Professional Documents
Culture Documents
1
Ovaj dio sam skratila, tj. prepisala iz sažetka u knjizi jer mislim da za ispit nije bitno ići detaljno u te pristupe.
Početkom 17. st. pojavljuje se nešto veći ineres za školovanje mladih, jača i spoznaja o
korisnosti obrazovanja. Tomu je pridonio i nagli razvoj manufakturne proizvodnje.
Smatra se da su državice Weimar (1619) i Gotha (1642) prve uvele obvezno školovanje za svu
mušku i žensku djecu. U državici Gotha izrañen je jedan od prvih nastavnih planova za
obveznu školu, prema kojem je školska godina trajala 10 mjeseci, a tjedna satnica nastave od
9 do 12 te od 13 do 16 sati. Uz nastavni plan, nastava se u školama počinje izvoditi po
grupama, što će postupno prerasti u razredno-predmetno-satni sustav koji, uz odreñene
izmjene, postoji do danas.
- konstruiranje toga sustava usko je vezano za život i rad velikog češkog pedagoga Jana
Amosa Komenskog – osnovne ideje raz-pred-satnog sustava iznio je u Velikoj didaktici
zauzima se za osnovnu školu koja traje 6 godina (6-12), a u kojoj se nastava održava na
materinjem jeziku te koja treba biti općeobrazovna i obavezna za dječake i djevojčice
zagovara školu s jasno odreñenim početkom, te planom rada za godinu, mjesec, tjedan i
svaki dan; za svaki sat treba odrediti zadatke kako bi se učenici mogli dovesti do cilja
nastavu treba prilagoditi dj. prirodi i mogućnostima, izbjegavajući pritom svaku prisilu
2.1.3. Jena-plan
- A. S. Neil (1921.)
- voñen idejom da stvori školu koja odgovara djetetu, a ne dijete koje odgovara školi
djeci se nastoji pružiti sloboda da budu ono što jesu i da osjete da su prihvaćena
Neil smatra da je dijete po prirodi mudro i realno; ako mu se omogući da bude samostalno,
ono će se razviti najviše što može
pohañanje nastave nije obavezno; raspored sati postoji, ali njega se moraju pridržavati
samo nastavnici
s djecom od 7 do 9 godina radi jedan učitelj; za stariju djecu nastavu organizira nekoliko
učitelja, a svaki uvodi dva predmeta
nastava se održava od 9 do 13 sati; poslijepodne je slobodno, a večernji sati ispunjeni
zanimljivim aktivnostima
učenje je podreñeno igri i slobodnom radu
ambicioznija djeca se opredjeljuju za pripremanje prijemnog ispita za koledž
Summerhillsku školu, dakle, karakteriziraju sloboda, igra, samoupravljanje, ljubav,
prihvaćanje, povjerenje i poštovanje ličnosti te koedukacija
„škola“ koja to jest i nije – objektivizirana kritika svih drugih škola utemeljenih na bubanju iz
brojnih knjiga i na tisućama nastavnih sati kojih se učenici ne mogu sjetiti ili ih se nerado
sjećaju
- otprilike istodobno na dva kraja svijeta A. Bell u Indiji i J. Lancaster u Engleskoj ponudili
učiteljima novi didaktički sustav koji je ubrzo prihvaćen
Bell – tzv. monitorni sustav, tj. meñusobno poučavanje učenika u sklopu školske nastave
(učitelj poučava najbolje, a onda oni poučavaju slabije učenike)
Lancaster – sustav uzajamnog pomaganja učenicima u školama za siromašnu djecu;
ubrzo prihvatilo stotinjak škola u Engleskoj
- nisu radili zajedno, ali se sustav spominje kao Bell-Lancasterov
- i Roger Cousinet tražio je u grupnom radu djece način prevladavanja nedostataka razredno-
predmetno-satnog sustava
polazi od psiholoških spoznaja o promjenama u razvoju djece od 9. do 12. godine života –
do tada je dijete više zainteresirano za predmete nego za osobe oko sebe
smatrao da je to štetno zanemariti pri modeliranju nastavnog procesa, odnosno ukupnog
školskog života
cjelokupan školski rad djece od 9 i više godina orijentiran je na slobodni grupni rad
(najpogodnije su grupe od 25-30 učenika)
2 osnovna principa: slobodno grupiranje djece u grupe i slobodan izbor sadržaja grupnog
rada
učitelj priprema materijal i omogućava uvjete rada
ne postoji obvezan nastavni plan i program
takoñer kao rezultat traži organizacijsko rješenje za prevladavanje slabosti „stare škole“
- G. Kerschensteiner manualni rad – temelj svakog valjanog obrazovanja
- H. Gaudig zagovarao koncept „radne škole slobodne duhovne djelatnosti“ –škola koja
se ne oslanja samo na fizički rad, već se treba orijentirati na samostalan rad učenika čime god
se oni bavili
- kasnije radna škola poprimila različita organizacijska rješenja (koncept jedinstvenog rada
škole u bivšem Sovjetskom savezu, sustav rada M. Montessori, Deweyjev pedagoški
instrumentalizam i pragmatizam u Americi...)
