Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA MATICE HRVATSKE U POVODU PRESUDE HRVATSKIM GENERALIMA U

IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA MATICE HRVATSKE U POVODU PRESUDE HRVATSKIM GENERALIMA U

Ratings: (0)|Views: 11 |Likes:
Published by Ante Lauc
Koliko znam do sada je jedimo MH reagirala. Kada će HBK, HAZU, Sabor, Vlada i NVU? Hoće li hrvatski narod ustati u obranu dostojanstva i adekvatno KREATIVNO REAGIRATI na presudu 15.4. 2011?
Koliko znam do sada je jedimo MH reagirala. Kada će HBK, HAZU, Sabor, Vlada i NVU? Hoće li hrvatski narod ustati u obranu dostojanstva i adekvatno KREATIVNO REAGIRATI na presudu 15.4. 2011?

More info:

Published by: Ante Lauc on May 06, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/06/2011

pdf

text

original

 
IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA MATICE HRVATSKE U POVODU PRESUDEHRVATSKIM GENERALIMA UHAAGU Pred zidom Europe Što će poduzeti Hrvatska, kao moguća članica EU, ako većina zemalja članicaili čak samo one najutjecajnije zatraže od nas da naše povjesnice - baremone školske - uskladimo s (haaškom) istinom? Hoćemo li trajno imati dvaudžbenika za društvene predmete: jedne za hrvatsku, druge za srpsku djecu?Ili samo ove druge? Strašne i nepravedne osude, koje su, na prvostupanjskoj razini, izrečenehrvatskim generalima moraju, osim ogorčenja u Hrvatskoj, proizvesti i nekedruge učinke. Prvo je potrebno da hrvatska politika prizna svojunekompetentnost, površnost i sporost, jer je pokazala da se nije znalanositi s problemima, koji su - glede načina rada Haaškoga suda i njegovihintencija - i prosječnom hrvatskom građaninu bili jasni; svi smo vidjeli, prije nekoliko godina, da će "udruženi zločinački pothvat" - termin većkorišten u nekim presudama - biti ključna točka optužnice, koja će - ne budeli oborena - dovesti u pitanje legitimitet hrvatske borbe i legitimitethrvatske države. Još gore: hrvatska je politika pokazala da nije dorasla nidjelovanju agencije Veritas i njezina manipulatora Save Štrbca, koji su, mašto tko rekao, davno napisali i objavili scenarij ovoga suđenja, predvidjelidrakonske kazne i naveli, precizno i sustavno, pogubne posljedice koje će poHrvatsku imati ova sudska farsa. Ne tvrdimo da je - za razliku od raznihhrvatskih vlada - Štrbac bio vidovit; možda je samo bio bolje obaviješten sistih onih izvora koji su i režirali ishod ovoga suđenja. Zar dostatnaindikacija nije bilo aboliranje od postupaka dvojice - po zapovjednojodgovornosti - najistaknutijih generala JA: Veljka Kadijevića i BlagojaAdžića? Zar oni nisu - s vrhom JA - bili organizatori vukovarskoga masakra,najstrašnijega uništavanja jednoga grada i ubijanja civila u njemu u Europi poslije 1945? Gdje je tada bio čuveni smisao Carle del Ponte za žrtve? Gdje je bio njezin smisao za žrtve u Osijeku, Dubrovniku, Škabrnji, Pakracu,Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Konavlima? Jesu li je hrvatski političari pitali o tome? Ako jesu - što im je odgovorila? Što su poduzeli nakon što je Geoffrey Nice,Miloševićev tužitelj, govorio o tome da ona inzistira na optužnicama protivvodstva svih naroda bivše Jugoslavije "bez obzira na dokaze"; tada nam jetrebala diplomatska ofenziva više nego danas. Nakon što smo prvostupanjske presude proglasili političkima mi krećemo u diplomatsku - čitaj: političku -akciju - opovrgavanja tih presuda! Zašto sada moramo skakati sebi u usta?Zato što nismo reagirali onda kad je bilo neusporedivo bolje vrijeme zadiplomaciju nego što je danas. Danas će svaki hrvatski diplomat djelovati svrećom inkriminacija na leđima, pogrbljen od tereta i s osjećajem da mu jedjelovati neprimjerenim oruđem. Hrvatska mora, bez obzira na cijenu, okupitinajjaču moguću - vjerojatno međunarodnu - pravničku i specijalističku ekipu,da uz dosadašnje branitelje, obrani stečevine Domovinskoga rata, da obraninajčasnije svoje generale, da obrani svoju teško stečenu državu. Protivno
 
