Edhem Mulabdić
ZELENO BUSENJE
Roman "Zeleno busenje" Edhema Mulabdića prikazuje raz
doblje u povijesti Bosne na prijelazu izpa
trijarhalnih ka modernim oblicima ţivota. Bosna izlazi iz samonikle bitnosti i kida spone s OsmanskimCarstvom, povezuje se s novom drţavom i ulazi u evropske civilizacijske tokove. Stari naĉin ţivota,obiĉaji, navike, društveno
-ekonomski sustav se postepe
no napuštaju i stvara osnova novog poretka. Prekid je bolan i sudbonosan i izaziva poremećaje koji su uz ostalo predmet ovog djela. "Zeleno busenje" svjedoĉio tragici, dramama i dubokim potresima u ţivotu Bošnjaka. Umjetniĉkim postupkom prati talasanje
v
remena i proniĉe u psihiĉke traume i proţivljavan]a ljudi. Slika je prelomljena u spektru razliĉitih boja, pa
i u intimnoj sferi.
Prošlost i svoje vrijeme na raskršću historije pripovjedaĉ projicira u dva plana. Najednom su stari Bošnjani
utonuli u stari
zeman, zaneseni nadom da će se vratiti ta vremena, na drugom su zastupnici novih pogleda iideja svjesni da prijelaz donosi suštinske promjene. Svjedoku dogaĊaja i drama, pripovjedaĉu izoštrena ĉulaništa ne promiĉe iz fokusa opservacije, pa je platno tako široko i slika razu
-
dena. U središtu opservacije jeulazak Austrije i otpor ustanika, prvo u Maglaju, gdje se dogaĊa radnja romana, a potom slika otpora u
Sarajevu i drugim mjestima, mada su ta zbivanja fragmentarno prikazana. Osim neposrednih slika i opisa
dogaĊaja, uĉesnika u otpora i Maglajlija što su se drţali po strani u oĉekivanju ishoda, slika je Bosne udanima okupacije. Svoje viĊenje vremena pripovjedaĉ je iskazao u likovima kao zastupnicima razliĉitih
pogleda. Ilustrativno je prikazan Muharem-aga, stameni, tvrdi Maglajlija, koji uza sve traume ostaje uporan
u svojim shvatanjima, ĉak i kad se osvjedoĉi da vrijeme nije na njegovoj strani. Doţivljava rasap porodice.
Skrhan i usamljen, dolazi do saznanja da su nadanja iluzorna i da su stara vremena
nepovratno prošla.Zablude će ga spri
-
jeĉiti da se povinuje zahtjevima novog vremena. Antipod njemu je ustanik Ahmet, kojise takoĊer protivi Austriji, ali iz drugih pobuda. Protivljenja Austriji ova dva lika ne ispoljavaju se samo urazliĉitim pogledima već i odnosu prema ljubavi ustanika Ahmeta i Muharem
--
agine kćeri Aiše. Protivi seAustriji, jer je svim nitima svog bića vezan za Bosnu. Ĉak i ljubav prema Aiši nije dovoljna da zatominjegovu odanost zemlji. Prevladava osjećanje prema djevojci, jer se ljubav prema Bosni ne moţe niĉim porediti. Mada je slutio da ga u ustaniĉkim redovima oĉekuje smrt, da će voljena djevojka ostati da tugujeza njim, neće ustuknuti pred vizijom Bosne. Zato je kratkotrajna romansa djevojke i mladića. Kao da nijeiznikla iz ţivota, drama mladih se temelji na izvorima narodne lirike i sliĉna je tragici Omera i Mejreme u
poznatoj pjesmi (Smrt Omera i Mej-
reme). Tragiĉna je i sudbina Aiše, koja je presvisla od bola i neo
-
stvarene ljubavi. Pripovjedaĉ kraj njenog ţivota opisuje tako kao da je svaki dan promatrao i biljeţio kakonestaje; "a ona vehnula kao njeţan cvijetak na ţarkom suncu".