2.5.2. Montessori-sustav
2
Proslijedila sam svoju knjigu dalje pa nisam stigla napisati, ali smo radili to prošle godine, a i možete naći na Internetu☺
- Célestin Freinet
tragao za načelima rada u kojima će učenici biti aktivniji od učitelja
organizacijska rješenja:
- polazi se od učeničke slobode i prava na izražavanje vlastitog mišljenja
- službeni udžbenici se ne koriste
- učenici stječu znanja iz primarnih izvora ili istražujući u prirodi
- ...
bitno izmijenjene metode rada
- cijeli sustav rada karakterizira naglašena samostalnost učenika, učeničko literarno
stvaralaštvo, povezivanje školske i životne sredine, te školska samouprava
VRSTE ISTRAŽIVANJA
- različiti su kriteriji za njihovu podjelu
- kriterij otkrivanja ili ne nekih osnovnih zakonitosti:
- 1. fundamentalna istraživanja – otkrivaju nove zakonitosti u pedagoškom pojavama
- 2. operativna istraživanja – polazeći od otkrivenih zakonitosti, usavršavaju se postupci
djelovanja
- spominju se još i razvojna istraživanja koja služe stvaranju i provjeravanju novih
proizvoda, te akcijska istraživanja
- kriterij vremena:
- povijesna i futurološka istraživanja – s obzirom na koje vrijeme su usmjerena
- longitudinalna ( u nekom razdoblju, od do) i transverzalna istraživanja (odnose se na
pojavu u danom trenutku) - s obzirom na to koji vremenski period obuhvaćaju
- kriterij dominiranja teorijske analize ili proučavanje konkretne prakse:
- teorijska i empirijska istraživanja
- empirijska se dijele na eksperimentalna i neeksperimenatalna istraživanja
MIKROISTRAŽIVANJA U DIDAKTICI
- svaki nastavnik može i treba sustavno promatrati subjekte s kojima radi te voditi dnevnik
zapažanja
FROMMOVA TEORIJA:
- čovjek se razvija ako se kreće u smjeru progresije i rasta karakteriziraju ga ljubav
prema životu, drugim ljudima, prirodi te neovisnost i sloboda; ako se kreće u smjeru
regresije i propadanja, čovjek postaje zao ljubav prema smrti, samome sebi i
ovisnost o drugim osobama
3. SAMOAKTUALIZIRAJUĆE POTREBE
- javljaju se tek kad su prethodne 2 zadovoljene
- to je težnja čovjek ada ostvari sve svoje ljudske mogućnosti, a one su vrlo različite, jer je
svaki čovjek posebna i neponovljiva jedinka
- u suvremenom društvu do toga stižu samo pojedinci, ali ni oni nikad svoju aktualizaciju ne
postižu do kraja jer je to trajno traženje samoga sebe
- koliko čovjek uspije ostvariti tog potencijalnog čovjeka u sebi, toliko je on dobra,
konstruktivna i životu okrenuta osoba
- u funkciji samoaktualizacije je i obrazovanje, jer ono razvija potencijale oje čovjek ima u
sebi; to se odnosi samo na obrazovanje koje je okrenuto ljudskim interesima, potrebama i
razvoju autonomne ličnosti suvremeno obrazovanje nije na toj razini pa više služi
gušenju kreativnosti i onemogućavaju čovjekove samoaktualizacije
- Maslow smatra da se odgoj još shvaća kao razvijanje kočnica i nadzora na našim
unutarnjim impulsima, a zapravo bi se trebalo raditi na osloboñenju od tih kočnica, jer
ljudskim impulsima treba vjerovati i omogućiti im da doñu do punog izražaja
Čovjek je društveno biće koje svoju ljudsku egzistenciju ostvaruje samo u zajednici s drugima
Suvremena društva uspjela su stvoriti uvjete za relativno normalnu egzistenciju većine svojih
članova. Za čovjeka su, osim elementarnih potreba, osobito važne specifične ljudske potrebe
(za udruživanjem, osjećanjem identiteta, okvirom vjerovanja…)
Kada je riječ o društvu, treba imati kritički stav i uvijek nanovo preispitivati koliko je u skladu s
ljudskim potrebama. Naime, upravo su na različitom shvaćanju odnosa individue i društva
izrasle dvije oprečne koncepcije društva – totalitarizam i demokratizam (Sparta i Atena)
Totalitarna društva – osnovni tipovi:
1. različite vojne diktature – vojska = podsustav s velikim utjecajem na postojeće društvo.