zdravome razumu, u trenutku kad počinje internacionalna - tobože pravosudna- destrukcija svega što je hrvatski narod stvorio u teškim godinama između1991. i 1995, opet se kroz medije, s tribina i skupova, šire glasovineodgovornih: kako u pitanje nije doveden Domovinski rat, ni hrvatska državaPročitajte, gospodo političari, što Vam o tomu potkopavanju hrvatske državegovore dosadašnji haaški sudski procesi i nekolike izrečene presude. Zaštosmo svi mi sada - kraj svih naših Ureda za suradnju s Haagom, raznoraznihslužbenika, odvjetničkih timova, institucija i političara - iznenađeni, asamo Veritas zna da sve ide prema planu? Ili nismo kompetentni, ili svojekompetencije ne umijemo realizirati u praksi? Što bi još moglo biti?"Udruženi zločinački pothvat" - ta strašna, po svojoj bezobzirnosti upravozločinačka inkriminacija Hrvatske - imenuje, bez dvoumljenja, kao prvoginspiratora zločina i kao najodgovornijega zločinca, hrvatskog predsjednikadr. Franju Tuđmana; kao drugog, ministra obrane Gojka Šuška; kao trećegičetvrtog načelnike Stožera generale Janka Bobetka i Zvonimira Červenka; potom zapovjednika akcije Oluja generala Antu Gotovinu i zapovjednikaspecijalaca generala Mladena Markača. Ivan Čermak oslobođen je samo zato štose nije uklopio u konstrukciju Sudbenoga vijeća o "udruženom zločinačkom pothvatu": nije, naime, bio sudionikom brijunskoga savjetovanja uoči Oluje,kad je Tuđman, i sam vojnik, i vrhovni zapovjednik, okupio svoje generaleuoči odlučujuće bitke za Hrvatsku. Očito je, da je sudu "udruženi zločinački pothvat" bio važniji od broja osuđenih. I to je dodatan razlog za nevjericu.Alternativa je bila slomiti SAO Krajinu ili trpjeti teror u Hrvatskoj,raketiranja Zagreba i drugih hrvatskih gradova po kojima sudac Orie nijeskupljao mrtve. Po Kninu jest: jednoga u "prekomjernu granatiranju"! Kad jeoptužnica koncentrirana na sam državni vrh, na predsjednika RH, nanajodgovornijega ministra u (ratnoj) vladi i na glavne zapovjednike, tko nas još može obmanuti pričom o tome da institucije države, oslobodilačkog rata isamaOluja nisu dovedene u pitanje? Tvrdimo, da to može učiniti samo politički naivac, neodgovorna osoba ili prikriveni neprijatelj. Čak i da griješimo, a uvjereni smo da nije tako,iskustvo bi nas moralo prisiliti na najveći oprez. Bolje je puhati na hladnonego sjesti na podmetnut, užareni stolac. Treba uzeti u obzir brojnemogućnosti, o kojima se javno i ne raspravlja. Sudbeno vijeće i Sud za ratnezločine na teritoriju bivše Jugoslavije zasad sve karte drže u svojim rukamaNaše je mišljenje da smo izgubili dragocjeno vrijeme. Sada će borba bitistostruko teža i, svakako, manje izgledna. Pitajmo se na primjer, što će biti ako Žalbeno vijeće smanji kaznu generalima, ali ne izmijenikvalifikaciju čina? Takav bi pristup omekšao hrvatska srca i išao na rukugeneralima (koji zaslužuju svu našu zahvalnost i solidarnost), ali RepubliciHrvatskoj ne bi olakšao, nego još i dodatno zakomplicirao život. Jesu lisvjesni naši političari koliki se tu prostor otvara za tisuće privatnihtužbi; protiv zločinačke države, protiv mjesnih (zločinačkih) zakona, protivorgana biranih po zakonima (zločinačkih) umova? Kakva će se povijest predavati u našim školama? Hrvatska, Štrbčeva, ona Carle del Ponte ili sucaOriea? Hoće li u našim školskim knjigama pisati da je Gotovina junak, kakoga je prekjučer predstavio jedan naš dnevni list ili zločinac - kako ga je predstavio sudac Orie? Kako će biti prikazivan i tumačen Domovinski rat,Oluja, kako Tuđman?
 
