Professional Documents
Culture Documents
Sadržaj
Uvod .............................................................................................................................................
....... 2
1.
Metodologija ................................................................................................................................
.4
2.
Definisanost ................................................................................................................................
5
2.1. Prostorni obuhvat
istraživanja .................................................................................... 5
2.2. Monitoring proizvoda: definisane grupe i tehnicke
karakteristike ............................ 5
2.3. Indikatori
razvoja ........................................................................................................ 6
2.3.1. Fizički
kontest .............................................................................................. 6
2.3.2.
Stanovništvo .................................................................................................. 6
2.3.3.
Ekonomija .................................................................................................... 6
2.3.4. Uticaj ekonomskog sektora na životnu
sredinu .......................................... 7
2.3.5. Zaštita životne
sredine ................................................................................. 9
2.3.6. Upravljanje otpadom ..................................................................................
11
2.4. Statistički
podaci ........................................................................................................ 12
3. Zakonodavstvo
RS .................................................................................................................... 14
3.1. Vlada i administrativni sistem ...................................................................................
14
3.2. Institucijalni okvir (Državni organi povezani
sa upravljanjem elektronskim otpadom) ................................................................. 14
3.3. Ključni zakoni koji se odnose na e-otpad ................................................................
18
3.3.1.. Ostali zakoni i podzakonska akta koja imaju
uticaja na oblast e-otpad ......................................................................... 23
4. Procena zainteresovanih strana ...............................................................................................
28
4.1. Proizvođači i distributeri ..........................................................................................
28
4.1.1.Proizvođači .................................................................................................
28
4.1.2. Distributeri .................................................................................................
29
1
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
UVOD
Otpad od električne i elektronske opreme (WEEE) ili E-otpad je jedna od vrsta otpada
sa najbržom stopom rasta u svetu. U razvijenim zemljama on iznosi u proseku 1% od ukupne
količine čvrstog otpada. Predviđen je rast do 2% do 2010. godine. U SAD-u, on iznosi od 1%
do 3% ukupnog generisanog otpada u opštinama. U EU, WEEE raste 16-28% na svakih 5
godina što je 3 puta brže nego prosečno generisani otpad u opštinama tokom jedne godine.
Nedavno istraživanje pokazuje da ukupna količina generisanog WEEE u EU iznosi od 5 do 7
miliona tona godišnje ili 14-15kg po glavi stanovnika i očekuje se da će rasti stopom od 3%
do 5% godišnje. U zemljama u razvoju on iznosi od 0.01% do 1% ukupnog generisanog
otpada u opštinama. Iako se u nekim zemljama generiše manje od 1kg otpada po glavi
stanovnika godišnje, otpad raste eksponencijalno. Povećanje stope širenja tržišta u zemljama u
razvoju, tržište pratećih usluga u razvijenim zemljama i visoka stopa zastarevanja čine da je e-
2
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
otpad vrsta otpada koja se najbrže povećava. Sastav e-otpada je raznolik i zavisi od proizvoda
i kategorija. Sadrži više od 1000 različitih supstanci koje spadaju u kategorije “opasan otpad”
i “otpad koji nije opasan”. U širem smislu reči, on sadrži metale koji u svom sastavu imaju, ali
i ne moraju da imaju, gvožđe, metale, plastiku, staklo, drvo i ivericu, štampane ploče, beton i
keramiku, gumu i drugo. Gvožđe i čelik čine oko 50% WEEE, zatim sledi plastika (21%),
metali koji ne sadrže gvožđe (13%) i drugi. Metali koji ne sadrže gvožđe sadrže baker,
aluminijum i plemenite metale kao što je srebro, zlato, platina, paladijum... Prisustvo
elemenata kao što su olovo, živa, arsen, kadmijum, selen i šestovalentni hrom i usporivači
plamena koji se vode kao WEEE/e-otpad, a koji premašuju propisane količine, se vode kao
opasan otpad. Rastavljanje ili spaljivanje WEEE/e-otpada se smatra otrovnim.
Zato su namenjeni ponovnom korišćenju, popravci ili odlaganju. Popravka metala je
unosan posao koji za rezultat ima trgovinu na lokalnom, prekograničnom i globalnom nivou.
Pitanja o zaštiti životne sredine i trgovine koja su povezana sa WEEE/e-otpadom su dovela do
uvođenja definicije WEEE/e-otpada kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou.