Unutar vojnog sustava kruti hijerarhijski odnosi (bezuvjetno pokoravanje) = sustav
neslobode
Demokratska društva
Jedan od temelja: Rimska Republika (rimsko pravo, demokratske tradicije…)
Procvat: Humanizam i renesansa (Campanella, More, Roterdamski / Montaigne, Rabelais,
Komensky)
Francuska deklaracija o pravima čovjeka – oslonac grañanske demokracije do danas
Odgojno-obrazovni proces u demokratskim društvima: obuhvaća čovjeka i njegove potrebe i
interese. Program shvaćen samo kao opća orijentacija sa funkcijom razvoja učen. Potencijala
- principi samoupravljanja, dogovaranja, uvažavanja ljudske ličnosti, ravnopravnost odnosa…
* nema apsolutno demokratskih ni totalitarnih društava, stoga i u odg. i obraz. nalazimo i jedne i druge elemente
Društvene grupe
= zajednice koje imaju nekoliko desetaka članova. Za odgoj i obrazovanje posebno značenje
imaju primarne grupe: obitelj, grupe za igru, odgojno-obrazovne grupe.
U školskim su uvjetima problem veličine grupa i njihova optimalnost za odgojno-obraz. proces
( heterogene ili homogene grupe po spolu, dobi….)
Kolektiv = grupa s većim stupnjem svijesti o zajedničkoj pripadnosti, ciljevima i interesima
Obitelj
- jedna od elementarnih društvenih grupa
- reproduktivna, odgojna i ekonomska funkcija
Grupe za igru
- važan činitelj u postupnom slabljenju povezanosti djece i roditelja i uključivanju u širu
društvenu zajednicu
- nastaju spontano; uvjetuju ih blizina stanovanja, spol, interesi…
Kultura i civilizacija
Kultura = pojam koji se odnosi na nadogradnju / civilizacija = obuhvaća i materijalnu kulturu
KiC – predstavljaju ono što karakterizira odreñeno društvo; po njima se društva razlikuju
- važan činitelj odgoja i obrazovanja (sustav vrijednosti, moral, znanost, umjetnost…)
Sustav vrijednosti
= skup općih zahtjeva kojima se društvo odnosi prema pojedincu.
