You are on page 1of 51

GDE SMO MI, BORANI?

Da li imamo svoje želje i brige - ili živimo tuđe živote!


Poštovane komšije i sugrađani,

Našem gradu je neophodan savremeni model ekonomskog opstanka i razvoja, koji se ne


bazira na potrošnji, već na investicijama (u revitalizaciju postojećih i razvoju novih
lokalnih proizvodnih, uslužnih i trgovačkih kapaciteta), koje podstiču izvoz zdrave lokalne
ekonomije. Do stabilizacije i jačanja standarda građana zajednice, možemo doći samo ako
izvedemo uspešnu reformu strateških lokalnih prioriteta i povećamo udeo privatnog sektora
uz smanjenje javne administracije. Ako to ne uradimo dovoljno brzo, onda nećemo moći da
dostignemo zdravu stopu rasta i smanjimo nezaposlenost, što nam je sve neophodnije na
putu integracije naše lokalne zajednice i države. Što su lokalne reforme sporije, niži je rast i
ekonomija je manje spremna za tržišta izvan lokalne zajednice. Ciljeve koje je postavila
,,Evropa u Lisabonu,, 2000. godine, čiji deo želimo da budemo, nalažu da 70% lokalnog
stanovništva od 15-65god. treba da bude zaposleno. Ova grupa stanovništva u Boru,
trenutno ima ispod 60% prihoda (više od polovine su penzioneri). Ako želimo da
dostignetemo potreban nivo, moramo zaposliti bar još 10.000 naših sugrađana i komšija do
2020.godine, pri čemu toliko radnih mesta ne možemo stvoriti u politizovanom i
nerentabilnom javnom sektoru i protekcionističkom RTB-u, već samo u zdravom razvojnom
ambijentu i profitabilnom privatnom sektoru. Osim što javni deficit moramo smanjiti i
restruktuirati javne potrebe i aktivnosti, sredstva iz lokalnog budžeta moramo usmeravati u
razvoj lokalne infrastrukture i podršku ekonomskim inicijativama malih privatnih i
porodičnih biznisa u gradskim i seoskim područjima naše zajednice.

Analize stanja, strateška i savramena razvojna opredeljenja, kratkoročno i dugoročno


viđenje Bora u procesima ekonomskog razvoja i integracije, koji su pred svima nama u
javnom dijalogu i partnerstvu lokalne zajednice, objavljivana su u predhodnom periodu
(Novembar 2009 - April 2010) preko jednog od najposećenijeg portala našeg grada -
htpp://www.bor030.net , sa isključivom željom da budemo pozitivniji i drugačiji građani
Bora. Obzirom da je tekstove i dokumente, prilikom posete portala do danas (Maj
2011.godine) pratilo preko 20.000 posetilaca, integrisani su u jedinstven dokument, koji će
sve dobronamerne građane podsećati na decenijski period koji smo ,,zajedno preživeli u
gradu,, u nadi, da se identično stanje beznađa u Boru nemože više ponavljati (jer je već
viđeno, godinama unazad, nekoliko puta), s hipotetičkom porukom, svima nama u gradu -
GDE SMO MI, BORANI? Ipak, pozitivnim događajima koji ,,svakodnevno putuju do Bora i
koje smo oduvek očekivali od drugih,, moramo odlučnije poći u susret, sa mnogo više
pozitivne želje, energije i radnog elana.

Zato je i otvoren novi blog BorskiEkonomskiForum - htpp://www.borefor.wordpress.com


(koji savremenim pristupom afirmiše, našu lokalno-globalnu ekonomsku problematiku), na
kome će njegovi posetioci – komšije, sugrađani, prijatelji i partneri zajednice, moći u skladu
sa standardnim pravilima blogovanja, izražavati svoje konstruktivne i dobronamerne
stavove i sugestije (komentare, tekstove, vizije...) i sadržajno diskutovati u javnom dijalogu.

Bor, Maj 2011.godine Goran Stojanović

2
Ljudi se motivišu idejom, koja je viša od njih samih
i koja čini njihov život i rad smislenijim
ponedeljak, 23 novembar 2009, 03:54, Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1066-ljudi-se-motivisu-idejom-koja-
je-visa-od-njih-samih

Šta mogu da saznam? Šta moram da uradim? Čemu mogu da se nadam?


(Immanuel Kant, 1781)

Navedenim tekstom želim da ukažem na potrebu i neophodnost utvrđivanja strateških ciljeva i zadatka
svih građana Bora, podstičući duh zajedništva, oslanjajući se na vlastite resurse i mogućnosti.
Građanskim inicijativama i zajedničkim pristupom u rešavanju lokalnih problema, potrebno je stvarati
prepoznatljive ekonomske i društvene vrednosti unutar zajednice, u skladu sa definisanim strateškim i
akcionim planovima. Na navedeni način moguće je, integrisati planske aktivnosti i razvojne interese sa
zajednicama i regijama, koje imaju identične ciljeve na nacionalnom i internacionalnom nivou.

Zašto je Bor idalje u stanju ,,projekta,,? Kako je moguće, da jedan takav grad, sa privrednim
gigantom Rudarsko Topioničarskim Basenom, koji je predstavljao simbol razvoja posleratne
Jugoslavije i savremene Srbije, idalje nezna u kom pravcu će se ekonomski i infrastrukturno
razvijati, dok se njegovi građani i dalje dele oko uloga i odnosa, koje treba uspostaviti unutar
lokalne zajednice i njene savremene integracije. Nijedan drugi grad u Srbiji, nije uveden u
toliko beznadežnih projekata, u tako kratkom periodu.

Naravno, veliki deo naših sugrađana neće se složiti s ovakvom ocenom, naročito oko razvojne
prošlosti Bora. Ipak, realna činjenica je, da se oko odgovora na pitanja: Zašto nam nije dobro i
šta trebamo zajednički uraditi da bi nam bilo bolje, moramo svi, više potruditi. Ovakve
analize, planske aktivnosti i njihova realizacija, ukazale bi nam na alternativne mogućnosti
ekonomskog opstanka stanovništva i lokalne zajednice.

Podsticanjem ekonomskog razvoja u javnom, privatnom i sektoru inicijativa svih meštana


lokalne zajednice, uspostaviće se partnerstvo kroz saradnju i pristupiti lokalnim rešenjima sa
zajedničkim ekonomskim izazovima pojedinaca i grupa, omogućavajući svim meštanima
zajednice da efektivno koriste svoju i udruženu radnu aktivnost, pravne i ekonomske oblike

3
poslovanja sa razvojnim karakteristikama zajednice, realne ekonomske vrednosti i ostale
resurse zajednice, u postizanju svojih strateških razvojnih prioriteta.

Pričali smo i slušali mnogo, analizirajući ekonomiju naše lokalne zajednice. Kada postavimo
pitanje naše perspektive, kada počnemo da razmišljamo ,,mimo živog blata u našem gradu,,
veoma brzo dolazimo do konstruktivnih sadržaja, pravih ideja i kažemo sebi: ,,Svašta, kako je
ovo jednostavno i kako to nismo mogli da uradimo do sada,,? ,,Pa zar niko to pre nije mogao
da kaže ili pokrene (da uradi),,? Kada istinski pokušamo da razmišljamo (makar malo) u
jednom dobronamernom kolektivnom naporu, lakše se oslobađamo bremena navika i
prirodnog konzervativizma. Tek onda, napokon, počinjemo da se pitamo: Šta trebamo uraditi
i kako, a ne ko šta radi i zašto?

Suštinska promena koja je potrebna našem gradu ,,kako bi nam u njemu bilo bolje,, jeste
prelazak iz pasivnog stanja opšte sumnje u svačije namere i neprestane personifikacije svega
što se radi, na aktivan prilaz dobro definisanom zajedničkom cilju i pametno smišljenom
planu za njegovo dostizanje. Veoma lako prepoznajemo tu razliku u pristupu uspešnosti kod
naše dece - uspešne omladine (u školi, sportu, muzici, nauci...), koji nisu imali dovoljno
vremena ,,da se pokvare,,. Priroda im je dala najpotrebnije, detinjstvo i mladost koje se razvija
s pogledom unapred, tokom vremena oblikuje sticanjem pozitivnih vrlina i savremenih
saznanja, razvijajući takmičarski duh i liderstvo (bez ikakve sujete). Samo tako priroda
zahteva od njih, da se raduju i svoje najmilije obraduju, svojim i zajedničkim, novim
dostignućima. Vreme je da i mi, manje ili više stariji, bar nešto prihvatimo od naše mladosti -
,,Naučimo zajedno da gledamo unapred,,. Pa mi smo njih, ne tako davno (kada smo ,,pre,, bili
mlađi), učili da prepoznaju i primene pozitivne životne veštine, koje sada, možda s
godinama, malo zanemarujemo. Svi mi, moramo našoj mudroj starosti, dodati polet,
savremena znanja i trendove mladosti, jer će nas napuštene, ona napustiti zauvek i poći
svojim putem bez povratka (pa zašto smo i za koga stvarali ,,našu mladost,,). To stvarno nije
tako teško, a biće svima nama, veoma brzo i korisno.

Danas je pitanje pojedinačne i kolektivne odgovornosti mnogo značajnije, baš zato što je sve
moguće. U velikoj meri, stvari zavise samo od nas, dok istinske namere i stavove čujemo
svugde oko nas. Život u svetu nije jednostavniji, već su linije snage i otpora poznate. Pozicije
se menjaju, ali su pravila igre dosta uhodana. Zna se kako se planira, pregovara, stvara
kredibilitet, ali i kako se gubi. U takvom svetu, važno je imati jasnu viziju, koja se može
razumno objasniti i veoma brzo razraditi do operativnih detalja. ,,U našem najnovijem
zajedničkom projektu,, Borani moraju izgraditi sami svoju ELITU, koja će predstavljati
savremeni garant stabilnosti i razvojnog kontinuiteta zajednice.

U smislu zaključka, dok sagledavamo, pre nego što prihvatimo ili odbacimo navedeni tekst, zastanimo i
iskreno se zapitajmo: Šta bi svako od nas umesto njega predložio ili dodao. Moje misli, ne zahtevaju
tumačenje, niti prevod, one su veoma jednostavne: Svi smo željni da predložimo, čujemo i vidimo, što
više dobronamernih predloga naših sugrađana i komšija, na svakom mestu gde se susretnemo.
Razgovor i razumevanje, predstavljaće naš pravi put.

4
Nemoral lokalnih političara, prevazišao je svaku granicu
utorak, 08 decembar 2009, 12:18, Goran Stojanović, Politika
http://www2.bor030.net/sve-vesti/48-politika/1081-nemoral-lokalnih-politiara-prevaziao-
je-svaku-granicu

U Boru je sramota biti poslanik, u bilo kom dresu.

U prvoj deceniji XXI veka nijedna lokalna vlast nije uspela, da pridobije poverenje građana koji svoj
lokalni servis doživljavaju kao protivnički, možda i neprijateljski. Dokle god su gradski moćnici
nedodirljivi za svoje komšije, Bor neće krenuti napred.

Partijski, ekonomski i nikad dovoljni lični interesi naše elite, predstavljaju ogroman problem,
zbog kojeg smo u velikom zaostatku u procesu tranzicije lokalne zajednice. Sve više
razočarava širenje korupcije, urbanistički i ekonomski haos u gradu, odsustvo pravde i
neprimenjivanje zakona. Najveće razočaranje predstavljaju sami građani i njihova zla volja,
pakost i inertnost, strah od rizika, rada, promena i ideje građanske discipline.

Stanovništvo je u proseku staračko i grad ulaže ogromne napore da i dalje veruje u svoj
sistem vrednosti. Lokalna zajednica je, bez optimizma i elana, tranziciono dete koje baba i
deda čuvaju, dok roditelji brinu o opstanku porodice i drobe o starim dobrim vremenima.
Građanska kultura predstavlja dobru metaforu - najveći kulturni događaji su izložbe starih
majstora, dok se na planu stvaranja novih kulturnih ili duhovnih vrednosti, iza kojih bi stajala
nekakva ideologija ili makar ideja, već godinama ništa značajno ne dešava. Dve su činjenice
pred nama: Bor mora napred i Bor je u velikoj duhovnoj krizi.

Lokalna politika utiče na život svojih običnih i neobičnih građana. Problem je samo šta
podrazumevamo pod politikom. Ako podrazumevamo viziju, ideju, duhovni podsticaj,
afirmaciju pozitivnih vrednosti, ili makar civilizovano ophođenje, onda politika ne postoji.
Gradski moćnici (politikanti), osobe su bez zanimanja, samouki eksperti ,,priznati
profesionalci,,. Oni ne moraju znati ništa, ali ako u pravom trenutku uhvatite pravi vetar i
poljube pravu pozadinu, za njih nepostoje neispunjene želje. Od njihovog stečenog znanja i
veština, manji je samo osećaj njihove odgovornosti. Politički teatar ispunjavaju neprincipijalne
koalicije stranaka, gluvoneme vojske bezimenih sledbenika samozvanih lidera. Ako
demokratije nema u partijama, kada će je biti u gradskim intitucijama?

5
Običan građanin nema čemu da se nada, mada bi morao da razmišlja i preuzme odgovornost
za sopstveni život, umesto da stoji u red pred raznim institucijama. Život se ne sastoji od
moljakanja i kukanja, već od izazova koje treba savladati. Sve dok se bori za prokletog
„vrapca u ruci“, golub će pripasti hrabrijem. Ideja rizika se u Boru uvek povezuje sa idejom
negativnog ishoda, ideja promena sa idejom prevara, ideja kredita sa idejom bankrota. Strah
od promena, nanosi više štete od svake, pa i od negativnih promena. Kultura straha kao
globalna pojava, u Boru ima najplodnije tlo.

Moral lokalnih moćnika, ne ukazuju na mogućnost da smo dodirnuli samo dno. Izgleda,
ljudska beda nema dno. Pljuju se svi u okruženju, izmišljaju se i zataškavaju afere, politički
dijalozi izgledaju kao psihodelični snovi pijanih ludaka. Sloboda se u gradu ne daje, ona se
osvaja i ne ograničava, ali može se prepustiti ako je neophodno... Apsolutna sloboda bez
odgovornosti ustoličenih moćnika, ne razlikuje se mnogo od lagodnosti koju deca poseduju u
igri sa ručnom bombom.

U Boru podeljenom na partijske zone moći i uticaja, na svaki mogući način sprečava se
izgradnja građanskog poverenja i ne podstiče partnerski dijalog u rešavanju osnovnih
životnih problema. Kvalitetne medijske informacije i potrebe za konkurentnim vrednostima u
lokalnoj zajednici, ne postoje ,,nisu potrebne,,.. Zato u Boru postoje „ovlašćeni predstavnici,,
moćnih institucija i investirora? Ko su „ovlašćeni predstavnici,, kakvi su njihovi odnosi sa
lokalnim moćnicima? Da li i kako „ovlašćeni predstavnici,, mogu da steknu ogromno
bogatstvo, u našem siromašnom gradu za kratko vreme, a da ne ugrađuju u svoju cenu
dodatnu vednost? Zašto i za koga, ugrađuju dodatnu vrednosti? Zato što neki lako mogu da
rade u Boru, neki teže, a neki nikako i nikad.

Nekad u industrijski razvijenom i obrazovanom Boru i danas, zlo je predstvaljao i jeste


palanački mentalitet, prožet strahom od autoriteta, vlasti, stranaca i promena. Taj mentalitet
je sa kompleksima niže vrednosti, stvorio eksplozivnu smešu samoizolacije i iluzije
samodovoljnosti u glavama ljudi (koji misle da je dovoljno, to što mogu u bašti da uzgaju
krompir i luk i da im ništa više nije potrebno).

Mlađi stanovnici ne vide uzore u svom gradu i očigledno je da su potpuno dezorijentisani.


Sjajnih mladih ljudi ima svuda, pa i u Boru (sve manje), ali im je potrebno pomoći da pronađu
odgovore na pitanja: Kako da se uklope u ruine od sistema vrednosti, koje stoje pred njima?
Kako i zašto, mladi ljudi ne veruju u vrednosti? Zašto se fasciniraju moralnim patuljcima?
Zašto su „smoreni“ od svega? Odgovori na ova pitanja, vraćaju nas na neuravnotežen odnos,
lokalnih političkih vrednosti i javnog građanskog dijaloga. U ovom trenutku grad Bor ne zna,
za kakav život sprema svoju mladost i to je strašno. Postoje samo virtuelne strategije jalovih
institucija i mnoštvo teorija zavera. Nema tako velikog tepiha, ispod koga ćemo, moći da
sakrijemo ovu našu katastrofu.

Dakle, ako ste nekoga nazvali lopovom, a to ne možete da dokumentujete, treba vas kazniti.
Ako ne možete da platite kaznu, treba vas privesti zakonu. Ali, ako ste dokazali da je neko
lopov, onda treba lopova privesti zakonu.

6
Ipak mislim da se Bor polako menja nabolje. To, naravno, ne znači da ćemo ,,uploviti u dobre vode,, ali
mi se čini da je definitivno, za nama ostao onaj rušilački, odvratni, primitivni pogled na svet, kao
moguća opcija. Sasvim polako, kao da učimo da hodamo posle teške bolesti, stupamo u predcivilno
razdoblje. U odnosu na okruženje, svakako, mi smo jako zaostali, ali opet, moramo se osvrnuti i shvatiti
da smo takoreći doputovali iz kamenog doba, jašući na dinosaurusima.

Kakve su promene potrebne Boru?


četvrtak, 17 decembar 2009, 11:01, Goran Stojanović, Politika
http://www2.bor030.net/sve-vesti/48-politika/1106-kakve-su-promene-potrebne-boru

,,Postoje dve grupe hrabrih ljudi, koji se ničeg ne plaše i koji se ničeg ne stide,,

Obzirom da sve zavisi od politike, ni građani Bora ne mogu biti ništa drugo, od onoga što će od njih
napraviti priroda vladavine njihove lokalne vlasti. Osnovno pitanjane na koje moramo imati odgovor
glasi: Kako da sprovedemo suštinske lokalne promene, koje će biti široko prihvaćene i koje će nas
približiti poželjnom životnom standardu i dobrim građanskim odnosima?

Građani zajednice, sve više javno ukazuju na svoj stav, da veoma malo veruju lokalnim
političarima i imaju nizak stepen poverenja u lokalne javne institucije. Na to nam ukazuje i
stanje apatije, koje svakodnevno zahvata, sve više aktivnosti u gradu. Na sve strane, prisutan
je eho građanske polemike ,,...gde je danas dobro...svuge je isto, loše...,,. Sve lokalne zajednice
kao i država, prolaze kroz proces tranzicije i pate od ,,reformskog umora,,. Sve su učestaliji
izbori (državni, lokalni, partijski...), izborne kampanje su veoma prljave, vladajuće koalicije se
teško formiraju i lako pucaju. ,,Nigde u okruženju nije, mnogo bolje,,...(kakva demagogija).

Međutim, Bor je specifičan po žestini, suprostavljenih stavova u savremenoj lokalnoj politici


,,i svih viđenih filmova lokalnih glumaca,, (na kojima bi nam zavideli i u Hollywoodu).
Formiran je veliki blok onih, koji se osećaju gubitnicima lokalnog rasula i ekonomskih
promena. Lokalni političari nemaju jasno profilisane reformske programe, pa je sasvim jasno,
zašto građani još uvek nisu uspeli, da iskristališu svoje političke stavove. Mnogobrojne
sociološke i političke analize, pa i zdrav razum, ukazuju na činjenicu, da se Bor šematski deli
na tri, otprilike jednake trećine. Znači ne postoji jedan, ni dva, već tri Bora.

Prva, ,,reformska,, trećina, kojoj pripadaju mlađi građani (kojih je sve manje u gradu), urbani i
obrazovani ljudi, žele korenite i beskompromisne promene u lokalnoj politici i ekonomiji. Oni
7
očekuju da Bor postane prepoznatljiv grad i liderska razvojna zajednica, bez ikakvog
oklevanja, jer su mišljenja da su baš oni, najveći dobitnici razvoja i integracije svoje zajednice.
Druga, ,,konzervativna,, trećina, koja uglavnom grupiše građane srednje generacije, vidi Bor
kao savremenu lokalnu zajednicu, ali ne po cenu gubljenja svog minimalnog dostojanstva.
Oni zbog straha za ličnim standardom, balansiraju u procesu tranzicije svoje zajednice.
Poslednja ,,patriotska,, trećina, grupiše građane koji sebe vide kao potencijalne gubitnike, u
procesu tranzicije svoje lokalne zajednice. Oni imaju jak osećaj nepravde, za ono što se
dogodilo našoj državi, gradu i njihovim porodicama. Njihov glas je glas protesta i prkosa,
radi očuvanja sopstvenog i kolektivnog dostojanstva, po svaku cenu. Ovakva podela i viđenje
sopstvene lokalne zajednice, neće nestati preko noći. Ona je jedna od najstabilnijih pojava u
Boru, koja u mnogo čemu određuje, sa kim i kakve promene, možemo očekivati u našem
gradu.

