Ime i prezime studenta: Alma Fazlić

Odsjek: Politologija
Usmjerenje: Demokratija i ljudska prava
Broj indexa: 120/DHR-II
E-mail:fazli.alma@gmail.com
Telefon: 066 185 601

UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

PREDMET: Prijava teme za izradu završnog - magistarskog rada u okviru II

drugog ciklusa bolonjskog studija

Prijavljujem se kao kandidat za pisanje završnog - magistarskog rada pod naslovom:

„Utjecaj globalizacije na islam u Evropi s posebnim osvrtom na period 2001-2010”.

Potpis studenta:
Alma Fazlić
TEORIJSKO-METODOLOŠKA ANALIZA (problem, predmet i teorijska osnova
istraživanja)

U nadi da će tema biti prihvaćena pokušat ću prezentirati glavne segmente na koje će

posebna pažnja biti obraćena a koji bi trebali definisati osnovnu problematiku koja je
ovom temom obuhvaćena.
Tema: Utjecaj globalizacije na islam u Evropi sa posebnim osvrtom na period 2001-2010.
je sama po sebi vrlo kompleksna i unutar iste mogu se pronaći još uže oblasti koje bi
same po sebi mogle predstavljati idealne teme za istraživanje.
Međutim ono što se nameće jeste, zapravo da bi u potpunosti shvatili izazove, probleme i
posljedice za islam u Evropi, da moramo svaki pojedinačni segment ovog problema
istražiti i sagledati iz svih raspoloživih uglova.
Ono što se mora također reći za ovu temu jeste da je veoma aktualna, a to se čak ne
odnosi ni samo na period 2001-2010. već seže mnogo dublje u prošlost. Međutim, period
od zadnjih dekadu nam je i najzanimljiviji jer promjene koje su se desile a koje su između
ostalog posljedica globalizacije su dale jedan novi okvir unutar kojeg na jedan drugačiji
način moramo posmatrati islam a i unutar kojeg ga shvataju i sve velike evropske države
koje po osnovu tih shvatanje grade vlastiti politički, socio-ekonomski, i svaki drugi stav
spram islama u Evropi.
Globalizacija je pojava koja je u konačnici utjecala na promjene u mnogim aspektima
života i djelovanja pa naravno tako i na promjene u mnogim religijama (tu se prvenstveno
misli na proces sekularizacije bar po zakonima neke države koja ili pretenduje da bude ili
je već demokratska). Međutim, ovdje je fokus isključivo na islamu i promjenama koje su
radikalizirale odnos Evrope prema islamu.
Moj zadatak nije da branim ili pobijam subjektivne stavove Evropljana prema islamu, već
da ukažem na objektivne stavove velikih evropskih zemalja prema islamu i islamskim
zemljama, te da pokušam dokazati vezu između konstantnog udaljavanja Evropske Unije
od evropskih islamskih zemalja koji je moguće je radikaliziran nakon 11. septembra
2001. godine. Dakle pronaći tu vezu koja predstavlja magični ili tragični trougao jeste
upravo problem koji u sebi sadrži mnogo drugih podskupova koji vode ka ključu i u
osnovi klici cjelokupnog problema.
 11. septembar, i drugi teroristički napadi

EU i otpor prema islamu (ne)sposobnost muslimana da

(radikalizacija odnosa nakon 11.9.) dokažu da globalizacijski
proces može biti revnosno
prihvaćen i u islamskim
zemljama