Zato je važno razumeti postojanje WEEE/e-otpad definicije i njenog razvoja, njene pokretače
i smernice za procenu i formulaciju kao što je navedeno i narednim poglavljima.
U poslednjoj deceniji, razvoj novih naučnih i tehničkih dostignuća pogotovu u IT sferi
u Srbiji kao i u drugim zemljama regiona, uslovio je brz tehnološki razvoj koji za posledicu
ima brzo zastarevanje postojeće tehnike i potreba za usvajanjem novih. Kao rezultat svega,
količina e-otpada se rapidno povećava iz godine u godinu.
Kao i u celom svetu, region Balkana uključujući R.Srbiju suočen je sa problemom
odlaganja i reciklaže e-otpada.
Posmatrajući situaciju u RS može se konstatovati da je problem e-otpada vrlo velik,
kako zbog neadekvatnog monitoringa i zakonskih regulative tako i zbog nedovoljne
razvijenosti svesti društva o potencijalnim štetnostima E-otpada.
Na teritoriji RS ne postoje tačni podaci o količinama e-otpada koji se generiše tokom
godine. Na osnovu nekih okvirnih i slobodnih procena Ministarstava za životnu sredinu RS,
jer preciznih podataka nema, na nivou države se godišnje proizvede najmanje 30000 t/god
dok se oko 40000 t zaostalog otpada nalazi skladišten u raznim skladištima, ili deponovan na
smetlištima i divljim deponijama. Količina novih elektronskih i električnih proizvoda koji se
godišnje uvezu i stavljaju na tržiste RS je 85 600 tona. Na osnovu podataka Agencije za strana
ulaganja i promociju izvoza (SIEPA) vrednost uvoza samo jedne grupe proizvoda (tv, radio i
komunikacione opreme) u 2009. godini iznosio je 413.1 miliona evra.
Situacija u RS je donekle postala bolja počevši od 2003. god sa izradom i usvajanjem
Zakona o upravljanju otpadom (koji je nažalost usvojen tek 2009. god), kao i 2006. godini
koja predstavlja prekretnicu u ovoj oblasti, kada je zabranjen uvoz polovne električne i
elektronske opreme izuzev za lične potrebe. Međutim, problem je svakako monitoring,
prikupljanje, odlaganje i reciklaža e-otpada.
Kao osnovni problemi mogu se navesti organizovano prikupljanje i selekcija otpada
na teritoriji RS, nepostojanje tačne evidencije o količini i tipu e-otpada, nedovoljno ili
nikakvo znanje o štetnosti elektronske opreme pri neadekvatnom odlaganju na deponijama,
postojanje malog broja preduzeća koja se bave reciklažom e-otpada, nemogućnost ili vrlo
otežan izvoz selektiranog e-otpada na dalju reciklažu u zemlje koje poseduju reciklažne centre
za reciklažu pojedinih komponenti za koje ne postoji mogućnost reciklaže u RS.
U našoj zemlji do sada nije bilo ozbiljnih istraživanja na temu upravljanja električnog
i elektronskog otpada. Ovo istraživanje je sprovedeno u okviru projekta “Balkan e-Waste
Management Advocacy Network” koji Centar za razvoj građanskog društva PROTECTA kao
nacionalni partner za Srbiju radi u saradnji sa organizacijama Metamorphosis Foundation
(MK), ComputerAid International (UK), ZaMirNet (HR) i BlueLink Foundation (BG).
