæajem titnjaèe; meðu poremeæaji
a koji mogu opona ati starenje je smanjeno luèenje titne lijezde (hipotiroidnost), koj
e dovodi do znatnog pada metabolizma, otupljujuæi i usporavajuæi èovjeka èija kosa mo e po
sijedjeti, a ko a se izborati. Nakon to se povrati normalna razina izgubljenog horm
ona, tiroksina, ovo opona anje prirodnog starenja nestaje. Meðutim, razina ti-roksin
a je u ovom sluèaju bila normalna, usmjeravajuæi moguæe obja njenje prema drugim utjecaj
ima.
Kad god netko stari uz znakove senilnosti, iznemoglosti i nesposobnosti, va no je
provjeriti njegov naèin ivljenja. Pojavljuju se problemi vezani za dnevnu rutinu ko
ja se èesto zanemaruje, posebno kad je osoba "jednostavno stara". Procjenjuje se d
a polovina sluèajeva senilnosti nastaje zbog sljedeæih èinitelja koji se mogu lijeèiti:
STARENJE I SVIJEST
87
Pothranjenost Popratni uèinci lijekova Pu enje
Previ e alkohola Dehidracija Depresija Neaktivnost
Svi ovi èinitelji izviru ili iz zanemarivanja ili iz navike. Sam ili zajedno s dru
gima, svaki od ovih èinitelja mo e znatno utjecati na naèin kako osoba izgleda i djelu
je. U "staroj" starosti Perryevih roditelja, veæina ljudi ne obraæa ni trun pozornos
ti na bilo koji od ovih èinitelja. Stariji ljudi zaboravljaju dobro jesti, zanemar
uju tekuæinu, poèinju pu iti i piti da bi zaboravili na usamljenost, i jednostavno sje
de u ti ini jer biti star izgleda upravo tako.
Starijim ljudima lijeènici rutinski daju lijekove za krvni pritisak, tablete za sp
avanje i smirenje, mada dobro znaju da ih veæina njih vjerojatno mije a s alkoholom
ili uzima pogre nu kolièinu. Pu enju se gleda kroz prste (ili se èak i preporuèuje; neki m
i je èovjek nedavno rekao da je njegova baka, u vrijeme kad je bio dijete, posjeti
la lijeènika zbog upale sinusa, a lijeènik joj je preporuèio cigarete s mentolom! ena j
e poslu no slijedila lijeènikov savjet, popu ila svoju prvu cigaretu sa ezdeset godina,
naviknula se na to i pu ila sve do smrti, petnaest godina poslije.) Savjeti o pre
hrani takoðer nekako ne ulaze u opseg rada lijeènika, pa su stariji pacijenti prije
negoli zatra e lijeènièku pomoæ èesto pothranjeni ili dehidrirani, ponekad i do stanja kom
e. Èak i danas, kad se zna da nedostatak osnovnih vitamina, naroèito vitamina B12, m
o e stvoriti simptome senilnosti, stariji ljudi se ba ne obaziru na to.
Razmotrimo sada stanje u kojem se nalazi Perry u odnosu na gornju listu. Njegova
supruga rekla je da sjedi u kuæi gotovo tijekom cijelog dana, dakle, prisutna je
neaktivnost. Perry je takoðer potvrdio daje, otkad je u mirovini, poèeo vi e piti i to
veæ od jutra. U vrijeme dok je radio, slijedio je pravilo da ne pije prije pet sa
ti popodne, meðutim, kako je skru eno rekao, "Tako je to; nemam vi e discipline."
Krvni pritisak mu je povi en pa uzima lijekove, ali koje vrste - u to nije bio sig
uran (pokazalo se da uzima beta blokatore); nije mijenjao dozu zadnje dvije godi
ne. "Poku avam ne uzeti tablete sve dok mi pritisak ne skoèi," rekao
88
mi je. Pitao sam ga kako odreðuje da li mu je pritisak porastao ili ne. "Osjeæam ten
ziju, ili mi ena zanovijeta," odgovorio je. U stvari, hipertenzija, usprkos svog
imena, nije povezana s napeto æu i nema oèiglednih simptoma, a da bi lijekovi bili dje
lotvorni, moraju se uzimati svakodnevno. To naroèito vrijedi za beta blokatore, ko
ji zahtijevaju odreðeni period navikavanja tijela.
Veliki broj problema starenja mo e se pripisati pogre noj uporabi lijekova. Ako nism
o svjesni te opasnosti, za mnoge stare ljude mije anje lijekova postane navika. Me
du najèe æim lijekovima koje rabe stariji ljudi su tablete za spavanje i diuretici (ko
ji se èesto savjetuju za visoki krvni pritisak). Ceste su i tablete za smirivanje,
aspirin i razlièiti drugi lijekovi protiv boli koji se uzimaju za artritis.
Uz to to ove lijekove uzimaju previ e i preèesto, stariji ljudi najèe æe ne mare za to da
m lijeènik prati kolièinu i dozu lijekova; mnogi zaboravljaju kad treba prekinuti s
uzimanjem lijeka i koji lijek za to slu i. Mnogi stariji Amerikanci piju, a spoj li
jekova i alkohola je gotovo uvijek opasan. Uzimanje lijekova mora se preispitati
na prvi tjelesni ili mentalni znak pogre ne uporabe.
U Perryevom sluèaju sumnjao sam i na blagu skrivenu depresiju - netko tko cijeli d
an gleda televiziju i ne obraæa pa nju kad supruga ude u sobu mogao bi biti srednje
ili èak klinièki depresivan. Tipièna stara osoba koja je prihvatila sliku normalnog st
arenja kao tihog sjedenja u kutu, vjerojatno je depresivna. Uobièajeni znakovi tog
stanja su utljivost, povuèenost, nezainteresiranost, napetost i djeèja bespomoænost. T
jelesni rezultat depresije u 50% sluèajeva je kronièna iscrpljenost. Iz jo nepoznatih
razloga odreðene te ke depresije (involutivne depresije) posebno pogaðaju stare ljude
. Meðutim, mnogi sluèajevi depresije mogu se izravno povezati s dru tvenim i osobnim p
roblemima. Osoba koja se osjeæa beskorisnom, nepotrebnom, za koju nitko ne brine i
li je teret èlanovima obitelji, te ko da se mo e oduprijeti depresiji.
U takvim sluèajevima, rje enje nije u lijeku veæ u osobnoj promjeni. Ellen Langer, psi
hologinja s Harvarda, utvrdila je da osobe u staraèkim domovima uz neznatne izmjen
e mogu znatno napredovati - na primjer, da im se na brizi ostavi neki cvijet, da
im se dozvoli da sami sastavljaju svoje jelovnike ili da èiste svoje sobe. Na taj
naèin oni vi e nisu pasivni i vi e ne glume "stare ljude u staraèkom domu", veæ obnavljaj
u osjeæaj koristi i vrijednosti.
Posljednji skriveni èinitelj u Perryevom sluèaju mogla bi biti dehidracija koja utjeèe
na osobu prije nego to ova shvati da je poremeæaj prisutan. Za
STARENJE I SVIJEST
89
stare ljude je uobièajeno da ne piju dovoljno vode svakoga dana. Iako javnost za t
o gotovo ne zna, kronièna dehidracija jedan je od glavnih uzroka starenja koji je
moguæe sprijeèiti. Neki struènjaci idu tako daleko da dehidraciju smatraju jednim od g
lavnih uzroka smrti u starih ljudi. Svakako, dehidracija vodi do mnogih problema
, a mo e se izbjeæi.
Kada tjelesne tekuæine padnu ispod odreðene razine, tijelo postaje zatrovano; nestaj
e elektrolitska ravnote a, a na kraju i kemijska ravnote a mozga. Rezultat su mnogob
rojne te koæe - doslovno sve od prestanka rada bubrega i srèanog napada do nesvjestice
, vrtoglavice, letargije, i potpune senilne demencije. Osoba postaje sve manje p
ozorna i zaboravlja piti vodu, pa se stvara zatvoreni krug. Isto vrijedi za sve
uzroke la ne senilnosti - to du e se ne vide, to ih je te e vidjeti.
Perryeva supruga bila je ipak zabrinuta i obeæala je da æe ga podsjeæati na sve to. Ne t
o od toga je bilo lako provesti: po to ona kuha, mogla bi bolje paziti na prehranu
(vitaminske tablete ne mogu tetiti, a mogu pomoæi); mogla bi pripaziti da pije dov
oljno vode i da uzima lijekove na odgovarajuæi naèin. Posebna pa nja mogla bi uzdignut
i i njegov duh, meðutim, bio sam zabrinut zbog alkohola i depresije. Èinilo mi se da
Perry hoda po rubu. Njegova slika o sebi sadr ana je u tri uznemirujuæe rijeèi, "Ja s
am star". Te ko bi bilo pronaæi reèenicu koja vi e onesposobljava ili koja osobu vi e upuæu
e na izlaz u alkoholu ili smrti.
Starenje je u cijelosti zaèarani krug. Kad netko oèekuje da æe nakon ndredene dobi bit
i sam, odvojen od dru tva i nekoristan, on stvara uvjete koji potvrðuju njegovo uvje
renje. Na e najdublje postavke pokretaèi su fizièkih promjena. Bilo bi naivno smatrati
da nabrajanje uzroka starenja mo e sprijeèiti starenje. Od kakve bi koristi bilo reæi
nekome kao to je Perry da prestane piti ako se osjeæa oèajnim? Cijela prièa o starenju
je moèvara skrivenih osjeæaja s kojima se ljudi te ko suoèavaju - pijanstvo je blagoslo
vljeni anestetik u usporedbi sa ivotom bez nade i smisla. Mnogo je lak e slijediti
unutarnji program nego prodrijeti u novi teritorij. Meðutim, s vremenom nas na e skr
iveno programiranje sve vi e li ava izbora, pa nam je sve :e e slomiti samouni tavajuæe po
na anje. U tom smislu, starenje je slièno wisnosti: osoba osjeæa da ima kontrolu, a za
pravo pona anje kontrolira nju. To je ono to sam, kao promatraè, vidio u Perryu. Pred
mojim oèima se sreobra avao u umiruæeg èovjeka, a tragedija je u tome to nije mogao vidj
eti la to sam sebi èini. Kada jednom svijest postane uvjetovana, ona poprima )blik
navike; nesvjesno ponavljanje pojaèava uni tavajuæe obrasce, i ako rema novog uèenja, i
nercija nosi tijelo nizbrdo godinu za godinom.
90
Svijest i obrtanje procesa starenja
Svijetla strana Perryevog sluèaja je u tome da se gotovo sve to mu se dogaða mo e ispra
viti stvaranjem novog oblika svijesti. Da bismo to èinili, rabimo èinjenicu da svije
st uvijek stvara biolo ke obavijesti. S najmanjom promjenom svijesti, energija i o
bavijesti poprimaju nove oblike. Stare navike su tako uni tavajuæe jer ne dozvoljava
ju da se pojave nove - uvjetovana svijest je istoznaènica za sporo umiranje.
S druge strane, irenjem svijesti, postavljanjem novog ari ta i slamanjem starih obra
zaca starenje se mo e okrenuti. To je sjajno pokazalo istra ivanje psihologinje Elle
n Langer i njenih kolega s Harvarda, koji su 1979. godine djelotvorno smanjili b
iolo ku dob grupi starijih osoba. Postigli su to genijalno zami ljenim pomakom stvor
enim u njihovoj svijesti. Svoje su ispitanike, sve starije od sedamdeset pet god
ina i dobrog zdravlja, zamolili da na tjedan dana doðu u prilièno izolirano seosko l
jeèili te. Unaprijed im je reèeno da æe proæi niz tjelesnih i psiholo kih ispitivanja, ali
ostavljen im je neobièan zahtjev da ne smiju sa sobom donijeti nikakve novine, èasop
ise, knjige ili porodiène fotografije koje su naèinjene nakon 1959. godine.
Svrha ovog èudnog zahtjeva postala je jasna kad su stigli - ljeèili te je bilo ureðeno t
ako da opona a ivot prije dvadeset godina. Umjesto èasopisa iz 1979. godine, imali su
èasopise Life i Saturday Evening Post iz 1959. godine. Glazba koja se svirala bil
a je otprije dvadeset godina, i, da bi bili u skladu s ovim povratkom, ispitanic
i su zamoljeni da se pona aju kao da su zaista u 1959. godini. Svi razgovori moral
i su se odnositi na ljude iz tog razdoblja. Svaki detalj njihovog boravka bio je
oblikovan tako da se svatko od njih osjeæao, izgledao, govorio i pona ao kao da ima
pedeset godina.
Tijekom tog perioda, istra ivaèki tim je provodio opse na mjerenja biolo ke dobi ispitan
ika. Iako gerontolozi, kao to sam ranije spomenuo, jo uvijek nisu u stanju odredit
i precizne znakove biolo ke dobi, stvoren je opæi obrazac za svakog pojedinog ispita
nika koji je obuhvaæao mjere tjelesne snage, dr anja, zapa anja, razmi ljanja, kratkotra
jnog pamæenja, a mjerio se i prag sluha, vida i okusa.
Tim s Harvarda elio je promijeniti kontekst u kojem ovi ljudi vide same sebe. Pre
tpostavka njihovog istra ivanja bila je da naèin na koji ljudi sebe
STARENJE I SVIJEST
do ivljavaju - kao mlade ili kao stare - izravno utjeèe na sam proces starenja. Da b
i pomaknuli do ivljaj svojih ispitanika u 1959. godinu, dali su im identifikacijsk
e fotografije snimljene prije dvadeset godina - nauèili su prepoznati jedan drugog
kroz te slike, a ne kroz sada nji izgled; uputili su ih da govore iskljuèivo u sada n
jem vremenu ("Pitam se da li æe predsjednik Eisenhower biti s Nixonom na sljedeæim i
zborima?"); o suprugama i djeci govorilo se kao da su i oni dvadeset godina mlaði;
iako su svi bili umirovljeni govorili su o svojim karijerama kao da jo uvijek ak
tivno rade.
Rezultat ove glume bio je uoèljiv. U usporedbi s kontrolnom skupinom koja je takoðer
oti la u slièno ljeèili te, ali je nastavila ivjeti u 1979. godini, grupa koja je glumil
a pro lost napredovala je u pamæenju i tjelesnoj spretnosti. Bili su aktivniji i sam
ostalniji u svakodnevnim poslovima, kao to je uzimanje hrane i èi æenje soba; pona ali su
se vi e kao pedesetpetogodi njaci nego kao sedamðesetpetogodi njaci (mnogi od njih rani
je su bili ovisni o mladim èlanovima obitelji).
Mo da najvi e zapanjuju promjene koje su prethodno smatrane nepovratnim. Neovisni pr
omatraèi, zamoljeni da prouèe fotografije istih ljudi prije i poslije eksperimenta,
utvrdili su da im lica izgledaju vidljivo mlaðima nego to je prosjeèno za njihove god
ine. Duljina prstiju, koja se smanjuje tijekom godina, sada se poveæala; skvrèeni zg
lobovi postali su elastièniji, a dr anje im je bilo uspravnije, kao u mladim godinam
a. Poveæala se mi iæna snaga, mjerena snagom stiska ruke, a pobolj ao se i sluh i vid. K
ontrolna skupina takoðer je napredovala (Ellen Langer objasnila je to èinjenicom da
su se osjeæali mladi zbog putovanja i posebne njege). Meðutim, u odnosu na prethodni
period, kontrolna grupa je imala lo ije rezultate u nekim podruèjima kao to su spret
nost i duljina prstiju. Inteligencija se smatra nepromjenjivom u odrasloj dobi,
a ipak je polovina eksperimentalne skupine za samo pet dana svog povratka u 1959
. godinu poveæala svoju inteligenciju, dok je èetvrtina kontrolne grupe imala slabij
e rezultate na testu inteligencije
(Qi)-
Istra ivanje profesorice Langer predstavljalo je putokaz dokazivanju da se takozva
ni nepromjenjivi znaci starenja mogu promijeniti pred psiholo kim utjecajima. Ovaj
uspjeh ona je pripisala trima èiniteljima: (1) Ljude su zamolili da se pona aju kao
da su mladi; (2) Prema njima se odnosilo kao da imaju inteligenciju i neovisnos
t mlaðih ljudi (za razliku od naèina na koji se prema njima pona a kod kuæe - na primjer
, s po tovanjem se odnosilo prema njihovom mi ljenju i zaista ga se slijedilo); (3)
Od njih se tra ilo da slijede slo ene naputke glede dnevne rutine. Sva tri èinitelja s
e preklapaju, pa
92
profesorica Langer na kraju nije bila sigurna koji je od njih najva niji. Pretpost
avila je da bi slièno obrtanje starenja nastupilo da su ljudima dali bilo koji slo e
ni zadatak, na primjer skladanje opere - zadatak koji je Verdi sam sebi postavio
u svojim kasnim sedamdesetima.
Od kada sam prvi put pisao o istra ivanju profesorice Langer u kontekstu osobnog v
remena, razmi ljao sam o njenim nalazima. Stara nam paradigma ka e daje vrijeme obje
ktivno, ali na a tijela u stvari reagiraju na subjektivno vrijeme, onako kako je z
abilje eno u sjeæanju i unutarnjim osjeæajima. Profesorica Langer je omoguæila tim ljudi
ma da budu putnici u unutra njem vremenu; psiholo ki su se vratili dvadeset godina u
natrag, a njihova tijela su ih slijedila. Najjednostavniji naèin na koji bih to mo
gao objasniti je pomak unutar dva dijela svijesti: pa nje i namjere. Svijest uvije
k ima ta dva dijela. Pa nja usmjerava svijest na neko zapa anje. Namjera stvara prom
jenu u tom usmjeravanju. U spomenutom eksperimentu, ispitanici su svoju pa nju o tro
usmjerili na kontekst godine 1959., to je pokrenulo tijek novih biolo kih obavijes
ti, jer sve to su vidjeli, èuli, ili o èemu su govorili, odnosilo se na to posebno us
mjerenje svijesti. U isto vrijeme, morali su djelovati i na namjeri - namjeraval
i su biti kakvi su bili prije dvadeset godina. Nema èarolije ni u jednom od tih èini
telja; svi mi tijekom dana obraæamo pa nju na razlièite predmete i pojave; svi mi prov
odimo razne elje i namjere.
Èarolija je u tome kako tijelo slijedi ovu promjenu svijesti kroz barijeru vremena
. Nije moguæe niti je realno poku ati ivjeti u pro losti, ali u svemu tome postoje vrij
edna otkriæa koja se mogu slijediti: ponovno vidimo da kvaliteta neèijeg ivota ovisi
o kvaliteti pa nje. Ono na to obratite pa nju, postat æe va nije u va em ivotu. Ne postoj
granièenja za vrstu promjene koju svijest mo e stvoriti. U na oj civilizaciji ne rabim
o tijek pa nje da bismo stvorili rezultat; ne shvaæamo energiju i obavijesti koje se
poèinju stvarati unutar nas svaki put kad do ivljavamo promjenu svijesti. Tijekom v
je bi koje slijede istra ivat æemo kako svjesno prizvati snagu svijesti i iskoristiti
je za svoju dobrobit, jer, ako je ne rabimo svjesno, na a æe svijest biti zatvorena
u staro uvjetovanje koje stvara proces starenja.
U PRAKSI:
Snaga svijesti
Vje be koje slijede sastavljene su tako da vam doka u da mo ete svjesno usmjeriti tije
k energije i obavijesti u svom tijelu. Kad poènete rabiti tu snagu svijesti, najva n
ije dobrobiti koje æete steæi, su:
Moæi æete prodrijeti u tanahnije razine obavijesti u obliku tjelesnih znakova to ste
ih zanemarivali. Va e tijelo æe vam reæi to potrebuje i kad mu je to potrebno - to je up
ravo suprotno navikama koje nikad ne odgovaraju toèno stvarnim potrebama tijela.
Moæi æete usmjeriti pa nju na dijelove tijela u kojima osjeæate neugodu. Usmjeravanjem s
voje svijesti na izvor bola, mo ete zapoèeti lijeèenje, jer kamo god ide pa nja, tamo ti
jelo prirodno alje energiju koja lijeèi.
Moæi æete djelotvornije ispuniti svoje elje i namjere. U osnovi, namjera je zamaskira
na potreba, a sustav duh-tijelo ustrojen je tako da izravno i spontano zadovolja
va sve potrebe ( to je razlièito od ovisnosti ili prisilnih elja koje je u nas ugradi
lo staro programiranje).
Kada sva tri podruèja djeluju na odgovarajuæi naèin, uvjetovanje nestaje na najdubljoj
staniènoj razini, a to je ono to se mora dogoditi da bi se sprijeèilo starenje. Post
oje razne duhovne tehnike koje se bave snagom svijesti. Samanske tehnike amerièkih
starosjedilaca znatno se razlikuju od tehnika tibetanskih sveæenika ili hindu jog
ija. Meðutim, u svima njima rabi se svijest kao iscjeljujuæa sila: kad joj se dozvol
i slobodan tijek, ona obnavlja ravnote u.
Ako svijest dovedemo u dodir sa smrznutim oblicima starog uvjetovanja, oni se poèi
nju topiti, jer, konaèno, sve to mo emo osjetiti ili o èemu mo emo misliti je samo jedan
vid na e svijesti. Neugode to ih tijelo izra ava kao bol, tupost, grè, krutost i traume
, te koæe su koje svijest mo e rije iti sama. Kad se nauèe odgovarajuæe tehnike opu tanja,
obaðanja i uviðanja, kroz vje banje i upornost, svijest mo e ispraviti bilo koju neravno
te u u duh-tijelo sustavu.
93
Slijede poèetni postupci za usmjeravanje svijesti i ispunjavanje namjera. Kasnija
poglavlja otkrit æe vam sna nije tehnike, ali èak i na ovom stupnju, veza koja se stva
ra izmeðu duha i tijela od izuzetne je va nosti za prekidanje starih obrazaca koji s
tvaraju starenje.
Prva vje ba: Obratite pa nju na tijelo
Iako svi znamo kako obratiti pa nju na ne to izvan nas, i svi osjeæamo kako nam bol u
tijelu - kao to je zubobolja ili grè u mi iæu - privlaèi pa nju, postoji mnogo tanahnih tj
lesnih znakova koji nam u svakodnevnom ivotu izmièu. Svijest ima mnogo razina, a po t
o je tijek njeno naravno stanje, mora joj se omoguæiti slobodan tijek s jedne razi
ne na drugu. Prva vje ba uèi vas kako lagano usmjeriti pa nju na svaki dio tijela; èin u
smjeravanja pa nje oslobaða duboko ukorijenjene stresove. Va e tijelo je kao dijete -
zahtijeva pa nju i osjeæa se udobno kad je primi.
Udobno sjednite, ili legnite zatvorenih oèiju (izaberite tihu sobu u kojoj vas neæe
ometati). Usmjerite pa nju na prste svoje desne noge. Skvrèite ih sve dok ne osjetit
e napetost, zatim ih opustite i osjetite kako opu tenost teèe u njih. Ne urite ni u n
apinjanju ni u opu tanju: osjetite to se dogaða. Sada ispustite dubok izdah, kao da d
i ete iz no nih prstiju dozvoljavajuæi umoru da otplovi zajedno s va im dahom. Ne pu ite,
ne napre ite se, jednostavno dopustite da zrak izaðe u dugom izdahu, kao da odahnete
od olak anja. Tim bolje ako se pritom zaèuje zvuk nalik stenjanju - to je znak dubo
kog olak anja.
Sada ponovite postupak s ristom svoje desne noge: prvo usmjerite pa nju na njega,
a zatim napnite mi iæe (zate uæi stopala unatrag) i na kraju ih opustite. Kad ste opusti
li rist, ponovno izdahnite duboko kao da di ete kroz no ne prste.
Kad ste savladali osnovnu tehniku, provedite svoju svijest kroz sve dijelove tij
ela sljedeæim redom. Zapamtite da ovo nije samo tehnika mi iænog opu tanja; va a pa nja mor
udobno poèivati na svakom dijelu tijela.
Desna noga: prsti, rist, taban, gle anj (dva stupnja: savijanje unatrag, savijanje
naprijed)
Lijeva nogaiprsti, rist, taban, gle anj (dva stupnja: savijanje unatrag, savijanje
naprijed)
Desni dio stra njice i gornji dio stegna
STARENJE I SVIJEST -95-
Lijevi dio stra njice i gornji dio stegna Mi iæi trbu ne upljine (o it) Kri a, gornji dio
Desna ruka: prsti, zglob (dva stupnja: savijanje unatrag, savijanje naprijed)
Lijeva ruka: prsti, zglob (dva stupnja: savijanje unatrag, savijanje naprijed)
Ramena (dva stupnja: savijanje naprijed, zatim podizanje gore prema vratu)
Vrat (dva stupnja: savijanje naprijed, savijanje unatrag)
Lice (dva stupnja: skupljanje lica u èvrstu grimasu, napinjanje obrva i èela)
Kad se opisuju rijeèima ove vje be izgledaju slo ene, ali savijanje raznih dijelova ti
jela slijedi prirodan naèin na koji se zglobovi i mi iæi kreæu. Nakon jednog poku aja, bit
æete sposobni bez napora prolaziti cijelim tijelom.
Skraæeni oblik: Potpuni prelazak preko cijelog tijela na naèin prethodno opisan zaht
ijeva petnaestak minuta. Ako nemate vremena, kratki oblik ove vje be obuhvaæa samo n
o ne prste, o it, prste na ruci, ramena, vrat i lice.
Druga vje ba: Usmjeravanje namjere
Ova vje ba treba pokazati da je za rezultat dovoljno imati namjeru. Kada se svijes
t usmjeri na odgovarajuæi naèin - to znaèi bez napora i s lakoæom -ona ima sposobnost pre
no enja odreðenih naredbi. Namjera se ne mora izraziti rijeèima ili mislima; zapravo,
na e najdublje namjere orijentirane su oko tijela. Najtemeljitije potrebe - potreb
a za ljubavlju, razumijevanjem, ohrabrenjem i podr kom - obuhvaæaju svaku stanicu. Z
elje koje se pojavljuju u va em umu èesto su motivirane egom, to nije istinita potreb
a; ljudi se zapletu u potjeru za novcem, karijerom ili politièkim ambicijama i to èi
ne na naèin nepovezan s temeljnom potrebom za udobno æu koju mora ispuniti svaki zdrav
i organizam. Mnogi od nas tako su udaljeni od svojih osnovnih potreba, tako prog
ramirani da trèe za onim to eli njihov ego, da moramo ponovno nauèiti osnovne mehanizm
e djelovanja pa nje i namjere.
96 ¦
Uz ostvarenje vanjskih ciljeva kojima nas usmjerava na a kultura, postoji mnogo naèi
na da budemo zadovoljni. U tom smislu najvrednija poruka je da ako se prepusti s
ama sebi, namjera automatski pronalazi svoje ispunjenje. Svaka stanica va eg tijel
a tra i ispunjenje kroz radost, ljepotu, ljubav i prihvaæanje. Ove je ciljeve te ko sh
vatiti kad um napravi vlastitu listu ispunjavanja drugih elja, onih koje su bez l
jubavi, radosti i zadovoljstva. A ipak su milijuni ljudi sebe programirali da po
sti u samo takve ciljeve.
Kroz tri povezana postupka koja slijede, do ivjet æete nenaporan naèin na koji se namj
era ispunjava, bez obzira na ego i racinalni um (da biste imali najbolje rezulta
te, napravite za zagrijavanje prvu vje bu, tako da dovedete svoje tijelo u prijeml
jivo stanje). Iako su "namjere" koje se rabe u ovim vje bama jednostavne, one vam
mogu dati povjerenje u sposobnost usmjeravanja va e svijesti, to je presudno ako eli
te promijeniti duboko ukorijenjene obrasce starenja, jer starenje je namjera koj
oj se va e stanice pokoravaju bez va eg nadzora.
1. Uzmite uzicu dugu otprilike 30 centimetara na èiji kraj prive ite maleni uteg da
biste dobili visak (olovni uteg za pecanje, maleni èavao ili slièno). Dr ite uzicu u r
uci i naslonite lakat na naslon stolca ili na stol ispred vas, tako da visak mir
no visi. Sjednite udobno, tako da se visak ne pomièe.
Sada gledajte u visak i projicirajte namjeru da se poène kretati s jedne na drugu
stranu. Najjednostavniji oblik namjere je zami ljanje naèina na koji elite da se visa
k kreæe, ali ako elite, mo ete i verbalizirati rijeèi lijevo- desno. Odr avajte pa nju na
isku i odr avajte namjeru, ali ruku nemojte pomicati. Iznenadit æete se kad za nekol
iko sekundi primijetite kako se visak poèinje kretati sam od sebe. Isprva æe se kret
ati nasumce, ne poku avajte ga ispraviti, prièekajte da se eljeno kretanje pojavi aut
omatski.
Sada po elite usmjeriti visak naprijed-natrag umjesto lijevo-desno. Najprije zamis
lite takvo kretanje u svom umu. Va æe visak nekoliko sekundi oklijevati, kretat æe se
nasumce, a zatim krenuti u eljenom smjeru.
Nakon to ste nekoliko trenutaka promatrali visak, za elite da se poène kretati kru no.
On æe ponovno malo zastati, kretati se nasumce nekoliko trenutaka, a zatim krenuti
u smjeru koji ste zamislili. Sto vi e poku avate da vam ruka bude mirna, to æe se vis
ak kretati br e. Zanimljivo je da ova vje ba daje najveæi uèinak u grupi; vidio sam kako
nekoliko stotina ljudi opèinjeno sjedi dok njihov visak slijedi najmanji dodir na
mjere, kreæuæi se istovremeno s drugima i to èesto u irokim lukovima. Iako je ova vje ba
vrlo jednostavna, èesto daje tajnovite rezultate.
STARENJE I SVIJEST
97-
2. Sjednite udobno, dr ite ruku dlanom prema gore. Imajte namjeru da vam dlan post
ane topliji. Da biste si pomogli, zamislite da rukom dodirujete u areni tednjak ili
komad goruæeg ugljena. Zamislite takvu sliku. Nakon nekoliko trenutaka pojavit æe s
e osjet topline. Sada dlanom lijeve ruke krenite prema prstima desne koje dr ite i
spru ene i ukoèene. Imajte namjeru da toplina iz va e desne ruke iskoèi na dlan lijeve.
Da biste si u tome pomogli, pokreæite desnu ruku naprijed-natrag, kao da kistom os
likavate dlan lijeve ruke (meðutim, nemojte dopustiti da se ruke dotaknu). Veæina lj
udi æe osjetiti kako toplina prelazi s jedne ruke na drugu; drugi æe osjetiti blago a
renje ili svrbe lijevog dlana.
Ova vje ba je najdjelotvornija ako nekog drugog vodite kroz nju. Ako je radite sam
i, najprije se upoznajte s napucima da ne biste morali prekidati slijed.
3. Sjednite udobno i palcem i ka iprstom dr ite toplomjer. Zatvorite oèi i za trenutak
obratite pa nju na disanje. Tijelo æe se poèeti opu tati, a vi lagano pratite svoj dah.
Zatim pogledajte to pokazuje toplomjer. Sada æete promijeniti njegovu temperaturu
pukom namjerom.
Namjera hladnoæe. Di ite kroz usta, osjetite kako hladni zrak izlazi i ulazi u va e gr
lo. Istovremeno mislite rijeè hladno. Sada zamislite daje toplomjer komadiæ leda koj
i jedva dr ite. Nakon minutu ili dvije, pogledajte temperaturu koju pokazuje toplo
mjer - vjerojatno je ne to manja. Ako nema promjene, nastavite vje bu jo nekoliko min
uta i provjerite ponovno.
Namjera topline. Di ite kroz nos, osjetite toplinu u grudima. Mislite na rijeè vruæe i
zamislite da je toplomjer vreli ugarak koji jedva dr ite u rukama. Nakon nekoliko
minuta provjerite toplomjer - temperatura je vjerojatno porasla. Ako promjene n
ema, nastavite vje bu jo nekoliko minuta.
Zadnje dvije vje be zasnovane su na klasiènom eksperimentu koji je prije pedeset god
ina proveo ruski neurolog A.R. Luria. Njegov najpoznatiji ispitanik bio je novin
ar kojeg je on jednostavno zvao S, èovjek nadaren gotovo savr enim fotografskim sjeæan
jem. S. je mogao biti nazoèan tiskovnoj konferenciji ne praveæi zabilje ke, a ipak je
nakon toga mogao ponoviti svaku rijeè koju su izgovorili govornici, bez obzira kol
iko ih je bilo; mogao je zapamtiti dugi niz sluèajnih brojeva i sjetiti se sitnih
detalja bilo kojeg dogaðaja kojem je prisustvovao.
¦ 98
Takoðer, S. je mogao namjerno promijeniti bilo koju funkciju svog tijela. Ako bi z
amislio da gleda u sunce, zjenice bi mu se suzile; ako bi zamislio da sjedi u mr
aku, zjenice bi se pro irile. Mogao je znatno poveæati ili smanjiti temperaturu svoj
e ko e, rabeæi opisane postupke. Kad ih savladate, mo ete ih oprobati da biste smanjil
i ritam svog srca. Kad bi za elio da mu srce kuca br e, S. je zamislio kako trèi za vl
akom koji je tek krenuo; kad bi za elio da mu srce kuca sporije, zamislio bi kako
drijema u krevetu.
Luria je smatrao da su ove sposobnosti znaèajne, jednako kao i kasnije istra ivaèi koj
i su ispitivali Swami Ramu. Meðutim, u oba sluèaja izra avala se povratna biolo ka veza
bez strojeva. Umjesto osciloskopa ili zvuènog signala koji bi pokazivali kada se n
amjera ostvarila, S. i Swami Rama oslonili su se na povratnu vezu iz vlastitog t
ijela.
Iako toga nismo svjesni, slu ajuæi svoje vlastite unutarnje poruke na e tijelo stalno
regulira temperaturu, srèani ritam i druge autonomne funkcije. Èak se i najmanja pro
mjena bilje i u svijesti ivèanog sustava. Kao to pokazuju ove vje be, nesvjesni signali
mogu se osvijestiti. Svijest je polje. Kad aljete namjeru u to polje, pokreæete tij
ek biolo kih obavijesti. Svjesni um to zapa a kao blagi osjet, intuiciju, ili neku v
rstu tihog znanja. Reakcija se razlikuje od osobe do osobe, meðutim, osjetljivost
na vlastitu svijest vje bom postaje sna nija.
Primijenjena na starenje, ova osjetljivost je potrebna, jer nam nova paradigma g
ovori da starenje poèinje kao iskrivljenje polja svijesti. Tijek obavijesti u tije
lu zaprijeèen je stresom, sjeæanjima, pro ivljenim traumama i sluèajnim pogre kama. Iako s
u ove pojave tanahne, one se ne gube iz svijesti; srce, jetra, bubrezi i svaki d
rugi organ znaju kada ne funkcioniraju kako treba. Poremeæaji staniène inteligencije
na kraju se zapa aju kao neugoda ili bol. Ovdje smo nauèili takvo zapa anje profiniti
da bismo zapazili poremeæaje u ranijem stupnju. Sto se ranije zapaze, lak e ih je i
spraviti rabeæi samu svijest. Potpuna starost je vrlo grub znak da je tijelo propa
tilo gubitak energije i obavijesti u nekom svom va nom dijelu - obièno mozgu, imunol
o kom sustavu ili lijezdama s unutarnjim izluèivanjem.
Rak, eæerna bolest i senilnost tipièna su kasna oèitovanja takvih poremeæaja. Postoje rij
etki sluèajevi kad su se pacijenti izlijeèili rabeæi snagu svijesti èak i u naozbiljniji
m sluèajevima. Meðutim, mnogo je jednostavnije ispraviti problem ranije. Prvi stupan
j fiziolo kog poremeæaja dogaða se u svijesti, stoga je prirodno da je najbolji naèin vr
aæanja ravnote e - uporaba pa nje.
STARENJE I SVIJEST -99-
Treæa vje ba: Poticaj za preobrazbu
Svaka namjera je poticaj za preobrazbu. Èim odluèite da ne to elite, va ivèani sustav re
ra na postavljeni cilj. To vrijedi za jednostavne namjere, kao to je ustati ili u
zeti èa u vode, ali i za slo ene, kao to je pobijediti u teniskom meèu ili odsvirati Moza
rtovu sonatu. U oba sluèaja, svjesni duh ne mora usmjeriti signale koji putuju ivci
ma niti mi iæne pokrete koji posti u cilj. Namjera se ubacuje u polje svijesti, i potièe
odgovarajuæu reakciju.
Kada idem spavati, moja namjera da spavam pokreæe niz slo enih biokemijskih i neurol
o kih procesa. Medicina ne mo e imitirati tu povezanost; ona se nadzire s razine int
eligencije. Lijek mo e grubo upravljati molekularnom razinom (na primjer, idem spa
vati i uzmem tablete za spavanje, ali takav san nije prirodan san; postoje porem
eæaji normalnog slijeda odreðenih stupnjeva spavanja, naroèito REM-a* ili sanjanja).
Kada namjeravate ne to, va mozak ostvaruje ono to je nauèio; ako ste dobar igraè tenisa
ili klavirist, va a vje tina æe se izraziti na naèin razlièit od èovjeka koji to nije. Ipak
najveæa je vje tina upravljanje samom namjerom. Ljudi koji uspijevaju u bilo kom po
druèju, obièno slijede obrazac upravljanja svojim eljama bez sukoba sa okolinom - oni
su dio tijeka. Ako ponovno pregledate poglavlje o prilagodljivosti (str. 73) pr
onaæi æete dobar opis naèina na koji uspje ni ljudi rje avaju probleme - oni dozvoljavaju
da se rje enje pojavi samo, vjerujuæi da su dorasli izazovu. Stvarajuæi minimalnu nape
tost, sukobe, brige i pogre na oèekivanja, oni izra avaju visoko djelotvornu uporabu m
entalne i tjelesne energije. Rezultat je opu tanje duha i tijela to je izravno pove
zano sa starenjem - to ste prirodniji u tijeku vlastite svijesti, manje tro ite svo
je tijelo.
Kao i u sluèaju drugih sposobnosti, ljudi se razlikuju u uporabi namjere. Kada su
profesorica Ellen Langer i njene kolege omoguæili grupi starijih ljudi ivot u uvjet
ima otprije dvadeset godina (str. 90), dali su ispitanicima zajednièko ari te namjere
. Kljuè za obrtanje procesa starenja tih ljudi sastoji se u reakciji njihova tijel
a na vanjske znakove pro losti.
Tijekom sljedeæe vje be, sudjelovat æete u unutarnjem putovanju kroz vrijeme zami ljajuæi
se u pro losti; njena svrha je do ivljaj brze prilagodbe tijela na ovu namjeru s osj
eæajem obnovljene mladosti.
Sjednite udobno ili legnite sa zatvorenim oèima. Na trenutak obratite
* REM - eng. Rapid Eye Movement - brzo kretanje oènih jabuèica, karakteristièno za san
. (prim. prev.)
100
pa nju na disanje, lagano slijedite kretanje svojih grudi, osjeæajte kako zrak prola
zi kroz va e nosnice. Osjetite kako vam ruke postaju te e. Kad ste se opustili, zami
slite jedan od najljep ih trenutaka svoje mladosti. Neka to bude iva slika radosti
i, ako je moguæe, vi budite u sredi tu neke aktivnosti.
Na primjer, za mene je jedan takav trenutak bio tijekom igranja kriketa u djetin
jstvu. Ljeti nas je otac odveo u brdoviti kraj sjeverne Indije kojeg se ivo sjeæam.
Mjesto se zvalo Shillong i ugnijezdilo se izmeðu prohladnih zelenih planina. Vidi
m ravnicu okru enu brdima gdje smo igrali kriket. Osjeæam te inu tapa u svojim rukama i
tvrdi udarac kad sam njime udario loptu. Vidim je kako se penje visoko, na poza
dini zelenih i crvenih krovova udaljenih koliba. Osjeæam hladni zrak i uzbuðenje u t
ijelu dok poèinjem trèati. Srce mi udara, noge se napre u svom silom. Vidim se irom ras
kriljenih ruku, grleæi pobjednièki trenutak. To nije puko prisjeæanje: ja sudjelujem u
njemu svakim svojim djeliæem, i snaga elje da se vratim tamo, svojoj mladosti, èini
me lak im, pro irenim, sretnim, pretopljenim u ispunjavajuæe iskustvo koje zaustavlja
vrijeme.
Pronaðite svoj vlastiti trenutak i vidjet æete kakvu snagu ima. Detalji su va ni; zato
su sna ni tjelesni do ivljaji najlak i za uporabu. Osjetite zrak i sunce na svojoj ko i
; osjetite je li prohladno ili vruæe. Zapazite boje, teksture, lica. Imenujte mjes
to i ljude u svojoj viziji. Zapazite kako su odjeveni i to rade. Meðutim, najva nije
je da, kako se stapate s tim trenutkom, obnovite osjeæaj u svom tijelu. Prikljuèujuæi
se jednom èarobnom trenutku, potièete preobrazbu svog tijela. Sjeæanjem i zami ljanjem s
lika, aktiviraju se signali koje alje va mozak i to isto tako lako kao da su potak
nuti stvarnim slikama i zvukovima. Stoje ivlje va e sudjelovanje, bli i ste ponavljan
ju kemije tijela to ste je imali tog trenutka u mladosti. Stari kanali se nikad n
e zatvaraju, samo se ne rabe. Dakle, mijenjanjem konteksta svog unutarnjeg iskus
tva, mo ete se vratiti unatrag kroz vrijeme, rabeæi kao vozilo biokemiju sjeæanja.
Èetvrta vje ba: Namjera i polje
Nova nam paradigma veli daje na a stvarnost, kvantno polje, neprekidna i jednako p
risutna u svim toèkama prostora i vremena. Va a svijest, kao i svaka namjera koja do
lazi iz nje, prepletena je u tu neprekinutost. To znaèi da, kad imate elju, zapravo
aljete poruku u cijelo polje - na kvantnoj razini najmanja namjera protjeèe cijeli
m svemirom. Veæ smo vidjeli da se elja koja se odnosi na tijelo, izra ava automatski.
Isto se dogaða sa eljama koje se odnose na pojave izvan va eg tijela - polje ima org
anizirajuæu snagu da
STARENJE I SVIJEST
101
automatski ostvari bilo koju namjeru.
Svatko je zapazio povremene trenutke kad se elje neoèekivano ostvare, kad se ne to to
ste eljeli pojavi kao ni iz èega - prijateljev poziv, neoèekivani novac ili ponuda za
posao, novi odnosi. To su trenuci kad je va a veza s poljem èista. Kad se va e elje ne
ostvaruju, va a svijest pati od neke zapreke, nepovezanosti sa svojim izvorom u p
olju. Normalno je ostvariti sve svoje elje ako je svijest otvorena i jasna. Nije
potrebno proviðenje da bi se elja ispunila; univerzalno polje ustrojeno je tako da
djeluje na ostvarenju te svrhe; da nije tako ustrojeno, ne biste mogli skvrèiti no n
e prste, trepnuti oèima ili provesti bilo koju naredbu uma. Svaka voljna akcija ov
isna je o nevidljivim preobrazbama apstraktne namjere u materijalni rezultat.
Va e tijelo je materijalan rezultat svih namjera koje ste ikad imali. U prethodnoj
vje bi prizvah smo trenutak iz pro losti, rabeæi namjeru da stvorimo odreðenu reakciju
duha i tijela. Ako ste svoj do ivljaj zamislili dovoljno ivo, sve tjelesne funkcije
- krvni pritisak, srèani ritam, disanje, tjelesna temperatura itd. - prilagoðavaju
se upravo tome kako ste se tada osjeæali. Na taj naèin o ivljavate ne samo sliku nego
i cijeli fiziolo ki do ivljaj koji pripada toj slici. Da bi se stvorila fiziologija
koju sada imate pro li ste kroz milijune takvih cjelovitih do ivljaja. Meðutim, po to ni
ste imali vje tinu kojom biste svjesno rabili te namjere za vlastitu dobrobit, u v
a em su tijelu pohranjeni stresovi i traume koji doprinose procesu starenja.
U sljedeæem poglavlju opisat æu kako ukloniti te stare utiske. Ovdje je, meðutim, bitn
o nauèiti mehanizam namjere da bismo u prvom redu sprijeèili starenje. Namjera je si
gnal koji aljete polju, a rezultat to ga dobivate natrag najveæe je moguæe ispunjenje
koje va ivèani sustav mo e dobiti. Kada dva èovjeka ele isto, ne dobiju uvijek isti rezu
tat; to je zato jer se kvaliteta promjene mijenja kad je poslana u polje i kad s
e vraæa kao rezultat. Na primjer, ako imate sna nu elju da budete voljeni, ljubav koj
u elite i koju æete primiti uvjetovana je va im iskustvom: ljubav svetog Pavla je pot
puno razlièita od ljubavi kojoj te i napu teno dijete. Meðutim, mehanizam ostvarenja bil
o koje elje ima odreðene sliènosti:
1. Postoji odreðena namjera za nekim rezultatom.
2. Namjera je posebna i odreðena; osoba je sigurna u to to eli.
3. Malo ili nimalo pa nje se ne posveæuje detaljima fiziolo kog procesa koji je ukljuèen
u ostvarivanje elje. Zapravo, usmjeravanje pa nje na detalje spreèava tijek impulsa
inteligencije koji stvaraju rezultat, usporavajuæi ili spreèavajuæi
102
uspjeh. Drugim rijeèima, osoba zauzima stav nemije anja.
4. Osoba oèekuje rezultat i ima u njega povjerenja. Meðutim, nema napetog prianjanja
uz rezultat (na primjer, ako ste napeti glede toga hoæete li moæi zaspati ili ne, t
o æe sprijeèiti ispunjenje va e namjere). Briga, nesigurnost i sumnja najveæe su preprek
e koje spreèavaju djelotvornu uporabu snage sadr ane u svakoj namjeri. Snaga je i ta
da prisutna, ali se okreæe protiv nas. Drugim rijeèima, kad sumnjate da æe se elja ostv
ariti, vi zapravo aljete uni tavajuæu namjeru kojom polje poni tava va u prvobitnu elju.
5. U ostvarenje elje ukljuèena je samoodnosna povratna veza. Drugim rijeèima, svaka i
spunjena namjera poduèava vas kako bolje ispuniti sljedeæu. Kad se pojavi rezultat,
on potvrðuje snagu namjere na svjesnoj razini, poveæava samopouzdanje, i èini uspjeh v
eæim - uèinak pothranjuje sam sebe, to pretvara sumnju u sigurnost. (Ljudi èije se elje
ne ispunjavaju takoðer do ivljavaju povratnu vezu, meðutim ona pothranjuje neuspjeh.)
6. Na kraju procesa, nema sumnje da je rezultat postignut toènim, svjesnim postupk
om koji se pro irio od pojedinca do ire stvarnosti - netko bi to nazvao Bogom ili p
roviðenjem, drugi Jastvom ili Apsolutnim. Ja sam rabio znanstveni naziv, polje, al
i to ne iskljuèuje bilo koje od ovih tradicionalnih, duhovnih imena. U svakom sluèaj
u, materijalni svijet je izraz neoèitovane, sveprisutne inteligencije koja reagira
na ljudske elje.
Ovih est koraka izra ava najva nije znaèajke unutarnje inteligencije - u njih je ugraðena
organizirajuæa snaga. Ona je veza koja povezuje namjeru i njen rezultat. Bez nje
ne bi bilo uzroka i posljedice. "Kvantna juha" ostala bi kaotièna, jer bez organiz
irajuæe sile ne bi bilo oblika, ureðenosti, naravnih zakona, fizièkih struktura, a ni
biokemijskih procesa.
Da biste iskoristili ovo znanje i primijenili ga na bilo koju elju, mo ete rabiti s
ljedeæu vje bu. Ne brinite se ako do sada niste imali mnogo uspjeha u ispunjavanju s
vojih namjera. Za ostvarenje bilo kakvog postignuæa najva niji korak je razja njavanje
mehanizma namjere. Vje bajuæi ovu vje bu ra èi æavat æete put k veæoj uspje nosti; potrebn
povjerenje da polje automatski ispunjava sve poticaje koji se alju u nj. U jedno
m ili drugom
STARENJE I SVIJEST
103
obliku, svaka elja nalazi svoj cilj; jedino ogranièena perspektiva vremena i prosto
ra zamagljuje na e zapa anje postignutog rezultata.
1. Sjednite udobno i uporabite bilo koji od veæ opisanih naèina da opustite svoje ti
jelo i osjetite se iznutra mirnim.
2. Po elite eljeni rezultat. Budite odreðeni. Mo ete zamisliti to to elite ili elju izr
ti rijeèima.
3. Ne zapleæite se u detalje. Ne silite se niti se nemojte koncentrirati. Namjera
vam mora biti tako prirodna kao to prirodno namjeravate ustati ili popiti èa u vode.
4. Oèekujte rezultat i vjerujte u njega: znajte da je siguran.
5. Sumnja, briga ili vezanost samo æe smetati uspjehu.
6. Na kraju napustite elju. Nije potrebno dvaput poslati pismo; jednostavno budit
e sigurni da je po iljka poslana i da je odgovor na putu.
7. Budite otvoreni za povratne obavijesti koje vam dolaze iznutra ili iz okoline
. Shvatite da ste sve te povratne veze izazvali vi.
Posljednji je korak izuzetno va an. Buduæi uvjetovani materijalistièkim pogledom na sv
ijet, svi oèekujemo materijalne rezultate. Netko zapravo eli sigurnost, a po eljet æe b
ogatstvo jer smatra da æe jedino tako steæi i sigurnost. Ako u njegovoj svijesti pre
vladava takva namjera, kvantno polje bi moglo kao rezultat dati osjeæaj sigurnosti
, a ne materijalno bogatstvo. Povratna veza koju stvara namjera mogla bi se izra
ziti na neoèekivani naèin, ali rezultat je, ma koliko malen, uvijek tu.
Glede starenja, veæina nas eli izbjeæi mentalno i tjelesno propadanje; mogli bismo na
mjeravati ne to odreðeno, primjerice, da ne dobijemo Alzhei-merovu bolest ili rak, a
li iz te namjere ne mora proiziæi taj konkretni uèinak jer namjera je samo izraz dub
ljih elja, kao to je elja da se ne pati ili da se ne umre. Savjetujem vam da elite d
a va e tijelo funkcionira na najmlaði moguæi naèin. Mo ete eljeti svakodnevni napredak, i
mentalnom i u tjelesnom smislu. Da biste pojaèali tu namjeru, mo ete odluèiti da svak
i dan zabilje ite to ste uèinili bolje nego prije. Ne budite kritièni prema svojim rezu
ltatima - mo da æete jednostavno s veæom rado æu oprati rublje, ili æete sljedeæeg dana u i
u zalasku sunca. Svijest se grana u tisuæu smjerova; vrijedno je svaki od njih odr a
vati otvorenim.
Evo prijedloga kakav bi oblik mogla imati va a namjera:
/ 104) tijelo i duh, rijeka vjeènosti
Danas namjeravam imati:
1. Vi e energije
2. Vi e budnosti
3. Vi e mladalaèkog entuzijazma
4. Vi e stvarala tva
5. Na svim razinama napredovati u tjelesnim i mentalnim sposobnostima
Kao sveobuhvatna elja, mo e se dodati sljedeæa namjera:
elim da se moja unutarnja stvaralaèka inteligencija spontano usklaðuje i da vodi moje
pona anje, osjeæaje i moju reakciju u svakoj situaciji na takav naèin da se svih pet
nabrojenih namjera izra ava automatski.
Na kraju, od pomoæi je podsjetiti se da se mo ete osloniti na ovakav pristup jer ste
u dodiru s temeljnom naravi va e fiziologije koja djeluje cijelo vrijeme: "Unutar
nji znakovi su moje najbolje povratne obavijesti. Sto vi e na njih obraæam pa nju, sna n
ije æu pridonijeti da snaga moje namjere stvori rezultat koji elim."
TREÆI
POBJEDA
NAD NEREDOM
'SNOVNI MATERIJAL od kojeg je naèinjeno ljudsko tijelo izuzetno je lomljiv. Kad bi
smo odvojili jednu stanicu i izlo ili je utjecaju blagog lipanjskog dana, isu ila bi
se i umrla za nekoliko minuta. U svakoj se stanici nalazi genetièki materijal, na a
DNK, koji je jo nje niji. Usprkos tome to je DNK skrivena u jezgri svake stanice, g
ene svakodnevno o teæuje radioaktivnost, ultraljubièasto svjetlo, kemijski otrovi i za
gaðenja, sluèajne mutacije, X zrake, a i sam ivot. Kad stanice probavljaju hranu oslo
baðaju se vrlo reaktivni atomi kisika nazvani slobodni radikali. Oni se, uz druge
kemijske tvari, ve u za DNK i o teæuju je.
Svijet je opasno mjesto za ivot, a èak i kad zanemarimo lokalne opasnosti na eg plane
ta, prijeti nam kozmièka sila koja se naziva entropija - univerzalna sila koja red
pretvara u nered. Entropija je nastala u trenutku Velikog praska; od nastanka s
vemira, tijekom njegova irenja toplina, svjetlo i drugi oblici energije s vremeno
m se rasipaju. Entropija je upravo ta sklonost k irenju i rasipanju. Entropija je
strijela koja leti samo u jednom smjeru. Kada stari automobil poèinje hrdati, pro
ces se ne mo e obrnuti sam od sebe. Zbog istog naèela, ostarjelo tijelo se ne mo e sam
o od sebe pomladiti.
Entropija je pobijeðena kad materija i energija oblikuju ureðeni obrazac. Iako neki
od tih ureðenih obrazaca, kao to su planeti, zvijezde ili galaksije traju vrlo dugo
, fizièari su uvijek smatrali da su ovi "otoci negativne entropije" privremeni. Je
dnom izgore i zvijezde, planeti izgube svoj orbitalni moment, a galaksije se ras
padnu. Planet Zemlja je otok negativne entropije koji se hrani posuðenom energijom
Sunèevog svjetla; kada Sunèevog svjetla vi e ne bude, Zemlja æe postati rtvom entropije,
ohladit æe se, i ivot æe prestati. Entropija vodi svemir do njegovog kraja gdje æe sva
energija biti podjednako raspodi-
107
108
jeljena cijelim njegovim prostorom. Ta konaèna, "toplinska smrt", jo je milijardama
godina u buduænosti, ali se svaka molekula kreæe prema njoj. Neki od temeljnih sast
ojaka materije, kao to je na primjer proton, tako su dugovjeèni da nestanu tek nako
n dugih eona, dok druge, egzotiène subatom-ske èestice, kao to je na primjer mezon, p
ostoje tek nekoliko milijuntnih dijelova sekunde prije nego to ponovno nestanu. U
ni tavanje ureðenosti ukljuèeno je u fizièki ustroj svemira, i u njemu le i razlog za to na
tijela s vremenom propadaju i stare. Ako elimo pobijediti starenje, najprije mora
mo nauèiti kako pobijediti entropiju.
Suprotno kaosu
Ljudsko je tijelo krajnji izraz pobjede nad entropijom jer je nevjerojatno ureðeno
i sposobno da poveæa taj red i svoju slo enost. Za to smo, dakle, uopæe ivi? Kakva to si
la djeluje protiv kaosa da bi ostvarila sve veæu slo enost ureðenosti? Stvaranje ljuds
ke DNK s milijardama svojih precizno kodiranih kemijskih osnova, ovisno je o spo
sobnosti manje slo enih tvari (aminokiselina i eæera) da opstanu netaknute milijardam
a godina i ustraju u izgradnji sve slo enijih molekularnih lanaca. Bilo kada, ove
su strukture mogle nestati i vratiti se natrag u "kvantnu juhu". Sila entropije
ne poznaje iznimke; ona sve i svakog prisiljava na rasipanje i kaos.
Fizika ne opisuje, barem ne materijalnim izrazima, silu koja djeluje protiv entr
opije. Ipak, oèito je da se svemir nakon Velikog praska nije samo ra irio, veæ se i ra
zvio. Prvi vodikovi atomi, nastali neposredno nakon Velikog Praska, nisu bili za
dovoljni svojim jednostavnim ivotom; poveæali su svoju slo enost da bi nastali atomi
helija, èija je ureðenost bila stabilna i omoguæila nastanak jo slo enijih atoma, sve do
superte kih atoma uranija i plutonija. Evolucija, ili rast, od jednostavnijih stru
ktura stvara slo enije.
Meðutim, u teoriji evolucije nastao je ogroman procjep zato to su znanstvenici ustr
ajali u tvrdnji kako je cijeli lanac razvitka - od jednostaniène alge i bakterija
pa sve do najslo enijeg organa, ljudskog mozga - nastao sluèajno. Iako je mo da istini
to da pre ivljavanje ivotinja ovisi o sluèajnom odabiru, oèigledno je da ovakvo obja njen
je ima dublje nedostatke. Kad se zaène dijete, oploðeno jaja ce zapoèinje isti proces um
no avanja kojim su stvorene nebrojene milijarde djece. Kad od jedne stanice nastan
u dvije, od dvije èetiri, od èetiri osam, evolucija je na djelu. U tome nema nièeg sluèa
jnog; stoga, za to proces kojim je nastao ivot smatramo sluèajnim? Jasno je da postoj
i
POBJEDA NAD NEREDOM
109
suprotna sila, èiji je rezultat evolucija, a koja uklanja prijetnju entropije.
Ta suprotna sila je inteligencija, koja je na kvantnoj razini daleko vi e od menta
lne pojave. Inteligencija odr ava nacrt svake stanice u DNK, a mnogi znanstvenici
danas vjeruju da isto vrijedi i za cijeli svemir. U knjizi Kozmièki nacrt (The Cos
mic Blueprint), britanski fizièar Paul Davies navodi mnoge teoretske zakljuèke koji
podr avaju zamisao da se svemir sam organizira i reagira na svoj vlastiti unutarnj
i naèin, sasvim nalik na ono to èine na e stanice. Kozmos se ne iri kao balon, veæ raste
ao ivi organizam. "Svemir nam se otkriva u novom svjetlu koje nadahnjuje", pi e Dav
ies, "on se razvija od primitivnih poèetaka i korak po korak napreduje do razvijen
ijih i slo enijih stupnjeva." Koliko god slu bena znanost oklijevala uporabiti takav
rjeènik, ako ne to napreduje, to je znak inteligencije.
Inteligencija je istoznaènica za stvaralaèku snagu. Ona pose e u kaos i od "kvantne ju
he" oblikuje simetriju. Ona mrtve molekule nadahnjuje ivotom. Kada entropija prev
lada, inteligencija mora i èeznuti. Te se dvije sile stalno bore. Po to obje postoje o
d Velikog Praska, to je to to odreðuje ishod njihovog sukoba? Raða se ljudsko dijete, t
o je ogromna pobjeda za inteligenciju, ali dijete jednog dana poèinje starjeti, a
to je pobjeda entropije. Ne bi bilo ispravno izjednaèiti starenje s entropijom - p
ostoji tanahna, ali va na razlika. Stvaranje i uni tavanje prisutni su zajedno. Neke
od reakcija u stanici su stvaralaèke - na primjer, stvaranje novih bjelanèevina iz
graðevnog materijala aminokiselina - dok su druge uni tavajuæe - primjerice, proces pr
obave, koji rastvara slo enu hranu u jednostavnije sastojke, ili proces metabolizm
a tijekom kojeg sagorijeva eæer te se oslobaða pohranjena energija-
Bez uni tavanja, ivot ne bi mogao postojati. Iz toga slijedi da starenje nije samo
uni tavanje tijela. Ovaj zakljuèak je izuzetno va an, a oni koji izjednaèuju ivot sa sluèa
nom igrom materijalnih sila èesto ga previðaju. Entropija je zapravo na strani ivota;
ona je igraè u slo enoj ravnote i sila. Bez inteligencije, ravnote a bi odmah nestala.
Na primjer, bolest nazvana progerija je vrlo te ak poremeæaj lijezda s unutarnjim izl
uèivanjem uzrokovan o teæenjem samo jednog od stotine tisuæa gena. Izuzetno je rijetka,
a uzrokuje brzo starenje. Veæ u ranom djetinjstvu pojavljuju se bore, æelavost, gubi
tak mi iænog tkiva i skruæivanje arterija. Veæ s 12 godina, dijete koje boluje od proger
ije mo e do ivjeti te ke srèane udare, a smrt dolazi vrlo brzo, obièno prije dvadesete god
ine.
Progerija je entropija koja je drastièno, stravièno ubrzana, a sve se dogaða
110
zbog jednog gena, malenog djeliæa tjelesnog obrasca inteligencije. Nestankom ravno
te e koju svaka stanica mora odr avati kako bi ostala na ivotu, oslobaða se sila nereda
. Ista pouka odnosi se na normalno starenje. Tako dugo dok se tijelo obnavlja u
skladu s nacrtom ureðenosti, entropija je pobijeðena. Kad umre stara stanica eluca il
i ko e, ona se zamijeni; kad se probavi hrana, ostaci se izluèuju te mo e stiæi nova.
Ovu ravnote u stvaranja i uni tavanja mogli bismo nazvati dinamiènom ne-promjenom. Dru
gim rijeèima, promjena se zbiva unutar stabilnog okru enja. Sto se tièe na ih tijela, ov
o stanje dinamiène ne-promjene je presudno. Poremeæaj ravnote e u bilo kom smjeru znaèi
propast - ako nema promjena, rezultat je smrt; ako je promjena previ e, rezultat j
e poremeæaj (kao kad se stanice raka nekontrolirano umno avaju sve dok ne opsjednu v
italna tkiva i uzrokuju svoju vlastitu propast, kao i propast cijelog tijela).
Kad nered poèinje prijetiti, stanice znaju kako pronaæi spas u inteligenciji i pobij
editi entropiju. Najva niji primjer je sama DNK. Dugo se smatralo da je DNK inertn
a nepromjenjiva tvar koja se nalazi u staniènoj jezgri. Danas se zna da DNK posjed
uje veliku sposobnost popravka sebe same. Zbog slobodnih radikala i drugih tetnih
utjecaja, na DNK vrpci pojavljuje se barem sedam vrsta pogre aka. (DNK mo ete zamis
liti kao raèunarsku traku koja èuva razlièite obavijesti. Kada se traka prekine, izokr
ene i o teti, nastaje nered i obavijesti se pomije aju.) Kad bi va i geni pasivno prih
vatili takvu promjenu, kao to bi to uèinila bilo koja druga kemijska tvar, obavijes
ti kodirane na dvostrukoj DNK vrpci sve bi se vi e iskrivljavale i ureðeni ivot bio b
i nemoguæ. Ali DNK je nauèila kako popravljati samu sebe. Ona mo e toèno osjetiti koja v
rsta o teæenja se pojavila, i ispravlja ta o teæenja putem posebnih enzima. Ovo zapanjuj
uæe izra avanje inteligencije izravno je povezano sa starenjem. Kad iscrtamo krivulj
u duljine ivotnog vijeka, poèev i od kratkovjeènih rovki i mi eva pa sve do krava, slonov
a i èovjeka, ta krivulja gotovo savr eno odgovara tome koliko se djelotvorno DNK ivot
inje mo e obnavljati. Na primjer, dugorepa rovka ima izuzetno kratak ivotni vijek,
obièno kraæi od godinu dana, dok ljudi, meðu sisavcima, ive najdulje; poznati maksimum
je izmeðu 115 i 120 godina.
Ranih sedamdesetih, dva mlada gerontologa, Ron Hart i Richard Setlow, poku ali su
unutar DNK raznih ivotinja, izla uæi je ultraljubièastom svjetlu, stvoriti toèno odreðena
eæenja (rubne molekule DNK vrpce neprirodno su se pomije ale). Nakon toga mjerili su
koliko se DNK obnovila tijekom jednog sata. Stanice rovke obnavljale su se spor
ije od stanica mi eva koji ive ne to du e. Brzina popravljanja raste u krava i slonova,
a najveæa je u èovjeka.
pobjeda nad neredom
111
Kasnije je dr. Edward Schneider s Nacionalnog instituta za starenje (National In
stitutes on Aging) potvrdio da se stare stanice, u usporedbi s mladima, popravlj
aju manje djelotvorno. Zakljuèak je daje starenje rezultat nesposobnosti DNK da od
r ava brzinu popravljanja stalnih o teæenja koja se dogaðaju nekoliko milijuna puta godi n
je.
Ako je to naèin na koji se odr ava ravnote a unutar nas, za to to Priroda dozvoljava? Ak
o je ljudska stanica 99% djelotvorna u popravljanju same sebe, za to evolucija nij
e omoguæila popravak i tog malog ostatka? To je zbunjujuæe pitanje, jer da biste na
njega odgovorili morate znati tajnu samog ivota. Mo emo samo potvrditi èinjenicu da s
e, tijekom ivota, stanice o tete vi e nego se mogu popraviti, a rezultat je starenje.
Kad bi se na e stanice svaki put mogle savr eno popraviti, bile bi nove kao na dan
kad smo se rodili i mi ne bismo nikad ostarjeli. To znaèi da bi, kad bismo mogli s
prijeèiti to vi e genetskih gre aka, sprijeèili i rezultat tih gre aka - proces starenja.
S razine inteligencije, va e stanice stalno ele biti nove. Meðutim, stare su stanice
prepune starih gre aka koje su se utjelovile u otrovne ostatke, zgru ane pigmente, i
sprepletene molekule i o teæenu DNK. Ovi kruti komadiæi materije vi e ne teku i ne mijen
jaju se, a to je potreba ivota. Da bismo otkrili na koji naèin nastaju gre ke, u slje
deæem poglavlju æemo razmotriti ivuæi tjelesni nacrt, naèinjen od inteligencije. Nema bio
lo ke potrebe za nastanak tih gre aka, a postoje mnoge tehnike za njihovo ispravljan
je i spreèavanje.
Za razliku od rovke, mi a, krave, ili slona, mi nismo vezani za odreðenu brzinu popr
avljanja DNK. Nova nam paradigma govori daje cijelo tijelo polje svijesti, a na e
mi ljenje i djelovanje izravno djeluje na aktivnost na ih stanica. Kroz kemijske por
uke koje aljemo iz svog mozga, razgovaramo sa svojom DNK i utjeèemo izravno na nju.
Istra ivanja sustava duh-tijelo provedena posljednjih dvadeset godina omoguæila su
vrlo precizno razumijevanje naèina na koji se dogaða preobrazba inteligencije u fizi
ologiju. Nema vi e sumnje o tome da nevidljivi sve njevi misli i osjeæaja mijenjaju te
meljnu kemiju stanica. Ovo znanje pothranjuje nadu da se gre ka starenja mo e izbjeæi
na svom izvoru, u dubini staniène svijesti.
BORE U KVANTNOM POLJU:
Preobrazba poruka u molekule
Prateæi slijed entropije od vidljive do kvantne razine, mo e se ispitati jedan od si
mptoma starenja: bore. Pred ogledalom u kupaonici promotrite sitne bore koje se
godinama stvaraju u kutovima va ih oèiju i oko usana. Linije va eg lica izraz su stari
h osjeæaja, a svake se godine u va u ko u upisuje svojevrsna mapa napetosti, ljutnje,
frustracija, ispunjenja, sreæe i radosti. Mark Twain je rekao: "Bore bi morale pok
azati mjesto gdje su se nalazili osmjesi", ali èak i ako su bore tragovi osmjeha,
kako se one stvaraju?
Za biologa koji se bavi stanicama, uzrok bora nalazi se u strukturi ko e. Ko a se sa
stoji od raznih vrsta tkiva - ilica, ivaca, korijena kose, mi iæa koji stvaraju kvrge
prilikom udaraca i omoguæuju da kosa na krajevima stoji èvrsto, masnih stanica i dvi
je vrste stanica ko e, ðerme i epiderme - sve je to povezano vodom i labavim vezivni
m tkivom. Vezivno tkivo sastoji se uglavnom od kolagena, proteina s izuzetno kor
isnom znaèajkom da se mo e vezati za vodu.
Kolagen daje ko i mekanu, vla nu povr inu, èini je jedrom, istovremeno joj dajuæi sposobno
st istezanja prilikom kretanja tijela. Kolagen se ne sastoji od stanica, ali ga
obli nje stanice stvaraju i obnavljaju. Dakle, stanje vezivnog tkiva pod nadzorom
je DNK. Starenjem, kolagen se mijenja postajuæi kruæi i manje vla an. Gubeæi elastiènost,
kolagen se vi e ne vraæa kad se rastegne ili savija. Lomi se - a kad lomovi postanu
trajni - nastaju bore.
Teorija slobodnih radikala
Mnogi fizièki utjecaji ubrzavaju starenje kolagena: medu ostalim pu enje, pretjerano
izlaganje suncu, nedostatak vitamina, lo a prehrana, dehidracija, nedovoljno akti
vna titnjaèa i genetska uvjetovanost. Ipak, nema jasne razlike izmeðu tih utjecaja i
psiholo kih èinitelja. Lice udovice koja oplakuje svog mu a mo e se vrlo brzo izborati.
Ako pacijent bolestan od raka prima
POBJEDA NAD NEREDOM
113
kemoterapiju, njegova ko a mo e prerano ostarjeti zbog primanja lijekova, ali i kao
posljedica emocionalne uznemirenosti.
Svim je tim utjecajima zajednièko to da stvaraju posebnu vrstu gre aka u molekularno
j strukturi kolagena. Molekule kolagena povezuju se jedna s drugom procesom pozn
atim pod nazivom unakrsno povezivanje; to je kemijska reakcija koja trajno povez
uje vanjsku atomsku ljusku kolagena. Uzrok unakrsnog povezivanja povezan je s un
i tavajuæom sklonosti slobodnih radi-kala, nestabilnih atoma kisika koji se nekontro
lirano ve u s mnogim vitalnim molekulama u tijelu, pa tako i s DNK. Jedan od prvih
istra ivaèa slobodnih radikala, dr. Denham Harman sa Sveuèili ta u Nebraski, jo je sredi
nom pedesetih godina ustvrdio da su oni va an, ako ne i primaran uzrok starenja na
staniènoj razini. Unakrsno povezivanje je samo jedno od o teæenja koja mogu nastati z
bog slobodnih radikala. Oni takoðer mogu odijeliti susjedne molekule jednu od drug
e, odlomiti komadiæ molekule, izmije ati obavijesti iz razlièitih dijelova stanice, zaèe
piti staniène membrane, stvoriti kancerogene mutacije i o tetiti mitohondrije (molek
ule koje unutar stanice "nose" energiju). Neki od istra ivaèa kolesterola smatraju d
a su slobodni radikali odgovorni za tetu koju kolesterol nanosi na im tijelima. U l
aboratorijskim je uvjetima gotovo nemoguæe da se unutar stanice nakupi kolesterol,
ali kad s njim reagiraju slobodni radikali (zapravo kad kolesterol oksidira, st
oje proces jednak u eganju masti) stanice ga spremno prihvaæaju. Kao ajkule koje kru e
stanicom, slobodni radikali napast æe gotovo svaku molekulu; opseg tete koju oni èin
e tako je velik da je popularnost teorije slobodnih radikala u odnosu na starenj
e rasla iz desetljeæa u desetljeæe.
Slobodni radikali su izvrstan primjer entropije na djelu, jer su promjene to ih s
tvaraju jednosmjerne, nepovratne i stalne. Izborana ko a je manje ureðena od neizbor
ane, i u uobièajenim se uvjetima ne obnavlja. Isto kao kad razbijete tanjur, teta j
e nepovratna. To je zbog toga to entropija slijedi strijelu vremena. Jednom kad s
e ono to je ureðeno raspadne, raspr ena materija i energija neæe se ponovno spojiti sam
a od sebe. U buduænosti se mo e predvidjeti samo jo vi e nereda: komadiæi razbijenog tanj
ura æe se na kraju slomiti u jo manje djeliæe, a ostarjela æe ko a na kraju umrijeti.
Paradoksalno je to to su slobodni radikali neophodni za ivot. Kemijski, slobodni r
adikali u tijelu su najnestabilnija varijanta atoma kisika (hidro-genov peroksid
i hidroksil dva su uobièajena primjera) koji se od svojih stabilnijih roditelja r
azlikuju po vi ku elektriènog naboja u vanjskoj elektronskoj ovojnici. Ova naizgled
mala promjena tjera slobodne radikale da se trenutno ve u na susjednu molekulu kak
o bi se oslobodili dodatnog naboja i
114
postali stabilni. Dakle, slobodni radikal je privremeno stanje izmeðu dvije stabil
ne molekule. ivotni vijek takvih nestabilnih èestica mjeri se tisuæim dijelom sekunde
; rabeæi kisik tijekom metabolizma hrane, svaka stanica stvara milijune takvih leb
deæih molekula.
Ako su slobodni radikali tako opasni, za to ih tijelo stvara? Slobodni radikali ni
su izgubljeni meci koji lutaju stanicom, oni se uklapaju u opæu ravnote u tijela. Po
nekad je vrlo korisno imati ih: bijele stanice imunolo kog sustava rabe slobodne r
adikale da bi se vezale za bakterije i viruse koji napadaju tijelo i uni tile ih.
U takvim sluèajevima nam sklonost prianjanja slobodnih radikala na sve to se pojavi
u blizini spa ava ivote.
Da bi se za titila od tete, svaka stanica stvara enzime koji neutraliziraju slobodn
e radikale i èine ih manje otrovnim. Ovi "èistaèi slobodnih radikala" ukljuèujuæi razne an
tioksidanse (kao to su superoksidi dismutaza i katalaza) ve u se za reaktivne kisik
ove ione i onesposobljuju ih prije nego to napadnu druge osjetljive molekule. Meðut
im, ponovno je bitna ravnote a stvaranja i uni tavanja, a ne molekule ili kemijske r
eakcije. Na samom izvoru ivota, pojavom jednostavne bakterije, priroda je veæ prona l
a naèin na koji æe se oduprijeti slobodnim radikalima stvarajuæi enzime antioksidanse.
Da toga nema, kisik iz atmosfere mogao bi lako uni titi moguænost ivota na Zemlji; m
eðutim, zahvaljujuæi staniènoj inteligenciji koja se bori protiv entropije, kisik je o
moguæio ivot.