Kako bi se Bor u procesu tranzicije kretao napred u kontinuitetu, od velikog značaja je da


prve dve trećine, aktivno i konstruktivno učestvuju u procesu, zajedno i što pre (kroz
rešavanje lokalnih pitanja i ekonomskog napretka) pridobiju poslednju trećinu, za svima
nama, neophodne promene. U protivnom će ,,patriotska,, trećina, postati većina i usporavaće
razvoj i integraciju lokalne zajednice. Kroz uspešne reforme ,,reformski,, Bor će jačati, dok će
se ,,patriotski,, utopiti u ,,konzervativni,,. Tek onda će naš grad, uz predstavljanje manjina
koje su njegova specifičnost, konačno dobiti politički bipartizam, koji karakteriše savremene
razvojne lokalne zajednice. Tada će se u Boru, odgovorna levica programskim aktivnostima
takmičiti s odgovornom desnicom i predvidivim klatnom naizmenično menjati na vlasti, uz
izgrađene i stabilne lokalne institucije.

Ovakve promene predstavljaju proces, a ne događaj. Katalizatori ,,ubrzavanja,, naše sadašnje


faze moraju biti: samopoštovanje za postignuto i kritika nedovršenog, utemeljena na znanju i
činjenicama; mnogo više dijaloga i rada, posebno na javnim poslovima; etika odgovornosti
umesto etike „dobrih namera“ u gradu; utvrđivanje liste naših mogućnosti umesto liste želja;
delatno planiranje budućnosti umesto ,,opisivanja,, tragične prošlosti i teške sadašnjosti.
Pitanje promena nije KADA, već KAKO.

Pitanje osnovne orijentacije i razvoja Bora, mora se veoma brzo razrešiti. Onako kako se naši građani
na sledećim lokalnim izborima izjasne, u skladu sa opredeljenjima lokalnih političara. Svi moramo biti
spremni na kratkoročne političke i ekonomske gubitke u cilju stvaranja uslova za dugoročne benefite.
Velika odgovornost će biti na svima nama, koji ćemo tada donositi još jednu, veoma važnu odluku za
naš grad. Jasno je koja je orijentacija za mene poželjnija.

Politikanti
petak, 18 decembar 2009, 13:17, Goran Stojanović, Politika
http://www2.bor030.net/sve-vesti/48-politika/1110-borski-politikanti

Izašli iz svojih bubašvabarnika posle petog oktobra i kusi i repati,


dohvatili se vlasti i udarali po svima kojima su hteli a nisu smeli godinama!

8
Bez obzira koliko su političkih partija promenili, nikada se neće zaustaviti. Njihovo carstvo se sastoji
upravo od njihove ,,umetnosti i uživanja,,. Nema ničeg između. Građani koji smatraju da zauzimaju
posebno mesto u njihovoj političkoj karijeri, obično nisu u pravu. Oni dolaze u paketu sa uživanjima,
tako da se sve i dalje vrti oko njih, politikanata ,,visokoletača,,.

Bez obzira koliko su puta redefinisali svoje dobitne kombinacije (sa partijama na vlasti), uvek
će se ponašati isto, kao gladni adolescenti koji ne znaju kad je i šta je dosta. Ali sa njima je
uvek uzbudljivo i borbeno. Valjda i zbog takve borbenosti, partije na vlasti u našem gradu ne
mogu bez politikanata. Ne tako retko oni ne moraju biti lepi. Ponekad su čak i ,,ružni,, ali se
partijski moćnici, oko njih otimaju. Kažu da imaju odličnu žvaku i da su dobri za ,,gradski
teatar,,. Kako bi inače ,,ružni,, promenili toliko političkih partija?

Ne postoji politička partija u gradu, koja je imuna na ovakve vatrene borce ponosne na svoj
,,politički identitet i javnu lucidnost,,. Možda većina građana zajednice ne razume baš najbolje
,,savremene političke pravce,, ali takve stečene ,,borilačke veštine,, i slike buntovnika, koje
stvaraju ovakvi ,,umetnici,, učinili su svoje. Bez obzira na to što je prošla decenija bila njihova,
možemo konstatovati da za politikante u Boru, kao da ima još vremena. Ovo nam ukazuje na
činjenicu, da oni još uvek nisu ostvarili sve svoje političke želje.

Dokle? Ko to može znati. U političkim demagogijama, uvek su najbitniji ,,pošteni građani,, i njihove
želje. Obzirom da je dobar deo građana Bora svestan svoje nesvesti ili svesno uživa u umetnosti
okruženja ,,DOBRO NI JE,,. Kada je budućnost grada u pitanju, slika je ipak poražavajuća, zar ne?
Logika nam ukazuje da je u gradu sve stalo, samo korupcija uspeva i raste nerad.

Lokalni ekonomski kolaps


utorak, 01 decembar 2009, 18:21, Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1074-opstina-bor-lokalni-ekoloski-
kolaps

,,Čovek ne menja prirodu, već priroda menja njegove navike i osobine,,

9
Uprkos sveukupnom kolapsu, Bor ni danas nema, valjanu analizu uzroka svog ekonomskog posrtanja.
Umesto analize, građanima se nude površna objašnjenja, na ivici fraze. Lokalni političari i menadžeri,
uveravaju javnost da su lokalne muke, posledica loše vođene ekonomske politike države i svetske
ekonomske krize. Ove zablude će bliska budućnost, već u toku 2010.godine razvejati. Bor će verovatno
ostati u stanju hronične krize i kada srećniji deo sveta iz nje izađe.

Najčešći ekonomski problemi Bora, mogu se na svakom koraku primetiti u nereformisanoj


lokalnoj zajednici (lokalni političari, javni i privredni menadžment, administracija,
logistika...), koja nije stvorila institucionalni i lokalni partnerski okvir za privlačenje
inostranih ulaganja, razvoj malih alternativnih biznisa i građanskih inicijativa, radi
zapošljavanja omladine i stanovništva zajednice. Nažalost i ovakvo objašnjenje, uopšteno je i
previše jednostavno. Objašnjenja za sveukupni lokalni kolaps, leže u odgovorima na pitanja:
Zašto se još uvek troše postojeća sredstva za otklanjanje posledica? Zašto se nikad ne
planiraju namenska sredstva za rešavanje uzroka posledica?

Bez obzira na mnoštvo lokalnih institucionalnih manjkavosti, u Boru se ,,dominantno


investira,, u aktivnosti, koje se lako mogu kartelizovati ili monopolizovati, sve ostalo je
,,neatraktivno,,. Uprkos besmislenim povoljnostima koje nudi lokalna zajednica i njene
spremnosti da čini ustupke koji su često i preterani, pravih investicionih poduhvata nema
nigde u gradu. Uzroci ovog problema nisu vezani za loš institucionalni okvir, već za
promašenu lokalnu ekonomsku politiku. Bor nema prepoznatljivu razvojnu strategiju (bez
RTB-a, koji je trenutno državno preduzeće, koje će se kad tad privatizovati, sa ili bez
strateškog partnera ,,ako nam u međuvremenu država, još povoljnije ne pomogne i reši ovaj
naš problem,,), pa je ekonomski razvoj (u skladu sa vladajućom radikalno-neoliberalnom
teorijom) naivno prepušten vremenu.

Slabosti nisu evidentne samo u sferi lokalne ekonomske politike. Lokalni ekonomski razvoj
ugrožavaju dva osnovna problema, koja se ne mogu otkloniti u kratkom roku. Prvo, Bor ima
neatraktivnu lokalnu infrastrukturu (drugi gradovi u državi, imaju mnogo povoljniju). Sa

10
manjim nijansama, ovo se odnosi na skoro sve segmente: regularan urbanistički plan,
uređene industrijske i trgovinske zone, putnu, železničku i telefonsku mrežu, vodovod i
kanalizaciju, energetsku infrastrukturu... Zaštita životne sredine, predstavlja poseban
segment, kojim će se vrlo teško i ko zna kada, upravljati prema standardima razvijenih.
Problem je utoliko veći, jer je Bor dosta udaljen od ,,osnovnog ekonomskog raja Srbije -
Beograda,,. Bez kvalitetno uređene i u kontinuitetu održavane infrastrukture, razvojne
ekonomske šanse Bora su bezznačajne.

Da bi se lokalni problemi rešili, potrebna su ogromna ulaganja po svaku cenu (rezanje


budžetske i lične potrošnje) i na svaki način (pad i onako niskog životnog standarda
građana). Umesto toga, lokalna zajednica politikom neekonomskih cena, dodatno potkopava
sopstvenu infrastrukturu, kreira neodržive cenovne disparitete i stvara klimu hronične
deinventivnosti. U gradu sa zastarelom infrastrukturom, stanovništvo plaća energetske i
komunalne usluge, puno jeftinije ili skuplje (prema potrebama lokalnih operatera, koji ne
pružaju odgovarajuće usluge građanima) od tržišnog proseka, a sve ostalo plaća oko proseka
(takođe, prema potrebi). Otklanjanje ovih virtuelnih dispariteta, najvažnije je za finansiranje
razvoja infrastrukture i normalizovanje potrošačkih navika lokalnog stanovništva.

Drugo, Bor nema dovoljno disciplinovanu, kvalitetnu radnu snagu i preduzimljivu


građansku inicijativu, kojom može privući i razvijati nove investicione projekte. Veliki broj
kvalifikovanih građana, profesionalaca i omladine, napustio je svoje rodno mesto i taj proces
se nastavlja. Obrazovni sistem i van nastavne edukativne aktivnosti, takav gubitak ne mogu
brzo i kvalitetno nadoknaditi, jer su sve manje u funkciji tržišta i potreba savremene
ekonomski održive zajednice, a sve više postaju ,,unosan biznis akademskih preduzetnika i
menadžera,,. Ovakav trend, idealno se uklapa sa opsesivnom potrebom roditelja, da im deca
po svaku cene završe fakultet, studirajući bilo šta, bilo gde, ma koliko da traje i koliko da
košta. Bez reformskog kursa u sticanju i primeni savremenih naučnih, razvojnih i
tehnoloških, obrazovnih nastavnih i vannastavnih veština i iskustva, prema globalnim
zahtevima razvijenih tržišta u okruženju, u Boru će se nastaviti negovanje kadrova za ,,kafiće
i industriju magle,,.

Životni standard većine građana je u padu. U javnosti je idalje zastupljeno shvatanje, da se


ljudima pruža više prilika u ,,boljim i većim gradovima države,, i inostranstvu. Prisutnost
pesimističnog raspoloženja među mladima je veoma zabrinjavajuća. Dominira mišljenje da su
korupcija i loše vođenje grada, široko rasprostranjeni. Većina građana je mišljenja, da se
njihov grad, već duži vremenski period u kontinuitetu kreće, bez kormilara u nepoznatom
pravcu. Kao takav, grad ima na raspolaganju, samo dve opcije. Jednu predstavlja, definisanje
i realizacija strateških prioritetnih aktivnosti, revitalizacije, ekonomskog razvoja i integracije,
11
dok drugu karakteriše, put u nepoznato. Fraza koja nam je uvek bila bliža „sad ili nikad“ ,
danas može predstavljati, veoma važan korak, za sve građane Bora. Ako građani svoj
aktivizam ne usmere na jačanje i izgradnju strateških razvojnih kapaciteta lokalne zajednice,
fraza bi predstavljala samo prividnu promenu, sa karakterom neartikulisanog političkog
aktivizma. Trenutak u kome se nalazimo, zahteva od nas, razvoj i realizaciju pozitivnih
događaja u našem neposrednom okruženju.

Lokalne zajednice koje su ,,sertifikovale svoje razvojne napore,, ukazuju na realnu mogućnost i
činjenicu, da su za svoj razvojni ambijent i sliku u boji ,,krivi,, sami meštani zajednice. Lepša
budućnost pripada ,,lepšima,, i njihovom uzajamnom razumevanju i partnerstvu. Ovakvu šansu, dali
su sami sebi građani: Kragujevca, Loznice, Inđije, Niša, Pirota, Zrenjanina, Rume, Lapova, Sremske
Mitrovice...Gde smo mi, Borani!

Depolitizacija, reforme, javne finansije i investicije, tržišna ekonomija...


ponedeljak, 04 januar 2010, 12:48, Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1117-depolitizacija-reforme-javne-
finansije-i-investicije-trzisna-ekonomija

Šteta od prevremenog „penzionisanja“ za pojedince (i „centre moći“),


koje će građani zajednice početi da „prozivaju“,
mogla bi da bude mnogo veća od javne kazne i moralne uflekanosti.

Ukoliko buduća politička struktura vlasti u Boru depolitizuje lokalna javna preduzeća i uđe hrabrije u
neophodne reforme lokalne administracije i kresanje javne potrošnje, za naš grad možda postoji nada.
Neophodno je već jednom, započeti suštinsku reformu lokalnih javnih delatnosti i transparentno
podsticati lokalnu ekonomiju javnim investicijama!

Danas i Bor plaća danak populizmu iz prethodnih izbornih ciklusa, kao i nespremnosti
prethodnih struktura vlasti da nastave reforme u javnoj delatnosti. Zato, pod pritiskom
svetske ekonomske krize i MMF-a, imamo zamrznute plate i penzije u javnom sektoru.
Vladajuće strukture moraće da smanje javnu administraciju na državnom i lokalnom nivou i

12
izvrše reforme u svim mogućim oblastima javne delatnosti, prema preporukama
standardizovanog zakonodavstva industrijski razvijenih država.

Obzirom da je javno finansiranje i direktno i indirektno ,,vezano,, za poluge svih nivoa vlasti,
depolitizacijom državnih i lokalnih javnih preduzeća, razvlastiće se političke partije i bitno će
se redefinisati budžetska struktura i namena sredstava javnog priliva i potrošnje . Možda će
Bor u narednim godinama moći da privuče investitore kvalitetnim javnim reformama na
putu tranzicije i evropskih integracija, ali buduća politička struktura vlasti mora da izađe iz
tematski začaranih krugova lokalne zajednice. Nalaženje zadovoljstva u statističkim
rezultatima, biće razumno samo ako su stvoreni uslovi za dugoročno održiv i kvalitetan
razvoj lokalne ekonomije. U viziji savremenog Bora ključni resurs, mora biti obrazovanje
radne snage i referentni profesionalizam.

Evropske integracije su dobrovoljan proces o saglasnosti dveju strana - „sredstvo za


menjanje“ koje predstavlja skup detaljno definisanih procedura, a ne cilj. Nikada se ne
završavaju, samo menjaju oblik. Osnovna osobina integracija koja bi nama poslužila u
kvalitativnoj promeni vrednosti i razvoju savremene društvene zajednice, jeste da EU
sugeriše preporuke standardizovanog zakonodavstva industrijski razvijenih država, dok
država i lokalne zajednice koje su na putu harmonizacije procedura i propisa, primenjuju
peporuke i usklađuju svoje nacionalno i lokalno zakonodavstvo i standarde. O pravilima,
nema pregovora. Pregovara se samo o rokovima. Upravo su rokovi, od veoma velikog
značaja za Bor. Zahvaljujući zajedničkim naporima svih lokalnih aktera u političkoj,
ekonomskoj, institucionalnoj, javnoj i privatnoj delatnosti, a najviše zahvaljujući svojim
građanima koji se moraju opredeliti jednom zauvek da Bor krene napred, lokalna pravila i
vrednosti se u veoma kratkom roku, moraju strateški i razvojno definisati i afirmisati unutar
zajednice.

Globalizacija se neminovno odvija, ali je nužno ukazivati građanima na značaj stateškog


opredeljenja i podsticaja lokalne ekonomije (proizvodnje i pružanja usluga), prilikom lokalne
globalizacije poslovanja i razvoja kvalitetnog lokalnog tržišta. Obzirom da se u globalizaciji
,,proizvodni i uslužni džinovi ujedinjuju,, , opština Bor mora istrajati u nameri da privuče
nekoliko strateških partnera unutar zajednice. Oni bi podstakli razvoj lokalne tržišne
ekonomije i partnerski bi je pozicionirali na razvijenim tržištima u okruženju. Manjim
plasmanom tuđe i skuplje robe i većim plasmanom konkurentnijih lokalnih proizvoda i
usluga, strateški bi se razvijala lokalna tržišna ekonomija, nezavisna od političkih struktura
vlasti. Razvijena nacionalna i internacionalna tržišta, predstavljaće veliku šansu za integraciju
razvojne tržišne ekonomije Bora. Takva tržišta donose i potencijalne opasnosti, jer je njihova
osnovna karakteristika, kvalitetna i konkurentna ponuda proizvoda i usluga. Navedene
opasnosti, lakše se prevazilaze uz podršku strateških partnera lokalne zajednice, koji su na
razvijenim tržištima već stekli liderske pozicije.

U narednim godinama opština Bor zbog svog strateškog pozicioniranja mora, povećati
konkurentnost i kvalitet proizvoda i usluga lokalne poslovne ekonomije, obezbeđujući joj
13
jeftinije uslove finansiranja, partnerski radi integracije razvijati lokalno ekonomsko tržište uz
povećanje plasmana i kvaliteta lokalne javne i privatne ekonomije. Na taj način će, broj novih
radnih mesta (ekonomski realnih) biti u porastu, podsticaće se građani i privreda, i stvoriti
prepoznatljiva politička razvojna snaga zajednice.

Upravljanje sredstvima namenjenih za regionalni i razvoj ljudskih resursa i poljoprivrede iz


predpristupnih fondova EU, neće tolerisati bilo kakav manjak transparentnosti prilikom
korišćenja podsticajnih sredstava evropskih poreskih obveznika za ekonomski razvoj lokalnih
zajednica. U tom kontekstu, opština Bor će morati da uspostavi odgovarajuće finasijske
mehanizame i sistem kontrole. Ovo ne predstavlja problem samo naše države, već skoro svih
lokalnih samuprava koje nisu uspostavile sopstveni unutrašnji sistem kontrole, predviđen
propisanom zakonskom regulativom, pre šest godina. Lokalne samouprave koje ne budu
uvele odgovarajući monitoring i finasijsku kontrolu, ne samo da će imati određene probleme,
već sigurno neće biti ni u stanju da povuku i koriste bilo kakva podsticajna finansijska
sredstva iz evropskog budžeta, kada se budu stekli uslovi za to.

Širok dijapazon opcija dolazi u obzir prilikom smanjivanja ,,neefikasnih,, javnih troškova i
uštede javnih finansija, radi transparentnog podsticaja i afirmacije javnog investiranja
zajednice u razvoj lokalne tržišne ekonomije, ali sve ove opcije zahtevaju ,,političku volju,,.
Davanje garancija za zajmove lokalnim javnim preduzećima, mahom gubitašima, mora se
ograničiti i periodično smanjivati, jer bi garancije trebale da posluže kao motivacija za
ubrzavanje reformi lokalnih javnih preduzeća i smanjivanje potražnje lokalnih javnih
subvencija. Javne finansijske investicije, su neophodne i za podsticaj malih privatnih održivih
ekonomija, start-up i razvojne biznis projeke lokalnih preduzetnika i manjih privrednih
društva u zajednici. Na ovaj način lokalna vlast i administracija promovišu i afirmišu
partnerstvo javne i privatne tržišne ekonomije.

U industrijski razvijenim državama razmatraju se scenariji izlaska iz masovnih državnih i


lokalnih programa podrške javnog i privrednog poslovanja. Trendovi subvencionisanja,
prevazilaze se transparentnim razvojnim investicijama. Nesmemo više odlagati i prebacivati
teret prilagođavanja lokalne ekonomije na buduće generacije. Moramo lokalnu ekonomiju
pozicionirati i pozitivno reagovati u skladu sa principima tržišne ekonomije i potrebama
razvijenih tržišta. Na vreme se moramo povući iz onih segmenata tržišta, koje ne možemo
kvalitetno pokrivati. Možda to sada neznamo i neshvatamo najbolje, ali imamo veoma malo
vremena do isteka roka u kome se moramo pripremiti za nove izazove, savladati ih i
partnerski afirmisati.

