Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
 
GIGA
Julie Garwood
Č 
ast 
 
Naslov izvornika
HONOR'S SPLENDOUR
 
 
 
GIGA
2
PRVO POGLAVLJE
'Uostalom, bra
ć
o, što je god istinito, štogod 
č 
asno, što god pravedno,
 
što god 
č 
isto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost,
 
 je li što pohvala
—
to nek vam je na srcu.' 
 Novi zavjet, Poslanica Filipljanima, 4:8Naumili su ga ubiti. Stajao je nasred
č
istine ispred zamka, ruku
č
vrsto svezanih na le
ñ
ima.Bezizražajna pogleda zurio je pred sebe, posve ignoriraju
ć
i svoje neprijatelje.Pustio je da ga svuku do pojasa, a da nije izgovorio ni rije
č
ili pružio bilo kakav otpor. Njegovzimski, krznom podstavljen plašt, ži
č
ana tunika, košulja,
č
arape i
č
izme, bili su ba
č
eni u hrpu,na smrznutu zemlju nedaleko od njega. Nije dvojio o namjeri svojih neprijatelja. Namijenilisu mu smrt, ali da ne ostave svjež ožiljak na njegovu tijelu, po kojem bi svakome tko bi gapronašao odmah bilo jasno daje ubijen. Jednostavno
ć
e stajati i polako umirati od hladno
ć
e,pogleda uprta u svoju odje
ć
u.Dvanaest muškaraca s bodežima u rukama, zbog
č
ega su se jama
č
no osje
ć
ali puno ja
č
i ihrabriji nego što su uistinu bili, obasipalo gaje psovkama i uvredama, cupkaju
ć
i na mjestu upokušaju da zagriju svoja obuvena stopala. Ipak, nijedan mu se nije usudio približiti. O
č
ito suzaklju
č
ili kako je bolje ostati na sigurnoj udaljenosti, u slu
č
aju da se njihov, naizgled miran ipokoran zarobljenik, uspije osloboditi konopca i napasti ih. Nisu ni najmanje sumnjali unjegove sposobnosti. Svi su
č
uli pri
č
e o njegovoj izvanrednoj snazi. Medu njima je bilo i onihkoji su imali prigodu vidjeti ga u bitki. Uspije li se osloboditi, morat
ć
e ga probosti, ali neprije nego što trojicu ili
č
etvoricu njih pošalje u smrt.Vo
ñ
a skupine jedva je mogao vjerovati vlastitoj sre
ć
i. Zarobio je Vuka i uskoro
ć
e svjedo
č
itinjegovoj smrti.Njihov zarobljenik na
č
inio je glupu pogrešku. Duncan, barun od Wextona, ujahao je uneprijateljski zamak potpuno sam i bez ikakva oružja. Sigurno je bio prili
č
no naivan ako jevjerovao da
ć
e Louddon, plemi
ć
s kojim je bio u zavadi, poštovati dogovoreno primirje.Vjerojatno je ra
č
unao na vlastiti ugled, zaklju
č
io je voda. Bio je uvjeren kako je nesavladiv,kao što se pri
č
alo. Zato je i djelovao toliko umišljeno, kao da ga situacija u kojoj se našao ninajmanje ne zabrinjava.Ipak, promatraju
ć
i zarobljenika, nije se uspio oduprijeti osje
ć
aju nelagode. Svukli su ga i takolišili svih obilježja njegova plemi
ć
koga položaja, poput prepoznatljiva plavo-bijela grba koji je svjedo
č
io o njegovu ugledu i zaslugama. Barun Louddon želio je da zarobljenik umre bez
č
asti i dostojanstva. Ipak, iako je bio gotovo nag, ponosno je stajao pred njima, o
č
ito seodbijaju
ć
i pokoriti željama baruna Louddona. Nije se ponašao poput
č
ovjeka koji zna da ga
č
eka smrt. Nije molio da ga poštede, niti je preklinjao da mu skrate muke. Najgore od svega,uop
ć
e nije izgledao poput nekoga tko se smrzava. Prokletstvo, unato
č
hladno
ć
i, nijednom nijezadrhtao. Nije bio blijed, a koža na njegovu široku poprsju, umjesto da poplavi od hladno
ć
e,bila je glatka i bron
č
ana. Jest, svukli su plemi
ć
a, ali ispod slojeva otmjene odje
ć
e, nalazio seponosan ratnik, snažan i neustrašiv, kako se i pri
č
alo. Vlastitim o
č
ima mogli su se u touvjeriti.Povici i psovke polako su utihnuli. Sve što se moglo
č
uti bilo je zavijanje vjetra u krošnjamaogoljela drve
ć
a. Vo
ñ
a je polako svrnuo pogled na skupinu svojih vojnika. Zbijeni jedan uzdrugoga, stajali su nedaleko od zarobljenika, gledaju
ć
i u zemlju. Nijedan se nije usudiobaruna Wextona pogledati u o
č
i. Nije ih mogao kriviti zbog kukavštine. I samom mu nije bilolako ukrižati pogled s njegovim.Barun Duncan od Wextona bio je najmanje za glavu viši od najviših vojnika koji su ga
č
uvali.Usto, nakon pogleda na njegovo krupno tijelo širokih ramena, miši
ć
avih ruku i dugih snažnihnogu, bilo je doista teško oteti se dojmu da bi ih sve mogao poubijati... ako bi htio.
 