Zahvaljujuæi uspjehu knjige Produ enje ivota (Life Extension) Durka Pearsona i Sandy
Shaw, milijuni ljudi upoznati su s teorijom o starenju uzrokovanom slobodnim rad
ikalima. Autori su krenuli od pretpostavke da su slobodni radikali neprijatelji
tijela, pa su èitateljima savjetovali da uzimaju razne antioksidanse. Meðutim, uva eni
japanski istra ivaè dr. Yukie Niwa, i sam nepokolebljivi zastupnik teorije slobodni
h radikala, dokazao je da, ako u laboratorijskim uvjetima kulturi stanica dajemo
antioksidanse, to obièno ne smanjuje stvaranje slobodnih radikala. Jo je manje uèink
ovito ako ih osoba uzima oralno. Mnoge od njih probavni sokovi razgraðuju veæ u usti
ma, elucu i crijevima, mnogo prije nego stignu do stanica koje bi trebali za tititi
.
Meðutim, mnogi ljudi gutaju sve vrste antioksidanata u obliku vitamina, dodataka h
rani i preporuèenih lijekova. Meðu najtra enijima su vitamini C i E (upravo oni za koj
e je dr. Niwa utvrdio da su naroèito neuèinkoviti ako se primijene na stanice u epru
veti). Ironièno je to to su takvi ljudi, vrlo svjesni potrebe za zdravljem, od one
vrste koja vjeruje da bi se umjetni dodaci u proizvodnji kruha, kolaèa, itarica i d
ruge hrane morali zabraniti. Meðutim,
POBJEDA NAD NEREDOM
115
slijedeæi naputke za produ enje ivota, ti isti ljudi æe uzimati konzervanse poput BHT i
BHA u mnogo veæim kolièinama od onih potrebnih da se na duæanskim policama kruh odr i s
vje im.
Egzotièniji lijekovi s antioksidansnim svojstvima ukljuèuju Hydergin, L-dopa, i brom
okriptin - nijedan od njih nije izvorno namijenjen usporavanju starenja. Sve su
to sna ni lijekovi koji imaju nuspojave; mogu uzrokovati trajna o teæenja ako se uzima
ju previ e ili predugo. Meðutim, farmacija produ enja ivota ne zaustavlja se na tome. A
ko rabite jo neke vrsne dodatke protiv starenja - beta karotin, vitamine B komple
ksa, cink i seien - pretpostavlja se da ste se oboru ali najboljom, znanstveno pro
vjerenom obranom od samouni tenja tijela slobodnim radikalima.
Ali, za to bismo uopæe vjerovali daje tijelo samouni tavajuæe? Èini mi se da cijeli pothva
t produ avanja ivota* proma uje bit. teta koju stvaraju slobodni radikali je sekundarn
a, nije uzroèna, isto kao to metak ispaljen iz pi tolja ne mo e preuzeti odgovornost za
povlaèenje otponca. U normalnim okolnostima, tijelo samo po sebi nadzire slobodne
radikale.
Va e se tijelo ne bori slijepo protiv "zlih" kemikalija; takva pretpostavka je pre
vi e jednostavna. Kad biste mogli vidjeti stanicu kako stvara milijarde slobodnih
radikala i milijarde antioksidanata u isto vrijeme, vidjeli biste kako oni teku
unutar iste okoline, ne kao zalutala tanad, veæ kao molekule to ih vrhunska intelig
encija DNK strogo promatra i nadzire. Ijedno i drugo odr ava se u ravnote i i, po po
trebi, rabi. Najva niji razlog zbog kojeg slobodni radikali tako djeluju na znanst
venike nalazi se u tome to su oni stvari; ispunjavaju na u potrebu za fizièkim objekt
ima koji se mogu izvagati, izmjeriti i oznaèiti.
Nema sumnje daje teta koju stvaraju slobodni radikali sumnjivo povezana sa staren
jem, ukljuèujuæi rak i srèane bolesti, dva glavna uzroka smrti. Ipak, jo se nije utvrdi
lo da stariji ljudi u svojim stanicama nu no imaju vi u razinu slobodnih radikala il
i ni u razinu antioksidanata. Predla em da se na tetu nastalu zbog slobodnih radikala
gleda kao na samo jednu vrstu neravnote e koja nastaje na razini staniène inteligen
cije kad se ravnote a povlaèi pred entropijom. Ako je tjelesna inteligencija u punoj
snazi, nered i kaos ne napadaju stanicu. Osnovna namjera produ enja ivota - spreèava
nje tete uzrokovane slobodnim radikalima - je ispravna. Meðutim, da bismo to uèinili,
moramo razumjeti kako izravno djelovati na staniènu inteligenciju.
* Izraz produ enje ivota sc u ovom kontekstu spominje kao pokret nastao nakon to je
1983. godine objavljena spomenuta istoimena knjiga Durka Pcarsona i Sandy Shaw.
U istom smislu se ljudi koji slijede taj pokret nazivaju produ ivati (eng. extende
rs) - prim. prev.
filó
Vje banje: rad protiv nereda
Jedan od najjednostavnijih naèina da se sprijeèi entropija je dati tijelu da ne to rad
i. U fizici, entropija je suprotna radu koji se odreðuje kao ureðena primjena energi
je. Bez rada, energija se jednostavno raspr uje. Veæ smo vidjeli da zanemarivanje du
ha i tijela (sindrom neuporabe) ubrzava starenje. Nema skupine koja bi bila u veæo
j opasnosti od depresije, bolesti i prerane smrti od ljudi koje se ne kreæu, a vri
jednost redovnog vje banja dobro je dokumentirana. Fiziolozi su nekada vjerovali d
a nam vje banje u osnovi poma e kad smo mlaði, kad se mi iæi razvijaju. Meðutim, istra ivan
na starijim osobama postojano pokazuju da tko god poène vje bati - u bilo kojoj dobi
, ukljuèiv i i stogodi njake - mo e poveæati snagu, èvrstinu i mi iænu masu. (Uzgred, to vr
i za ene i za mu karce; nekad su se takva istra ivanja provodila veæinom na mu karcima,
ali sada je utvrðeno da i ene svake dobi moraju biti aktivne.)
Posebna prednost vje banja je to to ono mo e preokrenuti uèinke entropije. Istra ivaèi na
veuèili tu Tufts, gdje je federalna vlada pokrovitelj glavnog centra za prouèavanje st
arenja u ljudi, otkrili su da se glavni simptomi biolo kog starenja mogu umanjiti
poveæanom aktivno æu (uèinak je jo bolji uz pobolj anu prehranu). Dva tamo nja istra ivaèa
am Evans i Brian Rosenberg, sa eli su rezultate tih istra ivanja u svojoj knjizi Bio
oznaèitelji (Biomarkers). Naslov se odnosi na deset znaèajki starosti za koje se sad
a smatra da se mogu preokrenuti.
Mr avost (malo mi iæne mase)
Snaga
Bazalni metabolizam Masno tkivo Aerobni kapacitet Krvni pritisak Tolerancija na eæe
r Omjer kolesterol/HDL Gustoæa kostiju
Odr avanje tjelesne temperature
POBJEDA NAD NEREDOM
117
Ove se znaèajke starenjem pogor avaju. Iako su razlike od pojedinca do pojedinca vel
ike, prije istra ivanja s Tuftsa se smatralo da normalno starenje ukljuèuje:
1. Mi iænu masu: prosjeèni Amerikanac svakog desetljeæa nakon adolescencije gubi 3 kilog
rama mi iæa; brzina gubitka poveæava se nakon èetrdeset pete godine.
2. Snagu: stariji ljudi su slabiji jer je mnogo mi iæa i motornih ivaca (takozvane "m
otorne jedinice") propalo. Izmeðu tridesete i sedamdesete godine prosjeèna osoba izg
ubi 20% motornih jedinica u stegnima, uz sliène gubitke u svim veæim i manjim mi iænim s
kupinama u tijelu.
3. Bazalni metabolizam: tjelesni metabolizam - koliko nam je kalorija potrebno d
a bismo se odr ali - opada za 2% svakih deset godina nakon dvadesete.
4. Masno tkivo: izmeðu dvadesete i ezdeset pete godine prosjeèna osoba podvostruèi omje
r masti u odnosu na mi iæe. Omjer se mo e i poveæati zbog "sjedeæeg" naèina ivota i prejed
a.
5. Aerobni kapacitet: do ezdeset pete godine, sposobnost tijela da djelotvorno ra
bi kisik opada za 30 do 40%.
6. Krvni pritisak: veæini Amerikanaca krvni pritisak s vremenom postojano raste.
7. Toleranciju na eæer: s vremenom se smanjuje sposobnost tijela da rabi glukozu u
krvi, poveæavajuæi opasnost od dijabetesa tipa II.
8. Omjer kolesterol/HDL: do pedesete godine ukupni kolesterol i kod ena i kod mu ka
raca raste, a "dobar" HDL* kolesterol koji titi tijelo od srèanih bolesti ustupa mj
esto "lo em" LDL kolesterolu koji poveæava opasnost od srèanog napada.
9. Gustoæu kostiju: s vremenom se javlja sklonost gubitku kalcija iz kostiju to osl
abljuje kostur i èini ga manje èvrstim. Ako ovaj proces ode predaleko, javlja se bol
est zvana osteoporoza.
* HD je kratica od engleski high-density - velika gustoæa, a LD od low-density - m
ala gustoæa. HDL dakle oznaèava lipoprotéine velike gustoæe, a LDL lipoprotéine male gustoæ
- prim. prev.
118
10. Odr avanje tjelesne temperature: s vremenom opada sposobnost tijela da odr ava s
tabilnu unutarnju temperaturu od 36,6° C, zbog èega su stariji ljudi osjetljiviji i
na toplo i na hladno vrijeme.
Tim istra ivaèa s Tuftsa otkrio je da se svih deset znaèajki (biomarkera) mogu preokre
nuti, èak i kod starijih osoba, pa je vje banje dobilo veliku potporu. Evans i Rosen
berg smatrali su da su prve dvije znaèajke - mi iæi i snaga - najva nije, jer sklonost t
ijela da do ezdeset pete ili sedamdesete udvostruèi masno tkivo i izgubi polovinu m
i iæne mase stvara mnoge druge probleme. Tradicionalno se smatra daje jedna od klasièn
ih znaèajki starenja smanjenje èvrste tjelesne mase, to je medicinski naziv za sva tk
iva osim masnog - znaèi za kosti, mi iæe i vitalne organe.
Svakih deset godina nakon mladala tva, prosjeèni Amerikanac gubi 3 kilograma èvrste tj
elesne mase. Cesto se dogodi da ljudi, koji nakon srednje dobi postanu predebeli
, smatraju daje njihov problem previ e masnog tkiva. Istra ivaèi s Tuftsa smatraju daj
e stvarni problem kombinacija: previ e masti i premalo èvrste tjelesne mase, naroèito
mi iæa. Masno tkivo i mi iæi ne dijele isti metabolizam; u usporedbi s mi iæima, masno tkiv
je mnogo manje aktivno. Ono slu i kao tkivo za pohranu energije, dok su mi iæi tkivo
koje tro i energiju.
Da pripadate pretpovijesnoj zajednici lovaca i sakupljaèa plodova, bilo bi korisno
imati debelu naslagu masti. Pohranjena energija stvara rezervu za vrijeme gladi
, a i èuva tijelo od zimske hladnoæe. Po to je biolo ki mnogo manje aktivno, masno tkivo
ne odgovara modernom ivotu; za razliku od mi iænog tkiva, ono zahtijeva mnogo manje
kalorija da bi se odr alo ( to, u manjem opsegu, vrijedi i za druge dijelove èvrste tj
elesne mase, kosti i vitalne organe). Ako netko ima vi e mi iæne mase nego masnog tkiv
a, imat æe br i metabolizam i mo e jesti veæe kolièine hrane, a neæe se udebljati.
Gerontolozi su otkrili da su mi iæi mnogo odgovorniji za opæu tjelesnu vitalnost nego
to smatra veæina ljudi, ukljuèujuæi i lijeènike. Na osnovi svojih istra ivanja, Evans i Ro
senberg tvrde daje mi iæna masa, zajedno sa snagom, presudna - izgraðivanjem mi iæa starij
i ljudi mogu znaèajno pomladiti cijelu fiziologiju. Po to se brzina gubljenja mi iæne ma
se nakon èetrdeset pete godine poveæava, usmjerili su se na program vje banja za dobnu
skupinu iznad èetrdeset pet, to je suprotno opæeprihvaæenom stavu da ustra tjelesna akt
ivnost pripada mladima.
Smatralo se daje smanjenje mi iæne snage poveæanjem dobi neizbje no.
POBJEDA NAD NEREDOM
119
Mi iæi na eg tijela povezani su s centralnim ivèanim sustavom preko motornih ivaca. ivci
mi iæi zajedno èine "motorne jedinice", a fiziolozi su, promatrajuæi presjeke mi iænih tkiv
zakljuèili da motorne jedinice s vremenom propadaju.
Skupina s Tuftsa dokazala je da se ovaj trend mo e preokrenuti. Dvanaestorica mu kar
aca u dobi izmeðu ezdeset i sedamdeset dvije godine pohaðala je nadzirani trening za
stjecanje te ine tri puta tjedno tijekom tri mjeseca. Reèeno im je da vje baju s 80% t
e ine koju su mogli podiæi otprve. Na kraju eksperimenta, snaga im se znaèajno poveæala,
kvadricepsi su se vi e nego podvostruèili, a koljene tetive poveæale vi e od tri puta.
Na kraju programa, ovi su stari ljudi mogli podiæi te e utege nego dvadesetpetogodi nj
aci koji su radili u laboratoriju. Ne to bla i trening program za starije od devedes
et pet godina pokazao se jednako uspje nim.
Iz svega toga je jasno da moramo preispitati na u postavku o tome da starost treba
"prihvatiti kako dolazi". Program vje banja koji jaèa mi iæe ima i cjelovit uèinak; poma e
da se uravnote e i druge znaèajke starenja. Pobolj ani su krvni pritisak i tolerancija
na eæer, preokrenut je tipièni starosni pad metabolizma i stabilizirana je sposobnos
t tijela da odr ava temperaturu. Tjelesni fitnes blisko je povezan s tim kako se o
soba opæenito osjeæa: iako to nije bio njihov prvenstveni cilj, tim s Tuftsa bio je
nagraðen spoznajom da se njihovi ispitanici veæ godinama nisu osjeæali tako dobro i ta
ko mladi.
Koliko je potrebno vje bati da bismo imali ove dobrobiti? U laboratorijskim je uvj
etima vrsta aktivnosti bila ovisna o tome to se prouèavalo: dvadeset minuta etnje tr
i puta tjedno bilo je dovoljno za pobolj anje omjera kolesterol/HDL, ali da bi bil
e najuèinkovitije, vje be je potrebno prilagoditi pojedincu uzimajuæi u obzir te inu, do
b i tjelesnu spremnost. Pogled unatrag kroz povijest otkriva nam da je vrijednos
t tjelesne aktivnosti tijekom èitavog ivota bila poznata jo u drevnim vremenima. Lju
dski preci u lovaèkim i sakupljaèkim zajednicama stajali su uspravno. Imali su izvrs
ne kosti i mi iæe, oèuvav i ih i u starosti (rasprostranjenost artritisa je jedini izuze
tak, dok je, meðutim, osteoporoza bila potpuno nepoznata). Svaki pojedinac bio je
zdrav i fizièki aktivan cijelog ivota. Usporedimo to s modernom Amerikom, gdje se p
romièe zamisao o "spremnosti za ivot" ("fit for life"), a statistike otkrivaju da 4
0% odraslih Amerikanaca ivi sjedeæim naèinom ivota (postotak za starije ljude je mnogo
veæi), a samo se 20% mo e smatrati aktivnim u bilo kojem razumnom smislu.
Vrijednost ravnote e
Prije negoli odluèite da li je te ak rad naèin da se sprijeèi starenje, razmotrite da "r
ad" kako ga odreðuje fizika nije istoznaènica za znoj i napor. Rad je potreban za st
varanje ureðenosti koja se suprotstavlja sili entropije. Neovisno od toga koliko m
nogo ili malo èinite, vje banje ima kvantni uèinak jer omoguæuje tijelu da obnovi tanahn
e obrasce funkcioniranja. Kvantna narav vje banja isplivala je na povr inu polako, k
roz dijelove raznih istra ivanja. ezdesetih godina vedski fiziolog Bengt Saltin elio
je prouèiti kakav ima uèinak na ljudsko tijelo potpuno mirovanje u krevetu. Te ko bole
snim ljudima obièno se savjetuje da le e u krevetu, meðutim, postoje neke sumnje u opr
avdanost takvog savjeta. Saltin je ispitivao petoricu mladiæa razlièite kondicije ko
ji su le ali u krevetu tri tjedna dvadeset èetiri sata dnevno i bio zapanjen jer se
pokazalo da se kod svih ispitanika, neovisno od prethodne tjelesne spremnosti, a
erobni kapacitet smanjio kao da su ostarjeli dvadeset godina.
Ovaj je rezultat bio zapanjujuæi, ali je najzanimljivije to to se gubitak gotovo u
cijelosti mo e sprijeèiti ako ispitanik ustane iz kreveta samo pet minuta dnevno. Pr
i tom se nije potrebno kretati ili na bilo koji naèin rabiti mi iæe. Puko izlaganje kv
antnoj sili - gravitaciji - omoguæuje da tijelo ostane normalno. Kasnije je proved
eno jo jedno amerièko istra ivanje na enama atletièarkama (trkaèicama) da bi se ustanovil
mo e li sna no tjelesno vje banje sprijeèiti osteoporozu. Neki struènjaci smatraju da naj
bolja za tita protiv ove bolesti nije uzimanje dodatnog kalcija ili estrogena, veæ i
zgradnja dobre ko tane gustoæe u mladosti. Po to kosti postaju sna nije to vi e te ine nos
trèanje na duge pruge trebalo bi znatno poveæati gustoæu kostiju. Primjena ove spoznaj
e na starenje opæenito je znaèajna, ne samo poradi osteoporoze, koja je krajnji obli
k istanjenih kostiju. Ako je ova bolest prisutna, starost sa sobom nosi istanjen
je kosti, a medu najstarijim ljudima, jedna od tri ene i jedan od est mu karaca zbog
toga slomi bedrenu kost.
U Centru za starenje Tufts gustoæa kostiju skupine mladih ena trkaèica, usporeðena je s
onima u skupini ena koje nisu redovno vje bale. Iako su im kosti nogu bile 20% lak e
nego u netrkaèica, u trkaèica su one ipak bile sna nije. To ima smisla s obzirom na t
o da kosti nogu trkaèica rade vi e i nose veæu te inu. Meðutim, istra ivaèi su bili zapanje
njenicom da su njihove podlaktice takoðer gu æe, usprkos èinjenici da ove kosti ne nose
nikakvu
POBJEDA NAD NEREDOM 121 ¦
dodatnu te inu. Na neki je naèin, zahvaljujuæi kemijskim signalima (vjerojatno u oblik
u hormona) cijeli kostur primio poruku da spremi vi e kalcija u ko tano tkivo. Cijel
o je tijelo znalo da se odvija vje ba.
Reèeno kvantnim terminima, to god stvara ureðenost, od koristi je u borbi protiv entr
opije. Cijela fiziologija je otok negativne entropije; zato na i napori moraju bit
i cjelovito usmjereni da bismo saèuvali ureðenost svakog aspekta. Da bismo zadovolji
li ovaj kriterij nije potrebno stalno raditi, jer je tijelu, da bi odr alo svoje v
italne procese, potrebno i stvaranje i uni tavanje. Vje banje je potrebno uravnote iti
odmorom, jer tijekom vje banja se uni tava prilièna kolièina mi iæa koja se mora obnoviti
dmorom. Kljuè za svako podruèje ivota je ravnote a; opæi izraz koji se mo e ra èlaniti na
dijela:
UMJERENOST "\ REDOVNOST
ODMOR
) = RAVNOTE A
AKTIVNOST J
Umjerenost znaèi izbjegavanje krajnosti. Redovnost znaèi slijediti postojani raspore
d. Odmor znaèi odmor. Aktivnost znaèi aktivnost. Ova èetiri naputka zvuèe jednostavno, a
li kako smo jedina vrsta obdarena svije æu o sebi, jedino mi ljudi imamo kontrolu na
d njima. Ciklus odmora i aktivnosti u ni ih je ivotinja diktiran instinktom koji lj
udi mogu zanemariti. Ako ga zanemarimo u pogre nom smislu, mi zapravo ubrzavamo en
tropiju stoje oèito u najlo ijim vidovima modernog ivota koji paradoksalno isprepleæe p
oveæanu udobnost i velike poremeæaje.
Srèane bolesti, glavni problem starijih osoba na eg dru tva i uzroènik vi e smrti nego sve
druge bolesti zajedno, dobar su primjer kako na a tijela odra avaju neravnote u na eg n
aèina ivota. Kardiologija je kao specijalnost procvjetala poèetkom dvadesetih godina
ovog stoljeæa kao reakcija na uzbu-njujuæu epidemiju srèanih napada to se tajanstveno p
ro irila civilizacijom. Sljedeæih pedeset godina epidemija se pogor avala i, iako se k
rajem ezdesetih konaèno smirila, jo uvijek nema suglasnosti oko toga to se zapravo do
godilo. Jo se uvijek pitamo za to Amerikanci, od kojih lo ije prolaze jedino Finci, v
i e pate od srèanih napada nego drugi ljudi irom svijeta.
William Osler, utemeljitelj Medicinskog fakulteta John Hopkins (John
122
Hopkins Medical School) i najslavniji amerièki lijeènik s poèetka stoljeæa, zabilje io je
da tijekom deset godina prakse u jednoj bolnici nije vidio nijedan sluèaj angine p
ektoris - bol u grudima koji naznaèuje prisutnost srèane bolesti. Tijekom sedam godi
na u John Hopkinsu, Osler je vidio ukupno èetiri sluèaja angine pektoris. Danas kard
iolozi susreæu toliko pacijenata za jedan sat. U Americi, nakon 1900. godine broj
srèanih bolesti se podvostruèavao svakih dvadeset godina. Dr. Paul Dudley White, naj
poznatiji kardiolog u generaciji poslije Oslera, vjerovao je da se ova epidemija
mo e prvenstveno pripisati dvjema promjenama koje su se zbile u Americi tijekom o
vog stoljeæa - velikom ubrzanju svakodnevnog ivljenja i "opæem obogaæenju prehrane".
"Obogaæenje" hrane u osnovi znaèi vi e masti. Nakon 1920. godine hrana kao to je maslac
, vrhnje i meso postala je dostupna svakome, a ne samo bogatim ljudima. ivot se u
brzao zbog poveæane uporabe automobila koji su smanjili vrijeme prevaljivanja udal
jenosti i tako stvorili "bolest u urbanosti". Jasno je da su ove dvije promjene u
skladu sa eljom za materijalnim dobrima. Irski imigrant, koji je na stol ispred s
ebe umjesto kupusa i krumpira mogao staviti mesni odrezak, smatrao je da pobolj av
a porodièno blagostanje, a zamijeniti konja i kola za fordov Model T, bio je san k
ojeg su svi dijelili.
Naroèito je neuravnote eno uzimanje crvenog mesa i hrane bogate mastima kao to je mli
jeko, sir, sladoled i jaja. Ako iscrtate uèestalost srèanih napada, arterioskleroze,
raka grudi i raka crijeva u raznim dr avama svijeta, vidjet æete da æe neke zemlje bi
ti uvijek na dnu ljestvice za gotovo svaku bolest -Japan, Taiwan, Thailand, El S
alvador, Sri Lanka - dok æe druge uvijek biti na vrhu - Amerika, Kanada, Australij
a, Njemaèka. Ako sad nacrtate grafikon potro nje mlijeka, crvenog mesa i jaja, pojav
it æe se ista slika. Nacije s najmanjom uèestalosti bolesti su one koje odr avaju nisk
u potro nju hrane bogate mastima, dok dru tva s najbogatijom prehranom imaju katastr
ofalan broj srèanih napada, otvrdnuæa arterija i raka.
U na em dru tvu punom udobnosti, gdje su zadovoljstva kao to je televizija, radio ili
kino - barem povr inski - primamljivija, postaje sve te e postiæi kardiovaskularnu ko
ndiciju. U prvom redu, vje banje je umjetno. Sve do dvadesetog stoljeæa, ljudi su bi
li aktivni, sviðalo im se to ili ne. Prije nego to je Amerika postala mehanizirano
dru tvo, zamisao o vje banju bila je nepoznata jer je svakodnevni ivot sadr avao ogromn
u kolièinu fizièke aktivnosti. Bilo bi smije no savjetovati farmerovoj eni da se bavi a
erobikom. Usprkos èinjenici da su traktori i kombajni veæ bili u irokoj uporabi, sve
do 1900. godine ljudski rad obuhvaæao je 80% utro ka energije potrebne za obradu zem
lje. Danas, kad je gotovo sva poljoprivredna proizvodnja mehani-
POBJEDA NAD NEREDOM
(¦ 123^)
zirana ljudski rad iznosi 1% ukupnog utro ka energije. Da bismo ostvarili kolièinu a
ktivnosti potrebnu tijelu, moramo se svjesno suprotstaviti trendu poveæanog fizièkog
u itka.
Jednako su va ne i druge, manje vidljive promjene. Prije 1920. godine, veæina Amerik
anaca ivjela je u malim naseljima, uglavnom na farmama; nakon toga veæina ivi u grad
ovima. (Migracija u urbana podruèja i dalje se nastavlja, iako se javljaju znakovi
povratka, potaknuti kretanjem srednje i vi e klase natrag k ruralnim podruèjima. Meðu
tim, oni se ne vraæaju da bi radili na farmama; vraæaju se èistom zraku i ti ini koje u
gradovima vi e nema.) ivot ljudi se ne odvija vi e prema izlasku i zalasku sunca. Lij
e emo i ustajemo kad za elimo; radimo u uredima, bez dodira s otvorenim prostorom. A
ko elimo, mo emo raditi cijelu noæ. Jo je va nije to to sve èe æe ne radimo sami za sebe
vezani za ciljeve nekog drugog. Korporacije postavljaju vremenska ogranièenja i r
okove, poslovne zadatke i zahtjeve, dok su odluke u rukama privilegirane manjine
.
Na a fiziologija osjeæa èinjenicu da je moderni ivot neuravnote en i u suprotnosti s prav
im potrebama tijela. Kada njegove potrebe nisu zadovoljene, tijelo oda ilje poruke
. eludac ka e da je prepun; mi iæi drhte kad se preoptereæuju. Ljudi koji obraæaju pozorno
t na instinkte svog tijela, oni koji poku avaju teæi s dnevnom aktivno æu umjesto da jur
e i ure, imaju mnogo bolje izglede za odr avanje prirodnog ritma, usprkos zahtjevim
a modernog ivota.
Dobrobit koju donosi uravnote eni naèin ivota potvrðena je 1965. godine kad je istra ivaèk
tim iz Ju ne Kalifornije, na èelu s Nadiom Belloc i Lesterom Breslowom, sada proèelni
kom za javno zdravlje na UCLA, odluèio promatrati obrasce starenja ljudi u okrugu
Alameda. Gotovo sedam tisuæa ispitanika detaljno je ispunilo upitnik od dvadeset èet
iri stranice, s pitanjima o zdravstvenom stanju i naèinu ivota.
Nakon pet godina i est mjeseci umro je 371 èovjek iz skupine ispitanika. Prouèavajuæi o
dgovore na pitanja iz upitnika, istra ivaèi su prona li da razlikovne znaèajke onih koji
su jo ivi u odnosu na one koji nisu, nisu prihod, tjelesno stanje ili genetsko na
sljeðe, veæ nekoliko vrlo jednostavnih ivotnih navika. Dugovjeèniji su:
1. spavali sedam ili vi e sati dnevno
2. doruèkovali gotovo svakog dana
3. nisu uzimali hranu izmeðu obroka
124
4. odr avali su normalnu te inu - to znaèi, do 5% manje i od 10 do 20% vi e od standarda
(manji broj vrijedi za ene, veæi za mu karce)
5. odr avali su redovnu tjelesnu aktivnost - to znaèi èesto sudjelovanje u portskim akt
ivnostima, duge etnje, rad u vrtu ili druge vje be
6. umjereno su u ivali u alkoholu - to znaèi ne vi e od dva piæa dnevno
7. nikad nisu pu ili
Ova kratka lista uravnote enih navika od one je vrste koju djeca nauèe u majèinom kril
u, a ipak one vode do dramatiènih zakljuèaka. Analizirajuæi statistiku, Belloc je utvr
dio da prosjeèan mu karac od 45 godina koji odr ava do tri ove zdrave navike, mo e oèekiva
ti da æe prosjeèno ivjeti jo 21,6 godina, dok netko tko slijedi est ili sedam dobrih na
vika, mo e oèekivati jo 33 godine ivota. Drugim rijeèima, jednostavna navika kao to je d
ruèak, bez obzira na vrstu doruèka, i dovoljno sna, dodaje vi e od 11 godina ivota (rad
i usporedbe, èinjenica da su oba roditelja do ivjela osamdesetu dodaje samo 3 godine
oèekivanoj duljini ivota).
Za ene, ukupni rezultat nije tako dramatièan, ali se ipak primjeæuje isti obrazac za
sve dobne skupine. ena koja ima 45 godina i slijedi barem est dobrih navika mo e oèeki
vati da æe ivjeti du e 7,2 godine od one koja slijedi manje od èetiri zdrave navike; u
dobi od 55 godina ova brojka raste na 7,8 godina duljeg ivotnog vijeka. Ove su br
ojke impresivne, ali kada promotrimo opæe zdravlje, utisak je jo sna niji.
Osobe u kasnoj srednjoj dobi (55 do 64) koje slijede svih sedam dobrih navika bi
le su zdrave kao mladi ljudi od 25 do 34 godine, koji su slijedili samo jednu il
i dvije navedene navike.
Ova se pojava mogla primijetiti i na starijim skupinama. Ukoliko je netko slijed
io svih sedam dobrih navika, njegovo se zdravlje u sedamdeset petoj moglo uspore
diti s osobom u èetrdesetim godinama koja zanemaruje dobre navike. Ono to je presud
no je puka redovnost - vrsta prehrane ili tjelesne aktivnosti ne stvara razliku.
(Poradi usporedbe, slièno istra ivanje provedeno u Ju noj Kaliforniji pokazalo je da
ljudi stariji od ezdeset pet godina, koji uzimaju velike kolièine vitamina i dr e se
stroge prehrane zdravom hranom, ne stjeèu znaèajnu prednost u duljini ivotnog vijeka.
)
Istra ivaèi s UCLA takoðer su primijetili da stariji ispitanici opæenito
POBJEDA NAD NEREDOM
125
slijede zdraviji naèin ivota, to znaèi da su to oni koji nisu umrli u ranijoj dobi. Ov
i nalazi odgovaraju procjeni èasopisa Surgeon General da se dvije treæine bolesti st
arije dobi mogu sprijeèiti. Na vrhu liste, to se tièe onih koji su umrli ranije, nala
zi se sjedeæi naèin ivljenja i pu enje.
Opæenito, ovo istra ivanje je pokazalo da ljudi s dobrim navikama mogu oèekivati zdrav
stvenu prednost od trideset godina pred onima koji imaju lo e navike. Gotovo tri d
esetljeæa nakon ovog istra ivanja, nitko nije opovrgao njegov glavni zakljuèak: uravno
te eni naèin ivota jedan je od najva nijih koraka prema usporavanju procesa starenja. S
ada elimo dublje proniknuti u mehanizam ravnote e, da otkrijemo mo e li se njegov uèina
k pobolj ati. Ljudsko tijelo odr ava se redom, meðutim, krajnja odgovornost za stvaran
je reda iz nereda je na svakoj stanici. Tajna o tome kako izbjeæi uni tavanje, otkri
va se na nevidljivoj razini, gdje inteligencija neprekidno odr ava ravnote u ivota.
TIJEK INTELIGENCIJE:
Oèuvanje ravnote e ivota
Same po sebi, tjelesne molekule nemaju inteligencije. Samo zato jer kru e ljudskim
stanicama, vodik i kisik nisu "pametniji". S manjim varijacijama, ista se molek
ula eæera nalazi i u eæernoj kocki i u DNK, ali u nama eæer o ivljava. Osnovno tjelesno
ivo je glukoza, ili krvni eæer - jedina hrana na eg mozga. Posljedica spaljivanja eæera
na vatri je bljesak svjetla i topline i masna naslaga ugljika, meðutim, isti eæer koj
i sagorijeva u na em mozgu stvara sve misli i osjeæaje to ih imamo. Sikstinska kapela
, Izgubljeni raj i Beethovenova Deveta postignuæe je sagorijevanja eæera; isto kao i
ova knjiga i va a sposobnost da je èitate.
Poèev i s DNK, RNK i enzimima to ih ona stvara, na e stanice obiluju molekulama koje re
agiraju preciznom ureðeno æu, meðutim ova èinjenica zavarava - stvarne odluke donosi tjele
sna inteligencija koja je nevidljiva. Ona je koreograf koji zami lja sve plesne ko
rake, ali se ne pojavljuje na pozornici. Po to su sve stanice naèinjene od molekula
koje su prona le svoje mjesto jer ih je DNK postavila na njega, mo e se reæi da fiziol
ogija nije ni ta drugo do inteligencija na djelu, a da je svaki proces koji se odv
ija u stanici naèin na koji inteligencija govori sebi samoj.
Struènjak za poligraf, Cleve Backster, proveo je stotine zapanjujuæih eksperimenata t
o potvrðuju ovu teoriju. Poligraf, ili detektor la i, mjeri male promjene u galvansk
om otporu ko e - to je sposobnost ko e da provodi elektriènu struju - to ukazuje je li
ispitanikovo tijelo napeto (stanje povezano s laganjem) ili opu teno (stanje povez
ano s istinom).
Meðutim, ista promjena elektriènog naboja dogaða se i u situaciji prijetnje ili uzbuðenj
a. Poligraf æe poskoèiti ako osoba gleda erotske slike ili se sjeæa pro lih trauma. Back
ster je izdvojio nekoliko stanica iz tijela i smjestio ih u susjednu prostoriju,
te je prona ao da, kada osoba reagira na podra aje, istovremeno reagiraju i one. Ak
o se nekoliko stanica, uzetih iz ustiju osobe, prikljuèi na poligraf u jednoj pros
toriji dok osoba sjedi u drugoj, njihov elektrièni naboj æe se odr avati tako dugo dok
osoba tiho sjedi i promatra
POBJEDA NAD NEREDOM
127
erotske slike; u trenutku kad prestane gledati, njegov poligraf se smiruje, a is
to se dogaða s poligrafom njegovih stanica u drugoj prostoriji.
Èini se da ovaj neobièni uèinak nije pod utjecajem udaljenosti. U jednom od eksperimen
ata, Backster je ispitivao veterana iz Drugog svjetskog rata koji je promatrao f
ilm o borbama na Pacifiku. Èim je èovjek vidio trag koji za sobom ostavlja borbeni l
ovac kad se ru i u plamenu, njegov je poligraf poskoèio. U istom trenutku, a to se pr
omatralo video vezom, pojavila se poveæana aktivnost poligrafa prikljuèenog na stani
ce iz njegovih ustiju udaljenog deset kilometaral Naravno, taj je èovjek bio u slièn
im bitkama i do ivio je obaranje aviona pod neprijateljskom paljbom. Film je potak
nuo sjeæanje na opasnost i to je znala i svaka stanica njegovog tijela.
Buduæi apstraktna i nevidljiva, inteligencija mora djelovati prije nego to se poka e.
Va mozak pokazuje inteligenciju stvarajuæi rijeèi i zamisli; va e tijelo pokazuje svoj
u inteligenciju stvarajuæi molekule koje prenose poruke. Zapanjujuæe je promatrati k
ako se ove dvije vrste aktivnosti pretapaju jedna u drugu. Cijela operacija dogaða
se na kvantnoj razini gdje nestaje granica izmeðu konkretnog i apstraktnog. Kao to
æe jednostavan eksperiment pokazati, na izvoru inteligencije malo je razlike izmeðu
misli i molekula.
Tijelo kao obavijest
Ako zagrizete limun, njegov sok æe pokrenuti lijezde slinovnice pod va im jezikom na
izluèivanje dva probavna enzima - amilazu i maltazu. Ovi enzimi poèinju probavljati
voæni eæer iz limunovog soka prije nego ga propuste do mnogo slo enijih eluèanih sokova.
tom procesu nema tajni; prisustvo hrane u na im ustima automatski pokreæe probavu.
Meðutim, to se dogaða kad zamislite limun ili pomislite na rijeè limun? Iako nema nièeg t
bi se trebalo probavljati, u va im se ustima stvaraju isti enzimi. Poruka koju je
poslao mozak va nija je od prisutnosti stvarne hrane. Rijeèi i slike djeluju isto t
ako dobro kao i "stvarne" molekule te potièu proces ivota.
Taj bismo proces mogli predstaviti dijagramom kruga koji se neprestano obnavlja:
PORUKA
MOLEKULA
128
Poruka nije tvar, ali je tijelo pretvara u tvar. To je naèin na koji, iza privida
fizièke stvarnosti, djeluje priroda. Materijalistièko uvjetovanje prisiljava nas da
molekule smatramo izvorom ivota (usprkos èinjenici da tijelo upravo umrlog èovjeka sa
dr i toèno iste molekule kao i prije smrti, ukljuèujuæi potpuni komplet DNK). Smatramo d
a je limunov sok stvaran, dok je rijeè limun prijevara. Slina, nakon svega, ne pro
bavlja rijeèi. Molekule limunovog soka potièu izluèivanje sline uklapajuæi se u receptor
e na okusnim kvr icama koje u mozak alju poruku, aktivirajuæi povratni naputak lijezda
ma slinovni-cama.
U prirodi nema veæeg èuda od ove preobrazbe. Pretvaranje olova u zlato je sitnica, j
er olovo i zlato se razlikuju samo u maloj preraspodjeli nekoliko protona, neutr
ona i elektrona. Ako èujete rijeèi volim te i srce vam poène br e kucati, dogaða se mnogo è
dnija preobrazba. Emocija u umu drugog èovjeka pretvorena je u molekule adrenalina
koje teku va im krvotokom. One aktiviraju receptore na vanjskoj strani va ih srèanih
stanica koji svakoj stanici govore daje prava reakcija na ljubav - br e stezanje. t
ovi e, tijelo se osjeæa preobra eno - znajuæi da ste voljeni osjeæate lakoæu i radost, svij
t postaje jasniji i èini se - svi problemi nestaju.
Zbog èega je takva reakcija odgovarajuæa? Kako je tijelo nauèilo da na rijeè ljubav, a n
e gubav ili udav, reagira provalom radosti u srcu? Ova tajna prkosi najslo enijem
znanju biologije, medicine, psihologije, kemije i fizike, a ipak je od vitalne v
a nosti. Srce se odr ava preko struje poruka koje dolaze od gena, a koji su naèinjeni
od subatomskih poruka to ple u svoj kvantni ples.
Kao posljedica toga, izuzetno je va an jezik kojim se obraæamo sebi samima. Djeèji psi
holozi su utvrdili da na malu djecu mnogo dublji utisak ostavljaju izjavne reèenic
e (na primjer: "Ti si lo djeèak", "Ti si la ljivac", "Ti nisi tako pametan kao tvoja
sestra") negoli napuci (na primjer: "Uvijek peri ruke prije jela", "Ne stavljaj
igraèke u usta", "U kolu dodi na vrijeme"). Drugim rijeèima, ako djetetu ka emo to je on
o, ostavljamo mnogo dublji utisak nego da mu ka emo to treba èiniti. Sustav duh-tijel
o zapravo se organizira oko takvih verbalnih izraza, pa rane stvorene rijeèima mog
u imati trajniji uèinak od tjelesnih trauma, jer mi iz rijeèi doslovno stvaramo same
sebe.
Ova èinjenica naroèito je va na kad promatramo dvije sna ne rijeèi - mlad i star. Ogromna
je razlika izmeðu reèenice "Preumoran sam da bih to uèinio" i "Prestar sam da bih to uèi
nio". Prva izjava u sebe ukljuèuje neizgovorenu
POBJEDANADNEREDOM 129 ¦
poruku da æe se situacija popraviti; ako ste sada preumorni, energija æe vam se kasn
ije vratiti i vi e neæete biti umorni. Biti prestar zvuèi previ e konaèno, jer je u na oj k
lturi starost odreðena linearnim prolaskom vremena; stare stvari se ne pomlaðuju.
Rijeèi imaju moæ da programiraju svjesnost; zbog toga je va no izbjeæi negativni prizvuk
koji nosi rijeè star. Po to sa staro æu oèekuju vi e problema i te koæa, mnogi ljudi veliè
dost, ne zbog svoje posebnosti veæ zbog toga to je bila tu prije nego su poèele nevol
je. U svojoj knjizi, Val starosti Ken Dychtwald navodi jednu roðendansku razgledni
cu:
(prednja stranica) Nemoj se osjeæati starim. Imamo prijatelja tvoje dobi...
(zadnja stranica) ...i, kad je u formi, jo uvijek mo e jesti sam i bez pomoæi.
Ova vrsta crnog humora nasmijava ljude. Ona govori samo o jednom djeliæu napetosti
koja bi mogla biti opasna kad bismo joj se izlo ili u potpunosti. Meðutim, bez obzi
ra je li smije na ili samo morbidna, ova ala u sebi nosi tvrdnju koju jedna druga r
azglednica prenosi izravno: "Navr io si trideset. Vi e se nikad u ivotu neæe zaista zaba
vljati." Ova poruka ka e daje starost ne to duboko uznemirujuæe; ono to nije reèeno, jest
to da u vezi s tim ni ta ne mo emo poduzeti. Tu na je èinjenica da je na e dru tvo, u nedo
tatku dobrog modela starosti, samu rijeè starost ispunilo slojevima predrasuda.
Dychtwald obrazla e posljedice koje slijede iz toga stavljajuæi starost i mladost je
dnu nasuprot drugoj:
Ako je mladost dobra, starost mora biti lo a.
Ako mladost posjeduje, mora da starost gubi.
Ako je mladost stvaralaèka i dinamièna, starost mora biti tupa i statièna.
Ako je mladost lijepa, starost mora biti neprivlaèna.
Uzbudljivo je biti mlad, mora da je dosadno biti star.
Ako je mladost puna strasti, mora da starost ni za to ne mari.
Ako su djeca na a buduænost, stari ljudi moraju biti na a pro lost.
Tipièno amerièki naèin da se savladaju ove suprotnosti je usmjeravanje pozornosti na v
jeènu mladost. Stranice èasopisa i televizijski ekrani ispunjeni su mladim, predivni
m tijelima. Ako bismo sudili po reklamama, Amerika je raj nastanjen ljudima ispo
d trideset godina, preplanule ko e, glatkih mi iæa i ekstatiènih osmjeha. Ali, slika Ame
rike kao zemlje vjeène mladosti u gruboj je suprotnosti sa stvarno æu: u srpnju 1983.
bilo je vi e ezdesetogodi njaka nego tinejd era, to znaèi da smo prestali biti mladi jo
je jednog desetijeæa.
Te ko je pomiriti ovu èinjenicu sa sustavom vrijednosti u kojem su rijeèi star i mlad
u suprotnosti, a mladost je pozitivan pol. Uzdizanje mladosti kao ideala ivota sa
mo je jedna strana novèiæa; druga strana je poricanje da starost postoji. Samo 3% te
levizijskih glumaca ima preko ezdeset pet godina, dok je 16% puèanstva te starosti.
Stari ljudi rijetko sudjeluju u reklamama. Smatra se nepristojnim javno zapitat
i nekoga koliko ima godina, a ako netko i odgovori, èesto æe za nekoliko godina sman
jiti svoju dob (za razliku od Kine i drugih zemalja gdje se starost cijeni - tam
o æe ljudi biti skloni reæi da su nekoliko godina stariji nego to zaista jesu).
Dychtwald istièe da, iako su danas ljudi sa ezdeset pet godina zdraviji nego ikad,
"slika mladosti koja je ustra, sna na i seksi baca svoju sjenu na stare ljude koji
su nesposobni, neprilagodljivi, zarobljeni u pro losti, antisek-sualni, nekreativn
i, siroma ni, bolesni i spori." Za nekog tko prihvaæa da se ovi poni avajuæi pojmovi odn
ose na starost, njihova izjavna moæ isto je tako sna na kao i ona iz djetinjstva zbo
g koje se godinama osjeæamo krivima, posramljenima i nedostojnima. Rijeèi su vi e od s
imbola; one pokreæu biolo ke obavijesti. Ako ih pobli e promotrimo, rijeè mlad je kod za
mnogo toga to zapravo i nema ni ta s mlado æu. Najveæi broj kriminalnih sluèajeva, narkom
nije, alkoholizma, samoubojstava, izofrenije i dru tvenih nemira javlja se medu mla
dima. Meðutim, mladost je simbolièna zamisao na koju gotovo svatko reagira pozitivno
.
Kad bismo to eljeli, mogli bismo istu pozitivnu vrijednost prebaciti i na starost
. U Starom zavjetu nalazi se stih jo iz Solomonova vremena:
Razdraganost srca, èovjekov je ivot, radost mu produ ava dane.
I u drugim kulturama, naroèito onima u kojima se cijeni duboka starost, a svaka jo
j godina dodaje vrijednost, nalazimo uvjerenje da dug ivot predstavlja najveæu rado
st. Hokusai, veliki japanski umjetnik u drvetu, bio je èudo od djeteta - vje to je c
rtao u dobi od est godina - ali sam ka e da nije bio zadovoljan svojom vje tinom sve
dok nije navr io sedamdeset. Gledajuæi unaprijed, predvidio je da æe "s osamdeset godi
na imati znaèajan talent, sa sto æe biti vrhunski umjetnik, a sa sto deset godina moæi
æe izraziti ivot jednom toèkom, jednom crtom." Hokusai nije do ivio sto desetu godinu
- umro je 1849. kad je navr io devedeset - ali ma koliko da je bio star, vjerovao
je da najbolje tek dolazi.
U na em dru tvu rijeè star podrazumijeva poveæanje nereda i nemoæi, ali se, zapravo, nered
- buduæi da je rezultat neravnote e, mo e pojaviti u bilo
pobjeda nad neredom
¦ 131 ¦
kojoj dobi: imunolo ki sustav sedamdesetogodi njeg d ogera vjerojatno je bolji od onog
a u èetrdesetpetogodi njaka koji uglavnom sjedi. Usprkos na em strahu da mozak koji st
ari mora postati rtva senilnosti, veæina starih ljudi oèuvaju svoje sposobnosti, a mn
oge stvaralaèke sposobnosti sazrijevaju potkraj ivota. Slijedeæi dugu tradiciju majst
orskih glazbenika koji su nastupali u kasnim osamdesetim i devedesetim, ukljuèiv i T
oscaninia, Horowitza, Rubinsteina i Serkina, 1992. godine, Mieczyslaw Horszowski
, izuzetni pijanist, tada star devedeset devet godina, najavio je koncert u Carn
egie Hallu za svoj stoti roðendan. Iako stvaralaèki genij poistovjeæujemo s èudima od dj
eteta kao stoje bio Mozart, istra ivaèi stvarala tva istièu da su karijere koje traju na
jdulje upravo one koje su zapoèele kasno.
Ako pogledamo preko la ne dvojnosti "mladog" i "starog", vidjet æemo drukèiju stvarnos
t: tijelo je mre a poruka koje se stalno oda ilju i primaju. Neke nas od tih poruka
podr avaju i hrane, dok druge vode do nereda i sloma. Iskustva koja hrane ivot dale
ko nadma uju staniènu biologiju. Nje nost majke koja promatra kako njeno dijete po prv
i puta hoda, hrani djeèje tijelo (promotrite kako dijete nazaduje kad nema majèine l
jubavi, èak i za samo jedan dan). Za dijete koje se razvija pa ljivo je ohrabrenje o
d uèitelja va no jednako kao i topli obrok. to dr i kièmu uspravnom - vitamin D, ili osjeæ
j vrijednosti?
Jednom kad odrastemo, po tovanje koje nam pokazuju suradnici èuva nas od srèanih boles
ti isto tako djelotvorno (i mnogo prirodnije) nego brojanje miligrama kolesterol
a. Po tovanje èini srce samopouzdanim i sigurnim, a upravo to su dva sastojka zdravo
g tijela. Odluke koje donosimo u terminima na e osnovne sreæe i ispunjenja upravo su
one koje odreðuju kako æemo starjeti.
Medicina je utvrdila da milovanje ima veliku fiziolo ku vrijednost. Ako se novoroðenèa
d dodiruje i miluje, poveæava se razina hormona rasta, a za titni omotaè motornih neur
ona, mijelin, postaje gu æi. Majèina potreba da mazi svoje dijete prevodi se izravno u
kemijske reakcije koje podr avaju ivot. Mala djeca kojima se ne iskazuje pa nja, kas
nije mogu imati emocionalne probleme. Eksperimenti s rezus majmunima pokazali su
da, kad se novoroðenim majmunèiæima dalo na izbor izmeðu dvije umjetne zamjene za majku
- jedne hladne, naèinjene od ice, ali s boèicom mlijeka prièvr æenom u sredini, i druge,
ople, naèinjene od pli a, ali bez boèice i bez mlijeka -majmunèiæi su se bez izuzetka penj
ali na mekanu, toplu "majku" bez obzira to ona nije davala hranu. Potreba za emoc
ionalnom hranom pokazala se sna nijom od one za fizièkom.
132
Glazba tijela
Na koji naèin mo emo hraniti i odr avati ivot? To je veliko, zastra ujuæe pitanje, s obzir
m na te ke uvjete u kojima ivimo. Meðutim, ne postoje dva èovjeka s istovjetnim ivotima
ili s istim obavijestima unutar svojeg duh-tijelo sustava. Ipak, neka osnovna pr
avila upravljaju inteligencijom svakog èovjeka:
1. Inteligencija mora teæi.
2. Svakom impulsu inteligencije odgovara neka tjelesna pojava.
3. Tijelo se odr ava u ravnote i putem slo enih ritmova i ciklusa - ti su bioritmovi n
a a veza sa irim ritmovima prirode.
4. Kad je tijelo u ravnote i, ono alje signale ugode; kad je izvan ravnote e, alje sig
nale neugode. Ugoda oznaèava daje osoba u skladnom odnosu s okolinom; neugoda oznaèa
va da je nastala neka vrsta nesklada.
5. Po to omoguæuje glatki tijek svih biolo kih obavijesti, ivot u skladu s tjelesnim ri
tmovima uklanja entropiju. ivot u suprotnosti s tjelesnim ritmovima poveæava entrop
iju, te vodi do nereda.
Ako namjeravam ivjeti u skladu sa svojom okolinom, najbolji pokazatelj uspjeha je
osjeæaj tjelesne udobnosti. Tijekom ivota imamo toliko mnogo iskustava da je te ko b
iti svjestan stvarne osnove udobnosti; u svaki su trenutak postojanja stopljeni
mnogi psiholo ki i fiziolo ki èinitelji. Meðutim, priroda nas je biolo ki programirala rit
movima koji su podudarni za veæinu ljudi. Pojavila se nova znanost, nazvana kronob
iologija (biologija vremena) koja prouèava uèinke ovih ciklusa na svakodnevni ivot. U
temeljio ju je i imenovao dr. Franz Halberg, profesor medicine na Sveuèili tu Minnes
ota. Njena osnovna postavka je da na e tijelo posjeduje unutarnju glazbu s kojom s
e mo emo - i moramo - uskladiti.
Da biste, na primjer, pomaknuli oko od posljednje reèenice to ste je proèitali do ove
, potrebno je, s velikom precizno æu, uskladiti desetak raznih aktivnosti. Svaka sta
nica retine oka i mo danih neurona pulsira stotinu ili tisuæu puta u sekundi elektrièn
im nabojem stvorenim prolaskom iona kali-
POBJEDA NAD NEREDOM
¦ 133
jevog karbonata i natrija kroz staniène stijenke; sinapse, procjepi izmeðu neurona i
spaljuju neurotransmitere da bi poslali signal niz optièki ivac i kroz vizualni kor
teks; siæu ni mi iæi koji pokreæu oko stalno se ste u kao stroj napajan kemijskim izbijanji
a; svo to stanièno titranje ovisi o nevjerojatno brzim vibracijama atomskih "satov
a" na kvantnoj razini.
Bioritmovi imaju mnoge medicinske posljedice: tjelesna temperatura slijedi dnevn
i ciklus, a hormoni se kreæu u slo eno povezanim ciklusima dnevnih ritmova prepleten
ih s mjeseènim i sezonskim. (Na primjer, hormon rasta se mijenja dnevno, a enski me
nstrualni ciklus odra ava mjeseèni ritam.) Reumatoidni artritis najvi e boli zadaje uj
utro, kad je razina upalnih èinitelja niska; to je najbolje vrijeme za uzimanje as
pirina ili drugih lijekova koji ubla avaju bol. Krvni je pritisak, kao i adrenalin
, najveæi ujutro, to obja njava za to se tako mnogo srèanih i mo danih udara dogaða u 9 sa
Kod astmatièara su bronhijalne cijevi zatvorenije kasno popodne negoli ujutro. Pr
ouèavajuæi pacijentove individualne cikluse, mogli bismo sprijeèiti bolesti. Kod pojed
ine djece mogli bismo primijetiti cikluse krvnog pritiska koji ukazuju na kasnij
u hipertenziju, a preko promjena topline u grudima bilo bi moguæe predvidjeti tumo
r.
Dr. Halberg je objavio zapanjujuæe rezultate svojih istra ivanja o tome kako odabir
vremena operacije ili kemoterapije mo e znaèajno promijeniti ishod bolesti. Na primj
er, enama koje operiraju rak grudi u tjednu prije ili tijekom mjeseènice bolest se
vrati èetiri puta èe æe i èetiri puta je vjerojatnije da æe umrijeti unutar deset godina, n
goli ene na kojima je operacija provedena izmeðu sedmog i dvadesetog dana njihovog
ciklusa (ovo je rezultat predistra ivanja provedenog na medicinskom centru New Yor
k Albany (New York Albany Medical Center)). Razlog bi mogao biti to to hormoni ko
ji se izluèuju prije i tijekom mjeseènice potiskuju imunolo ki sustav. U sredini ciklu
sa obrambene stanice su jake i ima ih mnogo, te uni tavaju zloæudne stanice ostale n
akon operacije.
Istra ivanja na Sveuèili tu Texsas u Houstonu, pokazala su da je kemoterapija vremensk
i usklaðena s tjelesnim ritmovima, pomogla pacijentima s rakom crijeva, mjehura, p
ankreasa i enskih spolnih lijezda. Po to stanice raka imaju drukèije obrasce aktivnost
i od normalnih stanica, najbolje je dati lijek kad su stanice raka aktivne, a no
rmalne stanice neaktivne; na taj se naèin mogu smanjiti doze lijekova, ali i njiho
va tetnost.
Nakon op irnog ispitivanja mnogih va nih funkcija tijekom dana, krono-biolozi su utv
rdili raspored najveæe aktivnosti:
134
Ujutro
Podne
Poslijepodne
Kasno poslijepodne/rana veèer
Pozornost je o trija Kratkotrajno pamæenje je najdjelotvornije
Osjetljivost na uzroènike alergije opada
Seksualni hormoni su na vrhuncu
Tjelesna temperatura je najveæa, to poveæava ustrost i budnost Najbolje je raspolo enje
Najo triji vid
Manuelna vje tina je na vrhuncu Prilagodljivost je najveæa Dugotrajno pamæenje je najb
olje
Najbolje vrijeme za lagane rutinske poslove
Najbolje vrijeme za tjelesno vje banje Osjetila okusa i mirisa su najo trija Vrijeme
koje pogoduje alergijama
Ukoliko elite izgubiti na te ini, to nije vrijeme za obilne obroke; metabolizam je
najsporiji
Pozornost je najmanja izmeðu 3 i 6 ujutro
Period kad smo najskloniji nezgodama Najuobièajenije vrijeme poroðaja
Mo e se raspravljati je li dobro poku ati ivjeti u skladu s ovakvim rasporedom. Èinjeni
ca da se tijelo, ako se prepusti sebi samom, budi i spava u skladu s dvadesetpet
satnim ritmom (takozvani cirkadijski ritam) ne spreèava nas da bez posljedica spav
amo i budimo se u skladu s dvade-setèetverosatnim ritmom. Meðutim, prouèavanja noænih ra
dnika pokazala su da se njihova tijela nikad potpuno ne prilagode obrnutom ciklu
su budnosti i spavanja. Noæni radnici podlo ni su prehladama i depresijama i skloni
su kronièno slabom imunolo kom sustavu.
Vjerujem daje ono bitno u svezi bioritmova to da stvaraju osnovu za stanje dinam
iène ne-promjene. Ovaj sklop rijeèi - "dinamièna ne-promjena" - rabim da bih opisao ra
vnote u suprotnosti koja se mora odr avati da bi se tijelo
Veèer
Od ponoæi do zore
POBJEDA NAD NEREDOM
135
oduprlo neredu. Potrebno je da mislimo, osjeæamo i kreæemo se u uravnote enim ciklusim
a. Ako odluèite trèati maraton, a va e tijelo uporno odr ava "normalnu" razinu funkcioni
ranja, brzo æete kolabirati. Da biste bili sposobni trèati mora se pojaviti br i srèani
ritam, vi a tjelesna temperatura i poveæani krvni pritisak. Medicinski reèeno, trkaè ima
blagu temperaturu, tahikardiju i hipertenziju, ali sve je to savr eno normalno u
danim okolnostima, uz pretpostavku da se odr ava unutar zdravog opsega i da se vra
ti u ravnote u nakon trke.
Preplavljeni smo plimom ravnote e i neravnote e koja dolazi i odlazi. Svake se sekun
de na desetine tjelesnih funkcija mijenja, to znaèi da svaka èvrsta definicija zdravl
ja postaje besmislenom - isto kao kad bismo poku ali odrediti simfoniju zaustavlja
juæi orkestar na jednom akordu. Hrana, voda i zrak ritmièno teku kroz nas, a ostaci
iskustava su kao pomièni pijesak koji stvara pustinjske dine. Struktura i kretanje
, èvrstoæa i promjenjivost; i jedno i drugo je va no. Va vam lijeènik mo e reæi da vam je
s tijekom odmaranja 80, krvni pritisak 120/70, a tjelesna temperatura 37 stupnje
va C, to se sve smatra normalnim. Ipak ta je ocjena proizvoljna. Dobiveni podaci
vrijede samo za taj odreðeni trenutak mjerenja, jer svaki od njih ple e oko svoje toèk
e ravnote e, stvarajuæi tako glazbu ivog tijela.
Kad glazba utihne
Starenje je praæeno gubitkom mnogih toèaka tjelesne ravnote e. Stariji ljudi èesto primj
eæuju da im se tjelesna temperatura, nakon to su se izlo ili hladnoæi ili vruæini, sporij
e vraæa u normalu; poremeæen im je osjeæaj ravnote e zbog èega im je te e hodati; poremeæen
e razina eæera u krvi, razina hormona i metabolizam. Da bismo razumjeli za to se to d
ogaða, promotrimo podruèje u kojem se, tijekom starenja, pojavljuje najveæa neravnote a
- visoki krvni pritisak. Ako se ne lijeèi, visoki krvni pritisak mo e skratiti ivot z
a, u prosjeku, dvadeset godina to je smrtonosnije od bilo koje pojedinaène bolesti.
Hipertenzija nije bolest veæ iskrivljen ciklus prirodnog tjelesnog ritma. Mozak k
ontrolira krvni pritisak; on odreðuje ritam kojim krvni pritisak tijekom dana rast
e i pada, reagirajuæi na mno tvo vanjskih i unutarnjih poticaja. Mjerenje krvnog pri
tiska je kao fotografija vrtuljka u kretanju - potrebna su barem tri prilièno razd
vojena mjerenja da bismo uoèili uspone i padove ciklusa krvnog pritiska kojem pone
kad treba i nekoliko dana da bi se zavr io.
136
Krvni pritisak svakome raste i pada, ali nekim ljudima se nakon pada ne vraæa na p
rija nju razinu; pojavljuje se povi eni krvni pritisak i, tijekom vremena, ciklièno kr
etanje se izoblièuje u smjeru hipertenzije. Ova je sklonost tako uobièajena da slije
di predvidljivi obrazac. Evo kako to izgleda za mu karce izmeðu dvadeset i sedamdese
t godina:
PROSJEÈNI KRVNI PRITISAK ZA MU KARCE 20 godina 122/76 30 godina 125/76 40 godina 129
/81 50 godina 134/83 60 godina 140/83 70 godina 148/81
Grafikon pokazuje postepeni porast ni eg (dijastolièkog) i vi eg (sis-tolièkog) krvnog p
ritiska. Taj se porast odvija razlièitim brzinama; dijastolièki krvni pritisak raste
upola manjom brzinom. (Ista sklonost vidi se i kod ena, iako je rast pritiska opæe
nito sporiji.) Ovaj rast nije normalan; da bi ostalo zdravo, tijelo mora odr ati p
ritisak u opsegu 120/80, iako se privremeno mogu prihvatiti i vi e vrijednosti.
Po to se hipertenzija smatra klinièkom kad pritisak iznosi 140/90, èini se da je prosj
eèni mu karac izvan opasnosti do svoje sedamdesete godine, ali u stvarnosti je 60 mi
lijuna Amerikanaca (otprilike jedna treæina svih odraslih ljudi) veæ pre la prag hiper
tenzije. Cak i mali prelazak mo e biti opasan. Polovina smrtnih sluèajeva povezanih
s visokim krvnim pritiskom nastaje kod "graniènih" pacijenata èiji je pritisak u ops
egu 130/90. Krvni pritisak mnogih mu karaca veæ je oko tridesete godine u tom opsegu
. U usporedbi sa zdravom osobom, osoba s hipertenzijom æe dva puta vjerojatnije um
rijeti sljedeæe godine, tri puta je vjerojatnije da æe umrijeti od srèanog napada, èetir
i puta vjerojatnije æe imati srèanu manu i sedam puta vjerojatnije mo dani udar. Cijen
a gubitka unutarnje ravnote e vrlo je visoka.
Lista utjecaja koji mogu povisiti krvni pritisak je duga i opse na. Ako te ko radite
, krvni pritisak raste. Emocionalni stres i napetost stvaraju isti rezultat. Cak
i bez drugih vanjskih poticaja, utjecaj ima i doba dana (dijagnozu hipertenzije
èesto ote ava to to neki ljudi imaju najvi i pritisak noæu). Meðutim, 90% pacijenata s vi
okim krvnim pritiskom klasificirani su kao "osnovna" hipertenzija, to znaèi da se u
zrok njihova stanja ne mo e utvrditi.
POBJEDA NAD NEREDOM
137
Neki su istra ivaèi ljude s normalnim krvnim pritiskom - sekretarice, medicinske ses
tre i brokere s Wall Streeta - opremili pokretnim monitorima. Takav monitor elek
tronski alje podatke o tome kako dnevni dogaðaji mijenjaju krvni pritisak. Rezultat
i su pokazali da je "normalno" privid; kada su na sekretaricu vikali, ili je med
icinska sestra pozvana zbog hitnog sluèaja ranjavanja, ili kad broker trguje dioni
cama na poludjeloj burzi, krvni pritisak leti u nebo. Koliko æe to poveæanje iznosit
i, ovisi o osobi i o stresu; razlika postoji takoðer i u duljini trajanja povi enog
pritiska. Medicinska sestra mo e est sati nakon hitnog sluèaja, dok se prividno odmar
a tijekom tihog ruèka, jo uvijek imati visok krvni pritisak. Sto se tièe njenog tijel
a, sjeæanje na stres isto je tako stvarno kao i stres sam.
Iz ovog slijedi va an zakljuèak - tjelesno sjeæanje na stres stvara neravnote u normalni
h ciklusa. Umjesto da se vrate u svoj normalni polo aj, oni se malo pomaknu. S vre
menom, ukupni rezultat je stanje dinamiène neravnote e. Usponi i padovi se nastavlja
ju, ali malo izvan ari ta. Ako to primijenimo na starenje, mogli bismo iscrtati jed
nostavni dijagram:
MLADOST
ODMOR STRES ODMOR

Svaka toèka predstavlja jednu od mnogih toèaka ravnote e krvnog pritiska, tjelesne tem
perature, razine hormona itd. to odr avaju u ravnote i cijelo tijelo. U situaciji str
esa, sve se toèke pomièu zajedno, ali kad se tijelo vrati u odmorno stanje i one se
vraæaju na poèetne polo aje. Recimo da gornji dijagram predstavlja vas kad ste imali d
vadeset godina. Kad imate ezdeset, slika æe biti iskrivljena u smjeru stresa èak i ka
d niste u stresnoj situaciji:
PROCES STARENJA
ODMOR STRES ODMOR

Razlika izmeðu odmornog stanja i stresa sada je mnogo veæa, i kad je stres zavr io, ti
jelo jo uvijek osjeæa njegov uèinak. Toèke ravnote e pomaknule su
133
se kao rezultat sjeæanja na previ e stresa. (Izra eno fizièki, hormoni stresa o tetili su
razna tkiva; izra eno subjektivno, osoba osjeæa manje energije, a s vremenom se poveæa
va nejasan osjeæaj nesposobnosti.) Iskrivljeni lijevi dijagram podsjeæa me na naèin ka
ko stari ljudi hodaju pognuti to ukazuje na neravnote u koja pusto i njihovu fiziolog
iju. Na kraju, u toèki smrti, ravnote a nestaje:
BLIZU SMRTI
ODMOR STRES SMRT

Raspr ene toèke predstavljaju toèke ravnote e koje vi e nisu ureðene, to znaèi da ih tjele
nteligencija vi e ne kontrolira dovoljno, ako ih uopæe kontrolira. Neposredno prije
smrti, tijelo je blizu potpune neravnote e tako da dodatni stres, u obliku bolesti
, emocionalnog oka, ili svakodnevnih napora, previ e optereæuje oslabljenu mre u obavij
esti koja je nacrt ivota. U nekom od kritiènih podruèja toèke ravnote e poèinju se razdvaj
ti - srce neobuzdano titra, imunolo ki sustav se slomi ili pukne èir. Stanje dinamiène
ne-promjene nije vi e skladno, a u trenutku smrti toèke ravnote e neureðeno se raspr e. E
ntropija je pobijedila.
Najbolja obrana od te katastrofe je saèuvati i obnavljati tjelesni nagon za ravnot
e om. Èinjenica da se krvni pritisak nadzire autonomnim (nevoljnim) ivèanim sustavom uv
jerila je lijeènike da se njegova visina ne mo e svjesno kontrolirati. Meðutim, tijeko
m tri desetljeæa istra ivanja biolo ke povratne veze, meditacije, hipnoze i drugih duh
-tijelo tehnika pokazalo se da je um sposoban preuzeti nadzor nad nevoljnim funk
cijama. Drugo je pitanje znaèi li moguænost kontrole jednog posebnog ritma kao to je
krvni pritisak i to da se mo e kontrolirati i mnogo ira pojava kao to je starenje. N
e mo ete se prikljuèiti na biofidback stroj koji æe "bipnuti" svaki put kad malo ostar
ite. Na sreæu, unutar tijela odr ava se jedan opse an ciklus koji izravno odra ava proce
s starenja - hormonalni ciklus. Hormoni, molekule koje prenose poruke, mogu nosi
ti izuzetno velik broj obavijesti koje kru e unutar nas. Kad bi se mogla odr ati hor
monalna ravnote a, imali bismo pouzdani pokazatelj da je tijek inteligencije takoðer
uravnote en. Vjerojatno je da su mnoge starosne promjene posredovane hormonima ko
ji nastaju zbog stresa i mogu se sprijeèiti kontrolom stresa. Sada æemo istra iti ovu
moguænost.
NEVIDLJIVA PRIJETNJA
Starenje, stres i tjelesni ritmovi
Veæ vi e od pedeset godina fiziolozima je poznato da, ukoliko je ivotinja izlo ena stre
su, stari vrlo brzo. Ako mi a stavite na elektriènu re etku i izlo ite ga elektro okovima,
nije potrebno pojaèati snagu elektriène struje do smrtonosne razine da biste ga ubi
li. Blagi okovi u nepravilnim intervalima potaknut æe njegovu reakciju na stres. Sv
aki put kad se to dogodi, tijelo se polako tro i. Nakon nekoliko dana takvog stres
a mi æe umrijeti, a autopsija æe pokazati znakove ubrzanog starenja u mnogim tkivima.
Sokovi su bili blagi pa uzrok smrti nije vanjski stres veæ reakcija - tijelo mi a s
amo je sebe ubilo.
Slièno tome i ljudi mogu izdr ati izuzetne stresove iz okoline, ali ako pretjeramo,
na a se stresna reakcija okreæe protiv na eg tijela i uzrokuje mentalno i fizièko propad
anje. Tijekom rata, dakle stanja izuzetno povi enog neprekidnog stresa, svaki æe voj
nik s prve bojne crte, ako je predugo izlo en neprijateljskoj paljbi, prije ili ka
snije pasti u ok ili takozvanu "borbenu iscrpljenost"; oba sindroma su znakovi ti
jela da je njegov mehanizam opstanka pri kraju.
Ljudski mozak sadr i primitivno sjeæanje koje je programirano da se bori sa svakim s
tresom na, u osnovi, isti naèin na koji su se na i preci borili sa sabljozubim tigro
m. Ako netko uperi na vas oru je i priprijeti da æe povuæi okidaè, slijedi dramatièni poma
k u stanje povi ene napetosti. Va im tijelom eksplodira potpuna reakcija "borba-bije
g" koja vas priprema za akciju. Uzbuna iz mozga aktivira struju adrenalina iz ad
renalnog korteksa koja juri krvotokom i potpuno mijenja uobièajene poslove tijela.
Veæinu vremena va e su stanice zaokupljene obnavljanjem - otprilike 90% staniène energ
ije tro i se na izgraðivanje novih bjelanèevina i stvaranje nove DNK i RNK. Meðutim, kad
mozak uoèi prijetnju, izgradnja se zaustavlja. Sto god odluèite u situaciji borba-b
ijeg, va em je tijelu potrebna velika kolièina energije da bi pripremilo mi iæe. Da bi s
e to moglo dogoditi, normalni naèin funkcioniranja tijela, koji se naziva anabolièki
metabolizam, pretvara se u suprotni, katabolièki metabolizam, koji uni tava tkiva.
139
140
Adrenalin pokreæe mno tvo reakcija - krvni pritisak raste, mi iæi se napinju, disanje po
staje plitko i brzo, seksualne potrebe i glad se potiskuju, probava se zaustavlj
a, mozak postaje hiperbudan, a osjetila neobièno o tra (tijekom velikog straha, kao t
o je to sluèaj u boju, disanje vojnika mo e biti glasno poput rike, a oèi dolazeæeg nepr
ijatelja mogu im izgledati velike poput tanjura). Privremeno, reakcija stresa je
va na, ali ako s vremenom ne prestaje, uèinci katabolièkog metabolizma su katastrofal
ni. U produ enoj situaciji, svaki vid stresa vodi do posebnog poremeæaja:
Ono to je znakovito je da te dugotrajne posljedice stresa, uzete zajedno, jako sl
ièe starenju. Hipertenzija, èirevi, impotencija, istro eni mi iæi i dijabetes, uobièajeni s
znakovi starenja. Stariji su ljudi manje otporni na bolesti, a senilnost je, èini
se, izravno povezana s gubitkom ili o teæenjem neurona u mozgu. Na povr ini se èini da
su ovi simptomi nepovezani, ali oni se sjedinjuju kao krajnji rezultat stresa. I
stra ivanja su pokazala da napetost nastaje tek u prisutnosti stresa. Ako prijetnj
a nije uklonjena, napetost se - kako tijelo nije sposobno vratiti normalan anabo
lièki metabolizam koji izgraðuje rezerve tkiva i energije - pretvara u iscrpljenost.
Zato stari ljudi, iscrpljeni predugim izlaganjem ivotnoj borbi, izgledaju kao rtv
e " oka granatiranja".
Kako starenje napreduje, primjeæuje se promjena u reakciji na stres. Stariji ljudi
du e se oporavljaju od stresa, postaju manje tolerantni na sna nije stresove (na pr
imjer, izuzetno je rijetko da mlada osoba umre od alosti, to se èe æe dogaða starijim lju
ima). Ova promjena nije pravocrtna. Umno ava se eksponencijalno, to znaèi da godina d
ana tijekom starosti jednako toliko umanjuje reakciju stresa kao dvije godine ti
jekom srednje dobi. Za vrlo stare ljude ista se promjena zbiva za est mjeseci, a
na kraju nagon k povratku u
Mobilizacija energije Poveæana krvo ilna aktivnost Zaustavljanje probave Zaustavljan
je rasta Zaustavljanje reprodukcije
Zaustavljanje imunolo kih reakcija
O trina misli i zapa anja
REAKCIJA
O teæenje neurona ili smrt
POBJEDA NAD NEREDOM
141
ravnote u potpuno nestane i èak i manji stresovi - gripa, manji pad, gubitak male ko
lièine novca - postaju nesavladivima.
Kad god se stres okrivi za bolest, ljudi zakljuèuju da je problem previ e stresa, al
i gre ka je zapravo u tjelesnom mehanizmu. Dobar su primjer mi evi umrli od previ e el
ektriènih okova - a da im je dano vremena da se oporave izmeðu okova, ne bi bilo nikak
vih pote koæa. Ali uèestalost okova nadvladala je fiziologiju i na kraju iscrpila njenu
sposobnost da se vrati na normalu.
Kad je tridesetih godina Hans Selye uveo zamisao o stresu, pretpostavio je da æe s
na an vanjski stresor, kao to je tjelesna povreda, glad, izlaganje vruæini ili hladnoæi
, ili nespavanje, uvijek potaknuti istu stresnu reakciju. Ako dva majmuna ne hra
nimo dugo vremena, njihova tijela izluèuju gluko-kortikoide, hormone stresa koje d
anas dobro poznajemo. Na rubu smrti od gladi, da bi pre ivjeli, njihova tijela poèin
ju razgraðivati mi iæe. Ali, ako jednog majmuna hranimo umjetno zaslaðenom vodom, koja n
ema apsolutno nikakvu hranjivu vrijednost, njegova razina glukokortikoida ne ras
te, usprkos èinjenici da nije primio stvarnu hranu. Majmun zapa a da se situacija po
bolj ala, i to je dovoljno da signalizira svome tijelu da je prijetnja izglaðivanjem
pro la.