Postoje pretpostavke da će narednih godina biti lakše, ali da li će i Boru biti lakše. ,,Neki drugi gradovi i
opštine,, koji su na vreme prepoznali razvojne strateške prioritete, definisali su i afirmisali lokalna
pravila javnog i privatnog poslovanja, kao i alternativne pravce razvoja lokalne ekonomije. Oni će
najverovatnije povući izvesna finansijska podsticajna sredstva, kapitalne investicije i privući strateške

14
partnere. Njihovi građani prvi će osetiti efekte jačanja sopstvenog standarda i održivog blagostanja
unutar svoje zajednice.

Nerazumevanje i politizacija regionalizacije i decentralizacije


petak, 08 januar 2010, 04:58, Goran Stojanović, Gradske
http://www2.bor030.net/gradske-meni-info030-179/1119-nerazumevanje-i-politizacija-
regionalizacije-i-decentralizacije

„Nikada nije potrebno, poveriti većoj jedinici, ono što može učiniti manja.
Ono što može učiniti selo, ne treba da čini opština. Ono što može opština, ne treba da radi država“
(princip supsidijarnosti)

Regionalizacija i decentralizacija vlasti predsatavljaju pravi lek za bolesti diktature tipa ,,moćni
predsednik,, , ,,vlast jedne političke opcije,, ili ,,nepricipijalne kooalicije,,. Kao takav, lek je
najblagorodniji, kada se upražnjava u neposrednom kontaktu sa građanima. Preko potreban je i Boru
na svom novom putu (jer stari put više ne postoji, jednostavno nema ga nigde, kao ni starog Bora).

Nije neko posebno saznanje da u Srbiji i po ovim, kao i drugim ,,bitnim pitanjima,, postoje
dve ,,škole mišljenja,,. Jedna je, da je regionalizacija obaveza koja proizilazi iz Ustava Srbije,
dok druga predstavlja pakleni plan nove podele Srbije, koji se dešava po nalogu svetskih
moćnika. Osnovni ciljevi i teme inkorporirane u regionalističku inicijativu su ravnomerni
regionalni razvoj i kompatibilnost sa evropskim standardima, uključujući i pripremu za
korišćenje sredstava strukturnih fondova EU - potpuno novi tip regionalizacije i
decentralizacije prostora i resursa zajednica u Srbiji.

Osnovno pitanje nije, koji su to politički, ekonomski, kulturni i socijalni koncepti, kojih Bor do
sada nije mogao da se oslobodi, već koje su to političke elite kojima odgovara da se Bor
potpuno uruši, uhvaćen u zamku centralizma i unitarizma, uprkos tome što je evidentno da je
u svakom smislu, istrošen oligarhijski način upravljanja Timočkom Krajinom i njenim
gradovima. Pitanje teritorijalne podele i organizacije ima nekoliko aspekata: geografski i

15
kulturno-istorijski, razvojni, administrativni, statističko-informacioni i politički. Uprošćeno,
jer mudrost je prosta najsjajnija, težište pojma regionalizacije ima razvojni aspekt, dok težište
pojma decentralizacije ima političko-administrativni aspekt.

Procesom decentralizacije ogromne nadležnosti (sa njima i odgovornosti), prelaze sa državne


uprave na lokalnu samoupravu. Koliko je naša lokalna samouprava spremna u ovom
trenutku za decentralizaciju, znajući da imamo aktuelan proces ,,odliva mozgova,, koji na
svojim leđima mogu izneti ovaj proces, kroz neku vremensku perspektivu? U tome nije
najvažnija samo količina resursa i njihov kvalitet, već i institucionalni faktori i mehanizmi
regulacije, koji nam govore o tome šta sa resursima trebamo činiti. Stepen razvoja (bogatstvo)
decentralizovane zajednice zavisi od kreativnosti, sposobnosti, i produktivnosti njenih
građana, dok se politički i ekonomski odgovorna vlast i administracija, vrednuju prema
efikasnosti gazdovanja javnim prihodima i troškovima, kao i prema realizaciji strateških
planskih aktivnosti.

Proces pridruživanja jedne države Evropskoj Uniji podrazumeva primenu NUTS sistema
(Nomenclature des Unites Territoriaux Statistiques - Nomenklatura statističkih teritorijalnih
jedinica) koji se u EU primenjuje. NUTS je sistem statističkih teritorijalnih jedinica po
standardima EU, tj. Statističkog zavoda EU iz Luksemburga (Eurostat). Definisani nivoi
NUTS-a su: NUTS 1 - (3 - 7 miliona stanovnika, ima karakter federalne jedinice), NUTS 2 -
(800.000 - 3 miliona stanovnika), NUTS 3 - (150.000 - 800.000 stanovnika), NUTS 4 - (10.000 -
150.000 stanovnika) i NUTS 5 - (ispod 10.000 stanovnika). Evropska unija naročito insistira na
uvođenju standarda NUTS 3 - podele na teritorijalne jedinice koje imaju između 150.000 i
800.000 stanovnika, kao uslova da država članica može pristupiti strukturnim fondovima EU.
U pregovorima sa budućim državama članicama, Evropska komisija je do sada zastupala stav
da organi teritorijalnih jedinica na NUTS 3 nivou, treba da budu izabrani od strane građana i
da imaju određenu zakonsku i finansijsku autonomiju. Kao posebna stavka u regionalnoj
politici EU, predviđa se obaveza država da donesu višegodišnje planove regionalnog razvoja.
Države koje nikada nisu imale tradiciju regionalizma pristupile su formiranju regiona, pre
svega da bi obezbedile pristup strukturnim fondovima EU. Na našu sreću, sredstva EU za
ujednačavanje regionalnog razvoja nisu dostupna samo državama članicama, već su
dostupna i državama u procesu pridruživanja EU.

Srbija je i ovu obavezu, kao i mnoge do sada, odradila, kako - tako (prema potrebama i
interesima vladajuće političke elite), koja bi da se domogne strukturnih fondova EU (i u
skladu sa svojom razvojnom strategijom, koristi sredstva podrške EU u 7 regiona Srbije).
Zašto vladajuća politička elita nije organizovala i uredila kvalitativno podelu teritorije Srbije i
prema NUTS 4 i NUTS 5 nivou? Kako će i da li će manje predele i zajednice, moći (samostalno
ili udružene) da pristupe strukturnim fondovima u skladu sa svoji razvojnim strategijama i
projektima? Da li ima za tim potrebe ili su države članice EU pogrešile, prilikom celovitog
pristupa konceptu regionalizacija država članica Unije (i većem značaju regionalizacije
manjih predela i zajednica u državi, radi ravnomernijeg razvoja bodatih i siromašnih)? O
ovim pitanjima i odgovorima, koji veoma bitno utiču na ekonomski razvoj i integraciju
manjih predela i zajednica u državi, građani bi morali organizovati više javnih diskusija, prvo
u okviru svojih foruma zajednice, a potom i partnerski sa lokalnim i državnim političkim

16
elitama. Nova Evropa pripada svim njenim građanima - ne samo državnoj i regionalnoj
političkoj eliti (koja u Srbiji ovakvom novom teritorijalnom organizacijom, želi da čuva vlast i
upravlja sredstvima svojih i evropskih poreskih obveznika, bez kvalitativne i javne
participacije građana manjih predela i zajednica u Srbiji).

Regionalna politika EU predstavlja najvažniji instrument za postizanje tzv. kohezije svojih


naroda i podrazumeva niz mera u cilju razvoja infrastrukture, smanjivanja nezaposlenosti,
podsticanja industrijskog razvoja i svih oblika privrednih delatnosti, kako bi se poboljšala
konkurentnost lokalnih privreda i time izjednačile nejednakosti u razvoju regija i manjih
zajednica Evropske unije. Svaka država članica ima različitu prošlost i geografiju, kulturne,
jezičke i druge karakteristike svojih stanovnika, ekonomske i društvene prilike, političke
sklonosti i tenzije, a svi ti faktori predstavljaju uzroke i objašnjenja velikih razlika, koje
postoje u teritorijalnoj organizaciji ovih država (različiti stepeni regionalizacije).

Model Republike Italije Model Republike Češke

- Trostepena teritorijalna organizacija - Trostepena teritorijalna organizacija


(60 miliona stanovnika, 8 099 opština, (10 miliona stanovnika, 6 251 opština,
95 provincija, 20 regiona (5 poseban status). 15 gradova, 14 oblasti).

- Osnovna jedinica lokalne samouprave - Dvostepena lokalna samouprava


je opština, (osnovna jedinica lokalne samouprave
- Provincija je samoupravna jedinica je opština, dok je samoupravna jedinica
višeg stepena, višeg stepena grad)
- Region je najviši nivo decentralizacije.

Regionalizacija Srbije kao pitanje evropske budućnosti naše države, treba omogućiti
dostizanje granica svojih potpunih političkih i administrativnih kapaciteta (ne samo obavezu i
mogućnost pristupa kapaciteta države i regiona strukturnim fondovima EU) i mogućnost
pružanja nadležnosti i ovlašćenja manjim predelima i zajednicama, jer se time doprinosi
osećaju olakšanja i jačanju cele države. Finansijske i ekonomske krize ukazuju na činjenicu da
globalizacija i centralizacija, nisu uvek u stanju da zaštite razvojni prosperitet.
Decentralizacija i regionalizacija države mora predstavljati podsticaj za opštinsku, regionalnu
i prekograničnu saradnju, koji u uslovima globalne finansijske krize omogućava primenu

17
alternativnih strateških načina privlačenja domaćih i stranih investotora u celoj društvenoj
zajednici (državi, regionima, gradovima, opštinama i selima). Zamislite, kako bi izgledala
klasifikacija osnovnih lokalnih samoupravnih jedinica na teritoriji opštine Bor (prema
zadnjem popisu stanovništva iz 2002.god. - 55.817 stanovnika), prema NUTS 5 nivou (ispod
10.000 stanovnika)? Koliko bi takvih osnovnih lokalnih samoupravnih jedinica u regionima i
državi (strateški povezanih, seoskih i gradskih mesnih zajednica) stvorile sebi, mogućnost
direktnog pristupa razvojnim fondovima i institucijama EU? Da li bi nam bilo lakše, na tom
novom putu?

Ipak, nikakvu novinu ne predstavlja namera (ili ,,slučajnost,,) državne političke elite, da pruži
identičnu (,,dodatnu,,) mogućnost pristupa strukturnim fondovima EU (najrazvijenijem
regionu - ekonomskom prstenu Srbije) regionu Beograda (sa preko 2.000.000 stanovnika), kao
i ostalim šest manje razvijenim regionima u Srbiji (koji imaju 150.000 - 800.000 stanovnika),
svrstavajući svih sedam regiona u Srbiji prema standardu NUTS 3. Ovakva mapa statističkih
regiona u Srbiji, predstavlja još jedan populistički dokument, koji se pokušava prekriti uz
navodnu saglasnost evropskih institucija. Državna politička elita na sva pitanja u vezi
regionalizacije, ima samo jedan odgovor - Administrativna regionalizacija predstavlja samo
prvi korak ka ozbiljnijoj regionalizaciji Srbije! Videćemo uskoro reakcije građana Bora,
Timočke Krajne i drugih zajednica, predela i regiona u Srbiji.

Već celu deceniju prolazimo prvu i malo brže ulazimo u drugu (možda još dužu, ali sada već sigurniju
i izvesniju) fazu tranzicije našeg sistema, suočavajući se sa nasleđem i velikim problemima teritorijalne
organizacije i funkcionalnosti države i gradova. Kako bi smo do cilja stigli uspešno, potrebno je da
povećamo efikasnost prilagođavanja i strateškog upravljanja zajednicama (seoskim i gradskim). Mnogo
više problema, potreba i želja biće rešeno i građani neće morati ,,za sve i svašta,, da idu u Beograd, dok
će im razvojne institucije EU biti bliže. Građanima i lokalalnoj zajednici, ostaće mnogo više ušteđenog
novca i vremena. Da li Vas je kao građane skoro neko upitao, zašto... kako... i šta je to Vama potrebno u
gradu, na ovaj ili onaj način? Da li ste kao građani uključeni u pravljenje gradskih master planova?
Ovo je ipak, drugačiji odnos građana u zajednici - novi dijalog zajednice, koji je neizbežan.

Sedam, pa pet, statostičkih regiona u Srbiji


ponedeljak, 08 februar 2010, 03:33 Goran Stojanović, Gradske
http://www2.bor030.net/gradske-meni-info030-179/1148-regionalizacija-srbije-sedam-pa-
pet-statistickih-regiona

Da li je ovo strateški raspored ,,regionalnih divizija Srbije,, pred ,,treći ekonomski Balkanski rat,,?
Sa kim i protiv koga, ćemo mi u Boru, ekonomski ratovati?
Mi smo ,,ekonomski pacifisti,, - predratni, ratni i posleratni!

18
Ako osnovnu svrhu teritorijalne podele Srbije na administrativne statističke regione, ne predstavlja
podela građana prema nacionalnoj osnovi, već ravnomerniji teritorijalni razvoj i efikasnije korišćenje
pretpristupnih fondova EU, imam nekoliko pitanja za sve nas.

Nadam se da ćemo odgovorima na postavljena pitanja ,,pronaći svako od nas, bar sebe,, jer
do sada nismo uspeli da se međusobno pronađemo ,,na zajedničkom putu,, kao građani
ostalih četiri geriona u Srbiji. Ostaje mi nada, da istok ,,u svom odrastanju,, neće imati
,,identične razvojne probleme,, kao i jug, obzirom da ćemo ,,zajedničkom strategijom,,
jugoistočnog regiona, pristupati razvojnim fondovima Evropske unije.

1. Kako se i zašto, preko noći ,,kroje,, administrativne regionalne mape Srbije?

2. Zašto se tako brzo i paušalno ,,odozgo,, i bez javne rasprave ,,odozdo,, definišu
statistički regioni u Srbiji?

3. Kako je moguće uvrstiti statističke regione: preko 3.000.000 stanovnika, preko 800.000
stanovnika i do 800.000 stanovnika, u jedinstvenu administrativnu teritorijalnu podelu
Srbije, prema već definisanim NUTS nivoima EU?

4. Kome je potrebna ovakva administrativna teritorijalna nefunkcionalnost Srbije - NUTS


nivoa EU, još uvek postojećih ,,Miloševićevih,, 29 upravnih okruga i oko 170-tak
opština u ,,istoj vreći,,?

5. Zašto se ne pristupa sadržajnim i funkcionalnim procedurama definisanja statistićkih


teritorija u Srbiji, na svim nivoima, NUTS 1 - NUTS 5?

6. Kako će najmanje i najnerazvijenije statističke teritorije u Srbiji, prilikom


nacionalnoregionalne i transregionalne saradnje, izrade i implementacije partnerskih
projekata, jednostavnije pristupiti ,,Briselskim fondovima,, uz ,,Beogradski monitoring
i superviziju projekata,,?

19
7. Pa zar kancelarije za ,,sve razvojne projekte,, u Srbiji, pošto realizaciju razvojnih
projekata prema proceduri EU ,,prati,, nacionalni nivo (institucije države), moraju biti
locirane u Beogradu, koji je daleko od malih i nerazvijenih i ne poznaje njihove
probleme? Da li Beograd može da promoviše strateške interese malih i nerazvijenih, ili
želi da koristi što više njihovih ,,projektovanih novčanih i ljudskih resursa,,?

8. Da li građani drugih regiona, imaju veća prava i obaveze ,,da zahtevaju i pritiskaju,,
Vladu Srbije?

9. Da li je moguće strašetki razvijati istok i jug Srbije, samo spajanjem njena dva
najsiromašnija predela?

10. Kakve su naše ,,razvojne želje i brige,, u Boru?

11. Kako će izgledati sledeća administrativna mapa Srbije? I gde će na mapi tada biti Bor?

Mi u Boru moramo imati odgovore na ovakva i slična pitanja. Na to imamo prava i obaveze,
jer niko umesto nas, neće brinuti ,,naše želje i brige,,. Ovako izgleda, kada o nama (ne)brine
Srbija, a Bor još manje. ,,Mi nemamo problema, oni se nevide i ne rešavaju,, - daleko je
provincija od sveta. Pomoć ne smemo ni da spomenemo (ovih dana to posebno osećamo svi u
Boru), jer ćemo dobiti pravi odgovor ,,sami ste za sve krivi - šta ste hteli, to ste i uradili,, kao
da naša zajednica nije deo nacionalnog društva ,,osim, ako zatreba,,. Zašto nam onda bar
neko, ne ukaže i na našu surovu realnost, da smo ,,mi u Boru i dovoljno ponizni,,. Čak smo i
smešni, jer razmišljamo o mogućnosti da nam ,,naši,, što pre pomognu i razumeju nas malo
više. Mi nismo ,,nepogrešivi,, u Boru i ,,moramo o svemu,, mnogo više javno razgovarati sa
svima u ,,našem okruženju,, (kao nikad do sada), jer nikad i nismo bili ,,tu gde smo danas,, pa
dokle stignemo...

Iako su ,,podmireni,, svi regionalni zahtevi i pritisci, javljaju se novi po celoj Srbiji. Pominju se i
subregioni. ,,Naš grad idalje brani istočnu Srbiju, za sebe ne brine,,? Mi imamo naše ,,dečije brige,, dok
cela Srbija žalostivo posmatra naše odrastanje. Četiri regiona su postigla kompromis u odlučivanju -
,,Ujedini se i razvijaj, jugoistočna sirotinjo,,... i bogu si teška...

Ostati ili otići


petak, 12 februar 2010, 12:52 Goran Stojanović, Gradske
http://www2.bor030.net/gradske-meni-info030-179/1153-dilema-mladih-borana-ostati-ili-
otici

Should I stay or should I go?

20
Da li da ostanem ili da odem? Za ogromnu većinu naših mlađih sugrađana, odgovor na poznato roken-
rol pitanje, jasno je i glasno: DA, oni bi rado napustili Bor. Možda ne zauvek, ali dovoljno dugo da
zarade i proputuju ,,mnogo više,,. Nažalost, to često znači ZAUVEK.

O anketama i analizama, ne vredi više, ni pisati, ni komentarisati. Još je teže i poražavajuće,


kada pogledamo brojke, koje nam ukazuju na ,,alternativne i razvojne trendove,, naših
mlađih sugrađana i komšija. Evo, baš pre neki dan i moj komšija je sa svojim društvom
napustio Bor. Neverovatno, rekli bi stariji ljudi, napustio je i posao iako ga u gradu ima sve
manje. Svoju porodicu, nije ni pokušao da stvori. Otišao je, zato što ima želju da se sa svojim
životom ,,još malo bori,, dok još ima snage. Kaže mi još, da se sa devojkom dogovorio o
svemu i da imaju planove. Razmišljam i pokušavam da se prisetim, kako sam se i ja borio, sa
svojim izazovima mladosti i da li sam se izborio. Nije ovo, nikad bilo jednostavno, nijednoj
generaciji. Deca su svesna, da roditelji osećaju njihovu slabost i nepostojanje alternative za
,,obećano putovanje u neizvesnost,,. Ali znaju, baš kao što smo i mi znali, da moraju krenuti
svojim putem, do cilja. Nažalost, svi osećamo težinu života i rada u Boru danas. Bez naše
mladosti u okruženju i budućnost naša, biće još teža, sigurno.

Letos sam upoznao komšiju. Simpatičan momak, obrazovan i vredan, veoma pošten i iz
čestite porodice. Bio je srečan, zaposlio se. Danas želi, nešto malo više i bolje, od sebe. Šta reći.
Ljudski je to. Poželeo sam mu sreću i zdravlje, pa ako bog da, vratiće se i videćemo se opet.
Na rastanku mi reče: Što i ti sa nama ne kreneš, biće nam sigurno bolje. Da sam samo ja,
odgovorih mu. Ali ako ovako ostane do godine, eto i mene. Onda ne preteruj, reče mi, ima
takvih kao što smo mi po gradu još, ali neznam dokle će ih biti... Ništa novo, samo što Bor
više ne napušta 60-to i 70-to godište, danas odlazi 80-to i 90-to godište. I to, nije važno gde,
svugde je bolje,kažu...

Grad sa ovakvim stavom mladosti i buduće obrazovane i poslovne elite, nema perspektivu. O
ovome u Boru moramo mnogo više javno razgovarati. I ne samo o tome, već i o nasilju, koje je
svakodnevno prisutno na našim ulicama i u školama. Nažalost, nije dovoljno samo da
budemo zabrinuti. Uzalud ćemo planirati i pokušavati da ,,podignemo i unapredimo
ekonomske resurse zajednice,, kada će nam hronično nedostajati ,,ubrzanje,, mlađih ljudskih
resursa. Nažalost i oni koji ne uče, ali i oni koji ne rade, pa i svi drugi u gradu ,,koji samo od
sebe traže više,, imaju iste emigracione želje i misli. Naš grad, osim što ekonomski posustaje,
veoma brzo i stari.