Shema: odnos između 3 ključna elementa radikalizacije odnosa Evrope prema

islamu

Dakle, fokus rada bi mogao biti upravo radikalizacija ili uopšte odnos Evrope (velikih
evropskih zemalja i u konačnom i same Evropske Unije) prema islamu kroz odnos prema
muslimanima koji su stanovnici ovih evropskih zemalja ali i islamskih evropskih zemalja
(Turska, Bosna i Hercegovina, Albanija) koji pretenduju da postanu članicama Evropske
Unije. Naravno sada se to može gledati sa dva aspekta. Prvi je taj koji govori o
radikalizaciji odnosa nakon 11. septembra 2001. godine, tj. nakon terorističkog napada na
WTC u New Yorku za koji je okrivljena Al-Qaida i Osama bin Laden i drugih
terorističkih napada koji su se desili nakon toga (London, Madrid). A drugi aspekt govori
o tome da li je ovakav stav u neoradikalnom obliku postojao i prije ali se zaoštrio nakon
11 septembra, tj. da li su evropske islamske zemlje dale povoda za ovu vrstu
radikalizacije ili su se politički vrhovi velikih evropskih zemalja ali i vrh EU, oglušili o
promjene i asimilaciju društvenog i političkog života nadolazećim sve većim
globalizacijskim utjecajima, među kojima je uvođenje univerzalnih prava i sloboda u
zakone i ustav i sekularizacija najočitiji dokaz zalaganja. ''Tako se mi, evropski
muslimani, muslimanski Evropljani, muslimani u Evropi, Evropljani u islamu, (označimo
nas kako nam je volja),2 moramo iznova dokazivati, opet definirati, još jednom (i po ko
zna koji put) potražiti pouzdano uporište i čvrsto tlo za nesigurne stope. Pogotovu to
moramo u ovim godinama širenja Evropske Unije i pisanja Evropskog ustava, kada se
čuju i kad ima, promuklih, evropskim srednjovjekovljem ubuđalih i križarskom memlom
uščulih, glasova koji zagovaraju uspostavljanje Evropske Unije na kršćanskim
temeljima.'' (Karić, 2009:137)
Unutar ovog pitanja jeste dakle, koliko su ažurno pristupile ove zemlje promjenama ali i
promociji istih, koliko se zdušno zalažu da ostale evropske zemlje to prepoznaju i
prihvate, a ukoliko se kroz istraživanje pokaže da su evropske islamske zemlje adekvatno
pristupile promjenama slijedeće pitanje će biti koji su onda razlozi radikalizma i
skepticizma koji nas tjeraju da taj strah u krajnjem nazivamo islamofobijom i da
sumnjamo da je u principu razlog strah od islamizacije Evrope.
Teorijska osnova za ovo istraživanje jeste da je ovo pitanje u više navrata pokrenuto,
možda ne u cjelovitosti sa svim gore predloženim aspektima, ali svakako uvijek iznova
izaziva jednaku pažnju kako naučnih krugova tako i u političkom i društvenom svijetu.
Međutim, ono što mene izuzetno motivira da se bavim ovom itekako kompleksnom
tematikom, jeste da sa naučnog aspekta pristupim analizi ovog problema. Pohvalno je to
da mnogi krugovi u društvu upućuju na opasnost ili već postojeću radikalizaciju odnosa
prema islamu u Evropi, ali je veoma bitan način i pristup analizi tog problema. Ono što
po svaku cijenu želim da izbjegnem jeste svakako polemiziranje, nagađanje, skepticizam,
subjektivnost, neutemeljene tvrdnje... Dakle, cijela analiza će se i bi se trebala temeljiti na
iznošenju isključivo činjenica kojima ću potkrijepljivati shvatanja i uopšte analizu.
Također, ono što me podstaklo na analizu ovog problema jeste što sa strane konstantno
čujemo input različitih informacija i stavova koje najčešće se prenose kroz medije a koje
izazivaju vrlo subjektivne stavove. Mnogi kao vid radikalizacije odnosa vide stav
Švicarske prema izgradnji minareta a to pitanje je čak došlo i na referendum, potom stav
holandskih desničara u Evropskom Parlamentu gdje se islam naziva sektom, potom
zabrana islamske nošnje u javnim državnim institucijama npr. U Francuskoj, ili
konstantno odbijanje prijama Turske u EU pod izgovorom kako je to upravo nedavno
izjavio predsjednik Francuske Sarkozi, da je Turska potencijalna opasnost destabilizaciji
EU. Dakle, potrebno je vidjeti kontekst za ovakve javne izraze netrpeljivosti i
nezadovoljstva.
NAUČNI I DRUŠTVENI CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja jeste doprinos objektivnijem sagledavanju pitanja odnosa islama i
Evrope ili Evrope prema islamu. Odnosno, cilj jeste da se objektivno sagleda odnos koji
nije crno-bijel već sa spektrom boja koji ide od crne ka bijeloj. Dakle, poenta jeste
dokazati da koliko tvrdimo da je odnos negativan tako možemo naći i mnogobrojne
primjere pozitivnog odnosa koji je najbolja promocija suživota različitosti (npr. Islamski
centar u Londonu).
Dakle, ne možemo samo slijepo slušati ono što nam svakodnevno mediji 'serviraju', već
moramo objektivno sagledati ovo pitanje iz svih raspoloživih uglova, upravo s obzirom
na kompleksnost ovog samog pitanja.
Ovdje su dakle predstavljeni i naučni i društveni ciljevi. Naučni doprinos je svakako
naučna analiza ovog problema koji svojim kompleksnošću čak vrlo često i zbunjuje i
nerijetko vodi u ćorsokak. Ali cilj je svakako dati jedan novi pogled i potencijalno
rješenje naravno, u naučnom smislu. Kad govorimo o društvenom to je prvenstveno
objektivizacija shvatanja koja se ne bi trebala temeljiti više na 'rekla-kazala' ili
svrstavanjem na jednu od strana samo zato što nam tako 'vjera nalaže' ili naši politički
principi. Dakle, moramo jednom zauvijek shvatiti da je bitno znati objektivno procjeniti
činjenice i znati da uvijek 'svaka medalja ima dvije strane'. To i jeste najbitnije. Jer, ako
se ne varam najviše zabluda dolazi upravo odtud što smo pod prevelikim pritiskom
medija i jednosmjernih obrazaca prema kojima smo iz ovih ili onih razloga primorani ili
smo odabrali da se ravnamo.