Istra ivaèi stresa nisu se oporavili od ovog okantnog nalaza. Na koji naèin privid hran
e mo e zamijeniti pravu hranu? Mislim da je jedini razumni odgovor da se majmun iz
nutra osjetio nahranjenim i daje njegovo zadovoljstvo tijelo prihvatilo kao hran
u. Teorija stresa mora se preoblikovati tako da u sebe ukljuèi vezu duh-tijelo, je
r u stvarnom djelovanju reakcije stresa, nevidljivi èinitelji - kao to su tumaèenje,
uvjerenja i stavovi - od izuzetne su va nosti.
Stupnjevi stresa
Kad do ivite stres, tri su stupnja va e reakcije: (1) stresoviti dogaðaj; (2) va a unuta
rnja ocjena tog dogaðaja; (3) tjelesna reakcija. Ono to stres èini tako nezgodnim je
to to - kad je jednom zapoèeo - um nema nad njim nikakvu kontrolu. Reakcija stresa
mo e zapoèeti u potpuno neprikladnoj situaciji, kao to je prometna gu va ili kritika na
poslu, bez nade da æe njena svrha - borba ili bijeg - ikad biti ostvarena.
Moderni ivot pun je vanjskih stresora koji se ne mogu izbjeæi. Grad je u osnovi mon
olitni stroj za proizvodnju stresa, koji iz sebe izbacuje buku i zagaðenja, skupa
s pretjeranom brzinom, prenapuèeno æu, kriminalom i
¦ 142
grubo æu. Glede samo jednog stresa koji je stalno prisutan - zagaðenja bukom - istra iva
nja su ukazala na mnoge tetne uèinke: u blizini zrakoplovnih luka raste broj mental
nih poremeæaja; djeca koja ive u blizini zrakoplovne luke Los Angeles imaju natpros
jeèno visok krvni pritisak; u blizini nekontrolirane buke smetnje spavanja nastavl
jaju se dugo nakon to osoba subjektivno osjeæa da se prilagodila buci; u buènoj radno
j okolini èe æe dolazi do nasilja i nepristojnog pona anja. Buka ne mora biti glasna da
bi bila tetna. Stresoviti uèinak pojavljuje se ako se bilo kakva buka stalno ponavl
ja, a vi nad njom nemate kontrolu.
Upravo ova èinjenica svaljuje teret stresa na fazu 2, ocjenjivanje. Iako niste u s
tanju kontrolirati stresoviti dogaðaj niti svoju reakciju na njega, va a ocjena, vit
alna veza koja premo æuje dogaðaj i reakciju, ovisi o vama. Jednom kad se promijeni nj
eno tumaèenje, svaka se situacija mo e iz obiène pretvoriti u stresovitu. Pojava polic
ajca na mjestu zloèina izaziva veliki strah u kriminalcu, ali za rtvu predstavlja v
eliko olak anje. Dijagnoza raka velik je stres za pacijenta, ali ne i za lijeènika.
Osobni naèin na koji prihvaæamo sve dogaðaje odreðuje koliko su oni stresoviti. Vanjski
stresori su u osnovi samo pokretaèi. Ako niste potaknuti neèim - stresa nema. Nastao
je èak i mit o tome kako neki ljudi uspijevaju zbog stresa. Najuspje niji su u situ
aciji velikog pritiska rokova, te cvjetaju u natjecateljskom okru enju. Meðutim, u s
tvarnosti oni fiziolo ki i nisu pokrenuti. Nitko ne mo e biti uspje an kada tijelo izl
uèuje kortizol i adrenalin; kao to smo vidjeli ovi hormoni uni tavaju tkiva, a njihov
a produljena prisutnost vodi do bolesti.
Uklanjanje stresa tako postaje mnogo slo enije nego se opæenito smatra, jer je tumaèen
je bilo koje situacije u osnovi preslikano iz sjeæanja - na e reakcije na nove situa
cije uvijek su obojene iskustvima iz pro losti. Umjesto da procjenjujemo svaku nov
u situaciju iznova, mi skliznemo u stare kategorije; to se dogaða trenutno i nije
pod na om svjesnom kontrolom. Ako mrzite sirove koljke, bit æe vam neprijatno od samo
jednog pogleda na njih. Ako ste povrijeðeni nakon gorke rastave, va a æe se ljutnja p
ojaviti svaki put kad naiðete na svog biv eg supruga. Nu no je neutralizirati te stare
utiske, jer inaèe nemate kontrolu nad stresom - stresoviti dogaðaj æe automatski pokr
enuti va u reakciju, to vas èini njegovim zarobljenikom.
Istra ivaèi su ovo nesretno stanje nazvali "beznaðe/bespomoænost". Po to starost prate obj
e vrste osjeæaja, istra ivanja o tome vrlo su va na. Klasièni fiziolo ki eksperiment je ta
j da povezete dva mi a jednog s drugim tako da
POBJEDA NAD NEREDOM
143
samo jedan mo e jesti, spavati, hodati i biti aktivan kada za eli, dok drugog samo v
uèe za sobom. Neæe proæi mnogo vremena, a dva æe mi a izgledati znaèajno drukèije; ivotinj
a ima slobodu izbora bit æe sna na i zdrava, dok æe ona koja je izgubila svoju autonom
iju biti bezvoljna, sklona bolestima i ostarjela prije vremena.
Mi kojeg su vukli naokolo nije pretrpio nikakva tjelesna o teæenja, ali gubitak slobo
de izbora dovoljno je stresovit da pokrene uni tavajuæe reakcije unutar tijela. Tije
kom sliènih eksperimenata, laboratorijske ivotinje mogu oboljeti od bilo koje boles
ti, ili, ako je bolest namjerno izazvana - kao na primjer kemijski potaknut tumo
r - njegovo napredovanje se mo e znatno ubrzati. Ako se takori dr e zajedno na malom
prostoru, njihov imunolo ki sustav slabi, a pojavljuju se znaci hipertenzije, neur
oze, bezvoljnosti i poti tenosti. Ako se mladunèad majmuna po roðenju odvoji od majke,
pojavljuje se lo a orijentacija, hiperaktivnost, povuèenost i razni problemi u uèenju
. Opæenito je utvrðeno da stres ubrzava rak kod takora, zeèeva i mi eva, te potièe srèane
adaje.
Presudni èinitelj: tumaèenje
Svatko od nas ima razlièitu razinu tolerancije na stres, ali èini se da, u odreðenoj s
ituaciji, opa anje najveæe prijetnje proizlazi iz:
nepredvidljivosti
nemoguænosti kontrole
nemoguænosti opu tanja napetosti
Kada su ovi elementi prisutni, bezazlena se situacija mo e pretvoriti u stresovitu
, ponekad neumjerenu u odnosu na stvarni podra aj. Nervoznim nas èini vo nja autoputom
iza vozila koje vijuga lijevo-desno, a isto se dogaða i kad, neposredno prije let
a, èujemo da je na let do daljnjeg odgoðen. Obje situacije sadr e element nepredvidljiv
osti. Ako neoprezno zakljuèate svoj automobil a u njemu ste ostavili kljuèeve, iako
znate da æete ga ponovno otvoriti, vrlo je frustrirajuæe èekati, makar i jedan sat, da
se pojavi bravar; automobil je obièno pod va om kontrolom, a sada iznenada vi e nije.
Ako tijekom burne rasprave va suparnik iznenada prizna da ste u pravu, to æe vas i
zluditi; jer, iako ste pobijedili, iznenada ste izgubili ventil kojim æete ispuhat
i svoju ljutnju.
Nepotrebno je reæi daje svakodnevni ivot pun takvih situacija, i kako one
144
dolaze, pohranjujemo sjeæanje na njih i tako pojaèavamo svoju uvjetovanu reakciju. T
ijekom vrlo precizno razraðenih eksperimenata utvrdilo se da za nastanak stresne r
eakcije nije potreban vanjski stres veæ samo zapa anje nepredvidljivosti, nedostatak
kontrole i nemoguænost opu tanja nastale napetosti. Ti su eksperimenti provedeni na
takorima smje tenim u male kaveze, a koji su, pod razlièitim uvjetima, bili izlo eni e
lektriènim udarima.
Nepredvidljivost: Crveno svjetlo koje upozorava takore da dolazi udar, smanjuje r
eakciju stresa u usporedbi sa takorima koji su primali udare bez upozorenja. Sign
al omoguæava ivotinji da mo e predvidjeti udar, a s tako smanjenom napeto æu tijelo se mo
opustiti. takori izlo eni nepredvidljivim udarima moraju biti pozorni cijelo vrije
me, a takvo stanje potièe stres.
Nedostatak kontrole: Dva takora izlo ena su jednakim elektriènim udarima, meðutim, jeda
n od njih mo e pritisnuti polugu kojom im smanjuje uèestalost. Drugi ne mo e uèiniti ni ta
, samo prima udar u isto vrijeme kad i prvi. Zbog toga to nema kontrolu nad situa
cijom, drugi æe takor imati sna nije reakcije na stres, usprkos tome to su udari za ob
je ivotinje jednaki. Jedna od varijacija ovog eksperimenta pokazala je zapanjujuæe
rezultate: ako takor mo e pritisnuti polugu da bi izbjegao udar, a u jednom trenutk
u ga se sprijeèi da to uèini, imat æe stresnu reakciju èak i ako se udar ne pojavi. Cak
i samo sjeæanje da je kontrole bilo a sada je vi e nema, potièe stresnu reakciju.
Nemoguænost opu tanja napetosti: Ako takori tijekom udara mogu gristi komad drveta il
i napasti drugog takora, stresna æe reakcija biti manja. Smanjenje nastaje i kad im
aju ne to piti ili jesti, ili pak kotaè u kojem se igraju.
Milijunima ljudi ivot je tako frustrirajuæi da im je jedina nada za oslobaðanje stres
a pretjerano jelo ili piæe, dok dr ave opet poku avaju izbjeæi svoje nevolje napadajuæi dr
uge zemlje. Sukob mo e nastati oko neèeg to vanjskom promatraèu izgleda beznaèajno, ali f
rustracija i nedostatak kontrole izuzetno su bolni za onog tko mora ivjeti u takv
im uvjetima. Kad netko vama blizak iznenada umre, nepodno ljiv bol i alost javljaju
se zbog neshvaæanja: niste mogli predvidjeti smrt, niste je mogli zaustaviti, i m
nogo puta u takvim sluèajevima nema naèina da se izraze prikriveni osjeæaji gubitka i
napu tenosti. Naroèito je bolno ako imate potrebu izraziti svoje osjeæaje upravo onoj
osobi koja je umrla.
Zbog tih elemenata, medicinskim terminima reèeno, plaæamo visoku cijenu bolesti. Dr.
George Eagle, psihijatar sa Sveuèili ta Rochester istra ivao je 160 sluèajeva iznenadne
smrti za koju nije bilo fizièkog obja njenja: 58%
POBJEDA NAD NEREDOM
145
dogodilo se u vrijeme nakon bolnog gubitka, a 35% tijekom neke velike opasnosti;
samo 6% takvih sluèajeva dogodilo se tijekom do ivljaja zadovoljstva. Po to su mnogi
ljudi pre ivjeli iste gubitke, nije stres taj koji je smrtonosan. Ono to nedostaje
je sposobnost da podnesemo stres. Osjetljivost je va nija od fizièkih èinitelja. Na pr
imjer, kad netko prije pedesete godine umre od srèanog napada, veæinom nisu prisutni
klasièni rizièni faktori -hipertenzija, povi eni kolesterol i pu enje. Najèe æi rak u Amer
, rak pluæa, izravno je povezan s pu enjem, navikom koja veæini ljudi slu i kao izlaz za
frustrirane emocije, zadovoljstvo kojeg se laæaju isto kao to se zatoèeni takor prihv
aæa glodanja komada drveta.
U laboratorijskim uvjetima, ivotinje manje razvijene od takora (na primjer abe) ne
reagiraju na nevidljive stresore. Kljuèni èinitelj je sjeæanje. Ako ivotinja posjeduje
samo primitivno sjeæanje, neæe prepoznati razliku izmeðu dvije situacije. takori se sjeæa
ju neugodne situacije elektriènog udara, pa se stoga mogu obuèiti da pritisnu polugu
da bi izbjegli ponavljanje neugodnosti. Kada se poluga ukloni, njihovo je sjeæanj
e dovoljno da predvide sljedeæi udar - prisutno je oèekivanje. To je nalik èovjeku koj
i u zubarskoj èekaonici poskoèi èim èuje zvuk bru enja; sam zvuk pokreæe oèekivanje bola, k
opet pokreæe reakciju na bol.
U oba sluèaja stresor jest oèekivanje. Ova èinjenica ima velike posljedice na starenje
, jer svi mi unutar sebe sa sobom nosimo èitav svijet - svijet na e pro losti. Oslanja
juæi se na taj svijet i na traume to su u njega utisnute, stvaramo svoje stresove.
Bez sjeæanja na stres, ne bi bilo stresa, jer na e sjeæanje odreðuje to nas pla i ili ljut
. Osjeæamo se frustrirani i bez kontrole kad god nas situacija previ e podsjeæa na pro l
e situacije u kojima smo se isto tako osjeæali. Sjeæanje nas èini starim iznutra; na un
utarnji svijet stari i udaljava nas od stvarnosti koja nikad nije stara.
Zapanjuje savr enstvo ljudskog pamæenja. U ranim danima psihoanalize, Freud je bio z
aèuðen toèno æu kojom su njegovi pacijenti nesvjesno oèuvali pro lost. Mogao je pacijenta b
snog od depresije voditi natrag do traume koju je pro ivio u dobi od dvije godine,
kao na primjer situacije kad su ga roditelji preko noæi ostavili u bolnici poradi
operacije tonzila. Slojevi neosjetljivosti i poricanja prekrili su izvorni osjeæa
j napu tenosti, a ipak, ako je pacijent bio dovoljno hrabar, ovi su se slojevi mog
li postupno ukloniti.
Pacijent se potpuno jasno mogao sjetiti to se te noæi dogodilo u bolnici, ne samo s
vih nijansi osjeæaja veæ i najmanjih fizièkih detalja - koliko je bilo sati, broj kora
ka do operacijske dvorane ili kakve je boje bila kosa medicinske
146
sestre. Za to se i ne bismo sjeæali tih detalja? Oni su u nas utisnuti kao mikroèipovi
koji imaju svoj utjecaj na sve buduæe dogaðaje.
Malo je jednostavnih stresova u ljudskom ivotu, ako ih uopæe i ima, jer kad god se
dogodi ne to novo, aktivira se utisak starih sjeæanja, pokreæuæi onu vrstu stresa koju oèe
kujemo. Na taj naèin stres postaje samoispunjavajuæe proroèanstvo: na e reakcije odgovar
aju na im oèekivanjima. Sjeæanje posjeduje izdajnièku moæ zbog èinjenice da nema druge veæ
se svaki dogaðaj utiskuje u nas uz tumaèenje.
Hormonska veza
Reakcija stresa ukljuèuje i izluèivanje sna nih kemijskih tvari koje tijelo, kao to sam
opisao, mora zaustaviti prije nego samo sebe pozlijedi. Endokrinolozi stresne h
ormone klasificiraju kao glukokortikoide, hormone koje luèe ad-renalne lijezde kao
dio poveæane aktivnosti koju zahtijeva tijelo pod stresom. Zadaæa je glukokortikoida
da potaknu pomak s anabolièkog do katabolièkog metabolizma. Glukokortikoidi u jetri
rastvaraju glukagon koji pohranjuje energiju to je tijelo mo e po potrebi rabiti;
kad je glukagon iscrpljen, isti glukokortikoidi poèinju rastvarati proteine. Pod i
zuzetnim okolnostima, kao u vrijeme opæe gladi, tijelo mora izbjeæi smrt od gladi ra
stvarajuæi svoje vlastite mi iæe da bi odr alo krvni eæer, a i u takvom sluèaju odgovorne
ri su glukokortikoidi.
Najpoznatiji glukokortikoid je kortizol koji ima skrivenu ulogu u starenju odreðen
ih ivotinja, naroèito pacifièkog lososa. Nakon to se izlegu, mladi lososi provedu prve
èetiri godine u moru, a zatim ih tajanstveni nagon odvede tisuæe kilometara do toèno
odreðenog slatkovodnog jezera gdje su roðeni. Nakon herojskog putovanja uz struju pr
eko brzaca i èovjekovom rukom izgraðenih brana, odrasli lososi se mrijeste i gotovo
odmah umiru.
Ono to tjera te ribe da ostare preko noæi, nije puka iscrpljenost veæ unutarnji "star
osni sat", ugraðen u njihovu DNK; on otkucava vrijeme do mrije æenja, a zatim iz adren
alnih lijezda oslobaða ogromnu kolièinu korti-koidnih hormona. Kortizol je, u svih ivo
tinja, sna ni hormon stresa; za lososa to je hormon smrti. Smrtonosan je èak i ako s
e riba izdvoji od ostalih prije selidbe i mrijesti se u idealnom tjelesnom stanj
u.
Satovi starosti pokoravaju se vlastitom rasporedu vremena i ne mare za okolinu.
Ako lososa odnesete uz struju, dobro ga hranite i za titite ga od svakog
POBJEDA NAD NEREDOM
147
stresa, neæete ga spasiti; nakon mrije æenja, biolo ki sat zna da je stiglo odgovarajuæe v
rijeme umiranja. Za prirodu je "odgovarajuæe vrijeme" vrlo prilagodljiv termin. I
vodencvijet, koji ivi samo jedan dan, i divovska koljka, koja ivi vi e od sto godina,
imaju svoj "odgovarajuæi" ivotni vijek. Da bi nekom stvorenju odredila ivotni vijek
, priroda uravnote uje mnoge èinitelje. Kad starenje poène, na njega utjeèu, izmeðu ostalo
g velièina, te ina, metabolizam, hrana, grabe ljivci, rasplodna dob i broj potomaka.
Mi æe, u divljini, ivjeti manje od godinu dana. Ali za to vrijeme to æe stvorenje odra
sti, pariti se, imati mnogo mladunaca i odr ati svoju vrstu. Unutar ravnote e prirod
e, to je dovoljno; ako vrsta mo e sebe odr ati prije no to pojedinci ostare i umru, n
jihova je svrha ispunjena.
Kod ivotinja je starenje vezano za fizièku evoluciju. Svaka se ivotinja razvila do o
ne duljine ivota koja najbolje slu i pre ivljavanju. Kad bi mi evi ivjeli sto godina i s
vake godine imali desetke mladih, svijet bi bio prenapuèen mi evima i grabe ljivcima k
oji bi ih jeli. Meðutim, priroda ne dozvoljava pojavu tako velike neravnote e; sve v
rste imaju svoj ivotni vijek i slijede svoje obrasce starenja. Ponekad je te ko pro
zrijeti namjeru prirode - za to, na primjer, mali smeði i mi i ive dvanaest ili vi e godi
dok bijeli poljski mi evi, jednake te ine i istog brzog metabolizma, jedva pre ivljav
aju jedno ili dva godi nja doba? Èinitelji koji utjeèu na ivotni vijek razlièitih ivotinj
tako su slo eni i tanahni daje te ko objasniti kako ivotinje stare - trenutno postoj
i vi e od tri stotine teorija koje poku avaju ponuditi odgovor na ovo pitanje.
Satovi starenja uznemiruju ma tu jer su nalik na vremenske bombe koje ivotinje, kao
instrument vlastitog uni tenja, nesvjesno nose u sebi. Mnogi biolozi pretpostavlj
aju da ljudska DNK sadr i sat starenja; ako to i jeste istina, taj sat je znatno r
azlièit od onog u lososa jer ljudi ne umiru u istoj ivotnoj dobi. U starom Rimskom
carstvu oèekivani prosjeèni ivotni vijek bio je oko dvadeset osam godina; danas je u
Americi porastao na sedamdeset pet, a za najdugovjeèniju skupinu na svijetu, japan
ske ene, na osamdeset dvije godine i est mjeseci. Za ovo je poveæanje zaslu na znaèajka
koja nas odvaja od ni ih ivotinja - slobodna volja. Trenutak na e smrti nije odreðen u
trenutku roðenja; ljudi pobjeðuju sudbinu gradeæi skloni ta od nepogoda, uzgajajuæi biljke
da bi izbjegli glad i otkrivajuæi lijekove protiv bolesti.
Ipak, biokemijsko nasljeðe to ga nosimo u sebi predstavlja stalnu prijetnju. Kao i
pacifièki losos, na a tijela su sposobna izluèiti velike doze hormona i to bez na e svje
sne kontrole. Na primjer, svaki put kad osjetimo i najmanju
148
opasnost, izluèimo malu dozu kortizola koja je daleko od smrtonosne. Zbog toga mno
gi fiziolozi smatraju da nam tijela nisu dobro prilagoðena modernom naèinu ivota. Tak
oðer nemamo svjesnog udjela u uèinku glukokortikoida u sklopu drugih uni tavajuæih proce
sa: razgradnja mi iæa, dijabetes, umor, osteoporoza, istanjenje ko e, preraspodjela ma
snog tkiva, krhkost krvnih ila, hipertenzija, zadr avanje tekuæine, oslabljenje imuno
lo kog sustava i smanjenje mentalnih sposobnosti.
Sve to su znakovi steroidnog otrovanja, koje prijeti ako se pacijent predugo izl
a e velikim dozama steroidnih lijekova. Kad osoba ne mo e prekinuti stresnu reakciju
ili je ne mo e provesti, njeno tijelo stvara malu dozu steroidnog otrova. Dakle,
opasnost od ponavljanja stresa mnogo je veæa od bilo kojeg, ma kako velikog pojedi
naènog stresa.
Meditacija smanjuje biolo ku starost
Iako je povezanost izmeðu hormona stresa i starenja potvrðena, ostaje problem kako t
e hormone kontrolirati. Po to se reakcija stresa mo e pokrenuti bez upozorenja u dje
liæu sekunde, nije nam moguæe kontrolirati same molekule. Meðutim, jedna duh-tijelo te
hnika ide izravno do korijena stresa te uklanja zapamæeni stres koji pokreæe novi: m
editacija. Kod ljudi koji meditiraju dulje vrijeme, razina kortizola i adrenalin
a èesto je ni a, a njihov obrambeni mehanizam gotovo je uvijek sna niji od prosjeènog.
Prije 1970. godine, o ovim se dobrobitima nije znalo mnogo. Za zapadnu medicinu
meditacija nije znaèila mnogo sve dok mladi fiziolog s UCLA, R. Keith Wallace nije
dokazao da - osim duhovnosti - meditacija ima temeljit uèinak i na tijelo. Tijeko
m niza eksperimenata, koje je, kao dio svoje disertacije, proveo kasnih ezdesetih
godina, Wallace je skupinu dobrovoljaca koji su vje bali tehniku transcendentalne
meditacije (TM) ispitivao raznim instrumentima koji su mjerili njihove vitalne
funkcije tijekom meditacije. Mladi dragovoljci subjektivno su izvje æivali o osjeæaju
sve veæeg mira i unutarnje ti ine. Iako se prethodno smatralo da su potrebne godine
vje banja prije no to se dosegne stanje duboke meditacije, TM tehnika vrlo je brzo
omoguæavala temeljito opu tanje i znaèajne promjene u disanju, srèanom ritmu i krvnom pr
itisku.
TM je zasnovana na tihom ponavljanju posebne sanskrtske rijeèi, ili mantre, èije zvuèn
e vibracije postepeno vode duh izvan uobièajenog procesa mi ljenja u ti inu koja je u
osnovi svake misli. Kao takva, mantra predstavlja
POBJEDA NAD NEREDOM
149-
posebnu poruku poslanu ivèanom sustavu. Po to se mantre u Indiji rabe tisuæama godina,
njihov je toèan uèinak na fiziologiju poznat unutar znanosti o jogi, ili jedinstvu.
Cilj joge je da se um koji misli sjedini sa svojim izvorom u èistoj svijesti. Mode
rni izraz za "èistu svijest" je kvantni prostor, tiha praznina, maternica materije
i energije. Cista svijest nalazi se u procjepima izmeðu misli; ona je nepromjenji
va pozadina na kojoj se odvijaju sve mentalne aktivnosti. Obièno ne razmi ljamo o to
me jer je na um stalno zaokupljen strujom misli, elja, snova, ma tarija i osjeta koj
i ispunjavaju budno stanje svijesti. Zbog toga su drevni indijski mudraci, da bi
pokazali duhu njegov vlastiti izvor u kvantnim dubinama, razvili posebne tehnik
e meditacije.*
Kad je Wallace zapoèeo svoja istra ivanja, znanstveno razumijevanje mehanizma medita
cije nije bilo veliko. On je prvi utvrdio da sjedenje u meditaciji sa zatvorenim
oèima stvara unutar ivèanog sustava stanje "odmorne budnosti" - to znaèi da duh ostaje
budan dok se tijelo duboko opu ta. (Da bi pokazao da se ispitanikov metabolizam sm
anjio dok je on zadr ao budnost, Wallace je fiziolo kim rjeènikom to stanje nazvao "bu
dnim hipometabolièkim stanjem svijesti"). Kad je prvi put otkriveno, stanje odmorn
e budnosti privuklo je znaèajnu pozornost medicinske profesije jer se dotad smatra
lo da su budnost i odmor suprotnosti. Spavanje je hipometabolièko stanje tijekom k
ojeg se smanjuje uporaba kisika, usporava se srèani ritam, a svjesnost nestaje. Na
suprot tome, tijekom budnog stanja uporaba kisika je veæa, srèani ritam je br i, a duh
je budan.
Wallace je prona ao da se tijekom meditacije te suprotnosti sjedinjuju; iako dovol
jno budni da pritisnu dugme svaki put kad su transcendirali (to znaèi do ivjeli isku
stvo èiste svijesti), njegovi su TM ispitanici postigli stanje odmora dvostruko du
bljeg od odmora tijekom spavanja. tovi e, to su postigli vrlo brzo, obièno desetak mi
nuta nakon zatvaranja oèiju, u usporedbi s èetiri do est sati koliko je potrebno da d
osegnemo najdublje opu tanje tijekom spavanja.
Od 1978. godine Wallace je istra ivao uèinke meditacije na starenje. Za
* Opis TM tehnike u ovom tekstu ne ukljuèuje naputke o tome kako meditirati. TM te
hnika se mo e usmeno ili pismeno opisati, ali da bismo je nauèili kako treba, potreb
na je osobna instrukcija od kolovanog TM uèitelja. Tisuæe ljudi zapoèinju s meditacijom
, ali je prerano napu taju; to se dogaða zbog toga to ni ta nije izazovnije od bliskog
odnosa sa samim sobom to ga otvara meditacija. Poèeti s meditacijom bez pravog moti
va gotovo uvijek rezultira neuspjehom, a po to su dobrobiti previ e velike da bi ih
se samo tako odbacilo, odluèio sam, iako nerado, da ne ka em svojim èitateljima kako d
a meditiraju. Mo da æe zbog toga manje ljudi poèeti s meditacijom, ali èistoæa i vrijednos
t uèenja bit æe oèuvana, stoje tim bolje za one koji æe zapoèeti na valjani naèin.
150
skraæeni opis starenja kao cjeline, rabio je tri znaèajke biolo kog starenja: krvni pr
itisak, najbli a toèka jasnog gledanja i prag sluha - ove se tri znaèajke starenjem po
gor avaju. Pokazao je da se dugotrajnom vje bom TM tehnike ove znaèajke unapreðuju, to zn
aèi da je biolo ka starost zapravo smanjena. Prosjeèna biolo ka dob meditanata koji su v
je bali TM tehniku kraæe od pet godina bila je pet godina manja od njihove kronolo ke
dobi; oni koji su redovno meditirali dulje od pet godina bili su dvanaest godina
mladi biolo ki nego kronolo ki.
Ovaj rezultat se potvrdio i za mlade i za starije ispitanike. Kasnija istra ivanja
na skupini od dvije tisuæe meditanata obuhvaæenih planom skupnog zdravstvenog osigu
ranja pokazala su da je njihovo opæe zdravlje znaèajno bolje u svim dobnim skupinama
. U usporedbi s kontrolnom skupinom, TM meditanti su posjeæivali lijeènike upola man
je. Smanjenje se moglo primijetiti u trideset glavnih zdravstvenih kategorija, u
kljuèujuæi 80% smanjenja srèanih bolesti i 50% manje sluèajeva raka nego u kontrolnoj sk
upini. Znaèajno je i to to su meditanti u dobnoj skupini preko ezdeset pet godina im
ali najveæa pobolj anja.
Desetak godina kasnije i sam sam imao prilike sudjelovati u dokazivanju da su ov
e dobrobiti povezane upravo s onom vrstom hormona to sam ih opisao kao oznaèitelje
starenja. Kao lijeènik od 1980. godine preporuèujem TM tehniku i sam je vje bam. Kasni
h osamdesetih godina, moj me kolega dr. Jay Glaser pozvao da se pridru im istra ivan
ju o vrlo zanimljivom steroidu koji se naziva DHEA (dehidroepiandrosteron). DHEA
se obilno luèi iz adrenalnog korteksa, ali je na e razumijevanje njegove uloge samo
opæenito; kru i krvotokom u kolièinama tisuæama puta veæim od seksualnih hormona, testost
erona i estrogena, a ipak njegova prava funkcija nije jasna.
Glaser je odluèio pratiti jednu od znaèajki DHEA-e: to je jedini hormon koji pravocr
tno opada starenjem. Razina DHEA najveæa je oko dvadeset pete godine, ubrzano opad
a nakon menopauze i padne na oko 5% od svoje najveæe kolièine u zadnjim godinama ivot
a. Poznato je da je DHEA predvjesnik hormona stresa kao to su kortizol i adrenali
n, to znaèi da tijelo, svaki put kad stvara te hormone, mora uporabiti neku kolièinu
DHEA-e iz rezerve kojom smo obdareni od roðenja. To obja njava za to se kolièina DHEA-e
tijekom godina smanjuje; meðutim, ovo smanjenje nije uzrok starenju veæ odra ava stres
koji se nakuplja tijekom ivota.
Kada je Arthur Schwartz, biokemièar sa Sveuèili ta Temple, kasnih osamdesetih godina d
avao DHEA-u mi evima i primijetio znaèajno okretanje
POBJEDA NAD NEREDOM
151
procesa starenja, nastalo je veliko uzbuðenje. Stari mi evi vratili su mladenaèku ustro
st, a njihova su krzna ponovno dobila glatku i sjajnu potku; poèetni se rak, bilo
nastao prirodno bilo stvoren umjetno - povukao; predebele ivotinje vratile su se
na normalnu te inu; imunolo ki sustav je ojaèan; ivotinje s dijabetesom znaèajno su napre
dovale. Poèela je trka za patentiranje DHEA molekule, iako, kao to je sluèaj sa svim
hormonima, postoji ozbiljan rizik od tetnih popratnih pojava, a oralno uzimanje D
HEA od male je koristi po to je probavni sokovi rastvaraju.
Glaser je, kao i ja, smatrao da je DHEA oznaèitelj izlaganja tijela stresu. Poznat
o je da se poveæanjem stresa poveæava razina'glukokortikoida, to u isto vrijeme smanj
uje rezervu DHEA-e. S druge strane, visoka razina DHEA-e povezana je s manjom uèes
talo æu bolesti srca i krvnih ila, rakom grudi i osteoporozom. To ima smisla jer svi
bi ti poremeæaji starenja mogli biti povezani sa sna nim stresnim reakcijama. Visoka
razina DHEA-e povezana je s duljim ivotnim vijekom i smanjenjem smrtnosti uzroko
vanom raznim bolestima medu starijim osobama.
Kao daljnji dokaz, pronaðeno je da se razina kortizola znaèajno poveæava kod pacijenat
a koji oèekuju operaciju, ostaje visoka jo dan nakon nje, a razina DHEA-e je malo p
oveæana. Nakon dva tjedna, kortizol je jo uvijek visoko, ali DHEA opada, to ide u pr
ilog teoriji da je rezervoar DHEA-e ispra njen stresom.
Iz svega toga slijedi logièan zakljuèak da - ako netko odr ava svoju razinu DHEA-e, nj
egovo se tijelo uspje no opire stresu, a s manje stresnih reakcija starenje se usp
orava. Nije li to odgovor za to TM meditanti imaju manju biolo ku dob? Oèito je tako,
pa je Glaser ispitivao 328 iskusnih meditanata i usporedio njihovu razinu DHEA-e
sa 1462 osobe koje nisu meditirale (da budem precizan, ispitivao je DHEAS ili d
ehidroepiandrosteronov sulfat).
Svoje je ispitanike podijelio po dobi i spolu. U svim enskim grupama, razina DHEA
~e bila je vi a u meditanata; isto tako bilo je u osam od jedanaest mu kih grupa. Po t
o mlaði ljudi imaju vi u razinu DHEA-e, Glaser je to smatrao dokazom da je proces bi
olo kog starenja kao rezultat vje banja TM tehnike - usporen. Zanimljivo je da se na
jveæa razlika pojavila kod starijih ispitanika. Mu karci stariji od èetrdeset pet godi
na, koji su meditirali, imali su 23% vi e DHEA-e, a ene 47% vi e. Ovaj impresivni rez
ultat neovisan je od prehrane, vje banja, uporabe alkohola i te ine. Opæenito, Glaser
je procijenio da je razina DHEA-e u meditanata jednaka onoj u pet do deset godin
a mlaðih ljudi.
152
Povezivanje uma, tijela i duha
Bez obzira utvrdi li se daje DHEA tako va an hormon kako sada izgleda, ova povezan
ost izmeðu okretanja procesa starenja i meditacije vrlo je va na. Meðutim, znaèenje medi
tacije kao duhovne prakse, èak je i dublje. Duhovnost je njena svrha u Indiji, odn
osno na Istoku. Milijuni "zapadnjaka" upravo zbog toga pogre no pretpostavljaju da
je meditacija ne-fizièka, da se odvija samo "u glavi". Zapravo, ni ta nije samo "u g
lavi" ili samo u tijelu. Kada sam prvi puta susreo Njegovu Svetost Maharishi Mah
esh Yogija, koji je donio TM na Zapad, njegovo uèenje da duhovnost nije odvojena o
d tijela ostavilo je dubok utisak na mene. Bolest i starenje predstavljaju nespo
sobnost tijela da ostvari svoj prirodni cilj, a to je da se pridru i duhu u savr ens
tvu i ispunjenju.
Najveæi saveznik to ga mo ete imati na bilo kom stupnju duhovnog razvoja je va e tijelo
. Iznenaðuje li vas ova tvrdnja? Veæina nas pretpostavlja da se tijelo i duh nalaze
na suprotnim krajevima spektra. Kada osjeæamo ne to to je usredotoèeno na tijelo, kao to
je glad ili eð, bol ili u itak, ne smatramo to duhovnim iskustvom. Senzualnost, koja
obuhvaæa cijeli opseg tjelesnih u itaka, èesto se smatra niskom u odnosu na visine do
kojih mo e doprijeti du a. Ali i duhovnost mora biti senzualna, jer duhovna je osob
a ona koja u potpunosti ivi u sada njem trenutku, to znaèi da potpuno ivi u tijelu. Mah
arishi me potaknuo da uvidim kako je uporaba meditacije kao sredstva protiv star
enja opravdani duhovni cilj.
Na nesreæu, na a kultura èini gre ku smatrajuæi ljudsko tijelo samo strojem, inertnom naku
pinom materije koja djeluje bez vlastite inteligencije. Ova je pogre na zamisao do
vela do druge pogre ke - da se veæina duhovnih ljudi mora odricati tijela, odbaciti
njegove strasti, ili barem poku ati kontrolirati njegove elje.
Ova vrsta predrasuda protiv tijela suprotna je naèinu na koji nas je priroda ustro
jila. Priroda uravnote uje um, tijelo i duh kao sustvaratelje na e osobne stvarnosti
. Ni ta ne mo ete uèiniti - od toga da se zaljubite, preko izgovaranja molitve pa do r
astvaranja molekule surkoze - a da to ne utjeèe na sve to vi jeste. Tijelo je jedin
a pozornica na kojoj do ivljaji mogu ugledati svjetlo dana; ono je 3-D projekcija
milijardi odvojenih procesa koji se odvijaju svake sekunde, ukljuèujuæi i tako dubok
proces kao to je spoznaja Bo je stvarnosti.
U na em dru tvu ljudi pate od osjeæaja daje duh u osnovi odvojen od njih.
POBJEDA NAD NEREDOM
153
Na a tijela savr eno dobro probavljaju hranu i vodu i bez duha; na um djelotvorno mis
li o milijun pojava i bez toga da se osloni na duhovnost. Lako nam je po strani
ostaviti duhovni ivot, èekajuæi da jednog dana nekim, za sada jo nemoguæim skokom, prijeð
mo iz svakodnevnog ivljenja u neku vi u stvarnost.
Svaki je vid stvarnosti djeliæ misterije, odlomak sveprisutne cjeline, ukupnosti o
nog to jeste. Atomi, molekule, stijene, zvijezde i ljudska tijela materijalni su
izraz onog to jeste. Bol i zadovoljstvo su psiholo ki izrazi onog to jeste. Kada se
materijalna, psiholo ka i duhovna dimenzija uravnote e, ivot postaje cjelina i to sje
dinjenje donosi osjeæaj udobnosti i sigurnosti. S èinjenicom da ste okru eni stalnom i
grom stvaranja i uni tavanja, mo ete se suoèiti jedino kad se osjeæate sigurnim u svoje
mjesto u svemiru. Entropiju kao fizièku silu ne mo ete pobijediti, ali se mo ete uzdig
nuti do razine koju entropija ne mo e dodirnuti. Na najdubljoj razini inteligencij
a je otporna na propadanje. Va e stanice dolaze i odlaze, a ostaje znanje va eg tije
la o tome kako naèiniti novu stanicu i to se znanje prenosi generaciju za generaci
jom. Evolutivna inteligencija koju utjelovljuje DNK ima mnogo razina, a na je zad
atak, kao ljudskih biæa, da do ivimo svaku razinu i svaku uèinimo dijelom sebe.
Postoji pet va nih uvida koji nas vode izvan dohvata entropije. Svako doba izra aval
o ih je kroz duhovne tradicije i smisao osobne evolucije:
1. Ja sam duhovnost
2. Ovaj trenutak je upravo onakav kakav mora biti
3. Neodreðenost je dio opæeg poretka
4. Promjena je pro eta ne-promjenom
5. Entropija nije prijetnja jer je nadzire beskonaèna organizirajuæa sila
Ova su shvaæanja va na jer nam omoguæuju da se uzdignemo iznad svijeta v.«>inosti, koji j
e neizbje no uhvaæen u boju izmeðu stvaranja i uni tavanja. 7 perspektiva koju Novi zavj
et naziva "gledanje jednim okom", stanje -' :;:i.-tva u kojem sva zbivanja, bez
obzira koliko u tom trenutku ona bila bolna ili uznemirujuæa, slu e jednom cilju koj
i je inteligentan, ureðen i pun ljubavi. Ova sjedinjujuæa vizija ne mo e se nikome nam
etnuti sve dok je njegova ili njena svijest nije spremna prihvatiti. Ako ste pun
i vlastitog bola i UTjereni u vlastitu ivotnu dramu, to je va a toèka gledi ta, i vi na
nju imate pravo. Meðutim, svatko eli okonèati bol i patnju, i u odreðenom trenutku ras
e osobne evolucije ovih pet uvida bit æe sredstvo va eg osloboðenja od
patnje. Dozvolite mi da ovih pet tvrdnji prevedem u nazivlje nove paradigme.
1. Ja sam duhovnost
Iako je moje tjelesno postojanje ogranièeno na prostor i vrijeme, moja svjesnost n
ije. Ja sam svjestan cijelog polja kao igre stvaranja i uni tavanja. Materija i en
ergija dolazi i odlazi, pojavljuje se i nestaje kao vatrene iskre, a ipak su svi
dogaðaji okupljeni i povezani dubokom inteligencijom to pro ima svaku pojavu. Ja sam
jedan vid te inteligencije. Ja sam polje koje samo sebe oèituje kroz lokalizirane
dogaðaje. Moj duh do ivljava materijalni svijet kroz leæe zapa anja, ali èak i ako ne vid
im i ne èujem ni ta, ja sam jo uvijek ja, vjeèna prisutnost svijesti.
U praksi, ovaj uvid postaje stvaran onda kad nikakav vanjski dogaðaj ne mo e uzdrmat
i va osjeæaj jastva. Osoba koja sebe poznaje kao duh, usred do ivljaja nikad iz vida
ne gubi onog koji do ivljava. Njena unutarnja istina glasi, "Usred smrtnosti ja u
sebi nosim svijest o besmrtnosti."
2. Ovaj trenutak je upravo onakav kakvim mora biti
Sada nji trenutak je dogaðaj u vremenu i prostoru unutar vjeènog kontinuuma. Po to sam t
aj kontinuum ja, ne mo e se dogoditi ni ta izvan mene; zbog toga je sve prihvatljivo
kao dio mog ireg identiteta. Isto kao to svaka stanica odra ava opæe procese u tijelu
, svaki trenutak odra ava sve druge trenutke, pro lost, sada njost i buduænost. Ovaj uvi
d nastaje kada osoba odustane od potrebe da kontrolira stvarnost. Ova je potreba
prirodna reakcija na bol i frustraciju iz pro losti, jer sjeæanje na stare povrede
ono je to nas potièe da upravljamo sada njo æu i predvidimo buduænost.
Kad smo u jedinstvu, svaki je trenutak upravo onakav kakvim mora biti. Sjenka pr
o losti ne pada na puninu moguæu jedino u sada njem vremenu; svaki je trenutak kao èist
prozor koji omoguæuje jednaku radost, jednak do ivljaj onog to se odvija pred vama. G
las unutarnje istine ka e, "Moje su elje dio ovog trenutka, i ono to mi je potrebno
nalazi se sada i ovdje."
3. Neodreðenost je dio opæeg poretka
Odreðenost i neodreðenost su dva vida va e naravi. Na jednoj razini, pojave moraju bit
i odreðene da bi mogle postojati. Na drugoj razini, pojave moraju biti neodreðene je
r inaèe ne bi bilo novog. Evolucija se kreæe naprijed pomoæu iznenaðenja; najzdravije je
prihvatiti daje nepoznato samo jo jedan
POBJEDA NAD NEREDOM
155
naziv za "stvaranje". Ovaj nas uvid spa ava od straha. Shvaæamo da je na a sljedeæa misa
o, sljedeæi udisaj ili sljedeæi otkucaj srca potpuno nepredvidljiv, a ipak se tom po
tpunom otvoreno æu odr ava red. Suprotnosti mogu i moraju postojati zajedno. Zapravo s
ve suprotnosti nosite u sebi, isto kao to kvantno polje u sebi sadr ava dvije velik
e suprotnosti - entropiju i evoluciju. Neodreðenost dogaðaja ne pla i osobu u svijesti
jedinstva, jer ona je sigurna u sebe. Glas unutarnje istine ka e, "Ja prihvaæam nep
oznato jer mi omoguæuje da sagledam nove vidove sebe."
4. Promjena je pro eta ne-promjenom
ivot je vjeèni ples, èiji se plesni pokreti zami ljaju kroz va u svijest. Va e elje i pa
ode put va eg rasta. Po to pa nja uvijek teèe, ples nikad ne prestaje. To je su tina ivlje
ja. Svaki je trenutak dio plesa; dakle, svaki je dogaðaj u prostoru i vremenu smis
len i potreban. On predstavlja red unutar kaosa.
Kada shvatite da ste sigurni unutar ovog nepromjenjivog okru enja, radost slobodne
volje raste. Niste u moguænosti izraziti slobodnu volju ako se bojite da æe ona don
ijeti nesigurnost, nezgode i tragedije. Meðutim, za osobu u jedinstvu, svaki se iz
bor prihvaæa unutar opæeg obrasca. Ako izaberete A, polje æe se prilagoditi va em izboru
; ako izaberete B, polje æe se prilagoditi tome, èak i ako je B upravo suprotno A. P
olje prihvaæa sve moguænosti, jer po definiciji polje jest stanje svih moguænosti. Gla
s unutarnje istine ka e, "Spoznat æu apsolutno igrajuæi se ovdje, u relativnom."
5. Entropija nije prijetnja jer je nadzire
beskonaèna organizirajuæa sila
Va e tijelo odra ava istovremenost postojanja reda i kaosa. Molekule hrane, zraka i
vode vrludaju kaotièno u va oj krvi, ali kad uðu u stanicu, tada se vrlo precizno i ur
eðeno rabe. Neuron u va em mozgu stvara kaotiènu oluju elektriènih signala, a ono to nast
aje su ureðene misli. Kaos je dakle, samo toèka gledi ta. Pojave koje ogranièenoj svijes
ti izgledaju sluèajne nalaze svoje mjesto kada se svijest pro iri. Kad ste u jedinst
vu, shvaæate daje svaki korak k nestajanju, propadanju i uni tavanju samo korak k or
ganizaciji novih obrazaca reda. Kada mo ete zapaziti raðanje koje nastaje iz propada
nja, glas unutarnje istine ka e, "Naizmjeniènim koracima gubitka i dobitka, ti ine i a
ktivnosti, raðanja i smrti, koraèam putem besmrtnosti."
156
Ovo su samo opisi; rijeèi na papiru ne mogu zamijeniti osobni uvid (ono to sam nazv
ao unutarnjim glasom). Meðutim, svi se mi intuitivno elimo osloboditi neudobnosti,
a da bi okonèali unutarnje nezadovoljstvo, potreban nam je zadovoljavajuæi odgovor n
a pitanje tko smo i za to smo ovdje. U svojoj pravoj naravi, ivot je udoban, lagan,
neusiljen i intuitivno ispravan.
To znaèi da je stanje ostvarenja sebe najprirodnije stanje; nakupljanje stresa, uz
starenje koje uzrokuje, ukazuje na to da su naprezanje i napor jo uvijek prisutn
i. Dok nismo ostvareni, ivot je borba. Stalno se poku avamo osloboditi starih povre
da, pobjeæi starim strahovima, i nametnuti kontrolu onom to se ne mo e kontrolirati.
Sljedeæe poglavlje - "U praksi" - posveæeno je okonèanju ove borbe pomoæu tehnike koja j
edina zaista djeluje - valja nauèiti prihvatiti svoj ivot ne kao niz sluèajnih dogaðaja
, nego kao put buðenja èija je svrha maksimalna radost i ispunjenje.
U PRAKSI
Mudrost neodreðenosti
Nesigurnost ivota je pritisak za svakog od nas. U osnovi, dva su naèina da se odupr
emo nesigurnosti - prihvaæanje i otpor. Prihvaæanje znaèi da dozvoljavate dogaðajima da
se odvijaju i da na njih spontano, bez potiskivanja, reagirate. Pru anje otpora zn
aèi da poku avate dogaðaje izmijeniti u odnosu na ono to oni stvarno jesu i na njih rea
girati na poznati, veæ oprobani naèin. Prihvaæanje je zdravo jer vam omoguæava da se osl
obodite stresa èim se pojavio; pru anje otpora je nezdravo jer stvara frustraciju, p
ogre na oèekivanja i dovodi do neispunjenja elja.
U svojoj knjizi Emocionalno slobodan, uva eni psihijatar David Wiscott govori o st
anju nakupljanja osjeæaja kao vrste emocionalnog duga, to on izravno povezuje sa st
arenjem: "Zbog tuge prerano starite. Kad ste u emocionalnom minusu, pesimistièno g
ledate na buduænost, èak i u mlaðim godinama èeznete da se vratite u pro lost i iscijelite
nedostatak ljubavi i moguænosti. Ponekad udite za nekim tko bi se za vas brinuo, el
ite provesti vi e vremena s nekim tko vi e nije ovdje, elite priliku da razgovarate i
oslobodite se emocionalnog tereta ili da se oslobodite zbunjenosti, saznav i konaèn
o to vam se to stvarno dogodilo."
Bezbrojni ljudi nalaze se u emocionalnom minusu koji raste s godinama. Starenje
je psiholo ko stanje u kojem emocionalni minus raste sve dok se tijelo vi e ne mo e no
siti s prisutnim stresom. Rezultat je nemoæ, bolest i smrt. Potrebno je svjesno ra
diti da se ne upadne u ovu zamku. Iako je svaki trenutak dov i stoga u sebi sadr i
moguæu prijetnju, sigurnost se ne nalazi u pro losti. Kao to Viscott pi e, "Mo ete filoz
ofirati, mo ete se aliti, mo ete jadikovati, ali koliko god se eljeli okrenuti i preok
renuti svoja emocionalna iskustva, nikad se ne mo ete vratiti kuæi. Va stvarni dom je
ovo mjesto, ovo vrijeme. Sada njost je vrijeme za akciju, za èinjenje, za postajanj
e i za rast.
Va e je tijelo biolo ki savr eno ustrojeno da ivi u sada njosti i da sada prihvati najveæu
radost i zadovoljstvo. Tijelo nikad ne zna kakav æe krvni ¦otisak imati sljedeæe sekun
de, tako daje moguæ irok raspon pritisaka; ista
157
158
je prilagodljivost ugraðena u sve druge autonomne tjelesne reakcije. Mudrost neodr
eðenosti je ono to dozvoljava da se dogodi nepoznato i da se prihvati kao izvor ras
ta i razumijevanja. Tu mudrost mo emo vidjeti u spontanosti svake stanice i organa
. Obrazac elektriène aktivnosti va eg mozga nikad se, tijekom cijelog ivota ne ponavl
ja dvaput, a upravo ta radikalna neodreðenost omoguæuje vam da imate nove, originaln
e misli. Svake minute umire gotovo 300 milijuna stanica, i nikad se vi e ne pojavl
juje, a upravo ta struja smrti dio je ire struje ivota koja odr ava va e tijelo.
Na em je umu, meðutim, mnogo te e prihvatiti neodreðenost. On se boji promjene, gubitka
i smrti. To je izvor otpora, koji tijelo tumaèi kao stres. Nameæuæi mentalni otpor, st
varate prijetnju s kojom se tijelo mora boriti. Neki æe ljudi na vrtuljku vri tati o
d zadovoljstva, a neki od u asa. Vo nja je ista, ali oni koji se sputavaju i napinju
svoje tijelo, potièu struju hormona stresa i do ivljavaju u as. Onaj tko se opusti i
dozvoli da ga vo nja nosi, do ivljava ushiæenje.
U sljedeæoj vje bi nauèit æete kako da u svijesti obnovite stanje prihvaæanja, tako da ivo
u sada njosti bude, stoje vi e moguæe, ispunjavajuæi. Meðutim, potrebno je da najprije os
jetite koliko zapravo otpora pru ate. Na a je psiholo ka obrana vrlo vje ta u skrivanju
ove èinjenice od nas samih; po definiciji, potisnute emocije su one koje ne osjeæamo
. Meðutim, otpor stvara izdajnièki obrazac pona anja - kontrolu. Prisila posjedovanja
kontrole ukorijenjena je u strahu i prijetnji. Èak i ako ne mo ete savladati prijetn
ju, kontrolirano pona anje sakriva njenu prisutnost.
UPITNIK O KONTROLI
Oznaèite tvrdnju ako se ona na vas odnosi èesto, uglavnom ili gotovo uvijek. Neke od
tvrdnji nisu vrlo laskave, meðutim poku ajte prema sebi biti to otvoreniji i iskreni
ji.
1. Volim kontrolirati radnu situaciju i mnogo vi e volim raditi sam nego s drugima
.
2. Kad sam pod pritiskom, najlak e pokazujem ljutnju ili razdra ljivost.
3. Rijetko bilo kome ka em da mi je potreban.
POBJEDANADNEREDOM 159 ¦
4. Sklon sam èuvanju starih povreda. Radij e nego da drugoj osobi ka em da me je pov
rijedila, ma tam o tome da joj vratim istom mjerom.
5. Prilièno sam nezadovoljan naèinom na koji se moja braæa i sestre odnose prema meni.
6. Sto vi e novaca potro im na nekoga, to znaèi da ga vi e volim.
7. Nepravdu koju su mi drugi poèinili dr im za sebe.
8. Ako se moj odnos s nekim pokvari, elim uzeti natrag sve to sam toj osobi kupio.
9. Ako su u mojoj kuæi, ostali moraju po tovati moja pravila.
10. Te ko priznajem da sam ranjiv. Ne govorim èesto "Nisam u pravu", a da to zaista
i mislim.
11. Bolje je njegovati vlastite rane, nego pokazati drugome da sam slab.
12. Bolje govorim nego slu am.
13. Ono to elim reæi obièno je va no.
14. Mislim da drugi ne pridaju mojem mi ljenju onu te inu koju bi morali.
15. Imam prilièno dobar osjeæaj za ono to je dobro za druge.
16. Barem su me jednom u ivotu uhvatili da otvaram tudu po tu.
17. Ljudi me smatraju ciniènim ili negativnim.
18. Imam visoke standarde koje drugi èesto brkaju s kriticizmom.
19. Sklon sam perfekcionizmu. Smeta me kad se posao ne obavlja kako valja.
20. Ako mi se netko emocionalno pribli i, osjeæam se neudobno.
21. Nakon to prekinem neki odnos i razmi ljam o tome, vidim da sam uglavnom bio u p
ravu.
22. Èist sam i uredan. Volim svoj naèin i te ko mije ivjeti s nekim tko je neuredan.
23. Dobro planiram svoj dan i toènost mi je va na.
24. Brinem se za potrebe drugih ljudi, ali se razoèaram kad se oni isto tako ne br
inu za moje.
Imam logièno obja njenje za svoje pona anje, iako ga drugi ne mogu uvijek prihvatiti.
Nije mi va no ako me drugi ljudi ne vole.
Po mojem mi ljenju, veæina ljudi ne izra ava stvarne motive za svoje pona anje.
Ne znam kako postupati s buènom i zloèestom djecom.
Jo uvijek krivim svoje roditelje za mnoge probleme koje imam, ali im to nisam rek
ao.
Kada se svaðam sa svojom suprugom ili partnerom, ne mogu, a da joj/mu ne predbacim
stare optu be.
Ukupni zbroj_
Rezultati: 0-10 bodova
Va a osobnost nije pod prevagom potrebe da kontrolirate. Vjerojatno se osjeæate "kod
kuæe" sa svojim osjeæajima i tolerantni ste prema drugim ljudima. Shvaæate da niste s
avr eni i zato razumijete pogre ke drugih. Nije vam te ko dopustiti dogaðajima da idu sv
ojim tijekom, a iznenaðenja vas ne izbacuju iz ravnote e. Visoko cijenite spontanost
i izra avanje emocija.
10-20 bodova
Èesto imate potrebu za kontrolom. Imate vi e strahova i povrijeðenih osjeæaja nego to to
pokazujete. Nije vam toliko va no da budete glavni, ali vam jeste va no da imate svo
j naèin. Smatrate se organiziranom i djelotvornom osobom, ali nije tragedija ako s
tvari malo izmaknu kontroli. Mo ete pronaæi nekoga s kim mo ete biti iskreni i otvoren
i, ali èak i s tom osobom postoji granica do koje mo ete iæi.
Vi e od 20 bodova
Vi ste osoba koja voli kontrolu. Osjeæate daje kontrola potrebna jer ljudi èesto pov
reduju va e osjeæaje, a sjeæanje na to dopire vam sve do bolnog djetinjstva. Da biste
se saèuvali od daljnjih povreda, poku avate kontrolirati svoje osjeæaje, to u osnovi zn
aèi da ih vrlo probirljivo otkrivate drugima. Va a potreba da budete glavni, odnosno
da se sve odvija na va naèin, tjera ljude od vas, usprkos èinjenici da se jako trudi
te kako biste se brinuli o njihovim
160
25.
26. 27.
28. 29.
30.
POBJEDA NAD NEREDOM
161
potrebama. Jedini osjeæaj koji bez te koæa pokazujete je ljutnja ili razdra ljivost. Sta
lno obja njavate svoje motive i obrazla ete za to ste takvi kakvi jeste, ali to vam ne
poma e da dobijete ono to elite, a to je ljubav i pa nja drugih ljudi.
Svrha ovog upitnika nije da bi se nekoga oznaèilo lo im zato to je sklon kontroli. Gu
bitak kontrole je za veæinu ljudi izuzetno neugodno stanje, pa svi tro imo energiju
da odr imo kontrolu. Ali, postoji zdrav i nezdrav naèin da bismo u tome uspjeli. Zdr
av je naèin da budemo dovoljno sigurni u sebe ( to znaèi u svoju vrijednost, privlaènost
i postignuæa) da nas vanjski dogaðaji ne pokolebaju. Nezdrav naèin je da upravljamo l
judima i dogaðajima tako da bismo prikrili vlastitu slabost i nesigurnost. Najprij
e morate sami sa sobom biti iskreni; morate poznavati svoja ogranièenja - to vas èini
slabim, a to jakim. Poznavanje sebe je sidro koje omoguæuje da podnosimo nepredvid
ljivost.
Jednom mi je neka mudra osoba rekla, "Ako moj pristup situaciji ne djeluje, vjer
ujem da moram jo ne to nauèiti. Ili æe mi netko drugi pru iti pomoæ ili æe tijek dogaðaja
riti stoje potrebno. U svakom sluèaju, neæu stiæi do odgovora sve dok ne priznam da mo
je djelovanje nije savr eno." Ljudima koji imaju sklonost k nezdravoj kontroli ned
ostaje takva prilagodljivost i skromnost; oni uporno poku avaju nadgledati dogaðaje
i tra e opravdanja da bi uvijek bili na ispravnoj strani u svakom sukobu. Takvo po
na anje stvara nesklad unutar njih, ali i nesklad s okolinom. Cijena kojom plaæaju s
voju nesposobnost sastoji se u tome to nikad zaista ne dozive podr ku koja bi se po
javila kad bi dopustili ivotu da teèe u njih, oko njih i kroz njih.
Prva vje ba: Oslobaðanje od vlastitih tumaèenja
Va ivot mo e biti toliko slobodan koliko je slobodno va e zapa anje. Kad god promatramo
neku situaciju, u njoj vidimo svoju pro lost, jer svaki se dogaðaj tumaèi, a tumaèenja s
u ukorijenjena u pro losti. Ako ste se u djetinjstvu bojali pauka, taj æete strah pr
enositi na dana njeg pauka; ako vam je otac bio alkoholièar, va sud o nekome tko pije
bit æe zasjenjen bolnim pro lim iskustvom. Shvaæanje da sve, ma kako beznaèajno bilo, z
apravo tumaèimo, va an je korak k oslobaðanju od pro losti. Shvatite da uvijek vidite st
vari s jedne toèke gledi ta. Ako se, na primjer, borite s nekim, èvrsto zadr avanje va eg
gledi ta èini drugu osobu prijetnjom, dok priznavanje da oba suprotna stajali ta mogu
biti ispravna, uklanja prijetnju.
162
Prisjetite se da je druga faza reakcije stresa - procjena - jedina faza u kojoj
se tjelesna reakcija mo e kontrolirati. Jednom kada ste situaciju procijenili kao
opasnu, va e æe tijelo automatski reagirati nekom vrstom stresne reakcije. Stoga je
va no preispitati svoje tumaèenje. Stara tumaèenja obièno ne vrijede izvan originalne si
tuacije u kojoj su prvobitno nastala. Jedini naèin na koji mo ete okonèati stres je da
ga zapazite zavr enog. 0 tome bi se moglo mnogo toga reæi. U svom vlastitom ivotu po
ku avam pristupiti svakoj stresovitoj situaciji s namjerom da razgradim opasnost k
oju ona za mene sadr i. U tome mi poma e pet koraka:
1. Shvaæanje da tumaèim. U situaciji sukoba, poku avam sam sebi reæi daje moje gledi te og
ranièeno; ne posjedujem autorska prava na istinu.
2. Odla em na stranu stari obrazac razmi ljanja. Kad se osjeæam napeto, to je znak da
se prekruto dr im moje toèke gledi ta.
3. Gledam na situaciju iz nove perspektive. Usmjeravam pozornost na osjete u tij
elu, i kad to èinim, moj um neizbje no poèinje na situaciju gledati drukèije.
4. Propitkujem svoje tumaèenje kako bih utvrdio vrijedi li jo .
5. Usmjeravam se na proces, ne na rezultat. Stres se javlja uvijek kada se usmje
rite na to kako ne to treba zavr iti. Grije ite u mi ljenju ako smatrate da se dogaðaji mo
gu kontrolirati ili prisiliti tako da stvore predvidljivi rezultat. Da bih prevl
adao ovu sklonost i izbjegao la nu kontrolu, podsjeæam se da nije potrebno znati kud
a idem da bih u ivao na putu kojim idem.
Kad prolazim kroz ovih pet koraka, vrlo brzo nestaju dnevne smetnje koje stvaraj
u neodgovarajuæi stres. Poku avam dogaðaje primiti opu teno; ponekad se dogodi previ e tog
a, pa reakcija stresa poèinje prije nego na nju obratim pozornost. Kad se to dogod
i, jedino je razumno to prihvatiti; tijelo se neæe vratiti u svoje nestresovito st
anje sve dok se reakcija ne dovr i.
Vje ba se sastoji u tome da proèitate i razmislite o pet predlo enih koraka za promjen
u svog tumaèenja, a zatim da ih i primijenite. Najprije valja primijeniti ovu tehn
iku na dogaðaje iz pro losti. Pomislite na nekoga tko vas je povrijedio i kome ne mo e
te oprostiti. Ovih pet koraka mogu vas dovesti do sljedeæeg razmi ljanja:
1. Osjeæam se povrijeðeno, ali to ne znaèi daje ta osoba zla i da me namjerno povrijed
ila. Ona ne poznaje moju pro lost, niti
POBJEDA NAD NEREDOM
163
ja njezinu. Usprkos mojoj povrijeðenosti, uvijek postoji druga strana prièe.
2. Veæ su me i prije tako povrijedili, i stoga je moguæe da sam prebrzo procijenio t
aj dogaðaj. Trebao bih svaku pojedinost do ivjeti onakvom kakva jeste.
3. Nije potrebno da na sebe gledam kao na rtvu. Bilo je sluèajeva kad sam bio na dr
ugoj strani sliène situacije. Nisam li se osjeæao uvjeren u ispravnost svojih motiva
? Jesam li pridavao vi e pa nje osjeæajima drugih nego to je sada pridavano mojim?
4. Hajde da na trenutak zaboravim svoje osjeæaje. Kako se osjeæala ta druga osoba? M
o da je samo izgubila kontrolu ili je bila suvi e zaokupljena sobom, a da bi primije
tila moj bol.
5. Ovaj mi dogaðaj mo e pomoæi. Nije mi va no da okrivim tu osobu ili da joj vratim. elim
pronaæi to to u meni izaziva osjeæaj opasnosti. Sto vi e o tome razmi ljam, to mi se vi e
ni da je ovo prilika da preuzmem odgovornost za svoje osjeæaje. Zbog toga mi je la
k e oprostiti, jer svatko tko me nauèi pone to o meni samom, zaslu uje moju zahvalnost.
Kad se naviknete na ovaj naèin svjesno i pa ljivo ispitivati svoja stara tumaèenja, st
varate prostor za spontane trenutke slobode. To su trenuci kad se va stari obraza
c mi ljenja ra èisti u bljesku uvida. S tim bljeskom dolazi osjeæaj olak anja, jer gledate
na stvarnost kakva jeste, a ne na odraz svoje pro losti. Najvrednije u ivotu - lju
bav, suosjeæanje, ljepota, opro taj, nadahnuæe - sve nam to mora doæi spontano. Mi samo
mo emo za njih pripremiti teren (jedan moj duhovni prijatelj nazvao je to "bu enjem
rupe u èetvrtoj dimenziji").
Uvid donosi osjeæaj velike slobode. Poznajem èovjeka koji godinama nije mogao a da s
e na Dan zahvalnosti burno ne posvaða sa svojim ocem. Tada je do ao jedan Dan zahval
nosti kad je on navr io èetrdeset, a otac sedamdeset pet godina. "Moj me otac doèekao
na aerodromu i, kao i obièno, prtljagu smo èekali prijateljski raspolo eni. Meðutim, nij
e pro lo ni pola sata i veæ smo poèeli igrati na e uobièajene suparnièke uloge. Poku avao s
ostati miran, ali sam znao da æe, èim uðemo u auto, poèeti kritika mog naèina vo nje i da æ
ada "zakuhati". U odjelu za prtljagu nismo mnogo govorili - to je mjesto gdje ob
ièno vi e nemamo to reæi jedan drugom. Stigao je moj kovèeg i ja sam posegnuo za njim, al
i me otac odmaknuo da bi ga uzeo umjesto mene i odnio
164 ¦
do automobila - to je dio rituala koji se dvadeset godina nije promijenio. Meðutim
, ovaj put se otac, uzimajuæi kovèeg, malo spotaknuo, a ja sam tada prvi put primije
tio da je zaista ostario. Mogli biste pomisliti da to i nije neki veliki uvid, a
li tada sam shvatio da se cijelo vrijeme usporeðujem sa svojim ocem kao u vrijeme
kad sam ja bio sedmogodi njak, a on onaj sna ni odrasli mu karac. Da mu ne bih povrije
dio ponos, nisam uzeo kovèeg. Meðutim, ovaj put ga nisam slijedio do automobila kao
maleni djeèak svog dominantnog oca. Uvidio sam daje elio pomoæi: to je bio njegov naèin
da poka e kako me voli. Te ko je opisati koliko je ova preobrazba bila sna na."
Ovo je iskustvo savr eni primjer kako uklanjanje starih tumaèenja omoguæuje nastanak n
ove stvarnosti. Cesto putujuæi, primijetio sam da mi ka njenje na zrakoplov, to mi se
dogaðalo neobièno èesto, uzrokuje sve vi e i vi e stresa. Jednom sam, trèeæi tako prema ul
u zrakoplov, samo da bih vidio kako se rampa za putnike polako spu ta, osjetio èvor
u elucu i izluðujuæi osjeæaj osujeæenosti. Meðutim, tada mi je na pamet palo pitanje, "Ho
li se, tijekom godine, moja supruga promijeniti zbog toga to sam propustio ovaj z
rakoplov?" Uèinak ovog pitanja bio je gotovo èaroban: srce mi je prestalo lupati, di
sanje se smirilo, mi iæi se opustili, èvor u elucu nestao, a crijeva se prestala buækati.
Propitujuæi svoje tumaèenje, shvatio sam daje moj problem bio stres, a ne propu teni z
rakoplov. Tijelo mi je bilo uvjetovano na stav, "0, ne! Ne opet!", a upravo se o
d toga sastoji veæina stresnih reakcija. Prisjetite se posljednje braène svaðe, kritik
e na poslu ili neprijateljskog pitanja iz publike kojoj dr ite predavanje i javlja
se potpuna reakcija stresa. Osjeæao sam se kao takor koji u oku skaèe èak i kad nema el
ektriènog udara. Jer, kad sam pobli e razmislio, propu teni let nije imao znaèaja. Uklan
janje pogre nog tumaèenja oslobodilo je moje tijelo starih navika.
Druga vje ba: Lju tenje luka iz pro losti
Pro lost se u nama nalazi u slojevima. Va unutarnji svijet pun je slo enih odnosa, je
r u sebi sadr i pro lost ne samo onakvu kakva je bila veæ i onakvu kakva bi, prema va oj
elji, morala biti.
Sve ono to se moralo dogoditi drukèije, dogodilo se drukèije na mjestu gdje ste pobje
gli u ma tanje, osvetu, aljenje, tugu, samosa aljenje i krivnju. Da biste se oslobodi
li tih smetnji, morate shvatiti da postoji dublje mjesto gdje je sve u redu.
U Siddharthi, Hermann Hesse pi e, "Unutar tebe je nepomiènost i svetost
POBJEDA NAD NEREDOM
165
u koju se mo e bilo kada povuæi i biti to to jesi." Taje svetost jednostavna svjesnost
o udobnosti koja se ne mo e smesti vanjskim dogaðajima. To mjesto ne osjeæa povrede n
i bol. To je mentalni prostor koji se tra i kroz meditaciju, to je, vjerujem, najva n
ija potraga uopæe. Meðutim, èak i ako ne meditirate, tom se mjestu mira mo ete pribli iti
sljedeæom vje bom:
Napi ite sljedeæu reèenicu:
Savr en sam takav kakav jesam; u mom ivotu sve djeluje u smjeru konaènog cilja; ja sa
m voljen i ja sam ljubav.
Nemojte zastati da biste analizirali ovu reèenicu. Samo je napi ite. Kada zavr ite, za
tvorite oèi i dozvolite da se pojavi bilo kakva misao, a zatim zapi ite prvo to vam p
adne na pamet (zapi ite je ispod gornje reèenice). Va a prva misao vjerojatno æe sadr avat
i mnogo otpora, èak i ljutnje, jer nièiji ivot nije savr en i te ko je povjerovati da se
sve odvija upravo onako kako bi trebalo. (Tipièna reakcija: "Bez veze!"; "To je be
smisleno!"; "Ne!") Ako je va a reakcija slièna tome, iskrena je.
Sada, bez zastoja, napi ite reèenicu ponovno, zatvorite oèi i jo jednom zapi ite prvo to
am padne na pamet. Nemojte se zaustavljati da biste analizirali svoju reakciju.
Nastavite vje bu sve dok niste dvanaest puta ispisali gornju reèenicu i reakciju na
nju. Iznenadit æete se koliko se va e reakcije mijenjaju; posljednja reakcija veæine l
judi bit æe mnogo pozitivnija od prve. U naèelu, ova vam vje ba omoguæuje da oslu kujete u
nutarnje razine svoje svijesti.
Kod veæine ljudi otpor je najveæi na povr ini, jer tu djeluje najveæi dio javnih reakcij
a. Va e dru tveno jastvo, ono koje se pona a na naèin koji se od njega oèekuje, prilièno je
povr no; prvenstveno je izvje bano da ostavi dobar utisak i da se ne otkriva previ e.
Ti gornji slojevi va e svijesti neæe sna no reagirati na izjavu poput ove, "Ja sam lju
bav". Na dubljoj razini, dolazimo do najsvje ijih frustracija, elja i potisnutih os
jeæaja. Kada dodirnete te razine, mo e doæi do sasvim neoèekivanih ili iracionalnih reak
cija. Izjava "Ja sam ljubav" mo e potaknuti nastup bijesa, povezan s nedavnim dogaða
jem tijekom kojeg se uopæe niste osjeæali voljenim.
Jo dublje nalaze se razine gdje su pohranjeni najèvr æe ukorijenjeni osjeæaji. Ako se u o
snovi osjeæate nevoljenim, na toj bi razini moglo biti mnogo bola i otpora. Ali èak
i ispod najkruæeg uvjetovanja, postoji razina svijesti koja se bez suprotstavljanj
a sla e s rijeèima "Ja sam ljubav".
166
Razlog zbog kojeg mo ete voljeti i biti voljeni je u tome to ova razina va e svijesti
potièe te osjeæaje; na toj se razini spoznaju najdublje ljudske vrijednosti. Bez to
g znanja - ne samo o ljubavi, veæ i o ljepoti, suosjeæanju, povjerenju, snazi i isti
ni - te bi rijeèi bile besmislene. Ljubav je dio osnovne ljudske naravi. Prepoznaj
emo je jer titra u nama, koliko god daleko od svjesne razine. Sposobnost da se iv
i s te razine donosi potpuno ispunjenje, ali to se dogaða tek kad razrije imo razine
sukoba i suprotnosti koje stvaraju na otpor.
Kada se opirete tijeku ivota, zapravo se opirete svojoj vlastitoj unutarnjoj nara
vi, jer sve to nam se dogaða odraz je nas samih. To nije misticizam; to je dio meha
nizma zapa anja. Zapaziti znaèi shvatiti smisao. Stijena nije stijena sve dok niste
bliski s njenim sadr ajem; stijena bi inaèe bila besmisleni osjetilni podra aj, kao ka
d promatrate arapsko ili æirilièko pismo, a ne poznajete ga. Potrebno je nauèiti stran
i jezik, potrebno je nauèiti o objektima u svijetu "tamo vani", ali nije potrebno
uèiti o tome kako postojati, kako biti. Postojanje je prirodno; imati ljudski ivèani
sustav, znaèi biti. Zajedno s tim ivèanim sustavom dolazi i ljudska svijest, znanje d
a ste èovjek nasuprot drugim vrstama.
S tim znanjem nastaje i primordijalni osjeæaj zbog kojeg reagiramo na ljubav, povj
erenje, suosjeæanje i druga osnovna emocionalna stanja. Ona su na poèetak, ali ona su
i ono to tra imo, jer svako od njih mo e rasti. ivjeti s razine svijesti koja ka e "Ja
sam ljubav", znaèi ivjeti s razine s koje mo emo rasti. U ranim stadijima osobne evol
ucije, veæina ljudi ne poznaje ta osnovna stanja. Pitaju se jesu li sna ni, vrijedni
, mogu li voljeti i imaju li povjerenja. Ta se stanja ne mogu spoznati ako ih po
ku avate dokazati samom sebi. Zelja da se ljubav zaslu i dobrom akcijom, dobrim pona a
njem, uèenjem igara dru tvene privlaènosti itd. uvijek zavr ava neuspjehom. Jer jednom,
kad se prestanete pona ati na taj izvje bam naèin, u osnovi vam ostaje sumnja, a to je
osjeæaj od kojeg ste zapoèeli.
' Kraj potrage za ljubavlju je iznad pona anja, jer kad um odluèi pogledati unutra,
ta se potraga pretvara u potragu za osnovnim jastvom, sebstvom koje zna - "Ja sa
m ljubav". Na svakoj razini svijesti nalazi se istina o vama samima, ali nakon to
olju tite sve slojeve luka, ostaje vam najtemeljitija istina: vi ste ljubav, vi s
te suosjeæanje, vi ste ljepota. Vi ste postojanje i bivanje. Vi ste svijest i duh.
Svaka od ovih reèenica je potvrdna, a to znaèi, kao to sama rijeè govori, da potvrðuje n
e to, da ka e "da". Ova nas tehnika izuzetno sna no podsjeæa na na u vlastitu narav, tovi
odsjeæa nas na na u svrhu, a to je da rastemo do toèke gdje znanje - "Ja sam ljubav" n
ije vi e pokopano u tamne dubine, veæ izlazi na povr inu na e svijesti.