21
Mladost je izgleda shvatila, da se sama ne može izboriti sa svojim problemima, za koje nema
odgovarajuću podršku svih nas u gradu. Mladi više ne žele da nose ,,epitet,, nerazumne i
slabo organizovane gradske ,,manjine,,. Politika kao način rešavanja problema u zajednici, je
uopšteno neprivlačna mlađim generacijama. Specifičnost našeg grada predstavlja i
,,produžena mladost,, jer zbog socijalno-ekonomskih ,,okolnosti,, naša mladost, umesto da
bude u svom životnom usponu, ima ,,slične nerešive probleme,, i najčešće živi kod svojih
roditelja. Po svemu sudeći, novac je kao i svima nama, postao glavna pokretačka snaga. Nije
više bitna samo sušta egzistencija, već više do izražaja dolaze motivi za putovanjima, sticanje
dobrog obrazovanja, plaćeniji poslovi i profesionalna karijera.

Naravno, najbolja mera protiv ,,odlaska,, mladih ljudi, jeste ekonomski razvoj, dobro uređena i
integrisana zajednica. To svi znamo. Znamo i da su dobra radna mesta, kojih u gradu sve manje
imamo, najjači argument i magnet zajednice. Ali ako pogledamo sve specifičnosti lokalne politike prema
mladima, krajnji je trenutak da ih pozovemo i da im pružimo mogućnost uključivanja u razvojne
strukture naše lokalne zajednice.

Novi izazovi
ponedeljak, 18 januar 2010, 03:05 Goran Stojanović, Politika
http://www2.bor030.net/politika/1124-opstina-bor-novi-izazovi

,,Iz iskustva, vera postaje znanje,,

Bor je već dosta dugo na prekretnici. Na odlučan korak napred i bolju budućnost, nikako se ne odlučuje.
Umesto da se građani suoče sa jasnom razvojnom, ekonomskom i političkom opcijom lokalnih lidera,
koji bi sa svojim jasnim ličnim primerima i vizijama lepše budućnosti grada, sa verom i odlučnošću
svojih građana, Bor pokrenuli zauvek napred, svedoci smo nečeg potpuno drugog.

Posle svega viđenog na lokalnoj političkoj sceni, još uvek nije moguće prepoznati lidere sa
pogledom u budućnost grada, koji bi bili dovoljno ubjedljivi u Boru, kasnije u Srbiji i EU.
Uglavnom vidimo nered i puno ometanja, čak i strah, kolebanja, populističke kompromise i
neprincipijalne koalicije, opšte građansko neinteresovanje, zaklinjanja na prošlost i previše
svesnog manipulisanja sa građanima. Igra se na kartu Bora kao žrtve lošijih izbora i stalne
nepravde. Bor danas više nego ikada, treba autoritativne lidere i političare širine i mudrosti
(kakve nije imao do sada).

22
Svi dosadašnji lokalni izbori u poslednjoj deceniji, bez obzira na pobedničke opcije političkih
stranaka i koalicija na vlasti, nisu doveli do značajnijih promena i suštinskih reformi (već
samo do ,,tranzicione bede,,). Bor godinama opstaje kao opština sa neefikasnim skupštinskim
većinama, vlastima i nereformisanom administracijom i javnim preduzećima. Vladajuće
strukture, ne upravljaju zajednicom, već samo opstaju do trenutka mogućeg, u interesnim
sverama lidera. Političko preživljavanje lokalnih moćnika, često zalazi u prošlost, mitologiju,
tvrdoglavost i ucjenjivanje koalicionih partnera, po modelu da ili ne. Njihov model je, to je to,
odnosno načelo sve ili ništa. U politici takvo načelo nije najupotrebljivije, jer isključuje
mogućnost kompromisa. Otvorene pretnje ne predstavljaju opciju budućnosti. Pošto nema
dovoljne odlučnosti za bolju budućnost, sadašnjost je često neuhvatljiva prazna retorika,
nepredvidljiva i zavijena u atraktivnu demagogiju. Lokalni lideri nemaju adekvatnu
komunikaciju i saradnju ni sa svojim kolegama u neposrednom okruženju - Timočkoj Krajni
pa i u državi (ponekad i sa svojim partijskim centralama). Gde nas onda oni vode i šta mi od
njih očekujemo? Verovatno nigde i ništa - takvi su nam ciljevi ili ih nemamo, kao i oni, to je to.

Nesporno je, da Bor bez obzira na očigledan veliki odliv omladine i pameti, zbog istorijske
uloge grada bakra u SFRJ i ubrzog urbanog i industrijskog razvoja zajednice, broja
intelektualaca i sada već ,,kakvih-takvih iskorišćenih resursnih kapaciteta,, ima najveće
razvojne potencijale u Timočkoj Krajni i može definisati nove strateške pravce budućeg
razvoja zajednice, pa čak i postati ekonomski razvojni motor celog regiona, ali samo pod
uslovom - Da građani Bora, prepoznaju i prihvate nove izazove!

Da li Bor poseduje autoritativne lidere i ugledne političare, koji se bave nezahvalnim i


nepopularnim pitanjima u gradu, koji brinu za hendikepirane, nemoćne i ugrožene
sugrađane? Da li su na njihov autoritet i rejting u gradu, uticali rezultati rada, spremnost za
dijalog i toleranciju, dobra saradnja s medijima, kao i rad u javnom interesu i jednaka briga o
svim građanima Bora? Lideri koji poseduju ovakve političke vrednosti i veštine, karakterišu
se velikom fleksibilnošću i požrtvovanjem, radi ostvarivanja većih ciljeva. Ali se i drže svojih
reči i obećanja. Njihov politički neuspeh, predstavlja osnov za povlačenje sa pozicija vlasti i
aktivnog zastupanja političkih stavova. Konačno, oni svoje razvojne inicijative uvek mogu
prezentovati u javnom dijalogu zajednice, sa boljim, alternativnim, novim političkim liderima
i u partnerstvu sa sugrađanima, strateški planirati razvoj zajednice u kontinuitetu.

Popularnost jednog od njih, može biti pravi indikator i značajna poruka ostalim autoritetima i
liderima, političarima i građanima zajednice. Ipak, ostaje važno pitanje na koje odgovor mogu
dati jedino birači u Boru na sledećim lokalnim izborima - Može li takav autoritet biti izabran
neposredno od svojih građana? Šanse da njegov autoritet bude prepoznatljiv i dobitna
kombinacija za razvoj grada i okruženja, nisu nerealne. One najviše zavise od građana koji
razumeju potrebu i realizaciju programskih ciljeva, kao i neophodnost racionalnog
upravljanja javnim poslovima. Nije isto imati ovakva dva-tri ili desetak autoritativna lidera u
gradu, koja mogu preći izborni cenzus. To je danas problem za sve stranke i građane u Boru.
Hrabrima pomaže sreća, a autoiritet je uvek do sada potvrđivao svoju hrabrost.

Pragmatični i obrazovani autoriteti, vredni i bezpoštedni za sebe i profesionalno okruženje, sa


stalnom inicijativom i jednakim pristupom svim građanima zajednice, rezultatima postižu
pravo na reč više u javnom dijalogu zajednice, predstavljajući sebe i ne skrivajući se iza imena
23
,,moćnih partija i grupa građana,,. Oni imaju sasvim drugačiji pristup razvoju lokalne
zajednice u čijem su središtu građani, koji aktivno učestvuju u ostvarivanju javnih interesa, sa
jeftinom i obrazovanom administracijom, efikasnom i sposobnom da građanima i privredi
bude na usluzi. Samo afirmacijom lokalnog partnerstva, građani i privreda će prepoznavati
lidere i političare, i doživljavaće ih kao svoje na zajedničkom putu planiranja i rešavanja
životnih potreba.

Koncept lokalne politike predstavlja ,,politika sopstvenog dvorišta,, u kojoj lokalne vlasti i
administracija na najneposredniji način rešavaju probleme svojih građana i privrede. Jedini pravi
izazov za Bor i njegove stanovnike da krenu korak napred, predstavlja početak rešavanja problema prvo
u sopstvenom dvorištu.,,

Lokalni globalizam
sreda, 27 januar 2010, 11:40 Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1140-lokalno-globalizam

Bićemo ,,dobitnici ili gubitnici globalizacije,, samo da to ,,malo brže prođe,,!

Često globalizaciju vidimo kao protok investicija i otvaranje tržišta međunarodnoj konkurenciji. Šta se
dešava u razvijenom svetu i kakva je pozicija lokalne zajednice? Da li možemo nešto uraditi ili će neko
drugi umesto nas, da stvori šansu u toj ekonomskoj globalizaciji našeg okruženja? Da li ćemo biti
dobitnici ili gubitnici u igri investicija i kapitala?

Na samo jedno pitanje, da li ćemo biti pobednici ili žrtve globalizacije, postoje mnogo
oprečnih odgovora. Svakako nema nijedne zajednice, koja na neki način nije delom ili u
celosti ušla u ovaj svetski ekonomski proces. U tom smislu ceo svet je žrtva globalizacije, pa i
mi. Ali ako shvatamo da nemamo alternativu ,,preživljavanja razvoja sveta,, da li moramo da
se uključimo u međunarodne ekonomske tokove i podelu rada?

U globalu direktne strane investicije beleže značajan rast u Evropskoj uniji, Jugoistočnoj Aziji
i Južnoj Americi do ,,neviđene ekonomske krize,, koja je pogodila svetsku ekonomiju u toku
2008.godine. Međutim, najvažniju dotadašnju evoluciju predstavljaju sve veće investicije u
domenu usluga, čak dve trećine od ukupnih stranih investicija. Ova promena duboko menja
prirodu investicija i do neke mere smanjuje njihovu atraktivnost za zajednice koje ih primaju.

Zašto? Zato što kompanije koje investiraju u usluge to čine uglavnom da bi osvojile tržišta, a
ne da bi uključile novostvorena (ili novokupljena) preduzeća u integrisan sistem, koji će

24
povući izvoz i razvoj zajednice u koju se usmeri investicija. Ako u slučaju industrije po
pravilu investicije znače izvoz, s uslugama to može da znači i veći uvoz, kao i oštriju
konkurenciju za preostale domaće igrače. To samo po sebi nije loše, jer konkurencija
poboljšava usluge koje potrošač dobija i diže nivo produktivnosti svih u zajednici. Kao i
ivestitori i zajednica mora da gleda svoj interes, ponekad i ekstremnije, ne dozvoljavajući
strane, pa ni domaće (ako nisu u partnerstvu sa javnim lokalnim interesima) investicije, u
odgovarajućim sektorima lokalnog tržišta. U tom kontekstu, veoma su nam važni odgovori
na pojedina pitanja lokalnih biznisa: Da li nam investicije pomažu ili odmažu? Šta nam
odnose, a šta donose? Da li nam povećavaju zaposlenost, obzirom na dosadašnja negativna
iskustva iz privatizacije lokalnih preduzeća?

Naša tržišna ponuda zajednice je takoreći katastrofalna. Šta mi to nudimo svom tržištu i
okruženju? Po čemu nas prepoznaju drugi? Pitanje konkurentnosti naših proizvoda i usluga,
ostavićemo za malo bolja vremena. Uostalom, da li mi uopšte u gradu proizvodimo nešto i u
čemu smo uslužni, a ,,uvozimo,, sve i svašta. Šta ,,izvozimo,, iz zajednice? Kakav nam je
saldo? Izgleda da dajemo samo novac ,,čim ga i dobijemo,,. Odakle nam, ni sami neznamo, ali
za sada to jedino imamo, malo više od drugih u našem okruženju. Ali dokle, kad nam je sve
lošija lokalna ekonomija, poslovanje privrede i radno angažovanje stanovništva zajednice!
Jednostavno, u gradu niko ne radi. Nema poslovnih ponuda ni tražnje, pa ni vrednosti.

Nebi bilo sve tako loše, da deo ,,našeg uvoza,, odlazi na opremu i investicije preduzeća ili bar
domaćinstva u gradu. I to malo što ,,uvozimo,, u zajednicu, uglavnom je kupovina vremena
kroz ,,dugovanja,, i veoma skupe bankarske kredite. U ekonomiji je sve povezano i ništa se ne
može dobiti ,,na trik,, ili ,,za džabe,, na duži vremenski rok, osim uvećane kamate. Onda, ako
sada nemamo, da li ,,sutra,, možemo imati, realnu ekonomiju u našem gradu? Šta u stvari mi
želimo i kuda idemo? Šta radimo, kad ne radimo? Zajednica koja više uvozi nego što izvozi,
ovakav deficit (dužničko ropstvo) mora pokriti, razmenom viška proizvoda i usluga ili
realnim novčanim poslovanjem. Iz ovoga proizilazi, da se nema više gde i da nam sledi
smanjenje ,,već umanjenog kapitala,, i verovatno bankrot.

Za Bor to znači, da se svakodnevno ,,topi bogatstvo,, preduzeća i domaćinstva, nestaje


kupovna moć građana, nema plata, a do kada će biti penzija, videćemo. Lokalna privreda i
samouprava obustavljaju isplate poveriocima i otežavaju poslovanje. ,,Poslovni krug,, se širi i
svi postajemo ,,namenski sopstveni dužnici,,. Nažalost, to smo već nekoliko puta iskusili i
pored izvučenih pouka, evo nas opet ,,na svoje,,! Šta ćemo kad ,,nas nisu razumeli,, donatori i
investitori, kojima sada nije ni zanimljiva ,,naša ekonomska zajednica,,? Šta ćemo kada i
banke razmišljaju, da li da nas napuste, jer su nezadovoljne svojim profitom i ,,radom naše
privrede i stanovništva,,? Niko sa nama neće više da vodi ekonomske razgovore, pa nećemo
ni mi onda ni sa kim, ni međusobno!

Bićemo na ,,još jednoj ivici,, dok rešavamo naše životne probleme u gradu. Možemo čekati i nekog
drugog, da ih reši. Možda će i uspeti u tome, ali će ,,rešeni problemi,, tada sigurno biti njegovi, baš kao
i mi. Ali i mi ćemo tada, bar u nećemu uspeti. Volećemo njega i svoj grad ,,još više,, kako nas ,,neko
drugi,, nebi napustio i prepustio globalnom kolateralnom vihoru. To je samo zato, jer mi umemo da
,,volimo i uvažavamo, neke druge,, - svoje, nikako. Uostalom, da jačamo ,,našu lokalnu ekonomiju,, ne
možemo, jer više ,,ništa ni nemamo, a i ko će to u gradu da radi,,! Bilo kako već, globalizacija će nam
25
sigurno pomoći, da pobedimo sami sebe, na jedan ili drugi način. Ipak smo mi ,,rođeni da budemo
pobednici,,!

Infrastrukturiranje
utorak, 02 februar 2010, 13:30 Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1145-infrastrukturiranje

Najdugoročniju posledicu eksploatacije Bora,


predstavlja nemoć njegove ekonomske i političke elite u Srbiji.

,,Ekonomske sankcije,, i propadanje gradske infrastrukture predstavljaju ključne razloge, za brisanje


Bora sa liste ,,atrativnih gradova, koji obećavaju Srbiji,,. Svi ćemo se složiti da je kvalitet infrastrukture
,,života i rada,, u našem gradu, bio i ostao jedna od boljih ,,tekovina samoupravljanja,,.

Infrastruktura grada, predstavlja kičmu privrednog života i svakodnevnice građana, i ima


ogroman uticaj na kvalitativnu konkurentnost lokalne zajednice. Uspeh u modernoj
ekonomiji u mnogo čemu više zavisi od ,,mekih,, formi organizacije, nego od ,,tvrde,,
infrastrukture - betona i čelika. Teško ćemo privući i zadržati stručnjake, profesionalce,
inženjere i druge simbole ekonomije znanja u gradu, u čijem se okruženju teško dobija
priključak za telefon, internet i električnu energiju, u kome su lokalni putevi razoreni i nema
ih dovoljno, dok se međugradski saobraćaj odavno obavlja bez dovoljnog kvaliteta i
konkurentnosti. Uloga opštine u domenu lokalne infrastrukture, mora da bude u mnogo
čemu neprikosnovena, uz efikasnost privatne ekonomije u oblasti javnih delatnosti i
ekonomije znanja.

Izgleda da je bilo potrebno da ,,se svašta desi i Bor nekako preživi,, pa da nakon naše nebrige
i prepuštanja stihiji ,,grad najozbiljnije stane,,. Uglavnom, trudili smo se da nam grad bude
našminkan, u granicama mogućnosti i potreba. ,,Kao,, da gradska elita nije znala, da su
infrastrukturne investicije, nešto najbolje za budućnost grada i mogućnost veće
produktivnosti i konkurentnosti lokalne ekonomije, stabilnih i bolje plaćenih radnih mesta,
privlačenja privatnih stranih i domaćih partnerskih investicija. Stvari bi se danas vrtele u
,,mnogo,, pozitivnoj spirali gradske ekonomije.

Ništa ne može, na duži rok, zameniti sposobnost grada, da sam planira svoje potrebe u
izgradnji i održavanju svoje infrastrukture. U tome je naš grad, pokazao ,,veoma mnogo,,
slabosti. Nismo umeli da planski održimo trend rasta i razvoja grada, koji je bio po

26
urbanizmu i industrijalizaciji jedinstven u SFRJ. Bez kvalitetne infrastrukture, samo ,,dobrim
projektima,, ni danas ne možemo postići mnogo bolje rezultate. ,,Sve,, trebamo tek da
razvijemo, prema potrebama uz mnogo veći napor svih nas, kako bi uhvatili izgubljeni korak
sa modernom ekonomijom. ,,Predizborne kapitalne investicije,, države i javnih preduzeća su
,,ekonomski iscrpljene,, jer populizam nema nikakvu vrednost u savremenoj ekonomiji. Našu
razvojnu alternativu predstavlja javno-privatno partnerstvo u lokalnoj zajednici.

Razvojna retorika i alternativni pravci, lokalnih vlastodržaca zadnjih dvadesetak godina, više
su nas udaljavali od poželjne strukture investicija, jer je lokalna vlast ,,istiskivala,, privatni
sektor. I kada je bilo razvojnih projekata, predstavljali su hrpu nepovezanih i nezrelih ideja,
gde se prvenstveno išlo, bez analize i realne potrebe ,,na slikanje,,. Sve se grčevito i
neprirodno sklepavalo na brzinu, kako vlast nebi izmakla i kako bi se bez imalo srama uzeo
neki jeftin politički poen. Veoma neozbiljno i ,,politički popularno,,. Svrha je bila, da se
podanici po rđavoj srpskoj tradiciji, klanjaju vlastima ponizno, tražeći njihovu veličanstvenu
velikodušnost i mole za po koju finansijsku mrvicu ,,javnog novca građana,,.

Obzirom da se ekonomija uvek osveti onima koji je ,,siluju,, u budućnosti razvoja grada,
moramo biti mnogo odgovorniji. Ako stvarno želimo konkurentnu otvorenu lokalnu
ekonomiju u kojoj raste produktivnost lokalne zajednice, javnih preduzeća i privatne
inicijative, trebamo mnogo više štedeti i nešto manje trošiti. Lokalna zajednica treba da
omogući privatnom sektoru da odradi veći deo posla, planski i realno, bez populizma. Ma
koliko bila neophodna, infrastrukturna ulaganja ne smeju predstavljati idejna rešenja, već
moraju proći analizu isplativosti, javnu proceduru i nužne korektivne mere. Zajednica mora
da prepusti lokalnom tržištu, konkutentno pružanje iste ili bolje usluge. Ovakav refleks naša
lokalna zajednica još nema, ali za sve nas najlošije rešenje je, da zajednica stihijski upravlja
svojim tržištem ili ga ,,prepusti bez ikakvog učešća i saglasnosti,,.

Klasično koncesionarstvo koje vezuje zajednice i privatne firme radi eksploatacije resursa zajednice na
određeno vreme, sve se više prevazilazi javnim-privatnim partnerstvom. Zajedničkim investicijama
zajednice i privatnog kapitala, mobilišu se jaki resursi tržišta kapitala i obezbeđuje javni interes
zajednice. To kod nas neće ići lako, jer se moramo čuvati korupcije. Ipak, uskoro moramo startovati,
makar i sa ,,najmanjim razvojnim projektima,,.

,,Gradska elita,, (ne)želi da Bor krene napred


ponedeljak, 22 februar 2010, 02:41 Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1158-qgradska-elita-nezeli-da-bor-
krene-napred

Kao nikad, Borane u ,,godinama koje dolaze,, očekuje,


mnogo iskušenja, neizvesnosti i ,,otvorenih pitanja,,.