HIPOTEZA

Kad govorimo o hipotezi, ovdje je moguće više od jedne hipoteze postaviti. Međutim, za
početak krenimo od onoga što sam postavila kao fokus. To je svakako radikalizacija
odnosa. Pitanje je dakle, šta jeste upravo ta radikalizacija odnosa Evrope prema islamu,
tj. pravo pitanje bi bilo vremensko određenje ako je uopšte nešto takvo moguće precizno
odrediti. Ono što je vrlo teško u cijelom procesu jeste razlučiti objektivne od subjektivnih
elemenata na koje mogu naići u literaturi. Dakle, odakle ta netrpeljivost i čime je
izazvana. Pomoćna hipoteza bi sigurno se ticala događaja koji su se desili sa početkom na
11. septembar 2001. kao uvertira koja je najavila nove terorističke napade (London,
Madrid) i druge prijetnje terorističkim napadima u međuvremenu. Dakle kada govorimo
o hipotezi zatezanja ili radikalizacije odnosa prema islamu i muslimanima u Evropi onda
je kao što sam rekla nemoguće ne uzeti kao bitan faktor upravo ove terorističke napade.
Po mnogima sada su muslimani samo dokazali ono što se svo vrijeme tvrdi a to je da su
necivilizirani i da ne odustaju od ideje islamizacije svijeta a samim tim i Evrope naravno,
te da je to jedan od osnovnih razloga razvijanja islamofobije. ''Šta, uostalom, znači
medijska dreka zvana „islamski terorizam“? I ko je, što bi učiteljica kazala, subjekt
radnje koji se tu podrazumijeva? Jesu li subjekt radnje milijarda i tri stotine miliona
muslimana, koliko ih danas ima u svijetu? Je li to muslimansko čovječanstvo granitno
snažni teroristički blok sastavljen od miliona terorističkih ešalona i odreda smrti, koji
samo što nisu progutali ne samo Zapad već i svu zemaljsku kuglu?! Zar moćnom Zapadu
danas treba takva opća slika, lažna, dakako, o islamskom svijetu?! ‘’(Karić, 2009: 145)