POBJEDA NAD NEREDOM 167
Treæa vje ba: ivjeti u sada njosti
Sve to mislite i osjeæate odra ava ono to jeste. Ako razmi ljate i osjeæate s povr inske
ine, to je ono to vi zaista jeste. Da biste dublje zaronili u sebe, i na kraju st
igli do mjesta gdje ste ljubav, suosjeæanje, povjerenje i istina, morate slijediti
put svojih sada njih reakcija. Osoba koja se osjeæa nevoljenom mo e pronaæi ljubav u sv
om èistom obliku, ali morat æe se probijati kroz slojeve otpora koji zaustavljaju os
jeæaj èiste ljubavi. Va i sada nji osjeæaji odra avaju trenutno stanje va eg ivèanog susta
vim utisnutim pro lim do ivljajima. Kad god ne to do ivite, taj se do ivljaj utiskuje u va
s, to znaèi da je veæina va ih reakcija odjek pro losti. Zapravo i ne ivite u sada njosti
Meðutim, barem u sada njosti - reagirate. Upravo na toj osnovi poèinje potraga za prav
im jastvom. Va i osjeæaji su usmjereni na sada njost. Osjeæaj je misao povezana s osjeto
m. Misao se obièno odnosi ili na buduænost ili na pro lost. Ali osjet je sada njost. Va u
mje brz u povezivanju osjeta s mislima, ali kad smo bili djeca, na i su prvi do ivlj
aji i emocije bili mnogo jaèe povezani s tjelesnim osjetima. Nismo se suzdr avali ni
ti previ e razmi ljali oko plakanja kad smo se smoèili, kad nam je bilo hladno, kad sm
o bili usamljeni, upla eni itd. Na um nije poznavao rijeèi kao stoje lo e ili ne. Lo e va
s uèi da su neke misli sramotne; ne vas uèi da se oduprete svojim vlastitim nagonima
.
Kasnije su se pojavile slo enije rijeèi i tumaèenja. Kad smo, kao odrasli, sami sebi z
abranili trenutni do ivljaj emocije, pred na im umom je bljesnuo niz rijeèi koji nas j
e izbacio iz sada njosti u pro lost ili buduænost. Da bismo emociju osjetili potpuno,
da bismo je do ivjeli i tako se je oslobodili, moramo biti u sada njosti, u jedinom
trenutku koji nikad ne stari.
Ogoljele do sr i, emocije potièu samo dva osjeta - bol i u itak. Svi elimo izbjeæi bol i
tra imo u itak; stoga, sve slo ene emocionalne situacije u kojima se nalazimo, rezulta
t su na e nesposobnosti da slijedimo te osnovne porive. Psihijatar David Viscott s
veo je emocionalnu slo enost na jednostavni ciklus koji se tijekom ivota bezbroj pu
ta ponavlja. Taj ciklus poèinje u sada njosti, gdje se do ivljava samo bol i u itak, a z
avr ava sa slo enim osjeæajima usmjerenim iskljuèivo prema pro losti, kao to su krivnja i
epresija. Ciklus emocija je sljedeæi:
168
Sada nji se bol do ivljava kao povreda.
Pro li se bol do ivljava kao ljutnja.
Buduæi se bol zapa a kao napetost.
Neizra ena ljutnja, koja je preusmjerena na sebe i zadr ana unutra, naziva se krivnj
a.
Raspr ivanje energije nastalo preusmjeravanjem ljutnje prema unutra, naziva se dep
resija.
Ovaj nam ciklus govori da su potisnute povrede odgovorne za irok raspon psiholo kih
poremeæaja. Potisnuta povrijeðenost izra ava se kao ljutnja, napetost, krivnja i depr
esija. Jedini naæin da savladamo te razine bola jest da pronaðemo to to boli kad se b
ol pojavi, da se s tim obraèunamo i da nastavimo dalje. ivjeti u sada njosti znaèi biti
dovoljno iskren da se izbjegne "lagana" emocija kao to je ljutnja, i da se izraz
i povrijeðenost, to je mnogo te e nego uæi u sukob. Kad se povrijeðenost ne rje ava u sada
osti, zaèarani krug ljutnje, napetosti, krivnje i depresije samo se pogor ava.
Ova se vje ba sastoji u tome da nauèimo kako osjeæati sada njost:
\ 1. Shvatite da je povrijeðenost najtemeljitiji negativni osjeæaj. Ne mo ete biti u s
ada njosti, a da niste spremni osjetiti povrijeðenost.
2. Osjeæajte svoje osjete. Oduprite se porivu da otklonite to to osjeæate ili da taj
osjet pretvorite u ljutnju.
3. Osobi koja vas je povrijedila, recite to osjeæate.
\^ . 4. Izrazite svoju emociju i nastavite dalje.
Ova bi se vje ba mogla uèiniti vje banjem patnje, ali je zapravo vje banje slobode. Nije
ugodno biti povrijeðen, ali, taj je osjeæaj stvaran. On vas vraæa u sada njost, dok vas
uvjetovane reakcije kao to su ljutnja, napetost, krivnja i depresija izbacuju iz
sada njosti. Jednom kad ste u sada njosti, mo ete pratiti trag svojih emocija do njih
ovog izvora, koji nije bol veæ ljubav, suosjeæanje, istina - va pravi ja.
Nema druge svrhe patnje osim da vas vodi do istine. Sam po sebi, bol nema vrijed
nosti osim kao znak da ga se morate osloboditi. Kad je dijete povrijeðeno, ono plaèe
, izbacuje povrijeðenost iz sustava i zatim se opu ta. Ponovno stjeèe osnovno stanje t
ijela koje je u itak, lakoæa i ugoda. Ako to elite osjetiti, morate biti ono to jeste,
a to znaèi osloboditi se starih sklonosti, koje smo svi nauèili u djetinjstvu, poti
skivanja ili skrivanja svojih emocija.
POBJEDA NAD NEREDOM
169
Obraæanje pozornosti na bol omoguæuje vam da se oslobodite bola èim je nastao. To se d
ogaða prirodno - tijelo to eli - a pa nja je iscjeljujuæa sila koja to èini. Obraæanjem pa
e na svoje osjeæaje pribli avate se stanju svjedoèenja; promatrate bol, a on vas vi e ne
uvlaèi u sve druge nuspojave kao to su sramota, izbjegavanje ili poricanje. U èinu s
vjedoèenja, nastaje uvid. Potrebna je odvojenost da biste stekli razumijevanje, a
ako vas va bol zarobi, neæete vidjeti razlog koji le i iza njega. Nitko vas ne mo e pov
rijediti danas, a da ne pokrene povrijeðenost iz pro losti. Da biste prona li sebe, po
trebno je razumjeti ovaj proces.
Kad nauèite reæi, "Osjeæam se povrijeðen", i zaista osjetite to to znaèi, razvit æete vi e
renosti. Pla imo se slo enih emocija, jer one su sna nije od prirodnog mehanizma opu tan
ja. Nije lako osloboditi se krivnje ili depresije. To su sekundarne tvorevine na
stale kad ste zaboravili kako se osloboditi povrijeðenosti. Sto vi e povrijeðenosti is
kreno osjetite, bolje æete podnositi bol jer æe narasti va a sposobnost da ga ubla ite.
Kad se to bude dogodilo, bit æe vam lak e i sa svim drugim emocijama. (Zakoèenom umu èes
to je jednako te ko osjetiti "negativne" emocije, kao to su mr nja ili nepovjerenje,
isto kao i "pozitivne" emocije, kao to su ljubav ili povjerenje. I jedno i drugo
potisnuto je starim osjeæajima povrijeðenosti kojih se nismo oslobodili.) Kada su va e
vlastite emocije na mjestu, vi e se neæete toliko zapletati u emocije drugih ljudi.
Umjesto da krivite onoga tko vas je povrijedio, bit æete sposobni oprostiti.
Poruka ove vje be vrlo je duboka:
Svatko djeluje sa svoje razine svijesti. To je sve to od sebe ili nekog drugog mo e
mo tra iti. Koliko god nas netko povrijedio, on èini najbolje to mo e, s obzirom na ogr
anièenja svoje svijesti.
Tek kad se oslobodite svoje vlastite povrijeðenosti, moæi æete oprostiti drugima. to se
potpunije oslobodite toga, to æe va e opra tanje biti iskrenije.
Nitko vas ne mo e zaista povrijediti sve dok mu vi za to ne date snagu. Ta snaga s
e nalazi u va em vlastitom bolu. Mo ete preuzeti kontrolu nad starim povredama i pon
ovno zadobiti vlast nad svojim osjeæajima. Sve dok to ne uèinite, va i æe osjeæaji biti na
milost i nemilost drugim ljudima.
Vanjski dogaðaji nemaju snagu da vas povrijede. Povrijeðenost nastaje s va im tumaèenjem
. Mo ete ivjeti iznad tumaèenja, u stanju svjedoèenja, u èistoj, nedodirnutoj svijesti ko
ja je va stvarni ja.
170
Jo jednom, razlog zbog kojeg ova vje ba mo e pobijediti starenje je taj to vas vraæa u s
ada njost, a svijest sada njeg trenutka nikad ne stari. Ona je ista u va oj petoj godi
ni kao i u va oj osamdeset petoj. Otkriæe slobode u sada njosti otvara vrata stalnom i
skustvu bezvremenosti gdje su - u usporedbi s pravom stvarno æu koja je uvijek sada
i ovdje - pro lost, sada njost i buduænost samo privid.
ÈETVRTI DIO
ZNANOST 0 DUGOVJEÈNOSTI
r
r
]PrOMATRAM sliku Belle Odom objavljenu u jutarnjim novinama - nasmijana, sitna s
tara dama koja ma e èipkastom maramicom. Bellina slika je u novinama jer je upravo n
avr ila znaèajnih 109 godina. Usprkos èinjenici da je starija od nekoliko dr ava èlanica S
AD, njene oèi izgledaju èiste i budne, a èlanak ispod slike ka e da joj je um o triji od u
ma mnogih mladih stanovnika staraèkog doma u kojemu ivi.
Mogu zamisliti gu vu oko Belle kad su je pripremali za taj va an trenutak. Evo je, o
djevene u dra esnu ensku odjeæu - bez sumnje, kupljenu samo za tu priliku - s ru ièastim
cvjetovima i irokim èipkanim ovratnikom, ba kako i dolikuje za novine. U èlanku se spo
minje i statistika o ljudima koji imaju sto i vi e godina:
80% svih stogodi njaka su ene
75% su udovice
50% ivi u staraèkim domovima
16% su crne boje ko e (u opæoj populaciji Amerike 12% je crnaca)
Posljednji podatak je bitan jer je Belle crnkinja, roðena i odrasla na kr evitoj tek
sa koj zemlji. Do svoje stote ivjela je u kolibi bez tekuæe vode; sada je zvijezda ho
ustonskog staraèkog doma. U èlanku nema spomena o njenom zdravlju, ali ono je bez su
mnje krhko - kad èovjek dosegne granice ljudske dugovjeènosti, ivot treperi kao goruæa
svijeæa.
Sa svojih sto devet godina Belle je izmakla biolo koj vjerojatnosti i u la u podruèje
gdje je opstanak tajanstven i nesiguran. Po to znanost ne mo e
173
174
predvidjeti tko æe ivjeti izuzetno dugo, dugovjeènost je jo uvijek zagonetka. Genetika
nema potpun odgovor - nema podataka ni o jednom stogodi njaku èiji su roditelji tak
oðer ivjeli tako dugo. Naèin ivota takoðer je pod upitnikom - netko nalik Belle, odrasta
o na nedovoljnoj ishrani i uz iscrpljujuæi fizièki rad, to je, prema modernim standar
dima u asavajuæi naèin ivota, nad ivio je 99,999% svoje generacije, ukljuèujuæi i one koji
ivjeli u daleko boljim uvjetima. Slu beno, najstariji Amerikanac u amerièkoj povijes
ti bila je Delina Filkins, seljakinja iz okruga Herkimer, New York, koja je umrl
a 1928. u dobi od sto trinaest godina. (Neslu beno se tvrdi da ima ljudi koji su iv
jeli i dulje, a ne treba biti sumnje da su neki neimenovani pojedinci do ivjeli st
o petnaest godina, pa i vi e.) Belle, za sada, nije prijetnja za te rekorde, ali j
e sama èinjenica da se za to natjeèe, svrstava u dugovjeènu elitu.
"Jeste li usamljeni?" pita je novinar.
"Da, ponekad jesam", odgovara Belle. Vrlo stari ljudi neizbje no su sami; izgubili
su porodicu i prijatelje s kojima su zapoèeli ivotno putovanje. U tom je smislu Be
lle tipièan primjer. Pokopala je tri mu a, brata i est sestara. (Za razliku od veæine en
a svoje generacije, Belle nije imala djece.) Èak su i njeni neæaci prestari da bi se
brinuli o njoj.
Tijekom jedne sezone penjanja na Mont Everest prosjeèno ezdeset èetiri planinara stig
ne do baze u podno ju; od toga - to je samo mali dio ukupnog broja vje tih planinara
u svijetu - jedna treæina poku ava dosegnuti sam vrh. Dva æe penjaèa u poku aju stradati,
a samo èetiri æe uspjeti. Belle Odom je kao jedan od te èetvorice; ona stoji samo dese
tak metara od vrhunca ljudske dugovjeènosti; iscrpljena je, te ko da se mo e pomaknuti
jo koji korak, ali tu je.
Sljedeæih nekoliko desetljeæa vrh planine postat æe mnogo napuèeniji. Ukoliko izbjegnemo
prerani srèani udar, neku smrtonosnu bolest ili nesreæu, vi i ja æemo se popeti barem
do baze podno vrha. Dob od osamdeset pet ili devedeset godina postat æe isto tako
uobièajena kao to je rijetka bila u pro losti. Novine æe rutinski izvje æivati o stotim r
ndanima, kao to sad izvje æuju o roðenjima blizanaca. Dogaðajem æe se smatrati samo ako ne
ko navr i sto desetu godinu.
Mo ete li zamisliti kako æete izgledati kad navr ite sto godina? To je te ak zadatak; ka
o kad biste tra ili od dvogodi njaka da zamisli kakav æe biti u svojim srednjim godina
ma. Meðutim, zamislite sebe s pedeset godina (mo da veæ i imate pedeset) i poku ajte pri
hvatiti sljedeæu èinjenicu: tog dana, kad navr ite pedeset, drugi put æete se roditi! Sv
a je vjerojatnost da pred vama
ZNANOST O DUGOVJEÈNOSTI
175
le i jo èitav jedan ivot koji æe trajati najmanje trideset, a vjerojatnije èetrdeset, ped
set ili èak ezdeset godina. Za sve prethodne generacije, pedeseti je roðendan bio zna
k za povlaèenje. Djeca su narasla, zavr ila studij, vjerojatno se udala ili o enila i
imaju svoju vlastitu djecu. Karijera je bila gotova stvar, i osoba je dobro znal
a da li je uspjela ili nije. Idealizam mladosti davno je nestao; kriza srednjih
godina prebroðena je ili kao prava oluja, ili, ako je osoba bila sretne ruke, kao
mno tvo oblaka na horizontu.
Ali, biti ponovno roðen s pedeset! Malo nas toga u ivotu priprema za tako ne to. A ip
ak, kao to nam govore istra ivanja Kalifornijskog odjela za zdravstvo, ako bi medic
inska znanost mogla ukloniti samo jedan od glavnih zdravstvenih riziènih èinitelja,
arteriosklerozu, prosjeèan ivotni vijek ena u Kaliforniji narastao bi do sto godina
- prosjeèan}.
U usporedbi s va im prvim roðenjem, ovo koje æete do ivjeti s pedeset ima i pozitivne i
negativne strane. U svakom sluèaju, ispred vas se otvara potpuno nov i nepoznat ivo
t, meðutim, prednost va eg drugog roðenja je to to mo ete planirati unaprijed. Va e prvo r
nje vam je donijelo - skupa s potpunim strancima za koje se ispostavilo da su va i
roditelji - nerazvijeno, neobli-kovano tijelo koje se tek moralo nauèiti najjedno
stavnijim zadacima, i svijet pun kaotiènih znakova i zvukova koje je va mozak morao
pretvoriti u ne to to ima smisla. U pedesetoj godini, sav je taj posao obavljen, a
kako stra na slika "starog" starog doba brzo nestaje, oèiti nedostatak drugog roðenja
-èinjenica da nemate novo tijelo - neæe biti toliko nezgodan. Bolest i nemoæ bit æe zad
ugo odlo ene, ako ne i pobijeðene.
Zagrijan za moguænost planiranja cijelog novog ivota, odluèio sam se ozbiljno prihvat
iti posla. Odlo io sam na stranu stereotipe starosti koji zbunjuju um i pristupio
svom drugom roðenju (koje dolazi za samo èetiri godine) sastaviv i listu elja. Sto bih e
lio ako do ivim sto godina? Na pamet su mi odmah pale sljedeæe elje:
elim, ako je moguæe, ivjeti jo du e.
elim biti zdrav.
elim jasan, bistar um.
elim biti aktivan.
elim biti mudar.
Èim sam napisao ove elje, dogodilo se ne to iznenaðujuæe - shvatio sam daje sve to moguæe.
Za to ne bih ivio stoje moguæe du e? Ako je ivot dobar, prirodno je eljeti ga vi e. Za t
bih bio zdrav? Znam to èiniti sada da bih
176
bio zdrav, i s tim mogu nastaviti na isti naèin. Moj je um sada jasan i budan; nem
a razloga za to bi s vremenom otupio, pod uvjetom da ga nastavim rabiti. Uvijek sa
m bio aktivan, dakle, za to se bojati da æu jednog dana skliznuti u fotelju da nikad
vi e ne ustanem? I, ako mi mudrost jo ne pripada, tim bolje, mudrost je dar koji s
ti e u svoje vrijeme. Moje bi druge elje bile besmislene ukoliko ne bih oèekivao da p
rimim taj konaèni zlatni plod kad za to budem spreman.
S ovom sam jednostavnom listom okrenuo pre ivljavanje iz prijetnje u eljeni cilj, j
er na mojoj je listi ono to zaista elim. Prema ispitivanju javnog mnijenja, 80% Am
erikanaca na pitanje "Jeste li zadovoljni svojim ivotom danas?" odgovara potvrdno
. Veæina, meðutim, ka e da ne eli do ivjeti stotu, jer oèigledno misle da put od danas pa
o stote mora rezultirati nekim gubitkom. Ovo samoispunjavajuæe proroèanstvo mo e se pr
omijeniti jedino odabirom da s vremenom napredujemo. Starost je milost ako joj p
ristupite s rado æu, stvarala tvom i znati eljom. Ove znaèajke zahtijevaju da potpuno ivit
u sada njem trenutku, jer danas je mladost va e dugovjeènosti.
Pretpostavka stare paradigme u koju se nije smjelo sumnjati nametnula nam je mis
ao da, kako se tijelo s vremenom tro i, ivot postaje sve te im. Nakon odreðene dobi, ko
ju umjetno odreðuje svako dru tvo i svaki pojedinac, moguænosti se smanjuju. Nova nam
paradigma ka e daje ivot proces stalne preobrazbe a ne pada, i zbog toga je pun mog
uænosti za neogranièeni rast. Da bismo, desetljeæe za desetljeæem, razvijali te moguænosti
, moramo znati da postoje. Sto oèekujemo fizièki, mentalno i emocionalno od drugih p
edeset godina na eg ivota? Da bismo dobili odgovore na ova pitanja, nastala je nova
znanost o dugovjeènosti. Èak se i èvrste pristalice stare paradigme sada sla u da autom
atsko propadanje nije programirano u na a tijela. Dugovjeènost pripada onima koji su
to otkrili sami za sebe - znanost je samo potvrda brojnih pobolj anja tjelesnog f
unkcioniranja to ga stari ljudi veæ do ivljavaju.
U ovom bih poglavlju elio istra iti ove nove spoznaje u nadi da æemo otkriti onu najv
a niju, kljuè za dugovjeènost koji vrijedi za veæinu ili èak za sve ljude. Ljudski je ivot
nevjerojatno rastezljiv. Èini se nevjerojatnim da je netko poput Belle Odom do ivio
tako duboku starost. Mnogo je toga bilo protiv nje: bila je siroma na i crne boje
ko e, nije imala odgovarajuæu medicinsku njegu, veæinu je ivota jela hranu vjerojatno b
ogatu mastima i siroma nu osnovnim vitaminima. Znanost o dugovjeènosti mora opravdat
i takve nepravilnosti, a ja vjerujem da je jedini naèin na koji se to mo e uèiniti taj
da se ispitaju pojave duha i srca koje transcendiraju fizièke èinitelje. Ono to Bell
e jeste, mnogo je vi e od njenog naèina ivota - a to vrijedi za sve nas.
177
Biolozi i gerontolozi skupili su brojne obavijesti o tome kako do ivjeti duboku st
arost, ali podaci nisu dovoljni. Potrebni su nam praktièni primjeri cjelovitog ivlj
enja. Nadahnjuje eksperiment kojeg su proveli Gay Luce i njegovi suradnici sa sv
euèili ta Berkeley u Kaliforniji - projekt SAGE (Senior Actualization and Growth Exp
lorations - istra ivanje moguænosti aktualizacije i rasta u starijih ljudi). Pokrenu
t 1974. godine, projekt SAGE poku ava revi-talizirati ljude izmeðu ezdeset pet i osam
deset pet godina, i u tome uveliko uspijeva. Mnogi od njih izmijenili su svoje iv
ote. Jedna je ena - a koja je prethodno, kad je imala sedamdeset èetiri, alobno tvrd
ila da je njen ivot zavr io - sada, s devedeset jednom godinom, napisala knjigu i p
oèela, kao govornik, putovati i promicati zamisao o osiguravanju dostojanstvene ok
oline za one koji umiru. Ljudi otkrivaju da laganim radom i pa njom mogu ukloniti
dugotrajne simptome kao to su migrena, glavobolja i artritièni bolovi. Jedna je umi
rovljenica, smatrav i da je oslijepila na boje, uèenjem umjetnièkog procesa otkrila da
ima dara za unutarnje ureðenje i preuredila svoj dom. Svaki ivot ima skrivenu bit
koja èeka da bude otkrivena, a na one koji su je prona li gledam kao na uèitelje moje
buduæe dugovjeènosti. Oni su pro ivjeli mnoge godine nakon svog drugog roðenja. Oni su p
ravi znanstvenici dugovjeènosti i stoga pravi geniji.
TO GODINA MLAD:
Èemu nas mogu poduèiti najstariji
Veæina nas nije susrela stogodi njaka. Povijesno, ivot od sto godina bio je tako rije
dak da bi se èak mogao nazvati èudom. Istra ivanje obiteljskog stabla britanskih arist
okrata, koji su se hranili najbolje i najvi e brinuli za svoje èlanove, nije otkrilo
ni jednu osobu koja je do ivjela stotu tijekom posljednjih deset stoljeæa. Prvi je
bio LordPenrhvn, koji je 1967. godine umro u sto prvoj godini. U veæini industrija
liziranih zemalja danas, sto godina navr i jedan od 10000 ljudi, a ovaj omjer rast
e br e od bilo koje druge znaèajke razvoja.
Najstariji danas ivuæi ljudi nisu samo sluèajno pre ivjeli, to su pojedinci koji utjelo
vljuju hvalevrijedne stavove i vrline. Sociolozi koji prouèavaju stogodi njake uvije
k su zaèuðeni njihovom sna nom privr eno æu slobodi i neovisnosti. Tijekom ivota, stogodi
izbjegavaju prisilna ogranièenja. Tradicionalno, veæina je njih radila za sebe, rij
etko u okru enju modernih korporacija; svoju samostalnost stogodi njaci vrlo cijene.
Kao to sam ranije rekao, u odnosu na stogodi njake, istra ivaèi najèe æe rabe rijeè - pril
jivost. Tijekom ivota stogodi njaci su propatili gubitke i nazadovanja. Ali èak i naj
sna niji gubitak, kao na primjer gubitak ivotnog partnera nakon pedeset ili ezdeset
godina braka, pre aljen je i osoba kreæe naprijed. Ako se prouèavaju kao skupina, stog
odi njaci imaju i druge znaèajne sliènosti. U svojoj knjizi o dugovjeènosti, Produ enje II
, Albert Rosenfeld pi e o razgovorima s dvjesto osoba koje su pri osiguranju prija
vile
179
dob od sto ili vi e godina. "Bilo je jasno da, iako su te ko radili i u ivali u svom r
adu, nisu imali visokih ambicija. Bili su skloniji relativno neovisnom i mirnom i
votu, bili su opæenito zadovoljni svojim poslom, obitelji, religijom, i za malo èim
su alili. Gotovo svi su izra avali sna nu elju za ivotom, i visoko su cijenili jednosta
vna ivotna iskustva i zadovoljstva."
Kad bi starenje bilo puko tro enje, oèekivali bismo da æe svi stogodi njaci biti lo eg zdr
avlja, i da æe mnogi tjelesni organi biti o teæeni. Zapravo, zdravstveni je standard m
edu stogodi njacima vrlo visok; u prosjeku samo je jedan od petorice (èak ne to manje)
invalidan, ili tako slabog zdravlja da mu je potrebna pomoæ prilikom jela, hodanj
a, kupanja itd. Veæina ih se samostalno kreæe (gotovo uvijek bez kolica ili taka), a
mnogi nastavljaju s radom, barem toliko da odr avaju kuæu i da se brinu o sebi.
Poku aj odreðivanja posebne "dugovjeène liènosti" bio bi za stogodi njake previ e ogranièav
- dobroæudni, tihi i mudri djed i baka, samo su jedan od mnogih moguæih tipova. Sto
ta se dogaða i ljudima koju su sebièni, sarkastièni i nedru tveni. Zajednièka znaèajka je o
jeæaj samodostatnosti koja zahvaæa mnogo dublje od liènosti. U prilog tome govori istr
a ivanje provedeno 1973. godine u New Yorku kojim se obuhvatilo sedamðesetdeve-tero
zdravih ljudi starijih od osamdeset sedam godina: takvi ljudi gotovo nikad ne po
sjeæuju lijeènika, nikad nisu ni pod èijom skrbi i rijetko su u staraèkim domovima. Dr.
Stephen P. Jewett, psihijatar koji je provodio to istra ivanje, naglasio je da nje
govi ispitanici nisu pre ivjeli sluèajno, niti pak su sretni nasljednici dobrih gena
.
Naravno, sedamdesetdevetero ljudi koje je ispitivao izbjegli su, tijekom svojih
srednjih godina (od 45 do 65 godine kad lo i geni, hipertenzija, povi eni kolesterol
, pu enje, alkoholizam i drugi negativni èinitelji uzimaju svoj najveæi danak) katastr
ofalne bolesti, kao to su srèani napadi ili rak. Meðutim, Jewettovi ispitanici odr ali
su se zdravima i tijekom svojih osamdesetih i devedesetih, to znaèi da su na djelu
neki sna ni pozitivni èinitelji.
Jewettovo je ispitivanje na dugovjeènost gledalo vrlo iroko, pa je veæina èinitelja koj
i su izdvojeni kao va ni bila subjektivna, opisujuæi kako su ti ljudi same sebe do ivl
javali i osjeæali. U usporedbi s tim, èisto objektivnih èinitelja koji se povezuju s d
ugovjeèno æu bilo je malo, a i oni su bili opæeniti.
TJELESNE ZNAÈAJKE Nisu imali znaèajno veæu ili manju tjelesnu te inu Tijekom ivota tjeles
na te ina bila je stabilna
Dobar opæi mi iæni tonus Sna an stisak ake Mladoliki izgled ko e
Vo nja automobila i odr avanje fizièke aktivnosti
PSIHOLO KE ZNAÈAJKE (UKLJUÈUJUÆI IVOTNI STIL I PONA ANJE)
Visoka uroðena inteligencija, zanimanje za tekuæe dogaðaje, dobra memorija.
Nepostojanje napetosti, malo bolesti, nesklonost k zabrinutosti.
Neovisnost u odabiru svoje profesije. Postoji sklonost da sami sebi budu efovi. R
adili su u poljoprivredi, njezi, profesijama unutar prava, medicine i arhitektur
e; neki su imali mala vlastita poduzeæa, a u nekoliko sluèajeva i velika. Veæina ih ni
je rano oti la u mirovinu.
Veæina je bila sna no pogoðena ekonomskom krizom, koja je nado la tijekom njihovih pedes
etih i ezdesetih; meðutim, oporavili su se i izgradili novu buduænost.
U ivaju u ivotu. Svi su optimistièni i posjeduju zapa eni smisao za alu. Draga su im jed
nostavna zadovoljstva. Cini se da im je ivot bio velika avantura. Mogli su zapazi
ti ljepotu tamo gdje su drugi vidjeli samo ru noæu.
Velika prilagodljivost. Iako su mnogi njegovali sjeæanja iz djetinjstva, svi su vi e
voljeli ivjeti u sada njosti, zajedno s mnogim promjenama koje ona donosi.
Nisu bili zaokupljeni smræu.
Zadovoljno su ivjeli iz dana u dan.
Svi bi se mogli opisati religioznima u irem smislu, meðutim nitko nije bio ekstremn
o ortodoksan.
Umjereno su jeli, ali su bili voljni eksperimentirati. Nije bilo posebne prehran
e. Prehrana je ukljuèivala raznoliku hranu bogatu proteinima, a siroma nu mastima.
Svi su ustajali rano. Prosjeèno su spavali izmeðu est i sedam sati, iako su u krevetu
proveli osam sati. (Skraæeni ili isprekidani san znakovit je za stariju dob.)
ZNANOST 0 DUGOVJEÈNOSTI ¦ 181 ¦
Nije bilo usklaðenosti glede piæa. Neki su pili umjereno, neki su ponekad pili previ e
, neki uopæe nisu.
Pu enje - neki nisu pu ili, nekoliko ih je pu ilo umjereno ali je odavno prestalo, nek
i su bili okorjeli pu aèi lule.
Lijekovi - tijekom ivota potro ili su manje lijekova nego to veæina starih ljudi potro i
u jednom tjednu.
Veæina je pila kavu.
0 nekim od ovih èinitelja veæ sam govorio, sada bih elio dodati jo neke, ali najprije
tjelesne znaèajke, jer, iako ih je malo, govore mnogo.
Dugovjeènost i te ina
Èini se da je odr avanje stabilne te ine tijekom ivota mnogo znaèajnije od toga da li nam
je te ina prevelika ili premala. Kao to je to sluèaj s mnogim nalazima o dugovjeènosti
, i ovaj mo e izgledati beznaèajno, ali moglo bi se pokazati da su njegove posljedic
e vrlo duboke. Tijekom jednog istra ivanja, koje je obuhvatilo 11700 diplomaca s H
arvarda, godi ta od 1916. do 1959. godine, naroèita se pa nja posvetila njihovoj te ini
od srednje dobi nadalje. Podaci skupljeni izmeðu 1962. i 1988. godine ukazali su n
a to da, èak i umjereno poveæanje ili smanjenje te ine tijekom duljeg vremenskog perio
da mo e poveæati rizik smrtnosti.
U usporedbi s ljudima koji su imali stalnu te inu, meðu onima koji su izgubili pet i
li vi e kilograma tijekom perioda od deset godina, smrtnost je bila 57% veæa, ukljuèuj
uæi i 75% veæi rizik od smrti zbog srèanog napada. Oni koji su tijekom deset godina do
bili pet ili vi e kilograma, ne to su bolji, sa samo 37% veæom smrtno æu u usporedbi s oni
ma koji su odr avali stabilnu te inu; meðutim, rizik od smrti zbog srèanog napada dramat
ièno je skoèio na 200%. Ovaj rezultat pobija uobièajeno pogre no mi ljenje da je debljina
glavni rizik povezan s te inom; zapravo, tako dugo dok nije prisutna klinièka gojazn
ost (koja se odreðuje kao 15 ili vi e % od normalne tjelesne te ine), imati nekoliko k
ilograma vi ka nije povezano s kraæim ivotnim vijekom -upravo suprotno.
Opse no ispitivanje administrativnih djelatnika to ga je proveo Dr. Reuben Andres p
otvrdilo je najni u smrtnost medu onima koji su imali 10% veæu tjelesnu te inu, a najv
eæu smrtnost medu onima koji su imali kronièno premalu te inu. Andresov rad, zasnovan
na ispitivanju milijuna ljudi
182
zaposlenih u raznim prihodovnim i dru tvenim granama, naglavce preokreæe dru tveno uvj
erenje koje izjednaèuje mr avost sa zdravljem i èiji je rezultat lijeènièko previðanje èinj
ca koje se u to ne uklapaju. Istra ivanje s Harvarda potkopalo je stereotip svojim
nagla avanjem stabilne te ine. Takoðer, ono govori u prilog tome da je nezdravo provo
diti nagle dijete, meðutim, èini mi se nepotpuno nazvati ove rezultate èisto fizièkim. T
jelesna te ina je neizbje no povezana sa slikom o sebi samom. Tijekom mladosti, mnog
i ljudi, i mu karci i ene, naviknu se na dijetu kao brz lijek protiv lo e slike o seb
i. Sto su vitkiji, bolje se osjeæaju i skloniji su povjerovati da su njihovi probl
emi opæenito nestali.
Meðutim, pobolj anje koje nastaje gubitkom nekoliko kilograma povr no je, jer dublji e
mocionalni problemi ostaju. Znakovito je da kronièni "dijeta " zapadne u "jo-jo sind
rom", gubeæi nekoliko kilograma kad mu je procjena samog sebe visoka, samo da bi i
h brzo vratio (i jo koji vi e) kad opet potone. Èinjenica da i gubljenje i dobivanje
na te ini skraæuje ivot, potièe me da razmi ljam da je pravi krivac lo e vrednovanje samog
sebe. Ispitanici koji su odr ali stabilnu te inu vjerojatno su isto tako i psiholo ki
stabilniji - to je ono to ih èuva, a ne te ina sama po sebi. Klinièka debljina dokazano
poveæava rizik od srèanog udara i dijabetesa tipa II, ali tjelesna aktivnost mo e nad
oknaditi preveliku te inu jer dodatni kilogrami omoguæuju srcu znaèajno veæe aerobièno vje
anje.
Dugovjeènost i vje banje
Sna an stisak i dobar tonus mi iæa Jewettovih ispitanika ukazuje na to da su oni bili
aktivni ljudi. Meðutim, meðu njima je primijeæen znakovit nedostatak organiziranog vje b
anja, usprkos poznatoj èinjenici da vje banje usporava starenje. Da bismo shvatili o
vu prividnu nepravilnost, potrebno je dublje prouèiti koliko zapravo aktivnosti tr
ebamo da bismo bitno pridonijeli produ enju ivota.
Dr. Steven Blair i njegovi suradnici s Instituta za aerobièna istra ivanja (Institut
e for Aerobics Research) testirali su vo nju sobnog bicikla na vi e od deset tisuæa mu k
araca i tri tisuæe ena, a zatim su tu skupinu pratili osam godina, da bi utvrdili k
akvu za titu pru aju razne razine tjelesne spremnosti.
Nije iznenaðujuæe to je meðu najmanje aktivnim ljudima smrtnost bila najveæa - meðu mu kar
a, gotovo tri puta veæa smrtnost kod ljudi koji su vodili "sjedeæi" naèin ivota u uspor
edbi s aktivnim; a gotovo pet puta veæa
183
smrtnost medu enama. Ono to iznenaðuje je èinjenica da je najveæi napredak zamijeæen kod
kupine s prilièno skromnom razinom aktivnosti. Ako netko eta trideset minuta dnevno
, est dana tjedno, pripada istoj grupi kao i onaj tko pretrèi pedeset kilometara tj
edno. Blair je zakljuèio da vje banje radi kondicije nije jednako vje banju radi zdrav
lja. Ako vje bate redovno, makar i minimalno - otprilike kao da eæete pola sata dnevn
o - ostvarili ste veæinu dobrobiti koje se odnose na dugovjeènost, a koje se mogu st
eæi tjelesnim vje banjem.
To bi se moglo izreæi i na drugi naèin; mnogo je bolje bilo to fizièki raditi nego biti
neaktivan. Blairovo istra ivanje pokazalo je daje smrtnost oba spola dvostruko veæa
kod ljudi koji ive "sjedeæi" u usporedbi s onima koji svaki dan eæu. Setanjem tro imo i
zmeðu 290 i 430 kalorija na sat, ovisno o brzini hoda. U prosjeku, da bismo bili z
dravi, potrebno je potro iti 180 kalorija za trideset minuta etnje. Istu kolièinu kal
orija mo ete potro iti i tijekom:
30 minuta plesanja
20 minuta tenisa
17 minuta hodanja uzbrdo
15 minuta plivanja
Ako elite isti broj kalorija potro iti u kuænom okru enju, potrebno vam
je:
40 minuta èi æenja pra ine
30 minuta plijevljenja vrta
25 minuta ko enja trave ruènom kosilicom
15 minuta èi æenja snijega
Ne predla em vam da brojite kalorije kad vje bate; ove brojke vam pokazuju kako lako
mo ete odr ati svoje zdravlje bez osjeæaja krivnje to ne d ogirate deset kilometara svak
og dana ili ne posjeæujete vje baonicu. Svaki put kad, umjesto lifta, rabite stepeni
ce, tijelo potro i samo 4,5 kalorija za svaki niz stuba, ali taj mali broj zavarav
a. Penjanje stepenicama izvrsna je aerobièna vje ba jer poveæava srèani ritam za deset u
daraca po svakom nizu stuba.
Jedno je istra ivanje u Finskoj pokazalo da ljudi koji se dnevno popnu na barem dv
adeset pet nizova stuba, posti u znaèajnu razinu tjelesne spremnosti. Bilo bi previ e
to uèiniti odjednom - teret na va em srcu mogao bi se pokazati opasnim - ali svatko
tko ivi na drugom katu mo e se stepenicama popeti
184
desetak puta; tome dodajte priliku da se uspinjete stepenicama na poslu ili u ku
povini (svaki put kad ugledate dizalo ili pokretne stepenice znajte da su one ob
iène negdje blizu!) - i ukupni zbroj od dvadeset pet vrlo je lako postiæi. Stvar je
samo u tome da ugrabite priliku za to.
Vje bati malo svaki dan mnogo je. bolje od èekanja na vikend. Nagli poèetak i prestana
k aktivnosti stresovit je za tijelo; ono vi e voli kratke dnevne periode aktivnost
i. Hoæete li svoju aktivnost nazvati "vje bom" ovisi o vama - neki ljudi jednostavno
nisu zainteresirani za port ili vje banje, meðutim mo ete biti aktivni spravljajuæi krev
et, penjuæi se stepenicama, eæuæi do mjesta na kojem ruèate umjesto da uzmete taksi, pje k
noseæi vreæicu s hranom kuæi, itd. Da biste poveæali tjelesnu spremnost, izgradili mi iæe
poveæali izdr ljivost potrebna vam je du a, temeljitija vje ba; meðutim, nabrojene aktivn
osti u osnovi odr avaju krvo ilni sustav tjerajuæi krv ne to br e i provjetravajuæi pluæa.
Redovne aerobiène vje be uèinit æe vas zdravijim, ali ne jamèe da æe biti isplative u smisl
godina ivota. Zapravo, jedno je detaljno istra ivanje diplomaca s Harvarda tijekom
perioda od tri desetljeæa pokazalo da intenzivno vje banje (tijekom kojeg se potro i
oko 2000 kalorija tjedno, to je jednako trèanju oko trideset kilometara) produ ava ivo
t jednu do dvije godine. Kardiolog Dean Ornish izraèunao je daje potrebno trèati tri
deset minuta est dana tjedno, da bismo potro ili dvije tisuæe kalorija; tome dodajte
pola sata da se spremite i odete do staze za trèanje, plus sljedeæih pola sata da se
vratite kuæi, istu irate i ponovno odjenete. Ako osoba poène trèati s trideset godina,
do svoje sedamdeset pete ukupni zbroj sati potro en na trèanje iznosit æe jednu do dvi
je godine. Po to je to jednako produ enju ivota kojeg mo ete oèekivati, ukupni je zbroj n
ula. Te ke vje be samo stvaraju privid produ enja ivotnog vijeka. Poanta nije u tome da
ne biste trebali ozbiljno vje bati - nego, ako to èinite, morate znati da dobivate
bolju kvalitetu ivota - to je sigurno velika prednost - a ne vi e vremena.
Dugovjeènost i prehrana
U Jewettovom istra ivanju napadno se istièe to da prehrana ne igra nikakvu ulogu. Ne
spominje se stroga kontrola kolesterola. Nema isticanja uporabe vitamina i mine
rala, nema preporuka o zdravim dodacima hrani ili vegetarijanstvu. Stogodi njaci j
edu razlièitu hranu - to je potvrðeno u svim istra ivanjima - ali èinjenica da odr avaju s
talnu te inu sugerira da se uglavnom hrane
185
umjereno. Osim ovog uvjerenja o zdravoj prehrani - to jest da treba biti umjeren
a, èini se da sva ostala moraju biti manje kruta. Ova je èinjenica silovito potvrðena
nedavnim istra ivanjem provedenim u Finskoj, zemlji u kojoj ljudi tradicionalno pa
te od najveæeg broja srèanih napada. Tamo nji su istra ivaèi izdvojili tisuæu dvjesto direk
ora za koje se smatralo da su pod visokim rizikom od srèanog udara jer su imali je
dan ili vi e klasiènih riziènih èinitelja: ugojenost, visoki krvni pritisak, povi eni kole
sterol, i pu enje (vi e od deset cigareta dnevno). Polovina je podvrgnuta intenzivno
m petogodi njem programu kontrolirane prehrane, redovnih pregleda i detaljnih obav
je æivanja o moguæoj opasnosti. Druga skupina je ivjela slobodno, prema vlastitoj elji,
ali uz redovne preglede.
Na kraju petogodi njeg perioda, istra ivaèe je nemalo iznenadila èinjenica da je smrtnos
t bila dvostruko veæa u skupini kojoj se savjetovalo da smanji kolesterol, kalorij
e, eæer i alkohol - ukljuèujuæi i dvostruki broj smrti od srèanog udara. To se dogodilo u
sprkos èinjenici to im je savjetovano da jedu vi e nezasiæenih masti (uglavnom margarin
), da zamijene crveno meso ribom, piletinom i povræem, da prestanu pu iti, i smanje
uporabu alkohola. Nakon petnaest godina, situacija je jo uvijek bila zagonetna: u
nutar praæene skupine bila su trideset èetiri smrtna sluèaja uzrokovana srèanim udarom,
a unutar kontrolne skupine samo èetrnaest.
Po svim mjerilima, skupina koja je nastavila pu iti, piti i prejedati se, morala b
i biti pod mnogo veæim rizikom. Sto se dogodilo? Ovaj èudni ishod mo da sugerira, ali
mo da i ne, daje kontroliranje kolièine kolesterola to ga jedete znaèajno za va e zdravlj
e. Meðutim, on sasvim sigurno ukazuje na stresovitu narav dana njih preventivnih teh
nika.
Jedan od vodeæih britanskih kardiologa ustro je primijetio: "Ovi rezultati ne znaèe d
a se neka njeno mo ete praviti ludi. Moj mi osjeæaj ka e da se, ako se pacijent iscrpi z
bog napora i napetosti to mu lijeènici i drugi "dobroèinitelji" opsjedaju ivot i ele og
ranièiti njegovu prehranu i drugo pona anje, prisila i gubitak samostalnosti mogu po
kazati kao kap koja je prelila èa u."
Ovdje je znaèajan izraz gubitak samostalnosti. Kao to smo vidjeli, da bismo zdravi
do ivjeli zrelu duboku starost, presudan je osjeæaj osobne slobode i osjeæaj osobne sr
eæe. Strah nije dobar motiv jer sam za sebe stvara stres. A ipak su milijuni ljudi
indoktrinirani strahom od kolesterola, pod pretpostavkom da je cijena straha ma
nja od cijene visokog kolesterola. To je izuzetno kratkovidna strategija. Poslje
dnjih èetrdeset godina kolesterol se
186
progla ava neprijateljem tijela, usprkos èinjenici da je svakoj stanici, da bi pre ivj
ela, potreban kolesterol (on je, izmeðu ostalog, va an dio staniène stijenke), i da se
dvije treæine kolesterola u na em tijelu stvara u jetri, a samo se jedna treæina dobi
va iz hrane.
Èak i sama pretpostavka daje dobro imati nizak kolesterol sve vi e dolazi pod sumnju
. Veliki pregled osamnaest istra ivanja irom svijeta, koja su obuhvatila 650 tisuæa l
judi u SAD, Japanu, Europi i Izraelu, doveo je u pitanje dobrobiti koje navodno
prate nisku razinu kolesterola. Meðu 125 tisuæa ispitanika enskog spola, sve su ene im
ale istu oèekivanu du inu ivota, bez obzira da li im je kolesterol bio visok, nizak i
li prosjeèan. Nadalje, ni jedan poseban uzrok smrti, kao to je srèani udar ili rak, n
ije povezan s razinom kolesterola, niskom ili visokom (ovaj nalaz dvostruko je z
naèajan imajuæi u vidu da su gotovo sva klasièna istra ivanja koja su upozoravala na kol
esterol naèinjena na mu karcima).
Sto se tièe 520 tisuæa mu karaca, rezultati su bili ne to slo eniji. Smrtnost mu karaca s p
osjeèno graniènom razinom kolesterola (200 do 240) ista je kao i kod onih s niskom r
azinom (160 do 200), dok su oni s izuzetno niskom ili izuzetno visokom razinom p
rolazili najgore. Kod mu karaca s razinom kolesterola ispod 160, kao i kod onih s
razinom iznad 240, smrtnost je 17% veæa.
Ovo istra ivanje, objavljeno u rujanskom izdanju presti nog èasopisa Krvotok (Circulat
ion) 1992. godine, objedinilo je dosad najveæi broj podataka. Ono duboko potresa n
a u uobièajenu pretpostavku da su mast i kolesterol "lo i", meðutim, rezultat jo uvijek n
ije jasan. Dokazi protiv prehrane bogate mastima jo su uvijek jaki, posebno kad s
e u obzir uzme dodatni rizik uslijed ugojenosti, uobièajenog stanja u zemljama s b
ogatom prehranom. Jo uvijek vrijedi dobar savjet da mast mora saèinjavati oko 30% u
kupnih kalorija u prehrani.
Sve to zajedno znaèi da zdrava prehrana u stvari mora imati dva sastojka: (1) mora
biti psiholo ki zadovoljavajuæa; (2) mora osigurati uravnote enu kolièinu hranjivih sas
tojaka nekoliko puta dnevno. To su osnovni zahtjevi, ali njih je - u dru tvu koje
je usmjereno na "dobru" i "lo u" hranu, koje polovinu svojih obroka pojede na kios
cima brze hrane i natjeèe se u debljini, alkoholizmu, poremeæajima jedenja i brzim d
ijetama - te ko zadovoljiti. Evolucijski, na a su tijela ustrojena tako da mogu jest
i raznu vrstu hrane, ali smo mi zlouporabili ovu prilagodljivost prehrambenim pr
etjerivanjem.
U knjizi Paleolitski lijek (The Paleolithic Prescription), S. Boyd Eaton i
187
koautori istièu da je takozvana primitivna prehrana bila mnogo bogatija vitaminima
i mineralima nego moderna prehrana, dok je istovremeno imala manje masti, prote
ina, soli, eæera i kalorija. Èovjek kamenog doba, kao i veæina domorodaca danas, jeo je
prehranu siroma nu mastima koja se sastojala od biljne hrane, sa samo povremenim
komadiæima mesa ili ribe. Po to je sva hrana bila svje a i imala mali sadr aj masti, na i
su preci izbjegli jednu od glavnih opasnosti moderne prehrane - visoku koncentra
ciju nepotrebnih kalorija. Ljudsko je tijelo ustrojeno tako da mo e jesti sve vrst
e hrane. Meðutim, u prirodi je malo hrane kalorièno koncentrirane.
Orasi, sjemenke i meso najkoncentriranija su hrana u divljini, i kao takva èini ma
li dio prosjeène prehrane veæine plemenskih zajednica. Gotovo svi domoroci moraju po
jesti velike kolièine voæa, zrnja i povræa - dva do tri kilograma dnevno - da bi dobil
i isti broj kalorija koju mi dobijemo iz jedne treæine kolièine hrane. (To obja njava
i br u probavu domorodaca i poveæanu kolièinu izmeta - do dva kilograma dnevno.)
Voæe, povræe i zrnje u sebi sadr i veliku kolièinu vode i neprobavljivih vlakana; zato s
e, da bi se dobile kalorije koje hrane tijelo, moraju jesti u velikim kolièinama.
Osim to takva prehrana osigurava da crijeva imaju dovoljno vlaknaste hrane, ona j
e bogata vitaminima: rukohvat divljeg zelenila sadr i dnevne potrebe za vitaminom
C (50 do 60 mg) uz manje od 10 kalorija, dok kri ka tosta, u tipak, zdjelica zobenih
pahuljica, kava i alica mlijeka zadovoljavaju samo 4% dnevnih potreba za vitamin
om C uz 500 kalorija. Kao izvor vitamina C, divlje je zelenilo po kaloriji 1250
puta djelotvornije. Nasuprot tome, veæina preraðene hrane sadr i velike kolièine soli i eæ
ra, uz izuzetno visok omjer masti.
Iako prehrana nije razlikovno obilje je stogodi njaka, neodgovarajuæa je prehrana jasn
o povezana s bolestima i preranim starenjem. Najnovije statistike pokazuju da ti
pièna amerièka prehrana sadr i oko 40% masti, 59 kilograma bijelog eæera godi nje, i tri d
pet puta vi e soli nego to je tijelu stvarno potrebno. Ne mo e biti sluèajno to 86% Ame
rikanaca iznad ezdeset pet godina pati od jedne ili vi e degenerativnih bolesti, ka
o to su bolesti srca, rak, artritis, dijabetes i osteoporoza. Iako se smatralo da
su ove bolesti povezane sa starenjem, sada na njih gledamo kao na bolesti povez
ane s naèinom ivota; uzbunjuju znakovi istih bolesti kod ljudi ispod pedeset godina
, a èak i kod male djece.
Ako ljudi iz primitivnih i plemenskih zajednica pre ive djeèje bolesti i izbjegnu ne
zgode (to su dva najèe æa uzroka smrti u divljini) njihov ustroj je
188
tijekom cijelog ivota zdrav i sna an. Nasuprot tome, moderni naèin ivota stvara osnovu
za rak kod svih dobnih skupina. Prije sto godina, kada su Amerikanci jeli mnogo
manje masti i preraðene hrane, mnogo vi e vlaknastih tvari, i samo djeliæ kolièine bije
log eæera to ga danas tro imo, broj kroniènih bolesti takoðer je bio proporcionalno ni i.
ema svemu sudeæi, vrijedno je vratiti se prirodnijoj prehrani.
S prehranom je povezano pitanje alkohola, koje ima svoje vlastite ne-jasnoæe. Euro
pska istra ivanja koja su trajala nekoliko desetljeæa ukazuju na to da je meðu ljudima
koji piju umjerenu kolièinu vina (jednu ili dvije èa e dnevno) manja uèestalost srèanih n
apada u usporedbi s onima koji piju vi e, ali i u usporedbi s trezvenjacima. 0 toèno
m mehanizmu moglo bi se raspravljati, ali poznato je da alkohol podi e razinu HDL-
a (lipoproteina visoke gustoæe, "dobrog" kolesterola) i pro iruje krvne ile, to smanju
je pritisak. Takoðer, alkohol uklanja emocionalne koènice, to mo e smanjiti sklonost po
tiskivanja emocionalnog stresa.
Meðutim, nasuprot tome javljaju se neki vrlo negativni uèinci: alkoholizam je ogromn
i dru tveni problem, a kao kemijska tvar, alkohol je otrovan za stanice mozga; deh
idrira crijeva i mo e poremetiti asimilaciju va nih hranjivih sastojaka, naroèito u st
arijih ljudi. Razne vrste raka i uroðenih mana povezane su èak i s umjerenim uzimanj
em alkohola, a da se ne spominju mnogobrojni poremeæaji to ih alkohol uzrokuje. Uko
liko promotrimo Jewet-tovo istra ivanje ljudi koji su uspje no do ivjeli osamdesete il
i devedesete, èinjenica da su meðu njima navike tro enja alkohola razlièite ukazuje na t
o da sam alkohol nije presudni èinitelj. Jasno je jedino to da medu sto-godi njacima
ima malo alkoholièara, ako ih uopæe i ima; takvi su umrli u mnogo mladim godinama.
Usprkos èinjenici da smanjuje broj srèanih oboljenja, to je najveæi doprinos alkohola z
dravlju, nema dokaza da tro enje alkoholnih piæa znaèajno poveæava duljinu ivota.
Dugovjeènost kao cilj
Ako sa memo rezultate Jewettovog istra ivanja u odnosu na tjelesne èinitelje, mo emo reæi
da su njegovi ispitanici odr avali stabilnu te inu, jeli su umjereno i bili su tijek
om èitavog ivota aktivni. Ovi èinitelji oèigledno nisu dovoljni da bi objasnili dugovjeèn
ost. Milijuni ljudi, imajuæi iste navike, ne dozive duboku starost. Psiholo ki èinitel
ji mnogo jasnije odvajaju Jewettove ispitanike od prosjeka. Njihov optimiza
m, bezbri nost, emocionalna
189
prilagodljivost, sposobnost za u ivanje i ljubav prema samostalnosti ukazuju na vi
soki stupanj psiholo kog zdravlja. Èinjenica da imaju iznadprosjeènu inteligenciju u s
kladu je s drugim istra ivanjima; iznadprosjeèna inteligencija olak ava osobi da ostan
e zdrava, da ima stabilne prihode, i da nauèi rje avati osobne probleme. Na drugoj s
trani, ljudi niske inteligencije èesto nisu u stanju iskoristiti knjige i èlanke o z
dravlju i prehrani; èe æe imaju niske prihode i ne mogu si priu titi dobro mjesto za ivot
, dobru hranu i zdravstvenu njegu. Siroma ni, neobrazovani ljudi takoðer najvi e pu e, to
znaèajno skraæuje ivot.
Postavlja se pitanje pripada li dugovjeènost samo onima koji imaju tu sreæu da su roðe
ni s odreðenim prednostima. Psiholo ki zdravi ljudi èesto dolaze iz psiholo ki zdravih o
bitelji; roditelji dobrog obrazovanja i prihoda najèe æe imaju dobro obrazovanu djecu
koja mogu dobro zaraditi. Nema sumnje da su takve prednosti od velike pomoæi. Tije
kom malog, ali vrlo uvjerljivog istra ivanja provedenog 1970. godine, psihijatar E
ric Pfeiffer ispitivao je tridesetèetvoro mu karaca i ena u kasnim ezdesetim godinama;
skupinu koja je - unutar veæeg istra ivanja o dugovjeènosti na Sveuèili tu Duke, inaèe jed
om od najveæih projekata te vrste (Duke University Longevity Study) - to se tièe uspje n
og starenja slovila za najuspje niju. Kada je svoje rezultate usporedio sa rezulta
tima istovjetne skupine koja je slovila kao naj-neuspje nija, Pfeiffer je otkrio z
naèajne razlike u dugovjeènosti. Mu karci koji su najuspje nije starjeli ivjeli su u pros
jeku 14,8 godina dulje od onih koji u tome nisu bili uspje ni; ne to manja razlika -
13,8 godina - pokazala se meðu enama. Ova razlika nije nastala ni zbog kojeg pojed
inaènog èinitelja "veæ kao rezultat skupa biolo kih, psiholo kih i dru tvenih èinitelja, ko
svi zajedno èine takozvani elitni status" napisao je Pfeiffer.
Znaèajke tog elitnog statusa bile su sljedeæe:
MU KARCI
1 Financijski status - 70% dugovjeènih mu karaca uvjete u kojima ive opisuju kao udob
ne, 80% kratkovjeènih mu karaca sebe je ocijenilo siroma nima.
2 Zapa anje vlastitog zdravlja tijekom starenja - 75% dugovjeènih mu karaca izjavilo j
e da im je zdravlje isto ili bolje od onog kojeg su imali s pedeset pet godina,
80% kratkovjeènih izjavilo je da im je zdravlje lo ije.
3 Tjelesne funkcije (samoprocjena) - 63% dugovjeènih mu karaca izjavilo je da nema p
oremeæaja ili da, u najgorem sluèaju, ima blage
te koæe, 60% kratkovjeènih nalazi se u opsegu od 20% nesposobnosti do potpune invalidn
osti.
4 Napredovanje u financijskom statusu - 70% dugovjeènih mu karaca izjavilo je da su
im prihodi isti ili bolji nego s pedeset pet godina, 60% kratkovjeènih izjavilo je
da su im prihodi lo iji.
5 Braèni status - 95% dugovjeènih mu karaca bilo je o enjeno, u usporedbi sa 75% kratkov
jeènih.
ENE
1 Q.I. - dugovjeène ene imale su oko 50% bolje rezultate na testu inteligencije od
kratkovjeènih.
2 Zapa anje zdravlja tijekom starenja - 47% dugovjeènih ena ocijenilo je svoje zdravl
je boljim od onog to su ga imale s pedeset pet godina, dok je 53% kratkovjeènih oci
jenilo svoje zdravlje kao lo ije.
3 Braèni status - 71% dugovjeènih ena bilo je udano, 71% kratkovjeènih nije.
4 Ocjena tjelesnih funkcija - mnogo je vi e dugovjeènih ena sebe opisalo kao zdrave i
li samo s blagom nesposobno æu; mnogo vi e kratkovjeènih ena opisalo je sebe djelomièno il
potpuno nesposobnima.
5 Promjene u financijskom statusu - mnogo vi e dugovjeènih ena financijski je bolje s
tajalo sada nego kad su imale pedeset pet godina; mnogo vi e kratkovjeènih ena bilo j
e siroma nije.
Zamisao o eliti starenja podupire ideju da se na biologiju mo e utjecati vanjskim èi
niteljima. Èinjenica da netko dolazi iz lo e okoline nije prepreka za napredovanje,
a èim osoba postigne stabilne prihode, dobro zdravlje i zadovoljavajuæi brak, poveæava
svoje anse za dugim ivotom. Meðutim, mo e li se dugovjeènosti, samoj po sebi, svjesno t
e iti kao cilju? Iako veæina nas poku ava ivjeti najbolji moguæi ivot, taj cilj ne izjedn
jemo uvijek s dugim ivotom. Tijekom povijesti, samo je mali broj ljudi svjesno te i
o dugovjeènosti. Meðutim, bit æe dobro razmotriti zaljuèke do kojih je ta manjina do la.
U devetnaestom stoljeæu, kad je samo jedan od desetorice do ivio ezdeset pet godina,
svatko tko je do ivio devedeset ili sto va io je za izvor mudrosti o dugovjeènosti. Na
prijelazu stoljeæa, jedan je Englez, Dr. G.M.Humphrey, profesor kirurgije na Camb
ridgeu, ispitivao 900 pacijenata starijih od devedeset godina. Izdvojio je njih
pedeset dvoje za koje se smatralo da su sto-godi njaci i naèinio listu njihovih navi
ka. Veæina je jela umjereno ili lagano,
191
uz malo mesa i ne to alkohola, ustajali su rano, i voljeli su raditi na svje em zrak
u. Velika veæina, preko 80%, izjavila je da izvrsno spavaju - veæina preko osam sati
dnevno tijekom cijelog ivota. (Kao i obièno, ene stogodi njakinje brojkom su daleko p
rema ile mu karce, 36 nasuprot 16. Gotovo svi su bili u braku; veæina je imala velike
obitelji.)
Ove su znaèajke istovjetne s onima koje nalazimo u modernim istra ivanjima; one takoðe
r omoguæuju nastanak neèeg to bismo mogli nazvati nadahnuæem za dugovjeènost, jer ukazuju
na èinjenicu da se mo e svjesno poku ati dugo ivjeti. Ljudi kasnog Viktorijanskog doba
mogli su oèekivati sve dulji ivot. Radovi Pasteura i Kocha potaknuli su veliki opt
imizam glede uklanjanja epidemija; dru tvena reforma unaprijedila je uvjete stanov
anja, sanitarije, i radne uvjete. Umjesto da dug ivot prihvate kao dar proviðenja,
ljudi su poèeli preuzimati odgovornost za svoj ivot; poèeli su vjerovati da vlastitim
naporom mogu ne to izmijeniti. Na taj je naèin posijano prvo sjeme svjesnog produ enj
a ivota.
Tijekom Viktorijanskog doba, nekoliko je dugovjeènih lijeènika u svojim devedesetim
godinama napisalo knjige o dugovjeènosti. Svi su vatreno savjetovali jednostavnu p
rehranu i mnogo vje banja. Alexandre Gueniot, pari ki lijeènik koji je do ivio sto tri g
odine, otkrio je svoju tajnu: svakog se jutra, nakon ustajanja, da bi mogao radi
ti na svojoj knjizi u dobi od devedeset devet godina, popeo tri kata stepenicama
. Njegov engleski kolega, sir Hermann Weber, lijeènik koji je ivio devedeset pet go
dina, èvrsto je vjerovao u ulogu stalnog vje banja. U svojim devedesetim godinama pr
eporuèivao je svakodnevne etnje u trajanju od jednog do tri sata i odlazak na izlet
e uz planinarenje.
Drugi tada nji autoriteti glede dugovjeènosti vjerovali su u vrijednost ivota na selu
, aktivnosti "pod starost", i u odr avanje bliskih dru tvenih veza s obitelji i dru tv
enom zajednicom. Zanimljivo je da su mnogi takvi lijeènici savjetovali vegetarijan
sku prehranu uz male kolièine mlijeènih proizvoda; mnogi su vjerovali da bi valjalo
uzimati malo kalorija, oko 2500 na dan, to je vrlo tedljivo za odraslog èovjeka tjel
esno aktivnog nekoliko sati dnevno. Pojavljivali su se i neki savjeti koji se ne
mogu znanstveno dokazati, ali se ipak èine vrijednima: Weber i Gueniot visoko su
cijenili masa u i vje be dubokog disanja (mi bismo ih nazvali aerobik) koje "potièu vi
talne organe".
Ni jedan od tih savjeta nije u suprotnosti s nekim drugim, a mnogo toga je podup
rijeto modernim preventivnim tehnikama. 1930. godine, u svojoj knjizi Dulji ivot
(The Longer Life) Maurice Ernest ispituje biografije stogodi njaka
192- TIJELOIDUH,RIJEKAVJECNOSTI
mnogih europskih kultura unatrag do antièkih vremena. Ernest zakljuèuje da bi nam sa
mo razumijevanje nekoliko fizièkih procesa moglo produ iti ivot do 100 ili 120 godina
; on savjetuje sljedeæe:
Jesti tedljivo
Vje bati i provoditi mnogo vremena na svje em zraku
Izabrati primjereno zanimanje
Razviti blagu i smirenu osobnost
Odr avati visoku razinu osobne higijene
Piti zdravu tekuæinu
Ne uzimati stimulanse i sedative
Mnogo se odmarati
Jednom dnevno isprazniti crijeva
ivjeti u umjerenoj klimi
U ivati u razumnom seksualnom ivotu
U sluèaju bolesti lijeèiti se na odgovarajuæi naèin
Izmeðu svih tih èinitelja, umjerena prehrana privukla je pozornost gotovo svake osob
e koja je svjesno poku ala ivjeti dug ivot. Stoljeæima je literatura
0 dugovjeènosti bila ispunjena svjedoèanstvima o vrijednosti strogog odricanja glede
prehrane. Venecijanski je plemiæ iz petnaestog stoljeæa, Luigi Cornaro, postao slav
ni gerontolo ki sluèaj. On je nakon izuzetno raskala ene mladosti, promijenio naèin ivota
, poèeo ivjeti zdravo te odluèio do ivjeti stotu. U tome je spektakularno uspio. U vrij
eme kad je prosjeèan èovjek bio sretan ako je do ivio trideset pet godina, Cornaro je
do ivio sto tri godine i cijelo vrijeme bio aktivan i bistre glave. Njegova metoda
sastojala se u tome da ne pije alkohol i jede vrlo tedljivo: u su tini, slijedeæi dr
evne zamisli Grka
1 Rimljana o umjerenoj prehrani kao tajni dugovjeènosti, on je od svoje trideset s
edme godine postio.
Cornarov recept, barem to se tièe eksperimenata sa ivotinjama, stekao je znanstveni
ugled tek stoljeæima kasnije. 1930. godine Dr. Clive McKay sa Sveuèili ta Cornell hran
io je novoroðene takore sa samo 60% kalorija to ih pojede takor kojemu je hrana dostu
pna cijelo vrijeme. Ova ogranièena prehrana bila je obogaæena odgovarajuæim mineralima
i vitaminima. takori koji su imali ogranièenu prehranu rasli su vrlo sporo u uspor
edbi s normalnim takorima, ali su, tijekom svog dugog ivota bili izuzetno zdravi;
u takvom usporenom ciklusu rasta mogli su pre ivjeti tisuæu dana, dok su za to vrije
me svi takori koji su se normalno hranili umrli. Kada im je bilo dopu teno da se
193
vrate na punu prehranu, poèeli su normalno rasti, i poèeli su pokazivati interes za
seksualnu aktivnost, to prije nije bio sluèaj.
Sve do danas, McKayeva metoda "pothranjenosti" - svi potrebni hranjivi sastojci
uz nisku kaloriènu vrijednost - jedini je dokazani naèin da se produ i ivotni vijek ivot
inja. Ponovljena istra ivanja pokazala su da se prosjeèni ivotni vijek od otprilike t
isuæu dana, mo e produ iti na tisuæu esto dana, to je poveæanje od 60%. Bi li takva tehni
djelovala i na ljude? Mo da. Ali test se ne mo e provesti na novoroðenèadi, s obzirom na
opasnost da se uspori njihov rast, kao i na oèigledne etièke prigovore. Ako bismo èov
jekovu prehranu ogranièili na 60% normalne kolièine kalorija - otprilike oko 1400 ka
lorija dnevno za prosjeènu odraslu osobu - to bi bilo na rubu izglaðivanja. Nedopust
ivo je primijeniti to na djecu, a po to mladi ljudi jo ne vide znakove starenja, ne
maju mnogo motiva da bi ga sprijeèili. Cornaro je poèeo postiti u srednjim godinama,
to bi moglo biti dovoljno rano.
Dr. Roy Walford, uva eni gerontolog s UCLA i istaknuti zagovornik pothranjenosti,
jedan je od malobrojnih znanstvenika koji je na sebi primijenio tu metodu. Walfo
rd vjeruje daje smanjenje kaloriène vrijednosti hrane nakon djetinjstva potpuno si
gurno i djelotvorno. Da bi potkrijepio svoj stav, podvrgnuo je mi eve ogranièenoj pr
ehrani u dobi koja odgovara dobi od 30 do 33 godine kod èovjeka i ustanovio da su
takvi mi evi ivjeli 20% dulje. Nasuprot ivotinjama koje su na ogranièenoj prehrani bil
e od roðenja, ovi mi evi nisu nadma ili maksimalni ivotni vijek. Meðutim, 20% poveæanja za
ljude bi znaèilo oko 15 godina. ivotinje su bile izuzetno zdrave tijekom cijelog ivo
ta uz mali broj srèanih bolesti i tumora u usporedbi s mi evima koji su se hranili n
ormalno.
Walford nije svoje ivotinje izlagao potpunom postu svakog dana. Ranija su istra iva
nja pokazala da je ogranièena prehrana svakog drugog dana izuzetno djelotvorna u p
rodu enju ivota. tovi e, mi evi su neko vrijeme privikavani na novu prehranu, to je njih
vim tijelima omoguæilo da usklade svoj metabolizam bez naglih promjena.
Metabolizam je odreðen mo danim mehanizmom koji odreðuje kako brzo tijelo sagorijeva h
ranu. On vam kazuje jeste li gladni ili ne. Ako si nametnete prehranu koja nije
u skladu s va im metabolizmom, mozak æe stvoriti udnju za hranom tako dugo dok ne dob
ije jo . Postupnim mijenjanjem metabolizma, Walford ga je uskladio s manjim brojem
kalorija. Isti proces prilagodbe savjetuje i ljudima koji ele primijeniti tu met
odu; potrebno je nekoliko mjeseci ili godina da se priviknemo na 40% smanjenja k
aloriène vrijednosti.
194-
Ovaj postupni plan tvori osnovu Walfordove dijete, za koju njen tvorac vjeruje d
a mo e omoguæiti svakome da nadma i Cornara i do ivi 120 godina ili vi e. "Zamisao se sast
oji u tome da, tijekom sljedeæih èetiri do est godina, postupno smanjite te inu," ka e on
, "sve dok niste 10 do 25% ispod svoje normale. To je te ina koju æete odr avati ako s
e niti ne prejedate niti ne jedete premalo. Obièno, to je te ina koju ste imali u do
bi izmeðu 25. i 30. godine." Postepeno ogranièavanje kalorija mora ukljuèivati pa ljiv o
dabir hrane da bi se osiguralo da su prisutni svi minerali i vitamini - pothranj
enost nije jednaka neuhranjenosti. S toèke gledi ta jednog lijeènika, Walfordova dijet
a vodi do gotovo sigurnog pobolj anja zdravlja, naroèito s obzirom na rak i bolesti
krvo ilnog sustava.
Umjesto da dopu ta 37% masti u hrani kao to to uzima prosjeèni Amerikanac, ili èak 30%,
to savjetuju neki struènjaci za preventivu, Walfordov re im smanjuje mast na graniènih
11% - to je otprilike kolièina masti u jednoj lièici biljnog ulja, plus tragovi mast
i u itaricama, povræu i voæu. Iako je ova kolièina tako mala da se samo od sna no motivir
ane osobe mo e stvarno oèekivati da od toga ivi, 11% masnoæa, gledano kratkoroèno, nije o
pasno. Prilièno poznat program za spreèavanje srèanih bolesti kojeg je razvio kardiolo
g Dean Ornish takoðer predviða toliko masnoæa, isto kao i Pritkinov plan i "ri ina dijet
a" sa Sveuèili ta Duke koja mu je prethodila.
Druga prednost prehrambenog ogranièenja je uklanjanje nepotrebnih kalorija i preraðe
ne hrane. U re imu od 1200 do 1400 kalorija dnevno, nema mjesta za kolaèe, kekse, sl
adoled, hamburgere ili pomfrit. eæer i masnoæe moraju se ukloniti da bi napravili mje
sta za mno tvo zdrave hrane. Ovi su uèinci po eljni, èak i ako dugovjeènost ne bi bila rez
ultat Walfordovog plana. Neki gerontolozi istièu da pravo zanimanje treba usmjerit
i ne na ivotinje koje su imale ogranièenu prehranu, veæ na one kojima se dozvolilo da
jedu koliko ele. Dr. Leonard Havflick, jedan od vodeæih istra ivaèa gerontologa, tvrdi
da je potrebno pomaknuti toèku gledi ta: "Mi evima koji su se ogranièeno hranili samo s
mo dozvolili da dosegnu granice svog ivotnog vijeka. Pretjerana prehrana je ono to
ubija kontrolnu grupu."
Ova primjedba ima smisla ako se primijeni na ljude: na im se dru tvom naglo ire degen
erativne bolesti koje naroèito napadaju starije ljude. Znaèi da smo sprijeèeni ivjeti d
ug, zdrav ivot koji samo malobrojni posti u - samo otprilike 15% ljudi iznad 65 god
ina nema veæih degenerativnih poremeæaja kao to su srèane bolesti, rak, dijabetes, artr
itis ili osteoporoza.
Jo nitko nije otkrio za to smanjenje kalorija produ ava ivot ivotinja.
195
Walford razmi lja o tome da se na taj naèin odla e propadanje imunolo kog sustava. U ovo
m trenutku u Arkansasu je u tijeku ogromno vladino istra ivanje na trideset tisuæa ta
kora, sa sliènim detaljnim ispitivanjima na majmunima. Rezultati, koji su do sada
bili povoljni, bit æe objavljeni u bliskoj buduænosti. Ne èini mi se vjerojatnim da æe m
nogo ljudi prihvatiti ogranièavanje kalorija kao program dugovjeènosti, meðutim, moje
me kulturno nasljeðe usmjerava da cijenim naèelo povremenog posta. U Indiji postoji
stoljeæima stara tradicija koja tvrdi da jednodnevni tjedni post (a to znaèi da se u
zima malo hrane - voæni sok, topla voda s medom, ili nemasno mlijeko, ili se hrana
uopæe ne uzima) doprinosi dugovjeènosti. Naèelo je jednostavno: tijekom posta probavn
i se sustav odmara, obnavlja svoju ravnote u i izbacuje nakupljene neèistoæe.
Moderna fiziologija nije prihvatila ta naèela, unatoè tome to svaka duhovna tradicija
istièe dugovjeène ljude koji su ih se dr ali. Vjerujem da uspjeh tedljive prehrane le i
u tome da se ona uklopi u naèin ivota u kojem post nije ni kazna ni disciplina, veæ o
poravak od dnevne aktivnosti. Vrijeme koje se obièno provodi u jelu, èovjek bi tako
proveo u ti ini, sam. Post bi tada omoguæio tijelu da sudjeluje u osjeæaju smirenog ne
-djelovanja.
Cini mi se da su stogodi njaci u svom znanju o ivotu daleko ispred gerontologa. Kol
iko god je pojedini vid ivota privlaèan, ne to va no nedostaje ako mu pristupimo djelom
ièno. Ogranièenje prehrane ne dodiruje bogatu ljudsku psihologiju, a ono to smo dosad
saznali o dugovjeènosti ukazuje da je taj èinitelj izuzetno va an. Nedavno sam èitao in
tervju s nadahnutom stogodi njakinjom Ednom Olson. Vrlo je pobo na: tijekom cijelog i
vota pjevala je, molila se i pisala poeziju koja izra ava njenu vjeru. Na pitanje
o svom ivotu, ka e, "Bila sam samo dvije godine stara kad mi se Bog obratio. Rekao
mi je da je on Bog i da eli da u njega vjerujem, i rekao je, 'Ja æu se za tebe brin
uti' ".