27
Politika liberalizacije ekonomije i slobodne trgovine, unutar nacionalnih zajednica i regionalnih
integracija Evropske unije, globalno se pokazala kao uspešna. U tom kontekstu ,,naši kritičari i
analitičari,, imaju veoma slabe argumente, bar na nivou rasprave ,,da novu priču,, o ekonomskom
razvoju i integraciji Bora, smatraju (ne)potrebnom.

Suštinu problema predstavlja jačanje i širenje lokalne ekonomije i tržišta, kao i napredak
pojedinih sektora zajednice, koji dovodi do potrebe za strukturnim promenama unutar
zajednice. U Boru to predstavlja ,,socijalnu i politički komplikovanu stvar,, zbog čega se i
često odlažu (ili uspešno ,,krizno obavljaju,,) ,,promene,,. U slučaju tekuće ,,svetske mentalne
krize,, već nekoliko godina unazad, jasno je bilo da su pojedine globalne ravnoteže neodržive
i ,,da čak i SAD,, moraju promeniti svoju monetarnu i fiskalnu politiku. Pošto to nije učinjeno
na vreme, došlo je do korekcije kroz krizu. ,,Tako nešto - mentalna korekcija grada,, očekuje i
nas, u periodu koji nam predstoji.

Ipak, i sada kada se svi suočavamo sa veoma ozbiljnom gradskom krizom ,,nikome ne pada
na pamet,, da zagovara protekcionizam i plansku ekonomiju ,,unutar lokalne politike,,. U
demokratskim zajednicama poreski obveznik je konačna instanca odgovornosti, budući da na
njemu leži ,,lokalna politička odgovornost,,. Naravno, odgovornost je samo za sistemske
rizike, nikako za pojedine poslovne promašaje. ,,Finansijske usluge i proizvodi,, su
neophodni svima nama i zato je potrebno sačuvati ,,javne i privatne finansijske funkcije i
imovinu gradu,,. Isto važi i za preduzeća čija bi likvidacija ugrozila ,,aktivnost lokalne
privrede,,. Sve ukazuje na neophodnu potrebu i ,,postepeno sprovođenje,, lokalnih
strukturnih promena, bez ,,pronalaska mogućnosti,, da se one mogu odložiti ili izbeći.

Moralisanju ,,kao i do sada,, nema mesta, sve je javno i transparentno ,,kada nema više gde,,.
Ukoliko su postojale pohlepne mogućnosti ,,velikih zarada iz lokalnog budžeta,, kao interesa
da se te velike zarade ostvare ,,racionalne su,,. Ako, takvih zarada nije bilo, onda nije reč o
pohlepi, nego o ,,pogrešnoj računici,,. Time ne možemo objasniti ništa, jer su u oba slučaja to
,,konstante u sistemu,,. Pitanje je, kako je došlo do rđave procene rizika? Ništa nam ne
doprinosi, maglovita debata o tome, da li je ,,lokalno javno finansijsko tržište,, bilo suviše ili
premalo ,,regulisano,,. Pitanje je koji će ,,sistem regulacije,, umanjiti rizik i da li će u
budućnosti doći do ,,neke nove lokalne budžetske krize,,? Sada je ,,svima jasno,, da je
napravljena greška što je ,,lokalno javno finansijsko tržište,, bilo (ne)dosledno regulisano.
Neka pravila su bila pogrešna i podsticala su ,,devijantno ponašanje,, neka pravila nisu
valjano primenjivana, a neka nisu ni postojala. Posle ovakve krize ,,naš javni finansijski sektor
neće hteti,, da prođe kroz ,,slično čistilište,, tako da nema mnogo smisla uvesti takvu
regulativu, koja će onemogućiti izbijanje ,,slične krize,, jer su rizici da do toga dođe
,,zanemarivi,,. Potrebna nam je regulativa, koja bi trebala da onemogući izbijanje ,,sledeće
krize,, i to danas ,,niko ne zna,, kako bi trebalo da izgleda.

Kada ,,nastupi ozbiljna lokalna finansijska neravnoteža,, veoma je teško promeniti stanje, jer
mnogi moraju da izgube, a često mora rđavo da prođe većina. Tada su veoma snažni socijalni
i politički pritisci, da se ništa ne menja. Stvaraju se problemi realnom sektoru, jer nema novca
za investicije, a pad potrošnje dodatno smanjuje interes za novim ulaganjima. Recesija postaje
28
realnost. Potrebno je sve to nekako iznova pokrenuti, istovremeno sa strukturnim
promenama lokalnih javnih i privatnih (proizvodnih, trgovinskih i uslužnih) finansija.
Obzirom da je u Boru lokalni budžet glavni politički plen i sredstvo ostvarivanja političkih
ciljeva, diskrecionizam je ogroman (kao i budžetski deficit). I sada smo tu, gde smo, sa
konstatacijom, da je jedno mobilisati javnost na ,,patriotizam,, a sasvim nešto drugo,
obezbediti političku i ekonomsku stabilnost zajednice.

Ključni sistemski reformski korak, predstavlja strategija. U Boru postoji skepsa prema tržišnoj
ekonomiji i sklonost oslanjanja na ,,monopol RTB-a,,. Nema doslednosti u liberalizaciji
,,gradske ekonomije,, i volje da se reformiše javni sektor, koji je ključni oslonac transformacije
lokalnog tržišta i ekonomije. Nema ozbiljne reforme lokalne regulative, tako da je poslovni
ambijent vrlo rđav, nema ni sklonosti da se poslovna politika zasnuje na pravilima, a ne na
arbitražnim odlukama. Od posebnog je značaja ,,vladavina prava,, pa je zato nigde ni nema.
Ako se tome doda i monopolizacija privatnog sektora, zbog bliske veze između ,,biznismena,,
i vlastodržaca, jasno je da je gradu hitno potrebna strategija, koja ne postoji. Ipak, ako bi
trebalo izdvojiti ključnu odluku lokalne zajednice - ona predstavlja rešenost da se Bor
revitalizuje, ekonomski razvije i integriše na putu ka Evropskoj uniji, jer bi to doprinelo
institucionalnoj transformaciji. Ali, ni te spremnosti, za sada nema.

Bor nije spreman da krene putem revitalizacije, ekonomskog razvoja i integracije ka Evropskoj uniji.
Specifičnost Bora, koju će sugrađani veoma brzo ,,uskoro prelomiti,, predstavlja nespremnost gradske
elite. U zajednicama koje teže lokalnom i regionalnom razvoju i integraciji, Evropska unija predstvalja
projekat elite, posebno poslovne, donekle i samih građana. U našem gradu je to upravo obrnuto, što
samo govori o ,,nedovoljnoj (ne)svesti zajednice,,. Naša gradska elita se komotnije oseća izvan, nego na
putu ka Evropskoj uniji. Sve drugo je, samo demagogija.

Pogled odozgo
ponedeljak, 08 februar 2010, 03:11 Goran Stojanović, Gradske
http://www2.bor030.net/gradske-meni-info030-179/1147-pogled-odozgo

,,Ima li moćnika koji među potčinjene, silaze s neba,,?

29
Možda nismo religiozni ali ćemo sigurno reći - nema. Ali ipak, ima ih na sve strane, pa i u Boru.
Svakog jutra, svoje fotelje ubace u ,,balon,, koji dižu iznad ljudi i grada. Dok oni lete, mi građani
gledamo u nebo, čekajući da nam, možda sa neba ,,unaprede poslovanje,,. Što da ne!

Oni s neba imaju bolji pregled rada. Ponekad zbog ravnoteže, pozovu i svoje prijatelje gore.
Odozgo nas gledaju, kao sveci. Ponekad siđu među ljude, kako bi ih videli kao nebeske.
Ubeđuju ih kako oni ne lete, već je gore sve na nivou. Nije ni čudo, što se poneki od nas
prekrste. Šta drugo, zemljani mogu da učine!

Rad smo ipak nekako razvukli, usitnili i doterali do nerada. Kako onda, zaraditi. Svi nas
mimoilaze, a mi svakodnevno zauzeti, svojim neradom i ,,zaradom,,. Najzad, nekako smo se
,,svi raspali,,. Više ništa ne vidimo. Ne gledamo, ni po zemlji, ni prema nebu. ,,Svi brinemo,,.
Pitamo se: Gde su oni? Gde su ovi? A gde si ti, sada trenutno? Šta radiš i gde ne radiš?

Ipak, ponešto nam nebo još uvek prikazuje. Vidimo, kako su već i oni i ovi, u ,,drugom balonu,, zbog
boljeg pregleda rada. Mi još uvek očekujemo nastavak ,,boljitka,, i jedinstva suprotnosti - nebeskog rada
i zemaljskog nerada.

Ambiciozni Makijavelisti
četvrtak, 25 februar 2010, 13:02 Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1159-ambiciozni-makijavelisti

Najbolji način da uđemo u svet Makijavelija, jeste ,,rođenjem,,

30
Bez obzira na profesiju i da li radimo za sebe ili se penjemo korporativnom ili političkom lestvicom,
napredovanje i ostajanje u vrhu, bilo je oduvek glavna briga ,,svih nas,, koji se ne zadovoljavamo pukim
zarađivanjem za život. U svojoj revnosnoj, ponekad grozničavoj potrazi za ličnim ćupom zlata (moći i
prestiža, koji uz njega idu) ambiciozniji smo, u sticanju znanja od svih onih koji su ,,uspeli,, pre nas.

Fundamentalnu tajnu uspeha, možemo ,,startovati,, pronalaskom mesta na kome možemo da


komandujemo drugima. Da bi smo našli takvo mesto, a ne posedujemo ,,nikakvo nasleđeno
bogatstvo,, moramo da budemo inteligentniji, ambiciozniji i energičniji od ostalih. Uz to,
moramo da imamo i ,,sreću,, ali bez primesa skrupula. U životu sa vukovima, moramo da
naučimo, kako se zavija.

Pošto ,,nađemo svoje mesto,, moramo biti u stanju i da ga zadržimo, rivalski odbranimo i
,,napredovanjem dokazujemo,,. Mnogi će se boriti za ,,naše mesto,, jer ono vlasniku donosi
mnogo. Da bi smo ga zadržali, moramo biti oštroumni, ali opet bez primesa skrupula.
Upoznaćemo ljude, koje valja poznavati u ,,našem svetu,, a upoznaće i oni nas, i verovaće
nam i koristiće nas, jednako kao i mi njih. U tim stvarima postoji jedna vrsta ,,lagodnosti,, jer
činimo usluge i obavljamo zadatke ,,koji su nam dodeljeni,, (znamo šta bi trebalo da se radi, a
šta ne dolazi u obzir i znamo koliki će biti naš ćar). Naša ,,dobra volja i uslužnost,, nam
zauzvrat ,,donose podršku,, koja nam daje još veću moć. I tako krčimo svoj put naviše. I još
više.

Kako bi se brže uspentrali uz ,,gomilu hijerarhijskih kostiju,, trebalo bi imati impresivnu


biografiju ili ,,tako nešto,,. Braća, ujaci, stričevi, tazbina, kumovi, prijatelji i poznanici, mogu
,,sponzorisati naše članstvo,, ukoliko su punopravni članovi, ali za avanzovanje je jedno
vreme neophodno ,,samostalno obavljanje fizičkih poslova,,. Dok se ne izvrši ,,ritualno
uvođenje u ambiciju - rukopoloženje,, postoji samo veza. Nažalost, zakon ,,ponekad,, smatra
da su ,,ambiciozni,, na njegovoj pogrešnoj strani, odnosno protiv zakona, pa se ,,ponekad,, od
,,sopstvene ambicije,, možemo odvojiti ukoliko se istovremeno ,,povučemo i iz života,,.
Princip je isti, sve su ostalo nijanse.

,,Ambicioznost,, podrazumeva ,,utvrđivanje jačih strana,, - obrazovanje, iskustvo, znanje,


karakter, veze, kvalitet dosadašnjih dostignuća i njihovu prirodu. Malo hvalisanja nije na
odmet. Za svoju dušu, i samo za svoju dušu, isto tako je bitan i popis svojih slabosti, uz
neophodnost da se pretvore u ,,profesionalne vrline,,. Ipak u slobodne vreme, najbolje ih je
što pre eliminisati. Ako postoji bilo kakvo saznanje o potencijalnim rivalima, nije na odmet
skovati plan njihove eliminacije ,,mlakom hvalom,, bila ona zaslužena ili ne. Ukoliko su rivali
,,sposobni ljudi,, koje bi kasnije dobro bilo imati za potčinjene, uvek će postojati mogućnost
njihovog zapošljavanja ,,sa vrha,,. Kada sve ide po planu, dobro je poslati ,,pisamca
zahvalnosti,, klubu prijatelja, koji je bio od pomoći. Ne košta puno biti fin, nikad se ne zna...

Pravila igre su ,,svugde ista,, - zatvorena usta, otvorene oči, šlic zakopčan i rad ,,po diktatu,,.
Naravno, kao i ,,u svakoj igri,, poželjno je biti uvlakač - ko što neko reče u vezi s nečim dugim
,,bitan je moral kurve, sa manirima učitelja plesa,,. Kako vreme prolazi i avanzovanje
napreduje, imperativa je sve manje, do trenutka kada ,,šefu,, počinju da se uvlače, što je
verovatno i cilj svih nas, na ovaj ili onaj način.

31
Uobičajena nit koja se provlači kroz većinu priča o ,,uspehu u okrutnom,, komplikovanom
amicioznom svetu je, da je ,,većina,, onih koji stignu do vrha, vična šefovanju drugima. Deo
njihovog talenta za šefovanjem je možda urođen, deo je možda stečen iskustvom, dok je deo
nesumljivo odraz ,,akutne inteligencije,, svojstvene nekim, mada ne svim, uspešnim ljudima.
Puke recitacije teorija, za koje u uspešnim krugovima važi opšte uverenje, da su činjenice i
deo standardne uspešne biografije, predstavljaju skladište konvencionalne mudrosti, koja je
što uspešni dobro znaju, uvek i nepogrešivo, pogrešna. Bitnije su ,,površne stvari,, koje služe
za utvrđivanje ,,naopakog gradiva,,. Objedinjena znanja i pravila nemilosrdnih genija, koji
organizuju i upravljaju razvojem ,,profita,, mnogo su jača od ,,koristi,, brutalne snage i
pribegavanja nasilju ili konvencionalne mudrosti zakonobojažljivih lidera. Ovakva ,,načela
zdravog poslovanja,, ne bave se ,,mlaćenjem prazne slame,, (ni krajnje dosadnim i često
besmislenim primerima iz života), već jezgrovito prezentuju pragmatizam i primenjenu
filozofiju vođa, koje osnivaju i vode ,,tiho carstvo,, u godinama njegove ekspanzije i uspeha.
Umesto da budu sagledani kao izrazi takozvanog zločinačkog uma, ovakva ,,ambiciozna
umeća,, predstavljaju prave dragulje bogatstva - odraz prodornog razumevanja dinamike
ljudske prirode.

Upravo je Makijaveli savetovao: ,,Čovek koji želi da uvek i u svemu praktikuje dobrotu, neizbežno će se
naći ožalošćen među mnogima koji nisu dobri. Pri čemu je ipak neophodno da nauči, kako da ne bude
dobar i da to znanje primenjuje ili ne primenjuje, u zavisnosti od potrebe slučaja,,. Pohlepan svet
danas, isto kao i u svojoj prošlosti, podstiče pohlepu i strah. Neophodno je da poznajemo osnovnu istinu
- budemo li mislili i radili isključivo u sopstvenu korist ,,doteraćemo do vrha,,. A u visinama je toplije,
nego što ljudi u dolinama predpostavljaju, naročito zimi. Kao što svi znamo, na vrhu ima mnogo
mesta, mada nikada dovoljno za ,,sve nas,,.

Misterija uspeha
utorak, 02 mart 2010, 12:42 Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1160-misterija-uspeha

Novi proizvod, nova kompanija, nova partija, nova organizacija, bilo šta novo
- sve se može, kad se hoće...

32
U početku postoji san koji ne prolazi, bljesak nadahnuća koji sine samo jednom u životu - opsesija, ideja
koja će promeniti život, nešto što će izazvati veliki preokret. Svi koji žele da poprave svet prvo postanu
opsednuti veličanstvenom idejom. Od prikupljanja kapitala do zapošljavanja pravih ljudi, od
definisanja stava s kojim će se izaći pred svet do stvaranja sopstvenog brenda, od noviteta o kojem se
priča do prestiža konkurencije, od predsedavanja do stvaranja zajednice, najuzbudljivija rečenica koja
najavljuje nova otkrića, nije ,,Eureka,,! - već ,,Baš čudno,,!

Veliki poduhvati običnih klinaca, hrabrih duša i svetaca, stvaraju budućnost. Osnovni
principi uspeha imaju više sličnosti nego razlika. Ključ uspeha je u preživljavanju
mikroskopskih zadataka i istovremenom približavanju budućnosti. Suštinu predstavlja
,,ogroman i permanentan rad,, u skladu sa poslovnim kodeksom i procedurama. Pritom,
veoma su bitna i ,,nepisana pravila uspešnih,, - nešto između (1-11).

 Uzrok uspeha

1. Početak - Svako treba pažljivo da razmotri, kojim putem ga srce vuče i tek onda se svom
snagom može opredeliti za put uspeha.

 Artikulacija uspeha

2. Zauzimanje stava - ,,Dozvoli da se predstavim. Ja sam Pera Kojot... zvani Genije. Ništa ne
prodajem i ne radim da bih se školovao, zato hajde da pređemo na stvar. Ti si zec i ja ću te
pojesti za večeru. Dakle, ne pokušavaj da pobegneš! Ja sam mišićaviji, lukaviji, brži i veći od
tebe... a uz to sam i Genije. A ti, ti bi teško položio i prijemni za upis u vrtić. Zato ću ti dati
uobičajena dva minuta da se pomoliš,,.

3. Prezentacija - Potrebno je pripaziti malo na reći, kako ne bi naškodile sopstvenoj sreći.

4. Plan - Za pripremu bitke, pisanje planova je beskorisno ali je planiranje nezamenljivo.

 Aktiviranje uspeha

5. Snalaženje - Sasvim je u redu visoko ciljanje, pod uslovom da se ne oskudeva u municiji.

6. Pridobijanje zaposlenih - Suštinski je značajno zapošljavanje onih čije su perspektive,


sposobnosti i rasuđivanja radikalno drugačija. U njih treba imati poverenja i nagrađivati ih.
Ova retkost iziskuje, nesvakidašnju skromnost, toleranciju i mudrost.

7. Prikupljanje kapitala - Svi postavljaju ista pitanja... Kako doći do vlasnika rizičnog kapitala?
Koliki procenat je moj? Niko ne pita - Kako se pravi posao!

 Širenje uspeha

8. Udruživanje - Savez dvojice lopova, koji su jedan drugom tako duboko zavukli ruke u
džepove, da ne mogu svaki za sebe, da opljačkaju trećeg.

33
9. Sopstveni brend - Najbolji brendovi nikad ne nastaju, ako se neko nameri da ih stvori.
Fokus je na stvaranju profitabilnog brenda i organizacije koja može da ih podrži.

10. Prizivanje kiše - Ne treba vrebati laku lovu već raditi ,,nešto sa svojim životom,,. Treba
stvarati, a ne kupovati i prodavati tuđu robu.

 Dužnost uspeha

11. ,,Na svom mestu,, - Istinska čovekova mera je njegovo ophođenje s nekim, ko mu ne može
ni na koji način pomoći.

Opomena, da ne trčimo za novcem, položajem ili slavom, dobiće pravu vrednost, onog trenutka kada
upoznamo nekoga, kome nije stalo ni do čega od toga. Tada ćemo shvatiti ,,koliko smo siromašni,,.

Strateška procena
utorak, 09 mart 2010, 01:48 Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1164-strateska-procena

,,Borba je sastavni deo života, ali je bez borbe pobeda ipak najbolja,,

Možda su pogled unapred i pogled usred borbe, u svakodnevnom životu potpuno zasebne stvari, ali
gledano ,,u dalj,, među njima postoji i nekoliko podudarnosti. Ni u jednom se ne gubi iz vida, da su
utoliko bolji, ukoliko se koriste strategijom, kako bi se izbegla disharmonija procene. I u jednom i u
drugom slučaju, je neophodno poznavanje problematike, koja predstavlja ključ za njeno rešavanje.