Naravno, kada se ovako samo sa jedne strane prikaže oni koji ne vole da istražuju i
analiziraju automatski se svrstavaju u kategoriju islamomrzaca a da za to nemaju
objektivne razloge. S druge strane, ako cijelu Evropu generalizacijom predstavimo kao
islamomrzce ne izuzimajući čak ni one koji nisu pristalice ovog subjektivističkog i
stereotipizirajućeg stava onda dobivamo drugu krajnju reakciju ovaj put od strane
muslimana koji će Evropu posmatrati kao utočištem kršćanstva gdje za drugog i
drugačijeg nema mjesta.
Slijedeća stvar je dakle, analiza koliko muslimani ili bolje reći evropske islamske zemlje
se objektivno udaljavaju od tog stereotipa kroz uvođenje sekularizacije, tj. depolitizacije
religije ili izdvajanje religijskih institucija od drugih društvenih i političkih, gdje
klerikalna sfera ima svoje mjesto i nema praktičnog utjecaja na političke i društvene
promjene. Također jedan od vidova promjena, jeste demokratizacija što je u slučaju i
Turske i Bosne i Hercegovine ali i Albanije vrlo specifično i interesantno s obzirom na
političke režime koji su demokratiju i ljudska prava držali ne samo po strani već su ih
apsolutno negirali, možda ne toliko ekstremno u slučaju ex-Jugoslavije ali u slučaju
preostale dvije zemlje sasvim sigurno. Dakle, uvođenje ljudskih prava i sloboda u zakone
i ustav nikako nisu zanemarivi. Sad se dakle postavlja pitanje da li je za Evropu to
dovoljan pokaz zalaganja i truda na putu prihvatanja globalizacijskih neminovnih procesa
i modernizacije da bi išli ukorak sa ostalim evropskim zemljama. Dakle, cilj mi je
pokazati objektivno stanje po pitanju tretiranja islama i muslimana u velikim moćnim
demokratskim evropskim zemljama. Kada se konkretno radi o EU i Evropskom
Parlamentu tu je nejasnoća po pitanju ulaska Turske koja je praktično gigant u svim
oblastima i koja je apsolutno neovisna u svakom smislu i koja bi na kraju bila veliki
doprinos EU zašto ona nikako ne može da uđe u EU iako je davno ispunila sve uslove ali
zemlje koje su ekonmomski nerazvijene su ušle bez prehodno nametnutih 'hiljadu' uslova.
Naravno, francuski predsjednik Sarkozi je malo pojasnio situaciju kada je rekao kako je
Turska opasnost za destabilizaciju Evrope koju bi zasigurno izazvala kada bi ušla u EU.
Dakle, to jeste nejasno i kada se tako postave stvari izgleda da jeste islam prepreka, ali
uvijek ima ono ali. Šta je sa Srbijom i Hrvatskom, recimo da možda ne možemo reći da je
baš islam prepreka. Ali, onda se ravno iz Evropskog Parlamenta čuju komentari koji idu
kontra islamu i nauštrb promocije jednakosti u različitostima. I onda se opet javlja ta
sumnja. E sad šta tu reći, zaista vrlo kompleksno. Prema tome nova bi pomoćna hipoteza
sigurno bila da ima više od samo površne odbojnosti prema islamu, kako to često vidimo
i čujemo. Možda bi novi momenat mogao biti ugroženost npr. od strane Turske koja je
iznimno razvijena i neopterećena dok u zemljama Zapadne Evrope i nije baš harmonično
stanje. A kada se govori o Albaniji ili Bosni i Hercegovini argumenti se mogu staviti da
je prepreka korupcija, neusklađenost, slaba ekonomska i socijalna ravnopravnost i
razvijenost... ''Ali, Medijska dresura ima dalekosežne, vjerovatno ciljane, posljedice. Kad
sjednu u školske klupe i kad se upoznaju mali katolik, mali jevrej, mali budist i ono jadno
muslimanče, svi će na to siroto muslimanče uprijeti prstom: „Islamski ekstremist!
Islamski terorist! ''Medijski demijurg koji tako ciljano žigoše islam i muslimane
projektira sukobe i antimuslimansko raspoloženje za narednih stotinu godina. Kome to
treba? I zar se taj može nadati „unosnoj žetvi”?'' (Karić, 2009: 146)
Dakle, već sam prethodno rekla da svaka medalja ima dvije strane. Upravo je to jedna
vrlo bitna determinanta kojom bi se svi morali voditi pri analizi jer nikada ne smijemo
potpasti pod uticaj bilo koje strane po bilo kom pitanju, i moramo objektivno bez emocija
i kritički sagledati sve što nam je ponuđeno.
METODE ISTRAŽIVANJA
Ovako kompleksna pitanja naravno nalažu i kompleksniju metodologiju rada koja će
samim tim osim prvenstvene analize teksta (knjiga, članaka, eseja, naučnih radova)
podrazumijevati i sistematsko praćenje dešavanja koja su usko vezana za promjene
kojima ću nadam se potvrditi tj. dokazati ovaj sistem hipoteza ili kojima ću odgovoriti na
niz postavljenih ili otvorenih pitanja. Koristit ću se dakle, analizom medijskih sadržaja, te
nastojati organizirati intervju sa nekim od eminentnih vjerskih učenjaka koji će nadam se
pokušati odgovoriti na neka od ovih pitanja, tj. koji će dati svoje viđenje ovog problema.
Sve to naravno sa svrhom dokazivanja sistema hipoteza koje su prethodno postavljene.