"I brinuo se. Rekao je, 'Nemoj jo ni ta govoriti svojoj majci. Ona æe samo reæi da si j
o malo dijete i da ne zna o èemu govori . Poslat æu ti snove.' I Bog mi je ujutro slao s
nove - prije negoli sam se probudila - i to su uvijek bili istiniti snovi. Oni b
i mi rekli to moram èiniti. Tako sam ivjela cijelog ivota."
ena koju je odr ala vizija, ili trideset tisuæa takora na ogranièenoj prehrani - znam da
ovo suoèavanje izgleda èudnim, meðutim, ja ne mogu zamisliti pre ivljavanje bez vizije.
Èak i ako se ne budim sa snovima poslanim od Boga, svaki mi novi dan ne to mora znaèi
ti, i ako mi znaèi, vjerujem da je bitka dobivena. Meðutim, ovaj naglasak na osobnim
znaèajkama srca i duha
195
196
nije u skladu sa sada njom gerontologijom. Granice znanja u tom podruèju pomièe bioteh
nologija, a najuzbudljivija otkriæa, o kojima se s velikom nadom izvje tava u mediji
ma, govore o hormonima i genetskom in enjeringu. Jesu li to prave nade? Privlaèi jed
nostavnost zamisli daje mladost samo pitanje prave injekcije ili upravljanja odl
utalim genom. U glavama mnogih ljudi (ukljuèivo i mnogih gerontologa) znanost o du
govjeènosti na kraju se svodi na pronalazak èarobnog metka, tvari koja æe kemijski izm
ijeniti sklonost na ih stanica k starenju. Potrebno je stoga razmotriti tu perspek
tivu i zapitati se za to je dugovjeènost koja se mo e postiæi u epruveti tako razlièita od
one koju posti u stvarni stogodi njaci.
NEOGRANIÈENA DUGOVJEÈNOST?
Buduænost nevjerojatnog pre ivljavanja
Èini se smislenim da najsna nija stvorenja moraju ivjeti najdu e, ali kad bi tako bilo,
majmunoliko novoroðenèe bilo bi lo kandidat za dugovjeènost. Kao djeca, na svijet dola
zimo u stanju potpune bespomoænosti, za razliku od, na primjer, arktièkog soba èiji ml
adunci odmah, èim padnu na tlo tundre, teturavo ustaju, a za nekoliko sati zadovol
jno hodaju uz ostatak krda. Kao to znamo, ljudska novoroðenèad ne mo e ni sjesti niti s
e okrenuti.
Ono to mo emo raditi odmah nakon to izaðemo iz maternice - sisanje, gutanje, slinjenje
, tucanje, treptanje, plakanje, kihanje, ka ljanje, protezanje i spavanje - nije ja
ko korisno za pre ivljavanje - izuzev sisanja i gutanja, jer bez toga se ne bismo
mogli hraniti. (Novoroðenèe takoðer ima i odreðene reflekse koji mora da su pomogli na im
precima da pre ive: ima tako jak stisak ake da se mo e samo dr ati ako ga podignemo; to
je mo da ostatak refleksa mladunèadi majmuna koja se morala penjati po majèinom krznu
; meðutim, ova utvara iz genetièke pro losti nestaje nakon otprilike dva mjeseca.)
Veæina je stvorenja razvila neki naèin za tite svoje DNK od raznih vanjskih utjecaja,
bilo oklopom, perjem, krznom ili ljuskama. Meðutim, ljudska je ko a gola i tako tank
a da se lako mo e probu iti. Na a DNK osjetljiva je na vjetar, ki u, hladnoæu ili vruæinu;
amo nekoliko sati na suncu i postoji moguænost da dobijemo rak. Nakon mnogo godina
sazrijevanja - dulje nego to je to sluèaj u bilo kog sisavca - ljudi ne mogu trèati
dovoljno brzo da pobjegnu lavovima ili tigrovima, a ako bismo se eljeli s njima b
oriti, na i zubi, nokti i ake, beznadno su neodgovarajuæa obrana.
Dakle, nema smisla da èovjek ivi 115 ili 120 godina, dulje od bilo kog toplokrvnog
stvorenja. U dana nje vrijeme, barem je jedan èovjek, japanski otoèanin po imenu Shige
chivo Isumi, dosegnuo tu granicu. Roðen dva mje-
197
198
seca nakon Lincolnovog ubojstva 1865. godine, Isumi je umro 1986. godine, 120 go
dina i 237 dana kasnije. Njegovi su lijeènici potvrdili daje Isumi-san bio zdrav i
bistar sve do nekoliko mjeseci prije smrti. U svom jedanaestom desetljeæu jo je uv
ijek svakodnevno etao i pio mjesno ri ino pivo. U Guinnessovoj knjizi svjetskih rek
orda nalazi se zaista oèaravajuæa slika Isumija koji izgleda kao orijentalni duh sa
svojom dugom, snje no bijelom bradom, okru en nekolicinom djece roðenom u njegovom sel
u nakon njegova sto desetog roðendana.
I drugi su ljudi bez pouzdanih podataka o svom roðenju vjerojatno ivjeli tako dugo
ili du e. Smatralo se da je Arthur Reed, Amerikanac koji je umro 1984. godine, ima
o 124 godine, to znaèi daje roðen u godini kad je Lincoln bio prvi puta izabran za pr
edsjednika. U ovom trenutku smatra se da je najstarija ivuæa osoba Francuskinja, Je
anne Louise Calment, stara 117 godina. Po to opæe i zdravstvene slu be tek sporadièno ob
javljuju podatke o najstarijima, javnost je o njima obavije æena uglavnom kroz Guinn
essovu knjigu svjetskih rekorda. Nedavno, u njoj su, kao kandidatkinje za najsta
rije, navedene tri ene, jedna 112 godina stara Wel anka i dvije 115 godina stare Am
erikanke. (Èinjenica da su ovi moguæi rekorderi ene u skladu je s opæom predno æu koju en
ijekom ivota imaju pred mu karcima; meðu sto-godi njacima ena je dvostruko vi e.)
Na veæini grafikona dugovjeènosti prednjaèi divovska kornjaèa, koja je hladnokrvna ivotin
ja, i ima ivotni vijek od barem 115 godina. Primjerak te starosti ivio je u staroj
tvrðavi na otoku Mauricius u Indijskom oceanu. Ta je kornjaèa uhvaæena kad je veæ bila
odrasla i nije umrla od starosti nego nesretnim sluèajem; pala je kroz natrulo pod
no je topovske cijevi. Tehnièki, mo e se reæi da kolonija koralja, kao jedan organizam, i
vi izuzetno dugo; iako pojedinaèni polipi ne pre ive dugo, cijela kolonija odr i se ti
suæama, a mo da i desecima tisuæa godina.
Meðu sisavcima, na i najveæi suparnici u dugovjeènosti su veliki kitovi, koji mogu ivjeti
sto i vi e godina - jedan plavi kit vraæao se u svoje sezonsko hranili te u blizini A
ustralije gotovo èitavo stoljeæe. Pod najboljim uvjetima slonovi mogu do ivjeti sedamd
eset godina, ali kod malih sisavaca ivotni se vijek drastièno smanjuje. Mi evi, rovke
i takori, pod optimalnim uvjetima dozive samo od jedne do tri godine starosti. D
omaæi psi i maèke mogu pre ivjeti dvadeset odnosno trideset godina.
Da bi opisali duljinu ivota, biolozi koriste dvije mjere . Prva je maksimalni ivot
ni vijek (vanjsko ogranièenje dugovjeènosti za vrstu) i prosjeèni ivotni
199
vijek (koliko dugo pojedinci te vrste normalno ive u divljini). Izmeðu ta dva broja
èesto je velika razlika. Priroda je ekstravagantna pri raðanju i jednako tako ekstr
avagantna pri umiranju; rada se mnogo vi e stvorenja nego to ih do ivi doba parenja.
Svake godine umire gotovo polovina populacije malih ivotinja i ptica, neovisno o
vrsti. Razna stvorenja, kao to je bogomoljka ili dijamantna tropska riba, izleæi æe s
totine i tisuæe mladih, a samo æe jedno od njih pre ivjeti. Grbavi kit teoretski mo e im
ati maksimalni ivotni vijek od sedamdeset godina, ali èini se da s dana njim zagaðenjem
mora, mladi grbavi kitovi ive u prosjeku samo dvije, tri godine. Ovo skraæivanje iv
ota tragièno je, jer ako dovoljno ivotinja ne pre ivi do doba parenja, vrsta æe izumrij
eti.
Èak i bez èovjekovog uni tavajuæeg mije anja, nije vjerojatno da æe ivotinja u prirodi pre
ti do stare dobi. Jedini pouzdani naèin da se izmjeri maksimalni ivotni vijek (a i
to je samo otprilike) je unutar okru enja zoolo kih vrtova, koji su neka vrsta muzej
a dugovjeènosti. U zoolo kim vrtovima ivotinje primaju hranu i za tiæene su od grabe ljiva
a sve dok ne umru od starosti. Meðutim, na taj smo naèin takoðer nauèili kako pitanje du
govjeènosti mo e biti zanimljivo. Opæenito, stoje ivotinja manja, to je kraæi ivotni vije
, stoga slonovi ive trideset pet puta dulje od rovki. Utvrdiv i ovu èinjenicu, odmah
nailazimo na slo enu situaciju. Neke male ivotinje, naroèito ako su hladnokrvne, pre iv
ljavaju vrlo dugo: slatkovodne koljke i anemone mogu do ivjeti sto godina.
Usprkos svom brzom srèanom ritmu i brzom metabolizmu, ptice se ne istro e prebrzo: o
rlovi, kondori, sove i papige mogu do ivjeti od pedeset do sedamdeset godina. Ne to
u svezi letenja daje im izdr ljivost, jer èak i i mi i ive tri puta dulje od mi eva njiho
velièine. Sve te nepravilnosti ukazuju na to da nema mnogo èvrstih pravila po kojima
priroda odreðuje ivotni vijek.
Ljudi imaju sposobnost razmi ljanja o tome da budu besmrtni, ali DNK se besmrtnost
i najvi e pribli ila kroz primitivne organizme - neki od njih su alge, planktoni, am
ebe i mikrobi - èije je postojanje prejednostavno da bi starjeli. Svaka ameba koja
pluta u barici pokraj puta nastala je iz prve amebe koja se ikad pojavila; umje
sto da ostari i umre, drevna je ameba unedogled produ ila svoje postojanje, dijeleæi
se neprekidno navlastite kopije. Stotinama milijuna godina prije nego to su se p
ojavile slo ene biljke i ivotinje i sa sobom donijele slo eni sindrom starenja, prva
strategija pre ivljavanja koju je DNK nauèila bila je besmrtnost. Koraljni greben ni
kad ne dobiva rak; streptokoki su otporni na Alzheimerovu bolest.
Prije pedeset godina, jo se uvijek èinilo da su ljudske stanice potencijalno
200
besmrtne, da se mogu unedogled dijeliti ako im se to omoguæi. Najuvjerljiviji doka
z nastao je iz poznatog eksperimenta koji je zapoèeo 1912. godine u Rockefellerovo
m institutu. Dr. Alexis Carrel, poznati francuski kirurg i dobitnik Nobelove nag
rade, iz pileæeg je embrija izdvojio uzorke fibroblasta (stanica vezivnog tkiva ka
o to je na primjer hrskavica) i poèeo ih uzgajati u hranjivoj otopini. Stanice su n
apredovale, dijelile se i ponovno dijelile. Fibroblast se dijelio tako entuzijas
tièno daje na kraju ispunio posudu. Carrel je tada izlio vi ak i napunio posudu svje o
m hranjivom otopinom. Pod tim uvjetima, stanice su se nesmetano umno avale tridese
t èetiri godine, da bi eksperiment dvije godine nakon Carrelove smrti bio prekinut
. Carrel je imao smisao za teatralnost, i kako je slava tih pileæih stanica rasla,
on im je pridavao natprirodne znaèajke. "Hranjenje stanica bilo je nalik na relig
iozni obred," prisjeæa se Albert Rosenfeld. "Zapravo, kako je njegova slava rasla,
sve to se dogaðalo u Carrelovom laboratoriju bilo je okru eno ceremonijalnom atmosfe
rom. Cak je od svojih tehnièara zahtijevao da svoje obveze izvr avaju u crnim haljam
a s kapuljaèom."
Carrel je do trenutka smrti vjerovao da je rije io kljuèni dio zagonetke starenja: u
koliko bi se stanicama osigurala prava okolina, one bi se dijelile doslovno zauv
ijek. Na nesreæu, otkrilo se da je Carrel naèinio ozbiljnu tehnièku gre ku. Kad je dodav
ao nove kolièine hranjive otopine, koja se takoðer dobivala iz piliæa, u isto je vrije
me sluèajno dodavao i nove stanice embrija. Te su se stanice nastavile dijeliti na
kon to su prethodne generacije fibroblasta umrle.
Krajem pedesetih godina Leonard Hayflick, mladi istra ivaè iz Philadel-phije, nije m
ogao natjerati kulturu stanica ljudskog embrija da se razmno ava preko odreðene gran
ice, pa je konaèno nestala nada u besmrtnost ljudskih stanica. Bez obzira kako ih
je pa ljivo njegovao, stanice su odumrle nakon otprilike pedeset podjela. Kad je s
hvatio da je otkrio vanjsko ogranièenje dugovjeènosti stanica, Hayflickov se neuspje
li eksperiment pretvorio u otkriæe. Roðeno je takozvano "Hayflickovo ogranièenje". Osi
m to je opovrgao Carrelove rezultate, Hayflick je primijetio da se stanice, prima
knuv i se pedesetoj podjeli, dijele sporije i - nakupljajuæi uækaste otpadne tvari -izg
ledaju starije.
Drugi su eksperimenti potvrdili da je Hayflickovo ogranièenje oèigledno dio programi
ranog sjeæanja DNK, jer se stanice uzgajane in vitro (to znaèi u epruvetama u labora
torijskim uvjetima), sjeæaju koliko su se pribli ile ogranièenju. Ako se, na primjer,
kultura stanica zamrzne nakon dvadeset podjela, umno it æe se jo trideset puta nakon t
o se otopi i zatim æe umrijeti.
201
To znaèi da stanice slijede toèno odreðeni vremenski slijed. Hayflickovo ogranièenje sna n
o podupire zamisao da se starenje kontrolira biolo kim satom. Hayflick, sada veæ jed
an od veterana zagovornika teorije sata starosti, vjeruje da ljudi imaju odreðen m
aksimum ivota; logika je jednostavna - ako je ivot na ih stanica ogranièen, ni mi to o
granièenje ne mo emo prijeæi.
Ova je teorija potkrijepljena èinjenicom da stanice, kad se uzmu od starih ljudi i
hrane u laboratorijskim uvjetima, umru nakon mnogo manje podjela nego mlade sta
nice, to ukazuje na to da su blizu Hayflickovom ogranièenju; nova okolina i savr ena
hranjiva otopina ne produ ava im ivot. Slièno tome, kad se ko a sa starih mi eva presadi
na mlade, nastavlja starjeti u skladu sa ivotnim ciklusom donatora.
Meðutim, oèigledno je da Hayflickovo ogranièenje nije jednako za sve stanice. Roy Walf
ord s UCLA kasnije je provodio eksperimente tijekom kojih je pokazao da bijele k
rvne stanice imaju ogranièenje od samo petnaest do dvadeset podjela, a kod stanica
kratkovjeènih ivotinja, kao to su mi evi i takori, zamijeæena su ni a ogranièenja. Da b
rasli Hayflickovo ogranièenje, istra ivaèi su se okrenuli umjetnim, prirodi nepoznatim
uvjetima. Ko tana sr mo e se presaditi sa starih na mlade mi eve, a zatim se, kako oni
stare, postupak mo e ponoviti. Na taj su naèin stanice ko tane sr i pre ivjele èetiri ili
et generacija mi eva domaæina to je daleko iznad Hayflickovog ogranièenja. Izazivaèi teor
ije ogranièenja istièu da uzgajanje stanica u staklenoj epruveti nije savr eno; oni pr
etpostavljaju da bi se stanice, pod boljim uvjetima uzgajanja kulture tkiva, mog
le dijeliti i vi e od pedeset puta.
DNK i sudbina
Na koji naèin Hayflickovo ogranièenje utjeèe na na e moguænosti da nad ivimo odreðenu dob?
o se Hayflickovo ogranièenje smatra najznaèajnijim eksperimentalnim nalazom u istra iv
anju starenja, njegova je va nost u odnosu na stvaran ivot nepoznata. Unutar labora
torija, svaka je generacija stanica potomstvo ogranièenog broja majèinskih stanica.
Nasuprot tome, djeca se ne raðaju s potpunim kompletom stanica; tijekom ivota i
stvaraju se nove. Na primjer, va a ko tana sr stvara nezrele krvne stanice koje rastu
i sazrijevaju. U raznim stupnjevima ranog razvoja, a ponekad i tijekom ivota, sv
aki organ sadr i mje avinu primitivnih, djelomièno sazrelih i zrelih stanica. Zrele st
anice se diferenciraju, odluèuju postati stanice srca
202
ili eluca, stanice mozga ili bubrega.
Ista DNK nalazi se u svakoj stanici, ali kroz proces diferencijacije DNK u stani
ci odreðene znaèajke izra ava, a odreðene potiskuje. Neki teoretièari zaobilaze Hayflickov
o ogranièenje pretpostavljajuæi da stanica ne poèinje niz od pedeset podjela sve dok s
e ne odredi (diferencira). U raznim stupnjevima na eg ivota, neke se primitivne sta
nice dijele i sazrijevaju, dok druge ostaju primitivne. Na taj je naèin tijelo opr
emljeno rezervnim izvorima. Èak i ako sve stanice moraju po tovati Hayflickovo ogran
ièenje, nije nu no da ga po tuju u isto vrijeme. Hoæe li se ovaj izlaz prihvatiti ovisi
o razumijevanju naèina na koji se stanice diferenciraju, a genetièari su jo uvijek da
leko od toga.
Cijeli jedan razred stanica - stanice raka - nije pod utjecajem ogranièenog rasta.
Osloboðene genetskog ogranièenja, stanice raka razmno avaju se divlje sve dok tijelo
domaæina ne umre; ako se uzgajaju in vitro, èak i tog ogranièenja nema. Veæina zloæudnih s
tanica u laboratorijskim kulturama irom svijeta potomci su tkiva uzetih iz davno
preminulih pojedinaca.
Preno enje starenja na staniènu razinu jedna je od neporecivih Hayfli-ckovih pobjeda
. Njegovu metodu "starenja pod staklom" kao to ju je jednom nazvao, biolozi prihv
aæaju kao normu. Hayflick tvrdi da se "vi e ne mo e smatrati da se bitni uzroci staros
nih promjena nalaze na superstaniènoj razini, to znaèi unutar staniène hijerarhije od
razine tkiva nadalje. Stanica je pravo mjesto gdje gerontolozi moraju djelovati.
" Prema njegovoj logici, mnogo je va nije promatrati kako ivi stanica, nego promatr
ati kako ivi cijeli organizam.
U dana njoj biologiji starenja prevladava upravo ova logika, ali meni se ona èini ka
o èisti redukcionizam. Logika koju sam ja slijedio tijekom cijele ove knjige je da
je cjelina daleko znaèajnija nego njeni dijelovi; ivot osobe odreðuje kakva æe biti ak
tivnost njenih stanica, a ne obrnuto. Ipak, ova dva pristupa i nisu tako nepomir
ljiva, jer sigurno je da nitko ne mo e nad ivjeti svoje stanice. Biolozi kao to je Ha
yflick, smatraju DNK svemoænom i odvojenom od svakodnevnog ivota - smatraju je neko
m vrstom biokemijskog Boga èiji se diktat ne mo e nadvladati. "Izgleda kao da DNK ra
bi nas da bi odr ala sebe," po alio se Albert Rosenfeld. Ipak, to je samo jedno motr
i te. Ako gledate oèima genetièara, elja starog èovjeka za ivotom ili u ivanjem u malim
im zadovoljstvima ne znaèi ni ta. Zaista, te èinjenice mo da su beznaèajne u svjetlu izvor
nog DNK programa, ali za rezultat dobro provedenog ivota, one su izuzetno znaèajne,
zapravo, one su najznaèajnije.
203
Izvan epruvete DNK se nalazi pod utjecajem svake va e misli, osjeæaja i aktivnosti.
Hormonima stresa, koji imaju tako veliku ulogu u starenju, upravlja RNK, preslik
a DNK; sama DNK tiho boravi u svom utoèi tu, ali njena aktivna blizanka stalno mijen
ja njene naputke. Kada promijenite naèin ivota da biste smanjili stres, RNK u va im s
tanicama reagira tako da smanjuje izluèivanje hormona stresa.
Hayflickovo ogranièenje progla ava cijeli proces starenja besmislenim; on postaje me
hanizam kojim se bavimo u laboratorijskim posudama nezavisno od disanja, kretanj
a, topline, iskustva, sjeæanja, ljubavi, nade, hrabrosti, po rtvovanja, volje, znati e
lje i svega drugog zbog èega je vrijedno ivjeti. Na nesreæu, upravljanje stanicama jo
je uvijek prevladavajuæa aktivnost geron-tologije i privlaèi najvi e pozornosti. 1990.
godine mediji su objavili da su istra ivaèi na Sveuèili tu Wisconsin maloj grupi starij
ih osoba u dobi izmeðu ezdeset prve i osamdeset prve godine, ubrizgali sintetièki lju
dski hormon rasta. Kao rezultat toga do lo je do naglog pomlaðivanja i okretanja pro
cesa biolo kog starenja za dvadesetak godina. Tijekom perioda od est mjeseci tim se
ljudima postupno vratila mi iæna masa i snaga; masno tkivo se rastopilo bez dijete;
ustrost i èvrstoæa su se obnovili.
Umjetno vraæena mladost pozdravljena je velikim javnim uzbuðenjem. Popularni napisi
bez daha su ovaj eksperiment usporeðivali s fantastiènim pomlaðivanjem iz hit filma Èahu
ra (Cocoon). Sami ispitanici osjeæali su sna ne promjene. "Nakon tri mjeseca poèeo sam
osjeæati promjene. Osjeæao sam se mnogo sna nijim - mislim da se nikad u ivotu nisam o
sjeæao tako sna an," prisjeæa se jedan umirovljeni radnik tvornice u Waukeganu. U eksp
erimentu su sudjelovali samo mu karci èija je prirodna razina hormona rasta bila izu
zetno niska. Veæina ljudi ima odgovarajuæu, premda sni enu, razinu hormona rasta; oni
koji ga nemaju dovoljno, stare br e i te e. Kada su ispitanici poèeli s eksperimentom,
pokazivali su znakove odmaklog biolo kog starenja; stoga je obnavljanje razine nj
ihovih hormona stvorilo dramatiènu razliku. Po prvi puta nakon mnogo godina neki o
d njih mogli su putovati, dugo etati ili raditi u vrtu.
Meðutim, ovo pobolj anje nije bilo trajno. Nakon izuzetno skupog tretmana (oko 14000
US$ godi nje), starost se polako vratila. Mi iæi su se ponovno opustili, masno se tki
vo ponovno pojavilo, snaga je nestala i ti su ljudi ostali bez trajnih dobrobiti
, osim mo da ne to bolje memorije. "Bilo je divno dok je trajalo. Mo da æu jednom ponovn
o poku ati," èeznutljivo je izjavio jedan od njih. Kad mu je reèeno da æe u sljedeæem eksp
erimentu sudjelovati i ene, odobravajuæi je rekao, "Mislim da i njima valja dati pr
iliku da se osjeæaju
204
onako kako smo se osjeæali mi."
Ove su me rijeèi, navedene iz ushiæenog èlanka u novinama, zabrinule. Sa sigurno æu se mo e
pretpostaviti da æe injekcije hormona rasta dugoroèno gledano izazvati nuspojave. Za
starije ljude s nenormalno niskom razinom prirodnog hormona rasta, to mo da i ne
mora biti sluèaj, ali za normalne ljude, to se tièe procesa pomlaðivanja, dodatni hormo
n rasta je beskoristan.
Na izvor problema zapravo ne utjeèe mije anje u grube razine tjelesnih funkcija. Lij
ek, èak i onaj koji tijelo samo proizvodi, djelotvorno mo e preusmjeriti fiziologiju
, ali tijelo pamti to eli uèiniti, i sve dok se to pamæenje ne promijeni, neravnote a os
taje. Svatko tko se bavio dijabetesom, upoznat je s mnogim metabolièkim neravnote am
a od kojih pate dijabetièari ovisni o inzulinu, i kako je potrebno pa ljivo odmjerit
i doze da bi se sprijeèio inzulin-ski ok i koma. Zamjenski hormon je ispravna molek
ula, ali ono to nedostaje je unutarnja inteligencija koja te molekule rabi. Dijab
etes, hipertireoza i starenje nastaju zbog gubitka inteligencije, a ne zato jer
nema odgovarajuæih molekula.
Svako "èudo" pomlaðivanja postignuto kemijskim tvarima neizbje no æe omesti inteligencij
u tijela. Ako se zakr ljaloj djeci daje hormon rasta, pojavljuju se ozbiljne nuspo
jave, a bilo je i nekoliko rtava takvih eksperimenata. Argument da je starenje uz
rokovano nenormalnim izluèivanjem hormona, èini mi se uvjerljivim, meðutim hormoni pre
nose poruke, a poruke se na kraju kontroliraju u svijesti. Poveæavanjem svoje unut
arnje inteligencije, poveæanjem sreæe i ispunjenja, mo emo pobijediti starenje na traj
an, smislen naèin, bez kemijskih tvari i moguæih nuspojava. Odgovornost za takvu pro
mjenu svijesti le i na svakom pojedincu.
"Gen starenja"
Glede pobjede nad starenjem, osim hormonske terapije, mnogo se nade ula e u genets
ki in enjering. Prije èetrdeset godina, nakon to su Watson i Crick razrije ili tajnu ke
mijske strukture DNK, poèela je neizbje na potraga za genom starenja. Ukoliko bi pro
na li taj gen, znanstvenici bi posjedovali kontrolni prekidaè za stvaranje besmrtnih
stanica, èak i ako sama priroda u tome nije uspjela. Istra ivaèi na nekoliko amerièkih
sveuèili ta najavili su velike novosti u otkrivanju gena koji kontrolira starenje kv
asca, voænih mu ica i, na kraju, i ljudi.
205
Michael West, molekularni biolog sa Sveuèili ta Texas u Dallasu, radio je s kulturam
a stanica ljudskog tkiva i izolirao dva "gena smrtnosti" èiji je uèinak ubrzavanje p
rocesa starenja u tim stanicama. Ova dva gena, nazvana M-l i M-2, mogu se kemijs
ki pokrenuti ili zaustaviti, a rezultat toga je ubrzanje ili usporavanje procesa
starenja. Prilikom normalnog starenja oba su gena aktivna. Zaustavljajuæi gen M-l
, West mo e obnoviti mladost stanice i podvostruèiti njen ivotni vijek, to se mjeri br
ojem njenih podjela. Oèigledno, West je otkrio kako po volji nadvladati Hayflickov
o ogranièenje.
Kad se zaustavi djelovanje drugog gena, M-2, rezultat je jo dramatièniji. Stanica s
e dijeli neogranièeno i ostaje zauvijek mlada. West je otkrio da ponovno pokretanj
e gena M-2 vraæa stanicu u proces normalnog starenja. Iako su drugi istra ivaèi ponudi
li i druge kandidate, Westov bi gen mogao biti jedini gen starenja. Meðutim, svi s
e sla u daje starenje poligenetsko, to znaèi da ukljuèuje suradnju vi e ili èak mnogo gena
odjednom. Takoðer, pronalazak naèina na koji se oni pokreæu i zaustavljaju ne znaèi pron
alazak i razumijevanje njihovog mehanizma djelovanja. Moguæe je da postoje nepozna
ti mo dani mehanizmi koji kontroliraju genetske prekidaèe, a oni se, gotovo sigurno,
razlikuju od pojedinca do pojedinca zavisno od njihovog ivota i iskustva.
Nedvojbena je èinjenica da tijelo bilje i prolazak vremena. Zagovornici biolo kog star
enja pratili su unutarnje bioritmove tijela sve do male nakupine neurona u hipot
alamusu koja se naziva superhijazmatièna jezgra. Ta nakupina stanica nije veæa od vr
ha olovke, a nadzire osjeæaj za vrijeme. Meðutim, pronalazak tog tjelesnog sata nije
rije io tajnu starenja jer je hipotalamus povezan s ostatkom mozga, endokrinim su
stavom i imunolo kim sustavom. Po to svi ti sustavi imaju svoju vlastitu inteligenci
ju, u taj proces mo e biti ukljuèen svaki od njih ili èak svi zajedno.
Na e je tijelo posvuda inteligentno. Mo dane se kemikalije ne izluèuju samo iz glave,
stvaraju ih i na a ko a, eludac, crijeva i srce. Bijele krvne stanice koje plutaju kr
oz imunolo ki sustav opremljene su istim receptorima za neurotransmitere - oni tvo
re neku vrstu "lutajuæeg mozga". Ko a izluèuje vi e endokrinih hormona nego to to èini sam
endokrini sustav. M-l i M-2 su oèaravajuæi dijelovi ove iroke mre e inteligencije. Mich
ael West utemeljio je tvrtku koja bi morala utvrditi mo e li se naèiniti lijek koji
bi upravljao tim genima. Meðutim, isto kao to uporaba interferona u borbi protiv ra
ka stvara ozbiljne nuspojave, velike tro kove i male rezultate, Westovi napori mor
at æe se jo dugo nastaviti da bi se postigle neke dobrobiti izvan epruveta. Dana nji
genetski in enjering ukljuèuje visokoriziène postupke kao to je drastièna
206
operacija presaðivanja ko tane sr i. U ovom trenutku su voæne mu ice, kva èeve gljivice i c
kolutiæavci najnapredniji organizmi kojima se ivot mo e produ iti genetskom manipulaci
jom. Mislim da primjena ove tehnologije na ljude nije vjerojatna.
Ipak, tom granom gerontologije prevladava optimizam koji se iri na popularni tisa
k. "Kad bismo razvili metodu oporavka ostarjelog tkiva stanicama embrija, mogli
bismo veæ sljedeæeg desetljeæa pokloniti èovjeku trideset godina zdravog ivota," rekao je
profesor medicine iz Virginie, a njegov kolega iz Texasa je dodao: "Za trideset
ak godina imat æemo u rukama glavni gen koji odreðuje dugovjeènost, i bit æemo u moguænost
i da udvostruèimo, utrostruèimo ili èak uèetverostruèimo ivotni vijek.. Moguæe je da æe ne
nas ivi ljudi biti jo uvijek ivi i za èetiri stotine godina."
Ne to umjereniji istra ivaè iz Louisiane rekao je, "Mo da æe biti moguæe znaèajno produ iti
èak 100% - to bi nam dalo dodatnih 100 do 120 godina." Drugi istra ivaèi oklijevaju go
voriti o brojkama, ali im ne nedostaje entuzijazma. "Mislim da æemo biti sposobni
produ iti ljudski ivot preko granice snova," izjavio je istra ivaè iz Colorada koji je
uspje no radio s nematodom, providnim crvom kolutiæavcem velièine toèke.
Ispod povr ine neobuzdanih predviðanja gerontologa u svezi sa starenjem nalazi se ne t
o uznemirujuæe. Amerikanci vole zami ljati da æe tehnolo ka domi ljatost rije iti svaki pro
lem. Kao to in enjeri IBM-a dotjeruju raèunala da bi bila br a i djelotvornija, tako i
gerontolozi te e pobolj anju ljudskog stroja. Teorija glasi da se malim biokemijskim
preoblikovanjem na e tijelo mo e uèiniti djelotvornijim, izdr ljivijim i manje pokvarlj
ivim. Ako je bilo koje polje znanosti uvjereno u to da je tijelo bez pameti i sa
mo po sebi nesavr eno, to je genetika.
Kao i svi drugi redukcionistièki modeli, genetièki pogled na starenje zanemaruje ivot
kao cjelinu. Suprotno od pacifièkog lososa, ljudi nisu igraèke biolo ke predodreðenosti
. I sada postoje zajednice koje su svladale visoki krvni pritisak, arterijske bo
lesti, djeèje bolesti, koje imaju nizak broj sluèajeva raka, itd. Problem je u tome
da ni jedna kultura ne kombinira sve povoljne èinitelje. Poku avajuæi dosegnuti dugovj
eènost koja zadovoljava elje cijele osobe, otkrit æemo da se DNK mo e promijeniti tako
da odgovara na im visokim zahtjevima. Tjelesna inteligencija i nije ni ta drugo nego
li prilagoðavanje novim uvjetima. Da ste biolog istra ivaè u kamenom dobu, i posjeduje
te savr enu kartu ljudske DNK, biste li mogli predvidjeti nastanak civilizacije? B
iste li predvidjeli Mozarta, Einsteina, Parthenon, Novi zavjet?
207
Biste li mogli znati da æe se do 2000. godine, zbog pobolj anih uvjeta ivota, èovjekov i
votni vijek produ iti za est desetljeæa?
Èudo DNK nije u tome to ona upravlja mojim ivotom veæ u tome to ja mogu razviti prethod
no nepoznate moguænosti koje nastaju u mom srcu i mom umu. Drugim rijeèima, DNK slu i
meni, a ne obrnuto. Postoje zajednice gdje se dugovjeènost visoko cijeni, i tu, u
stvarnom ivotu, nalazi se na najbolji laboratorij. Umjesto da se oslonimo na pojed
ince koji su izuzetno dugo ivjeli, mo emo ispitati cijele populacije kojima je ova
ambicija usaðena od djetinjstva. Rezultati su vrijedni pa nje, usprkos tome to se zna
nost nije mije ala u njih.
Tajne dugovjeènih
Abhazija, daleki planinski predio na jugu Rusije, zemlja je gotovo mitske staros
ti. To je jedino mjesto za koje sam èuo da ima posebnu rijeè za pra-pra-pra djeda i
baku, a koja se odnosi samo na one ivuæe. Kasnih ezdesetih godina, kad je zapadnim p
osjetiteljima dozvoljeno da upoznaju "superstogodi njake", legendarna je dugovjeènos
t Abhazije privukla svjetsku pozornost. "Superstogodi njaci" su stanovnici zabaèenih
sela, gotovo svi nepismeni radnici na polju, ali je kru io glas da su do ivjeli nev
jerojatne godine od 120, 130 pa sve do 170.
Izvan biv eg Sovjetskog Saveza, takve bi tvrdnje bile te ko prihvatljive. Gerontoloz
i su smatrali daje ljudski ivot ogranièen na 115 do 120 godina. Meðutim, èak je i to bi
lo teoretski, jer u to vrijeme nije ivio nitko stariji od 113 godina, barem ne s
pouzdanom potvrdom o vremenu svog roðenja. Meðutim u Rusiji je ivio najstariji supers
togodi njak, èovjek po imenu Shirali Mislimov, za kojeg se tvrdilo daje roðen 1805. go
dine, sedam godina prije nego to je Napoleon krenuo na Moskvu. Mislimov je ivio u
zabaèenom selu u Azerbejd anu, zapadno od Kaspijskog jezera; umro je 1973. godine u
nevjerojatnoj starosti od 168 godina. Na kraju ivota se povukao od posjetitelja z
bog lo eg zdravlja. Meðutim, mada nisu mogli posjetiti najstarijeg ikad ivuæeg èovjeka, "
zapadnjaci" su mogli razgovarati s najstarijom enom svih vremena.
To je bila Khfaf Lazuria, roðena Abhazijanka koja je tvrdila da je stara otprilike
140 godina. Uz mje avinu oèaranosti i skepticizma, strani su posjetitelji, ukljuèujuæi
lijeènike i novinare, poèeli otkrivati Abhaziju. Od prvog trenutka, Abhazija je, za
svakog tko je do ao iz prenapuèenih, zagaðenih
208
gradova Amerike ili Europe, bila èarobna: pejza zelen i idilièan, veæina Abhazijanaca iv
i na nadmorskoj visini izmeðu 200 i 300 metara, u urednim dvokatnim kuæama, èesto naèinj
enim od orahovog drveta, sa irokim terasama i zraènim sobama.
Klima u brdima iza Crnog mora tijekom godine je stabilna, ne to hladnija, uz prosj
eènu temperaturu od 10 do 13 stupnjeva C. Ali kr ni Abhazijanci vole taj prohladni z
rak, tvrdeæi da pridonosi njihovom dugom ivotu. Osim kuhinje, kuæe im uglavnom nemaju
grijanja.
Iako je to podruèje patilo od epidemija malarije i tifusa, sve dok ruski in enjeri n
isu 1903. godine isu ili moèvare u nizinama, Abhazija je odnjegovala pet puta vi e sto
godi njaka negoli bilo koji drugi dio svijeta, a 80% dugovjeènih - rijeè star tamo se
nikad ne primjenjuje u odnosu na njih -aktivni su i poletni. Bilo je uobièajeno da
i mu karci i ene rade na lokalnim planta ama èaja jo desetljeæima nakon 60 godina - sovj
tske starosne granice za umirovljenje. ampioni u branju èaja na svoj su stoti roðenda
n primali pismene potvrde.
U svojoj knjizi Faktor Metuzalem (The Methuselah Factors), Dan Geor-gakas opisuj
e susret s abhazijanskim stogodi njakom Vanachom Temurom: "Noseæi elegantan e ir od ko e,
po tovani nam je Vanacha - uvijek su ga zvali samo njegovim imenom - pri ao odluènim
korakom i preuzeo ulogu domaæina. Medu posjetiteljima je zapazio dijete i inzistir
ao na tome da se pomuze krava kako bi se dijete osvje ilo. Drugim je gostima ponuðen
a ko ara jabuka s najboljeg drveta i èa ica piæa. Pristao je da govori o sebi tek kad su
zadovoljene ove pripreme...
Za razliku od drugih dugovjeènih Abhazijanaca, Vanacha je posjedovao potvrdu o svo
m kr tenju Prema datumu na tom dokumentu, Vanacha je imao 106 godina, ali je objas
nio da su njegovi roditelji èekali èetiri godine da bi ga krstili jer su bili presir
oma ni da bi platili sveæenika. Iako je ovakav izgovor bio èest, Vanachin je polet, èak
i sa 106 godina, zapanjujuæi. Visok je oko sto pedeset centimetara, trepæe plavim oèim
a i gladi elegantne bijele brkove - utjelovljenje je dobrog i ljubaznog djeda. S
voje vitko, ivahno tijelo pripisuje laganoj prehrani, jahanju, radu na polju i ho
danju po planinama. Ovih dana spava vi e nego to je navikao, ali osjeæa se dobro i elj
no oèekuje ezdeset-prvu godi njicu Revolucije."
Iako je Vanacha Temur bio jedan od najzdravijih meðu dugovjeènima (amerièki mu je lijeèn
ik izmjerio krvni pritisak - bio je na mladenaèkoj razini od 120/84) on nije izuze
tak. Prema Georgakisovoj analizi podataka, 85%
209
Abhazijanaca u dobi od 90 godina ocijenjeno je mentalno zdravim i sposobnim, sam
o ih 10% ima o teæenja sluha, a 4% lo vid. I mu karci i ene dijele istu strast za konjsk
im trkama, i stvar je ugleda da se stogodi njak u seoskoj paradi pojavi na konjski
m leðima.
Medicina tek sada poèinje prihvaæati zamisao o velikoj aktivnosti pred starost, meðuti
m, potpuno umirovljenje je medu stogodi njacima u Abhaziji potpuno nepoznato, osim
u sluèajevima invalidnosti. Po pravilu, stariji radnici nakon osamdesete i devede
sete godine ne to skraæuju broj sati rada u polju; umjesto da rade deset ili petnaes
t sati, prekidaju posao nakon tri ili pet. Meðutim, nisu prisiljeni raditi. Ljubav
prema napornom radu duboko je usaðena u Abhazijance, a dokumenti potvrðuju da je ne
koj eni staroj 109 godina, isplaæena nadnica za punih èetrdeset devet radnih dana tij
ekom jednog ljeta.
Cijelo podruèje Kavkaza zbog svojih je stogodi njaka poznato kao "dugovjeèni pojas". O
meðene Crnim morem na zapadu i Kaspijskim jezerom na istoku, tri dr ave pola u pravo n
a superstogodi njake: Gruzija (èiji je dio i Abhazija), Azerbejd an i Armenija. U cije
lom podruèju, koje je samo djelomièno industrijalizirano, ivi mje avina rasa; prisutan
je islam i kr æanstvo, ovisno od toga gdje ste, a klima jako varira od visoko alpske
(Kavkaz je najvi e gorje u Europi, s vrhovima do 5500 metara) do suptropske. Ti s
u podaci va ni gerontolozima, jer s takvom raznoliko æu kulture, rasa i klime, nema iz
oliranog èinitelja koji bi pridonosio dugovjeènosti cijelog podruèja, niti postoji nek
o posebno zemljopisno mjesto - Shangri-la u Rusiji - odgovorno za to.
Kasnih ezdesetih i ranih sedamdesetih godina na Zapadu je epidemija srèanih napada
dosegnula svoj vrhunac, a broj sluèajeva raka nije se znaèajno izmijenio od 1930. go
dine (tako je i danas nakon tri desetljeæa rastro no financiranih istra ivanja). Dugov
jeèni su u priliènoj mjeri izbjegli obje po asti, a mnogo zasluga za to, osim redovne
vje be, pripada prehrani. Na plodnoj zemlji i u klimi povoljnoj za kukuruz, rajèicu
i sve vrste poljoprivrednih proizvoda, stanovni tvo se odr ava na kuæno uzgojenom povræu
i mlijeènim proizvodima, s malom kolièinom sjemenki, itarica i mesa. (Jogurt, obveza
n u njihovoj prehrani, dugo se smatrao hranom za dugovjeènost; jedna amerièka tvrtka
za proizvodnju jogurta zgodno se reklamirala scenom u kojoj osamdeset devet god
ina star Abhazijanac ku a njihove proizvode, a za obraz ga tipa njegova sto sedamna
est godina stara majka.)
Usprkos èinjenici da veæina dugovjeènih svakoga dana jede sir, mlijeko i
210
jogurt, ukupna kolièina masnoæa bila je, prema zapadnim standardima neobièno niska - i
zmeðu 1500 i 2000 kalorija dnevno. Ukoliko bi eljeli jesti tako tedljivo, mnogi bi A
merikanci morali iz svojih obroka izbaciti 1500 do 2000 kalorija! Dnevna kolièina
masnoæa koju uzimaju Abhazijanci je 60 grama, upravo polovina amerièkog prosjeka. Ia
ko vole piti lokalnu rakiju od jabuka, samo nekoliko superstogodi njaka pu i, ali su
meðu njima rijetko ene koje se toga, kao mu ke navike, tradicionalno klone. Gotovo s
vi su u braku i to od svojih dvadesetih. Po to u cijelom podruèju ima malo ureðenih pu
teva, obièaj je da ljudi hodaju i do trideset kilometara dnevno.
Jedan od prvih Amerikanaca koji je otkrio ovu zapanjujuæe zdravu kulturu bio je dr
. Alexander Leaf, profesor Harvardskog medicinskog fakulteta, jedan od prvih zag
ovornika preventive. Da bi podupro svoje uvjerenje da su za dugovjeènost najva niji
vje ba i prehrana, Leaf je hodoèastio na sva mjesta gdje se mogla naæi legendarna dugo
vjeènost. Abhazija gaje izuzetno uzbudila; tamo se Leaf mogao iz prve ruke osvjedoèi
ti o ljudima dobrog zdravlja u dotad neèuvenoj starosti.
Tijekom svog posjeta Abhaziji 1972. godine, Leaf se jednom prilikom namuèio poku ava
juæi pratiti Gabriela Chapniana, niskog, ustrog starèiæa od 117 godina koji se bez te koæa
penjao strmim brijegom da bi do ao do svog vrta. U dobi od 104 godine, Markhti Tar
khil svakog se jutra kupao u ledenom potoku. Leaf je napisao, "Markhti pripisuje
svoj dug ivot Bogu, planinama i dobroj prehrani - ka e da jelo ne smije biti bez p
apra! Njegove su "najbolje" godine bile kad je imao 18, meðutim sla e se s Vanachom
da se smatrao mladim sve do dobi od 60 godina.'Jo uvijek se osjeæam mlad, dobro spa
vam, ja em konja, dobro jedem i svaki dan plivam, dakle jo se uvijek osjeæam kao mlad
iæ, iako nisam tako sna an kao to sam nekoæ bio.' "
Kad mi na zapadu starimo, na a tijela gube mi iænu masu i zamjenjuju je masnim tkivom
- u dobi od 65 godina gotovo pola tjelesne te ine i mu karaca i ena èini masno tkivo, to
je dvostruko vi e nego u dvadesetim godinama. Radi usporedbe, gotovo svi dugovjeèni
Abhazijanci imaju ravno tijelo, uspravne kième i èvrstih su mi iæa. Dugo vremena nakon
umirovljenja, najstariji ljudi u ivaju u aktivnostima na otvorenom prostoru - ljet
i se penju do visokih pa njaka i na svojim poljima okopavaju krumpir. Èak i u sluèajev
ima kad su srèane arterije blokirane ili je nastala neka druga teta, èini se da hodan
je i penjanje kojim se svi bave nadvladava tjelesno ogranièenje.
Leaf se 1972. godine vratio s fotografijama dugovjeènih koje su objavljene
211
u National Geograficu. Milijuni èitatelja ugledali su lice starosti koje do tada n
ikad nisu vidjeli i te ko da su ga uopæe zami ljali. Dvadeset godina kasnije, susreæemo
se s naglim brojèanim porastom svih dobnih skupina iznad ezdeset pet, a dugovjeèni Ab
hazijanci su nam sve privlaèniji. U njihovoj je kulturi "'novo" staro doba postoja
lo generacijama. Tradicionalno su ivjeli tako daje sve bilo usmjereno k svjesnoj,
svrhovitoj dugovjeènosti - ne samo dugovjeènosti onih koji su pre ivjeli, veæ dugovjeènos
ti "mladosti u staroj dobi", to je naslov koji je Leaf izabrao za svoju knjigu.
Abhazijanci su uspjeli stvoriti novu definiciju mladosti tako da ona sad nije u
suprotnosti s dugim ivotom. Prema njihovim standardima, netko mo e biti kronolo ki st
ar, ali ipak mlad. Prisjeæajuæi se svog utiska o 98 godina starom Tikhedu Gunbi, Lea
f je napisao, "Tikhedov krvni pritisak bio je 104/72 i njegov je puls bio stabil
an na 84 udaraca u minuti. Izgledao je vrlo spokojan s mnogo "kilometara" iza se
be, a ipak je u nazoènosti dvojice stogodi njaka bio smatran mladiæem."
Superstogodi nja "prijevara"
S obzirom na ovu idiliènu situaciju, za to nismo svi èuli za Abhaziju? Razlog su zbunj
enost i nepovjerenje koji su brzo zasjenili poèetne izvje taje. Ono to je Abhaziju sr
edinom sedamdesetih uèinilo tako zanimljivom nije bio naèin ivota, veæ superstogodi njaci
. Sovjetska vlada eljela je po eti plodove propagande o tome kako njihovi ljudi doz
ive starost nepojmljivu za nekomunistièke zemlje. Izuzetna pa nja usmjeravana je na
pojedince kao to je bila Khfaf Lazuria, najproslavljenija medu dugovjeènim ljudima.
Reèeno je da je Khfaf Lazuria najstarija ena koja je ikad ivjela. Umrla je 1975. god
ine, tvrdeæi da ima 140 godina, to znaèi da je roðena dvadeset pet godina prije no to su
prvi meci, ispaljeni na Fort Sumter, oznaèili poèetak graðanskog rata u Americi. Khfa
f Lazuria bila je vrlo sitna ena, visoka oko 125 centimetara. Iako krhka, bila je
vrlo pokretna i uvijek spremna primiti posjetitelje, mogla je bez naoèala navesti
konac u iglu i bila je dobar pripovjedaè prièa.
Voljela je pu iti cigarete, to je rijetko meðu enama Abhazije; tu je naviku, prema svo
jim rijeèima, stekla kad je navr ila stotu. (Po to je bila prestara da bi se smatrala e
nom, alila se na svoj raèun, mogla se pona ati kao mu karac.) Jedna od njenih slikoviti
h prièa bila je i ona o "velikom ratu na sjeveru"; Leaf je pretpostavio da se radi
o Krimskom ratu (1853-1856). To
212-
je bio period kad su je oteli Turci. Kuæi se vratila desetak godina kasnije, negdj
e oko godine kad je Lincoln bio ubijen. Mo da i znaèajnije od Khfafinih tvrdnji daje
superstogodi njakinja, bile su potvrde da su mnogi èlanovi njene obitelji takoðer do iv
jeli stotu.
Zaslijepljen, Leaf je te prièe u potpunosti prihvatio, pa je otkrivanje nekih nepo
dudarnosti do lo kao velik udarac. Ispostavilo se da je Khfaf Lazuria svakom posje
titelju isprièala ne to drukèiju prièu o sebi, slobodno mijenjajuæi svoju dob, broj mu eva
oje je imala, koliko su joj dugo ivjeli roditelji - zapravo, samo je nekoliko det
alja bilo podudarno. Leafu se mo e oprostiti to nije znao, kao to sluèajni posjetitelj
ne mo e znati, da je jedan od najdra ih obièaja u Abhaziji lagati strancu! Zapadnjaci
koji su se zadr ali dovoljno dugo u tom podruèju, nauèili su da je abhazijanska ljuba
v prema pretjerivanju legendarna, naroèito ako se novoprido lima prièaju duge prièe.
Kada su lokalne gerontologe, koje je na to podruèje poslala Sovjetska vlada, upita
li o tome koliko su njihovi dugovjeèni zapravo stari, oni su procijenili da su nek
i od njih zasigurno vrlo stari, èak i do 115 godina, ali ni jedan od onih koji su
tvrdili da imaju preko 120 godina, a jo manje oni od 140 ili 168, nisu svoje roðenj
e mogli dokumentirati. U stvari, 90% crkava uni teno je tijekom Staljinove vladavi
ne, tako da u Abhaziji gotovo ne postoje podaci o roðenju, prièesti ili braku.
Konaèni je udarac stigao kad je Zhores Medvedev, jedan od najcjenjenijih sovjetski
h gerontologa, stigao na Zapad. Medvedev je mnogo putovao kroz to podruèje i bio j
e dobro upoznat s metodama gerontologa koji su tamo radili. U Londonu je otkrio
sve slabosti glede tvrdnji o superdugovjeènosti: 98% abhazijskih starih ljudi je n
epismeno, a mnogi ni ne znaju datum svog roðenja. Njihovo raèunanje vremena je nasum
ce, naroèito s obzirom da se u tom podruèju preklapaju kr æanski i muslimanski kalendar
(prema muslimanskom kalendaru godina ima deset mjeseci). Sovjetski dokumenti od
prije 1930. godine ne postoje, a kada je Medvedev istaknuo da je Staljin roðen u G
ruziji, posumnjalo se i u namjernu prijevaru. Marljivi poku aji da ga se uvjeri da
æe dugo ivjeti - ne to u to svi apsolutni vladari rado vjeruju - dolili su politièkog u
lja na vatru abhazijskog narodnog ponosa u svezi s du-govjeèno æu.
Mjehur je brzo pukao. Na hladnoj svjetlosti dana, uvjerljivih dokaza da na Kavka
zu ivi nekoliko generacija stogodi njaka, nije bilo. Kad je veæ spomenuta amerièka tvrt
ka pokrenula svoju kampanju reklamiranja jogurta s majkom koja tipa obraz svog si
na, eljeli su pronaæi majku i sina koji su
ZNANOST 0 DUGOVJEÈNOSTI 213 ¦
oboje iznad 100 (u zajednici gdje se ene udaju s 20 godina to nije izgledalo nemo
guæe), meðutim, u tome nisu uspjeli. Nitko nije mogao pronaæi obitelj u kojoj su i rod
itelji, a i njihovi potomci stogodi njaci. Veæina je istra ivaèa zakljuèila da su gruzijsk
i superstogodi njaci plod tradicionalne kulture u kojoj uz veæu starost dolazi i veæi
dru tveni ugled.
Za to nam je potrebna Abhazija
Usprkos slabostima u svojim nalazima, dr. Leaf je zagovarao naèelo prevencije star
enja to ga je na Kavkazu vidio na djelu. Njegov je rad usmjerio Amerikance prema
uèestalijem vje banju i boljoj prehrani, naroèito glede prevencije srèanih udara, ali ga
je nagomilana sumnja prisilila da povuèe svoju podr ku superdugovjeènosti. Meðutim, Abh
azija se ne bi trebala napustiti; u svijetu koji je uvjetovan oèekivanjem kratkog i
vota, a stariji ljudi osuðeni na marginalnu egzistenciju, ta je zajednica othranil
a svjesni ideal starosti kao najboljeg dijela ivota èije je dobro pristupaèno svima k
oji ga ele steæi.
Za mene, Abhazija predstavlja mjesto gdje tradicionalna zamisao o "starosti" nik
ad nije prihvaæena. Sama rijeè star istjerana je iz rjeènika, a umjesto nje su dugovjeèn
i ivjeli svoj ivot iznad starosti - jahali su konje, radili pod suncem, i pjevali
u zborovima u kojima je najmlaði èlan imao 70, a najstariji 110 godina (nasuprot sov
jetskoj propagandi koja je tvrdila daje najmanja starost 90 godina). Abhazija do
kazuje da starenje mo e biti vrijeme napredovanja. Abhazijanci se meðusobno pozdravl
jaju s " ivio mi dugo kao Mojsije," a dugovjeène tuju kao one koji su ostvarili ideal
.
Najveæa prednost u kojoj dugovjeèni u ivaju je ova: oni vjeruju u svoj naèin ivota. Zapad
nim posjetiteljima Abhazijanci su izgledali prilièno usklaðeni s ivotnim ritmovima, a
to je upravo ono to smo mi izgubili. Vrijedno je podulje navesti Dana Georgakisa
, amerièkog pisca koji je otputovao u Abhaziju i bio jedan od prvih koji su zamije
tili neskladnosti u tvrdnjama o pravoj starosti stogodi njaka, a ipak je prona ao mn
ogo toga stoje potrebno cijeniti. U svojoj knjizi Faktor Metuzalem (The Methusel
ah Factors), Georgakis pi e, "Abhazijanci ne vole da ih se po uruje, mrze rokove i n
ikad ne rade do iscrpljenja. Isto tako, smatraju vrlo nepristojnim jesti brzo il
i jesti mnogo... Njihova rutina ide tempom koji je mnogo povezaniji s biolo kim ri
tmovima nego to je to br e-bolje obrazac koji prevladava u veæini razvijenih zemalja.
"
Dobij a se utisak o ljudima koji su dosegnuli prirodnu ravnote u. Umjesto da se bo
re protiv nezdravih navika, njihova je kultura prigrlila zdravlje kao
214
dio opæeg pogleda na ivot. Sedamdeset posto njihove hrane sastoji se od povræa i mlij
eènih proizvoda, a jo jedna jedinstvena znaèajka tradicionalne prehrane je inzistiran
je na svje ini.
"Povræe se ubire neposredno prije kuhanja ili poslu ivanja, i ako je meso dio obroka
, gostima se ivotinja pokazala prije nego je zaklana. Kakva god da je hrana poslu e
na, sve stoje nakon obroka preostalo, baèeno je, jer se smatra tetnim za zdravlje.
Takva briga o svje ini jamèi da æe se, na putu od vrta do stola, izgubiti najmanja kol
ièina hranjivih sastojaka. Veæina hrane se jede sirova ili prokuhana, ni ta pr eno."
Lagana hrana i dosta tjelesne aktivnosti omoguæila je Abhazijancima da oèuvaju vitku
figuru koja se najvi e cijeni u njihovoj kulturi (kao i u na oj), ali u tome ima vi e
od ta tine. "Abhazijanci su medu rijetkim ljudima u svijetu koji su tako svjesni
lo ih uèinaka masnog tkiva da su èak i djeca mr ava." Ovom cjelovitom naèinu ivljenja, koj
u sebe veæ ukljuèuje rad i prehranu, pridonosi i tradicionalna ljubav prema konjima
. "Od najranije dobi, èak s dvije ili tri godine, djecu se uèi jahati. Konji su glav
ni port, a sposobnost za akrobatske trikove znak je vrijednosti. Konji se nikad n
e rabe kao radne ivotinje, samo za rekreaciju i port."
U svakoj zajednici, oèekivanja odreðuju rezultat. U kulturi gdje je bogatstvo najveæi
cilj, cijelo se dru tvo usmjerava prema novcu, ugled pripada onima koji steknu naj
vi e, a siroma ne se smatra neuspje nima. U Abhaziji se velika vrijednost pridaje dugo
vjeènosti; cijela je zajednica motivirana da ivi u skladu s tim idealom. U Americi
vrijedi obrnuto; starost se ne cijeni, a jo joj se manje te i.
Ova nam èinjenica poma e da razumijemo nemaran naèin na koji se u na em dru tvu potrate za
dnje godine ivota. 0 tome govori izuzetno pesimistièko istra ivanje iz vladinih Centa
ra za kontrolu bolesti (Centers for Disease Control - CDC). Da bi dobili podatke
o zdravstvenom stanju ljudi u staroj dobi, istra ivaèi su prouèili 7500 osoba umrlih
1986. godine. Njihove su obitelji dale podatke o tome jesu li preminuli posljedn
ju godinu prije smrti mogli samostalno obavljati pet minimalnih dnevnih radnji:
oblaèenje, hodanje, jelo, odlazak u toalet i kupanje. Cak i prema tim zaista malim
standardima, u prosjeku je samo 12% ljudi umrlih nakon navr enih 65 godina moglo
biti klasificirano kao "potpuno funkcionalno".
Suprotno tome, posljednjih est mjeseci svog ivota 10% ispitanika trebalo je pomoæ u
obavljanju tri ili vi e radnji; ti su ljudi klasificirani kao "ozbiljno ogranièeni".
Veæina starijih Amerikanaca pripada kategoriji izmeðu ove
215
dvije, u zemlju sjenki izmeðu samodostatnosti i ovisnosti. Uznemirujuæe je shvatiti
da se samo jedna od sedam osoba mo e brinuti za najjednostavnije ivotne potrebe, al
i ukoliko pobli e ispitate rezultate, ove brojke postaju jo i gore.
U najmlaðoj dobnoj skupini, od 65 do 74, jedna petina mogla se klasificirati kao p
otpuno funkcionalna. Oko 15% ih je bilo zbunjeno kad su ih zapitali gdje su; 13%
je imalo te koæe zapamtiti koja je godina; 10% nije sa sigurno æu moglo prepoznati obit
elj i prijatelje. U odnosu na ljude umrle od raka, oni koji su umrli od srèanog ud
ara u veæem su postotku bili funkcionalni. Gak 49% rtava srèanog udara moglo je, u go
dini prije smrti, provoditi svih pet radnji, u odnosu na samo 4% meðu rtvama raka. e
ne, osim to su vremenski dulje bile nesposobne, bile su i te e pogoðene problemima: u
odnosu na mu karce 40% manje su se mogle brinuti za sebe, a 70% èe æe su padale u skupi
nu ozbiljno ogranièenih. Samaèki je ivot takoðer poveæavao vjerojatnost nesposobnosti.
Po to nema mnogo istra ivanja koja su tako detaljno ispitivala zdravstveno stanje st
arijih ljudi u kritiènim godinama ivota, ovo se istra ivanje smatra vrlo znaèajnim. Mor
amo biti oprezni da previ e ne pro irimo ove rezultate -veæina starijih ljudi ne ivi sv
oju posljednju godinu, pa je vjerojatnost da budu ogranièeni u obavljanju svakodne
vnih radnji manja. Meðutim, CDC podaci pru aju nam otre njavajuæi pogled na to koliko je
jo potrebno da bi "novo" staro doba stiglo.
Velika je razlika izmeðu amerièke i abhazijske kulture. Valjalo bi se vratiti u 1920
. godinu da bismo stigli do vremena kad je veæina Amerikanaca ivjela u ruralnim pod
ruèjima. Lagana prehrana i znatna tjelesna aktivnost ne to je to moramo ponovno nauèiti
, ali ukoliko bismo se usmjerili samo na to propustili bismo duh Abhazije koji,
po mom mi ljenju mnogo vi e nadahnjuje kao motivacija za do ivljavanje stote.
Nedavno sam primio pismo od zabrinute Mary Ann Soule, s pozivom na konferenciju
o "svjesnom starenju". Pismo zavr ava sljedeæom rjeèitom izjavom:
"Ako i nadalje budemo podlo ni stereotipnoj viziji starenja moderne Amerike, ako s
e i dalje budemo bojali promjena u svojem tijelu, odupirali se prirodnim ivotnim
prijelazima i izbjegavali nepoznato podruèje smrti, uskratit æemo sebi i cijeloj civ
ilizaciji dar starosti: zrelo razmi ljanje, sazrelo stvarala tvo i duhovnu viziju."
216
Ova mi se istina otkriva svakodnevno kroz razgovor sa starijim pacijentima. Jeda
n od njih, umirovljeni direktor, jednom je skru eno primijetio, "Uvijek sam elio du
go ivjeti, ali nikad nisam elio ostarjeti." To je rekao ironièno; podrazumijevalo se
da ne mo e imati jedno bez drugog. Meðutim, za to ne? Bio je prilièno zdrav i aktivan,
a ipak je, na nesreæu, samog sebe vidio kao starog, to u Americi znaèi da ste u li na n
ièiju zemlju izgubljenog dostojanstva i nesigurnih vrijednosti. Nakon to se 1972. g
odine vratio iz posjeta dugovjeènima, Alexander Leaf je imao "osjeæaj daje do ivjeti s
to godina " ne to najprirodnije i najjednostavnije. Meðutim, nije pro lo mnogo vremena
prije negoli se taj osjeæaj pretvorio u jo jednu egzotiènu uspomenu."
Nedavno je do lo do velikog "buma" stogodi njaka. Procjenjuje se da ima 35800 Amerik
anaca koji imaju vi e od sto godina - dvostruko vi e nego prije deset godina, a oèekuj
e se da æe se ova brojka do 2000 godine opet podvostruèiti. Ove brojke dolaze iz Ure
da za popis stanovni tva koje prihvaæa godine bez tra enja potvrde. (Detaljno istra ivan
je korisnika socijalnog osiguranja koji su tvrdili da imaju sto godina pokazalo
je da je 95% njih pretjeralo; to je lako uèiniti jer imati 97 ili 98 godina u sebi
sadr i mnogo manje mistike negoli imati 100.)
Èak i ako pretpostavimo daje odreðeni broj ljudi poveæao broj godina kako bi pre ao èarobn
u granicu od jednog stoljeæa, statistièari se sla u daje barem jedan na 10000 Amerikan
aca star 100 godina ili vi e. To je povijesni broj, a ipak je samo prosjek. U neki
m je podruèjima postotak dugovjeènih mnogo veæi. U Iowi, gdje je oèekivani ivotni vijek n
ajdu i, jedna osoba na njih 3961 ima vi e od 100 godina; nakon toga slijedi Ju na Dako
ta, s jednom osobom na 4168. Nasuprot tome, neka su podruèja daleko ispod amerièkog
nacionalnog prosjeka: posljednje dvije zemlje na listi Ureda za popis stanovni tva
su Utah, s jednim stogodi njakom na 19358 ljudi, i Alaska s jednim na 36670.* Meðut
im, prema povijesnim standardima èak su i ovi niski postoci zapanjujuæi. Oni ukazuju
na to da smo dobili bitku za dugovjeènost i da pred nama stoji izazov da postanem
o zemlja gdje su dugovjeèni jo uvijek mladi.
Èitateljima æe vjerojatno biti zanimljivo usporediti ove podatke s podacima o Hrvats
koj. Prema popisu stanovni ta iz 1991. godine u Hrvatskoj je ivjelo 87 osoba starih
izmeðu 100 i 104 godine, 10 osoba starih izmeðu 105 i 109 godina, a u dobnoj skupin
i od 110 do 114 godina zabilje ena je 1 osoba. Ukupno to je 98 stogodi njaka na tada n
ju populaciju od 4784265 ljudi, to znaèi da u Hrvatskoj jedan stogodi njak dolazi na
48819 ljudi (podaci iz Zavoda za statistiku u Zagrebu). - prim. prev.
217
Senilnost - mraèna prijetnja
Veæini nas bilo bi lak e podnositi tjelesne te koæe koje sa sobom donosi starost, negoli
mentalne. U Indiji, gdje sam odrastao, starost se jo uvijek izjednaèuje s mudro æu. Se
oskim naseljima upravljapanæajat, savjet petorice starijih koji u ivaju ugled i auto
ritet zbog svoje duboke starosti. Na Zapadu, to èovjek dulje ivi, to vi e raste sumnja
u njegove mentalne sposobnosti. Aizheimerova bolest vjerojatno je prestigla rak
glede sumnjive èasti bolesti koje se Amerikanci najvi e pla e. Poznajem ezdesetogodi nja
ke koji se uspanièe kad zaborave prijateljev telefonski broj i opsesivno èitaju èlanke
o Alzheimerovoj bolesti, uvjereni da je samo pitanje vremena kad æe od nje obolje
ti.
Antony Smith je u svojoj knjizi Tijelo (The Body) napisao: "U najgrubljem smislu
, napredak medicine omoguæuje sve veæem broju ljudi da postanu senilni." To je' prem
raèno gledi te. Samo 10% ljudi starijih od 65 godina pokazuju neke od simptoma Alzhe
imerove bolesti, ali nema sumnje da se taj broj poveæava sa staro æu da bi, nakon 75.
godine do 50% ljudi imalo neke od simptoma. Jedna od mraènih pretpostavki "starog"
starog doba bila je da je senilnost normalan i neizbje an vid starenja. Paradoksa
lno je da je najva niji èinitelj u ispravljanju ove gre ke bila sama Aizheimerova bole
st. Poremeæaj je 1906. godine otkrio Alois Alzheimer, istaknuti istra ivaè i lijeènik iz
Miinchena. Autopsija tijela ene umrle s 55 godina nakon tri godine mentalnog pro
padanja pokazala je da u njenom mozgu postoje vidljiva o teæenja koja se ne mogu obj
asniti normalnim starenjem: iskrivljeni, zapleteni ivci i otvrdnule naslage kemij
skih tvari.
Nitko nikada nije povezao senilnost s nekom posebnom bole æu, a otkrivajuæi jednu koja
je prema njemu i nazvana, dr. Alzheimer je poprilièno uzdrmao teoriju "normalne"
senilnosti. Meðutim, dru tveni stavovi èesto traju dulje nego to bi trebalo, pa je pro lo
sedamdeset godina prije nego je va nost Alzheimerove bolesti shvaæena u potpunosti.
Posljednjih se desetljeæa pokazalo da od ove bolesti pati vi e od milijun Amerikana
ca, ili oko 50 do 60% osoba koje imaju senilnu demenciju. Demencija je medicinsk
i termin za skup simptoma povezanih s opæom senilno æu: zaboravljivost, zbunjenost, ne
orijentiranost, kratki opseg pa nje, iritabilnost i smanjena inteligencija.
Lewis Thomas nazvao je Alzheimerovu bolest "bole æu stoljeæa" i rjeèito
je opisuje kao "najgoru od svih bolesti, ne samo zbog toga to èini rtvama, veæ zbog st
ra nog uèinka koji ima na obitelj i prijatelje. Ona zapoèinje gubitkom nauèenih vje tina,
na primjer, raèunanja i pisanja po tipkovnici; napreduje nepopustljivo sve do potp
unog uni tenja uma. Ona nije smrtonosna, veæ je nemilosrdna. Osim ako nemaju tu sreæu
da ih spasi upala pluæa, pacijenti, u osnovi bezumni ali tjelesno zdravi, nastavlj
aju ivjeti sve do duboke starosti."
U ranim stupnjevima bolesti, pacijenti su naizmjenièno bistri i senilni. U svojoj
knjizi Mit o senilnosti (The Myth of Senility), dr. Siegfried Kra sa Sveuèili ta Yal
e navodi suprugu svog kolege, uspje nu lijeènicu i spisateljicu za djecu, koja je sr
edinom petog desetljeæa morala otiæi u mirovinu zbog Alzheimerove bolesti. U poèetku j
e jo uvijek imala bistre trenutke, naroèito u ranim jutarnjim satima, izmeðu tri i pe
t ujutro; tijekom dana, rijeèima je izra avala mraènu preobrazbu koja se zbivala unuta
r nje. Sve to je mogla govoriti bile su fraze koje su zvuèale vrlo gorko s obzirom
na to koliko je voljela rijeèi i kako ih je prije bolesti vje to rabila:
Imam neurolo ki problem. Kome to treba? Nikome.
Nitko me ne voli. Ni sama sebe ne volim.
Bila sam lijeènik, vozila sam automobil. Sto elim? Ne elim biti ovdje.
Bojim se svega.
Sve to ja jesam je smeæe. Mjesto mi je na smetli tu.
Treba novu enu. Ova vi e nije dobra.
Nitko vi e ne zna moje ime - jer ja sam ni ta.
Sve sam izgubila - zdravstvenu slu bu i pisanje.
Nemam nikakvih sposobnosti. Znam samo jesti. Moram otiæi. Ne mogu èitati svoja vlast
ita djela.
Izgubila sam kraljevstvo.
Ne pjevam vi e. Vjerojatno vi e ni neæu pjevati.
Sto je uzrok ovoj stra noj bolesti? Ponuðeno je vi e teorija: rijetki "spori virus" ko
jemu su potrebna desetljeæa da bi sazrio, o teæenje u imunolo kom sustavu koje potièe rtvi
a antitijela da napadaju njen mozak ili pak poveæano nakupljanje aluminija u ivcima
. Ni jedan od tih uzroka nije dokazan. Iako je u mozgu pacijenata s Alzheimerovo
m bole æu pronaðena visoka razina
219
aluminija, u krvotoku nema poveæane razine tog metala.
Neke popularne knjige upozoravale su protiv uporabe aluminijskih folija, alumini
jskog posuda i osvje ivaèa tijela baziranim na aluminijevim solima, ali milijuni lju
di rabe te proizvode i ne dobiju Alzheimerovu bolest. Gre ka se vjerojatno nalazi
negdje u fiziologiji; mo da je uni tena barijera koja normalno spreèava da aluminij ud
e u mozak, to obja njava naslage aluminija. Jo jedan razlog za sumnju da poremeæaj le i
u samom mozgu je èinjenica da pacijentima s Alzheimerovom bole æu nedostaje barem jeda
n va an neurotransmiter, acetilholin, to ne dozvoljava stanicama mozga da meðusobno k
omuniciraju.
Aizheimerova bolest trenutno je neizljeèiva. Ne postoji pouzdana preventiva, iako
istra ivaèi vjeruju da su u nekim porodicama prona li genetske razloge za tu bolest. N
akon nastupa bolesti, medicinska se njega svodi na smirivanje pacijenta lijekovi
ma. To ne utjeèe na rezultat, ali poma e u smanjenju psiholo kog nemira koji osjeæaju i
pacijent i njegova obitelj. Prava nada le i u sluèajevima demencije koja nije rezult
at Alzheimerove bolesti, jer jednom kad je mit o "normalnoj" senilnosti prevlada
n, postalo je jasno da postoji vi e od stotinu razlièitih poremeæaja, ukljuèujuæi i slab r
ad titnjaèe, mo dane udare i sifilis, koji opona aju simptome senilne demencije, a moguæe
ih je lijeèiti.
Kako se mozak odupire starenju
Starenje mozga nije dovoljno da bi prouzrokovalo Alzheimerovu bolest ili bilo ko
ji od tih drugih poremeæaja. Poznato je da se s vremenom struktura mozga mijenja.
Na primjer, mozak postaje lak i i malo se skuplja. Jedan od neurolo kih kli eja ka e da
ljudski mozak tijekom godine dana izgubi oko milijun neurona; time se senilnost
zgodno obja njava propadanjem mozga.
Meðutim, gre ka u tom obja njenju sastoji se u tome to ljudi koji ne postanu senilni ta
koðer izgube isti broj neurona (a i to je samo pretpostavka, po to se u ivih ljudi ne
uroni ne mogu pouzdano prebrojiti). U ovom trenutku Bije jasno za to jedan star mo
zak ostane ivotan i stvaralaèki - Michelangelo je naèinio svog Sv. Petra kad je imao
gotovo 90 godina, Picasso je slikao u istoj dobi, a Artur Rubinstein svirao klav
ir u Carnegie Hallu - dok drugi poèinje propadati. Jedna od teorija, zasnovana na
istra ivanjima ivotinja, ka e da mozak, s vremenom, stvara nove veze. Kako neuroni um
iru, nove veze mogu nadoknaditi njihovu funkciju.
220
Mo dane stanice se zapravo nikad fizièki ne dodiruju. Jedna do druge dopiru preko pr
ocjepa, ili sinapse, rabeæi stotine ili tisuæe tankih izdanaka koji se nazivaju dend
riti. Ukupni je uèinak da dva neurona izgledaju kao da bi se dva tanka drveta goto
vo ispreplela na vjetru (rijeè dendrit izvedena je iz grèke rijeèi za "drvo"). Upravo
u toèki gdje se dva izdanka gotovo dodiruju, s jednog neurona na drugi moguæe je pos
lati kemijski signal. Osnovne tvari koje su ukljuèene u taj proces dobro su poznat
e. Jedna od njih je acetilholin, koji nedostaje kod pacijenata s Alzheimerovom b
ole æu; druga je dopamin, èiji nedostatak uzrokuje Parkinsonovu bolest. Nitko toèno ne z
na za to neki neuroni imaju pedeset dendrita kroz koje alju poruke, a za to drugi ima
ju deset tisuæa. Meðutim, ustanovljeno je ne to ohrabrujuæe: ukoliko su stariji ljudi me
ntalno aktivni, novi dendriti mogu im rasti cijelo vrijeme.