= vrijednosti su konkretizirane moralnim normama
* Pojedinac se prema društvu odnosi svojim potrebama. Što je razlika izmeñu vrijednosnog
sustava društva i ljudskih potreba manja, društvo je humanije
Znanost
= sustavno ljudsko iskustvo nastalo tijekom povijesti (podjela: prirodne i društvene)
• u odgojno-obraz. procesu važno je imati na umu da znanosti ne barataju apsolutnim
istinama, kako mladi ne bi razvijali iluziju da se sve zna i da su svi problemi riješeni
Umjetnost
= društveni fenomen koji omogućuje iskaz individualnog doživljaja stvarnosti, ali i oblik
komunikacije meñu ljudima
- uvijek je uokvirena u društveno uvjetovanu izražajnu formu koja mora biti razumljiva
* individualni aspekt *
3. orijentacija na proučavanje djeteta
= cilj i zadaci odgojno-obrazovnog procesa zavise od interesa i potreba djece; ne mogu se
odreñivati neovisno o njima
= na dijete se gleda kao na biće koje ima tendenciju rasta u sretnu, zdravu i dobro
funkcionirajuću odraslu osobu, a smisao odgoja je da mu u tome pomogne
4. orijentacija na promjene u društvu i u ličnosti pojedinca
= čovjek se ne shvaća onakvim kakav jest, već kakvim bi mogao biti
= cilj i zadaci nisu odraz potrebnoga već anticipacija mogućega
Društveni aspekt
= svako društvo kao odgojni cilj postavlja razvoj ličnosti koji će i omogućiti reprodukciju
postojećeg društva i eventualno njegov daljnji razvoj, ako je društvo okrenuto promjenama
→ da bi to bilo moguće, društvo nastoji odgojem afirmirati odreñeni sustav vrijednosti i
moralnih normi;
• zadaci egzistencijalnog odgoja – norme koje se odnose na društvenu reprodukciju
života
• zadaci socijalnog odgoja – tolerancija, uvažavanje različitosti, borba za mir i
razoružanje
• zadaci humanističkog i emancipacijskog odgoja – emancipacijski odgoj potreban je
sve dok postoje ponižavajući uvjeti života, otuñeni i prisilni mehanički rad,
hijerarhijski odnosi meñu ljudima, koji ometaju razvoj ljudske jedinke
Individualni aspekt
= shvaća se kao ostvarenje ličnosti – optimalni razvoj svih potencijala pojedine ljudske
jedinke. Ostvaruje se realizacijom ovih zadataka:
• zadovoljavanjem bioloških / socijalnih / samoaktualizirajućih potreba
Društveni aspekt
= društveni cilj obrazovanja je daljnji razvoj kulturnih i civilizacijskih dostignuća odreñenog
društva. Grupe obrazovnih zadataka:
• zadaci znanstvenog / umjetničkog / tehnološkog obrazovanja
Individualni aspekt
= individualni aspekt cilja obrazovanja jest stjecanje znanja, razvoj sposobnosti i senzibiliteta.
Može se ostvariti realizacijom ovih zadataka:
• kognitivni / afektivni / psihomotorni zadaci
Sadržaji i aktivnosti
Sadržaji = odnose se na društveni aspekt odgojno-obrazovnog cilja
- sadržaji društveno-moralnog odgoja
- humanističkog odgoja
- znanstvenog odgoja
- umjetničkog obrazovanja
Odgojno-obrazovni program
= dokument u kojem su naznačeni odgojni i obrazovni ciljevi, zatim odreñen broj mikrojedinica,
te napomene o realizaciji, odnosno važnijim uvjetima koje treba osigurati za realizaciju
(materijalna oprema, prostor za aktivnosit uenika, stručnost učitelja…)
= odreñuje opseg, dubinu i slijed poučavanja nekog sadržaja
• sadržaji koji su izabrani za neki stupanj školovanja trebaju biti rasporeñeni i složeni
kako bi učitelji mogli lakše izraditi svoje izvedbene programe i organizirati ostvarivanje
predviñenih nastavnih ciljeva
→ pri rasporeñivanju sadržaja obično se poštuju osnovna didaktička pravila o postupnosti:
od bližeg k daljem / od jednostavnog k složenijem
Nastavni programi, u pravilu, nastoje uzimati u obzir potrebe učenika, očekivanja društva i
spoznaje znanosti.
• „subject-centred curriculum“ – orijentiran na predmete, sastoji se od tradicionalnih
nastavnih predmeta
• „discipline-centred curriculum“ – orijentiran na znanstvene discipline svoju
organizaciju izvodi iz strukture i sadržaja znanstvenih disciplina
• „core curriculum“ – „jezgrovni kurikulum“, predstvaja praksu kada se neka struka
(predmet) uzima kao centralna jezgra oko koje se ostale struke grupiraju
• „child-centred curriculum“ – postavlja dijete u prvi plan
• „community-centred curriculum“ – polazi od specifičnosti potreba i karakteristika
mjesta u kojem učenik živi
• „social functions curriculum“ – orijentiran na društvo, a društvene strukture i njihove
funkcije postavlja u središte
*** nemoguće je unaprijed izraditi obvezni program za sve učenike nekog stupnja
školovanja, pa se postavlja pitanje pedagoške opravdanosti i humanosti postavljanja
obveze da sva djeca moraju udovoljiti unaprijed izrañenom programu u općeobrazovnim
osnovnim školama → tako ispada da je državi važna „realizacija“ programa, a pedagozi bi
se trebali zauzimati za „realizaciju“ mogućnost svakog učenika.