PRIKAZ RADA KROZ CJELINE

Kako je fokus na prikazu i analizi odnosa Evrope prema islamu najprirodnije bi bilo
početi sa kratkim historijskim prikazom novije historije odnosa evropskih zemalja prema
muslimanim u tim zemljama ali i odnos prema evropskim islamskim zemljama. Poenta
jeste prikazati prevashodno da li govorimo o radikalnom odnosu čak i prije 11. septembra
2001. godine, tj. da li je takav odnos postojao i ranije ili zaista imamo razlog tvrditi da je
prekretnica zaista bila nakon 11. septembra 2001. godine. Dakle, osnova jeste ukazati na
specifičnosti odnosa ali prikazan obostrano. Vrlo je bitno znati da postoji određeni
početak nekog ponašanja, a to je sigurno bitno prikazati tako da se zna koliko je čija
uloga u kreiranju tog ponašanja. Opet naglašavam da ne želim podleći pod utjecaj
subjektivizacije i pogrešne interpretacije koja usljed svrstavanja na neku stranu
neminovno biva neizbježna.
Nakon toga bi bilo veoma bitno prikazati kratki presjek povijesnog razvoja demokratske
ideje u islamskim evropskim zemljama, tj. s obzirom da su bili u vrlo specifičnom
položaju kroz historiju vrlo je bitno i afirmativno naglašavanje uvođenja demokratskih
elemenata i usvajanja principa poštivanja ljudskih prava i elemenata sekularizacije
države. Zahvaljujući analizi tih elemenata može se doći do kvaltetnih rezultata koji bi
mogli odgovoriti na pitanje koliko se one afirmativno ponašaju i trude da se prilagode
globalnim promjenama da bi išle ukorak sa velikim razvijenim demokratskim evropskim
zemljama.
Slijedeća bitna stvar jeste doći do sudbonosnog prelomnog datuma koji je bio uvertira za
druge nemile događaje koji su samo poslužili kao potvrda onima koji nisu željeli se baviti
analizom i kritičkim razmišljanjem već su na prvu prihvatili da je proces islamizacije
Evrope započeo i da će biti nemilosrdan čak i po cijenu ljudskih života. 11. septembar je
datum koji neki koriste kao datum da se ukaže na tragediju koja je zadesila ljude a
nekima je to podsjetnik za svijet da su bili u pravu kada su rekli da su muslimani
ratoboran narod. Kao što vidimo argumenata ima i za i protiv. S obzirom da se ovdje iz
ovih ili onih razloga zanemaruje da svako pravilo ima izuzetke ne mogu reći da sam
iznenađena stavovima koji idu zaista opetovano iz jedne u drugu krajnost.
Pošto sam na samom početku rekla da je moj cilj upravo dokazati da postoji veza između
tri stvari koje su sastavni elementi koji čine cjelinu koju sveukupno nazivamo odnosima
između Evrope i islama. Ne bih željela da se ponavljam u svakom slučaju, ali činjenica je
da se konstantno vraćam na terorističke napade koji su zadesili Evropu i SAD upravo iz
razloga što će u mom radu to biti jedna od osnovnih tački preokreta odnosa ili bar
preokreta u javnom diskursu kada je pitanje relacije Evropa-islam.
Dakle, jedan od elemenata tog odnosa jeste zasigurno gore navedeno ali drugi veoma
bitan element koji sam za sebe otvara bezbroj pitanja, jeste svakako sam odnos
muslimana unutar evropskih zemalja ali i odnos islamskih evropskih zemalja prema
globalizacijskim koracima koje moraju napraviti da bi se prilagodile stilu i životu Evrope.
To je jedan veoma težak napor jer bojazan od gubitka identiteta i strah da će neko
prisvojiti ono što se godinama gradilo je faktor broj jedan koji u nekim slučajevima i
doista koči napredak ali i koji bez rezerve koriste svi oni koji nisu spremni da dijele
Evropu ravnopravno sa drugima te se takovog dijaloga ne stide ni javno ga voditi.
Dakako, tu mislim na Evropsku Uniju koja dozvoljava da se iz Evropskog Parlamenta
čuju rasističke i diskriminatorske izjave od vodećih stranki. Ili javna izjava francuskog
predsjednika Sarkozija koji bez ustezanja na prijamu u Turskoj kaže da je ulazak Turske
prijetnja da se destabilizira EU ili položaj u Evropi u opšte. Dakle, to su upravo samo
neki momenti koji se moraju objektivizirati i ono što je najbitnije smjestiti u vrijeme i
kontekst kako bi se lakše dobila objektivna slika.
S druge strane tu je jedna kompromisna izjava Wolfgang Schäublea, danas njemačkog
ministra finansija, koji ima jasan ima jasan stav i koji kaže da je Islam je postao dio
njemačkog društva te da muslimani nisu prijetnja. Ali, on kaže da se oni moraju također i
prilagoditi zakonodavnim odredbama Njemačke kao znak da poštuju gostoprimstvo
Njemačke. Dakle, ovdje jeste jedan kompromis gdje se ukazuje da nema straha ili
netrpeljivosti prema muslimanima ali se zauzvrat za tako miroljubiv stav traži poštivanje
zakona i ustava države. Dakle kada se sve te cjeline analiziraju i svi elementi dovedu
konačno u red onda ću nadam se, konačno i sa naučnog ali i sa društvenog aspekta
ponuditine samo neovisan i nepristrasan i objektiviziran aspekt promatranja ovog
kompleksnog pitanja već da ću na neki način bar u naučnom smislu ponuditi neko
kompromisno rješenje.
Inicijalna literatura:

Navest ću naslove koji u kontekstu razmatranja ove problematike predstavlja

reprezentativnu literaturu i čijom analizom između ostalog bi se moglo doći do bitnih
odgovora ali i uvida kako pojedini evropski autori shvataju cijelu situaciju.

1.) Abazović, Dino (2010.): ''Religija u tranziciji''; Rabic: Sarajevo.

2.) Casanova, José (1994.): ‘’Public Religions in the Modern World’’; Chicago
University Press: Chicago.

3.) Cesari, Jocelyne; McLaughlin, Sean (2005.): ‘’European Muslims and the Secular
State’’ ; Asgatepublishing, Ltd.: Hampshire.

4.) Esposito, John(2007.): ‘’Who Speaks for Islam?’’; Gallup: New York.

5.) Karić, Enes (2009): Islam i muslimani pred savremenim izazovima; Savremeni
islamski mislioci

6.) Na’im, ‘Abd Allah Ahmad(2008.): ‘’Islam and the Secular State’’; Harvard:
Cambridge.

7.) Rabasa, Angel (2004.): ‘’The Muslim World After 9/11’’ ; Road Corporation: Santa
Monica.

8.) Sayyad, Nezar Al; Castels, Manual (2002.): ‘’Muslim Europe or Euro-Islam:
Politics, Culture and Citizenship in the Age of Globalisation’’ ; Lexington Books:
Playmoth.

9.) Shafiq, Muhammad; Nimer, Mohammed Abu (2007.): ‘’Interfaith Dialogue: A

Guide for Muslims’’ ; The International Institute of Islamic Thought: Washington, DC.
Kratka biografija

Fazlić Alma (24) rođena i živi u Sarajevu. Diplomirala na Fakultetu političkih nauka,
odsjek politologija po bolonjskom nastavnom procesu u akademskoj 22008/09. godine,
trenutno završava drugu godinu master studija također na Fakultetu političkih nauka,
odsjek politologija. Osnovnu školu završila u Sarajevu kao i srednju školu ‘’Gimanzija
Dobrinja’’.
Planira upisati doktorske studije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.