Ova je vijest - kao rezultat istra ivanja to ga je provela Marian Diamond na Sveuèili t
u Berkeley - privukla priliènu pa nju javnosti. Ustanovljeno je da mozak takora mo e na
rasti ili se smanjiti zavisno od vrste iskustava kojima su izlo eni. takorima zatvo
renim u male kaveze i bez prilike da se dru e s ostalim takorima mozak se smanjivao
i gubili su dendrite. Nasuprot tome, ako se ostarjeli takor vratio u dru tvo drugi
h takora, i ako je imao dovoljno poticaja, mozak mu se pro irio i izrasli su novi d
endriti. Ovaj rezultat nam poma e da fiziolo ki objasnimo ne to to svi primjeæujemo: usam
ljeni ljudi su èe æe zbunjeni, neorijentirani i tupi negoli njihovi parnjaci koji su z
adr ali aktivne veze s obitelji i prijateljima.
Zbog na e materijalistièke pozadine, rast novih dendrita zvuèi vrlo znanstveno i uvjer
ljivo. U stvarnosti, situacija je ne to slo enija. Imati vi e dendrita nije isto kao i
imati razvijeniji mozak. Djeca se raðaju s mnogo vi e dendrita negoli ih imaju odra
sli; proces sazrijevanja sastoji se od odbacivanja vi ka, ostavljajuæi korteksu kori
sne veze. Meðutim, ohrabrujuæe je znati da je i ostarjeli mozak sposoban zamijeniti
izgubljene dendrite kad su potrebni.
Dugo se smatralo da smo roðeni s odreðenim brojem mo danih stanica koje se nikad ne di
jele i ne stvaraju nove, meðutim nedavno je otkriveno da je DNK u neuronima aktivn
a, to mo e dovesti do novih zakljuèaka. Takoðer, neki neurolozi sumnjaju da mozak zaist
a godi nje gubi milijun neurona. Robert Terry, neuroznanstvenik sa Kalifornijskog
Sveuèili ta San Diego, utvrdio je da u tri znaèajna podruèja mozga ne dolazi do bitnog s
manjenja gustoæe neurona. Broj velikih neurona se smanjuje, ali oni se nadoknaðuju p
oveæanjem u broju manjih neurona. Takoðer, izgleda da veliki neuroni ne umiru, veæ se
smanjuju.
221
Dva druga znanstvenika, Samuel Weiss i Brent Reynolds sa Sveuèili ta Calgary u Alber
ti, prona li su da mogu potaknuti uspavane stanice mozga na aktivnost. U laborator
iju su odnjegovali mi je neurone i dali im tvar nazvanu epidermalni èinitelj rasta,
koji je potaknuo neke nezrele stanice da se podijele i stvore one zrele. Gotovo
je sigurno da ljudski mozak èuva takve uspavane stanice, mo da kao rezervu za zamjen
u.
Ohrabrujuæe je i to to mozak ima svoj vlastiti mehanizam kojim se pred starost akti
vira. Novi dendriti rastu i granaju se jo dugo nakon osamdesete godine. Skupljajuæi
se, neuroni stvaraju nove sinapse koje zauzvrat potièu elektrokemijsku aktivnost
i u mozgu. Neke prirodne tvari potièu ovaj rast i oporavak - naroèito èinitelj ivèanog ra
sta - NGF (nerve growth factor), koji je jedan iz skupine proteina poznatih pod
nazivom tropski èinitelji. Èini se da je uloga NGF-a va na. U institutu John Hopkins,
NGF je sprijeèio odumiranje starih neurona u majmuna i takora; ubrizgan u mozak sta
rih takora, odmah je unaprijedio njihovo prostorno sjeæanje. Postoji nada da bi pac
ijenti s Alzheimerovom bole æu mogli povratiti svoje funkcije rabeæi kemikalije koje p
otièu neuralnu aktivnost (NGF je veæ, s odreðenim uspjehom, isku an u vedskoj).
Sve te dobre vijesti o starenju mozga pothranjuju na e oèekivanje da je oèuvanje razni
h funkcija pred starost potpuno normalno. "Stariji ljudi mo da nisu tako brzi na v
remenskim testovima," primijetio je neuroznanstvenik Robert Terry, "ali ne gube
moæ prosudbe, orijentaciju ili rjeènik. Ljudi kao to su Piccaso, èelist Pablo Casalas i
li Martha Graham ne bi mogli nastaviti biti tako uspje ni sa samo pola mozga."
Oèuvanje inteligencije u starijoj dobi. Da bi utvrdila je li gubitak inteligencije
prirodni dio starenja, Lissy Jarvik sa Sveuèili ta Columbia provela je istra ivanje n
a blizancima koje je zapoèelo 1947. godine. Ispitanici nisu pokazali znaèajan pad in
teligencije u dobi od 65 do 75 godina. Èesto se dogaða da inteligencija naglo pada u
godini neposredno prije smrti, ali od pojedinca do pojedinca postoje razlike, a
takoðer i od jednog do drugog testa inteligencije. Stare ljude se ne mo e strpati s
ve u istu ko aru; razliku stvara pojedinac, a ne starost sama po sebi.
Kao potkrijepljujuæi dokaz mo e poslu iti istra ivanje na Sveuèili tu Duke, tijekom kojeg s
nije prona lo opæe opadanje inteligencije medu starijim ispitanicima (u dobi od 65
do 75 godina) osim ako nisu patili od visokog krvnog pritiska. Poznato je da su
s hipertenzijom povezani mali, èesto jedva zamjetljivi mo dani udari, koji u takvim
sluèajevima mogu ostaviti
222
posljedice. Kakav god daje razlog za to, èini se da bolest, a ne starenje samo po
sebi, stvara opadanje mentalnog funkcioniranja koje smo tako dugo povezivali upr
avo sa staro æu. Iako neurolo ka slika jo nije jasna, realno je oèekivati da se mo e pre i
ti s netaknutom memorijom i inteligencijom.
Tema starenja i inteligencije savr en je primjer kako linearno razmi ljanje dovodi d
o pogre nog tumaèenja promjena koje nastaju s vremenom. Nije dovoljno reæi da je staro
st bolja ili lo ija od mladosti. Ljudski se mozak iskustvom razvija u razlièitim pra
vcima. Prouèavanja mozga poma u nam shvatiti da organske promjene prate um na njegov
om putu irenja, meðutim va no je imati povjerenja u sam proces, shvatiti da se um eli
pro iriti.
Psiholozi su poèeli pronalaziti potvrde da se ljudski razvoj u starosti produ uje kr
oz vi a stanja svijesti kao stoje mudrost. Jedan ugledni njemaèki istra ivaè, Paul Balte
s, vjeruje da se svako propadanje fizièke strukture mozga koje nastaje starenjem n
adoknaðuje nastankom novih mentalnih postignuæa. Kako osoba stari, za odreðene vrste z
adataka koji ukljuèuju memoriju treba joj vi e vremena: na primjer, kad je Baltes za
tra io od ispitanika da sparuju rijeèi i mjesta (kao na primjer automobil i Eiffelov
toranj, stol i Berlinski zid, kljuèeve i most Golden Gate) stariji ispitanici nis
u se mogli mjeriti s brzinom prisjeæanja mlaðih.
"Meðutim, situacija je potpuno drukèija, kad promatramo vrstu znanja koja se prenosi
iz generacije u generaciju," pi e Baltes. Na jednom testu, Baltes je svoje ispita
nike stavio u hipotetiènu situaciju, kao na primjer: to biste uradili kad bi vas na
zvao prijatelj i rekao da æe poèiniti samoubojstvo? Ili, kad bi vam 15 godina stara
djevojèica rekla da razmi lja o tome da se odmah uda?
Baltes ka e, "Reakcije na tu kao i druge dileme, jako su razlièite, a tijekom godina
razvijamo 'skalu mudrosti' prema kojoj oblikujemo odgovor. Na primjer, problem
petnaestogodi njakinje. Ispitanik bi mogao reæi: 'Petnaesto-godi njakinja se eli udati?
Ne, ne, udaja bi u toj dobi bila potpuno pogre an postupak.' Èak i nakon daljnjeg r
azmi ljanja o moguæim izuzetnim okolnostima, osoba nastavlja inzistirati da je probl
em jednostavan i da na njega postoji samo jedan odgovor: 'Udaja nije moguæa.'
Drukèiji odgovor odra ava dublje znanje o ljudima i uvjetima u kojima oni ive: 'Pa, n
a povr ini to izgleda jednostavno. Uobièajeno, udaja sa petnaest godina nije dobar p
ostupak. Meðutim, razmi ljanje o udaji nije isto kao i sam postupak udaje. Pretposta
vljam da mnoge djevojke o tome razmi ljaju, a da se na kraju ne udaju. A postoje i
situacije kad nije u pitanju uobièajena
223
situacija. Mo da u tom sluèaju djevojka ima neizljeèivu bolest ili je potpuno sama na
svijetu, o njoj se nitko ne brine. Ili, to vi e o tome razmi ljam, mo da djevojka nije
odavde, mo da ivi u drugoj kulturi ili drugom povijesnom periodu kad se djevojke ud
aju ranije.' "
Baltes je prona ao da su na "skali mudrosti" stariji ljudi imali dobre rezultate -
vi e od polovine najmudrijih odgovora dali su ispitanici starosti iznad ezdeset go
dina. Nisu svi stari ljudi mudri, ali opæenito su bolji od mladih, nasuprot rezult
atima testa memorije. Baltes osjeæa da je mudrost "softversko" postignuæe koje kultu
ra rabi da bi prevladala biolo ka ogranièenja. Veliki pijanist Arthur Rubinstein, u
svojim je devedesetim jo uvijek koncertirao, a kad su ga pitali na koji naèin svlad
ava tako zahtjevnu aktivnost, naveo je tri mudre strategije: sviram manje djela,
èe æe vje bam svako djelo, i - da bih nadoknadio brzinu i spretnost - usporim nekoliko
sekundi prije negoli glazba krene naroèito brzim tempom (sviranje tada zvuèi br e nego
li to doista jest!).
Baltesovi rezultati ukazuju na tajnu koja se ne mo e testirati, jer mudrost je vi e
od iskustva. Sokrat je smatrao da se mudrost ne mo e nauèiti, veæ samo izravno spoznat
i. Iako mo emo osjetiti atmosferu oko mudre osobe, njihova se pamet ne mo e izmjerit
i, izvagati ili jasno odrediti. Jonas Salk je o mudrosti rekao, "To je ne to to pre
poznate kad vidite. Mo ete je prepoznati, mo ete je do ivjeti. Odredio sam mudrost kao
sposobnost dono enja odluka za koje, kad pogledate unatrag, smatrate da su bile m
udre."
Ali kako steæi mudrost? Buduæi se ne mo e nauèiti, stjeèe se jedino tako da do nje naraste
mo. Stara indijanska izreka ka e, "Mudrost nije vrsta znanja koju mo e dobiti, nego o
na vrsta znanja kojom postaje ." Proveo sam mnogo sati s Maharishijem, koji mi izg
leda kao pravi mudrac, i mada ne elim reæi da sam uspio upiti njegovu mudrost, znam
da ukoliko je mudrost stvarna, osobi mora biti tako bliska kao to je disanje. Mu
drost je ono to vi jeste, a ne ono to radite.
Kako novo doba sve vi e uklanja predrasude prema starim ljudima, vjerujem da æemo moæi
posvjedoèiti cvjetanju vizionarskih kvaliteta koje starost donosi sa sobom. Vizij
a je skrivena veza koja spaja mladost i starost. U srednjoj dobi èinimo kompromise
s na im idealima da bismo postigli uspjeh i sigurnost; za mudrost nemamo ba mnogo
vremena. Mlade je jo uvijek silovito idealistièna, meðutim starost to mo e uravnote iti i
pro iriti svojom mudro æu, vjerojatno najvrednijim darom ljudskog ivota.
224
Ogranièenja medicine
Medicinska istra ivanja o starenju mozga omoguæuju nam zatvaranje procjepa izmeðu na ih
malih oèekivanja glede starenja i bogatih moguænosti koje zaista postoje. Meðutim, i o
na nas mogu zavesti. Veæina ljudi smatra daje medicina najveæim dijelom odgovorna za
pobolj anje zdravlja starih ljudi i za produ avanje njihova ivota; stoga se okreæu lij
eènicima i tra e lijek protiv raka, srèanih bolesti, Alzheimerove bolesti i drugih deg
enerativnih poremeæaja èestih u starih ljudi. Na taj naèin ignoriraju èinjenicu da je us
pje no starenje, iako je izbjegavanje bolesti va no, mnogo vi e od toga. Ono se sastoj
i od stalne, svakodnevne posveæenosti sebi; lijeènik u tome mo e pomoæi, ali se ono ne m
o e zamijeniti medicinom.
Uloga moderne medicine glede produ avanja ivota posljednjih je desetljeæa sve manja.
Tijekom velike ere lova na mikrobe koja je poèela 1870-ih i trajala gotovo jedno s
toljeæe, medicina je znatno napredovala, iskorjenjujuæi infektivne bolesti svih vrst
a. Taj, sada veæ pro li uspjeh, jedan je od razloga to su Amerikanci voljni podnositi
ogroman tro ak zdravstva, koji je veæ sada pre ao 700 milijardi dolara godi nje i posto
jano se poveæava tako da æe sljedeæeg desetljeæa dostiæi 1 trilijun dolara! Vjerujemo kako
æemo ovim ogromnim izdatkom kupiti jo ivota, isto kao to smo to uèinili pronalaskom pe
nicilina ili Salkovog cjepiva. Opæenito, meðutim, doprinos medicine -pro li, sada nji i
buduæi - mogao bi biti daleko precijenjen.
Od 1900. godine duljina ivota prosjeènog Amerikanca poveæana je za 50%, ali to poveæanj
e ne utjeèe na one koji su veæ pre ivjeli djetinjstvo. Ako prouèite grafikon na sljedeæoj
stranici, otkrit æete koliko se duljina ivota neznatno produ ila u odnosu na odrasle.
Na grafikonu se pretapaju tamniji i svjetliji stupci. Tamniji stupci oznaèavaju p
rocjenu duljine ivota u trenutku roðenja; ona je znaèajna kad govorimo o ogromnom pov
eæanju od 26 godina u razdoblju izmeðu 1900. i 1990. godine. Svjetliji stupci pokazu
ju procjenu duljine ivota nakon veæ navr enih 50 godina. Iako i ovaj podatak postupno
raste, taj je rast od 1900. do 1990. godine skroman. Dana nji pedesetogodi njak mo e
oèekivati da æe ivjeti samo osam godina dulje od svog vr njaka iz 1900. godine.
225
Oèekivana duljina ivota
¦po roðenju jj nak°n navr ene
¦I pedesete godine ivota
80 -
1900 1910 1920 1930 1940 1950 1960 1970 1980 1990
Èinjenica je da je medicina tijekom ovog stoljeæa znatno napredovala u uklanjanju sm
rtnosti kod djece, uglavnom smanjenjem smrti pri roðenju i uklanjanjem zaraznih bo
lesti kao to su djeèja paraliza, male boginje, ospice, upala pluæa i gripa. Nasuprot
tome, uèinak medicine na smrtnost odraslih mnogo je manje dramatièan, a postoje uvje
rljive èinjenice koje govore da medicinska istra ivanja jo uvijek ne daju one dobrobi
ti za koje se dru tvo nadalo da æe ih ostvariti.
Rak. Smrtnost od raka nije se promijenila tijekom pedeset godina. Ranije otkriva
nje bolesti stvara privid da pacijenti oboljeli od raka ive dulje nego je to bio
sluèaj u pro losti, ali im moderni tretmani opæenito ne produ uju ivot. Kad bi to bio sluè
j, ljudi bi manje umirali od raka u starijoj dobi nego tijekom pro lih vremena; meðu
tim to nije tako. Smrt od raka nastupa otprilike u istoj dobi kao to je to bilo u
danima na ih baka, a stopa smrtnosti - oko 20% ljudi umire od raka - ostala je is
ta od, u najmanju ruku, kasnih èetrdesetih godina ovog stoljeæa. Zapravo, nedavni po
rast raka pluæa u populaciji crnaca i ena, to je povezano s poveæanom uporabom cigaret
a, ne to je poveæao smrtnost od raka.
Srèane bolesti. Veæ sam spominjao nejasnu situaciju glede srèanih napada.
226
Smrtnost pada - sporim ritmom od 1 do 2% godi nje - meðutim, sam je uzrok, bolest srèa
nih arterija, daleko od istrebljenja. Usprkos velikim preventivnim kampanjama, o t
eæenje arterija javlja se i kod djece od 10 godina, a za polovinu populacije u dob
i od 20 godina ova je bolest veæ uobièajena. Dvije vodeæe kirur ke operacije - takozvani
"bypass" i balonska angioplastika, èesto su djelotvorne u uklanjanju bola. Meðutim,
èak ni vi estruka istra ivanja nisu uspjela dokazati da te skupe, traumatiène operacije
zaista produ uju pacijentov ivot.
Degenerativniporemeæaji. Jo uvijek nema djelotvornih tretmana za mnoge kroniène boles
ti kao to su artritis, dijabetes, multipla skleroza i osteoporoza. Moderna medici
na mo e pomoæi uporabom lijekova koji ubla avaju bol ili usporavaju napredovanje boles
ti, ali pacijenta ne mo emo izlijeèiti niti pak objasniti za to se, u prvom redu, uopæe
razbolio.
Lijekovi. Ovisnost o lijekovima, naroèito tabletama za spavanje i smirenje, nastav
lja rasti. Procjenjuje se da prosjeèni zdravi Amerikanac iznad sedamdeset godina u
zima tri do pet vrsta lijekova, i propisanih i nepropisanih. Bolestan èovjek uzima
i do deset ili vi e vrsta lijekova. Zakljuèak jednog istra ivanja, provedenog 1988. g
odine u Kaliforniji, bio je da je pretjerano uzimanje lijekova jedan od glavnih
zdravstvenih rizika meðu starijim osobama. Neki od tih lijekova uzimaju se samo za
to da bi se uklonile nuspojave drugih.
Velik je problem i nepridr avanje naputaka. Mnogi pacijenti ili ne uzimaju dovoljn
u kolièinu lijeka ili ga uzmu previ e. Barem polovina starijih pacijenata ne pridr ava
se instrukcija za uzimanje lijekova protiv glaukoma, najveæeg uzroka sljepoæe; mili
juni drugih ne uzimaju kako valja lijekove protiv visokog krvnog pritiska. Neopr
ezno ih mije aju s tabletama za smirenje, alkoholom, cigaretama i tabletama za spa
vanje, a kao rezultat se javljaju bezbrojni sluèajevi nepotrebnih bolesti i smrti.
Ovisnosti. Nakon to je pa nja javnosti vi e od dvadeset godina usmjeravana na ovisnos
ti, Amerika svake godine, umjesto da smanjuje, poveæava njihov broj. Nema djelotvo
rnog tretmana protiv alkoholizma ("djelotvorno" znaèi da mo e izlijeèiti barem 50% pac
ijenata). Droge su doprijele do razine osnovne kole; pu enje je u porastu medu radn
icima, mladim enama, i medu pripadnicima manjina. Dvadeset pet godina nakon izvje t
aja Surgeon Generala o tetnosti duhana, 58 milijuna odraslih - gotovo treæina odras
lih Amerikanaca - jo uvijek pu i; 75% ih veli da poku avaju prestati, ali ne mogu.
227
Medicinski tro kovi. Tro kovi zdravstva nastavljaju ru iti sve rekorde; dulji ostanak
u bolnici za veæinu je ljudi katastrofalno skup. Bolnièki kreveti ko taju od 500$ do 2
000$ dnevno, ovisno o tome da li je potrebna intenzivna njega, a raèuni za lijeèenje
samo jedne bolesti zbog koje je ivot u opasnosti èesto su veæi od 100000$. Otprilike
jedna èetvrtina zdravstvenih tro kova nastane u posljednjoj godini ivota, a uobièajeni
su veliki tro kovi borbe za ivot. (Neizbje no je da je posljednja bolest - ona koju
lijeènici ne mogu izlijeèiti - najskuplja.) Ukoliko se ne dogodi neki nepredvidljivi
preokret, spiralni rast tro kova zdravstvenog osiguranja mogao bi, prije godine 2
000., "pojesti" svu dobit mnogih, pa i najuspje nijih tvrtki.
Dru tvena svijest. Medicinska istra ivanja nadrasla su razumijevanje prosjeène osobe.
Veæina Amerikanaca ne zna toènu ulogu kolesterola u tijelu, ulogu gena, ili narav im
unolo kog sustava. Malo ljudi mo e nabrojiti glavne kancerogene tvari redoslijedom te
tnosti (veæina misli da bilo koja kemikalija mo e uzrokovati rak).
S obzirom na ove trendove, malo je vjerojatno da ulazimo u zlatno doba dugovjeènos
ti to æe nam ga omoguæiti medicina. Procijenjeno je da bi lijeèenje srèanih bolesti i rak
a dodalo manje od deset godina na em ivotu (logika je u tome to obje bolesti napadaj
u uglavnom nakon 65. godine, pa su ljudi koji od toga umiru veæ blizu kraja ivota).
Meðutim, ima ne to pozitivno u sada njoj krizi medicine: u prvi plan dolazi potreba za
osobnom inicijativom. Dugovjeènost je jo uvijek pojedinaèno postignuæe; nju prvenstven
o ostvaruju oni èija su oèekivanja dovoljno velika da bi te ili k njoj. Amerika mo e pos
tati zemlja gdje nitko neæe biti slab i nesposoban zbog starosti, ali da bi se to
dogodilo, moramo na cijeli ivot gledati kao na uzlaznu krivulju. Sreæom, danas je v
rlo malo takozvanih "normalnih" znakova starenja koji nisu pod sumnjom, a veæina i
stra ivanja dokazala je da od tijela koje stari oèekujemo daleko premalo. U tome se
krije velika moguænost napredovanja èak i u poodmakloj dobi.
Ne stariji - bolji
1958. godine u Baltimoreu je zapoèeo jedinstven projekt tijekom kojeg je osam stot
ina mu karaca i ena u dobi od 20 do 103 godine, dragovoljno pristalo na ispitivanje
naèina na koji æe starjeti. Svake godine prolazili su kroz op irne testove. Slu beno na
zvano Baltimorsko longitudinalno istra ivanje starenja, postalo je najslavnije te
vrste. Osnovna mu je svrha bila odrediti na
I
228
koji se naèin razlièiti tjelesni organi mijenjaju tijekom vremena. Do lo se do stotina
novih rezultata koji opæenito u potpunosti podupiru optimizam glede novog starog
doba.
Neki kljuèni rezultati:
Tijekom starosti tjelesni se status jako razlikuje od pojedinca do pojedinca, a
u vrijeme kad do ivimo osamdeset ili devedeset godina, razlike su ogromne.
Iako tjelesne sposobnosti s vremenom uvijek opadaju ukoliko se mjere unutar cije
le grupe, taj pad nije uvijek prisutan kod svake osobe. Neki ljudi zadr avaju pluæni
kapacitet dok ga svi drugi gube; drugi pobolj aju djelotvornost bubrega ili poveæaj
u kolièinu krvi koju njihovo srce tjera svakim otkucajem. U veæini takvih sluèajeva, o
soba rabi organ koji je u pitanju; kljuè je "rabi ili gubi".
Mentalne funkcije takoðer se odr avaju uporabom. Na primjer, netko tko zaraðuje za ivot
rje avajuæi probleme, sklon je zadr ati tu sposobnost tijekom starenja, iako ona, za
grupu kao cjelinu, s vremenom opada.
Najslo eniji organi, kao to su mi iæi, najprije nestaju. Gubitak mi iænog tkiva glavni j
azlog za to ljudi ne mogu vi e obavljati toliko posla kao to su to mogli kad su bili
mladi.
Izgleda da umjereni vi ak kilograma u srednjoj dobi ne skraæuje ivot (to je naravno o
visno o izbjegavanju tetnih nuspojava gojaznosti kao to su dijabetes, hipertenzija
i srèane bolesti).
Seksualna aktivnost u ranim i srednjim godinama pridonosi aktivnosti u starosti.
I u ovom sluèaju bilo je ogromnih razlika od osobe do osobe. O enjeni mu karci od 60
do 80 godina mogu imati seksualne odnose i samo tri puta godi nje, ali i jednom il
i vi e puta tjedno. Veæina ispitanika vjerovala je da je redovna seksualna aktivnost
dobra za njihovo zdravlje.
Prilikom izvoðenja lagane do umjerene tjelesne aktivnosti mu karci su u ezdesetim god
inama starosti bili jednako uspje ni kao i dvadeseto-godi njaci, meðutim stariji su tr
ebali rabiti vi e ukupnog fizièkog kapaciteta. (Istra ivaèi sa Sveuèili ta Tufts prona li s
a stariji ljudi imaju isto toliko koristi od vje banja kao i mladi; stjecanje mi iæne
mase tijekom dvanaest tjedana dizanja utega bilo je jednako za ezde-setogodi njake
kao i za mlaðe ispitanike.)
Stariji ljudi podnose alkohol isto kao i kad su bili mladi, ali je njegov uèinak s
na niji. Nakon piæa, starija æe osoba imati sporije vrijeme
229
reakcije, slabiju memoriju i pokazivat æe vi e neodluènosti nego mlada osoba.
Visoka razina kolesterola ne raste s dobi, veæ je na vrhuncu oko 55 godina (ne to ra
nije za mu karce, a ne to kasnije za ene).
Iako tolerantnost prema eæeru s godinama opada, dijabetes tipa II javlja se samo ko
d nekih osoba; drugi se ne razbole usprkos promjeni u sposobnosti tijela da iz k
rvotoka u ima glukozu.
Ovo je samo dio onog to su istra ivaèi iz Baltimora otkrili, ali je dovoljno da potvr
di jednu od najva nijih toèaka s kojom sam poèeo: starenjem svi postajemo jedinstveni,
a ta jedinstvenost u sebi nosi moguænost napredovanja na svim boji nicama. Od 650 m
u karaca samo je 12 uspjelo pobolj ati rad bubrega, dok su bubrezi velike veæine izgub
ili na svojoj djelotvornosti ili je zadr ali na istoj razini, meðutim ta aèica je dovol
jna da nam pru i pogled na dosad nesluæene moguænosti.
Nova nam paradigma govori da na kvantnoj razini stalno stvaramo i rastvaramo svo
ja tijela, to znaèi da stalno razvijamo skrivene moguænosti. Neke od njih su negativn
e, a neke pozitivne. Kvantno polje je neutralno; ono to elimo i oèekujemo od sebe up
ravlja onim to æemo dobiti. Ukoliko razmi ljamo na koji naèin svakoga dana, do kraja ivo
ta, pobolj avati tjelesne i mentalne sposobnosti, tri bitne vrijednosti moraju bit
i dijelom na e namjere:
dugovjeènost sama po sebi, jer je ivot prvenstveno dobar
stvaralaèka iskustva, koja ivot èine zanimljivim i poveæavaju na u elju za njim
mudrost - zajednièka nagrada za dug ivot
Nije moguæe postaviti ogranièenja postignuæima na bilo kom podruèju. Do posljednjeg dana
stvarala tvo i mudrost bili su nadahnuæe za Picassa, Shawa, Michelangela, Tolstoja
i druge dugovjeène genije. Werdi je napisao jednu od svojih najveæih opera, Falstaff
a, kad je imao osamdeset, a njemaèki kompozitor Alexander von Humboldt zavr io je sv
oj najpoznatiji rad Kozmos u dobi od osamdeset devet godina. U tim poznim postig
nuæima krije se velika ljepota i dostojanstvo; kupola Sv. Petra jo je upeèatljivija z
bog èinjenice da ju je Michelangelo zamislio u svom devetom desetljeæu.
Psiholozi koji prouèavaju stvarala tvo ka u da umjetnici i pisci imaju vi e novih zamisl
i u svojim ezdesetim i sedamdesetim negoli u dvadesetim godinama. Zanimljiv je po
datak daje, to kasnije krenete u neki stvaralaèki rad, vjerojatnije da æete ga se dr at
i i u starosti. Eliot Porter, jedan od najboljih amerièkih fotografa pejza ista, svo
ju je prvu fotografiju objavio tek kad je
230
pre ao 50 godina, a Julia Child je do la na televiziju tek u kasnim srednjim godinam
a. U oba sluèaja, tijekom sljedeæa tri desetljeæa uspjeh je rastao postupno.
Stvaralaèko iskustvo mo e pro iriti strukturu samog mozga. Kinesko istra ivanje starijih
osoba u Shanghaju pokazuje daje medu manje obrazovanim ljudima uèestalost demenci
je i Alzheimerove bolesti veæa, to ukazuje na to da obrazovani ljudi, buduæi osposobl
jeni da rabe svoj um, potièu zdravu mo danu aktivnost. Slike mozga pokazuju poveæani p
rotok krvi tijekom perioda stvaralaèkog razmi ljanja; s iskustvom "Aha!" ili "Eureka
!", koje je znakovito za umjetnost i stvarala tvo uopæe, povezana je toèno odreðena harm
onièna EEG aktivnost. Takoðer, netoèna je pretpostavka da je lo e previ e mentalno raditi.
Tako dugo dok u tome u ivamo, koncentrirana mentalna aktivnost stvara alfa valove
znakovite za "odmornu budnost", opu teno, ali budno stanje koje se takoðer primjeæuje
i tijekom meditacije.
Tijekom ugodnih aktivnosti poveæava se razina odreðenih po eljnih neuro-transmitera, k
ao stoje serotonin (i u ovom sluèaju, ista promjena povezana je sa stanjem odmorne
budnosti tijekom meditacije). 0 neurolo koj slici jo se razgovara, ali je rezultat
u praksi - vi e ispunjujuæih godina - nedvojben. Èini se, dakle, daje elja za to vi e i
a, stvarala tva i mudrosti opravdana. Ako su va a oèekivanja u tim podruèjima mala, nije
vjerojatno da æete ih ostvariti, dok postavljanje vrlo visokih zahtjeva èini svako
desetljeæe vrijednim nade. (Drag mi je stih Roberta Browninga, koji se usjekao u m
ene tijekom djetinjstva u Indiji: "Èovjek treba stremiti k vi em od onog to ima, jer
inaèe, èemu slu e nebesa?") Osjeæaj "aktivnog upravljanja... je stanje ega najjasnije po
vezano s dugovjeèno æu," napisao je David Gutmann, istra ivaè starenja sa Sveuèili ta u Mic
anu. Ovaj zakljuèak je nastao kao rezultat dugogodi njeg prouèavanja dugovjeènih ljudi i
z razlièitih kultura i vremenskih perioda. Aktivno upravljanje znaèi posjedovanje sa
mostalnosti nad vlastitim ivotom i okolnostima, a ne moæ nad drugima. Iznad svih do
kaza o starenju i o tome kako ga sprijeèiti, nalazi se taj jedan, najva niji èinitelj
- stvaralaèki oblikovati svoj ivot.
Poznati religiozni pisac Huston Smith jednom je napisao, "Da bi ivio, èovjek treba
vjerovati u ono za to ivi." Ljudi propadaju i umiru kad nestane su tine njihovog uvj
erenja. Najsmisleniji razlog radi kojeg mo ete ivjeti je ostvarenje svog punog pote
ncijala. Bez obzira koliko stari bili, duh i tijelo koje do ivljavate samo su djel
iæ moguænosti to su vam na raspolaganju -uvijek postoje bezbrojne nove vje tine, uvidi
i dubina razumijevanja koja tek èeka na vas.
231
Uspavane moguænosti skrivene su velikoj veæini ljudi, koji jedva da imaju dovoljno v
je tine da ispune ezdeset pet godina postojanja. Zbog toga je izuzetno va no poèeti svj
esno razvijati svoje vje tine, osloboditi se dru tvenih oèekivanja i sami sebi postavi
ti cilj da postanemo gospodari. Razlog za to se stari ljudi u na em dru tvu osjeæaju po
strani, odvojeni od glavnih dru tvenih zbivanja i vrijednosti, je u tome to oni sam
i ne njeguju pozitivan ideal o stanju ivota u kojem se nalaze. Da bih vam pomogao
uspostaviti svoj vlastiti ivotni ideal, nabrojio sam deset kljuèeva aktivnog uprav
ljanja. Oni u sebi sadr e mnogo toga to smo do sada nauèili o starenju i svijesti. Ta
koðer, namjera mi je bila da budu praktièni, da im mo ete te iti u svakodnevnoj aktivnos
ti (vrstu aktivnosti obrazlo it æu detaljnije u poglavlju "U praksi" koje slijedi).
DESET KLJUÈEVA AKTIVNOG UPRAVLJANJA
1. Slu ajte mudrost svoga tijela koje se izra ava signalima udobnosti i neudobnosti.
Kad izabirete naèin pona anja, zapitajte svoje tijelo "Kako se osjeæa glede toga?" Ako
vam tijelo po alje signal tjelesnog ili emocionalnog nemira, pripazite. Ako tijel
o po alje signal udobnosti i spremnosti, nastavite.
2. ivite u sada njosti, jer je to jedini trenutak koji imate. Zadr ite svoju pa nju na
onom to je sad i ovdje; tra ite puninu u svakom trenutku. Ono to do vas dolazi prihv
atite potpuno tako da biste to mogli cijeniti, nauèiti ne to od toga i zatim to otpu
stiti. Sada njost je onakva kakva treba biti. Ona odra ava beskonaène zakone prirode k
oji su stvorili tu odreðenu misao, tu odreðenu tjelesnu reakciju. Ovaj je trenutak t
akav kakav jeste, jer je svemir takav kakav jeste. Ne borite se protiv beskonaènog
ustroja svega to postoji; umjesto toga budite jedno s njim.
3. Osigurajte vrijeme da budete tihi, da meditirate, da uti ate unutarnji razgovor
. Shvatite da u trenucima ti ine ponovno uspostavljate dodir s izvorom èiste svijest
i. Obratite pa nju na svoj unutarnji ivot tako da vas vodi intuicija, a ne izvana n
ametnuta
i tumaèenja o tome to je za vas dobro, a to nije.
232
4. Oslobodite se potrebe za vanjskim odobravanjem. Jedino vi mo ete procijeniti sv
oju vrijednost, a va je cilj da u sebi otkrijete beskonaènu vrijednost, bez obzira t
o bilo tko drugi o tome misli. U tom se uvidu krije velika sloboda.
5. Kada ljutnjom ili protivljenjem reagirate na bilo koju osobu ili okolnosti, s
hvatite da se borite sami sa sobom. Pru anje otpora je reakcija na stare povrede.
Kad odustanete od ljutnje, izlijeèit æete se i suraðivati s tijekom svemira.
6. Znajte da svijet "izvana" odra ava va u stvarnost "iznutra". Ljudi na koje najsna n
ije reagirate, bilo ljubavlju bilo mr njom, preslike su va eg unutarnjeg svijeta. On
o to najvi e mrzite je ono to u sebi porièete. Ono to najvi e volite, ono je to najvi e
za sebe. Uporabite ogledalo odnosa kao vodiè za va u evoluciju. Cilj je potpuna spo
znaja sebe. Kad to postignete, ono to najvi e elite bit æe tu automatski, a ono to ne v
olite, nestat æe.
7. Odbacite teret prosudbe - osjeæat æete se mnogo lak im. Prosudba nameæe "dobro" ili "
lo e" situaciji koja jednostavno jeste. Sve se mo e razumjeti i oprostiti, ali kad p
rosuðujete, odvajate se od razumijevanja i zaustavljate proces uèenja ljubavi. Kad p
rosuðujete druge, time odra avate vlastito neprihvaæanje sebe. Zapamtite da svaka osob
a kojoj oprostite pridonosi va oj ljubavi prema sebi.
8. Ne zagadujte svoje tijelo otrovima, bilo putem hrane, piæa ili otrovnih osjeæaja.
Tijelo je vi e od sustava za odr avanje ivota. To je vozilo kojim æete prevaliti svoj
put evolucije. Zdravlje svake stanice pridonosi opæem zdravlju, jer svaka je stani
ca toèka svijesti unutar polja svijesti koje ste vi.
9. Zamijenite pona anje potaknuto strahom pona anjem potaknutim ljubavlju. Strah je
proizvod sjeæanja, a ono boravi u pro losti. Sjeæajuæi se onog to nas je povrijedilo u pr
o losti, usmjeravamo svoju
233
energiju tako da osiguramo da se stara povreda ne zalijeèi. Poku avajuæi nametnuti pro l
ost buduænosti, prijetnju neæemo ukloniti povredom. To æe se dogoditi jedino kad pronaðe
mo sigurnost vlastitog bitka, koji jest ljubav. Potaknuti istinom unutar nas sam
ih , mo emo se suoèiti sa svakom prijetnjom, jer je na a unutarnja snaga otporna na st
rah.
10. Shvatite daje fizièki svijet samo ogledalo dublje inteligencije. Inteligencija
je nevidljivi organizator sveukupne materije i inteligencije, a kako dio te int
eligencije obitava u vama, vi sudjelujete u or-ganizirajuæoj snazi kozmosa. Po to st
e neodvojivo povezani sa svim oko sebe, ne mo ete sebi dozvoliti da zagaðujete zrak
i vodu planeta. Na dubljoj razini, ne mo ete si dozvoliti da ivite s otrovanim umom
, jer svaka misao ostavlja utisak na cijelo polje inteligencije. ivot u ravnote i i
èistoæi najvi i je cilj za vas i za Zemlju.
ivot je stvaralaèki pothvat. Postoje mnoge razine stvaranja i stoga postoje i mnoge
razine upravljanja. Biti potpuno ispunjen ljubavlju, ne prosuðivati i prihvaæati se
be - predstavlja uzvi eni cilj, meðutim, najva nije je djelovati na osnovi cjeline. Ka
ko na em dru tvu nedostaje vizija zavr etka puta kojim idemo, uva eni psihijatar Erik Er
ikson se ali, "Na a civilizacija ne njeguje zamisao o cjelini ivota." Nova nam parad
igma daje takvu zamisao, spajajuæi tijelo, um i duh u jednu cjelinu. Pozne bi godi
ne morale biti vrijeme kad ivot postaje cjelina. Krug se zavr ava i ivotna svrha je
ispunjena. U tom smislu, aktivno upravljanje nije samo naèin da se do ivi duboka sta
rost - to je put k slobodi.
U PRAKSI:
Dah ivota
U najpotpunijem smislu, aktivno upravljanje znaèi bavljenje cjelinom ivota. Ono pre
dstavlja proces integracije, jer su u uobièajenim okolnostima mnogi vidovi duha od
vojeni i neusklaðeni s tijelom. Ako sjednete tiho i budete svjesni sebe, zapazit æet
e da vam pa nju privlaèi mentalna "buka" (sluèajne misli, osjeæaji, sjeæanja) i povremeni
tjelesni osjeti koji mogu, ali i ne moraju biti povezani s dogaðajima u va em umu. O
bièno, zapa anje duha nije prisutno ili se zanemaruje; èak i u trenucima tihog svjedoèen
ja, u tim dobrodo lim stankama kad smo odvojeni od uobièajene zbrke mentalnih dogaðaja
, veæina nas ne prepoznaje dodir s na im su tinskim jastvom.
Jedinstvo svih tih vidova svijesti nije moguæe ostvariti samo na mentalnom ili tje
lesnom planu. Usmjeravanje pa nje na jedno, automatski iskljuèuje drugo. Jedinstvo s
e mo e postiæi kroz meditaciju, na vrlo dubokoj razini svijesti gdje se duh i tijelo
transcendiraju. Meðutim, meditacija je ogranièena na posebno vrijeme odvojenu za nj
u. Kako integriramo ostale sate na e dnevne aktivnosti?
Prije mnogo tisuæa godina drevni indijski mudraci dali su odgovor u obliku prane,
najtanahnijeg oblika biolo ke energije. Prana se nalazi u svakoj mentalnoj i fizièko
j pojavi; ona teèe izravno iz duha, ili èiste svijesti, da bi svakom vidu ivota pru ila
inteligenciju i svijest. Ponekad se prana odreðuje kao " ivotna sila" ili " ivotna en
ergija", ali od definicije je mnogo va nije samo iskustvo. Kad biste mogli do ivjeti
pranu, mogli biste je poèeti èuvati i njegovati. Mnoge tradicije prepoznaju va nost iv
otne enrgije; Kinezi je poznaju pod nazivom Chi i kontroliraju njen tijek putem
akupunkture, meditacije i posebnih vje bi kao to je tai chi. U sufizmu, mistiènom kr æans
tvu i u uèenjima drevnog Egipta, za dah ivota postoje drugi nazivi. Ono oko èega se s
vi sla u je to da su, to vi e prane imate, mentalni i tjelesni procesi vitalniji. Ura
vnote ena prana stvara sljedeæe znaèajke:
ZNANOST 0 DUGOVJEÈNOSTI -235-
REZULTATI URAVNOTE ENE PRANE
Mentalna budnost Odgovarajuæe oblikovanje tkiva
Sna an ivèani sustav; dobra Dubok san motorna koordinacija
Uravnote eni tjelesni ritmovi Sna na otpornost na bolesti (glad, ed, spavanje, pr
obava, eliminacija, itd.)
Entuzijazam Tjelesna vitalnost
Duhovna realizacija Vedro raspolo enje
To su naravne znaèajke ljudskog ivota kad je, kao cjelina, uravnote en. Nedostatak pr
ane izravno je povezan sa starenjem i smræu. Kad nemaprane, ne mo e se pre ivjeti, jer
prana je inteligencija i svijest - dva vitalna sastojka koja o ivljuju fizièku mater
iju. Prana se mo e do ivjeti na mnogo naèina: kad iznenada osjetite nalet energije, iz
nenada do ivite jasnoæu duha i misli, ili jednostavno zapazite da ste usklaðeni, da "s
te unutar tijeka" - tada je va a pa nja privuèenaprani. Neki je ljudi osjeæaju kao tijek
ili titranje energije u tijelu. Skloni smo takve osjete zapaziti kao ne to drugo
(zvonjenje u u ima, titranje ivaca, poveæana cirkulacija krvi), meðutim tome je uzrok n
aèin na koji smo nauèili zapa ati vlastito tijelo.
U Indiji se na tijelo gleda kao na proizvod svijesti, a tek nakon toga kao na ma
terijalni objekt. Smatra se daje èuvanje prane izuzetno va no. Da bismo saèuvali uravn
ote enu pranu tijekom ivota, drevna nam uèenja savjetuju sljedeæa osnovna pravila:
Prehrana. Jesti svje e proizvode, po moguænosti one koje smo sami uzgojili. Najbolja
se prana nalazi u hrani koja se jede izravno s vrta. Odstajala hrana naglo gubi
svoju pranu; zapravo, sve to je ustajalo ili pljesnivo, ukazuje na nedostatak ivo
tne energije i to valja izbjegavati. Preraðena hrana takoðer nema mnogo prane. Voda
za piæe mora biti èista; najbolja je izvorska ili planinska voda iz otopljenog snije
ga. Zagaðena voda nema prane.
Vje banje. Osim ako nije pretjerana, tjelesna aktivnost poveæava pranu uno enjem energ
ije u tijelo. Iscrpljenost i umor znakovi su da prana nestaje. (I zapadna medici
na prepoznaje tu promjenu; kad se vje banjem iscrpe tjelesne zalihe kisika, poèinje
razgradnja vlastitih tkiva. Vidi raspravu o katabolièkom i anabolièkom metabolizmu -
str. 139-141.
Disanje. Tijelu je disanje glavni izvor prane, a njime na gruboj razini unosimo
236- TIJELOIDUH,RIJEKAVJEÈNOSTI
kisik, a na tanahnijoj ivotnu energiju. Prana se na taj naèin doslovno izjednaèuje sa
ivotnim dahom. Drevni su mudraci smatrali da se kvaliteta ivota nekog èovjeka odra av
a u kvaliteti njegovog disanja. Kad je disanje profinjeno, polagano i redovno, k
ru enje prane zahvaæa sve razine tijela i duha, stvarajuæi stanje potpune ravnote e.
Pona anje. Aktivnost mo e tetiti ili poticati tjelesnu pranu. Grubo, napeto i svadlji
vo pona anje (onakvo kakvo se danas naziva stresovitim pona anjem) uznemiruje tijek
prane. Profinjeno pona anje koje omoguæuje osjeæaj lakoæe i prihvaæanja sebe odr ava ravnot
prane. Naèelo nenasilja (Ahimsa), ponekad zvano po tovanje ivota, korijen je pona anja
koje hrani ivot.
Osjeæaji. Pranu iz ravnote e izbacuju èetiri negativne emocije - strah, ljutnja, pohle
pa i zavist - te ih je potrebno izbjegavati. Pozitivne emocije, naroèito ljubav, p
oveæavaju pranu. Ljubav se smatra najosnovnijom emocijom koju èovjek uopæe mo e osjetiti
; stoga je najbli a izvoru ivota. Eksplozija energije koju osjeæate kad se zaljubite
nastaje zbog toga to ste nesvjesno otvorili one kanale svijesti koji omoguæuju da p
rana sna nije teèe. Ukoliko su emocije potisnute sramotom i krivnjom, ti se kanali s
kupljaju i, buduæi da se na taj naèin spreèava tijek prane, rezultat je nepokretnost i
propadanje, to na kraju dovodi do bolesti. Depresija je stanje gotovo potpunog z
austavljanja tijeka prane i povezana je s kroniènim bolestima, preranim starenjem
i ranom smræu.
Dakle, zdrav ivot, gledan kroz oèuvanje prane, zahtijeva sljedeæe:
Svje u hranu
Cistu vodu i zrak
Sunèevo svjetlo
Umjerenu tjelesnu aktivnost
Uravnote eno, profinjeno disanje
Nenasilno pona anje i po tovanje ivota
Pozitivne emocije pune ljubavi; slobodno izra avanje osjeæaja
Razmislite o razlici izmeðu svje e salate, tek ubrane s vrta, i one koju ste kupili
u supermarketu. Usporedite piknik u planinama s ruèkom na tandu kioska brze hrane,
ili okus hladne izvorske vode s vodom iz gradskog vodovoda. Svje ina ukazuje na pr
isutnost prane; ustajalost ukazuje na njenu odsutnost.
Na a kultura od svega najmanje razumije uravnote eni dah, koji se u Indiji smatra na
jznaèajnijim. Rijeè dah ukljuèuje mnogo vi e od fizièkog èina uvlaèenja i ispu tanja zraka
uæa. Dah je spojna toèka uma, tijela i duha. Svaka promjena mentalnog stanja odra ava
se u dahu, a zatim i u tijelu. Grubi
237
znakovi, kao to je dr anje ili odreðeni osjeti u tijelu, povezani su s naèinom disanja.
Promjena osjeæaja odmah se zapa a u naèinu disanja. Ljutnja stvara plitke udahe i sna ne
, zvuène izdahe. Strah stvara brzo, povr no, isprekidano disanje
- onu vrstu disanja koja nastaje kad jecate. Nasuprot tome, pozitivne emocije, k
ao to je radost, stvaraju ravnomjernije disanje jer se grudna upljina opu ta. U tren
ucima kad se um smiri, pod utjecajem ljepote ili uvida, isto èini i dah
- na to ljudi misle kad ka u da im je prvi pogled na Veliki kanjon (Grand Canyon u
Coloradu) oduzeo dah. Na tanahnijoj razini, do ivljaj ti ine duboke meditacije uspo
rava disanje, a ono to duhovni uèitelji nazivaju "Bo anskim zanosom" - izravni do ivlja
j duha - odra ava se kao privremeni prestanak disanja.
Ova pojava ima i obrnuti uèinak - promjena u obrascu disanja potièe odreðene osjeæaje. K
ad sam kao mladi internist radio u hitnoj slu bi, nauèili su me da smirim uzbuðene pac
ijente tako da jednostavno sjednem kraj njih i zatra im da, zajedno sa mnom, di u po
lagano, duboko i odmjereno. Cim smo postigli opu teni ritam disanja, na a su ga tije
la slijedila, a pacijentove emocije su se smirile. Na grafikonu na sljedeæoj stran
ici nalaze se primjeri koji ukazuju na vezu izmeðu disanja, tijela i emocija.
Kao to vidite, kad do ivljavamo radost, ljubav i suosjeæanje, disanje je najspontanij
e i najopu tenije. U Indiji, razlièiti sustavi joge poduèavaju mnogim vrstama strogo k
ontroliranog disanja, poznatim pod nazivom prana-jama. Njima se uravnote uje dah,
ali njihov stvarni cilj nije stvaranje kontroliranog disanja pod uobièajenim okoln
ostima. Usmjeravanje pa nje na disanje sredstvo je oslobaðanja stresa i uravnote avanj
a tijela. Jednom kad je u ravnote i, jogijsko disanje je spontano i profinjeno, ta
ko da tijelo na svim razinama mo e izra avati profinjene osjeæaje ljubavi i predanosti
. Kad va e stanice do ivljavaju puninu pram, tada primaju fizièku jednaèicu tih osjeæaja.
Sljedeæe dvije vje be slu e stvaranju ravnote e u disanju. To nije potpuna pranajama, ko
ja se treba provoditi uz meditaciju i joga polo aje*, ali kad se dobro izvedu, ove
æe vam vje be dati iskustvo prane u obliku laganih, iskrièavih i tekuæih osjeta u tijel
u. Obièno se mi iæi opuste i postanu topli.
* Pranajama je va an dio tradicionalnih ajurvedskih postupaka koje rabim u svojoj
medicinskoj praksi. Zainteresiranog èitatelja upuæujem na moju raniju knjigu Perfect
Health (New York: Harmony Books, 1990 - hrvatsko izdanje; Savr eno zdravlje, JSTM
, Vara din, 1991.) koja u detalje obja njava program Maharishi Ajurvede, obnove najs
na nijeg znanja drevne indijske "znanosti o ivotu".
EMOCIJE TJELESNI OSJETI OBRAZAC DISANJA
NEDOSTATAK, Praznina, osjeæaj Grèevito, naglo,
GUBITAK, ispraznosti, povr no disanje
TUGA naroèito u elu- kao kod jecanja
èanoj upljini. Ti-
jelo se osjeæa
tromim, ravno-
du nim i slabim
STRAH I Napeti mi iæi, srce Brzo, plitko,
NAPETOST ubrzano kuca; suha isprekidano i
usta; pojaèano zno- neravnomjerno
jenje; te ka glava
LJUTNJA Napeto tijelo; Plitki udisaji;
osjeæaj pritiska, sna ni, zvuèni
naroèito u podruèju izdisaji
grudi; ruke se sku-
pljaju u ake;
irenje nosnica
KRIVNJA Osjeæaj velike Sapeto disanje;
te ine; osjeæaj da osjeæaj gu enja;
nas netko gura nesposobnost
prema dolje da se potpuno
udahne dah
ivota
DR ANJE
Dr anje prenosi utisak nemira.
Zatvoreno je, skvrèeno i izvijeno
na jedan ili drugi naèin.
Ukruæen vrat i leda.
RADOST, LJUBAV, SUOSJEÆANJE
Otvoreno dr anje; opu teni mi iæi; osjeæaj topline u tijelu, naroèito u predjelu srca; dlan
vi otvoreni; osjeæaj energije u tijelu
Duboko, ravnomjerno, spontano, udobno i lagano disanje
Dr anje prenosi utisak lakoæe; otvoreno je; opu teno; ramena su iroka, leda udobno ispr
avljena; vrat se lako pokreæe
( Opisani obrasci disanja prisutni su kad je osjeæaj sna an i potpuno zasjenjuje sta
bilnost osobe. Meðutim, kad god se do ivljava taj osjeæaj, bez obzira na njegovu snagu
, ti su obrasci disanja prisutni u tanahnijem obliku.)
¦ 239
Kako nemirne misli sve vi e ustupaju mjesto unutarnjoj ti ini, na mentalnom se planu
uravnote eno disanje odra ava u osjeæaju smirenosti, nepostojanju napetosti i do ivljaj
u ti ine.
Prva vje ba: Tjelesno disanje
Sjednite i slu ajte nje nu glazbu, ili, ako ste vani, slu ajte um vjetra u kro njama drveæ
. Tijekom izdisaja neka va a pa nja teèe iz va ih u iju prema van. Ponavljajte to oko minu
tu, a zatim uèinite isto s oèima - dozvolite svojoj pa nji da izlazi zajedno s dahom,
polagano i nje no. Ponovite to s nosnicama i ustima, a zatim tiho sjedite slu ajuæi gl
azbu èitavim svojim tijelom.
Sada dozvolite pa nji da ude u grudi. Osjetite svoje srèano sredi te (u toèki gdje se sp
ajaju grudna kost i rebra) i kroz njega di ite, dozvoljavajuæi svojoj pa nji da izlazi
zajedno s dahom. Nje no nastavite oko minutu, a zatim sjedite tiho, svjesni svoga
tijela. Ova vje ba traje oko dvije minute, ali se mo e ponoviti jo jedan ili dva put
a.
Ova vje ba svjesno povezuje disanje sa ivèanim sustavom i poma e njihovom laganom usklaði
vanju. Vrlo je ugodna kad se izvodi na otvorenom, kraj potoka ili ispod drveta k
ojem vjetar nje no mrsi li æe. Kad osjetite kako vam svijest teèe na dahu, do ivjet æete sn
n osjeæaj sklada s prirodom.
Druga vje ba: irenje svjetla
Stanite uspravno i zatvorite oèi, spustite ruke uz tijelo i ivo si predoèite kako ste
se osjeæali kad ste posljednji put bili zbog neèeg vrlo radosni i ushiæeni. Obnovite
osjeæaj sreæe, iv i bezbri an. (Mo ete zami ljati sliku, lijepu uspomenu, trenutak pobjede
- bilo to to vam vraæa osjeæaj ushiæenja; ne brinite se ako je to samo blagi osjeæaj, sam
ga osjeæajte.)
Tako èineæi, polako udahnite kroz nos i polako poènite iriti ruke. Zamislite da se, kad
udi ete, va dah iri iz sredi ta va ih grudiju. Zamislite svjetlo koje se iri i istovrem
no iri va e ruke koje bez napora lebde; kako se svjetlo iri. s njim se iri i va e ushiæe
je. Ako elite, mo ete zamisliti i sjajnu plavobijelu loptu svjetla, ili pak samo os
jeæaj. Dopustite da svjetlo raste brzinom kojom eli, brzo ili sporo, ireæi se iz sredi t
a va eg srca, dose uæi vrhove va ih prstiju, sve do va e glave i no nih palaca. Vjerojatno
e se smije iti, pa neka i to raste.
U toèki maksimalnog istezanja, polako poènite izdisati kroz nos i spu tati ruke. To èini
te sporo; neka izdah bude dulji od udaha. Vratite pro ireno
I
240-
svjetlo/osjeæaj natrag u va e grudi, sve dok ne postane malo i ponovno smje teno u va e
srce. Kad se ruke vrate u poèetni polo aj, neka vam glava padne naprijed.
Sa sljedeæim udahom ponovite vje bu, ponovno ireæi svoj osjeæaj - ne obraæajte pa nju na t
esne pokrete, ostanite uz osjeæaj. Cilj vam je da ga, sa svakim dahom, otvarate i
zatvarate kao cvijet.
Kasnije ga mo ete jo vi e pro iriti, zabacujuæi glavu, ireæi grudi i uzdi uæi se na prste
zdi ete, padnite kao krpena lutka, savijajuæi se u pojasu i koljenima. Meðutim, nemojt
e ubrzavati kretnje, samo nastavite polako i u ritmu. Primijetit æete da je ovo iz
uzetno ugodna vje ba, jer dok se otvarate, tijelo se puni dahom, svije æu i ugodom, sv
e u isto vrijeme - osjeæaj je svijetao, topao i bockav. Kad se zatvarate, tijelo s
e opu ta i pada pod svojom vlastitom te inom, postajuæi èvr æe i mirnije. Na taj naèin istr
te cijeli opseg osjeæaja, a to omoguæava profinjenom dahu da prodre u svaki kanal.
Vata faktor
Starenjem, prana je sklona nestajanju, to je suprotno odr avanju mladoli-kosti. U I
ndiji se dugovjeènost tradicionalno povezuje s granom uèenja zvanom ajurveda; naziv
dolazi iz dva sanskrtska korijena, ajus ili " ivot", i veda, to znaèi "znanost" ili "
znanje". Ova drevna "znanost o ivotu" obièno se smatra tradicionalnom indijskom med
icinom, ali ajurveda ima duboku duhovnu osnovu. Najslavniji stih iz drevnog ajur
vedskog teksta ka e, Ajurveda amritanam ("Ajurveda je za besmrtnost") Znaèenje je dv
ostruko: ajurveda promièe dugovjeènost bez ogranièenja, a to èini iz uvjerenja da je ivot
u osnovi besmrtan.
Prema ajurvedi, ivotna energija, ili prana, usmjerava se kroz tijelo "vjetrom" ko
ji se naziva vata. Vata je jedan od tri metabolièka naèela (do a) koja oblikuju sva iva
biæa, bilo daje to komarac, slon, èovjek, planet, zvijezda ili cijeli svemir. Vata
je odgovorna za svako kretanje. U ljudskom tijelu podijeljena je na pet dijelova
:
Prana Vata upravlja ivèanim sustavom
Udana Vata upravlja spoznajnim vje tinama, govorom i sjeæanjem Samana Vata upravlja
probavom Vjana Vata upravlja krvotokom
241
Apana Vata upravlja izluèivanjem
Najva niji, prvi vid, prana vata, upravlja ostalima; njegovo ime znaèi da to naèelo no
si pranu, ivotnu silu, koja se nakon toga raspodjeljuje po tijelu. Kad je prana v
ata neuravnote ena, osjeæa se opæi poremeæaj u cijelom sustavu. Ajurveda smatra da je st
arost naroèito osjetljivo vrijeme za takve neravnote e. U poznim godinama, vata je n
aroèito visoka, a ako osoba nije pazila da zadr i prana vatu u ravnote i, posljedice s
u sljedeæe:
ZNAKOVI NERAVNOTE E VATE
Tjelesni znakovi
Suha ili gruba ko a; bore
Kronièni manjak te ine; gubitak mi iæa
Slabi bubrezi; gubitak kontrole nad mjehurom
Slab i neravnomjeran srèani ritam
Zatvor
Obièni artritis
Neodreðeni osjeæaj peèenja i bolovi
Oslabljen imunolo ki sustav (sklonost prehladama, upalama pluæa i drugim zaraznim bo
lestima)
Mentalni znakovi i pona anje Nesanica
Brige, napetost, zatvor Depresija
Zbunjenost, nemirne misli
Netolerancija na stres Nepodno enje hladnoæe
Odmah se primjeæuje bliskost izmeðu poremeæaja koji nastaju zbog neravnote e vate i star
enja. Kao tjelesni "vjetar" vata je hladna, suha i o tra. Kad je vata uznemirena,
to je kao da iznutra poène puhati suh vjetar. Prvo mjesto na koje takva uznemirena
vata djeluje obièno su zglobovi; nastaje niz problema koji poèinju s manjim bolovim
a i probadanjima (naroèito tijekom rime, sezone koja je, za vata poremeæaje, najgora
), a zavr avaju s degenera-tivnim artritisom, ako se poremeæaj nastavi.
Kako svaka stanica sadr i vata do u, uèinak pobuðenja vate nije ogranièen na zglobove. Cij
elo tijelo se poèinje skupljati i isu ivati; crijeva postanu suha,
242
skupljaju se i zatvaraju; optereæena brigama i nesanicom osoba propada i postaje rt
vom sve sna nijih bolova. Zbunjeni lijeènici propisuju milijune tableta protiv bolov
a, tableta za smirenje i tableta za spavanje bez pravog obja njenja za takve simpt
ome u starijih pacijenata, tim vi e to je organski obièno sve u redu. U medicinskom n
azivlju, organski znaèi da tjelesni organ pokazuje znakove bolesti ili poremeæaja. L
ijeènici su skloni simptome bez organskog uzroka odbaciti kao psihosomatske ili id
iopatske (neobja njive).
Stariji ljudi rijetko pate samo od jednog simptoma vata poremeæaja, a mnogi pate o
d njih u vrlo irokom smislu. Ako se za svaki simptom propisuje mno tvo lijekova, po
javljuju se nove neravnote e, jer tijelo jednostavno mora reagirati na tablete pro
tiv bolova, diuretike, tablete za smirenje, spavanje, beta-blokatore i sve druge
lijekove koji se obièno savjetuju starijim osobama. Sviðalo se to nama ili ne, simp
tom je ne to to tijelo eli izraziti - to je poruka - a lijekovi spreèavaju taj izraz.
Brzina starenja blisko je povezana s brzinom i snagom vata poremeæaja. Neki su lju
di skloni vata neravnote i, a drugi nisu. Kod nekih ljudi poremeæaj nastane u prstim
a, to uzrokuje artritis, dok se kod drugih poremeæaj razvije u crijevima, to stvara
kronièni zatvor.
to je uzrok vata neravnote e? Ajurveda slijedi naèelo usklaðenosti -"slièno sa sliènim". T
znaèi da æe svaka znaèajka koja pripada vata do i biti pobuðena istom znaèajkom izvan tije
a. Te su znaèajke sljedeæe:
ZNAÈAJKE VATA DO E
Suha
Hladna
Promjenjiva
Gruba
Pokretna
Lagana
Tanahna
Brza
Upravlja drugim do ama
243
Sve to u va oj okolini sadr i te znaèajke poveæat æe vatu. Na primjer:
Suho vrijeme; suha hrana (keksi, krumpirov èips, itarice) Hladno vrijeme; hladna hr
ana i piæe
Promjene: iznenadna ivotna promjena; smrt u porodici; gubitak posla; promjena ras
polo enja; iznenadna promjena vremena; itd.
Grubi materijali u dodiru s ko om; grube rijeèi i pona anje
Kretanje: putovanja; pad; tjelesna vje ba ili rad; izlaganje propuhu ili vjetru
Lagana hrana koja u sebi sadr i zrak, naroèito sirovo voæe i povræe
Tanahne promjene u raspolo enju, lagani propuh
Brzina: bilo kakva aktivnost, tjelesna ili mentalna, koja zahtijeva brzinu; urba
Dozvolite mi da vam slikovito pribli im kako se te znaèajke (na sanskrtu - gune) meðus
obno odnose. Ako moji bubrezi zamijete nedostatak tekuæine u krvotoku, izluèit æe pose
bnu kemijsku poruku - angiotenzin 2 - koja se prenosi do hipotalamusa u mozgu i
prevodi se u mentalni dogaðaj: eð. Taj me osjet tada potièe da popijem èa u vode.
Ajurvedskim nazivljem izra eno, nastao je postojan tijek jednog impulsa inteligenc
ije - vate - koji je zabilje io istovremenu potrebu 50 trilijuna stanica. vata je
suha, i poveæava se u suhim uvjetima. Suhi keksi, suha pustinjska vruæina, suha hlad
noæa klima ureðaja, èak i "suho" razmi ljanje - sve to poveæava vatu. Zbog suhoæe smo edni
r na e tijelo osjeæa poveæanu vatu. Taj æe signal ostati prisutan sve dok se ne to mokro,
kao to je èa a vode, ne suprotstavi toj znaèajki i ne vrati vatu u ravnote u.
Vatu je od svih do a najlak e izbaciti iz ravnote e, ali takoðer ju je najlak e vratiti u
ravnote u. Prana vata, najva niji vid ove do e, upravlja ivèanim sustavom, pa se pokreæe n
najmanji poticaj misli ili osjeta. Èineæi ono to odr ava prana vatu u ravnote i, mo emo o
ati pranu i pobijediti proces tarenja na izuzetno tanahnoj razini. To znaèi da vati
moramo svakodnevno posvetiti ne to pa nje, a to je, u stvari, vrlo prirodno i lako.
Vata se mo e ""umiriti" - to znaèi, odr ati u ravnote i - putem razlièitih postupaka.
UMIRIVANJE VATE
Da biste vata do u odr ali u ravnote i, morate imati na umu sljedeæe znaèajke:
Redovnost: redovne navike; vrijeme za obroke,
spavanje, radni raspored
Toplina: topla, dobro kuhana hrana; sunèevo
svjetlo; izbjegavanje hladnih jela i piæa
Bogata prehrana: bogata, èak i te ka hrana tijekom hlad-
nog vremena; emocije koje nas hrane
Opu tenost: dovoljno vremena za odmor; izbje-
gavanje stresnih situacija, prevelikog uzbuðenja i iscrpljivanja
Postojanost: postojani odnosi na poslu, postojan
obiteljski ivot
Smirenost: tiha, uredna radna okolina; nje na
masa a (naroèito je povoljna topla uljna masa a sezamovim uljem)
Ravnomjernost: ravnomjerno uzimanje hrane i vode;
ne preskakati obroke ili raditi na prazan eludac
Do a se umiruje znaèajkom koja joj nedostaje. Vata èini ljude napetima, neravnomjernim
a i nepostojanima, pa joj se treba suprotstaviti suprotnim -postojano æu i redovno æu. V
eliku ulogu u smirivanju vate igraju sitnice kao to je odlazak na spavanje na vri
jeme i ne preskakanje obroka. Produljeno izlaganje stresu stvara ozbiljnu vata n
eravnote u, tako da je posebnu pa nju potrebno posvetiti tihoj, urednoj radnoj okoli
ni. Uzbuðenje pri radu èesto stvara vata poremeæaj i vodi do neodreðenosti i nesigurnost
i.
Kad ste pod utjecajem vate, prirodno æete tra iti toplinu; odr avanje topline zimi i s
unèanje tijekom drugih godi njih doba odgovara ovoj do i. U prehrani je potrebno dati
prvenstvo dobro kuhanoj, hranjivoj hrani; ajurveda smatra da je za vatu dobra èak
i te ka, uljasta hrana (zbog toga su zimi privlaèna variva i juhe koje se dugo kuhaj
u). Tijekom hladnog vremena postoji sklonost tijela da se vata uznemiri; to se m
o e ispraviti izbjegavanjem hladnih salata, ledenih piæa, alkohola i suhe ili nekuha
ne hrane. Stimulansi bilo koje vrste, kao to su kava, duhan i alkohol, opæenito stv
araju vata neravnote u.
¦ 245
Kad je izvan ravnote e, vata uzrokuje lagan, isprekidan san; tome se najbolje supr
otstavljamo ranim odlaskom u krevet i izbjegavanjem kasnog èitanja ili gledanja te
levizije. Tijekom dana tijelo takoðer tra i odreðene periode smirenosti, opu tanja i mir
a. Za to je idealna transcendentalna meditacija jer omoguæava ivèanom sustavu do ivljaj
duboke ti ine koji usklaðuje sve tjelesne ritmove kojima upravlja vata. Mnogi ljudi
smatraju da tijekom posljednjih desetljeæa sve vi e nestaje miran obiteljski ivot pu
n ljubavi, a s toèke stajali ta vata do e, upravo to je va no.
Vata je posebno povezana s toplim uljima; dnevna masa a toplim sezamovim uljem po
tabanima, glavi i donjem dijelu trbuha jedan je od najboljih postupaka za uklanj
anje dubokih stresova iz ivèanog sustava. Ulje se mora nje no i polako utrljavati pri
je jutarnje kupke i neposredno prije spavanja. Ravnote i vate potrebno je posvetit
i posebnu pa nju kad god se oporavljate od bolesti ili emocionalnog stresa; kad pa
tite od "avionske bolesti"; depresivni ste, kronièno umorni ili iscrpljeni; kad st
e tjelesno povrijeðeni - sva ta stanja uzrokuju ozbiljan vata poremeæaj.
Ako imate simptome kroniène vata neravnote e, pomoæi æe sljedeæi postupci:
U obroke ukljuèite sladak, kiseo i slan okus; to uravnote uje vatu. Ova do a tra i vi e k
sele i slane hrane nego druge do e.
Izbjegavajte gorke, trpke i ljute okuse. Trpko se u Ajurvedi smatra okusom; nala
zi se u suhoj hrani koja nabire usta (grah, leæa, ipak, èaj).
Ako ivite u suhoj, hladnoj ili vjetrovitoj klimi i ne osjeæate se ugodno, razmislit
e o preseljenju u toplije krajeve, to je povoljnije za vata neravnote u. Svakome tk
o ivi u hladnoj klimi, Ajurveda savjetuje da mu dom i radno mjesto budu topli, s
dovoljno vla nog zraka. Izbjegavajte propuhe i duge vje be na otvorenom prostoru tij
ekom zime. U hladnim krajevima je dobar naèin za stvaranje vata ravnote e topla i bo
gata hrana.
Ako je moguæe, jedite sjedeæi u mirnoj, tihoj i prijateljskoj okolini. Hrana pojeden
a na brzinu uznemiruje vatu. Izbjegavajte sve vrste dijeta i posta; neka vam elud
ac nikad ne bude prazan.
Ako vam je apetit nepostojan - to je uobièajeni problem kod neuravnote ene vate - po
ku ajte jesti nekoliko manjih obroka tijekom dana (posljednji neka bude sa sunèevim
zalaskom, ili barem nekoliko sati prije lijeganja u krevet).
Izbjegavajte duga putovanja bez odmora. U sluèaju poremeæaja uzrokovanog vo njom zrako
plovom iz jedne u drugu vremensku zonu, èim
ste stigli na odredi te, dobro se odmorite i/ili naspavajte. Pijte mnogo tekuæine; b
iljnih èajeva ili obiène vruæe vode; alkohol i hladna piæa uznemiruju vatu i pojaèavaju nj
en uèinak.
Pri umirenju vate pomoæi æe i aroma terapija ili topla kupka s nekoliko kapi mirisno
g ulja. Izaberite mirise koji su topli i smirujuæi, kao to je "wintergreen", sandal
, kamfor, cimet, bosiljak, naranèa, pelargonija i klinèiæ.
Prilikom kuhanja, biljke i zaèini moraju biti slatki i/ili imati znaèajku topline ka
o na primjer dumbir, crni papar, kurkuma, cimet, goru ica, metvica, kajenska papri
ka, hren, kumin, mu katni ora èiæ, kardamom, zeleni korijander, komoraè, bosiljak, origano
, ru marin, kadulja i timijan.
PETI DIO
RASKIDANJE ÈAROLIJE SMRTNOSTI
Smrt usahnuæe donosi, ali je Duh, vje tinom svojom, pobje
MG VEDA
SmRT JE KONAÈNA GRANICA ljudskog ivota koju veæ tisuæama godina poku avamo prijeæi. Usprko
oèitoj smrtnosti na eg tijela, postoje trenuci kad se pojavljuje jasno zapa anje besm
rtnosti. Pjesnik Tennyson pisao je o iskustvima svoje mladosti kad je njegovo po
jedinaèno jastvo "nestajalo i pretapalo se u neogranièenom bitku." Tennyson se prisj
eæa da taj radikalni pomak uobièajenog iskustva "nije predstavljao stanje zbunjenost
i, veæ stanje koje je jasnije od jasnog, sigurnije od sigurnijeg, potpuno iznad ri
jeèi - stanje u kojem je smrt bila gotovo smije no nemoguæa."
Buduæi potpuno subjektivni, takvi besmrtni osjeæaji ne pripadaju znanosti, pa smo sk
loni nazvati ih religioznim. Meðutim, tisuæe ljudi imaju privilegiju da ponekad sagl
edaju stvarnost koja, kao ogromni multidimenzionalni balon, obuhvaæa prostor i vri
jeme. Èini se da su neki pojedinci ostvarili dodir s tim bezvremenim podruèjem iskus
tvom "tik do smrti", meðutim do njega se mo e doæi i tijekom svakodnevnog ivota. Gledaj
uæi kroz masku materije "osjeæamo ne to, neku èe nju koju ne mo emo izraziti rijeèima. To j
e nja za neèim veæim ili vi im u nama samima." Tim je rijeèima filozof Jacob Needleman opi
sao ono to je nazvao "na im drugim svijetom" koji je, pod posebnim uvjetima, dostup
an svakome.
Na im prvim svijetom, pi e Needleman, "onim u kojem ivimo svakog dana, svijetom akcij
e, aktivnosti i djelatnosti," upravljaju svakodnevne misli i osjeæaji. Meðutim, post
oje trenuci kad nam se, kao bljesak duhovne munje, objavljuje i drugi svijet, pu
n mira, radosti i jasnog, nezaboravnog osjeæaja o vlastitom identitetu - trenuci k
oje je Needleman nazvao " ivim trenucima prisutnosti u samom sebi." Ako je drugi s
vijet unutar nas, tada je i prvi na istom mjestu, jer na kraju, na koji bi se naèi
n dokazalo postojanje bilo èega "tamo vani"? Sve to vidimo, osjeæamo i dodirujemo spo
znatljivo je jedino u obliku neuronskih signala u na em mozgu. Sve se dogaða unutra.
249
¦ 250
Tko ste - to ovisi o tome u kakvom se svijetu do ivljavate. Buduæi da prvim svijetom
upravlja promjena, on u sebi, kao nezaobilazni dio scene, nosi bolesti, starenj
e i smrt. U drugom svijetu, gdje postoji samo èisti bitak, svega toga nema. Zbog t
oga bi do ivljaj tog svijeta unutar nas, pa èak i za trenutak, mogao imati dubok uèina
k na proces nastanka bolesti i starenja, a mo da i smrti.
Na Istoku se ta moguænost oduvijek prihvaæala kao èinjenica. U Indiji i Kini se vjeruj
e da su neki duhovni uèitelji, kao rezultat postignuæa stanja bezvremene svijesti, iv
jeli stotinama godina. Smatra se da je to jedna od moguænosti to se otvara èovjeku ko
ji je postigao moksu, ili osloboðenje, iako je, kao moguænost produ enja ivota, ne izab
ire svaki uèitelj. Na Zapadu se na takve moæi gleda s velikom sumnjom. Meðutim, nova n
as paradigma uvjerava da postoji razina prirode gdje vrijeme ne postoji; ili obr
nuto, gdje se vrijeme stvara.
Buduæi da postoji prije stvaranja vremena i prostora, èak i po kvantnim standardima,
ta je razina izuzetno zagonetna. Racionalan um ne mo e zamisliti takvo stanje, je
r je tvrdnja da ne to postoji prije vremena, suprotna logici. Ipak, drevni su mudr
aci bili uvjereni da je izravna spoznaja bezvremene stvarnosti moguæa. Svaka nova
generacija iznova potvrðuje ovu pretpostavku. Sam je Einstein do ivljavao trenutke p
otpunog oslobaðanja od ogranièenja vremena i prostora: "U takvim trenucima zami ljate
da se nalazite na nekom malom planetu i zaèuðeno promatrate hladnu, a ipak duboko di
rljivu ljepotu vjeènog i nedokuèivog. ivot i smrt stapaju se u jedno, i nema ni evolu
cije ni vjeènosti, samo bitak."