  Ne otvara li se mogućnost da svaka privatna osoba podigne tužbu protiv pisaca i nakladnika udžbenika ili profesora koji će povijest tumačitirazličito od pravovaljane sudske presude? Zamišljamo stotine roditelja kojimogu uputiti, primjerice, žalbu Sudu u Strassbourgu, tražeći zaštitu istinei prava, tvrdeći kako im hrvatske školske knjige truju djecu, zastupajućiteze suprotne ocjenama Suda OUN-a? Što će poduzeti Hrvatska, kao mogućačlanica EU, ako većina zemalja članica ili čak samo one najutjecajnijezatraže od nas da naše povjesnice - barem one školske - uskladimo s(haaškom) istinom? Hoćemo li trajno imati dva udžbenika za društvene predmete: jedne za hrvatsku, druge za srpsku djecu? Ili samo ove druge?Hoćemo li sami uklanjati spomenike predsjedniku i pobjedniku Tuđmanu ilićemo čekati dok netko ne podmetne bombu pod spomenik "zločincu"? Hoćemo li isada skidati transparente, slike i brisati grafite u počast Gotovini iMarkaču kao što smo to već bjesomučno radili? Hoćemo li pred stranimdužnosnicima skrivati njihove fotografije, ili ćemo sudski progoniti onekoji tako ne postupe? Hrvatska se ponašala nedosljedno i rekli bismo, unekim segmentima javnog života, kukavički, bez karaktera. Evidentno je dasmo maksimalno senzibilizirani na svaki pritisak sa strane, a pritisaka će biti i dalje. Što ako nam netko, za tjedan dana, prišapne da treba uklonitislike hrvatskih generala iz novina, s televizije i javnih mjesta jer Europana to gleda prijekim okom - a upozoreni smo na to da smo pod povećalom - pa bi nas i to moglo usporiti na našem pobjedonosnom putu u EU? Hoćemo li opet,u ime dosljedne hrvatske politike, naložiti (više)stranačkim poslušnicima uredakcijama, poglavarstvima i drugdje da tiho ispune želje Europljana? Hrvatska politika bez jasnih moralnih kriterija Zadnji je čas da hrvatski političari svih stranaka uvaže da je Hrvatskastradavala i da stradava i zbog njih. Zbog pojedinačne pohlepe, zbogumreženoga kriminala, zbog nedostatka savjesti, zbog ignoriranja struke ižrtvovanja znanja i sposobnosti stranačkoj stezi, interesima, kadroviranju. Nama neće pomoći misli senatora Petera Galbraitha, koji je ovih danahrvatskoj novinarki rekao: "Nema mnogo zemalja u svijetu koje bi u ime pravde izručile svoje najviše generale koji su se borili u pobjedničkom ratuTo samo pokazuje da je Hrvatska sazrela." Prva od te dvije rečenice, ne daeskulpira, nego, naprotiv, prokazuje hrvatsku politiku: učinila je nešto štose ne radi. Zašto? Je li bila svjesna, kao što Galbraith jest, da to gotovonitko osim njih ne bi bio učinio? Senatora Galbraitha bismo rado upitali: Bili SAD izručile svoje pobjedničke generale? Bi li pretpostavljeni negativanodgovor značio da Amerika - za razliku od Hrvatske - još nije sazrela? Mi,naravno, mislimo da je Amerika velika, zrela zemlja, ali i to da gosp.Galbraith ovdje samo signalizira da za nas vrijede kriteriji koji za njih nevrijede. U našoj politici nema jasnih moralnih kriterija bez kojih nema i nemože biti nikakva javnog djelovanja. To nam se osvećuje i kroz nedostatnosankcioniranje naših vlastitih zločina, paleža i drugih ratnih i poratnihekscesa. Nije dostatno procesuirati, nego je potrebno i sankcionirati svešto zaslužuje da bude sankcionirano. Mnoge su stranke bile spremne prodati

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->