Najdelotvornije je ono znanje i strategija, koje ,,rat,, čine nepotrebnim. Pritom postoje
nekoliko nivoa pristupa. Najbolje vojskovođe pobeđuju, dok su planovi ,,neprijatelja,, u
začetku. Osrednje vojskovođe, sprečavaju ,,neprijatelja,, da sklopi saveze. Samo najgore
vojskovođe, planiraju i napadaju svoje ,,neprijatelje,,. Nasilni ljudi nisu nemilosrdni kao što
izgledaju, već su osećajna stvorenja. Oni su nemilosrdno sasekli ljudsku osećajnost, kako bi
otkrili pravu prirodu slobodnog čoveka. Na taj način istinska nemilosrdnost, postaje potpuna
objektivnost bez prisustva emocija, koja prodire u srž svake konkretne situacije i iskazuje
pohlepu i želju za posedovanjem, koja je u korenu svake agresije. Tek nakon toga, instinska
nemilosrdnost, posvećuje se razmišljanju o savršenom čoveku i društvu. Greška je ,,samo u
tome,, što nasilnici ,,nemilosrdni pristup i nečovečnost,, ne praktikuju prema sebi kao jednu
vrstu vežbe, u culju razrešavanja unutrašnjih i spoljašnjih konflikata ,,slobodnog uma,,.
34
Sagledavanjem svih faza ,,ratovanja,, počevši od prve faze u kojoj se javljaju nepoverenje i
zahlađuju odnosi, pa sve do ekstremne faze kada se krene u borbu i osvajanja, kao na jedan
oblik masovnog uništavanja ljudi i bogatstva ,,učesnici ratova i čovečanstvo,, postaju svesniji
važnosti ličnih i društvenih vrlina, pri čemu se paradoks koristi radi pomeranja nevidljivih
granica svesti. Možda je paradoks baš u tome, što je neophodno govoriti protiv rata i borbe. I
dok se vodi rat protiv rata ,,na svojstven način,, uvlači se u protivničke redove, otkrivaju
njihove tajne i izazivaju korenite promene u njihovim srcima.

Strategijska procena borbe predstavlja ,,područje smrti i života - stazu opstanka i propasti,,
koja se mora dobro proučiti radi otkrivanja istine, upoređivanjem i rasuđivanjem na osnovu:
,,puta, vremesnkih uslova, terena, komandovanja i discipline,,. Put podrazumeva ,,motivaciju
ljudi,, radi prihvatanja ciljeva svojih vođa, da bez straha od opasnosti podele zajednički rizik
borbe. Vremenski uslovi podrazumevaju ,,pravi trenutak i uslove borbe,,. Pod terenom se
podrazumevaju ,,udaljenost, prohodnost, bezbednost,,. Komandovanje predstavlja ,,stvar,,
inteligencije, poštenja, humanosti, hrabrosti i strogosti. Disciplina podrazumeva ,,organizaciju
i sistem komandovanja,, i logističku podršku.

,,Svaki general poznaje,, strateške uslove procene borbe. Oni koji ih bolje znaju ,,pobeđuju,,.
Oni koji ih manje znaju ,,bivaju pobeđeni,,. Strateškim organizovanjem manevra ,,trupa,, na
osnovu povoljnih okolnosti, stiče se prednost na samom početku borbe. Zavaravanje
protivnika, predstavlja sastavni deo borbe. Kada je ,,vojska,, sposobna, pretvara se da je
nesposobna. Kada je ,,vojska,, jaka, pretvara se da je slaba... Uvlačenjem ,,neprijatelja,, u
borbu i glumom nereda u svojim redovima, može se zbuniti protivnik i lakše vojevati pobeda.
Kada je ,,neprijatelj,, kompaktan, potrebno je pripremati se za borbu i ako je jači, izbegavati
ga. Moguće je unošenje zbrke u protivnički tabor, služeći se njegovom sujetom i gnevom.
Skromnošću, umaranjem i izmicanjem, budi se oholost i stvara razdor u redovima
,,neprijatelja,,. Napad sledi, kad je protivnik nepripremljen i kada on to ne očekuje. Zbog toga,
,,strateški raspored jedinica i poteza oružanih snaga,, ne smeju biti prerano otkriveni.

Najveću strategijsku prednost ima onaj general, koji pre nego što krene u borbu (još dok se nalazi u
,,komandnom štabu,,) proceni da su se stekli svi neophodni uslovi da njegova vojska ,,porazi
protivnika,,. Bez pravog strategijskog aduta je onaj general, koji pre bitke proceni da je pobedu
nemoguće ostvariti. Ko ima strategisku prednost pobeđuje, ko je nema biva poražen. Gubitnička opcija
svih onih generala koji nisu razradili nikakvu strategiju, predstavlja totalni poraz. Gledajući na stvari
iz ovog ugla, sa sigurnošću mogu da znam, ko će biti pobednik, a ko gubitnik.

Rekonstrukcija vladanja i mobilizacija ,,znanja i imanja,,


utorak, 16 mart 2010 03:05 Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1176-rekonstrukcija-vladanja-i-
mobilizacija-qznanja-i-imanjaq

Pragmatično i strateško delovanje u okviru mogućeg kompromisa zajednice,


sa pogledom na njenu lepšu budućnost.

35
Da li ekonomska kriza koja nas potresa predstavlja, najavu entropijske planetarne koncepcije,
nazadovanje našeg društva i lokalne zajednice i nemoć građana da imaju kontrolu nad vlastitim
tvorevinama. Koliko objektivne okolnosti mogu da budu nadmoćne u odnosu na voljni subjektivitet,
izražen u javnom dijalogu zajednice, koji bi trebao da spasi sve nas zajedno? Teška i nekako preozbiljna
tema za naše dnevne aktuelnosti. Imamo mi i svoje svakodnevne brige. Uostalom, koliko su nas puta
surove lekcije života naterale ,,da postanemo pametniji i bolji ljudi,,.

Autoritet znanja i lična odgovornost u kombinaciji sa razvijenim pobedničkim duhom,


predstavljaju merljivu kategoriju, koju određuju rezultati, kojih ili ima, ili nema. Viziju
napretka, mogućnosti i htenja definišu ,,uspešniji i lepši,,. Da li ćemo uspeti, da se odupremo
,,savremenim izazovima života u Boru,, i stvorimo respektabilni merljiv autoritet znanja i
građanske inicijative, prema javnim potrebama i interesima zajednice? Kako stvoriti i nositi
duh i viziju pobednika, koja nedostaje našem mentalitetu? Personifikaciju građana, imamo u
svim sferama javnog života i rada, uključujući i ,,razvojnu politiku,, koja treba da vodi naš
grad, iznad površine vode izbegavajući velike talase.

Koliko puta su nam dozvoljene greške koje činimo, da bi i dalje mogli da držimo glavu iznad
vode? I Bor želi da ,,ispliva nekako sa glavom iznad vode,,. Često nam nije jasno, kojim se
stilom treba plivati, ni kuda. Jedni žele samo da ne potonemo, pa nam ni dok plutamo nije
tako loše. Drugi bi da rone, ali ne mogu da ubede ostele, da neće doći do gušenja. Neki žele
da plivaju levo, neki desno, a neki su prosto neplivači. Najcelishodnije bi bilo plivanje pravo, i
levo, i desno, sa glavom iznad vode, izbegavanjem talasa zbog potapanja, ali samo ne unazad
i nikako na leđa. Plivnaje stilom profesionalaca, koji kroz odgovornost prema poslu i
autoritetu znanja savlađuju i pobeđuju svaku plimu neodgovornosti i talase neznanja,
prožete svim greškama iz prošlosti. S druge strane, svima nam je dobro znano, da se samo
plivači i dave. Neplivači nikad.

Osnovni problem je, što ,,gradska elita,, ne razmišlja ekonomski razvojno, već interesno lično.
Moćnici se ,,međusobno zadužuju,, i koriste javne finansije za lične projekte koji propadaju,
umesto da ulažu u razvoj lokalnog tržišta, javnu i privatnu ekonomiju grada. ,,Javni rashodi
se dodeljuju,, samo politički podobnim vlasnicima inicijativa i pritom ne postoji nikakav javni
monitoring, niti supervizija procedura. S druge strane, javni prihodi (porezi, doprinosi,
takse...), nisu stimulativni za stanovništvo i privredu. Opštinski budžet nije razvojan (već je
razoran, u i kontinuitetu deficitaran), niti se planira javna podrška razvojnim ekonomskim
inicijativama iz lokalnih fondova. Opština radi ono što ne radi ni jedna porodica u Boru.

36
Interes javnog servisa građana, trebao bi da predstavlja razvoj dijaloga i partnerstva, a ne
dobrobit političara. Sve dosadašnje lokalne strukture koje su ,,vladale gradom,, nisu imale
realne planske ciljeve i aktivnosti, već samo obećanja. Ali, ako se ,,gradski moćnici,, idalje
budu učili na nama građanima, moraćemo svi zajedno u gradu, pokrenuti jedan opšti pokret
protiv svih stranaka, jer nijedna nema nameru da promeni suštinu i sadržaj upravljanja
gradom. Boranima nije potrebna ,,puka rekonstrukcija vlasti, već rekonstrukcija vladanja
gradom,,. Otvoreno ćemo reći, da naša budućnost nisu ,,političari i menadžeri,, koji sede u
svojim foteljama i pritom ne znaju šta rade, već da je naša budućnost u partnerstvu sa
uspešnim profesionalcima, koji su obrazovani, provereni i imaju rezulate.

Borani su siti statusa kvo i osećaju puls neminovnih suštinskih i funkcionalnih promena u
gradu. Zato su i podržali inicijativu za prevremene lokalne izbore, koja je izazvala veliki
psihološki pritisak u celoj zajednici i okruženju. Nisu organizovani nemiri, već su se građani
borili i ,,izborili,, racionalno, skupovima, štrajkovima i pregovorima u mogućim okvirima.
Građani su samo ,,vratili loptu u polje političara,, (lokalnih i nacionalnih). Zato i ima nemira u
svim političkim redovima bivših lokalnih koalicija na vlasti. Kada je ostala sama u četiri zida
,,vladajuća lokalna politička elita,, nije mogla da ospori legitimitet već druge peticije svojih
sugrađana, pa je naprasno dobila motiv da sama potraži prinudnu upravu i alternativnu
mogućnost kupovine povratne karte za lokalni politički voz, nakon sledećih izbora ,,u
pobedničkoj klasi,,. Zato su, morali sami sebe, da proglase, bivšima. Sada, svi znamo i
vidimo, da su nestrpljivo započeli međusobnu borbu i predizbornu kampanju ,,u novom
odelu,,. ,,Niko ozbiljno,, ne planira preduzimanje aktivnosti revizije, rebalansa i
restrukturiranja ,,već godinama politički popularnog subvencionisanja javnih i privatnih
delatnosti,, iz sektora lokalnih javnih finansija. Jednostavno će nam predlagati, da je
,,verovatno moguće,, naš javni dug revitalizovati preko ,,novog spasilačkog kluba prijatelja
grada,, koji će nam velikodušno omogućiti ,,otpis dugova - refinansiranjem,,. Pošto
,,odgovarajućih garantnih fondova,, u gradu nemamo, nije nemoguće, da će u ponudi biti i
,,najnoviji modeli samodoprinosa u gradu i selima,, kako bi ,,naša zajednica investirala u
budućnost,, nakon novih izbora i ,,ubrzano krenula napred,,. Verovatno ćemo i dalje slušati
,,razvojne špekulacije i neverovatne planove i programe,, i gledati veoma prljav politički
marketing, koji nikom nije potreban. Baš sada, trenutak je da poručimo - Novi lokalni izbori
ne trebaju biti borba dva ili više čopora, koja žive na ovom prostoru!

Političke partije i grupe građana, moraju svojim sugrađanima ponuditi javni dijalog i
partnerstvo u realizaciji svojih sadržajnih programskih aktivnosti oporavka i napredovanja
grada, njegovog otvaranja ka regionu, državi i Evropskoj uniji. Lokalna strateška koalicija je u
tom kontekstu moguća sa svima „ako su u funkciji ,,nečega,, što možemo definisati kao javni
interes“. Pritom nesmemo dozvoliti bivšim gradskim moćnicima, koji su naš grad vodili slepo
i bez sluha, i doveli ga u ćorsokak, da se presvuču u prihvatljive evropske konzervativce. Oni
moraju ,,prema svojim zaslugama,, odgovarati za svakodnevno upropašćavanje Bora.

Budućoj gradskoj eliti, pre lokalnih izbora moramo poručiti, ukoliko javne poslove i interese
zajednice bude traljavo i stihijski obavljala, građani Bora će ponovo zahtevati prevremene
izbore, kako bi dobili sposobnu i efikasnu lokalnu vlast, radi sprovođenja unutrašnjih
sadržajnih i funkcionalnih reformi, koje su preduslov oporavka i napredovanja Bora. Ukoliko
na sledećim lokalnim izborima dobijemo kvalitetnu lokalnu vlast, onda će to biti pravi
37
trenutak za ,,novi dogovor unutar zajednice,, radi postizanja javne podrške, koja je
neophodna da bi se Bor strateški pokrenuo. To su aktivnosti dubokih unutrašnjih promena i
velikih reformi, koje se u Boru moraju sprovesti, a koje će biti uspešne ,,samo ako se
dogovorimo,, ko će i kako, šta da radi. Uglavnom nam slede, mnoge teške odluke i poslovi,
koji se ne smeju više odlagati i izbegavati - veoma težak period, koji zahteva od svih nas
velike napore i odricanja, radi bolje zajedničke budućnosti.

Odluka o strateškim alternativnim pravcima razvoja Bora, nikako ne sme biti prepuštena
samo institucijama, strankama ili pojedincima, koji ceo posao žele ,,da završe brzo i na svoj
način,, već odluka mora predstavljati javni konsenzus zajednice. Boru nisu dovoljni samo još
jedni lokalni izbori sa krhkim programskim načelima, bez garancija implementacije i
dogovora političke elite sa građanima i privredom zajednice. Pritom, moramo dati šansu
novim ljudima - mladim i obrazovanim kadrovima, koji u zapećku čekaju šansu na
marginama, nasuprot stranačkih ,,prvoboraca,,.

Redosled koraka neophodno je definisati razvojnom strategijom Bora. Za vrlo kratko vreme moramo
vizijom doći do ,,prvih pobeda,, jer to jedino daje smisao našem globalnom putovanju. Dobre vesti i
podrška dolaze nam od onih koji prepoznaju alternativni put. One predstavljaju veliku podršku za sve
ono pozitivno, što smo uradili do sada. Ispred nas je vreme demonstracije moralnih i profesionalnih
vredenosti, kako bi do cilja stigli za ,,što kraće vreme,,. Ipak, prioritet na tom našem putu, predstavlja
mobilizacija ,,čistih razvojnih snaga,, u gradu, koje su mnogo jače po dubini grada i okoline, nego u
lokalnim partijama.

Razvojna retorika i realnost


četvrtak, 25 mart 2010 12:04 Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1193-razvojna-retorika-i-realnost

Kako ,,najbezbolnije pobediti sebe,, i izaći iz surove lokalne svakodnevnice?

U suštini ,,budućnost grada,, zavisiće od pitanja uloge lokalne zajednice. Da li treba, uključiti
zajednicu u ,,socijalu,, i organizovati poresku solidarnost kroz redistribuciju novca, između bolje i loše
stojećih socijalnih slojeva? Ili s druge strane, treba uvesti zajednicu u ekonomiju, kao što je to bio slučaj
posle II svetskog rata, pa sve do danas? Kakva će se ,,strateška retorika promovisati u našem
predizbornom gradu,,?

,,Savetovaće nas,, da očuvamo kako znamo i umemo, poljoprivredne i industrijske kapacitete


i svedemo na ,,pravu meru,, priču o ulozi usluga i ekonomije znanja, pa i da ,,disciplinujemo,,

38
lokalne javne rashode i prihode. ,,Inspirisaće nas da rebalansiramo,, i planiramo veći
budžetski deficit, po cenu investiranja u tehnologiju i razvoj. Ukazivaće nam na bezpotrebne
,,jeftine i velike trgovačke investicije,, koje će razoriti ,,postojeću,, lokalnu ekonomiju i
zatvarati ,,male dućane,,. Promovisaće se budućnost novog otvorenog grada, koji će morati
više da privatno proizvodi i partnerski javno-privatno investira u tehnologiju, radi ,,bržeg,,
ekonomskog razvoja. Da li ovo znači, da populisti ,,neće moći da upravljaju javnim
finansijama građana,,? Pojedini će tvrditi, da su naši ,,razvojni zvaničnici,, dinosaurusi i da im
hvali ,,petokraka,, jer se slabo snalaze u vremenu Interneta... ,,Niko ozbiljan,, neće razmišljati
o mogućnosti vraćanja kolektivističkim utopijama komunizma i samoupravljanja.
,,Sveukupno restrukturiranje i korak napred,, biće pitanje suptilnog doziranja i određivanja
prioriteta u tržišnom ambijentu ,,budućeg ili novog Bora,,.

U gradu postoji manji broj ,,ultra liberala,, koji će ignorisati intervenciju zajednice sa
,,interesnim subvencijama i protekcionizmom,,. Na drugoj strani ,,jedinstven hor,,
preduzetnika i ,,manjih i većih privrednika,, zahtevaće izradu strategije dugoročnog
privrednog razvoja. Naravno, svi u gradu predlagaće, da lokalna zajednica usvoji i podrži
strategiju razvoja odgovarajućim fondovima iz budžeta javnih prihoda i rashoda građana.
Istovremeno predlagaće i smanjenje poreskih i administrativnih obaveza ,,koje guše,, lokalne
biznise, bez predloga budžetskih ušteda, koje bi ,,možda i pomirile,, razvojne suprotnosti.
Međutim, Borsku realnost predstavljaće ,,razorno deficitaran - dužnički,, budžet. Već
umanjeni transferi države prema zajednici, aktivirale su ,,lokalne makaze i interesne kašičice,,
kojima se vrše tekuća plaćanja, tako da će u gradu ,,već poremećena ekonomija,, biti u
suprotnosti sa svim razumnim, planskim i izvršnim novčanim tokovima u zajednici -
građana, privrede i javnih delatnosti. Planiranje ,,javnih subvencija i razvojnih fondova
zajednice,, refinansiraće ,,snalaženje,, buduće realne gradske ekonomije. Ali, kako će ,,buduća
realna ekonomija izaći iz nelikvidnog poslovanja i kako će investirati,,? Kako će sticati realan
prihod i isplaćivati realne zarade ,,manjini zaposlenih,, u gradu? Jedan od izlaza je, naravno
,,sveukupna drastična štednja,, ali i tu nam preti ,,opasna spirala,, - manji lokalni izdaci,
usloviće manje radnih mesta, što će uticati na manju potrošnju, manje poreske prihode, manje
javnih investicija - i tako u krug...

,,Svi u gradu,, bombastično će najavljivati pripremu ,,buduće strategije i plansko gazdovanje


razvojnim budžetom,, verovatno zbog nepostojanja mogućnosti aktiviranja ,,predizborne
budžetske slavine,, koja je presušila. Ne treba biti ,,posebno obdaren,, za sagledavanje
,,simbioze prošlog i budućeg javnog finansijskog miksa,, i potvrđivanje saznanja, koliko smo
u gradu svi izgubili i u kakvom će se pravcu kretati ,,novi razvojni trend,,. Negativni efekti i
pad lokalnog standarda, neće predstavljati javnu opomenu ,,u afirmaciji razvoja,,. Brže-bolje,
pisaće se ,,predizborne programske aktivnosti,, i razvijati ,,strateška retorika partijskih
prvoboraca,, - jer je ,,budućnosti grada,, za prevazilaženje sadašnjosti, potrebnija ,,strategija
nepovezanih i nezrelih projekata,, kad već ni javnog, ni privatnog novca, nigde nema. ,,I nove
razvojne kapacitete ćemo već nekako institucionalizovati,, - samo da bi ,,naša razvojna
zajednica dobila dodatno ubrzanje,,.

U tom kontekstu, svima nama dobro znane, javne špekulacije i ,,strateške priče,, biće suviše blede i neće
se moći više najavljivati u ,,davno prošlom vremenu - minut do dvanaest,,. ,,Razvojna stepenica
zajednice,, mogla bi se jedino ,,preskočiti,, predizbornim pozivom programske koalicije partija i grupa
39
građana, stanovnicima i privredi zajednice za učešće u postizbornom ,,javnom dijalogu zajednice,, i
afirmisanju globalnog lokalnog partnerstva. Pritom, posebna kompromisna poglavlja ,,novog javnog
ugovora,, moraju predstavljati: ,,revizija, rebalans i restruktuiranje javnih prihoda i rashoda zajednice,,
; ,,depolitizacija i reforma javnih delatnosti i administracije,, ; i ,,privilegovano partnerstvo,, sa
urbanim, infrastrukturnim i ekonomskim ,,nosiocima istorije razvoja Bora,, Rudarsko Topioničarskim
Basenom i Republikom Srbijom.