Istraživanje koje je sprovedeno će nam u dobroj meri pomoći da prepoznamo postojeće prakse
za upravljanje e-otpadom kako bismo izvršili procenu stanja zakonodavnog i institucionalnog
okvira, ali što je najvažnije, da se dobiju validni i merljivi statistički podaci o situaciji o e-
3
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
4
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
1. Metodologija
Ograničenja
Za ovo istraživanje važe sledeća ograničenja:
- Nisu sve zainteresovane strane bile dostpune za intervjue ili predusretljive što
se tiče podataka, tako da su informacije ili representativni podaci izvlačeni
preko drugih izvora
5
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
- Rezultate ankete koja se popunjavala preko interneta nije bilo moguće proveriti
i njih bi trebalo uzimati samo okvirno
6
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
2. Definisanost
Osnovni cilj izrade ove studije je procena situacije i trendova u oblasti električnog i
elektronskog otpada na nivou Republike Srbije. Shodno cilju, studija je sprovedena na
nacionalnom nivou, fokus istraživanja bio je na urbanom delu populacije dok je zbog
nedostupnosti podataka ruralni deo izuzet iz istraživanja. Studijom/istraživanjem su
obuhvaćena područja većih gradova sa populacijom preko 100 000 stanovnika uključujući i
glavni grad Beograd sa 1 000 000 stanovnika. Po dostupnim podacima, saradnja u oblasti
prekogranične trgovine e-otpadom sa zemljama susedima do sada je ostvarena sa malim
brojem zemalja i to Slovenijom (208 tona u 2009. godini) i Singapurom (prvi kontigent od
100 tona otpada od ugovorenih 600 tona izvežen je novembra 2010 god.). Najveći obim
trgovine u ovoj oblasti bio je u oblasti sekundarnih sirovina dobijen posle procesa reciklaže e-
otpada i obavljen je na lokalnom nivou, tj. unutar zemlje.
Tabela 1. U datoj tabeli su navedene osnovne karakteristike (prosečne težine proizvoda i životni vek)
proizvoda u trenutku odlaganja za navedene grupe proizvoda.
Prosečna starost aparata
Tip proizvoda Prosečna težina proizvoda
pri odlaganju u otpad
Kombinovani frižider + zamrzivač
76 kg 15 god
kapaciteta 240 l
Električni šporet 47 kg 12-15 god
Veš mašina kapaciteta 6 kg 57 kg 10 god
Klima uređaj 43 kg 5 god
TV aparati 20 kg 10-12 god
LCD televizori 7.1 kg 8 -10 god
Desktop računari (uključujući
16 kg 3-5 god
monitor, tastaturu, miš i kućište)
Mobilni telefon 0.094 kg 1-3 god
Izvor: internet stranice vodećih distributera; istraživanje na terenu
7
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Ukupan broj stanovnika u Srbiji je oko 7.500.000 (prema podacima iz 2006.). Kosovo
i Metohija, koja je pod UNMIK-om od 1999. godine ima 1.900.000 – 2.300.000 (procene iz
2001/2002). Stanovništvo Srbije je urbano stanovništvo. Veći gradovi obuhvataju glavni grad,
Beograd (1.576.124 stanovnika); komercijalni centar Novi Sad (299.294 stanovnika);
sabraćajni i industrijski centar Niš (250.518 stanovnika) i proizvodni centar Kragujevac
(175.802 stanovnika). Demografski i zdravstveni indeksi su ostali uglavnom isti. Svi
indikatori, za izuzetkom stope mortaliteta i mrtvorođene dece su vrlo stabilni. Životni vek se
blago povećao, ali je istovremeno došlo i do porasta stope mortaliteta.
8
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Imajući u vidu BDP koji je za 2010. godinu procenjen na $80,602 milijardi ili $10.897
po glavi stanovnika, Srbija spada u zemlje koje imaju rastuće prihode privrede.Direktna strana
ulaganja u 2006. godini su bila $5,85 milijardi ili €4,5 milijardi. Direktna strana ulaganja u
2007. su dostigla $4,2 milijarde dok je stvarni BDP po glavi stanovnika u aprilu 2009.
procenjen na $6.781. Stopa rasta BDP je povećana za 6,3% u 2006. i dostigla 7,5% u 2007. i
8,7% u 2008. i pokazalo se da Srbija ima privredu sa najbržom stopom rasta. BDP u Srbiji je
2008. iznosio 37% prosečnog BDP u Evropskoj Uniji.
Privreda ima visoku stopu nezaposlenosti koja iznosi 14% i ima nepovoljni trgovinski
deficit. Zemlja očekuje velike privredne podsticaje i visoku stopu rasta u narednim godinama.