*** Sadržaji programa neke škole ili razreda mogu biti strukturirani u veće ili manje cjeline.
Teorija i praksa školskog programiranja pruža više argumenata za integriranje sadržaja u veće
cjeline, odnosno zagovara se strukturiranje (integriranje) sadržaja u manji broj cjelina, osobito
u početnim razredima OŠ.
U kasnijim godinama školovanja tolerira se veća diferencijacija sadržaja na više manjih
programskih cjelina
→ početni razredi OŠ = osnove znanosti o prirodi i društvu
→ srednji stupanj OŠ = osnove znanosti o prirodi i osnove znanosti o društvu
→ završni razredi OŠ = povijest, zemljopis, biologija, kemija, fizika
* za svaku diferencijaciju ili integraciju u programiranju treba imati valjane stručne argumente,
temeljene na poznavanju struke područja koje se programira te znanosti o odgoju i
obrazovanju. U svakom slučaju, treba izbjegavati pretjeranu diferencijaciju na
osnovnoškolskim i srednjoškolskom stupnju obrazovanja
Svim učenicima nastoje se pružiti jednaki uvjeti za stjecanje općeg i stručnog obrazovanja. tu se susrećemo s
nužnošću prihvaćanja principa jedinstva i različitosti koji stoje u dijalektičkom odnosu. Ipak, uočavaju se
individualne razlike meñu učenicima → taj se problem može ukloniti povećanom brigom za individualizacijom
sadržaja, metoda i oblika, tj. već spomenutim prilagoñenim programima.
- odgojni proces ima svoju strukturu koja je dinamična (budući da se radi o procesu, niti ne
može biti statična)
- pokretači tog procesa, odn. nosioci dinamičnosti su učenici i nastavnici, no utjecaj vrše i drugi
čimbenici
- dinamika se ostvaruje etapama odgojno obrazovnog procesa
Etape:
1. dogovor
2. realizacija
3. evaluacija
1. DOGOVOR
-1.etapa
- što (sadržaj i aktivnosti) i kako (oblici, strategije, metode i postupci) će se raditi
- sadržaj i aktivnosti dijelom su odreñeni programom, no sada se konkretiziraju i preoblikuju u
skladu s interesima i potrebama sudionika o-o procesa (i učenika i nastavnika!)
- osim zajedničkih, treba nastojati uvažavati i individualne interese i potrebe
nakon definiranja sadrža i aktivnosti, dogovara se način realizacije: zajednički, u grupama, u
paru, u učionici ili izvan nje, ...
- razlikujemo godišnje, mjesečno, tjedno i dnevno planiranje
- godišnje – zahtjevi predviñeni programom preoblikovani prema interesima i potrebama
sudionika razrañuju se po područjima i mjesecima (nije prikladno za suradnju s mlañim
učenicima, ali sa starijima jest)
- mjesečno – prakticira se u predmetnoj nastavi, tematsko planiranje( jedna tema
razrañuje se na nastavne jedinice
- tjedno planiranje – prisutno u razrednoj nastavi, razrañuju se o-o zadaci i sadržaji te
način realizacije
- godišnje se još zove i makroplaniranje, a tjedno i mjesečno mikroplaniranje
- dnevno pripremanje – ima svoj organizacijski, sadržajni i metodski aspekt
- ne mora biti pismeno (ako jest, to se zove priprava)
2. REALIZACIJA
- središnja etapa o-o procesa
- vremenski traje najduže i u njoj se ostvaruju o-o zadaci
- dva stupnja: organizacija i izvoñenje
Organizacija
- ostvaruje se godišnjom, tjednom i dnevnom artikulacijom
- godišnja – na razini škole (kalendar škole, kada će se ići na ekskurzije, izlete., kad su
blagdani kao i sve redovite aktivnosti)
- tjedna – u tradicionalnim školama je to raspored sati
-postoje i odstupanja od predmetno-satnog sustava u vidu integriranog tjedna
na primjer