Odgovorna vlast
ponedeljak, 05 april 2010 21:27 Goran Stojanović, Politika
http://www2.bor030.net/politika/1204-odgovorna-vlast

Dimenzije odgovorne vlasti

Pravna dimenzija vlasti predstavlja odgovornost pred sudom, svih javnih službenika
(izabranih i neizabranih) za zakonitost svog rada. U tome je osnovno značenje ,,vladavine
prava,, - da oni koji vode politiku, donose i sprovode zakonska i podzakonska akta, moraju
da se ponašaju u okvirima zakona i ustava, na osnovu propisane i ograničene moći. Politička
dimenzija vlasti predstavlja odgovornost, parlamentu i javnosti za opravdanost politike koju
sprovodi (planiranje i realizaciju prioritetnih aktivnosti). Neizborne stručne službe su
odgovorne izvršnoj vlasti, dok je izvršna vlast odgovorna javnosti neposredno preko
izbornog procesa i parlamentu (zakonodavnoj vlasti) koji je odgovoran biračima. Finansijska
dimenzija vlasti predstavlja odgovornost, za gazdovanje budžetom - javnim sredstvima
poreskih obveznika (javnim prihodima i rashodima), samo u svrhe odobrene od strane
zakonodavne vlasti, na najekonomičniji način. Ova odgovornost podrazumeva profesionalni
nadzor i nezavisnu zakonsku reviziju upravljanja javnim budžetom. Svaka od ovih tri
dimenzija odgovorne vlasti, doprinosi demokratskom načelu javne kontrole vlasti. Pravna i
finansijska odgovornost obezbeđuju se preko profesionalnih tela, koja deluju uz određeni
stepen nezavisnosti od neposrednog javnog i političkog uticaja i koja su odgovorna svom
profesionalnom kodu i praksi. Međutim ,,konačnu i poslednju instancu,, odgovorne vlasti
predstvalja politička dimenzija. ,,Politička vizija,, uglavnom je definisana partijskim
programom ,,lidera i političkih eksperata,,.

Kako parlament (skupština) doprinosi odgovornosti vlasti?

40
Parlament ima glavnu ulogu u obezbeđivanju političke i finansijske odgovornosti izvršne
vlasti. On to čini pre svega, kroz svoju moć da donosi zakonom propisanu regulativu, kroz
procedure kojima se obezbeđuje javna i profesionalna rasprava. Jedna od osnovnih
nadležnosti parlamenta je i da prati i nadgleda rad izvršne vlasti. Efikasnost s kojom
parlament izvršava svoju ulogu odezbeđivanja odgovorne vlasti, zavisi delimično od
njegovih pojedinačnih članova i njihove samostalnosti mišljenja. Tradicionalno se veruje da je
za garanciju nezavisnosti, članovima parlamenta dovoljno zajamčiti krivičnu neodgovornost
za sve što kažu u parlamentu, tako da slobodno mogu reći sve što im je na umu. Međutim,
imajući u vidu složenost današnjih poslova javnog upravljanja, poslanici mogu biti efikasni
jedino ako imaju na raspolaganju zadovoljavajuće istraživačke službe i pristup spoljašnjoj
ekspertizi. Takođe je važno, da poslanici nisu vezani za svoje partijske pozicije toliko da
njihove kritičke sposobnosti otupe. Tamo gde su članovi zavisni od partijske hijerarhije,
mnogo je manja verovatnoća da će odstupiti od ,,partijske linije,,.

Uloga opozicije

Ne bi trebalo zanemarivati važno mesto, koje u nadzoru nad vlastima ima organizovani
partijski sistem. Zadatak zvanične opozicije, nije samo da bude alternativa (vlast u senci),
nego i da koordinira nadzor vlasti, podvrgavajući njen rad neprestanoj kritici. Obično se to
smatra najmanje privlačnom stranom parlamentarnog posla, pošto često ostavlja utisak
,,suprostavljanja koje je samo sebi svrha,, a nezavisno od vrlina neke mere koju vlast
predlaže. Pa ipak, kao što je moderna uprava visoko organizovana i proces njenog nadziranja
mora biti takav. Odgovornost za to delimično pada na one partije, koje ne podržavaju
trenutnu vlast i koje bi trebalo da budu sposobne da neustrašivo kritikuju, ne dovodeći time u
pitanje vlastiti patriotizam.

Može li svako postati član parlamenta (poslanik/odbornik)?

Poslanici se biraju ne zbog nekih specijalnih veština koje poseduju, nego zato što im se
poverava: svesno izvršavanje poslova odbrane interesa zakona i ustava, pažljivo praćenje
rada vlasti i borba za predizborne programske aktivnosti zbog kojih su izabrani. Svako ko je
inteligentan, savestan, organizovan i artikulisan, sposoban je da obavlja parlamentarne
poslove, nezavisno od toga čime se predhodno bavio. Poslanik mora imati na raspolaganju,
neophodno vreme i mogućnosti, da bi svoj posao radio uspešno. S vremenom će steći i
iskustvo, ali neophodni uslov za izbornu odgovornost je, da ona ne predstavlja doživotni
zagarantovani posao. Iako mnogi mogu raditi posao poslanika, malo njih ga zaista radi. Put
do toga je obično dugačak i naporan. Gotovo bez izuzetka, mora se pripadati nekoj političkoj
partiji i raditi za nju niz godina. Partijski poslanici trebaju da ubede ,,partijski izborni štab,, da
odgovaraju funkciji poslanika u takmičenju s drugima. Verovatno će morati da učestvuju
neuspešno nekoliko puta na izborima, pre nego što dobiju pobednička mesta ili položaj na
partijskoj listi. Čak i onda, godina može ispasti loša za partiju! Tako da je budućem članu
parlamenta, potrebno mnogo odlučnosti i sreće. Samo oni s jakim interesovanjem za javne
poslove i spremnošću da rade prekovremeno, završavaće uspešno svoje parlamentarne
planove i obaveze.

Treba li poslanicima dozvoliti da imaju neki drugi plaćeni posao?


41
Parlamentarni poslovi nisu stalni (tokom čitave godine), pa je i parlamentarni prihod sam po
sebi nedovoljan (ili nepostoji), tako da u politiku ne privlači najtalentovanije ljude. Ipak,
posao van parlamenta, drži poslanike u dodiru sa ,,stvarnim svetom,,. Međutim, navedeni
argumenti nisu baš uverljivi, jer parlament možda ne zaseda tokom čitave godine, ali je
parlamentarni rad stalan i zahtevan, pa čak i svakodnevan. Birači bi trebalo da očekuju
profesionalan i kontinuiran rad poslanika i pritom budu spremni da izdvoje materijalna
sredstva za plate srazmerne njihovim odgovornostima. Najefikasniji način da poslanici
ostanu u dodiru sa stvarnim svetom, je da imaju redovne susrete sa ljudima iz svih delova
društvene zajednice i da sa njima razgovaraju o problemima i mogućnostima za njihovo
rešavanje. Iako je praksa da poslanici primaju honorare ili ,,nagrade,, od onih čije interese
zastupaju u parlamentu rasprostranjena u mnogim parlamentima, ona nije poželjna. Teško je
zamisliti, kako poslanici mogu savesno da predstavljaju interese birača, ako ih u isto vreme
plaća neka posebna korisnička grupa. Karakteristična crta položaja poslaničke grupe, je da ih
birači mogu iznenada i opozvati, ne nužno zbog greške u radu, već zato što predizborne
programske aktivnosti partije, nisu realizovane ili su neprihvatljive.

Kako se može suzbiti politička korupcija?

Politička korupcija - zloupotreba javne službe vlasti za privatne ciljeve, može se događati na
svakom nivou vlasti i u svakom političkom sistemu. Iako u nekim demokratskim sistemima
može biti ignorisana kao očekivani ,,funkcionerski dodatak,, i prihvaćena zdravo za gotovo u
takmičenju za niz pogodnosti i nagrade trgovanja vlasti, ona uništava poverenje između
poslanika i njihovih birača i podriva veru u demokratski proces, do tačke u kojoj ljudi
prestaju misliti da demokratija zaslužuje odbranu. Zbog toga se prema političkoj korupciji
treba ponašati ozbiljno i učiniti sve da se minimalizuje, čak i ako nikad ne može da bude
potpuno suzbijena. Politička korupcija cveta u uslovima: gde javni službenici imaju
srazmerno male ili neodgovarajuće plate ili gde javna služba predstavlja jedini društveni put
do pristojne zarade, gde su ekonomske mogućnosti u privatnom sektoru posebno zavisne od
diskrecionih odluka vlasti, i gde su male šanse da se bude otkriven i kažnjen. Ovim uslovima
sugerišu se suprotnosti: platiti javne službenike pristojno mada ne preterano u poređenju sa
drugim poslovima, podvrgnuti sve odluke vlasti koje utiču na privatne ekonomske činioce
jasno definisanim pravilima i procedurama, i kombinovati otvorenost vlasti sa neustrašivom
sudskom istragom, ako se sumnja na nelegalnost javnih postupaka i procesa. Najbolja
vakcina protiv korupcije je s vremenom razvijena kultura i tradicija javne službe vlasti bez
lične koristi, koja nije suviše prožeta tržišnom filozofijom maksimalizacije pojedinačnog
interesa. Ni jedna od ovih mera, nije nimalo laka, tamo gde je problem postao hroničan i
duboko ukorenjen.

Kakav doprinos mogu pojedinci dati odgovornosti vlasti?

U demokratskim društvenim zajednicama, građani imaju na raspolaganju važne kanale za


žalbe protiv službenika vlasti, kada su njihovi interesi oštećeni nezakonitim odlukama ili
administrativnim zloupotrebama (zanemarivanjem, kašnjenjem, proizvoljnošću…). Za odluke
koje prekoračuju zakonski definisana ovlašćenja vlasti, postoji mogućnost žalbe sudu. U
slučajevima administrativne zloupotrebe, postoji mogućnost ispravke preko obraćanja svom
poslaniku ili kancelariji ombudsmana (koji ima posebnu odgovornost za procenjivanje
42
validnosti pojedinačnih žalbi protiv odluke izvršnih vlasti). Nedavno je razvijena i institucija
,,građanske povelje,, kojom se nadoknađuju propusti službenika vlasti da odgovore
određenim standardima. Sve ovo, može se smatrati primerima odgovornosti koju iniciraju
pojedinci, nasuprot institucionalnim oblicima odgovornosti. Oni služe kao važna opomena,
da je glavna mušterija službe vlasti najšira javnost i da su krajnji fokus procesa pravne,
političke i finansijske odgovornosti vlasti, sami građani zajednice.

Otvorena vlast i demokratija


sreda, 14 april 2010 12:23 Goran Stojanović, Politika
http://www2.bor030.net/politika/1212-otvorena-vlast-i-demokratija

Zašto je otvorena vlast važna za demokratiju?

Otvorena vlast je od suštinskog značaja za demokratiju, zato što javni službenici ne mogu da
budu odgovorni, niti građani dobro obavešteni da bi načinili pravilan izbor, ako tačne
informacije oko aktivnosti odgovorne vlasti i posledicama njene politike nisu dostupne.
Pristup takvim informacijama treba smatrati pre pravom građana i medija, koji deluju u
njihovu korist, nego uslugom koju čini vlast, jer su birači oni koji plaćaju račune, kako bi vlast
mogla obavljati javne poslove. Zato birači treba da znaju, šta dobijaju za svoj novac i šta se
radi u njihovo ime. Iako je obezbeđivanje informacija često kritikovano kao traćenje javnih
para, ono doprinosi efikasnosti odgovorne vlasti, sprečavanju korupcije i ustanovljavanju
političkih grešaka pre nego što postanu hronične. Važan element u zaštiti građanskih
sloboda, predstavlja i mogućnost pristupa pojedinaca ličnim podacima i dosijeima, koje o
njima vode službe vlasti.

Otvorena vlast ima četiri osnovne karakteristike. Prvu karakteristiku predstavlja pružanje
činjeničnih informacija o politici koju vodi vlast: podaci na kojima je zasnovana, njene
posledice u praksi, njeni troškovi, pravila po kojima se vlast upravlja sprovodeći svoju
politiku. Drugu karakteristiku predstavlja pristup pojedinca i štampe podacima i
dokumentima, koje prikupljaju i donose vlasti radi obavljanja javnih poslova, jednako
neposredno ili posredno preko parlamenta. Treću karakteristiku predstavlja otvorenost vlasti
prema javnosti i štampi i to od parlamenta i njegovih radnih i pomoćnih tela, do saopštenja
javnih službi i pristupa na radnim sastancima vlasti. Četvrtu karakteristiku predstavlja
sistematsko savetovanje vlasti u formulisanju i primenjivanju politike, kao i objavljivanju
informacija i saveta koje je vlast na taj način dobila.

43
Kategorije informacija koje se obično opravdano smatraju legitimno poverljivim,
predstavljaju takozvano savetovanje vlasti: politički saveti koje vlasti dobijaju od javnih
službenika, informacije čije bi objavljivanje ugrozilo sigurnost i bezbednost pojedinca i
sistema, kao i razne trgovačke tajne poslovnih firmi.

U eri ograničene vlasti, smatralo se da je garantovana sloboda štampe dovoljna za


obezbeđivanje otvorene vlade. Danas s mnogo kompleksnijom i dalekosežnijom javnom
delatnošću, čak i najstrožije garancije slobode štampe, uključujući i obezbeđivanje zaštite i
tajnosti novinarskih izvora, nisu dovoljne same po sebi. Karakteristična sklonost vlasti je da
prikriju svoje aktivnosti i tako zaštite svoje greške i prestupe, izbegnu javnu bruku ili
jednostavno sačuvaju svoje ubeđenje da one sve najbolje znaju. Toj tendenciji danas se može
efikasno suprostaviti samo zakonima koji nalažu otvorenost vlasti ili ,,slobodu informisanja,,.

Uzorni zakoni o slobodi informisanja, koji postavljaju standarde ,,najbolje prakse,, pokrivaju
sve javne oblasti: dužnost vlasti da se otvori, pravo javnog pristupa dokumentima, otvorenost
sastanka u javnim službama i ustanovama, zaštitu onih koji iznutra pribavljaju dokaze o
zloupotrebama ili nelegalnim poslovima u javnim službama vlasti. Ovakvi zakoni smatraju se
dodatkom ili komplementarnom merom za obezbeđivanje prava parlamenta (zakonodavne
vlasti) da nadzire izvršnu vlast. Važna crta ovih zakona je da tumačenje izuzetka od
otvorenosti, pripada sudovima a ne samoj vlasti.

Za moderne vlasti karakteristično je da ogromna javna sredstva troše na odnose sa javnošću.


Time su obuhvaćene ne samo činjenične informacije o politici vlasti, nego i planiranje
vremena i načina prezentacije, kojima se maksimalizuje pozitivan ishod, praksa selektivnog
propuštanja informacija i svi ostali postupci kojima se oblikuje javno mnjenje. Zbog ove
prakse od suštinske je važnosti garancija nezavisnog pristupa i provere informacija i
podataka vlasti. Od posebnog je značaja i postojanje javne statističke službe, nezavisne od
vlasti, kojoj se jednako mogu obratiti vlast, parlament i javnost.

Pojam otvorene vlade je mnogo širi od proste slobode informisanja. On uključuje učešće vlasti
u javnoj raspravi u kojoj opravdavaju svoju političku platformu, kao i stepen do kojeg je vlast
obavezna da konsultuje javnost prilikom formulisanja i promene svoje politike. Ovo uključuje
otvorenost zakonodavne vlasti (parlamenta/skupštine), koja pokriva oblasti kao što su:
neophodni vremenski planovi i procedure savetovanja, objavljivanje materijala za
zainteresovane strane (javni budžet, javne nabavke, prostorno planiranje i urbanizam, zaštita
životne sredine…). Na ovaj način ,,otvorenost,, podrazumeva i spremnost da se javnost
sasluša i da joj se omogući pristup tačnim informacijama, koje vlasti koriste u obavljanju
javnih poslova društvene zajednice.

Koju ulogu u demokratiji ima javna služba?

Stalno zaposleni neizabrani javni službenici sačinjavaju trajnu administraciju, na koju se vlast
oslanja radi obavljanja svakodnevnih javnih poslova. Oni obezbeđuju stručne savete
neophodne za formulisanje politike i donošenje zakonske regulative i predstavljaju
administrativnu strukturu neophodnu za efikasan javni rad. Od njih se očekuje da ove uloge
izvršavaju efikasno i nepristrasno, koja god partija da je na vlasti i nezavisno od toga da li se
44
lično slažu s politikom vlasti ili ne. Iako je profesionalna javna služba obeležje svakog
savremenog sistema uprave, postavlja se čitav niz pitanja karakterističnih za njenu
organizaciju u demokratskim sistemima (zajednicama).

Prvi od tih problema javlja se kao posledica zabrinutosti koju izražavaju mnoge političke
partije - ako neki viši državni službenici nisu odani politici partije na vlasti, mogu delovati na
vlast opstruiranjem ili iskorišćavanjem svog monopola na ekspertizu prilikom davanja saveta
vlastima i time postignu svoj cilj, jer su vlasti obično mnogo manji eksperti od svojih
službenih savetnika. Ove brige su često preterane. Odgovornost javnih službenika je da
provere otpornost svakog političkog predloga na primedbe i praktične teškoće, kao i da
pronađu način njegove realizacije, što često može da se protumači kao opstrukcija. Međutim,
isto je tako tačno i da javni službenici imaju moćni neizborni utucaj na politiku i da se taj
uticaj može koristiti nedemokratski. Razvijene demokratije u načelu primenjuju, jedan od dva
metoda minimalizacije takvih mogućnosti. Prvi je da najviša administrativna mesta, vlast
pretvara u mesta podložna političkom imenovanju i ljude na njima menja sa svakom
promenom izbora vlasti. Drugi je da vlasti ustanovljavaju političke službe u javnim
administracijama i da u njima zapošljavaju specijaliste koji su istovremeno i partijske
pristalice. Od njih se očekuje da političkoj opciji vlasti, pruže alternativne savete i informacije,
kao i da budu dovoljno stručni radi nezavisne provere saveta stalnog javnog službenika. Ni
jedan metod nije bez problema, ali njihove prednosti verovatno nadmašuju nedostatke.

Drugi problem odnosi se na odgovornost javnih službenika. Sve javne birokratije


organizovane su hijerarhijski, sa odgovornošću prema nadređenom i prema vlastima
(izvršnoj i zakonodavnoj). Ali nemaju li javni službenici i neposrednu odgovornost prema
zakonu, parlamentu i javnosti, što ponekad može da pretegne nad njihovom odgovornošću
prema nadređenima? Šta ako nalozi i naredbe koje primaju, podrazumevaju kršenje zakona
ili obmanu parlamenta i javnosti, čime gaze prava onih kojima pružaju javne usluge? Ovakvi
primeri ukazuju na mogućnost jasnog konflikta između birokratskog i demoratskog načela
odgovornosti. U praksi, mnogi javni službenici rešavaju navedeni konflikt pomoću
,,nezvaničnog curenja informacija,,. To je jedan od razloga zašto bi zakon trebao da štiti one
koji to čine (zaštićene svedoke).

Jedno od važnih pitanja o javnim službenicima, predstavlja način njihovog regrutovanja.


Kvalitet je obično obezbeđen takmičarskom selekcijom među onima koji imaju više
obrazovanje ili relativno profesionalno iskustvo i stručnost, nezavisno od partijske
pripadnosti. Međutim, dok to obezbeđuje određenu intelektualnu isključivost regrutovanja,
važno je da ono ne bude i socijalno isključivo. Javna služba u demokratskim društvenim
zajednicama trebala bi da bude prepoznatljiva i reprezentativna za glavne društvene grupe,
dok načelo političke jednakosti zahteva da pristup javnim imenovanjima bude jednako
otvoren svima, nezavisno od toga kojoj političkoj grupaciji pripadaju. To znači da bi politika
antidiskriminacije i jednakih mogućnosti, trebala biti efikasna i u sistemu obrazovanja i
prilikom regrutovanja za javne službe vlasti.