Imajući u vidu visoke stope rasta privrede koje su iznosile u proseku 6,6% u protekle 3
godine, strani analitičari ponekad Srbiju nazivaju i “Balkanskim tigrom”
Pored ugovora o slobodnoj trgovini koji Srbija ima sa EU kao zemlja saradnik, Srbija
je jedina zemlja u Evropi izvan SSSR koja ima sporazume o slobodnoj trgovini sa Rusijom i
Belorusijom. Kompanije koje posluju sa velikim dobitkom a koje investiraju u Srbiju su: US
Steel, Philip Morris, Microsoft, Fiat, Coca-Cola, Lafarge, Siemens, Carlsberg i druge. Na
polju energetike, ruski giganti Lukoil i Gazprom su napravili velika ulaganja. Bankovni sektor
je privukao inesticije iz Banka Intesa Italije, Crédit Agricole i Société Générale iz Francuske,
HVB Bank iz Nemačke, Erste Group iz Austrije, Eurobank EFG i Piraeus Bank iz Grčke i
druge. Citibank sa sedistem u SAD je otvorila predstavništvo u Beogradu u 2006. Najveći
strani ulagači u trgovinskom sektoru su francuski Intermarché, nemački Metro Cash and
Carry, grčki Veropoulos, i Slovenački Mercator. Srbija uzgaja oko 1/3 malina u svetu i glavni
je izvoznik zamrznutog voća.
Energija
Energetski sektor je veliki zagađivač u Srbiji najviše zbog toga što koristi zagađujuća
goriva (najčešće domaći lignit) i sagoreva ih upotrebom zastarele opreme bez tehnologije za
prečišćenje.
Srbija je nekada proizvodila 65,5% električne energije preko elektrana koje kao gorivo
koriste lignit, 33% dolazi od hidro-elektrana i 1,5% od kombinovanih i drugih elektrana. Oko
39% domaćinstava koristi ugalj kao primarni izvor grejanja, dok se 33% greje na struju, 7%
na drvo, 7% na prirodni gas i 14% koristi sistem daljinskog grejanja.
Četrdeset pet gradova ima sistem daljinskog grejanja koji se karakteriše niskom
efikasnošću a gubici u proizvodnji i distribuciji premašuju 20% proizvodnje. Sve u svemu,
postrojenja koja proizvode energiju proizvode ogromne količine pepela koje se izbacuju na
deponije. Procenjeno je da deponije u Srbiji sadrže oko 170 miliona tona pepela koje
pokrivaju 1.800 hektara zemljišta. Ne samo da je energetski sektor veliki zagađivac, već se i
energija koja je proizvedena ne koristi efikasno a intenzitet energije je jako veliki (vidi
poglavlje 7 – Energija i životna sredina). Gubici u prenosu i distribuciji su 3,2% i 7% redom.
Srbija takođe ima male kapacitete za proizvodnju nafte i lokalnu rafineriju nafte. Ukupni
kapaciteti rafinerije nafte je oko 7,8 miliona tona godišnje – 4,8 miliona tona u Pančevu i 3
miliona tona u Novom Sadu.
Rudarstvo
9
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Industrija
Industrijski sektor države je jako raznovrstan i obuhvata obradu hrane i pića, hemijske
proizvode i hemikalije, obradu metala, naftne derivate, proizvode sa mineralima koji ne
sadrže metale, mašine i uređaje i električne aparate. Glavni industrijski centri su Bor,
Kragujevac, Pančevo i Šabac. Zagađujuće materije koje su prisutne u životnoj sredini
uključuju dihloroetan, živu i druge teške metale, ulja PCB (polihlor bifenil) i otpad goriva i
fenola. Koncentracija ovih zagađivača često premašuje nacionalne i standarde EU. Uticaj
industrije na životnu sredinu u Srbiji nije jasan. Ovo se dešava zbog istovremene prisutnosti
mnogih činioca. Odgovornosti nadležnih koji imaju zadatak da se brinu o zaštiti životne
sredine nisu uvek jasno definisani i u nekim slučajevima, dozvole izdaju institucije koje su
nadležne za sprovođenje zaštite životne sredine. U industrijskom sektoru ne postoji
samonadgledanje ili izveštavanje i nedostaju pojedini instrumenti zaštite (npr. dozvole za
emisiju zbog aerozagađenja i izbacivanje otpadnih voda). Zakonom su predviđeni
informacioni sistemi za zaštitu životne sredine i registar zagađivača, ali ne postoje u praksi.
Sve ovo, u kombinaciji sa neefikasnim monitoringom i sistemom izveštavanja, za rezultat ima
nedostatak podataka o životnoj sredini i prema tome javlja se nedostatak informacija o uticaju
industrije na životnu sredinu.