Da bi nova paradigma dokazala daje bitak doista stvarno stanje koje postoji izna
d promjene i smrti, na mjestu gdje ne djeluju zakoni prirode koji upravljaju pro
mjenom, bilo je potrebno da proðu èak tri generacije. Smrt je, naposljetku, samo jo j
edna preobrazba od jednog do drugog ustroja materije. Ali, sve dok nismo u moguæno
sti izaæi iz arene promjene, smrt predstavlja toèku zavr etka - nestajanje. Pobjeæi od s
mrti znaèi pobjeæi od pogleda na svijet koji joj daje stra an smisao zatvaranja i konaèn
osti.
"Jako se bojim smrti," priznao je jednom indijski uèenik svom guruu. "Progoni me o
d djetinjstva. Za to sam roðen? Sto æe mi se dogoditi kad umrem?"
Guru je dobro promislio i rekao, "Za to misli da si se rodio?" "Ne razumijem tvoje
pitanje," zamucao je uèenik.
raskidanje èarolije smrtnosti
251
"Za to misli da si se rodio?" ponovio je guru. "Nije li to ne to to su ti roditelji re
kli, a ti si uzeo zdravo za gotovo? Jesi li do ivio svoje roðenje, jesi li do ivio kak
o iz nepostojanja dolazi u postojanje? Ili si jednog dana, kad si bio dijete, pit
ao odakle si stigao, a tvoji su ti roditelji rekli da si se rodio? Zamisao o smr
ti te pla i jer si prihvatio njihov odgovor. Budi siguran da ne postoji roðenje bez
smrti. To su dvije strane iste zamisli. Meðutim, mo da si uvijek bio iv i uvijek æe biti
iv. Prihvaæajuæi sustav uvjerenja svojih roditelja, prihvatio si strah od smrti jer
o njoj misli kao o zavr etku. Mo da nema zavr etka - to je moguænost koju vrijedi istra it
."
Prirodno, uèenik je bio uzdrman, jer, kao i svi mi, nije na smrt gledao kao na uvj
erenje koje je prihvatio. Ono to je guru elio reæi je da su roðenje i smrt prostorno-v
remenski dogaðaji, a samo postojanje nije. Ako zavirimo u sebe, pronaæi æemo tek nejas
no, ali sigurno sjeæanje da smo oduvijek bili tu. Drugim rijeèima, nitko se ne sjeæa d
a nije postojao. Ovi metafizièki pojmovi pokazuju koliko smo, kao ljudi, jedinstve
ni. Za nas smrt nije samo okrutna èinjenica, veæ tajna koja se mora otkriti prije ne
go bude otkrivena tajna starenja - procesa koji vodi k smrti. U samu narav na eg p
ostojanja utkana su najdublja pitanja o tome tko smo i to na ivot znaèi.
Kad se raskine èarolija smrtnosti, nestat æe i strah koji daje smrti njenu snagu. St
rah od smrti zadire mnogo dublje u na ivot negoli je na svjesni um to spreman prizn
ati. David Viscott je napisao, "Kad ka ete da se bojite smrti, u stvari ka ete da se
bojite da niste ivjeli svoj pravi ivot. Taj strah pretvara svijet u tihu patnju."
A ipak, ako pregledate kroz strah, mo ete ga pretvoriti u pozitivnu silu. "Neka v
as strah od smrti potakne da ispitate svoju pravu vrijednost i da stvorite cilj
svog vlastitog ivota," ohrabruje nas Viscott. "Neka vam pomogne da cijenite sada nj
i trenutak, djelujete i ivite u njemu."
elio bih iæi èak i dalje od toga i reæi da se, kad sebe vidite u terminima bezvremenost
i, besmrtnog bitka, svaka stanica otvara novom postojanju. Prava besmrtnost mo e s
e do ivjeti tu i sad, u ovom tijelu. Taj do ivljaj se pojavljuje kad pro mete bitkom s
ve to mislite i èinite. To je do ivljaj duha i tijela kao rijeke vjeènosti, iznad vreme
na i bez godina; za njega nas priprema nova paradigma.
METABOLIZAM VREMENA
Jedan od sjajnih Einsteinovih doprinosa modernoj fizici bio je njegov intuitivni
osjeæaj da je pravocrtno vrijeme, zajedno sa svim to se u njemu zbiva, u stvari po
vr no. Èini se da vrijeme teèe i da se kreæe; satovi otkucavaju sekunde, minute i sate;
eoni povijesti nastaju i nestaju. Meðutim, sva je ta aktivnost, smatrao je Einstei
n, relativna, to znaèi da nema apsolutne vrijednosti. John Wheeler, ugledni fizièar,
jednom je napisao, "Pogre na je sama ideja prostora i vremena, a s padom te ideje,
padaju i zamisli o "prije" i "poslije". Ovu je reèenicu tako jednostavno izreæi, a
svijet ipak tako te ko prihvaæa njen smisao."
Jedan od dokaza da ga jo nije prihvatio je èinjenica da ljudi i dalje stare, slijed
eæi pravocrtni proces vremena tako vjerno kao da stvarno postoji. A ipak, ako je E
instein u pravu, starenje je privid. Ono ovisi o "prije" i "poslije", dvije zami
sli koje su opovrgnute veæ prije gotovo stotinu godina. Sufi pjesnik i mistik, Rum
i, shvatio je ovu istinu jo prije mnogo stoljeæa i napisao, "Vi ste neuvjetovani du
h zarobljen u uvjete, kao sunce tijekom pomraèenja." Vrijeme i prostor su uvjeti,
a kad na sebe gledamo kao zarobljene u njih, tada smo izgubili dodir sa stvarno æu i
u li u privid.
Einstein je pravocrtno vrijeme zamijenio neèim mnogo elastiènijim -vremenom koje se
skuplja i iri, usporava ili ubrzava. Èesto je takvo vrijeme usporeðivao sa subjektivn
im vremenom; na primjer, primijetio je da jedna minuta sjedenja na vruæem tednjaku
izgleda kao jedan sat, dok jedan sat s lijepom djevojkom projuri kao jedna minut
a. Time je mislio reæi daje vrijeme ovisno o situaciji u kojoj se nalazi promatraè.
Zamisao o vremenu koje se iri i skuplja, fizièarima omoguæava preciznije proraèune razn
ih pojava koje se dogaðaju blizu brzine svjetla, univerzalnog metra koji se ne mo e
promijeniti
RASKIDANJE ÈAROLIJE SMRTNOSTI 253
niti nadma iti. Da bi brzina svjetla bila nepromjenjiva, vrijeme se mora iriti i sk
upljati.
Svi ponekad imamo osjeæaj da se vrijeme suzuje i iri, zbog èega nam se èini da se neki
trenuci vuku, a neki jure. Ali, gdje je na a stalnost, na e apsolutno? Uvjeren sam d
a je to - "ja", na su tinski osjeæaj jastva. Prema Einsteinovom primjeru, ako dva èovje
ka sjede s lijepom djevojkom, vrijeme se mo e vuæi za jednog, jer djevojka je njegov
a sestra, a letjeti za drugog, jer je u nju zaljubljen. To znaèi da svatko posjedu
je osobnu kontrolu nad osjeæajem vremena. Razmotrite subjektivne vrijednosti koje
pripisujemo vremenu. Na primjer, ka emo:
Za to nemam vremena.
Vrijeme ti je.
Vrijeme ti istièe.
Kako vrijeme leti!
Vrijeme se te ko vuèe.
Toliko te volim da se vrijeme zaustavilo.
Ove reèenice ne govore o vremenu koje se mjeri satom. Sat ne la e o protoku pravocrt
nog kretanja "tamo vani". Meðutim subjektivno vrijeme, ono koje postoji samo "ovdj
e unutra", potpuno je drukèije. Sve gornje reèenice odra avaju stanje jastva. Ako vam
je dosadno, vrijeme se te ko vuèe; ako ste oèajni, vrijeme vam istièe; ako ste ushiæeni, v
rijeme leti; kad ste zaljubljeni, vrijeme stoji. Drugim rijeèima, kad god zauzmete
neki stav prema vremenu, u stvari progovarate o sebi. U subjektivnom smislu, vr
ijeme je ogledalo.
Medicina je shvatila da æe se kod ljudi koji nemaju dovoljno vremena, vjerojatno p
ojaviti neki zdravstveni problemi. Na primjer, otkriæe pona anja osobe tipa A, ukaza
lo je na èinjenicu da su srèani napadi povezani s osjeæajem da nikad nema dovoljno vre
mena; za osobu tipa A, sljedeæi rok uvijek je prijetnja, i njegova borba s vremeno
m pridonosi njegovoj frustraciji i neprijateljstvu. Osjeæaj neprijateljstva je por
uka srcu da skupi krvne ile zbog èega raste krvni pritisak, podi e se razina kolester
ola i stvaraju se razne vrste iritmija, odnosno neravnomjernih srèanih otkucaja.
To se dogaða mnogim ljudima, ne samo onima tipa A. to je bli i 15. ravanj,* to knjigo
voðe imaju vi i krvni pritisak i vi u razinu kolesterola; kad
' 15. travanj je datum kad se, u Americi, predaju porezne prijave. - prim. prev.
254
taj rok proðe, sve to nestaje. Njihov je subjektivni do ivljaj vremena dovoljan da i
m tijelo bude izlo eno riziku. Iz toga se mo e prilièno toga zakljuèiti. Na primjer, zam
olite nekog da naèini omlet. Vje t kuhar to mo e obaviti za dvije minute. Sad promijen
ite situaciju rekav i, "Naèini omlet, ali za to ima samo dvije minute vremena." U tak
voj situaciji èak æe se i uspje an kuhar osjeæati napeto i u urbi. Vremenski pritisak pot
ièe izluèivanje stresnih hormona, to ubrzava srèani ritam. Ako se osoba bori protiv te
reakcije, situacija se pogor ava; njeno se srce sada mora boriti i s vremenskim pr
itiskom i s frustracijom. Ako se od pacijenata sa srèanom bole æu tra i da u nekom roku
izvr e zahtjevni zadatak, velik broj njih æe se toliko uzbuditi da æe im srèani mi iæ zapra
o do ivjeti ili ishemièan ili "tih" srèani napad ("tih" u ovom sluèaju znaèi da nastaje te
a, ali bez osjeæaja boli).
Element vremenskog pritiska takoðer mijenja i pona anje, stavove i psiholo ke reakcije
. Dakle, subjektivno vrijeme mo e biti izuzetno sna na sila. Nije sluèajno to u englesk
oj rijeèi za krajnji rok - deadline, postoji i rijeè dead, to znaèi mrtav. Krajnji rok
u sebi nosi prijetnju: "Ukoliko ga ne po tuje , gotov si." Prijetnja mo e biti tanahna
ili glasna, ali je gotovo uvijek tu. Da nije tako, pod vremenskim pritiskom ne
bismo bili napeti. Ponekad tu prijetnju izrazimo reèenicama kao to su, "Ja sam pod èe
kiæem" ili "Vrijeme mu je isteklo" ( to mo e zvuèati neutralno, ali prisjetite se da se
takva reèenica odnosi na ljude koji æe umrijeti).
Neki ljudi su, u usporedbi s drugima, osjetljiviji na vremenski pritisak. Nervoz
an kuhar mo e se uzbuniti rokom od dvije minute i razbiti jaje ili se opeci, i tak
o ne ostvariti ono to inaèe mo e lako uèiniti, ukoliko vrijeme nije u pitanju. Drugi ku
har æe biti odu evljen izazovom i spraviti omlet èak i br e nego prije. Netko æe vremenski
pritisak do ivljavati kao prijetnju, a netko kao izazov. Netko je izbaèen iz ravnot
e e, dok drugi stavlja na ku nju svoj osjeæaj kontrole i tako napreduje.
Meðutim, svi mi osjeæamo pritisak ozbiljnog, smrtonosnog roka nad kojim nemamo kontr
olu - pritisak same smrti. Ako vjerujete da imate na raspolaganju odreðen broj god
ina ivota, krajnji rok smrti u vama æe stvoriti onu istu vrstu stresa koju osjeæa ner
vozni kuhar kad, ureæi se upropasti svoj posao. Koliko je bolje ne osjeæati pritisak
vremena, rasti i cvjetati usprkos èinjenici da smrt postoji! Takav se stav - daje i
vot cvjetanje, a ne trka - mo e njegovati. Ali, da biste to postigli, ne smijete v
jerovati da vrijeme istjeèe. Ukoliko stanicama svog tijela aljete takvu poruku, to
je isto kao da ih programirate da, na kraju, ostare i umru. Ipak, da bismo savla
dali nezaustavljivo kretanje pravocrtnog vremena, moramo pronaæi mjesto gdje se mo e
do ivjeti i prihva-
titi drukèija vrsta vremena, ili, jo bolje, gdje vremena nema.
255
Kvantno mehanièko tijelo
Ovaj naziv skeptiku izgleda subjektivan, meðutim, u na im se stanicama stalno zbivaj
u kvantni dogaðaji koji prkose pravocrtnom vremenu. Inteligencija DNK djeluje isto
vremeno u pro losti, sada njosti i buduænosti. Iz pro losti ona uzima nacrt ivota, na sad
a njost primjenjuje samo mali dio obavijesti potrebnih da bi se odr ala stanièna aktiv
nost (mo da jednu milijardinku ukupne pohrane podataka), a za buduænost èuva obavijest
i koje æe biti va ne tek godinama kasnije. Dvostruka spirala DNK molekule kvantno je
skladi te va e buduænosti; u njoj je vrijeme sa eto, a prema potrebi se iri. U trenutku
kad ste zaèeti, va i su geni stekli kontrolu nad cijelim va im ivotom i dogaðajima koji æe
se, od sada nadalje, odvijati s velikom precizno æu. Na primjer, va e ruke su se u mat
ernici pojavile najprije kao nakupina stanica, zatim kao mali batrljci koji su s
e pretvorili u peraje nalik ribljim, pa u vodozemaèke no ice, ivotinjske ape i na kraj
u u ljudske ruke. Te nakupine, batrljci, peraje i ape jo su uvijek prisutni u vama
kao pohranjeni podaci, kao to su i ruke va eg djetinjstva, mladosti, odraslog doba
i starosti. Na kvantnoj razini, vi ivite istovremeno u svim tim vremenima.
Ljudska su biæa i fizièka i kvantna, pa stoga ive mnogodimenzionalni ivot. U ovom ste
trenutku na dva mjesta odjednom. Jedno mjesto je vidljivi, osjetilni svijet, u k
ojem je va e tijelo izlo eno prirodnim silama "izvana". \ jetar vam su i ko u, a sunce j
e pali; bez zaklona æete se zimi smrznuti, a zbog napada bakterija ili mikroba va e æe
se stanice razboljeti. Meðutim, istovremeno ste i u kvantnom svijetu, gdje se sve
to mijenja. Ako se istu irate, va a svijest se neæe smoèiti. Ogranièenja fizièkog ivota n
naèe mnogo u kvantnom svijetu, a èesto i ne znaèe ni ta. Hladnoæa zime ne smrzava vam sjeæa
je; kad ma tate, ne znojite se zbog ljetne vruæine.
Ako spojite sve dogaðaje koji se odvijaju u va im stanicama, ukupan zbroj bit æe va e kv
antno mehanièko tijelo, koje djeluje u skladu sa svojom vlastitom nevidljivom fizi
ologijom. Va e kvantno mehanièko tijelo je svijest u kretanju i dio je vjeènog polja s
vijesti koje obitava na izvoru stvaranja. U nama se inteligencija iri poput svjet
la, prelazeæi granicu kvantnog i fizièkog svijeta, sjedinjujuæi ih u stalnom subatomsk
om dijalogu. I fizièko i kvantno tijelo mogu se zvati domom - oni su kao dva paral
elna svemira izmeðu kojih putujete, a da o tom ni ne mislite.
256
FIZIÈKO TIJELO: SMRZNUTI ANATOMSKI KIP
"Ja" sam:
- naèinjen od stanica, tkiva i organa
- ogranièen vremenom i prostorom
- pod kontrolom biokemijskih procesa (jela, disanja, probave, itd.)
li
KVANTNO MEHANIÈKO TIJELO: RIJEKA INTELIGENCIJE KOJA SE STALNO OBNAVLJA
"Ja" sam:
- naèinjen od nevidljivih impulsa inteligencije
- neogranièen vremenom i prostorom
- pod kontrolom misli, osjeæaja, elja, sjeæanja, itd.
Fizièko tijelo zauzima oko metar kubiènog prostora; ono nam slu i kao krhki sustav za
odr avanje ivota koji traje sedam ili osam desetljeæa prije nego se mora ukloniti. Na
suprot tome, kvantno mehanièko tijelo ne zauzima neki toèno odreðeni prostor i nikad s
e ne istro i. Koliko bi veliko tijelo moralo biti da bi u njega stao san koji ste
sinoæ sanjali, ili da u njega smjestite svoju elju da budete voljeni? Iako ljudski
genetski materijal mo e stati u èajnu
257 ¦
lièicu, inteligencija u genima uopæe ne zauzima nikakav prostor.
Na razini kvantno mehanièkog tijela svaki se vid iskustva nalazi u jednoj toèki koja
je izvan trodimenzionalnog svijeta. Fotografija mladenke prenosi nam njen izgle
d, a nosaè zvuka mo e zabilje iti njen glas; meðutim, to je gruba razina iskustva; dodir
vjenèanice, osim ako se uzorak ne saèuva, ili ukus svadbenog kolaèa, nestat æe i zauvij
ek se izgubiti.
Meðutim, u kvantnom prostoru sve je prisutno odjednom, a jednostavnim èinom prisjeæanj
a, mladenka mo e obnoviti cijeli svijet. Svako drugo iskustvo to gaje mladenka ikad
imala, kao èudom, natopljeno je ovim novim dodatkom u njenom sjeæanju. Od tog trenu
tka pa nadalje, ivot udane ene postaje dijelom njenog pogleda na svijet.
Utisci u va em kvantno mehanièkom tijelu ustrojem su tako kao to ste i vi ustrojeni.
Ukratko, ti utisci jesu vi. Vi ivite od svojih pohranjenih slika, stvarajuæi svoju
vlastitu verziju vremena i u tom procesu programirate vrstu tijela koju ona zaht
ijeva. Dopustite mi da vam na konkretnom primjeru predoèim kako to izgleda.
U knjizi o jednom psihijatrijskom sluèaju pod nazivom Izvr itelj ljubavi (Love's Exe
cutioner), Irvin Yalom prièa o Betty, dvadesetsedmogodi njoj neudanoj eni koja je zat
ra ila terapiju. Od samog poèetka Betty je bila te ak sluèaj. Bila je te kog pona anja i st
lno se alila; odmah je odr ala govor o tome kako je nitko ne voli ni ne prihvaæa. Rad
ila je u odjelu za odnose s javno æu jedne velike robne kuæe. Na najmanji povod mu terij
a, suradnika i efova, zapoèela bi o tru prepirku.
Slu ajuæi je, Yalom je zapazio èudnu èinjenicu da tijekom cijelog neumornog opisivanja s
vog jadnog stanja, Betty nije spomenula ne to vrlo oèigledno - svoju tjelesnu te inu.
Iako visoka jedva 155 centimetara, Betty je te ila 113 kilograma. I ona je, kao i
svi drugi, znala da joj je pojava uznemirujuæa, a ipak je cijeli svoj ivot pretvori
la u slo enu igru kojom je tu èinjenicu sakrivala. Nepotrebno je i spominjati da je
njena te ina bila oklop to je skrivao dublji bol s kojim se nije mogla suoèiti.
Yalom je shvatio da bi za Betty bilo previ e te ko baviti se te inom, a da se najprije
ne suoèi sa svojim psiholo kim nemirom. Mjesecima je poku avao probiti njenu obranu,
i na kraju je u tome uspio. Jednog je dana Betty dramatièno najavila da æe izgubiti
na te ini. Zacrtala je plan koji je bio prilièno discipliniran i dobro organiziran.
Ozbiljno je prionula dijetama, pridru ila se grupi za podr ku i gotovo je religiozno
izbjegavala napast prejedanja. Upisala se na plesni teèaj i u svojoj sobi, ispred
televizora,
258
postavila sobni bicikl. Kilogrami su se poèeli topiti, a Yalom je primijetio ne to z
naèajno.
Gubeæi te inu, Betty je ivo sanjala i prisjeæala se bolnih dogaðaja iz pro losti. Traume d
kojih je tijekom terapije bilo te ko doæi, sada su se otapale zajedno s masnim tkiv
om. Javljale su se nagle promjene raspolo enja koje su se, u poèetku, èinile sluèajnim.
Zatim je Yalom primijetio da je u pitanju skladan obrazac: oslobaðale su se razlièit
e traume koje je do ivjela kad je imala odreðeni broj kilograma. Ispostavilo se da s
e Betty postepeno debljala od svoje petnaeste godine.
Na primjer, kad je te ila 95 kilograma i imala 21 godinu, Betty je odluèila preselit
i se u New York. Odrasla je na maloj, siroma noj farmi u Texasu, kao jedino dijete
depresivne, rano obudovjele majke. Onog dana kad je ponovno smr avila na 95 kilog
rama, Betty se ivo prisjetila te koæa pri napu tanju doma. U nju je, doslovno stopljeno
s njenim stanicama, bilo zakljuèano i njeno vrijeme.
"Na taj je naèin njeno mr avljenje od 113 kilograma nadolje prouzroèilo vraæanje kroz vr
ijeme putem dogaðaja koji su nosili sna an emocionalni naboj: odlazak iz Texsasa (95
kilograma), odluka da napusti program pripreme za medicinski fakultet (i da nap
usti san da æe otkriti lijek za rak koji je ubio njenog oca) (81 kilogram), usamlj
enost na maturi - zavist na oèevima i majkama koje su njeni prijatelji imali (77 k
ilograma), zavr ena dva razreda srednje kole i sjeæanje na to koliko joj je otac nedo
stajao na proslavi (70 kilograma)."
Vidjev i koliko opipljiva i ivotna mogu biti sjeæanja, Yalom je bio vrlo uzbuðen: "To j
e prekrasan dokaz postojanja nesvjesnog podruèja! Bettyno tijelo je zapamtilo ono t
o je njen um davno zaboravio." Ja bih rekao èak i vi e; njeno je tijelo bilo um za s
ebe, skladi te sjeæanja koje se oblikovalo kao stanice njenog tijela. Bettyna iskust
va postala su Betty; umjesto da jednostavno probavlja hamburgere, pizze, i frape
e, ona je, sa svakim zalogajem hrane, probavljala i svaki osjeæaj - tu ne èe nje, frustr
irane nade, gorka razoèaranja.
Gubljenjem te ine Betty se oslobaðala i pro losti, a kako je staro tijelo nestajalo, s
tvarala se nova Betty. Brzo je stjecala uvid o sebi; otkrila je duboko pokopane e
lje i prolijevala suze zbog rana to ih je sakrila sama od sebe prije mnogo godina
. Nanovo su se pojavili njeni tjelesni obrisi: prvo struk, zatim grudi, i naposl
jetku brada i jagodiène kosti. Uz svoj novi oblik, Betty je smogla hrabrosti da se
ukljuèi u dru tveni ivot. Jo od ranih tinejd erskih godina
RASKIDANJE ÈAROLIJE SMRTNOSTI -259-
bila je prognanik zbog svoje te ine; sad je krenula na svoj prvi sastanak i, po to j
e njen oklop popustio, poèela je privlaèiti mu karce iz ureda.
Na kraju svega, metamorfoza ipak nije u potpunosti uspjela. Najtrau-matièniji do ivl
jaj Bettynog ivota dogodio se prije njenog mladala tva, tijekom vremena kad je njen
otac dugo patio i na kraju umro od raka; tada je te ila 67 kilograma i nikad nije
uspjela ponovno postati tako mr ava. Kad je stigla na 70 kilograma, dijeta se pre
tvorila u muku - tijelo je odbijalo smr aviti pa makar i gram, a sa svojim se pris
jeæanjima sve te e suoèavala.
"Uskoro smo sve sastanke provodili razgovarajuæi o njenom ocu. Do lo je vrijeme da s
e otkrije sve. Ohrabrio sam je da govori o svemu èega se mogla sjetiti o njegovoj
bolesti, o umiranju, kako je izgledao kad gaje posljednji put vidjela u bolnici,
detalje s njegovog pogreba, koju odjeæu je nosila, sveæenikov govor, ljudi koji su
bili nazoèni... Svoj je gubitak osjeæala kao nikad do tada i dva je tjedna gotovo ne
prekidno plakala." To je vrijeme bilo vrlo te ko i za lijeènika i za pacijenta. Muèena
noænim morama o smrti svog oca, Betty se alila da umire doslovno tri puta tijekom
noæi, a Yalom je osjeæao krivnju to je izvukao na povr inu sjeæanja ne samo o gubitku oca
, veæ i o gubitku snova o sreæi.
Betty je ustuknula pred daljnjim otkrivanjem potisnutih osjeæaja. Postalo je jasno
da njen um ne mo e prijeæi taj posljednji, preopasni prag. To nije moglo ni njeno t
ijelo. Vratilo se previ e tuge i neostvarenih nada. U isto je vrijeme prekinula i
dijetu i terapiju. Granica od 67 kilograma izdr ala je sve napade, utjelovljujuæi gu
bitak oca koji joj se nikad vi e neæe vratiti. Yalom je alio stoje Betty samo djelomièn
o zalijeèena, ali je morao priznati da osjeæa olak anje - i njega je sve to duboko pot
reslo.
Isto kao i Betty, svatko od nas postaje svoja pro lost. Meðutim, mi takoðer posjedujem
o i snagu da preokrenemo proces, da oslobodimo zamrznuto vrijeme i oslobodimo sj
eæanja koja nam vi e ne slu e, veæ smetaju na oj sreæi. Na kvantnoj razini mi stalno stvara
o i uni tavamo svoje tijelo. Rijeè uni tavamo je potrebna jer ivot nije samo stvaranje;
stara, istro ena iskustva trebaju obnovu jer dolaze nova. Ponekad se osoba osjeæa p
risiljenom uni titi sve ono stoje stvarano godinama; ljudi koji iznenada promjene
svoj posao ili se rastanu bez razloga, èesto su potaknuti nesposobno æu da preinaèe svoj
unutarnji svijet.
Krivnja za to èesto se usmjerava prema van, na neodgovarajuæi posao ili supru nika kog
a se ne voli. Meðutim, ono to je zaista postalo neizdr ljivo su unutarnji do ivljaji. U
nutar osobe nakupila su se otrovna sjeæanja tako da èak
260
i potpuno neutralne situacije - susret sa efom kod automata za kavu ili trenutak
kad supruga ujutro pere zube - sada potièu duboko negativne emocije. Bijeg je poku a
j oslobaðanja tih emocija, ali takva taktika rijetko uspijeva, jer, ono od èega elimo
pobjeæi postalo je dijelom nas samih.
Svijest ogranièena vremenom nasuprot bezvremenoj svijesti
Tijekom ove knjige dokazivao sam da naèin na koji æete starjeti ovisi o tome kakav j
e metabolizam va ih do ivljaja. U krajnjoj analizi, metabolizam vremena je najva niji
vid ovog procesa, jer do ivljaj vremena je najosnovniji do ivljaj. Kljuèna poruka duho
vnog uèenja J. Krishnamurtija je sljedeæa: "Vrijeme je èovjekov psiholo ki neprijatelj",
to znaèi da smo, osjeæajuæi da je vrijeme apsolut nad kojim nemamo kontrolu, psiholo ki
odvojeni od na eg stvarnog jastva. Na neki naèin zaboravljamo da mo emo izabrati hoæe li
nam vrijeme uopæe biti neprijatelj.
Moguæe je do ivjeti bezvremenost, i kad se to dogodi, zbiva se pomak od vremenom ogr
anièene svijesti do bezvremene svijesti.
Vremenom ogranièena svijest odreðuje se kao:
Vanjski ciljevi (tude mi ljenje; materijalno posjedovanje; plaæa; uspon stepenicama
profesionalnog uspjeha)
Rokovi i pritisak vremena
Slika o sebi izgraðena na osnovi pro lih do ivljaja
Lekcije nauèene na pro lim povredama i neuspjesima
Strah od promjene, strah od smrti
Smetnje iz pro losti ili buduænosti (brige, aljenja, oèekivanja, ma tanje)
Èe nja za sigurno æu (koja se nikad ne posti e trajno)
Sebiènost, ogranièena toèka gledi ta (tipièna motivacija: " to æu ja imati od toga?")
Bezvremena svijest se odreðuje kao:
Unutarnji ciljevi (sreæa; prihvaæanje sebe; stvarala tvo; zadovoljstvo to èinimo najbolj
moguæe u tom trenutku)
Nema pritiska vremena; osjeæaj daje vremena dovoljno i da ne postoji kraj
Malo se pa nje posveæuje slici o sebi; akcija je usmjerena na sada nji
261
trenutak
Oslanjanje na intuiciju i viziju
Neprianjanje uz promjenu i zbrku; nema straha od smrti
Pozitivno iskustvo bitka
Nesebiènost; osjeæaj zajednièke ljudskosti (tipièna motivacija: "Mogu li pomoæi?")
Osjeæaj osobne besmrtnosti
Iako sam ih opisao kao suprotnosti, zapravo postoji cijeli niz do ivljaja koji ;e u
od svijesti potpuno ogranièene vremenom do potpuno bezvremene svijesti. Osoba koja
se u asava svoje smrtnosti, koja je potpuno zaokupljena svojim uspjehom i raznim
rokovima te iskljuèivo ovisi o vanjskoj motivaciji, gotovo je patolo ki vezana vreme
nom. Meðutim, svi mi u sebi mo emo prepoznati neke od tih znaèajki. Nasuprot tome, sve
tac koji ivi samo za Boga, Sije je iskustvo bitka stalno i sigurno, predstavlja p
rimjer slobode bezvre-nenosti. Veæina ljudi je izmeðu toga; meðutim, na i najdublji stav
ovi na nnogo su naèina ovisni o tome kakav je na metabolizam vremena i kako se >sla
njamo na njega. Da biste otkrili gdje se nalazite na skali vremenski >granièene sv
ijesti nasuprot bezvremenoj svijesti, odgovorite na sljedeæi lpitnik.
UPITNIK; KAKAV JE VA METABOLIZAM VREMENA?
Proèitajte sljedeæe reèenice i obilje ite svaku koja se odnosi na vas u iriliènoj mjeri il
i se s njom opæenito sla ete. Neke od reèenica u prvom dijelu aizgled su suprotne reèeni
cama u drugom dijelu, ali na to ne obraæajte a nju. Svakoj reèenici pristupite zasebno
.
'rvi dio
1. Te ko da tijekom dana imam dovoljno vremena da uèinim sve to elim.
2. Noæu sam ponekad previ e iscrpljen da bih spavao.
3. Morao sam napustiti nekoliko va nih ciljeva kojima sam te io kad sam bio mladi.
j 4. Manje sam idealistièan nego to sam bio.
i 5. Smetalo bi me kad bi raèuni stajali neplaæeni.
j
262
6. Sada sam mnogo oprezniji glede novih prijatelja i uspostavljanja
ozbiljnih veza.
7. Mnogo sam nauèio od te kih udaraca.
8. Vi e vremena posveæujem svojoj karijeri negoli svojim prijateljima i obitelji.
9. Mogao bih pametnije tro iti novac.
10. ivot se sastoji od gubitaka i dobitaka; ja samo poku avam imati vi e dobitaka neg
o gubitaka.
11. U odnosu punom ljubavi, druga se osoba mora prilagoditi mojim potrebama.
12. Ponekad me zaboli sjeæanje na ljude koje sam iznevjerio.
13. Biti voljen va nije je od bilo èega to mogu zamisliti.
14. Ne volim autoritete.
15. Za mene je najstra niji dio starenja usamljenost. Bodovi za prvi dio_
1. Radim ono to volim, volim ono to radim.
2. Va no je u ivotu imati veæi cilj i svrhu od obitelji i karijere.
3. Osjeæam se jedinstven.
4. Iskustva tik do smrti vrlo su stvarna.
6. Sebe bih opisao kao bezbri nu osobu.
7. Dobro je s partnerom otvoreno govoriti o seksualnosti, èak i ako je to uznemiru
juæe.
8. Radim za sebe.
9. Nije mi va no ako propustim proèitati novine ili pogledati veèernje vijesti.
10. Volim sebe.
11. Posveæujem vrijeme terapiji i/ili metodama samorazvoja.
12. Ne sla em se sa svim to se pi e, tvrdi i oèekuje glede Novog
Drugi dio
5.
Èesto zaboravim koji je dan.
263
Doba (New Age), ali to je tema koja me zanima.*
13. Vjerujem daje moguæe spoznati Boga.
14. Opu teniji sam od veæine ljudi.
15. Smatram se duhovnom osobom; to je jedno od podruèja ivota na kojem radim.
Bodovi za drugi dio_
Procjena bodova. Iako svatko obièno oznaèi barem nekoliko odgovora u oba dijela, vje
rojatno æete imati vi e bodova u jednom dijelu.
Ako imate vi e bodova u Prvom dijelu, skloni ste svijesti ogranièenoj vremenom. Za v
as je vrijeme pravocrtno; èesto ga nemate dovoljno i nakraju æe vam pobjeæi. Oslanjajuæi
se na tuda mi ljenja, motive i ljubav, niste zbli eni sa svojim unutarnjim svijetom
kao to ste s vanjskim. Vjerojatno vi e cijenite uzbuðenja i pozitivne emocije negoli
unutarnji mir i neprianjanje. Mo da previ e elite da vas drugi vole i tako gubite mo
guænost da prihvatite sami sebe.
Ako imate vi e bodova u Drugom dijelu, skloni ste bezvremenoj svijesti. Va do ivljaj
ljubavi i osjeæaj da ste voljeni utemeljen je na sigurnom odnosu sa samim sobom. V
i e cijenite neprianjanje od posjedovanja; va e su motivacije vi e unutarnje, a manje
vanjske. U odreðenom dijelu ivota osjetili ste se veæim od svog ogranièenog fizièkog jast
va; mo da vam je ivot oblikovan iskustvom Boga ili va eg vi eg Jastva. Dok se drugi boj
e usamljenosti, vi ste zahvalni kad ste sami - samoæa je razvila va u sposobnost spo
znavanja sebe.
Veæina ljudi nije ni svjesna koliko truda tro i samo da se zadr e zatvoreni u svijest
ogranièenu vremenom. U svom prirodnom stanju, èim osjete nega-tivnost, i duh i tijel
o te e da je uklone. Dijete plaèe kad je gladno, udara rukama kad je ljuto i spava k
ad je umorno. Meðutim, kad odrastemo spontanost u pona anju ustupa mjesto dru tveno pr
ihvatljivom, "sigurnom" pona anju, proraèunatom da se dobije ono to se eli, ili jednos
tavno, pona anju iz navike. Ovaj gubitak spontanosti rezultat je toga to ne ivimo u
sada njosti, o èemu sam pisao ranije. Meðutim, posljedica toga je jo ne to: gubitak bezvr
emenosti.
* Novo Doba (New Age) - novo vrijeme za èovjeèanstvo koje bi trebalo biti humanije,
prirodnije i duhovnije. Izraz New Age oznaèava i razne pokrete koji se javljaju veæ
od ezdesetih godina i promièu potrebu usmjeravanja prema unutarnjem svijetu, duhovn
osti, meditaciji i slièno. - prim. prev.
264
Kad ljudski organizam djelotvorno uklanja posljedice negativnih do ivljaja, um je
osloboðen pro losti ili buduænosti; nema briga, oèekivanja ili aljenja. To znaèi daje um o
voren bitku, najjednostavnijem obliku svijesti. Da bi tijelo u tom stanju podr alo
um, ono mora biti opu teno i prilagodljivo. Ukoliko nema pohranjenog stresa, proc
es starenja ne mo e pronaæi svoju toèku oslonca. Dakle, najjednostavnije i najlak e isku
stvo koje mo emo imati je iskustvo bezvremenog uma i tijela. Na alost, normalni je i
vot daleko od tog stanja. Svi smo ogranièeni vremenom, i samo u rijetkim prilikama
-najèe æe kad to najmanje oèekujemo - uspijevamo prodrijeti do svjesnog iskustva na e pra
ve naravi. A u svijetu gladnom duhovnih dodira koji mu tako oèajnièki nedostaju, sam
o jedan okus bezvremenosti mo e stvoriti potres u èovjekovoj svijesti.
elio bih vam ukazati na primjer jednog ivota koji je bio potpuno izmijenjen takvim
do ivljajem - ivot duhovnog uèitelja i pisca Alana Wattsa. Kao mlad èovjek, Watts je p
oku ao zauzeti ispravan stav tijekom meditacije. Znao je da se, u okviru velikih d
uhovnih tradicija, meditacija vje ba da bi èovjek mogao pobjeæi od veza svakodnevnog p
ostojanja, ali njegove su meditacije bile dosadne, neudobne i samo su ga podsjeæal
e na to koliko je ogranièen.
Watts je primijetio da su mnoge metode s Istoka meðusobno suprotne i da iskljuèuju j
edna drugu. Neki uèitelji vele da um treba promatrati sam sebe, a drugi ka u daje up
ravo to apsolutno zabranjeno. Neki smatraju da um treba kontrolirati kao to prive
zujemo divljeg slona, a drugi misle da mu treba dopustiti da bude slobodan. Ogorèe
n, on je sve to odbacio. Jednog dana je sjeo, ne zauzev i nikakav poseban stav i,
za divno èudo, upravo ovo otpu tanje oèekivanja bilo je dovoljno da ga oslobodi.
"Odbaciv i oèekivanja," napisao je Watts, "tako sam, èini se, odbacio i samog sebe. Je
r, iznenada je teret mog tijela nestao. Osjetio sam da ni ta ne posjedujem, èak niti
sebe, i da ni ta ne posjeduje mene. Cijeli svijet postao je providan i neogranièen
kao to je to moj vlastiti um. "Problem ivota" jednostavno je nestao, i tijekom otp
rilike osamnaest sati sve oko mene izgledalo je kao kad u jesen vjetar poljem ot
puhuje li æe."
Ovaj opis krasno priziva ono to se dogaða kad preðemo granicu vremena i prostora. Jed
nom kad se osoba prestane odnositi samo na svoje ogranièeno jastvo, automatski nas
taje osjeæaj slobode, ili odbacivanja stare prtljage. Sto je to to zovem "ja"? To j
e toèka oslonca izgraðena iz sjeæanja. Kao to mladenka ima odreðenu toèku oslonca na koju
e mo e osloniti u prisjeæanju
RASKIDANJE ÈAROLIJE SMRTNOSTI 265
na svoje vjenèanje, sadr aj va eg uma sastoji se od sliènih oslonaca -holografskih paket
a starih do ivljaja - koje rabite da biste odredili tko ste. "Ja" sam onaj koji sa
m roðen 1946. godine, koji sam i ao u katolièku kolu, koji se nisam usudio majci reæi da
sam se pomokrio u krevet, koji sam dobio pli anog slonica za Bo iæ kad sam imao osam g
odina, koji sam se premlad o enio, koji sam izbaèen iz koled a, i tako dalje, bez kraj
a i konca. Zgrada sjeæanja nakuplja se sve dok ne oblikuje èvrstu strukturu. To je v
a a slika o sebi.
Trenuci najdublje svijesti potpuno transcendiraju sliku o sebi. Paradoksalno je
da upravo o tome duhovni uèitelji govore kao o potpunom iskustvu Jastva, jer nepos
tojanje slike o sebi ostavlja izlo enim èisto sebstvo. U usporedbi s kruto æu va eg uobièaj
nog osjeæaja "ja", Jastvo je iv, tekuæi osjeæaj identiteta koji se nikad ne iscrpljuje.
To je stanje iznad promjene, bez obzira do ivljavate li ga kao novoroðenèe, dijete, m
lad èovjek ili starac.
Alan Watts je do ivio nezasjenjeno Jastvo, a to je moguæe svakome. Nije potrebno ni ta
uèiniti da biste prona li Jastvo - potrebno je prestati èiniti bilo to. Potrebno je pr
estati se poistovjeæivati sa slikom o sebi i njenim sadr ajem sjeæanja na pravocrtno v
rijeme. "Ja rabim svoje sjeæanje," rekao je jedan indijski uèitelj, "Ne dozvoljavam
da ono rabi mene." To je najva nije. Sjeæanje je smrznuto vrijeme. Nije moguæe da um u
temeljen u vremenu do ivi bezvremeno, jer ono to nazivamo vremenom zapravo su izmje
reni djeliæi besmrtnosti. Stvarnost je ocean, ali mi ga zahvaæamo alicama za èaj.
Kad je Watts upao u Stvarnost, u ocean bezvremenosti, njegovo se zapa anje izmijen
ilo. Umjesto osjeæaja ogranièenosti i zagu enosti (a tako se svi mi osjeæamo, mada to mo d
a ne mo emo izreæi) do ivio je "oceanski osjeæaj" - taj je izraz skovao Freud da bi oznaèi
o osjeæaj pretapanja sa cjelinom. Do ivljaj ogranièen vremenom nije cjelovit i nikad n
eæe biti takav, jer je, po definiciji, saèinjen od dijelova.
Pobjeda nad pravocrtnim vremenom
Kad je Einstein probu io mjehur prostorno-vremenskog privida, nije to uèinio samo u
umu; dogodilo se ne to vrlo stvarno. Jedan od prirodnih apsoluta iznenada je nesta
o. Bri uæi pravocrtno vrijeme, Einstein je s njim izbrisao trodimenzionalni prostor.
Na primjer, na e zapa anje prostora iz zraka - koje nam govori da su svjetla na pis
ti s koje uzlijeæe zrakoplov udaljena jedno od
drugog deset metara - potpuno se mijenja promjenom na eg polo aja. Penjuæi se na veæu vi
sinu, svjetla su sve bli a i bli a, sve dok - kad se dovoljno uzdignemo - ona ne nes
tanu.
U su tini stvarnosti, rekao je Einstein, pravocrtno vrijeme potpuno i èezava, izlijeva
juæi se kao rijeka preko svojih obala. Prije Einsteina, fizika je smatrala da èestic
a koja prolazi kraj promatraèa slijedi pravocrtnu putanju, onakvu kakvu slijede to
povske kugle.
A B
Dvije toèke prostorno su odvojene, a strelica prikazuje najtemeljitiji dogaðaj u sve
miru, prolazak vremena od toèke A do toèke B. Razlog za to se je moguæe kretati kroz vri
jeme je taj to to èine èestice i valovi energije, tvoreæi tako pro lost, sada njost i budu
st. Neka èestica bila je u toèki A, sada putuje prema toèki B i na kraju æe tamo i stiæi.
Meðutim, Einstein je velikom matematièkom precizno æu (uz pomoæ pionirske generacije drugi
h velikih fizièara) dokazao da stvarnost izgleda vi e kao jezero na èijoj se povr ini ire
krugovi. Vrijeme se pretvara u valove vjerojatnosti, a prostor se ispunjava nej
asnim, maglovitim predjelima gdje je djeliæ materije jednom pro ao ili se mo e oèekivati
njegovo pojavljivanje.
A? A? A? B? B? B?
Na e dvije toèke, A i B, nalaze se negdje unutar krugova koji se ire, ali ne postoji
odreðena pro lost, sada njost ili buduænost, samo moguæi polo aj. Cestica je mo da tu, mo d
tamo. Kad se odredi polo aj, nastaje vremenska ljestvica. A i B mogu biti jedna bl
izu druge u centru ili pak negdje dalje. Pravocrtno vrijeme zavarava nas mi lju da
jedna minuta slijedi drugu u jednakim razmacima. Razmaci se, meðutim, mijenjaju k
ao subjektivno vrijeme: dvije sekunde sjedenja na vruæem tednjaku mnogo su udaljeni
je jedna od druge negoli dvije sekunde s lijepom djevojkom. Einstein je dokazao
da je razmak izmeðu bilo koja dva dogaðaja potpuno umjetan; u stvarnosti postoji sam
o moguænost razmaka.
267
Svrgavanje vladavine pravocrtnog vremena nije naroèito usreæilo Einsteina - on je os
obno vi e volio vjerovati da su trodimenzionalne pojave i dogaðaji stvarni. Meðutim, z
nanost je do ivjela vrhunsko osloboðenje. Mladi su fizièari bili zaneseni i, po uzoru
na Einsteina, sada imamo "superprostor", podruèje koje vrije novim dimenzijama, no
vim geometrijama, i svakom vrstom vremena koja se mo e zamisliti. U superprostoru,
zvijezde vi e nisu razdvojene crnom prazninom; beskonaèna energija titra kroz nju,
kreæuæi se u nevidljivim zavijucima i petljama. Vrijeme se mo e usisati u crne rupe i
ispljunuti iz "singularnosti" kao sa eto prostorno-vremensko sjeme koje u sebi sad
r i beskonaèno trajanje u nultom prostoru.
U superprostoru vrijeme nema neki odreðeni smjer; mo e bez te koæa teæi naprijed i natrag.
Cestica koja kreæe iz toèke A mo e stiæi do toèke B prije negoli je krenula, usprkos na em
pravocrtnom oèekivanju. Cini se nemoguæe shvatiti ovu pojavu, meðutim, zamislite zrako
plov koji polijeæe noæu. Sjedite u njemu i promatrate svjetla na pisti koja prolaze
kraj vas. Meðutim, kad uzletite, pogledate dolje i vidite da se svjetla uopæe ne kreæu
. Ona se nalaze unutar obrasca to ga do ivljavate kao vrijeme koje se kreæe. Uvijek s
e èini da se vrijeme kreæe pravocrtno, ali kad izaðete iz trodimenzionalnog prostora,
moguæe je pogledati nadolje, sagledati iru sliku i shvatiti da se vrijeme, samo po
sebi, ne kreæe.
Standardna slika o prirodi, to je prihvaæa veæina fizièara, ima dvije razine koje mo emo
shvatiti ili osjetilima ili znanstvenom teorijom:
FIZIÈKI STVORENI SVIJET
KVANTNO POLJE
Fizièki svijet nastaje iz kvantnog polja koje je izvor materije i energije. Meðutim,
postavlja se oèigledno pitanje: iz èega nastaje kvantno polje? Kvantna stvarnost veæ
je na samom rubu vremena i prostora; iznad toga nema gdje i kada. Dakle, izvor k
vantnog polja je nigdje i svugdje, a vrijeme njegovog nastanka je nikad i bilo k
ad. Drugim rijeèima, pitanje nema odgovora koji bi imao smisla u na em uobièajenom vre
menu i prostoru.
Einstein je i ovdje ponudio rje enje. Kad je zavr io svoju teoriju relativnosti, za
koju neki fizièari smatraju daje nadublji misaoni èin to gaje ikad postiglo neko ljud
sko biæe, Einstein je poku ao uspostaviti teoriju jedinstvenog polja koja bi objedin
ila sve zakone prirode i dala im zajednièki temelj. Njegova slavna jednad ba E=mc2 d
okazala je da se materija mo e pretvoriti
268
u energiju - u fizici to znaèi da je Einstein to dvoje objedinio - a sada je poku ao
objediniti i prostor i vrijeme. U osnovi, elio je zamijeniti model svemira s dvi
je razine, modelom koji ima tri razine.
FIZIÈKI STVORENI SVIJET
KVANTNO POLJE
JEDINSTVENO POLJE
Po to je veæ dokazao da su vrijeme i prostor privid, ova nova razina jedinstvenog po
lja morala bi biti Stvarnost iza privida, cjelina iznad svih dimenzija. Na nesreæu
, Einstein je umro prije negoli je prona ao matematièki izraz za svoju teoriju jedin
stvenog polja. Trideset godina nakon njegove smrti, mladi kolege, kao to su John
Wheeler i David Bohm, preuzeli su taj zadatak na sebe, usprkos èinjenici daje veæina
fizièara bila izuzetno skeptièna prema tome. Èinilo se nemoguæim postaviti pravu teorij
u jedinstvenog polja, jer to ne bi bilo ni ta manje od "teorije svega". Danas se s
kepticizam pretvorio u nadu, a "teoriju svega" uva eni mislioci kao to su Stephen H
awking i Roger Penrose smatraju odr ivom.
Meðutim, nije potrebno èekati da se "teorija svega" doka e da bismo shvatili kako je j
edinstveno polje jednako bezvremenom iskustvu Alana Wattsa, ukupnosti koja je sa
vr eno ureðena i u sebi, kao u mre i, sadr i sve dogaðaje vremena i prostora. Kad duhovni
uèitelji izjavljuju, "Ja sam To", oni izra avaju najpotpuniji osjeæaj pripadanja. Shvaæa
ju da jedinstveno polje postoji u njima, oko njih i kroz njih. Meðutim, da bismo i
mi dijelili to iskustvo potrebno je prevladati vrlo znaèajnu prepreku - strah od
smrti. Za veliku veæinu ljudi smrt predstavlja toèku gdje prestaje ivot i poèinje nepoz
nato. Meðutim, post-einsteinovski svemir nema ni poèetka ni kraja, nema rubova u vre
menu i prostoru. Da bismo se pridru ili toj iroj stvarnosti, svatko od nas mora pon
ovno odrediti gdje ivot poèinje i gdje se zavr ava - i poèinje li i zavr ava li uopæe.
ÈAROLIJA SMRTNOSTI:
Prevladati privid smrti
Jedinstveno se polje nalazi u nama, svakim nas dahom, svakom mi lju i djelom usidr
uje za bezvremeni svijet. Neki su ljudi svjesniji te veze, i za njih je smrt mno
go manje prijeteæa. Jednom prilikom, kao mlad èovjek, kad je bio vrlo bolestan i dep
resivan, Einstein je napisao svom bliskom prijatelju, "Osjeæam se toliko dijelom iv
ota da nisam ni najmanje zabrinut oko poèetka ili kraja postojanja bilo koje osobe
u toj beskrajnoj struji."
Osjeæaj jedinstva pru a sigurnost i uklanja prijetnju. Ako prisutnost prijetnje u na
ma omoguæuje starenje, tada je na sada nji strah od smrti nedopustiv. Zapravo, smrt j
e dio ireg ciklusa raðanja i obnove. Ovogodi nje sjeme nièe, raste, cvjeta i daje sjeme
za sljedeæu godinu. Ciklusi beskrajnog obnavljanja nisu iznad smrti - oni u sebi
sadr e smrt, rabeæi je za iru svrhu, [sto vrijedi za na a tijela. Mnoge stanice stare i
umiru jer su tako izabrale, a ne zato jer ih je crni etelac prisilio da nestanu.
Poluistina je èak i to da smrt postoji, jer je mnogo razina va eg tijela koji je ni
ne poznaju. Va i atomi su stari milijarde godina i èeka ih jo toliko ivota. Kad se, u
dalekoj buduænosti, raspadnu na manje èestice, atomi neæe umrijeti /eæ æe se preobraziti u
drugi ustroj energije. Atomi i nisu ni ta drugo negoli Dreobra ena energija, a ipak
ne ka emo daje primordijalna "energetska juha" imrla kad se preobrazila u ureðene o
brasce vodika, helija i drugih elemenata, jravitacija i druge subatomske sile ko
je va e tijelo dr e zajedno neæe nikad lmrijeti, iako se u nekoj nepoznatoj buduænosti m
ogu povuæi u neku veæu silu z koje su nastale tijekom Velikog Praska. Ako smo saèinjen
i od tih besmrtnih iastojaka, za to i sebe ne bismo vidjeli u istom svjetlu?
269
¦ 270
U zagrljaju privida
Da biste se oslobodili zagrljaja smrti, potrebno je uvidjeti da je on zasnovan n
a vrlo izbirljivom pogledu na stvarnost kojim ste uvjetovani prije negoli ste mo
gli svjesno odluèivati. Vratite se unatrag do svog djetinjstva kad ste prvi put sh
vatili da postoji smrt. Ovi prvi susreti obièno su vrlo bolni. Èetverogodi nje se dije
te skameni kad jednog jutra ustanovi da su njegov kanarinac, maèka i pas jednostav
no prestali ivjeti. Sto se dogodilo? Kuda je oti ao moj ljubimac?
Roditelji rijetko mogu dati dobar odgovor na to pitanje. Ka u ne to kao, "Oti ao je na
nebo i sad je s Bogom." Ovaj odgovor obièno ne rje ava problem. Roditelji se nadaju
da je "ljubimac oti ao na nebo", ali iznutra, oni se boje smrti isto tako kao i d
ijete i o njoj znaju isto tako malo. Mala djeca imaju dobre antene za roditeljsk
e sumnje i okoli anja. Suze prestaju i bol nestaje, ali na dubljoj razini rada se
sumnja: mo da se to mo e dogoditi i meni.
Zatim, kad je dijete staro negdje izmeðu 4 i 6 godina, roditelji potvrðuju daje prit
ajena strepnja istinita. "Baka je umrla i oti la na nebo, a jednog æe dana i ti umrij
eti, a i mama i tata takoðer." Mo da se ne sjeæate tog trenutka - mnoga ga djeca vi e vo
le zaboraviti i zaklinju se da æe biti kao Petar Pan, zauvijek mladi - ali, zaprav
o je potpuno neva no sjeæate li ga se ili ne. Neki psiholozi ka u da u trenutku kad su
sretnete smrt prihvaæate pretpostavku koja veæ stoljeæima zarobljava èovjeèanstvo. Va a vje
a u smrt je kao prokletstvo kojim ste svoje tijelo osudili na starost i smrt, is
to kao to su to, na potpuno isti naèin, uèinili bezbrojni ljudi prije vas.
Ono to nas boli nije smrt, veæ prijetnja njene neumitnosti. Svi smo osjetili ubod,
prazninu u srcu koja je nastala kad je iz na eg ivota po prvi put nestalo biæe koje n
am je bilo drago. Ostao je procjep to ga je ispunio strah, a po to od tada nije bil
o nièeg drugog to bi taj procjep ispunilo, nismo se u stanju suoèiti sa smræu. Gubitak
je najsna niji uzrok napetosti i najte e je suoèiti se s njim.
Kad odrastemo, starenje nas podsjeæa na gubitak; prisiljava nas da pogledamo u ona
j procjep koji se otvorio u djetinjstvu. Osloboðenje od smrti cilj je svih religij
a: "Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj alac?"*
* Prva poslanica Korinæanima, 13:55 - prim. prev.
271
pita sveti Pavao u svom pismu kr æanskoj zajednici na Korintu. Nakon toga daje i odg
ovor: " alac je smrti grijeh," to znaèi gre ka ili gubitak milosti. Drugim rijeèima, smrt
je rezultat èovjekovog odvajanja od Bo anskog, koje ne poznaje smrt. Dakle, besmrtn
ost je na pravi ivot.
Meðutim, to je s kanarincem, maèkom ili psom koji su umrli u na em djetinjstvu? Nestali
su bez bilo kakvih teolo kih uvjerenja. Meðutim, reæi da je ivotinja umrla, znaèi prenij
eti ovu pojavu u ljudske okvire. Pogledajte kroz prozor i promotrite neko drvo.
Je li ono ivo ili mrtvo? I jedno i drugo u isto vrijeme: stari listovi su mrtvi,
a isto tako i sjeme iz kojeg je drvo izniklo. Drvo u deblu je mrtvo, osim tankog
prstena bakulje od samo nekoliko milimetara, koji hrani li æe to je i samo sastavlje
no od velikog udjela ne ive celuloze. Kad u jesen li æe uvene, njegovi mrtvi kosturi p
adnu na zemlju, ali do tog su trenutka bili dijelom ivog drveta.
tovi e, hrana, zrak i voda koji kru e drvetom nisu ni ta vi e ivi negoli kad se nalaze u
tijeni i ki nim kapima; tlo koje okru uje drvo nije ni ta drugo doli samljeveno kamenj
e i ostaci prethodnog drveæa. Ono to nazivamo ivim drvetom u sebi sadr i i ivot i smrt,
a njihova meðusobna podjela uglavnom se nalazi u na oj glavi. Bilo koja biljka ili i
votinja samo je jedan stupanj u stalnoj preobrazbi i preradi elemenata koja se o
dvija vjeèno. Cijeli ciklus je ivot, a kru enje je ivljenje. Èinjenica da poku avamo zamr
nuti ciklus u zaustavljenu sliku - "Drvo je sada ivo, a sada vi e nije." - predstav
lja naèin na koji na um djeluje. Bojeæi se nestanka i propadanja, na to lijepimo nalj
epnicu smrti, a zapravo rijeè je samo o promjeni.
Kao i drvo, i kanarinac je samo stanje ivota. Ranije, kanarinac je bio jaje, prij
e toga oploðena stanica, a jo prije toga ptièja hrana koju je pojela njegova majka i
pretvorila je u jaje koje æe se izleæi. Nakon to je kanarinac uginuo, raspada se, nje
govi elementi hrane biljke, biljke imaju sjemenje koje æe hraniti druge ptice. to j
e od ovog beskrajnog puta smrt, ako uopæe ne to i jeste smrt, a to je samo na e gledi te?
Mo da mislite daje smrt neki stra an dogaðaj koji vas èeka u buduænosti, dok zapravo dije
lovi va eg tijela umiru svake sekunde. Svaki put kad probavljate hranu, va a eluèana sl
uznica djelomièno umire da bi se zamijenila novim tkivom. Isto vrijedi za va u ko u, k
osu, nokte, krvne stanice i sve drugo tkivo.
Mo da smatrate da vam je smrt neprijatelj, meðutim sve te stanice umiru da bi vas od
r ale na ivotu. Kad va a eluèana sluznica ne bi umirala i stalno se zamjenjivala, eluèan
i sokovi za samo nekoliko sati probili rupu na elucu i tada bi umrli i vi, u cije
losti. to pa ljivije promatrate, crta izmeðu
272
onog to je ivo i onog to je mrtvo postaje sve nejasnija. Neki dijelovi va eg tijela m
nogo su ivlji negoli neki drugi dijelovi. Mi iæi imaju br i metabolizam negoli masno tk
ivo; mo dane, srèane i jetrene stanice rijetko se nakon roðenja dijele, ako se ikad i
dijele; meðutim, eluèane, ko ne i krvne stanice mijenjaju se tijekom dana, tjedana i mj
eseci.
Glede ljudske anatomije postoji jedna zanimljivost; ukoliko bismo nekako uklonil
i sve stanice iz na eg tijela, na se izgled ne bi jako promijenio. Na i strukturalni
dijelovi nalik su na samostojni koraljni greben naèinjen od mineraliziranih kostij
u, ligamenata, tetiva, vezivnog tkiva i vode - dok su stanice naslagane iznutra,
slièno naèinu na koji polipi zauzimaju kalcificirani greben.
Kao i greben koji u sebi nosi ocean, dvije su treæine na eg tijela slana otopina. Meðu
tim, ovi na i mrtvi dijelovi slobodno razmjenjuju atome s okolinom: ako su povrijeðe
ni, lijeèe se, ako su pod pritiskom, polako se mijenjaju da bi olak ali stres. Dakle
, stoje od tijela ivo, a to mrtvo?
Èak i kad ka emo "moje tijelo", nastaje podjela koja nu no ne postoji. Je li zrak u mo
jim pluæima dio mog tijela? Ako jest, to je sa zrakom kojeg æu sada izdahnuti ili s o
nim kojeg æu udahnuti? "Vanjski" svijet sastavljen je od milijardi atoma koji su n
ekad bili, ili æe ubrzo biti dio mene, a cijeli paket materije i energije koji naz
ivamo Zemljom potreban je da bih ja bio iv. Mogao bih isto tako reæi da sam samo st
anica u veæem tijelu, a po to potrebujem cijeli planet da bih opstao, sve na Zemlji
je dio mog tijela. Ako je to istina, tada se ni ta ne bi moralo smatrati mrtvim -
raspadajuæa strvina, crvi i gljive koji se njome hrane, èak i kosti mojih predaka di
o su istog plimnog vala koji i mene nosi na svojoj krijesti.
Neki se ljudi ograðuju od prièe o smrti, porièuæi da ih zanima. Ka u da se ne boje smrti,
ili ako se i boje, to ih ne progoni i nema takvu moæ nad njima. Za to se baviti tako
morbidnim predmetom? Nije li zdravije prihvatiti neizbje no i jednostavno ivjeti z
a danas? Odgovor na to pitanje je da u nama djeluju nesvjesne sile. Mo emo prihvat
iti da æemo umrijeti, ali osim u trenucima kad moramo biti nazoèni smrti ili umiranj
u, ta je opasnost pod pokrivaèem. To je gotovo biolo ka nu nost - ne mogu zamisliti ka
ko bih ivio da prijetnja smrti izaðe na povr inu mojih misli vi e od jednom ili dvaput
godi nje. (Buduæi lijeènik, prisiljen sam susretati se sa smræu mnogo èe æe, ali kad pacije
preminulom od raka zatvorim oèi, nije nu no da æe mi se nametnuti misao o mojoj vlast
itoj smrtnosti. Mogu se osjeæati tu nim, ali ne mislim o tome kako æe se moje vlastite
oèi zatvoriti.)
273
Èinjenica da se titimo od prijetnje ne znaèi da nad njom imamo kontrolu. Iz svog mraèno
g kuta, strah jo uvijek kontrolira nas. Jer sama èinjenica da nismo u stanju zamisl
iti svoju vlastitu smrt daje mu ogromnu snagu, kao da je smrt okru ena elektriènom o
gradom kroz koju teèe 10 milijuna volti i na kojoj stoji veliki natpis NE DIRAJ. I
mi ne diramo. Po to je smrt na taj naèin ograðena u na em umu, o njoj ne znamo mnogo. S
trah od smrti morao bi se nazivati neznanjem o smrti.
Prilièno sam siguran da ni ta ne ubrzava starenje tako kao to to èini strah. alost zauzi
ma drugo mjesto: svaki lijeènik zna kako brzo mogu propasti o alo æene udovice ili udovc
i. Meðutim, u toj odreðenoj igri, strah je daleko nadmoæniji od svega drugog: pacijent
koji sazna za dijagnozu neizljeèivog raka uvenut æe vrlo brzo, gotovo pred va im oèima.
Ipak, to se ne dogaða ba uvijek. Postoje unutarnje znaèajke koje su sna nije od straha
, kao to su hrabrost ili vjera u Boga, a neki ih ljudi mogu izraziti tijekom takv
ih kriza. Ali ako se strah probije, sigurno æe obaviti svoj posao. Poanta nije u t
ome da je smrt izmi ljena, veæ da na a uvjerenja o smrti stvaraju ogranièenja tamo gdje
za njih nema potrebe.
Korist od umiranja
Svi smo skloni pretpostaviti da je smrt na neki naèin neprirodna i stoga zla. S ti
m se ne mogu slo iti. Priroda je vrlo tolerantna i prilagodljiva glede smrti - kad
a æe se dogoditi, a kada ne. Gledajuæi ire, pitanje dobra i zla prilièno je umjetno. Ak
o s genetièke razine razmotrite na koji naèin ivot djeluje, uvidjet æete da je DNK u am
ebama, algama, bakterijama itd. - èiji se ivot odr ava unedogled bez smetnji - odavno
otkrila tajnu stvaranja besmrtnih stanica. Pojava ili nestanak bilo koje pojedi
naène amebe potpuno je bez znaèaja, jer ivot stvara druge amebe iz istih gena. Prirod
a je stvorila i druge, slo enije, besmrtne stvorove. Na primjer, hidra je primitiv
na vodena ivotinja kojoj nove stanice rastu istom brzinom kojom gubi stare. Sasta
vljena od stopala, tanke stapke i skupa pipaca nalik cvijetu, hidra uvijek raste
na jednom kraju, dok na drugom umire. Na taj naèin obnavlja cijelo tijelo tijekom
dva tjedna. Njene se stanice odr avaju u savr enom tijeku; nove se pomièu tako da bi
nadomjestile stare. Ova ravnote a stvaranja i uni tavanja ne ostavlja mjesta za smrt
. Vrijeme ne mo e svladati hidru; ona umire samo zbog nezgoda, nedostatka hrane, s
u e, ili nekih drugih vanjskih uzroka.
Dakle, tajna vjeène mladosti je uravnote eni metabolizam - stalan kemijski
274
tijek hrane, zraka i vode u savr enoj ravnote i, bez prepu tanja i najmanjeg djeliæa ent
ropiji. DNK je ovaj uravnote eni postupak nauèila prije stotinu milijuna godina. U t
om je smislu smrt kasniji razvoj evolucijskog lanca, ali èak i medu vi im organizmim
a, DNK ima znaèajnu kontrolu nad smræu. Na primjer, obièna pèela mo e po volji promijeniti
svoju dob. Svakoj ko nici potrebni su mladi radnici èiji je posao da ostanu unutra
i da hrane novoizlegle larve i brinu se za njih. Nakon tri tjedna, ti radnici od
rastu i postanu zreli dobavljaèi, pèele koje izlijeæu iz ko nice i sa cvijeæa skupljaju pe
lud.
Meðutim, mo e se dogoditi da u nekom trenutku ima previ e mladih radnika ili previ e sta
rih dobavljaèa. Tijekom proljeæa mo e se izleæi toliko mnogo novih larvi da ko nici nedost
aju zreli dobavljaèi peluda. Kad se to dogodi, mladi radnici ostare za tjedan dana
umjesto uobièajenih tri i poènu letjeti u potrazi za hranom. Nasuprot tome, kad se
roj pèela odvoji da bi stvorio novu ko nicu, on se obièno sastoji veæinom od starih pèela.
Buduæi da im nedostaje mladih radnika, neke od starih pèela æe se pomladiti - obnavlj
aju hormone mladih radnika i èak im izrastu nove lijezde potrebne za stvaranje hran
e za izlegle larve.
Kad su prvi put otkrili ovu pojavu, istra ivaèi su bili zapanjeni. Shvatili su da st
arenje nije jednosmjeran proces koji je odreðen toènim vremenskim rasporedom koji vr
ijedi za pèele. Starenje je "plastièno" - mo e se odvijati unaprijed i unatrag, uspori
ti ili ubrzati. Prava je tajna za to se to ne dogaða i kod vi ih oblika ivota. Rekao bi
h daje starenje uvijek plastièno, ali smo ga mi, kroz na u vjeru u smrt kao neizbje nu
krajnju toèku procesa starenja, zaustavili najednom mjestu. "Roj pèela ritmièki je en
titet koji se stalno mora boriti s promjenama u broju pèela i njihovom ustroju, s èi
njenicom da li je hrana dostupna ili ne, grabe ljivcima i s vremenom," napisao je
istra ivaè Gene Robinson. Uz male promjene, taj bi se model mogao primijeniti na lju
dsko tijelo: ono je mamutska ko nica sastavljena od 50 milijardi stanica koje star
e ili ostaju mlade veæ prema potrebama cjeline u odreðenom trenutku.
Unutar vodenastog sadr aja svake stanice pluta samouni tavajuæi mehanizam zatvorenih p
aketa oksidirajuæih enzima. Ti enzimi mo da jesu, a mo da i nisu, odgovorni za "normal
no" starenje, ali oni bez sumnje imaju posebnu svrhu. Na primjer, nakon to bijela
krvna stanica, makrofag, pojede velik broj bakterija ili virusa, ona ih uni tava
oslobaðanjem tih probavnih enzima; u tom procesu i sama umire. Taj èin nije sluèajan,
veæ predstavlja vrlo svjesnu odluku. Radi dobra cijelog tijela, stanica uni tava sam
u sebe.
275
Isto namjerno samo rtvovanje zbiva se milijunima puta svakoga dana u na oj ko i. Kao f
izièki objekt, stanica ive ko e vrlo je krhka, previ e nje na da bi izdr ala vanjske utjec
je. Vanjski sloj ko e, epiderma, sastavljena je od mrtvih stanica koje su dovoljno
grube da mogu izdr ati guranje, grebenje, pritisak i udarce kojima smo izlo eni.
Ove stanice nisu umrle zbog toga to su izlo ene zraku. Mlade se stanice, nastale u
dermi - unutarnjoj ovojnici ko e - guraju prema povr ini jer nove stanice rastu ispo
d njih. Tijekom tog vremena u stanicama se nakuplja protein koji se naziva kerat
in; ro nata tvar koja se nalazi u kosi i noktima. Keratin zamjenjuje mekani dio st
anice, èineæi je sve tvrdom. Kad stanica dode do povr ine, u sebi ima dovoljno keratin
a da nas mo e tititi od vjetra, sunca i ki e. Stanica ispunjava svoj zadatak umiruæi, n
e ostavljajuæi traga za sobom; otpadne i tako omoguæuje daje nadomjeste druge stanic
e. Znajuæi kad treba umrijeti, stanica ko e poma e pre ivljavanju cijelog tijela.
Nasuprot tome, stanice raka ugro avaju cijelo tijelo ne znajuæi kad treba umrijeti.
U osnovi, stanica raka je odbjegli besmrtnik: ona poku ava pre ivjeti sama za sebe,
ne po tujuæi sudbinu drugih stanica. Koliko god ovo pona anje izgledalo bezumno, ipak
je dio prirodne sheme; stanièna DNK opremljena je specijaliziranim genima, takozva
nim onkogenima, koji se pokreæu prije pojave raka. Prema nedavno postavljenoj hipo
tezi, u prvom kromosomu ljudske DNK nalaze se geni koji, ako se aktiviraju, omog
uæuju svakoj stanici da se neogranièeno dijeli. Znanstvenici jo nisu prona li razlog zb
og kojeg stanice slijede svoj vlastiti put besmrtnosti. Mo da je to ostatak na e dre
vne evolucijske pro losti. Ili se radi o uspavanoj moæi koju jo nismo nauèili rabiti?
Pred ljudima je mnogo vi e izbora glede starenja i smrti nego to smo to spremni pri
znati. Iako sebe nazivamo " rtvama" starosti i smrti, prava je istina da je staren
je i smrt za mnoge od nas samo bijeg od neispunjenog ivota. Vjerujem da takvi mot
ivi igraju va nu ulogu u pojavi "smrti rane mirovine" o kojoj sam pisao u prvom di
jelu knjige. Jedna od varijacija na istu temu je i "smrt na obljetnicu"; kad net
ko umre istog datuma kad je umro i voljeni suprug ili dijete. Istra ivanja kineski
h i idovskih zajednica pokazala su da smrtnost znatno opada neposredno prije va nih
religioznih praznika, a neposredno nakon njih ponovno raste. Ljudi èekaju na jo je
dnu Novu godinu prije nego to se konaèno predaju. Nije potrebno provoditi istra ivanj
e da bismo saznali da se ljudi odr e na ivotu kad je u pitanju ne to njima drago.
Nedavno sam do ivio jednu od takvih situacija: djed, rtva nekoliko te kih mo danih udar
a i njegov unuk. Taj je èovjek na kraju bio potpuno
276
onesposobljen i smje ten je u bolnicu uz malo nade da æe ikad biti otpu ten kuæi. Bio je
u polusvjesnom stanju, a svaki put kad je bio dovoljno bistar da govori, pokazi
vao je sliku svog unuka i mumljao, "Gdje je, gdje je?"
Njegova su djeca pozvala unuka koji je odmah do ao u Boston. Kad je stigao u bolni
cu, starog èovjeka zahvatila je promjena. Smije io se i bio ljubazan prema mladiæu koj
i mu je toliko mnogo znaèio. Dr ali su se za ruke i tiho prièali, veæinu dana potpuno sa
mi. Kad je unuk uveèer krenuo, uz dogovor da ujutro ponovno dode, svi su mu govori
li kako djed sada izgleda mnogo bolje. Dva sata kasnije stari je èovjek umro u snu
. Razmi ljajuæi o tom dogaðaju, pitam se: kako se bilo koji istra ivaè mo e nadati da æe iz
riti sile koje odr avaju ivot dok postoji nada ili ljubav koju oèekujemo. Izvana, ne
mo emo sa sigurno æu znati na to reagira tijelo neke osobe. Cijelo to zbivanje previ e je
osobno.
Kad je prije nekoliko godina priruènik za samoubojstvo Konaèni izlaz (Final Exit) po
stao bestseler, njegovi su èitatelji, prije svega, bili ljudi s neizljeèivim bolesti
ma ili kroniènom fizièkom ili emocionalnom boli. Prirodni oblik sporog samoubojstva,
starenje, za njih nije bio dovoljno brz. Stra an kakav jeste, ivot u boli i bolest
i bio bi jo strasniji bez barem nekog olak anja. "Da nema smrti," jednom je neki in
dijski guru rekao svojim uèenicima, "bili bismo osuðeni na vjeènu senilnost."
Èak i bez senilnosti, ivot se jednostavno mo e iscrpsti. "Radujem se smrti," rekao je
Redden Couch, umirovljeni farmer iz Port Angelesa u Washingtonu, "zbog svega to
sam èinio, a to sada ne mogu. Uopæe se ne bojim smrti. Kad bih umro upravo sada, to b
i bilo u redu. Spreman sam bilo kada." Izra avaju li ove rijeèi ravnodu nost, iskrenos
t, bezvoljnost, hrabrost ili poraz? Redden Couch izgovorio ih je na svoj stoti r
oðendan, i danas je jo uvijek iv, sa 104 godine. Usprkos njegovim rijeèima, u njegovom
dubljem jastvu, oèigledno jo ima ivota.
Ovi primjeri pokazuju da smrt nema samo jednu vrijednost, bilo pozitivnu ili neg
ativnu. Umiranje je vrsta promjene, i kao takva mora se sagledati unutar veæeg obr
asca ne-promjene. "Ljudi o smrti misle pogre no," napomenuo mi je jednom Maharishi
. "Na nju gledaju kao na kraj, ali ona je zapravo poèetak." Mogli biste to nazvati
vjerom, ali po mojem mi ljenju to je èinjenica. Tijekom ivota, uni tavanje nikad nema
posljednju rijeè; stvaranje svaki put iz pepela rada Feniksa. Svaka stanica zna ka
ko se podijeliti i stvoriti dvije stanice; svaki se razbijeni atom mo e preslo iti u
novi; nakon svake misli slijedi nadahnuæe. Kako, dakle, mo emo nauèiti ivjeti u tom ko
ntinuitetu koji je cjelina ivota?
277 ¦
Stoje s roditeljem koji je emocionalno uni ten smræu svog djeteta, ili sa enom kad iz
gubi mu a?