-oba pristupa imaju prednosti i mane pa je najbolji neki prijelazni oblik koji
Integrirani dan
-započinje dogovorom s učenicima što će se sve raditi, može ga se zapisati na neko vidljivo mjesto
- zatim slijede tri moguće varijante:
1. svi učenici realiziraju iste sadržaje, ali se vrijeme strukturira po potrebi
2. učenici se podijele u nekoliko većih grupa, a svaka je angažirana na drugom sadržaju
3. svaki učenik radi samostalno na izvršenju dogovorenog, sam odlučuje o slijedu aktivnosti i vremenu koje će
na koju aktivnost potrošiti
- u praksi najčešće kombinacija svih triju varijanti tokom dana
- na kraju zajednička analiza s nastavnikom i dogovor za sutrašnji rad
Izvoñenje procesa
-odgoj i obrazovanje su nedjeljivi, no meñu njima postoje neke razlike koje kod izvoñenja o-
o procesa treba poštivati
-zato je pri izvoñenju nužno razlikovati je li posrijedi odgojni ili obrazovni proces
Obrazovni proces
- jedinstvo spoznajnog, doživljajnog i psihomotornog aspekta, no jedan od njih je
dominantan, ovisno o tome što se uči (u znanstvenom području dominantno je ono
spoznajno, u umjetničkom doživljajno, u radno-tjelesnom psihomotorno)
- osnovna pogreška tradicionalne didaktike je u tome što je obično jedan od ova 3
aspekta proglašavala općevažećim (najčešće spoznajni) pa je za sva područja tražila
da se zasnivaju na zakonitostima tog aspekta (to je imalo negativne posljedice na
metodiku umjetničkog i tehnološkog područja)
3. EVALUACIJA
- odreñivanje vrijednost, ocjenjivanje, procjena, polazi od unaprijed postavljenih ciljeva
- unutarnja i vanjska (ocjena subjekata izvan škole o vrijednosti jedne škole)
- unutarnja – praćenje, ocjenjivanje i voñenje+komunikacija
- praćenje i ocjenjivanje odnose se na sve aspekte kako odgoja tako i obrazovanja (vidi
koji su koji ranije)
- svako o-o područje ne pridnosi jedna ko tim aspektima pa je teško ponuditi jedinstven
model praćenja i ocjenjivanja
- to se nastoji olakšati operacionalizacijom o-o zadataka te njihovom konkretizacijom
- praćenje se odvija istovremeno s realizacijom (anegdotske bilješke)
- priopćavanje: usmeno pred razredom, usmeno u 4 oka, zabilješke u učenikovu
bilježnicu, roditelju na informacijama, roditelju na roditeljskom sastanku, roditelju
pismeno, roditelji i učeniku pismeno na kraju obrazovnog razdoblja
- ocjenjivanje i ocjene mogu biti sintetički ili analitički
- sintetičko o.- prihvaćenije zbog jednostavnosti, ali su mu pedagoške vrijednosti
ograničene (brojevi ili slova za ukupnu sliku o učeniku)
- analitičko – jednostavni opisi učenikovih aktivnosti i postignuća, prema unaprijed
utvrñenim načelima i varijablama
- potrebno je razlikovati zabilješke u funkciji praćenja od onih u funkciji vrednovanja (prve
ne moraju biti toliko jasne učeniku koliko druge, treba paziti na terminologiju)
- svaki ocjenjivač s vremenom izgradi vlastiti sustav pa je svaka ocjena, osim što je
pokazatelj znanja negok učenika, ujedno i pokazateljkriterija ocjenjivanja nekog učitelja
(taj kriterij ovisi i o pedagoškom aspektu na kojem je neka škola utemeljena
- suvremene škole nastoje se temeljiti na konceptu "pedagogija uspjeha za sve" što znači
da obavezne škole ne bi trebale biti selektivne
- potrebno je češće analizirati krtierije ocjenjivanja svakog učitelja te ih u tom smislu
obrazovati kako njihova osobna jednadžba ne bi previše utjecala na uspjeh učenika
- proces praćenja oslonac je za donošenje ocjena!