U romanu se tragika liĉnosti prepliće s dogaĊajima i odnosom prema tuĊinskoj vlasti. Muharem
-aga,
ĉovjek starih nazora kritiĉan je prema Osmanlija
ma i Austrijancima. Osmanlije nije prihvatio zbog reformi
i njihovog darivanja Bosne "na peškeš" Austriji, kako je mislio, a svoje Bosance, posebno Maglajlije zbog
njihovog ulizivanja i Osmanlijama i Austriji. Smatrao je daje za Bosnu najbolje da ostane kako jest, ali i dase Bosanci vrate izvorima vjere. Tvrdo
koran i uporan, dokraja će ostati dosljedan u tome. Nije shvatio da
od Bosanaca najmanje zavisi njihova sudbina, nije poimao da Os
manlije nisu baš tako s volje predale
Bosnu, da su na to bili prisi
ljeni i daje vrijeme Osmanlija u Bosni prošlo. Tragiku će doţivjeti i oni što su bili za Osmanlije i oni što su Bosnu branili. Muharem
-
agin sin Mustafa je otišao u svijet, a kćerka u smrt.
Bio je to prst sudbine. Postojanost, karakter i priroda Bosanaca su
odlike kojim se nameće kao jedan od
najuspjelijih likova. Drugi likovi: Mehmed-
efendija Ahmetov brat, turski ĉinovnik uza svu kolebljivost i pristajanje i uz Osmanlije i Austriju, takoĊer doţivljava tragediju. Naoĉigled mu austrijski ološ ubija
majku, a n
jega ranjava, ĉime se upotpunjuje mozaik razliĉitih sudbina. U nedoumici da proda imanje ili daga zadrţi, utjehu pokušava naći u alkoholu od kojega ga spašava Nu
-
man-
efendija. Kao lik ostao je na raspeću dvojne liĉnosti i tek je djelomiĉno uspjela indivi
dua kojom vitlasudbina.
Psihološkim karakterizacijama i prikazima suprotnosti u viĊenju Bosne i njene sudbine opisao je višeliĉnosti, meĊu kojima i dvije ţene. Osim Aiše, kao lika iz narodne poezije, fragmentarno, u detaljima onjenom drţanju i ponašanj
u, dao je Muharem-
aginu ţenu i Mehmed
-efendijinu majku. Ijedna i druga su
nastale iz istog modela ţene iz naroda, odane domu i vezane za djecu. ĈuĊenje svemu što se dogaĊa pratistrah, strepnja i slutnja na najgore, njihovu tragiku produbljuje nemoć da utiĉu na svoj udes. Ostali likovi sudati jednolinijski. Ahmet, koga srce vuĉe u boj, ĉudi se drţanju hodţe, koji zna šta mu u ćitabu piše, ali nezna šta mu je ĉiniti. Ahmetu je on izdajica, kao i ostale liĉnosti iz Maglaja, koji cijeli dan provode u kahvi u
priĉama i oĉekivanju ishoda. I muftija koji treba da predvodi, da uputi, nalazi najlakše rješenje
-
napuštanjeBosne. Pripovjedaĉ je tragiku ljudi shvatio kao kob i volju sudbine. Dotakao se, mada fragmentarno, idrţanja kmetova koji su od Austrije oĉekivali spasenje od turskog gospodstva. Razumijevao ih je, ĉak ineke pohvalio što ne prekidaju da izvršavaju obaveze prema gospodarima. To se moţe objasniti i
porijeklom pripovjedaĉa koji je takoĊer pripadao imućnim slojevima. Bilo je, svakako, pojedinaĉnih
sluĉajeva u drţanju kmetova, ali to nije bio i opći njihov stav. U opisivanju Alije, Ahmetova brata imaautobiografskih crta što se vidi iz priĉe o djetinjstvu i podudarnosti s romanom (njegov odlazak poslijezavršene ruţdije u Sarajevo na dalje školovanj
e).
Najupeĉatljivije je prikazao ţitelje rodnog grada. Promjena vlasti je izazvala obrate u kojima se nisu snašli.Sve se ispreturalo, dojuĉerašnjeg vakta više nije bilo, došao je novi, svima nepoznat, a s njim i iskušenja.Zemlja i busenje će pokriti mezarje Ahmeta i Aiše. S novom travom poĉeće novi ţivot koji pripovjedaĉsluti. Ostale liĉnosti nisu uobliĉene, cjelovite i formirane, ostale su samo skice. Dao ih je u kontrastima,
Smail-
agu kao voĊu ustanka, Nu
-man-
efendiju kao ĉovjeka s iskustvom. Pripovjedaĉ se ne prepuštaemocijama, već proniĉe u psihu nekih ljudi. Ne zasniva svoju projekciju samo na onome što kazuje o sebiveć i na onom što je u njihovoj nutrini. Bio je kritiĉan prema ustanicima, neorganiziranom otporu, pa i
nekim Maglajlijama, koji su
im se prikljuĉili. Sa simpatijama je prikazao, mada ni to ne na širokom platnu,ustanike uSarajevu, osobito vodu otpora, pljevaljskog muftiju Šemsekadića. lako ni te sekvence ne idudublje u historijsku analizu zbivanja, one su umjetniĉki dokumenti prijel
aznog perioda.