Poljoporivreda
Transport
Tokom prošle decenije, Srbija je naglo postala motorizovana. Trenutno postoje 2,4
miliona vozila ili oko 250 vozila na 1.000 stanovnika, ali očekuje se da ce se ovaj odnos
udvostručiti za par godina. Vozila u Srbiji su stara i Srbija ima veliki broj uveženih polovnih
automobila. Devedeset procenata svih automobila je starije od 10 godina a 1/3 svih vozila je
starija od 15 godina. Samo 1,3 putničkih vozila i nešto malo preko polovine svih registrovanih
10
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
vozila je opremljeno katalitičkim konverterom. Ova vremešna vozila imaju jako veliki utičaj
na životnu sredinu usled izduvnih gasova i buke, da ne pominjemo odlaganje korišćenog ulja
za motore i zastarele automobile.
Sve veći porast drumskog sabraćaja uopšte, a narocito urbanog sabraćaja postaju
glavni emiteri olova, čađi, sumpor-dioksida (SO2) i azot-oksida (NOx). Situacija postaje gora
kada se ima u vidu slab kvalitet goriva za automobile. Koncentracija olova i sumpora u gorivu
je mnogo veća nego u zapadnoj Evropi ili u drugim zemljama jugoistočne Evrope (izuzev
Crne Gore). Procenjuje se da 70% goriva na tržištu ne ispunjava nacionalne standarde.
Zabrana protiv uvoza polovnih automobile starijih od 6 godina je pooštrena oktobra 2004.
kada je Vlada usvojila ukaz kojim zabranjuje uvoz polovnih automobila starijih od 3 godine
ili ne ispunjavaju Euro 3 standarde. Ne postoje planovi da se izbaci gorivo koje sadrži olovo
ili da se uvede sistem kontrole vozila kako bi se smanjile emisije izduvnih gasova vozila.
Međutim, Nacionalna strategija za zaštitu životne sredine iz 2006. predlaže izbacivanje goriva
koje sadrži olovo do 2010. godine.
Voda
Samo 8% dostupnih resursa vode u Srbiji izvire u zemlji dok preostala 92% su
tranzitne vode koje ulaze u zemlju kroz Dunav, Savu, Tisu i druge vodene tokove. Godine
2008. ukupna godišnja količina vode korišćena u domaćinstvima i u industrijske svrhe je
iznosila 820 miliona m3. 55,4% od ukupne količine potiče od podzemnih izvora, 42% od
površinskih voda kao što su izvori, vodeni tokovi i veštački rezervoari i 2,7% iz drugih javnih
zaliha vode.
Index eksploatacije voda (WEI) Srbije je u 2008. godini iznosio 82% uključujući
intenzivnu upotrebu slatkovodnih resursa. Sistem od 153 mreže za distribuciju javnih voda
snabdeva 60% stanovništva vodom dok preostalo stanovništvo se snabdeva vodom iz
privatnih rezervi (koje su sagrađene, kojima upravlja i koje su u vlasništvu zajednice) ili iz
privatnih bunara. Sistem snabdeva veliki procenat stanovništva vodom ali problem
distribucije vode, uglavnom slab pritisak ili gubitak vode predstavlja problem za potrošače.
Prema poslednjim podacima UNICEF-a, 48% ispitanih domaćinstava su prijavili redovne ili
povremene zastoje u vodosnabdevanju. Postoje 3 velika problema koji se povezuju sa
upotrebom voda. Kao prvi se navodi gubitak vode, npr. 30% snabdevene vode. Drugi je
postupanje sa pijaćom vodom. Naime, u mnogim mestima ono je neadekvatno i kvalitet pijaće
vode je nezadovoljavajući. Javni Institut Zdravlja je izjavio 2008. da 19% od uzetih uzoraka
vode nije ispunilo fizičke i hemijske standarde, dok 6,5% nije ispunilo bakteriološke
standarde. Naposletku, upotreba podzemnih voda za industrijske procese je veoma široka.