Pedagoško voñenje
- dva aspekta: reguliranje o-o procesa i individualno usmjeravanje učenika
- rezultati dobiveni praćenjem i ocjenjivanjem utječu na daljnji o-o proces
- individualnim praćenjem uočavaju se specifični interesi i potrebe pojedinca pa mu se
prilagoñavaju zahtjevi i postupci, no nastoje se otkriti i njegove posebne sklonosti, odnosno
područje njegove samoaktualizacije, što je vjerojatno i područje njegova budućeg zanimanja
- na kraju osnovne škole, sukladno tome, treba učeniku savjetovati odabir budućeg zanimanja,
a u srednjoj školi u sklopu odabrane struke razvijati one specifičnosti za koje pojedinac ima
pretpostavke
a) Individualni oblik
- aktivnosti učenika (intelektualne, senzorne, praktične, izražajne) → njegov razvoj i
napredovanje
- kraj 19., početak 20. stoljeća – prvi pokušaji da se uz kolektivnu nastavu u obzir uzmu i
individualne razlike („Gueblo-plan“, „Dalton-plan“, „škola po mjeri“, „nova škola“) → različita
rješenja diferencijacije nastave
- novija didaktička literatura postavlja dilemu – je li smisao školovanja da svi učenici postignu
unaprijed odreñenu razinu znanja i sposobnosti ili je potrebno omogućiti da svaki učenik
postigne optimalne rezultate
- ako se opredijelimo za prvu mogućnost može se dogoditi da neki desegnu cilj prije kraja šk.
godine, a neki da ga nikad ne dosegnu
- druga mogućnost čini se boljom
- individualne razlike – izraz koji se odnosi na proučavanje svih onih načina na koje se
pojedinci relativno permanentno razlikuju
- indiv. razlike se prihvaćaju individualizacijom učenja i individualnim aktivnostima učenika
b) Aktivnosti u paru
- u povijesti školstva prvi pokušaji uvoñenja aktivnosti učenika u parovima vezuju se uz sustav
pomagača
- takva brojčana formacija ima odreñen pedagoški i psihološki smisao – imaju motivacijski
utjecaj na aktivnost učenika, učenici se meñusobno kontroliraju i potiču na rad, takve aktivnosti
potiču na suradnju i intenziviraju komunikaciju, prdonosi daljem osamostaljivanju učenika,
posebno njihovu osposobljavanju za samostalno učenje
- unutar odjeljenja različite varijante: 1) svi parovi rade isključivo identičan zadatak; 2) svi
parovi rade jedan dio identičnog zadatka, a drugi dio se, prema odreñenom kriteriju,
diferencira; 3) grupa parova radi identičan zadatak; 4) svaki par u odjeljenju radi poseban
zadatak
- unutar para: 1) svaki član radi individualno, na kraju zajednički raspravljaju; 2) partneri
zajedno rade na zadatku; 3) u toku rada učenici uzimaju uloge nastavnika (onaj koji vodi,
kontrolira) i učenika
- lakša komunikacija nego u velikoj grupi, introvertirani učenici lakše izražavaju mišljenje
- s obzitom na sposobnosti učenika par može biti sastavljen od učenika istih ili dosta različitih
intelektualnih sposobnosti, predznanja, crta ličnosti
- ovisnjo o prirodi pedagoških ciljeva parovi mogu biti sastavljenih od učenika različitih spolova
ili socijalnog podrijetla
- u kojim situacijama: izrada nekog praktičnog rada (priroda i društvo, tehnički odgoj),
intervjuiranje neke osobe, rješavanje problemskih zadataka, izvoñenje pokusa, prikupljanje
c) Grupni oblik
- pod utjecajem ideja J. Deweyja, u američkim školama poč. 20. st – interes za rad u grupama
- William Killpatrick (projekt metod) i Carlton Washburne (Winneteka-plan) – manje grupe
- Roger Cousinet – najdosljedniji u zagovaranju grupnog rada
- kod nas V. Švajcer – 60-ih godina 20.st.
- grupni rad je karakterističan po unutarnjoj dinamici i didaktičkim vrijednostima
- prednosti: veća mogućnost meñusobnog komuniciranja učenika, poštivanja individ. razlika
meñu učenicima, odgajanje karakteristika ličnosti poput suradnje, prihvaćanja sugovornika i
suradnika, kulture dijaloga, točnosti, samostalnosti itd.