Ovi su osjeæaji, naravno, prirodni; osjeæamo bol zbog gubitka voljene osobe. Ali bol
ne mora biti duboka i trajna ako ste prihvatili stvarnost ivota koja je vjeèni tije
k u kojem nema ni gubitka ni dobitka, samo preobrazbi. U jednom od svojih soneta
Shakespeare je napisao, "Plaèem za onim to se pla im izgubiti" - to je neizbje ni rezu
ltat privr enosti svijesti koja je ogranièena vremenom. Nova paradigma smatra da je
svijest izvor stvarnosti, tako da, iz vremenom ogranièene svijesti i bezvremene sv
ijesti, nastaju dvije potpuno razlièite vrste stvarnosti.
POSLJEDICE VREMENOM OGRANIÈENE SVIJESTI
starenje
entropija
zbunjenost
umor
potiskivanje osjeæaj da sam rtva strah od odvajanja sukob tuga, bol
zatoèeni tvo u egu i tijelu
strah
smrt
POSLJEDICE BEZVREMENE SVIJESTI
sloboda, samostalnost
mladolikost
znanje o stvarnosti
neogranièena energija
slobodne emocije
irenje iznad tijela i ega
mir
snaga
sklad
radost
Svi mi do ivljavamo razlièite vidove obje stvarnosti, jer na a je svijest tekuæa: mo e nam
donijeti uni tavajuæe trenutke straha i tuge, ali i prekrasne trenutke mira i snage
. Mo e izabrati da se poistovjeti s ogranièenjima fizièkog tijela i sebiènog ega ili se
mo e osloboditi u transcendiranju i irenju. Ova prilagodljivost pravi je genij ljud
ske svijesti, jer ostavlja otvorenim sve moguænosti. Ipak, oèigledno je da postoje v
elike prednosti stalnog ivljenja bezvremene svijesti.
Duhovni uèitelji Indije vjeruju da je potraga za neogranièenom slobodom
278
i ispunjenjem prirodna sklonost ljudskog duha. Kao to Golfska struja nevidljivo t
eèe svojim putem Atlantskim oceanom, na , ljudski um u sebi sadr i skrivene struje koj
e na e misli i osjeæaje usmjeravaju prema vi oj stvarnosti. U Indiji se to naziva dhar
ma. Ova se drevna sanskrtska rijeè mo e prevesti na vi e razlièitih naèina; zakon, ureðenos
, du nost i ispravno pona anje. Dharma neke osobe je njen posao ili zanimanje; to je
takoðer i du nost koju duguje svojoj obitelji, to je vi i smisao ivota, a i duhovni id
eal kojem je osoba predana.
Korijen rijeèi "dharma" je glagol koji znaèi "podr ati". U irem smislu, dharma je ono to
podr ava svemir; to je sila vodilja koja iz kaosa stvara red. Dakle, konaèni naèin da
se izbjegne entropija, starenje i smrt, jest ivjeti svoju dharmu. Svemir se razv
ija jer ga vodi struja dharme; to je nevidljiva inteligencija koja tka tkanje ivo
ta. Ljudska je svijest sposobna izravno dodirnuti dharmu, osloniti se na nju i n
a taj naèin voditi svoju vlastitu evoluciju. Na kraju, to je ono to nas èini ljudima
- ne samo da se razvijamo nego da i upravljamo vlastitom evolucijom. Dharma nije
skup religioznih uèenja, veæ stvarna sila koja se mo e otkriti i uporabiti.
U poglavlju U praksi, koje slijedi, vidjet æemo kako se to mo e postiæi, jer pomoæu svje
snog vodstva na a unutarnja inteligencija mo e stvoriti trajno stanje bezvremenog du
ha i tijela koje je iznad godina. Svi mi do ivljavamo trenutke kad se spontano poj
avljuju mir, snaga i ljubav, samo oni ubrzo nestanu. Ovaj pomak iz stvarnosti i
u nju odra ava sposobnost na eg duha da bude na putu razvoja i daleko je od sluèajnog.
Ukoliko se dharma slijedi, nema kraja miru, ljubavi i snazi. Oni su prirodni re
zultat najprirodnije vrste svijesti - bezvremenosti.
Pi uæi ovu knjigu osjeæao sam veliku radost zbog toga to sam predmet okru en strahom - st
arenje - mogao pretvoriti u sredstvo ispunjenja. Ljudi nisu zarobljeni u vremenu
, stisnuti u prostor tijela i ivotni vijek. Mi smo putnici rijekom vjeènosti koja s
e zove ivot. Na to je Krist mislio kad je savjetovao, "Jer ako i ivimo u tijelu, n
e borimo se po tijelu."* To isto nauèio je Carlos Castaneda od Don Juana kad je na
pisao, "Nestao je njegov osjeæaj izdvojenosti koji mu je davao snagu da voli. Bez
te izdvojenosti, ostale su samo svjetovne potrebe, oèaj i beznaðe: razlikovne znaèajke
svijeta svakodnevice."
Iako èesto poistovjeæujemo ljubav s ovisno æu i posjedovanjem, u tome se
* Druga poslanica Korinæanima 10:3. Napomena prevoditelja: u izvorniku jc, bez ozn
ake iz kojeg je dijela Biblije uzeta, navedena fraza "Be in thc world, but not o
f it." koja, u prijevodu koji mi jc tada bio dostupan (New International Transla
tion), ne postoji.
RASKIDANJEÈAROLIJESMRTNOSTI 279 ¦
krije dublja istina: gubitak snage izdvajanja znaèi gubitak sposobnosti za ljubav.
Odvojenost nije hladna nezainteresiranost ili nepostojanje osjeæaja. Odvojenost j
e slobodan osjeæaj jastva nezaprijeèen granicama. Na e putovanje ne poèinje i ne zavr ava
u fizièkom svijetu. Zemlja je prekrasni zeleno-plavi dragulj koji visi nad tapiser
ijom vjeènosti. Koliko god dugo bili ovdje, pili èistu vodu i disali zrak koji daje i
vot, vjeènost je na istiniti dom.
Na a su tina je bezvremena. Roðeni smo u jezeru bez dna koje stvara mjehuriæe vremena i
prostora. Jedan mjehuriæ je trenutak, drugi je tisuæljeæe. Meðutim, samo jezero èisti je d
uh, i bez obzira koliko zvijezda i galaksija u njemu nastalo i nestalo na povr ini
kao providna pjena, iz njega se ni ta ne oduzima i ni ta se ne dodaje. Bitak je dub
ok, jasan, stalan, uvijek jednak. Zaèudno je misliti o tome kako na e svakodnevno po
stojanje izvire iz tog vjeènog izvora koji se stalno obnavlja, ali ivot nema druge
osnove. Neogranièena inteligencija, sloboda i snaga dio su jedinstvenog polja èiju j
e viziju Einstein dijelio s drevnim mudracima. Besmrtnost sviæe u trenutku kada sh
vatite da zaslu ujete svoje mjesto u vjeènom tijeku. Spoznav i to, mo ete zatra iti svoju
besmrtnost sada i ovdje, svake sekunde, jer vrijeme nije ni ta drugo doli izmjeren
a besmrtnost. Priroda èeka da bi vas obdarila tim vrhunskim darom. Hraneæi nas milij
unima godina, oceani, zrak i sunce pjevaju pjesmu koju je potrebno jo jednom prih
vatiti.
0 èemu to priroda govori svuda oko nas, u prostoru izmeðu atoma i kroz svaku na u misa
o? Isti dah, isti tihi apat teèe svakom stanicom. Svakog od nas, nje nom uporno æu poziva
ritam samog ivota. Dragi su mi stihovi iz drevne Rig Vede koja pjeva ovu vjeènu pj
esmu:
Moj duh mo e odlutati na èetiri strane svijeta,
Ali neka se vrati k meni, da bih mogao ovdje ivjeti i ovdje putovati.
Moj duh mo e otiæi daleko preko mora,
Moj duh mo e otiæi daleko do blje tavih zraka svjetla,
Moj duh mo e otiæi daleko i posjetiti sunce i zoru,
Moj duh mo e odlutati preko visokih planina,
Moj duh mo e uæi u sve to ivi i sve to se kreæe,
280
Moj duh mo e otiæi daleko do udaljenih predjela,
Moj duh mo e otiæi daleko do svega to jeste i svega to æe biti,
Moj duh mo e lutati u dolini smrti,
Proèitajte ove stihove dva puta na glas, zatim pet minuta tiho sjedite usmjeravajuæi
pa nju na svaki dio svog tijela, u spoznaji daje ta svijest Duh. Duh je iscjeljuj
uæa energija, tijek ivota i inteligencija u svakoj stanici. Kad se jo jednom uskladi
mo s unutarnjom rado æu na eg tijela, pojavit æe se znakovi duboke mudrosti, lijeèeæi nas i
nutra. Stara kineska pjesma ka e:
Ono to ispunjava svemir smatram svojim tijelom, A ono to svemir vodi, to je moja v
lastita narav.
U tim rijeèima èujem tihu glazbu koja me podsjeæa da je moj sljedeæi dah - kozmièki dah, a
sljedeæi otkucaj mog srca - kozmièki ples.
U PRAKSI:
Bezvremeni put
Najdublja stvarnost koje ste svjesni ona je iz koje crpite svoju snagu. Ako je n
etko svjestan samo materijalnog svijeta, njegova je snaga ogranièena samo na mater
ijalne sile; meðutim na mnogo temeljnijoj razini nalazi se stvaralaèka snaga koja ob
likuje um i tijelo - snaga evolucije ili dharme. Da biste do li u dodir sa su tinom i
vota, morate doæi u dodir sa stvaralaèkom silom svemira. Ta se sila izra ava kroz va e o
sobno stvarala tvo. Kad ste u polju stvarala tva, gubite osjeæaj za vrijeme. Postoji s
amo tijek.
ivotom upravljaju tri sile: stvaranje, odr avanje i uni tavanje. Sve su tri prisutne
u ivotu stanica, zvijezda, drveæa, planeta i galaksija, jer svaki oblik mora nastat
i, odr avati se i nestati. Iako se svaki ivotni vijek odvija u nekom vremenskom per
iodu, ove tri sile postoje istovremeno. Geni svake stanice u sebi sadr e kodove za
stvaranje novih stanica, tu je i inteligencija koja je neko vrijeme odr ava i, na
kraju, postoje i kodovi za uni tavanje stanice da se napravi mjesta za novu gener
aciju tkiva. Kad poku avate svjesno oblikovati svoj ivot, tada djelujete na tu inte
ligenciju èiji je ustroj tri-u-jednom; o vama ovisi koji æe njezin vid prevladavati
- stvaranje, odr avanje ili uni tavanje. Po to imate snagu promijeniti ravnote u tih sil
a, vi ste izvan i iznad njih.
Ukoliko va im ivotom prevladava stvaranje, rasti æete i napredovati. Evolucija je opr
eèna entropiji, propadanju i starenju. Najkreativniji ljudi iz
("IO i
282- ' TIJELOIDUH,RIJEKAVJEÈNOSTI
bilo kog podruèja ivota do tog razumijevanja dolaze intuitivno. Oni rastu u svjesno
j spoznaji da su oni izvor svoje snage i, bez obzira na podruèje kojim se bavili,
imaju neke zajednièke znaèajke:
1 Dolaze u doticaj s ti inom i sposobni su u njoj u ivati.
2 Povezani su s prirodom i u njoj u ivaju.
3 Vjeruju svojim osjeæajima.
4 Mogu biti sreðeni i djelovati usred zbrke i kaosa.
5 Nalik su djeci - u ivaju u ma ti i igri.
6 Samoodnosni su: najveæe povjerenje imaju u svoju vlastitu svijest.
7 Nisu kruto vezani ni za koju toèku gledi ta: iako su strastveno predani svojoj akt
ivnosti, otvoreni su novim moguænostima.
Ovih sedam toèaka mo e poslu iti kao praktièni standard kojim mjerimo koliko stvarala tva
utjelovljuje na ivot. Sljedeæa vje ba pokazuje na koji naèin razviti i uèvrstiti ove znaè
e.
Prva vje ba: Stvaralaèki plan akcije
Svatko ima neku odreðenu rutinu koja oblikuje njegov ili njezin dan. Veæina nas svoj
e sate budnosti ispunjava svakog dana istom aktivno æu -susret s istim èlanovima obite
lji ili prijateljima, rad s istim suradnicima, vo nja istim putem, èak mi ljenje istih
misli (procijenjeno je da je èak 90% misli koje dnevno imamo doslovno ponavljanje
istih misli koje smo imali prethodnog dana). Ta rutina rijetko ostavlja mjesta
za stvarno stvarala tvo, osim ako to mjesto ne naèinite sami. A ipak, u kvantnim okv
irima, za stvarala tvo ima beskrajno mnogo prostora; svaka je sekunda puna neogran
ièenog izbora i neviðenih moguænosti. Jednom kad poènete stvarati prostor za novo i nepo
znato, poèinjete otvarati put da iz svakodnevnog ivota izniknu dublje moæi. Svi izvan
redni povijesni dogaðaji zbili su se obiènog dana, a izvanredne misli nastale su u u
movima koji su imali mnogo obiènih misli.
Sljedeæa vje ba omoguæit æe vam da stvorite malo prostora u svom ivotu; to je svjesnije b
dete slijedili, to æe rast biti manje ogranièen.
Napi ite plan akcije za sljedeæih est mjeseci zasnovan na sedam prethodno navedenih z
naèajki stvaralaèkih ljudi. Nije potrebno da svaku toèku provodite svakog dana - samo
odluèite da æete tim vidovima ivota omoguæiti puniji izraz.
RASKIDANJE ÈAROLIJE SMRTNOSTI 283 ¦
1. Do ivljaj ti ine
Prvo, odredite neko vrijeme za do ivljaj ti ine. U idealnom sluèaju to znaèi kratak peri
od meditacije (petnaest do trideset minuta) prije odlaska na posao, i drugi put
nakon to se uveèer vratite s posla. To je vrijeme kad morate jednostavno biti, a ip
ak ta jednostavnost bi mogla postati najva nijim dijelom va eg ivota. Ti ina je dragocj
ena, naroèito u u urbanom ivotu modernog dru tva. U svijetu koji je vi e nego "malo lud",
pronaæi ti inu je kao osvajanje tvrðave razuma i mira. U ti ini, na kvantnom izvoru sve
kolike aktivnosti, um se ponovno puni. Ako u va em ivotu prevladava samo aktivnost,
tada tro ite vi e energije negoli je dobivate; najosnovniji ritam prirode - aktivno
st i odmor - previ e naginje jednoj strani.
Ti ina je veliki uèitelj, a da biste od nje uèili morate na nju obratiti pa nju. Ni ta ne
mo e zamijeniti stvaralaèku inspiraciju, spoznaju i stabilnost to ih stvara znanje o
tome kako dodirnuti svoju unutarnju ti inu. Rumi, veliki sufi pjesnik, napisao je,
"Dopustite samo da se nemirna voda smiri, pa æe se i Sunce i Mjesec odraziti na p
ovr ini va eg bitka."
2. Vrijeme u prirodi
Isplanirajte provesti neko vrijeme u dodiru s prirodom. Nema zdravijeg naèina da s
e oslobodi skrivena energija. Kad se oslobodite umjetnih spona materijalnog svij
eta i vratite se prirodi, sustav duh-tijelo spontano odbacuje vi ak energije. U gr
adskoj okolini nije uvijek lako pronaæi zelenilo i otvoreni prostor, irok vidik na
nebo i oblake i puna pluæa èistog zraka. Ali ako mo ete pronaæi komadiæ zemlje na koji mo e
e leæi, skinuti cipele i izlo iti se suncu, iskoristite to. Ukoliko toga nema, potra i
te druga iskustva prirode na mjestu gdje ivite; ustanite ranije da biste ujutro p
romatrali sunèev izlazak ili zastanite uveèer i u ivajte u zalasku sunca, promatrajte
mjesec i zvijezde, i slièno.
Stanice va eg tijela usklaðene su s ritmovima mjeseca, sunca i zvijezda. Kad kroz sv
oje osjete upijate prirodu, ta nevidljiva veza jaèa. Èak i u srcu napuèenog urbanog po
druèja mo ete njegovati mali prozorski ili balkonski vrt i promatrati kako raste sje
me; izlazak na krov va e zgrade da biste uhvatili malo sunca takoðer je nekakav dodi
r s prirodom. Na koji god naèin mo ete, uhvatite barem nekoliko trenutaka svje ine i o
sjetite hranjivi dodir zemlje, sunca i neba.
284
3. Osjeæaji i povjerenje u njih
Poènite voditi dnevnik svojih osjeæaja. To ne bi morao biti slo en zadatak. Jednostavn
o sastavite listu kljuènih osjeæaja i, kako se tijekom dana pojavljuju, zabilje ite je
dan primjer svakog od njih. Poènite s kljuènim rijeèima za osnovne pozitivne emocije:
ljubav radost
simpatija prihvaæanje
sreæa srdaènost
povjerenje suosjeæanje
Zatim, jedna kolona neka bude za apstraktnije osjeæaje povezane sa stvarala tvom i o
sobnim rastom:
uvid intuicija
otkriæe transcendiranje
vjera stapanje
opra tanje mir
objava
I na kraju, zabilje ite osnovne negativne emocije: ljutnja zavist
napetost tuga
krivnja gramzivost
nepovjerenje sebiènost
List papira to ste ga ispisali prouèite ujutro i ponesite sa sobom na posao kao pod
sjetnik. Iako æete najvi e dobrobiti imati ako svoje osjeæaje zapi ete do u detalje, toèno
zapaziv i njihovu snagu, koje su ih okolnosti potaknule i to je odreðeni osjeæaj za va
s znaèio, mo ete voditi i tihi dnevnik. To znaèi da se, promatrajuæi listu, kratko prisj
etite svakog osjeæaja. Cilj va eg dnevnika je sljedeæi:
1 Otkriti koliko èesto prelazite preko svojih osjeæaja.
2 Dozvoliti spontano izra avanje osjeæaja koje inaèe potiskujete ili poku avate zaboravi
ti.
3 Zaista spoznati svoje osjeæaje. Mnogi ljudi na primjer, ne mogu opisati kakav je
to osjeæaj uvid ili suosjeæanje. Ukoliko svjesno pazite na osjeæaje, bolje æete ih upoz
nati. To je prvi stupanj savladavanja svojih
raskidanje èarolije smrtnosti
285
osjeæaja.
4 U ivati u svojim osjeæajima. ivot osjeæaja mora biti bogat i zadovoljavajuæi, ali ako s
u vam osjeæaji strani, ne mo ete u ivati u njima. Mnogo je ljudi uvjerilo sebe da do ivl
javaju malo ili nimalo osjeæaja; a ipak, usprkos na em naporu da ih potisnemo, uz sv
aku je misao vezan neki osjeæaj. Osvje æivanje svih tih osjeæaja vraæa vam cjelinu povezan
osti duha i tijela, a cjelina je najzadovoljavajuæe stanje ivota.
Tijekom dnevnog pregledavanja osjeæaja, nemojte preskakati ni jednu rijeè na listi i
nemojte se predugo zadr avati ni na kojoj skupini (èak i ako ste tijekom jednog dan
a nekoliko puta osjeæali ljutnju, prisjetite se samo jednog sluèaja i krenite dalje)
. Takoðer, va no je da se ne usmjeravate previ e na negativne osjeæaje koje je najlak e do
vjeti i obièno su jasni sami po sebi. Negativni su osjeæaji tu da biste stekli uvid
o njihovom podrijetlu. Svjesnost 3 tome odakle emocija dolazi omoguæuje uklanjanje
negativnosti u njima (to 5e se sigurno dogoditi, iako je duboko ukorijenjenim i
li potisnutim nega-ivnostima potrebno vi e vremena). Negativni osjeæaji zatvaraju i
ogranièavaju svijet, a svrha ove vje be je probuditi iroke, stvaralaèke osjeæaje.
Ukoliko se ozbiljno prihvatite svog dnevnika, zaèudit æete se koliko ¦azlièitih osjeæaja i
mate tijekom dana, a da ih niste svjesni. Na to obratite ja nju, to raste. Èak i ako
osjeæate da se rijeèi kao uvid i objava rijetko odnose la vas, pukim promatranjem li
ste i kratkim usmjeravanjem na svaki osjeæaj itvorit æete prostor za njihov rast.
Tijekom rada i drugih aktivnosti izgleda te ko biti u stvarnom dodiru s )sjeæajima.
Emocije ne slijede rutinu, i ako u vama postoji sklonost odvajanju >d va ih osjeæaja
, urba modernog ivota olak ava njihovo potiskivanje i bijeg >d njih. Meðutim, ni ta nije
va nije nego do ivjeti svoje osjeæaje. Oni su lajspontaniji dio vas, primarni izraz v
a e svijesti i njenog odnosa sa svijetom. li ste ukupnost svih odnosa koje imate,
a njihovo najtoènije ogledalo su va i sjeæaj i.
4. Biti sreðen usred kaosa
Da biste ostali usmjereni i mirni kad je sve oko vas u zbrci i kaosu, potrebno a
m je pronaæi svoje sredi te. Da biste to uèinili, izaberite dva perioda tijekom adnog
dana kada je oko vas najveæa gu va i stres (na primjer, trenuci velike adne u urbanost
i ili popodnevna gu va prilikom odlaska kuæi). Isplanirajte et minuta, neposredno pr
ije negoli ta dva perioda poènu, da se sredite rabeæi Ijedeæu tehniku.
286
Pronaðite stoje moguæe ti e mjesto gdje mo ete biti sami. Udobno sjednite i zatvorite oèi.
Obratite pa nju na disanje usmjeravajuæi se na prolazak zraka kroz nosnice. Pratite
kako zrak, kao nejasan vir, ulazi u va e nosnice i nje no ponovno izlazi. Nakon dvi
je minute poènite osjeæati svoje tijelo (to znaèi osjete u tijelu, na ko i, te inu udova i
td.) Nakon jedne minute, lagano usmjerite pa nju prema sredi tu svojih grudiju. Neka
vam pa nja neko vrijeme poèiva na tom mjestu. Nakon nekoliko sekundi va a æe pa nja vjero
jatno biti privuèena nekom mi lju ili osjetom. Ne opirite se tome, ali kad primijeti
te to se dogaða, nje no vratite svoju pa nju k sredi tu grudi. Zavr ite vje bu sjedeæi tih
èineæi ni ta.
Iako je ovo vrlo jednostavna tehnika, oslobaðanje negativne energije èesto mo e biti v
rlo dramatièno - mo da æete osjetiti kako se s va ih ramena di e te ak teret i kako vas cij
log pro ima osjeæaj lakoæe i smirenosti. Sto je najva nije, do ivjet æete da je osjeæaj sre
ti tijekom bilo koje situacije, bez obzira koliko u urbana ona bila, vrlo prirodan
i udoban. Takvo je "centriranje" naèin da se vratite sebi i usidrite se nasuprot
zbrci oko vas.
5. Biti nalik djetetu
Prisjetite se neèega to mo ete uèiniti sutra, a to je potpuno djetinjasto. Neka to bude
ne to to vas podsjeæa na djetinjstvo - sladoled na tapiæu, djeèje igrali te, igra ma te s
cima oblaka itd. Poènite sve vi e ukljuèivati takve aktivnosti u svoju svakodnevicu. V
a je cilj u sebi pronaæi mjesto na kojem ste jo uvijek bezbri no dijete. Nova nam para
digma ka e da ni ta nikad ne nestaje; samo se iz svijesti povlaèi natrag u kvantno pol
je. Dakle, va e djetinjstvo je jo uvijek s vama, spremno da ga pozovete i ponovno u
kljuèite u sebe.
Aktivnost koju izaberete mora biti zabavna, ali ne zabavna na naèin kako to vole o
drasli. Ako osjeæate da ste prerasli u e za preskakanje ili igraèke, pronaðite ne to to va
neodoljivo vraæa sreæu djetinjstva (dobar prijedlog je ispeæi slasticu kao to je pita
s jabukama ili puding). Kad provodite svoju djetinjastu aktivnost, budite dijete
. Mo da æete odluèiti otiæi na igrali te i njihati se, ili se popeti na re etkastu penjalic
, ili samo promatrati djecu kako se igraju. Prihvatite bezazleno, bezbri no raspol
o enje u kome ive djeca. Kao to je rekao izvrsni pisac i terapeut A.H. Almaas, osjeæaj
koji poku avate obnoviti nije povratak u djetinjstvo, veæ ne to mnogo temeljitije.
"Kad promatramo dijete," pi e Almaas, "vidimo da osjeæaji punine, unutarnje ivosti i
radosti postojanja, nisu rezultat neèeg drugog. Ti se osjeæaji
RASKIDANJE ÈAROLIJE SMRTNOSTI -287-
ne javljaju zbog toga to netko èini ili ne èini; vrijednost je u tome da se bude ono t
o jesmo. Sve je to bilo tu, na samom poèetku, dok smo bili djeca, ali se polako iz
gubilo." Obièno se dogodi da izgubimo vezu s rado æu u nama; mo da su izvori-zadovoljstv
a i uspjeha izvan nas brojni, ali to nije u skladu s na im osjeæajima koji mogu biti
na vrlo niskoj razini vrijednosti i zadovoljstva.
Na kraju, elja da se bude ponovno mlad simbol je dublje elje da se ostane nov. Nov
orodenèad i mala djeca s tim nemaju problema. Vraæajuæi se u djetinje stanje duha otva
rate put uèenju "da smo mi," kao stoje Almaas rekao, "zadovoljstvo; mi smo radost,
mi smo znaèenje i najvi a vrijednost".
6. Biti samoodnosan
Jedinstvo je najvi e stanje svijesti koje nam je dostupno. Ono bri e razliku izmeðu pr
omatraèa i promatranog. U jedinstvu, sve za to ste nekad mislili da je izvan vas, p
ostaje dio vas. Pogre na slika o sebi izgraðena na pro lim do ivljajima spreèava takvo isk
ustvo. Slika o sebi samo je ogranièeno potrebna; potrebno je znati svoj identitet,
zanimanje i druge tehnièke detalje. Meðutim, veæina ljudi optereæuje sliku o sebi mno tvo
m mi ljenja, uvjerenja, sviðanja, nesviðanja i druge nepotrebne prtljage. Da biste se
oslobodili te prtljage i sebe ponovno do ivjeli kao slobodnu, sreðenu osobu, morate
raditi na skidanju stvrdnutog premaza slike o sebi.
Da biste postigli taj cilj, va plan akcije mo e se usmjeriti u raznim smjerovima.
Mo ete krenuti u novu aktivnost koja je potpuno nespojiva s va om slikom o sebi. Ako
ste poslovni èovjek obuèen u sivo odijelo, upi ite se na aerobik; ili, ako ste domaæica
, poènite dizati utege. Izlo ite se ljudima i situacijama koje vas izazivaju da nadr
astete svoje stare navike.
Dragovoljno se prijavite za rad s beskuænicima ili invalidima. Dodir s ljudima koj
i su razlièiti od vas, prevladavanje straha i otpora prema njima, i konaèno, vidjeti
u njima sebe, dobar je naèin da pronaðete svoju zajednièku ljudskost.
Napi ite svoju autobiografiju. to iskrenije ispisivanje svakog detalja va eg ivota pom
oæi æe vam da shvatite odakle dolaze va i stavovi i
i kako da se odvojite od njih. Cin pisanja takoðer vas prisiljava da 1 uobl
ièite ono to inaèe uzimate zdravo za gotovo, kao to su, na primjer,
va i osjeæaji prema roditeljima ili karijeri. Budite to detaljniji i toèniji.
Usmjerite se da opi ete kako ste se osjeæali u svakom periodu va eg
288
ivota. Ne opravdavajte svoje akcije i ne poku avajte se prikazati boljim nego to jes
te. Ako vam je te ko da se izrazite, poku ajte pokrenuti tijek rijeèi pi uæi o sebi u treæe
licu. Umjesto da napi ete "Ja sam bio pod velikim utjecajem svog oca kojeg sam is
tovremeno volio i bojao ga se," napi ite, "Ivan je bio pod utjecajem svog oca koje
g je istovremeno volio i bojao ga se."
Odluèite da æete svakog dana ispraviti ne to od svog pona anja za koje znate da nije izr
az va eg pravog ja. Na primjer, mo da iz navike ljudima govorite ono to oni ele èuti. Ka
d sljedeæi put padnete u tu zamku, prouèite svoje osjeæaje. Nije potrebno da situacija
bude dramatièna ili presudna. Na primjer, netko mo e primijetiti, "Autobus uvijek k
asni, zar ne?" ili, "Ovo mjesto zaista propada." Umjesto da klimnete glavom i s
njim se slo ite, izrazite svoje stvarno mi ljenje o tome. Nasuprot tome, ako ste okr
enuti prema van i osjeæate da bi drugi morali slu ati ono to vi imate reæi, zaustavite
se i za promjenu poslu ajte njih. Ove jednostavne vje be zapravo mogu biti prilièno iz
azovne; morate nauèiti ukloniti svoju dru tvenu fasadu, a to vi e to vje bate, to æe vam j
biti te e nositi.
Produbite svoje napore u meditaciji, jogi, stvaralaèkoj vizualizaciji, ili drugim
unutarnjim vje tinama koje mogu pro iriti va u svijest. Ove su vje be korisne svakome, a
li ako im se zaista posvetite, br e æete kroèiti putem otkrivanja Jastva.
7. Vje bati nevezanost
Ne biti vezan znaèi biti slobodan od vanjskih utjecaja koji zasjenjuju va e pravo ja
stvo. To nije ono èemu nas uèi na a kultura. Moderan èovjek visoko cijeni obveze, uzbuðenj
a, strasti, duboke veze i tako dalje, i stoga mu je te ko zapaziti da ove vrijedno
sti nisu suprotne nevezanosti. Na primjer, biti vjeran u nekom odnosu, u krajnjo
j analizi, znaèi dovoljno voljeti i razumjeti da dopustimo drugoj osobi da bude on
o to on ili ona eli. Biti strastven u svom poslu znaèi dati si dovoljno prostora da
mu se mo emo pribli iti s raznih strana i tako pronaæi nove smjerove i moguænosti. Te no
ve moguænosti mogu se pojaviti jedino iz va e unutarnje stvaralaèke su tine s kojom neæete
moæi doæi u dodir ukoliko ste zasjenjeni detaljima svog posla.
Paradoks je u tome to, ako iz ivota elite izvuæi najvi e strasti, morate biti sposobni
odvojiti se od njega i biti ono to jeste. Strast i vjernost, ljubav i predanost,
vrijednost i ispunjenje - sve se to rada u bitku; to su znaèajke su tinskog jastva k
oje cvjetaju kad se oslobodite uske vezanosti. Za veæinu
289
nas, osoba koja nas je najvi e voljela bila je majka, ali ako o tome dobro razmisl
ite, taje ljubav èesto znaèila moæ i kontrolu. Kao dijete morali ste èiniti ono to vam je
majka rekla ili bi njena ljubav mogla nestati. "Ja sam ti majka, mora slu ati to ti
govorim" suprotno je od "Ja te volim i moja je najveæa sreæa da bude ono to ti eli bit
." Prva reèenica mo e nastati iz ljubavi, ali to nije ljubav koja lako dozvoljava sl
obodu.
Potrebno je naæi svoju slobodu, a to znaèi napustiti oèekivanja, prethodno zami ljene is
hode i egoistièna stajali ta. Zamislite dvije majke koje u predvorju supermarketa po
ku avaju smiriti dijete koje plaèem privlaèi pozornost svih. Jedna je majka ljuta i os
jeæa se neugodno; njen je osnovni motiv da sprijeèi dijete da ne napravi scenu, ali,
naravno, s malom djecom to ne pali. Kad su uznemirena, jednostavno su uznemiren
a. Njihovi osjeæaji njihov su svijet, a scena u javnosti njima ni ta ne znaèi. Dakle,
kad majka zapovijedi: "Dobro, sad prestani plakati. Prestani ovog trenutka!", di
jete zna da se o njegovim osjeæajima zapravo ne vodi briga i stoga se porièe njegovo
postojanje. Majka samo eli rezultat; ona eli da se dogaðaj odvija odreðenim smjerom.
Nasuprot tome, druga majka vidi da joj je dijete zaista uznemireno i ne brine ka
ko to izgleda drugima. Ona ne razmi lja o tome kako situacija djeluje na nju. Umje
sto toga, ona osjeæa istu uznemirenost i eli da dijete ponovno bude sretno. " to nije
u redu?" ka e ona, "Ne to te upla ilo? Ne brini, ja sam ovdje." Rijeèi koje rabi nisu b
itne - isto bi tako mogla na trenutak bez rijeèi prigrliti dijete i na taj ga naèin
utje iti. Kvantno mehanièko tijelo djeteta osjeæa da su njegovi osjeæaji zapa eni i prihvaæ
ni. Dakle, nema opasnosti, jer je pa nja njegove majke usmjerena na lijeèenje, a ne
samo na smirivanje neugodne situacije.
Va e kvantno mehanièko tijelo osjetljivo je kao i djeèje, i tu osjetljivost mo ete upora
biti da biste se vratili natrag k va em pravom jastvu koje postoji izvan i iznad t
e koæa va eg ivota. U to je, jo jednom, ukljuèena slika o sebi. Najosnovniji stav koji li
eèi je usmjerenost prema pravom jastvu, a ne prema slici o sebi. Kad ste usmjereni
prema sebi, tada rabite svoje osjeæaje, svoje potrebe i svoje vrijednosti kao ods
koènu toèku prema razini svog biæa gdje su asjeæaji, potrebe i vrijednosti veæ ispunjeni.
Jastvo ne postoji u aktivnosti, a ipak, paradoksalno, mo ete ga pronaæi kroz aktivno
st.
Ono æe se pojaviti kao tihi svjedok koji se odvaja od aktivnosti da bi je jednosta
vno promatrao. Tijekom bitke, vojnici èesto usred opasnih avantura isjete kako pos
taju mirni, nevezani promatraèi potpuno razdvojeni od lude
290
aktivnosti oko sebe. U svoje ime mogu reæi da ti trenuci nevezanosti imaju sljedeæe
znaèajke:
Osjeæam prisutnost svojeg tijela.
Disanje mi postaje vrlo profinjeno, gotovo nepomièno.
Mentalna aktivnost se smirila.
Ne osjeæam nikakvu prijetnju; osjeæam sigurnost pripadanja.
Svoj unutarnji svijet zapa am kao otvoreni prostor bez granica; umjesto daje usred
otoèena na posebnu misao, svijest se iri u svim smjerovima.
Prihvaæanje sebe teèe u okolinu. Ono to je "tamo vani" izgleda mi blisko, kao produ enj
e mene samog.
Ovo iskustvo jedinstva takoðer je i moja radna definicija ljubavi. Za veæinu nas lju
bav je osjeæaj koji dolazi i odlazi; ponekad je osjeæamo sna no, dok je drugom priliko
m uopæe ne osjeæamo. Ali su tina ljubavi nije osjeæaj - to je stanje bitka. Ili, da bude
m precizniji, to je stanje gdje ste u dodiru s bitkom. Netko tko zaista do ivljava
ljubav osjeæa se izuzetno stvarnim i ivim, bez potrebe da èini bilo to osim da postoj
i u ispunjenju ljubavi. Najveæa djelatnost ljubavi jednostavno je postojanje, a to
uopæe nije djelatnost. Upravo zbog toga je ljubav vrhunsko stanje nevezanosti, a
ipak donosi najveæe zadovoljstvo.
Da bi va plan akcije uspio, potrebno je pronaæi mjesto gdje æete moæi slobodno davati l
jubav. Sto otvorenije do ivite ljubav, u bilo kom obliku, bit æete bli i svojoj su tini.
Ljubav koja ne teèe uopæe nije ljubav; to je samo èe nja. Kad je rekao, "Slijedi svoje
bla enstvo," uva eni je mitolog Joseph Campbell ukazao na naèin na koji se ljubav izra a
va. Bla enstvo je ubor ljubavi u akciji, tijek bitka koji susreæe sebe i vraæa se natra
g u zadovoljstvu dodira. Ljubav eli pronaæi sebe, a kad je krug zavr en, bla enstvo teèe.
Zapitajte se, "Gdje se nalazi bla enstvo?", a zatim ispi ite korake koje mo ete poduz
eti da biste taj do ivljaj pojaèali.
Nemojte pomije ati ljubav sa zadovoljstvom. Mnogo vam toga mo e dati zadovoljstvo, a
da u tome, kao na primjer u gledanju televizije, ima malo ljubavi. Ljubav donos
i i zadovoljstvo, ali na vrlo temeljit naèin. Na primjer, dati obrok nekome kome j
e potreban èin je ljubavi koji donosi mnogo vi e zadovoljstva od gledanja televizije
, a istovremeno se kroza nj mo e mnogo nauèiti u smislu dijeljenja, suosjeæanja i razu
mijevanja.
Dakle, nemojte dopustiti da vas zavedu povr na zadovoljstva. Duboku radost i ushit
koji se nalaze u sr i ivota potrebno je pametno otkrivati. Kad ispi ete svoju listu,
vidjet æete da je mnogo dragih trenutaka bla enstva
291
zauvijek nestalo. Na primjer, nije moguæe ponoviti prvi osjeæaj zaljubljenosti u oso
bu za koju ste sada udati ili o enjeni. Meðutim, ljubav stalno otkriva nove dubine.
Kad budete ispisivali svoju listu, sjetit æete se kako ste se osjeæali kad su se rod
ila va a djeca, i u tom prisjeæanju krije se kljuè: ako odluèite da posegnete dublje u s
voj odnos s njima, va a djeca jo uvijek mogu biti izvor bla enstva. Ni ta nije tako va no
kao ponovno uspostavljanje veze s bla enstvom. Ni ta nije tako bogato. Ni ta nije tak
o stvarno.
Druga vje ba: "Biti ljubav" nasuprot "biti zaljubljen"
elio bih stanje ljubavi istra iti jo pomnije jer je to najsigurniji put k bitku. Dre
vni mudraci tvrdili su daje sve naèinjeno od svijesti, a kad svijest do ivimo u njen
om èistom stanju, bez nametnutih slika ili pretpostavki, tada smo do ivjeli ljubav.
Veliki bengalski pjesnik Rabindranath Tagore rekao je, "Ljubav nije puki nagon;
ona u sebi sadr i istinu koja je zakon." Stapanje ljubavi, istine i stvarnosti vel
ika je objava svijesti jedinstva, trenutka kad osoba zaista, u jednom dahu mo e reæi
, "Ja sam Sve," i, "Ja sam ljubav". Gledano s tog motri ta ljubav je stanje osjeæaja
koje je uvijek prisutno kad je èovjek savr eno usklaðen s dharmom, tijekom evolucije.
Biti zaljubljen nije jednako tome. Kad se zaljubite, otvara se put kojim se poti
snuti osjeæaji mogu povezati s drugom osobom. Ako je ljubav dovoljno duboka, druga
osoba izgleda idealna i savr ena ( to nema nikakve veze s njenim ili njegovim stvar
nim stanjem koje mo e biti prilièno nesavr eno i destruktivno). Meðutim, snaga ljubavi m
ijenja stvarnost, mijenjajuæi onog koji je zapa a. Za to se to dogaða i na koji naèin? U m
ozgu ljudi koji su zaljubljeni uoèen je porast odreðenih kljuènih neurotransmitera kao
to je serotonin. Meðutim, kemijske tvari samo su grubi pokazatelji. Jasno je da se
rotonin nije uzrok tome da se netko zaljubi; to je samo biokemijska osnova za ug
odne osjete koje zaljubljenost potièe.
Nizom zanimljivih eksperimenata psiholog s Harvarda David C. McClelland poku ao je
otkriti fiziologiju ljubavi. Grupa njegovih ispitanika gledala je film o Majci
Terezi i njenoj svakodnevnoj brizi za bolesnu i napu tenu djecu u Kalkuti. Film je
temeljito prikazao kako se izra ava ljubav. Tijekom gledanja filma, McClelland je
zapazio poveæanje odreðene tvari u imunolo kom sustavu - SIgA (salvary immunoglobulin
antigen); imunoglobulin-ski antigen u slini. Visoka razina SIgA u ljudskoj slin
i ukazuje na obrambenu reakciju tijela; poveæanje obrambene reakcije znakovito je
za ljude koji su se nedavno zaljubili. (Cini se da popularna izreka, "Ako se ne e
li prehladiti,
292
zaljubi se" prepoznaje upravo ovu povezanost izmeðu osjeæaja i fiziologije.)
Zanimljivo je da, nakon zavr etka filma kad su od ispitanika tra ili njihovo mi ljenje
o Majci Terezi, nisu svi smatrali da je njen rad pohvalan. Neki su imali primje
dbe jedne ili druge vrste, usmjeravajuæi se na razlike u religioznim uvjerenjima,
dok su drugi izjavili da su se osjeæali uznemireno gledajuæi djecu koja gladuju ili
pate od gube. Meðutim, svima je porasla razina SIgA; fizièka reakcija na ljubav bila
je sna nija od racionalnih stavova. To je navelo McClellanda da stavi pod znak pi
tanja jednu od najpoznatijih definicija ljubavi u modernoj psihologiji, koja sma
tra da je ljubav reakcija nastala kad dvoje ljudi jedno drugom ispunjava potrebe
. Prema toj definiciji ljubav ovisi o svjesnoj procjeni dobrobiti koje on ili on
a dobivaju iz meðusobnog odnosa. Meðutim, tijela njegovih ispitanika reagirala su na
mnogo dubljoj razini, dubljoj èak i od u itka.
McClelland je takoðer utvrdio da pozitivni uèinak na imunolo ki sustav gledatelja nest
aje sat ili dva nakon gledanja filma. Uèinak je bio najjaèi u ljudi koji su izjavili
da u vlastitom ivotu imaju sna an osjeæaj da su voljeni i da imaju sna ne veze s prija
teljima i obitelji. To znaèi da su neki ljudi sami po sebi veæ u stanju koje je povo
ljno za ljubav. Umjesto da je do ivljavaju kao prolaznu, oni je utjelovljuju kao s
voju znaèajku. Drugim rijeèima, reèenica prosvjetljenih mudraca, "Ja sam ljubav", pris
utna je u tim ljudima, makar i u manjem opsegu.
U èemu je razlika izmeðu ljubavi kao znaèajke i ljubavi kao prolaznog stanja? Cak se i
najstrastvenija zaljubljenost na kraju ohladi, ostavljajuæi iza sebe osjeæaj razoèara
nja da u ljubavi nema trajnosti. Razmi ljajuæi o tom problemu, McClelland se pitao to
je s do ivljajima opisanim u ljubavnoj poeziji. Ti se do ivljaji ne odnose na sebiène
koristi zaljubljenosti, veæ na nesebièno, vjeèno predanje. Da li je Shakespeare bio u
krivu kad je napisao,
"...Prava ljubav nije Ako se mijenja kad mijenu sretne, 1 krene vjerom kad nevje
ra bije. Ne! Ljubav kao svjetionik sjaje, Oluje gleda da nikad ne trene;"*
McClelland je znao i za sluèajeve navedene u psiholo koj literaturi kad su ljudi odr a
vali ljubavni odnos koji, glede bilo kakvih objektivnih dobrobiti,
* William Shakespeare: Sonet CXVI - Let me not to the marriage of thrue minds, p
reveo Danko Andelinoviæ, preuzeto iz Èitanke iz stranih knji evnosti, kolska knjiga, Za
greb 1976., str. 294.
293
nije imao smisla. Takvi su ljudi osjeæali duboku ljubav i predanost usprkos èinjenic
i da nije bilo racionalnog razloga za njihove osjeæaje.
McClellandu je sve to znaèilo daje ljubav stanje koje transcendira razum i èija je s
vrha do ivljaj ire zajednièke stvarnosti. U tom je smislu va na reakcija na smrt voljen
e osobe. Ukoliko se dvoje ljudi voli samo zbog toga to jedno od drugog ne to dobija
, njihova meðusobna ovisnost osnova je za ljubav. Smrt voljene osobe u tom sluèaju s
tvara veliki bol jer je veza nestala. Upravo se to mo e i primijetiti u stvarnim o
dnosima, ali je McClelland iz vlastitog iskustva osjeæao daje moguæe i ne to potpuno d
rukèije:
"Prema toj teoriji, smrt voljenog partnera morala bi uzrokovati sna nu patnju i bo
l. Meðutim, prije nekoliko godina moja je ena umrla od raka, a ja nisam reagirao na
taj naèin. Jako smo se voljeli, bili smo u sretnom braku èetrdeset dvije godine, od
gojili smo petero djece... a ipak, kad je umrla nisam osjetio onakav bol kakav z
ahtijeva teorija... Osjeæaj je bio mnogo bli i pjesnièkoj ljubavi. Osjeæali smo da smo d
io neèeg mnogo veæeg od nas samih - neèeg to nas je hranilo i podr avalo tijekom na eg dug
g zajednièkog ivota i to me nastavilo podr avati i nakon njene smrti."
Ovo je opis jednog koraka prema podruèju bezvremene ljubavi. Kad dvoje ljudi rabi
svoju ljubav kao ulaz u to podruèje, smrt voljene osobe ne zatvara vrata niti ne z
austavlja tijek ljubavi. Na kraju, sva ljubav dolazi iznutra. Sami sebe zavarava
mo kad mislimo da volimo nekog drugog; druga osoba je sredstvo kojim sebi dajemo
dozvolu da osjeæamo ljubav. Jedino vi sami mo ete otvoriti i zatvoriti svoje srce.
Moæ ljubavi da hrani i podr ava ovisi o na oj privr enosti prema njoj ovdje, "unutra".
Va no je govoriti o ljubavi, misliti o njoj, pokazivati je i ohrabrivati. Da biste
to pretvorili u vje bu, odluèite èiniti sljedeæe:
1. Mislite o ljubavi. Prisjetite se ljubavi koju ste dijelili sa svojim roditelj
ima, prisjetite se trenutaka kad ste je izrazili svojim roðacima i prijateljima. R
azmislite o tome to je to to ukazuje na ljubav kod osobe s kojom je trenutno najvi e
dijelite. Èitajte ljubavnu poeziju, na primjer Shakespeareove sonete, ili spise o
ljubavi, na primjer one u Novom zavjetu ili himne predanosti u Rig Vedi.
2. Govorite o ljubavi. Izrazite svoje osjeæaje izravno
294-
osobi koju volite. Ako to ne mo ete uèiniti rijeèima, napi ite pismo ili pjesmu. Ne mora
te ga poslati; vje ba je za vas, da biste potaknuli stanje ljubavi u svakoj stanic
i svog tijela. Meðutim, bolje je da ga po aljete, jer æe vam se tako izrazi ljubavi vr
atiti. Nemojte dopustiti da se va a ljubav uzima zdravo za gotovo. Ostavite poruku
za svog dragog ili dragu u njegovom ili njenom d epu ili na kuhinjskom stolu.
3. Pokazujte ljubav. To se mo e na mnogo naèina. U na em je dru tvu bliskost poistovjeæena
sa seksualno æu, ali èin ljubavi je takoðer i pomoæ beskuæniku i bolesnom, iskreni komplim
nt ili poruka zahvalnosti i pohvale. Ljudi vole èuti da ih se voli i cijeni, a ako
tra ite moguænost da ispunite njihova oèekivanja, njhova æe se zahvalnost u va oj fiziolo
giji zauzvrat odraziti kao bla enstvo.
4. Ohrabrujte ljubav. Kao roditelji èesto poduèavamo na u djecu da je otvorena osjeæajno
st i iskazivanje ljubavi u redu za dojenèad i malu djecu, ali ne i za starije. Tij
ekom poduèavanja dobrom pona anju èesto stvaramo procjep; ljubav je preosjetljiva i pr
e-stidljiva da bi ga nadrasla. Nameæemo taj osjeæaj razdvojenosti na oj djeci jer je o
n bio nametnut nama. Prièa o gotovo svakom od nas prièa je o ljubavi koja èeka da bude
izmamljena, o osjeæajima koji èekaju u ti ini jer se pla e pojaviti na povr ini.
Dakle, neka va a du nost bude da onima oko sebe dozvolite ljubav. Ohrabrite njihove
osjeæaje pokazujuæi im svoje, bez obzira to biste mogli dobiti zauzvrat. Stvarna ljub
av potpuno je zadovoljna pukim tijekom prema onom to voli; ako se ljubav vrati, t
o poveæava radost, ali to se ne zahtijeva niti je potrebno. Rijetka je ljubav koja
nema skrivenih motiva - sve psiholo ke teorije zasnovane na sebiènoj ljubavi potvrðen
e su onim to vidimo oko sebe. Ali èak je i najsebiènija i najzahtjevnija ljubav - lju
bav. To je kap iz oceana i, ako je ohrabrite, mogla bi nabubriti i ponovno posta
ti ocean.
Obrazovanje u ljubavi poèinje u trenutku, a zavr ava u vjeènosti. Pokreæe je osjeæaj drago
sti, a zavr ava u miru koji pripada samom bitku. Svojim je stihovima Halil D ubran i
zrazio ovu istinu:
295
"Ipak, bezvremeno u vama svjesno je bezvre-menosti ivota,
I zna da je juèer samo dana nje sjeæanje a sutra dana nji san.
I da ono to pjeva i razmi lja u vama jo prebiva u granicama prvog trenutka koji je r
azbacao zvijezde po svemiru. "*
Rabite ljubav kao svoje ogledalo bezvremenosti; neka ona hrani va u sigurnost da s
te iznad promjene, iznad sjeæanja na juèer i snova o sutra. Bezbrojni su naèini otkriv
anja svog pravog bitka, ali ljubav nosi najsjajniju baklju. Ako je slijedite, vo
dit æe vas izvan ogranièenja starosti i smrti. Izaðite iz kruga vremena i pronaðite se u
krugu ljubavi.
Halil D ubran: Prorok, Grafièki zavod Hrvatske, 1987., str. 51. s engleskog preveo M
arko Grèie
INDEKS
Abhazija (Rusija), 207
Adrenalin, 24, 39,139
Aerobni kapacitet, 116
Ajurveda, 240
Aktivno upravljanje, 230
Alkohol, 65, 87, 88, 89,124,130,151,
161,179,185,188,191,192, 226,
228, 244, 246 Alzheimerova bolest, 217-221 Ambicija, 179
Anabolièki metabolizam, 140,146 Angina pektoris, 25,122 Anksioznost, 73, 77-78,136
,168 Anoreksija, 56-57 Antioksidansi, 113-115 Apana Vata, 241 Artritis, 66-67
Autonomne funkcije, 98,138
Backster, Cleve, 126-127 Baltes, Paul, 223
Baltimorsko longitudinalno istra ivanje
starenja, 227-229 Bazalni metabolizam, 117 Bebe, 18-19, 30,131 Besmrtnost, 193-1
94, 279 Beta blokatori, 87 Beznaðe, 42 Bezvremenost, 264-265 Biofidbek, 22, 98 Bio
lo ka starost, 68-73
Biomarkeri (Evans i Shaw), 116 Biomarkeri, 116-119 Bioritmovi, 132-135 Bla enstvo,
290 Bohr, Niels, 16, 34 Bol, 23-24 Bore, 112-113 Bortz, Walter M., 84 Budizam,
tibetanski, 83
Calment, Jeanne Louise, 198 Campbell, Joseph, 290 Carrel, Alexis, 200 Centriranj
e, 285-286 Chi, 234
Cirkadijski ritam, 134 Cornaro, Luigi, 192 Couch, Redden, 276
Èvrsta tjelesna masa, 118
Davies, Paul, 109 Degenerativni poremeæaji, 226 Dehidracija, 88-89 Dendriti, 220
Depresija, 29, 78-79, 88, 167-169, 236 Destrukcija, 109, 273, 281 Dharma, 277-27
9, 281
DHEA (dehidroepiandrosteron), 150-152
Diferencijacija, 202
INDEKS
Dijabetes, 140, 228
Dinamièna ne-promjena, 109-110,134
Disanje, 236-237
tijelo, 239
vje be, 49
vje ba irenja svjetla, 239-240
i Prana, 236-237 Diuretici, 88 Djelotvornost, 134 Djetinjstvo, 56
smrtnost, 224-225
ponovni do ivljaj djetinjstva, 286
DNK, 30, 108-109, 112,162, 273-274
o teæenje, 107
inteligencija, 22-23
i dugovjeènost, 201-204, 206-207
samoobnavljanje, 110-111 Dopamin, 25-27 Doruèak, 123 Dossey, Larry, 28 Dru tvena pot
pora, 58-59 Dugovjeènost II (Rosenfeld), 178
Dugovjeènost, 173-246 u Abhaziji, 207-216 starenje mozga, 219-223 i prehrana, 184-
188 i DNK, 201-204 i vje banje, 182-184 i genetski in enjering, 204-207 kao cilj, 18
8-195 medicinska ogranièenja, 224-227 i èovjek, 189 savjeti za, 192 i senilnost, 217
-219 i Vata faktor, 240-246 i te ina, 181-182 i ene, 190
Duh, 15,152-156 vidi takoðer Mozak
Duhovnost, 152-156
297-
Dulji ivot (Ernest), 191 Dunbar, Flanders, 73 Dychtwald, Ken, 129
Eaton, S. Boyd, 57, 186-187 Eccles, John, 20 Ego, 72
Einstein, Albert, 16,17,19, 34-35,
206,250, 252-253, 265-269, 279 Elektromagnetizam, 48 Emocije, 167-170
i artritis, 67
ciklus emocija, 168
do ivljaj i povjerenje, 284-285
razine emocija, 165-166
i Prana, 235 Emocionalni dug, 157 Emocionalno slobodan (Viscott), 157 Endorfini,
24-25 Energija, 22-23, 33, 90 Entropija, 23,107-170,155-156
i tjelesna inteligencija, 126-138
pobijediti entropiju, 107
i vje banje, 116-119
vje ba prevladavanja entropije, 157-
161
suprotno entropiji, 108-110 Epidermalni èinitelj rasta, 221 Erikson, Erik, 233 Ern
est, Maurice, 191 Evans, William, 116-119 Evolucija, 108
Faktor Metuzalem (Georgakis), 208, 214 Fobije, 60
Frustracija, 143-146, 254 Genetika, 61-62,174, 204-207 Georgakis, Dan, 208, 213-
214 Glaser, Jay, 150-151
298
Gluhoæa, 57
Glukokortikoidi, 140-141,146-147,151 Glukoza, 23, 126 Groznica, 187 Gustoæa kostij
u, 119 Gutmann, David, 230
Hayflick, Leonard, 194-195, 200 Hayflickovo ogranièenje, 201-204, 205 Heisenberg,
Werner, 17 Hesse, Herman, 43-44,165 Hipertenzija, 57, 87-88,135-137,142 Hipotiro
idnost, 86
Hokusai (japanski umjetnik), 130-131 Hormon rasta, 31-32, 203-204 Hormoni, 61-62
,138, 146-147 Hranjenje, 131
Identitet, 40, 265
Imunoglobulinski antigen u slini (SIgA),
291-292 Imunolo ki sustav, 134, 289 Indija, 24,195, 217 Institucionalizacija, 63 I
nteligencija, 24, 41, 91, 109, 232-233
tijela, 23, 31-32, 43,126-138, 205-
206
stanièna, 98
otpornost prema propadanju, 153 i dugovjeènost, 188-189 u poznim godinama, 220-223
pravila koja upravljaju unutarnjom inteligencijom, 132-133 univerzalna, 33-35 I
nterleukin-2, 30
Iskustvo, 29-30, 39, 45, 55-56, 265 Isumi, Shigechiyo, 198 Izbor, 56-58
vidi takoðer Slobodna volja
Izvr itelj ljubavi (Yalom), 257
Jewett, Stephen P., 179 Jezik, 128-129 Joga, 148-149, 237
Kalorije, 210,
ogranièenje kalorija, 192-196
beskorisne, 195
vidi takoðer Prehrana Kaos, vidi Entropija Katabolièki metabolizam, 140-146 Kemotera
pija, 133 Keratin, 274-275 Ko a, 112-113 Kolagen, 112-113 Kolesterol, 57,113,182-1
84, 228 Konaèni izlaz (Humphry), 276 Kontrola, 143-145
upitnik, 158-161 Korisnost, 88-89 Kortizol, 146-148 Kozmièki nacrt (Davies), 109 K
ra, Siegfried, 217-218 Krishnamurti, J., 34, 260 Krivnja, 168, 169 Kronobiologij
a, 133-135 Kronolo ka starost, 68 Krutost, 56
Krvni pritisak, 116,136 Kvantna fizika, 16, 18, 35-36 Kvantni prostor, 45-48 Kva
nto polje, 17
obavijesni sadr aj kvantnog polja,
31-32
izvor kvantnog polja, 267-268 Langer, Ellen, 88-90 Lazuria, Khfaf, 208, 211-213
INDEKS
Leaf, Alexander, 210, 211-213, 216 Lijekovi, recepti, 86-87, 226 Lindgren, Anna,
69 Ljubav, 165-166, 236, 278-279, 291-295
Ljutnja, 168, 237
Maharishi Mahesh Yogi, 152, 276 Mantra, 148-149 Masno tkivo, tijelo, 117,118 Mas
t, hrana, 121 McClelland, David, 291-293 McKay, Clive, 192 Medicina i smisao (Do
ssey), 28 Meditacija, 21, 37,148-151, 234, 264, 283
Memorija, 77-78, 220-221, 259, 264-265
Mentalno zdravlje, 78-79, 81-82, 188-
189, 228 Metabolizam, 23,140
bazalni, 117
toèka ravnote e, 193 Mi iæna masa, 117,118-119,141, 228 Mirovina, 21, 209, 275-276 Mit o
senilnosti (Kra), 217-218 Mladost, 129-130 Motorne jedinice, 119 Mozak, 39-40,
219-224
vidi takoðer Duh Mudrost, 221-222
Naèin ivota, 80-82,123-125,174
Namjera, 26-27, 91-92
vje banje namjere, 95-96 povratna obavijest, 103-104 i polje, 100-104
kao poticaj za preobrazbu, 99-103 Nasilje, 34
299 ¦
Navika, 45-46, 86, 90 Ne-promjena, 38-40,155, 276
vidi takoðer Promjena; dinamièna
ne-promjena Needleman, Jacob, 249-250 Neodreðenost, 154-155,157-170 Nepredvidljivo
st, 143-146 Neprianjanje, 288-289 Neprijateljstvo, 253 Neugaten, Bernice, 81 Neu
hranjenost, 193-194 Neuroni, 220-221 Neurotransmiteri, 230 Niwa, Yukie, 114 Noæni
radnici, 134
O teæenja pri roðenju, 187 Oèekivanje, 145 Obavijest, 22-23, 33, 90
tijelo kao, 127-132
kvantnog polja, 31 Obrazovanje, 189 Odmor u krevetu, 120-121 Odmorna budnost, 14
9-150 Odom, Belle, 173-174 Odvajanje, 33-35 Odvojenost, 278-279 Omjer kolesterol
/HDD, 117, 119 Onkogeni, 274-275 Operacija, 133 Opijenost sobom, 72-73 Opra tanje,
169 Ornish, Dean, 184,194 Osjeti. Vidi Svijest; zapa anje Osjetilnost, 152 Osler,
William, 121-122 Osnovno uvjerenje, 32 Osobnost tipa A, 34-35, 253
300
Osteoporoza, 67,118,120 Otpor, 157, 165 Ovisnost, 226
Pa nja, 91-92
i emocije, 168
vje banje pa nje, 94-97 Paleolitski recept (Eaton), 57-58, 186-
187
Parkinsonova bolest, 25-27, Pèele, 273-274 Pearson, Durk, 114 Penjanje uz stepenic
e, 183-184 Pfeiffer, Eric, 81, 189-190 Placebo, 26 Poligraf, 126-127 Post, 192-1
93,194 Postojana stvarnost, 38-40 Postojanje, 251 Postporodajna depresija, 78 Po
thranjenost, 87 Prana, 24, 234-237 Prana Vata, 240-241,244 Pranajama, 237, 239-2
40 Prehrana, 122, 209-210
i dugovjeènost, 184-188
i Prana, 235
primitivna, 186
tipièna amerièka, 187
i neravnote a Vate, 245 Preraðena hrana, 186-188 Prihvaæanje, 157 Prilagodljivost 73-7
7,158,178 Primitivni narodi, 57-58 Priroda, 283-284
Produ enje ivota (Pearson i Shaw), 114 Progerija, 109-110 promjena, 18, 32, 35-36,1
55, 276 kontrola promjene, 38-40
vidi takoðer i Ne-promjena Psiholo ka starost, 68-73
Psihosocijalna patuljatost, 31-32 Psihoterapija, 78-79 Pu enje, 87-89,124-125,145,
226
Rad, 82,119, 208-210 Radost, 130, 237
Rak, 27-28, 58, 134, 187-188, 202, 224-225,274-275
Rama, Swami, 40-41
Ravnote a, 94,110,132-135 odr avanje ravnote e, 126-127 vrijednost ravnote e, 120-125
Reakcija borba-bijeg, 139-140
Redovnost, 124-125, 244-245
Reed, Arthur, 198
Reumatoidni artritis, 67
Rig Veda, 279-280
RNK, 22-23, 29-30
Rokovi, 254
Rosenberg, Brian, 116-119 Rosenfeld, Albert, 178, 200 Rutina, dnevna i radna, 72
-73
Samana Vata, 240 Samoodnosnost, 286-288 Samoostvareno stanje, 156 Samostalnost,
179, 185-186, 214-215 Samoubojstvo, 276 Samovrijednost, 88-89 Schrodinger, Erwin
, 34 Seksualna aktivnost, 228-229 Selye, Hans, 141
Senilnost, 23, 87-88,131, 140-141,
217-219 Serotonin, 230
Shankara (indijski mudrac), 57
INDEKS
301
Shaw, Sandy, 114 Siddhartha (Hesse), 43-44, 165 SIgA. Vidi Imunoglobulinski anti
gen u slini
Sindrom neuporabe, 84
Slika o sebi, 154,181-182, 265, 286-
287, 290 Slobodna volja, 147-148,155, 289 Slobodni radikali, 107, 110,112-115 Sm
rt na obljetnicu, 275 Smrt, 250-252, 254
kao uvjerenje, 251
strah od smrti, 251, 268, 269
kao privid, 270-273
iznenadna neobja njiva, 144
korist od smrti, 273-280 Snaga, 117 Sol, 187-188 Soule, Mary Ann, 215 Spavanje,
123,149-150 Spiegel, David, 27 Spontanost, 263-265 Srèane bolesti, 57, 58,117-118,
121-
122, 187-188,194,225-226 Sredstva za smirenje, 87-89 Stanice, 21-22,111,127-128
i rak, 202
dugovjeènost stanica, 200-201 obnavljanje stanica, 139 starenje 18, 274 ubrzavanje
, 70 i automatski proces, 21-22 i svijest, 27, 29 uvjerenja o, 61-62 studija sluèa
ja, 85-92 satovi, 146-147, 205 evolucijska svrha, 64-65 i beznadnost, 42 i namje
ra, 26
i gubitak toèke ravnote e, 135
i meditacija, 37-38 tajna, 65-67 brzina, 19, 23-24 mr nja prema, 129 i vrijeme, 36
i svijest jedinstva, 33-35 vidi takoðer Smrt; dugovjeènost Stogodi njaci, 173,178 Ame
rikanci, 216 Hrvati (samo u prijevodu), 216 zdravstveni standard stogodi njaka, 17
9
fizièke znaèajke stogodi njaka, 179-180
psiholo ke znaèajke stogodi njaka, 180-181
Strah, 24-25, 33-34, 39, 232, 237, od smrti, 250-251, 268, 269, 272-273
Stres, 34-35, 77-78,136-138,139-140 posljedice stresa, 140-141 opadanje reakcije
, 140-141 otapanje, 162-163 i hormoni, 146-148 potaknuti, 143 tumaèenje stresa, 14
3-146 upravljanje stresom, 142 i meditacija, 148-151 sjeæanje na, 137-138,144-145
stupnjevi stresa, 141-143, 162 i Vata, 244-245
Stvarala tvo, 229, 281
vje banje stvarala tva, 281-291 Stvarnost, 35-38 Sugestije, snaga, 25-26 Superkijazm
atièna jezgra, 205 Superprostor, 266-267
Svijest jedinstva, 33, 39-40, 154, 234, 287-288,
Svijest, 27-29, 39,153,165, 255 i prilagodljivost, 73
302
uvjerenje i biologija, 60-64
i kontrola ivota, 40-45
i dharma, 278
vje banje svijesti, 93-104
kao uèinak polja, 83-85, 97-98
i privid da nema izbora, 56-59
èista svijest, 149
odreðivanje svijesti, 50-51
i obrtanje procesa starenja, 90-92
pomak u svijesti, 90-92
i tri èovjekove starosti, 68-73
ogranièena vremenom i bezvremena,
250, 260-265, 276-277
transcendentalna, 37
vidi takoðer i Zapa anje
eæer, 186-188
Tantra, 83
Tao Te Ching, 55
Tarkhil, Markhti, 210
Te ina, 181-182
Temur, Vanacha, 209
Teorija jedinstvenog polja, 266-268
Thomas, Lewis, 14, 217-218
Ti ina, do ivljaj, 283
Tijelo, 152-156,158
vje be disanja, 239
sastav, 22-23
kao obavijest, 127-131
inteligencija tijela, 23, 32-33, 43,
127-138, 205
kao metabolizirano iskustvo, 257-260
glazba tijela, 132-135
fizièko tijelo, 255
predrasude o tijelu, 154
kvantno mehanièko, 254-260, 289
regulacija tjelesne temperature, 116
vidi takoðer Veza duh-tijelo Tolerancija na krvni eæer, 117 Transcendentalna meditaci
ja, 37,148-
151, 245 Trovanje steroidima, 148 Tumaèenje, 143-146, 161-164
U itak, 168-170 Uèenje, 29-30, 32, 84 Udana Vata, 240 Udobnost, 133 Umor, kronièni, 88
Unakrsno povezivanje, 113 Usamljenost, 174 Uvjerenje, 32, 60-64, 86 Uvjetovanje
, 13, 56-58
Vaillant, George, 77-78, 81 Val starosti (Dychtwald), 129 Vata, 240-246
neravnote a, 241-243
smirivanje, 244-246 Vegetarijanstvo, 191 Veza duh-tijelo, 24-27 Viscott, David,
157-158,167 Vitamini, 88 Vjana Vata, 240 Vje banje, 61, 67, 84-85
ravnote a u vje banju, 119-122
i entropija, 116-119
i dugovjeènost, 182-184
i Prana, 235 Vjenèanje, 71
Vrijeme, 14, 35-38, 91-92, 154, 250, 252-253
i svijest, 260-268 metabolizam vremena, 252-267 pritisak vremena, 38, 254-255 up
itnik, 261-263 bolest, 37
svladavanje pravocrtnog vremena, 265-268
INDEKS
Walford, Roy, 193-194, 201 Wallace, R. Keith, 149-150 Watts, Alan, 264-265 West,
Michael, 204-207 White, Paul Dudley, 122
Zadovoljstvo ivotom, 81 Zadovoljstvo poslom, 71 Zagaðenje bukom, 141-142
Zapa anje, 17-44, 264-265 i svijest, 27-29 i kontrola promjene, 38-40 vje banje zapa a
nja, 45-51 kao nauèena pojava, 29-31 i objektivni svijet, 20-22 zadovoljstva, 141
stresa, 35 i vrijeme, 35-38
i univerzalna inteligencija, 33-35 vidi takoðer Svijest
303
Zavisnost, 215
vidi takoðer Samostalnost
Zdravstveni tro kovi, 224, 226-227
Zlouporaba lijekova, 226
alost, 145, 237, 272
ene, 123-124,190, 215-216
ivèani èinitelj rasta (NGF), 221
ivèani sustav,14, 20, 22, 84
ivotni vijek, 64, 66,110, 147-148 prosjeèni amerièki, 224 i naèin ivota, 124-125 maksima
lni i prosjeèni, 198-200 predviðanje ivotnog vijeka, 70-71 vidi takoðer Dugovjeènost
Yalom, Irvin, 257-260
Knjige mo ete naruèiti na adresi nakladnika:
Dvostruka Duga d.o.o.
p.p. 184 HR-40001 Èakovec
ili telefonom 040 347 343 www.dvostrukaduga.hr e-mail: info@dvostrukaduga.hr
Dosada nja izdanja Dvostruke Duge:
Biblioteka JUPITER
A. P. Kezele: Stvaranje sreæe (1995., 2000., 2002.) Deepak Chopra: Tijelo i duh, r
ijeka vjeènosti (1995., 2002.) John Douillard: Tijelo, duh i port (1996., 2000.) A.
P. Kezele: Skrivene poruke, skrivena znaèenja (1996., 1999., 2001.) Deepak Chopra
: Put do ljubavi (1998., 2000.) D. Epstein: Dvanaest stupnjeva iscjeljenja (1998
.) A.P. Kezele: Tajne indijske astrologije (1998., 2001.) Hanna Kroeger: Zdravlj
e iz prirode (1999.) Caroline Myss: Anatomija duha (1999., 2000.) A.P. Kezele: U
mjetnost davanja (1999., 2002.) A.P. Kezele: Moj put do èarolije (2000.) Caroline
Myss: Za to se ljudi ne iscjeljuju (2001.) Deepak Chopra: Kako spoznati Boga (2001
.) A.P. Kezele: Vastu - dobri duh prostora (2001.) A.P. Kezele i A. Hampamer: In
tegralna meditacija (2002.) Caroline Myss: Izaberimo zdravlje (2002.)
Biblioteka AQUARIUS
Rene Erdos: Indijski gost (1996.) Deepak Chopra: Povratak Medina (1997., 2002.)
M.S. Peck: Na Nebu kao i na Zemlji (1997.) Daniel Quinn: Ishmael (1997., 2001.)
A.P. Kezele: Maitreya (1997., 2001.) James F. Twyman: Poslanik svjetla (1998.) A
.P. Kezele: Anðeo pod maskom (1998.)
Mario Morgan: Tihi zov Australije (1999.)
Daniel Quinn: Prièa o B (1999.) Dan Millman: Put mirnog ratnika (2000.) Mario Morg
an: Poruka iz Zauvijek (2001.) Malidoma Patrice Some: Afrièka inicijacija (2001.)
A.P. Kezele: Èarobnica (2002.)
Biblioteka AURORA
Deepak Chopra: Sedam duhovnih zakona uspjeha (1996., 2000., 2001.) Deepak Chopra
: Put èarobnjaka (1997., 2002.) A.P. Kezele: Intuicija - mudrost pravoga izbora (1
997., 1999.) Louise L. Hay: ivot! (1997., 1998., 1999.) Louise L. Hay: Moæ ene (1998
.) Deepak Chopra: Sedam duhovnih zakona za roditelje (1998.) A.P. Kezele: Sedam èa
kri, sedam stanja svijesti (1999., 2002.) Wayne W. Dyer: Ostvarite svoju sudbinu
(1999., 2002.) A.P. Kezele: Kozmièka proslava (2001.)
Biblioteka ZNANOST NOVOG VREMENA
M. Fox & R. Sheldrake: Fizika anðela (1999.) Daniel Quinn: Izvan civilizacije (200
0.) F. David Peat: Sinkronicitet (2000.) Gary Zukav: ivot du e (2002.)
Biblioteka SAVR ENO ZDRAVLJE
Deepak Chopra: Savr ena te ina (1996.) Deepak Chopra: Savr ena probava (1996.) Deepak
Chopra: Odmorno spavanje (1996.) Deepak Chopra: Neogranièena energija (1996.) Deep
ak Chopra: Prevladajte ovisnost (1997.)
A.P. Kezele: Zdravlje s neba (2000.) A. Hampamer: Ajurveda za svaki dan (2001.)
Ostala izdanja
A. P. Kezele: TM-Korak naprijed (1994.) A. P. Kezele: Istina u pjesmi (1994.) Ad
rian B. Smith: Kljuè za kraljevstvo nebesko (1994.) A. Hampamer & K. Kezele: Nova
kuharica (1995., 1997., 2000., 2001.) A.P. Kezele: Kratki pregled novih misli ko
je mijenjaju svijet (2000.) A.P. Kezele: Savr ena ljubav 1. dio (2000.) A.P. Kezel
e: Dupinov san (2001.)
Nije u prodaji
A.P. Kezele: Trojedna - o ljubavi i vjeènosti (1996.) A.P. Kezele: Velièanstveni Sat
urn (1998., 1999., 2000., 2001.)
Dvostruka Duga je nakladnièka kuæa posveæena izdavanju knjiga koje istra uju moguænosti èov
ekova duha i tijela, ukazuju na blizak odnos èovjeka i prirode te naèine putem kojih
mo emo saèuvati dragocjeni planet na kojemu ivimo. elite li ubrzati svoju evoluciju i
sudjelovati u stvaranju boljeg i sretnijeg svijeta - ovo su knjige za vas!
Bilo da se radi o duhu, tijelu ili okolini, uvijek postoje mjesta koja je potreb
no istra iti i vje tine koje je potrebno nauèiti. Napuci i savjeti - Biblioteka JUPITE
R.
Biblioteka
Biblioteka AQUARIUS posveæena je romanima. Prièe, parabole, legende i mitovi - mudro
st se oduvijek prenosila ba tako.
AQUARIUS
U trenucima kad je potrebna podr ka i vizija, knjige iz Biblioteke AURORA bit æe izv
or nadahnuæa, poput zvijezde èije ime nose.
BIBLIOTEKA
Diblioteka
J^^-^^ilT** Uzbudljivo istra ivanje podruèja u kojem se susreæu znanost i duh! Kr
ijige koje spajaju objektivno i subje-ktivno te tako ocrtavaju put u novo tisuæljeæe
- tisuæljeæe ""ZNANOST duhovnog razvoja.
NOVOG VREMENA
BILJE KE
BILJE KE
i
i
i
Mi nismo rtve starenja, bolesti i smrti. To je dio scene, a ne promatraèa -vidioca
otpornog na bilo koji oblik promjene. Taj vidjelac je duh, izraz vjeènog bitka.
Dr. Deepak Chopra

Chopra, Deepak-Tijelo I Duh

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Chopra, Deepak-Tijelo I Duh

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Fizièki je svijet - ukljuèujuæi i na a tijela - reakcija promatraèa.

Mi stvaramo svoja tij

ODMOR STRES ODMOR

ODMOR STRES ODMOR

ODMOR STRES SMRT

You might also like