 
GIGA
3
Mrak se brzo spuštao, a po
č
elo je i sniježiti. Vojnici su ispod glasa po
č
eli negodovati. —Moramo li stajati ovdje i smrznuti se zajedno s njim? - promrmljao je jedan.- Ne
ć
e tako skoro umrijeti — dodao je drugi. - Barun Louddon otišao je prije više od sata.Ne
ć
e znati jesmo li ostali vani ili ne.Ostali su se hitro složili s njim. Žamor odobravanja stigao je do ušiju njihova vo
ñ
e. Kratko jesvrnuo pogled na njih. Kimali su glavama, pogledavaju
ć
i u njegovu smjeru. I sam je moraopriznati da ga hladno
ć
a po
č
inje živcirati. No više od svega živciralo gaje što mora priznati dabarun Wexton nije poput drugih ljudi. Bio je uvjeren da
ć
e se dosad slomiti i pasti na koljenamole
ć
i za milost. Njegova bahatost doista gaje razljutila. Prokletstvo, izgledao je kao da sedosa
ñ
uje. Morao je priznati da gaje podcijenio, a to mu je prili
č
no teško palo. Njegovastopala, iako u vojni
č
kim
č
izmama debela potplata, ve
ć
su se smrzavala, a barun je stajao bosna goloj zemlji i nije se ni pomaknuo otkad su ga svezali za drvo. Po svemu sude
ć
i, bilo jepuno istine u onome što se o njemu govorilo.Prokleo je svoju praznovjernu narav i naredio ljudima da se povuku u zamak. Kada se iposljednji vojnik izgubio s vidika, provjerio je konopce na Wextonovim rukama pa staoispred njega. — Pri
č
a se da si snažan poput vuka, no
č
ovjek si kao i svaki drugi, i tako
ć
eš iumrijeti. Louddon nije htio da na tvojem tijelu ostanu tragovi noža. Ujutro
ć
emo tvoje truploodnijeti daleko odavde i baciti ga u neku jamu. Nitko ne
ć
e mo
ć
i tvrditi da Louddon ima svojeprste u tome - prosiktao je, srdit što ga zarobljenik nije ni pogledao. – Da je po mojemu,izvadio bih ti srce i završio s tim — dodao je, pona-davši se da prokletnik ne
ć
e ostati hladanna njegove uvrede. Cim mu ih uzvrati, sa zadovoljstvom
ć
e mu pljunuti u lice.Barun Duncan polako je spustio pogled na svog neprijatelja. Što god daje vidio u njegovimo
č
ima, mora da gaje prestravilo, jer voda je naglo ustuknuo. Oštro je udahnuo pa hitro u
č
inioznak križa, pokušavaju
ć
i se zaštititi od mra
č
nog obe
ć
anja koje je prepoznao u njegovupogledu. Brzo se okrenuo i požurio prema zamku, uvjeravaju
ć
i se kako je samo
č
inio svojudužnost.Skrivena iza debelih zidina zamka, Madelyne je promatrala zbivanja na
č
istini. Nekolikodugih minuta pri
č
ekala je da se uvjeri kako se vojnici njezina brata ne
ć
e vratiti, mole
ć
iSvevišnjeg da joj podari dovoljno snage i hrabrosti za uspješnu provedbu njezina nauma.Znala je da stavlja na kocku sve što ima. No, nije imala izbora. Nitko drugi nije ga mogaospasiti. Svjesno se suo
č
ila s tim izborom, kao i s mogu
ć
im posljedicama. Ni trenutka nijedvojila da joj, bude li otkrivena, slijedi smrt.Ruke su joj podrhtavale, no korak joj je bio brz i siguran. Sto prije završi stoje naumila, tobolje za mir u njezinoj duši. Imat
ć
e dovoljno vremena razmisliti o svemu kad oslobodi toglu
ñ
aka.Budu
ć
i daje bila odjevena u dugi crni ogrta
č
s kapulja
č
om koji ju je pokrivao od glave dopete, barun nije opazio kako mu prilazi. Vidjevši kako stoji pred njim, iznenadio se. Naletvjetra otpuhao joj je kapulja
č
u s glave i masa crvenkaste kose rasula joj se niz ramena.Maknula je neposlušan pramen s lica i zagledala se u zarobljenika.Na trenutak, Duncan je pomislio da se um poigrava s njim. U nevjerici je odmahnuo glavom.Za
č
uvši njezin glas, shvatio je da žena koja je stajala pred njim ipak nije plod njegove mašte. -Oslobodit
ć
u vas — prošaputala je. - Nastojte biti tihi dok se ne udaljimo.Nije mogao vjerovati stoje upravo
č
uo. Glas njegove izbaviteljice zvu
č
ao je blago i melodi
č
nopoput zvon
č
i
ć
a na proljetnom povjetarcu. Zatvorio je o
č
i i prisilio se ne prasnuti u smijehzbog tog
č
udesnog prevrata. Trenutak je razmišljao bi li uzviknuo bojni pokli
č
i završio s tomkomedijom, pa odustao. Znatiželja je bila prejaka. Odlu
č
io je pri
č
ekati i otkriti što smjera.Naizgled nezainteresirano gledao je kako izvla
č
i mali nož ispod ogrta
č
a. Noge mu nisu bilesvezane, a pokaže li se da je lagala i pokuša li mu zabosti nož u srce, pomest
ć
e je.Madelyne nije bila svjesna opasnosti u kojoj se našla. Žele
ć
i što prije izvršiti svoj naum,posve mu se približila i po
č
ela rezati konopac. Duncan je osjetio kako joj ruke podrhtavaju,
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more