- razvoj socijalnog ponašanja djeteta
- rad grupe ovisi o socijalnoj zrelosti djeteta
- od trećeg i četvrtog razreda djeca poičinju shvaćati da u grupi mogu zadovoljiti neke svoje
potrebe, ali grupni rad treba provoditi od početka zbog privikavanja djece na takav oblik rada
- način formiranja grupa – važno pitanje – spontano ili dirigirano formirane → ovisi o
psihofizičkoj zrelosti djeteta, prirodi zadatka
- sociometrijski testom se može utvrditi privlačenje ili odbijanje članova nekog razred. Kolektiva
- stalni ili povremeni sastav grupa – u nižim razredima bolje mijenjati sastav (odnosi u to
vrijeme su dosta labilni), a u višim razredima mogući su stalni sastavi (npr. za vježbe iz kemije)
- grupni rad kao strategija pedagoške terapije – socijalizacija izoliranih pojedinaca, uklanjanje
negativnih efekata egocentrične i ekstravertirane djece
- broj članova – ovisi o tome kakvu soc. vezu i komunikaciju je potrebno postići (manja grupa –
bolja komunikacija); ovisi o veličini razreda i radnom prostoru
- važno je da članovi sjede „licem u lice“, a voña se brine da svi sudjeluju (voñu može izabrati
nastavnik ili grupa)
- grupe dobivaju zadatke za usmeni ili pismeni rad
d) Pedagoška radionica
- mogu se izmjenjivati individualni rad, rad u parovima i rad u grupama
- potrebno je osigurati odgovarajući prostor i opremu (kartoni, papiri, škare, olovke u boji,
ljepilo) – voditelj radionice treba predvidjeti scenarij dogañaja
- u početku – odrediti strukturu, zadatke i trajanje radionice
- voditelj započinje s demonstracijom
- središnji dio – rješavanje problema ili proučavanje slučaja
- mora biti jasno što se radi i zašto se radi
- voditelj radionice – ne previše zamjetan, izbjegava kritiziranje i vrednovanje aktivnosti
sudionika, na kraju im pruža priliku da izraze svoje zadovoljtvo ili nezadovoljstvo radionicom
- Mentor (učitelj Odisejeva sina Telemaha☺) – mentorski sustav poučavanja, „tutorski sustav“
(eng. tutor – kućni učitelj, privatni učitelj, instruktor, skrbnik)
- 1 na 1 – ne znači da se uvijek radi o mentorskom sustavu (mentorstvo znači pružanje
instruktivne pomoći učeniku u savladavanju nastavnih zadataka)
- radi se o strogoj individualiziranosti, a cilj je optimalizacija odgojne komunikacije s gledišta
odreñenog učenika
- personalna individualizirana komunikacija mentorkog tipa i samostalan rad učenika u
komplementarnom su odnosu
- učitelj se posebno priprema za rad s odreñenim učenikom – za jedno odg.-obraz. područje
(matematika, čitanje) ili za sva područja (dijete s teškoćama u razvoju ili darovito dijete)
- mentorko usmjeravanje može trajati od jednog tjedana do čitave šk. godine
- učitelj može uputiti sugestije na početku sata, dana, u toku sata, na kraju sata, dana, tjedna...
- „mentorki“ sustreti mogu se odvijati i u posebnoj prostriji, ali s time ne treba pretjerivati
- mogu se odvijati u stanu učenika (ovisno o prirodi smetnje kod učenika) – „patronažno
poučavanje“ (+ dopisna komunikacija ili komunikacija preko suučenika ili roditelja)
- učitelj kao izvor informacija – nije više jedini, ali je nezanemariv u nižim razredima jer djeca
još nisu osposobljena za samostalno pretraživanje informacija
Prema matrici obrazovnih zadataka odreñuju se obrazovni postupci kojima se mogu ostvariti ti
zadaci. Tako se dobiva matrica obrazovnih postupaka:
I ovdje se obrazovni postupci mogu strukturirati prema različitim kriterijima. Ova matrica nudi
dva kriterija – jedan je po područjima, a drugi po interesima. Po drugom kriteriju vidi se da je
za zadovoljavanje spoznajnih interesa bitno podučavanje i učenje, a te su metode dominantne
u znanstvenom području. Za doživljajne interese bitno je doživljavanje i izražavanje doživljaja,
a to je dominantna aktivnost u umjetničkom području. Za djelatne je interese važno vježbanje
koje je prisutno u svim područjima, a posebno u tehnološkom obrazovanju.
Strategija učenja otkrivanjem podijeljena je u tri metode, istraživanje, projekt i simulacija (za
sve je karakteristično tzv. iskustveno učenje)
ISTRAŽIVANJE
- metoda kojom učenici poučavaju stvarnost