Mulabdić je slutio promjene i navijestio lomove u okoštaloj strukturi društva. U kontrastima starog i novog je slika propadanja, naroĉito mladih koji se nisu snalazili u novom poretku, nekritiĉki prihvativši navike što
su sa sobom donijeli doseljenici iz svih predjela Austro-Ugarske Monarhije.
Pogledi Edhema Mulabdića na idejno
-
društvena kretanja bili su progresivni, jer su otvarali nove horizonte ividike. Otkrivao je zablude starih Bošnjaka uljuljkanih snom o dobrim starim vreme
nima, slavom i
junaštvom. Taje misao pothranjivala zablude, zaus
tavljala tok kretanja i doprinosila tapkanju na mjestu i
stagnaciji. Za šira kompleksniju studiju i kreiranje nosilaca pogleda nije imao daha, pa se "Zeleno busenje"ne moţe prihvatiti kao historijski roman u smislu i znaĉenju koji taj pojam podrazumijeva. Da bi slika bila potpuna, nije bilo dovoljno naslikati haotiĉno doba, meteţ, nedoumice, tvrdokornost i fanatizam jednih i prilagodljivost drugih, ali roman treba prihvatiti kao umjetniĉki dokument vre
mena. Prikazao je tursku
vojsku u rasulu, iseljeniĉki talas, nade nekršćana u promjenu njihovog poloţaja. U crtanju liĉnosti itumaĉenju odnosa prema novoj vlasti ogledaju se stilske odlike, te idejne i strukturalne novine. Ako nije
duboko pronicao u liko
ve, darovito ih je markirao, što je bio zametak studioznog pristupa posve razliĉit od
pristupa njegovih prethodnika (Osman-Azizovog avangardizma i intelektu-alnosti, te sirove
tendencioznosti i naturalistiĉkog slikanja).
U ekspoziciji romana slijedio je oblike pripovijedanja roman
tiĉarske strukture. Osobito u tumaĉenju likova.
Antiosmanlijski kon-
zervativci pretvorili su se u fanatiĉne protivnike Austrije, a liberali su zadrţali istioportunistiĉki stav i prema Austro
-Ugarskoj Monarhiji. Bili su protivnic
i svega što nije odgovaralo
njihovoj viziji Bosne.
"Zeleno busenje" je romantiĉarska i realistiĉka priĉa o tragici Bosne. Mulabdić nije pisao historiju, većumjetniĉku viziju Bosne. U njemu je i tradicija i realnost, prošlost i savremenost. Pisac je poruĉi
o da stare
vrijednosti tanĉaju, da nailazi novo vrijeme za koje se Bošnjaci moraju pripremiti. Završetak romana je kaolament sudbini "nevine ţrtve onog vremena, sudbine, koju je sada pokrivalo
8
zeleno busenje". Jedan je svijet otišao, a drugi nastaje. Ţrtve su bile uzaludne, ali ih Bošnjaci nisu mogliizbjeći, što pokazuje i vrijeme poslije objavljivanja romana (1898.) i sve što se dogodilo u prošlosti i što sedogaĊa u savremenosti.
"Zeleno busenje" je panorama i slika i umjetniĉki dokument. Osim istine
realnosti prenosi poruke o
zlohudoj sudbini Bošnjaka,, o tragiĉnoj sudbini ljudi, o zemlji u kojoj se svaka nova generacija nalazi predistim iskušenjima.
Muris IDRIZOVIĆZELENO BUSENJE
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Zeleno busenje - Edhem Mulabdic (prvi bosnjacki roman)
4.0K
Reads
44
Readcasts
28
Embed Views
Recommended
More From This User
Notes
Load more