45
Demokratija i tajne službe vlasti

Demokratija je u načelu nespojiva sa tajanstvenošću bilo kojih javnih službi. Međutim,


demokratski zajednice su oduvek smatrale nužnim tajne operacije, kojima se štiti zajednica od
spoljašnje pretnje, organizovanog kriminala, korupcije i zavere protiv samog demokratskog
procesa. Problem s logističkom operativom je u tome, što metodi koji se primenjuju: praćenje,
prisluškivanje, snimanje, zastrašivanje i prljavi trikovi svih vrsta, predstavljaju povredu
građanskih prava pojedinaca, koja zbog svoje tajanstvenosti lako mogu da pređu granicu
javno opravdanih ciljeva i primene se protiv nepodobnih političkih organizacija i pojedinaca.
Na taj način aktivnosti koje su savršeno legalne ,,slučajno,, mogu predstavljati problem za
politiku vlasti.

Odnos centralne i lokalne vlasti

Sistem izborne lokalne vlasti važan je za vitalnost demokratije, jer proširuje mogućnosti
učestvovanja u javnom donošenju odluka i povećava broj onih koji u tome učestvuju. Lokalno
zasnovana vlast odgovara posebnim lokalnim potrebama i okolnostima mnogo više od
centralne (nacionalne) vlasti. Lokalna vlast omogućava političko eksperimentisanje u malim
razmerama, koje ako se pokaže kao uspešno, može predstavljati nacionalni model i odskočnu
dasku sa političkom bazom za nacionalni nivo politike. Ograničavajući koncentarciju moći u
rukama centralne vlasti, lokalna vlast u prostornom smislu doprinosi ustavnoj podeli moći.
Međutim, u savremenim državama na delu su snažne sile koje ohrabruju centralizaciju
donošenja političkih odluka. Postoji i otpor političara na nacionalnom nivou, koji ne žele da
dozvole političkim protivnicima na lokalnom nivou, da opstruiraju ili razvodne političke
inicijative centra. U sve mobilnijem društvu i očekivanja javnosti uopšte, postaju netolerantna
prema značajnijim odstupanjima u standardima usluga od jednog mesta do drugog.
Jednakost građana predstavlja jednakost u standardima korišćenja javnih usluga i ako se oni
mogu dostići samo raspodelom izvora među različitim oblastima i nacionalnom regulacijom,
onda to znatno ograničava autonomiju lokalne vlasti, a sa tim i opseg lokalnog biračkog tela.

Nema lakog rešenja za ove suprostavljene imperative, niti nekog koje bi bilo univerzalno
primenjivano. Pošto najsnažniji pritisci dolaze iz pravca centralizacije, zaštita je potrebna
interesima lokalnosti uopšte. Kao minimum, to bi zahtevalo jasnu i biračima razumljivu
podelu funkcija između centralne i lokalne vlasti, dovoljno moći i sredstava da se te funkcije
izvrše prema lokalnim potrebama i okolnostima u okvirima: nacionalne regulative,
odgovarajućih mehanizama odgovornosti lokalnih birača, nemešanja centralne vlasti u
odluke lokalnih vlasti, i zaštite ustavnog suda ako je potrebno. Efikasni odnosi između centra
i lokalne vlasti, zavise pre svega od saradnje i uzajamnog priznanja sfera, nego od uskog
legalizma.

Građanski aktivizam
ponedeljak, 26 april 2010 02:42 Goran Stojanović, Magazin
http://www2.bor030.net/magazin/1221-graanski-aktivizam

46
Poseban značaj ideja građanskog društva kao nužni sastavni deo demokratije, dobija u
svetlosti iskustva dvadesetog veka sa fašističkim i komunističkim diktaturama. Obe su težile
da državom obuhvate i nadziru sve društvene institucije. Pojam građanske zajednice i
aktivizma njenih građana, može se posmatrati sa dva različita aspekta. Negativno - da
zajednica treba biti ograničena i sprečena da kontroliše sve svoje društvene aktivnosti, prodre
u sve životne sfere i upije u sebe svu društvenu inicijativu građana i sav njihov talenat.
Pozitivno - da postoji mnoštvo nezavisnih žarišta samoorganizovanja građana u zajednici,
preko kojih oni mogu zajednički rešavati svoje probleme i na taj način predstavljati mrežu
kanala javnog mnjenja i pritisaka na vlast, i ako zatreba zaštitu od pokušaja vlasti da
prekorači svoje propisane granice.

Osnovne sfere građanskog aktivizma pripadaju: tržišnoj ekonomiji, nezavisnim medijima i


komunikacijama, nezavisnim izvorima ekspertiza o svim aspektima politike vlasti, i pre
svega razgranatoj mreži dobrovoljnih udruženja u svim oblastima društvenog života
zajednice, preko kojih građani artikulišu svoje osnovne potrebe. U različita vremena i na
različitim mestima, udruženja građana imaju poseban značaj u odbrani i unapređenju
demokratije unutar zajednice, bilo da su to: sindikati, profesionalna udruženja, grupe žena,
organizacije za ljudska prava i razvoj, grupe za pomoć i podršku i samonikle organizacije
različitih vrsta. U atmosferi slobode izražavanja i udruživanja, okupljanje građana zajednice
dešava se spontano, čim građani prepoznaju nužnost i potrebu kolektivne akcije za
organizovanje svojih aktivnosti ili odbranu i unapređenje svojih interesa. Oni mogu biti
ohrabreni i javnim priznanjem npr. savetodavnom ulogom u relevantnim oblastima politike
vlasti.

Činjenica je da građanski aktivizam predstavlja nezavisnu mrežu aktivnosti i inicijativa


građana zajednice (od organizacije, ... do finansiranja), koja može imati moć da modifikuje ili
čak osujeti pojedine neprimerene i nedemokratske aspekte politike vlasti. Nije uvek lako
utvrditi na kojoj tački, aktivnosti vlasti postaju nedemokratske. Mnoge demokratski izabrane
vlasti, konsultovaće organizovane društvene interese i načiniti kompromis sa njima, pošto je
to suštinska odluka vladanja po načelu saglasnosti. Međutim, pojedine interesne grupe imaju
mnogo veći uticaj na vlast nego neke druge, zahvaljujući svojoj organizovanosti, bogatstvu i
vezama. Ovakav uticaj trebalo bi smatrati demokratskijim ako potiče od masovnosti članstva,
za razliku od onog koji potiče od koncentracije bogatstva ili moći u rukama nekolicine.
Dodatno bi se trebalo s većom ozbiljnošću ophoditi prema onim organizacijama, čije je
unutrašnje ustrojstvo demokratsko, tako da se njihovi lideri mogu smatrati istinskim
47
predstavnicima svog članstva. Demokratska zajednica treba priznati posebno savetodavno
mesto organizacijama koje zastupaju ljude, koji zarad svoje društvene, ekonomske ili fizičke
manje sposobnosti, imaju teškoća da se njihov glas čuje u političkom procesu zajednice.

Ako obični građani ne vide smisao demokratije i ako im se čini da ona nema značaj za njihov
svakodnevni život i situacije u kojima žive, oni neće braniti svoju demokratsku zajednicu.
Ako ne vide nikakvu razliku između onoga što im se nudi u vreme izbora, jer političarima
nedostaje moć ili volja da nešto menjaju u pravcu za koji su ljudi glasali; ako osnovna
građanska i politička prava nisu dovoljno zagarantovana da bi se ljudi organizovali i borili u
javnim poslovima bez straha; ako ljudi nemaju moć da utiču na situaciju na lokalnom nivou,
na svom radnom mestu i u kraju kome žive - onda demokratija postaje prazna školjka i forma
bez suštine. Osnovni zadatak s kojim se sve demokratije suočavaju jeste, kako osnažiti suštinu
i načela javne kontrole i političke jednakosti učiniti institucionalno efikasnim, bilo da je reč o
demokratizaciji prethodno autoritarnog režima ili o obnavljanju i produbljivanju demokratija
koje već postoje.

Humana ekonomija
utorak, 04 maj 2010 01:22 Goran Stojanović, Ekonomija
http://www2.bor030.net/ekonomija-meni-info030-180/1231-humana-ekonomija-opstina-bor

U uslovima međusobnog i opšteg poverenja, tržište predstavlja ekonomsku instituciju koja omogućava
susret među ljudima kao privrednim subjektima, koji svoje međusobne odnose uređuju ugovorom i
razmenjuju analogna dobra i usluge u cilju zadovoljenja ličnih potreba i želja. Kao takvo, tržište je
podložno načelima takozvane komutativne pravde, kojom se regulišu odnosi davanja i primanja među
ravnopravnim subjektima.

Nikada neće utihnuti glas, koji podseća na važnost distributivne i socijalne pravde, jer
ekonomija tržišta nije samo upletena u jedan širi društveni i politički kontekst, već predstavlja
mrežu odnosa kroz koju se ostvaruje. Tržište, na kome važi isključivo načelo jednake
vrednosti, ne uspeva da stvori društveno jedinstvo koje mu je neophodno da bi dobro
funkcionisalo. Kada je lišeno unutrašnje solidarnosti i međusobnog poverenja, tržište ne može
u potpunosti obavljati svoju ekonomsku funkciju. Danas je takvog poverenja sve manje i
njegov nedostatak predstavlja opšti gubitak za društvenu zajednicu.

48
Privredni sistem je koristan ako se u njegovim okvirima sprovode opšta načela pravde. I tada
bogatiji imaju koristi od razvoja siromašnih. Loše funkcionisanje se ne rešava putem
jednokratne pomoći. Siromašne ne treba smatrati „teretom“, već izvorom (bogatstva) u
svakom smislu, pa i sa ekonomske tačke gledišta. Pogrešno je ono, što mnogi smatraju
tačnim, a to je da ekonomija tržišta mora po svojoj strukturi biti delom siromašna i
nerazvijena, kako bi u celini izvukla maksimum. U interesu tržišta i ekonomije znanja je da
podrži emancipaciju. Da bi se to zaista desilo, ne može se oslanjati isključivo na emancipaciju,
budući da nije u stanju sama da proizvodi ono što prevazilazi njene snage. Emancipacija
mora crpiti moralnu energiju iz drugih subjekata, onih koji imaju potencijal da je stvaraju.
Privrednom delatnošću se ne mogu rešiti svi socijalni problemi posredstvom jednostavne
primene trgovačke logike, već nju treba usmeriti na dostizanje opšteg dobra, što pre svega
predstavlja obavezu razvojne ekonomske politike zajednice. Utoliko treba voditi računa o
tome da je uzrok ozbiljnoj neravnoteži, podela na čisto ekonomsku i na čisto političku
delatnost - odnosno, proizvodnja dobara, sa jedne i sprovođenja pravde njihovom
raspodelom, sa druge strane.

Privrednu delatnost ne treba smatrati antidruštvenom. Tržište samo po sebi nije i ne sme
postati mesto na kome će jači koristiti slabije. Društvena zajednica se ne sme kriti od tržišta,
kao da njegov razvoj ubija svaki pravi humani odnos. Tačno je da tržište može biti negativno
orijentisano, ali ne zato što je to njegova priroda, već zato što ga određena vrsta ideologije,
može u tom pravcu usmeravati. Ne postoji tržište u izvornom obliku, ono dobija oblik
(ambijent) iz kulturoloških konfiguracija koje ga određuju i daju mu pravac. Privredom i
finansijama može se (budući da su samo sredstva) loše upravljati, kao što biva kada subjekti
koji njima upravljaju imaju naglašeno sebične pobude. Tako se sredstva, koja su sama po sebi
dobra, pretvaraju u štetna oruđa. Ali na taj način pomračeni ljudski um stvara ovakav ishod,
a ne oruđe samo po sebi. Zato ne treba kriviti sredstvo, nego čoveka i njegovu moralnu
savest, njegovu odgovornost, ličnu i društvenu.

Moguće je graditi istinski ljudske odnose - prijateljske društvene solidarne uzajamne - i u


okviru privredne delatnosti, a ne samo van nje ili „posle“ nje. Polje ekonomije nije niti etički
neutralno, niti je privreda po prirodi svojoj nehumana ili nedruštvena. Ona je jedna od
ljudskih delatnosti i kao takva mora biti, uz poštovanje etičkih načela, sazdana i ugrađena u
institucionalni okvir. Veliki izazov stoji pred nama - izazov koji je u ovo doba globalizacije
izronio na površinu zajedno sa problemima razvoja i postao sve zahtevniji sa pooštravanjem
privredno-finansijske krize - moramo pokazati, kako mislima tako i delom, da se ne mogu
samo izbegavati ili ublažiti istorijski principi socijalne etike - transparentnost, poštenje i
odgovornost. Principi besplatnosti i društvene odgovornosti u trgovinskim odnosima i načelo
dara kao izraz humanosti, moraju naći svoje mesto u okviru svakodnevnih privrednih
delatnosti. Tako ćemo jačati i našu međusobnu toleranciju i razumevanje. U sadašnjem
vremenu ovo je neophodno svima - privredi, zajednici i građanima (identično kao i potreba
za ljubavlju i istinom). Pravednost zadire u sve etape privredne delatnosti, budući da je svaka
od njih povezana sa čovekom i njegovim potrebama. Okupljanje radne snage, finansiranje,
proizvodnja, potrošnja i sve ostale faze ekonomskog ciklusa, ne mogu a da nemaju posledice
moralne prirode. Svaka odluka na privrednom planu ima posledice moralne prirode. Ovo
potvrđuju i društvene nauke i tendencije u savremenoj ekonomiji. Nekada je, možda i bilo
moguće, da prvo privreda stvori višak vrednosti, koji će onda politika da raspodeli. Danas bi
49
ovo bilo teško ostvarljivo, etape privredne delatnosti nisu prostorno ograničene, dok vlasti i
dalje upravljaju uglavnom na ograničenoj teritoriji. Iz tog razloga, pravednost se mora
poštovati od samog početka, dok je privredni proces još u toku, ne po njegovom okončanju ili
sa strane. Osim toga, trebalo bi unutar tržišta stvoriti prostor da se privrednom delatnošću
bave oni, koji po slobodnoj volji biraju za svoju delatnost ciljeve, koji se ne ogledaju samo u
profitu i da pritom ne odustaju od ideje da stvore višak vrednosti. Pojedini vidovi privrede u
našem ne baš bliskom okruženju, inspirisani inicijativama humane prirode i društveno
korporativne odgovornosti, dokazuju da je to u praksi moguće.

U eri globalizacije, privreda prima uticaje konkurentnih modela (tržišnog) ponašanja, među
kojima ima velikih kulturoloških razlika. Privredno-preduzetnički potezi koji odatle nastaju
uglavnom uspevaju da se nađu u polju komutativne pravde. U privrednom životu potrebna
je, bez sumnje institucija ugovora, radi regulisanja razmene jednakih vrednosti. Ali isto tako,
potrebni su pravični zakoni i oblici redistribucije koje bi utvrđivala politika, a onda i dela koja
bi nosila pečat duha darivanja. Globalnoj ekonomiji više leži prvi način razmišljanja sa
ugovorenom razmenom, ali ukazuje se direktno ili indirektno i potreba za druga dva načina
razmišljanja, političkim i onim gde se vrednuje darivanje bez uzvratne dobiti. Danas možemo
reći, da ogranci ekonomije moraju biti shvaćeni kao različite dimenzije iste realnosti: u svima
njima, u drugačijoj meri i na specifičan način, mora postojati aspekt uzajamnog humanizma.
Privredna delatnost ne može se odvojiti od besplatnosti, koje predstavlja seme i hranu
solidarnosti i osećaja dužnosti pred potrebama pravde i zajedničkog dobra, zajedno sa raznim
njihovim subjektima i akterima. Radi se, u krajnjoj analizi, o konkretnom i dubokom
ispoljavanju ekonomske demokratije. Solidarnost na prvom mestu znači da se svako oseća
odgovornim za svakoga, što znači da se ona ne može prepustiti samo društvenoj zajednici.
Ako smo ranije mogli da mislimo da je trebalo pre svega poželiti pravdu, da bi joj se darivanje
potom samo pridodalo, danas znamo da se bez besplatnosti ni pravda ne može ostvariti.
Potrebno nam je, tržište na kome slobodno, u jednakim uslovima i sa jednakim pravima,
mogu raditi preduzeća sa različitim institucionalnim ciljevima. Pored privatne firme koja za
cilj ima dobit i pored raznih oblika javnih preduzeća, mora biti mesta da se ukorene i izraze
proizvodne organizacije sa uzajamnim i socijalnim opredeljenjem. I iz njihovog međusobnog
konfrontiranja na tržištu, može se javiti neka vrsta hibridnog preduzetničkog nastupa,
odnosno osetljiv sluh za civilizovanje privrede.

Trenutna kretanja u međunarodnoj ekonomiji, iskrivljena i disfunkcionalna do krajnjih


granica, traže da se iz korena promeni i način na koji posmatramo preduzetništvo. Stari
preduzetnički način razmišljanja i ponašanja nestaje, ali zato ustupa mesto nekim novim
strukturama, koje izdaleka unose nadu. Jedna od najvećih opasnosti jeste da preduzeće
polaže račune samo investitorima, gubeći na taj način svoju socijalnu komponentu. Usled
širenja i potrebe za sve masivnijim kapitalom, sve je manje preduzeća u vlasništvu jednog
ulagača sa osećajem dugoročne odgovornosti - a ne samo interesa kratkog daha - za život i
rezultate svog preduzeća, i sve je manje preduzeća vezano za samo jednu teritoriju.
Takozvana delokalizacija proizvodne delatnosti, u preduzimaču može da oslabi osećaj
odgovornosti prema onima koji ostvaruju njegove interese, to jest prema radnicima,
dobavljačima, kupcima, prirodnom okruženju i najširem okolnom društvenom miljeu, u
korist akcionara koji nisu vezani za neki određen prostor i stoga su neverovatno pokretljivi.
Međunarodno tržište kapitala, danas karakteriše velika sloboda delovanja. Istina je i da se širi
50
svest o neophodnosti, da se društveno korporativna odgovornost podigne na viši nivo.
Uprkos tome što etička gledišta od kojih danas kreće rasprava o društveno korpoprativnoj
odgovornosti nisu sva kompatibilna sa savremenom sociologijom čovečanstva, izvesno je sve
zastupljenije ubeđenje da preduzeće ne može da vodi računa isključivo o interesima svojih
vlasnika, već mora da snosi odgovornost i za sve ostale kategorije subjekata koji rade u
njegovom interesu: a to su zaposleni, kupci, dobavljači osnovnih sredstava za rad, lokalna
zajednica.

Poslednjih godina svedoci smo rađanja jedne kosmopolitske klase menadžera, koji često rade
isključivo po uputstvima akcionara, u stvari anonimnih fondova koji određuju direktorske
plate. Ipak, i danas su brojni menadžeri koji su, dalekovidi, svakim danom svesniji dubokih
veza između njihovog preduzeća i lokalnih zajednica. Moramo ozbiljno razmišljati o šteti
koju transfer kapitala izvan zajednice, isključivo radi lične dobiti, može da nanese svim
građanima zajednice. Pored ekonomske, investicija uvek ima i moralnu dimenziju. Sve ovo -
moramo podvući - važi i danas, iako je u međuvremenu tržište kapitala u velikoj meri
liberalizovano, dok savremeni tehnološki mentalitet može da navede na ubeđenje da je
investicija samo tehničko, a ne humano i etičko pitanje. Nema razloga da negiramo da
određeni kapital može da donese dobro i ako se uloži „van zajednice“, a ne samo „unutar
zajednice“. Ali, moraju se pri tom poštovati obaveze proistekle iz pravde, vodeći računa i o
tome kako je taj kapital nastao, i o šteti koja će ljudima biti nanesena time što isti nije uložen
tamo gde je stvoren. Treba izbeći iskušenje da korišćenje finansijskih sredstava bude
špekulativnog karaktera i da traži samo kratkoročnu dobit, a ne i održivost preduzeća na
duge staze, njegovo verno služenje realnoj ekonomiji i senzibilitet da na odgovarajući i
primeren način, podržava privredne inicijative i u zajednicama kojima je ekonomski razvoj
preko potreban. Nema razloga da poreknemo da izmeštanje proizvodnje, kada sa sobom
donese investicije i obrazovanje kadrova, može dobro činiti stanovnicima lokalne zajednice u
kojoj je ugošćena. Rad i obuka univerzalna su potreba. Ali nije dozvoljeno preseliti
proizvodni proces samo da bi se uživale posebne povlastice ili, što je još gore, radi
izrabljivanja, a da pri tom istinski ne doprinesemo, nezaobilaznim činiocima stabilnog
razvoja, rađanju jakog ekonomskog i društvenog sistema u lokalnoj zajednici.

,,Mi smo u Boru, više opterećeni drugima, nego sobom!


Nijedna kopija, koliko god bila dobra, nije kao original!
Različite stvari, ne smemo da poredimo! ,,

Zato Borani, okrenimo se sebi!

51

You might also like