Oko 28% industrijskih voda u Vojvodini i 18% u centralnoj Srbiji se dobije preko podzemnih
vodotoka. Glavni uzroci zagađenja vode su otpadne industrijske i opštinske vode, tokovi
nastali navodnjavanjem, vode sa deponija i zagađenja koja su vezana za plovnost i
hidrocentrale. Otpadne industrijske vode se uglavnom izbacuju u korito reke Save koje prima
oko 80% industrijskih otpadnih voda. Nepovoljna kanalizaciona infrastruktura za sakupljanje
otpadnih voda i njihov tretman je glavni uzrok zagađenja vode. Kanalizacioni sistem pokriva
48% stanovništva zemlje ali postoje ogromne varijacije u pokrivenosti pokrajina, kao i
između urbanih i ruralnih delova zemlje. U procentima, 13% ukupne količine otpadnih voda
je prečišćeno pre ispuštanja. Samo 28 gradova ima postrojenja za prečišćavanje otpadnih
voda. Najveći gradovi – Beograd, Novi Sad i Niš izbacuju otpadne vode u korita reka bez
prethodnog prečišćavanja. Pored toga, neke fabrike su napuštene ili ne rade punim
kapacitetima ili pružaju samo mehaničko prečišćavanje otpadnih voda. Trenutno ne postoje
postrojenja za tercijarno prečišćavanje otpadnih voda u zemlji.
11
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Vazduh
Biodiverzitet
Šume
Šume i šumske oblasti pokrivaju 28% površine Srbije (samo šume pokrivaju 26%) a
trenutno pošumljavanje je 50% veće nego na kraju II Svetskog rata (kada je iznosilo 19,3%).
Geografski položaj zemlje, klimatski diverzitet i prirodna staništa stvaraju bogat diverzitet u
šumama i omogućavaju prisustvo mnogih različitih vrsta šuma i drveća.
Međutim, ekonomski potencijal šuma je ograničen. Starost i struktura drveća nisu
povoljni zato što pre polovine šuma u Srbiji (55%) su izdanci ili niskoproduktivne šume.
Pored toga, nekoliko drugih faktora kao što su gustina šuma, procenat pokrivenosti šume,
mala masa drveća i nepovoljni zdravstveni uslovi čine da je ekonomska eksploatacija teška i
smanjuje kapacitete šuma za apsorbovanjem ugljen-dioksida (CO2). Država poseduje nešto
preko 56% šuma, a ostatak (44%) je u privatnom vlasništvu. Oko 18% ukupnih površina šume
i šumskih oblasti je pod različitim stepenima zaštite, ali skoro cela zaštićena površina (90%)
je u državnom vlasništvu. Oko 48% šuma koje su u državnom vlasništvu je pod nekim vidom
zaštite dok se ostatak eksploatiše.
Zemljište
12
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Otpad
13
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
obično plaćaju takse na mesečnom nivou zajedno sa taksama za usluge vode i kanalizacije. U
manjim gradovima češće se javljaju slučajevi da se ove takse plaćaju zasebno od komunalnih
usluga. Preduzeća obično plaćaju takse na osnovu kvartalnih ili mesečnih računa. Obično
takse za otpad i slični prihodi ne pokrivaju operativne i troškove održavanja za sakupljanje i
odlaganje otpada. Nedovoljni prihodi takođe oslikavaju nizak stepen naplate od preduzeća, što
je uglavnom prouzrokovano slabom finansijskom situacijom u preduzeću i težinom naplate
dugova.
Podaci o prosečnoj stopi sakupljanja otpada na žalost ne postoje. Ne postoje pravi
podsticaji za domaćinstva i preduzeća da smanje količine otpada koji zahtevaju sakupljanje i
odlaganje.
Preduzeća koja stvaraju industrijski otpad moraju da dobiju odgovarajuću dozvolu za
nadoknadu. Takse za industrijski otpad su određene na nacionalnom nivou. Takse su određene
samo za 2 velike grupe: otpad koji nije opasan (CSD 170 po toni) i opasan otpad (CSD 850 po
toni). Nije jasno na osnovu čega su ove takse određene i u kojoj meri se odražavaju na
troškove. U svakom slučaju, sav opasan otpad u ovom trenutku je ili u prostorijama preduzeća
(gde se često odlaže na nepropisan način) ili se izvozi (na osnovu posebne dozvole) zato što
Srbija nema adekvatna postrojenja za odlaganje i tretman za ovu kategoriju otpada. Takse za
proizvode se pominju u Zakonu o zaštiti životne sredine iz 2004. ali još uvek nisu stupile na
snagu. Ideje o depozitu i refundiranju, koje su osmišljene kako bi se stimulisalo recikliranje i
sprečilo nagomilavanje otpada, su u ovom trenutku operativne samo za određene vrste
ambalaže kao što je staklo i plastične flaše, i to u nekoliko opština. Zakon o ambalaži i
ambalažnom otpadu predlaže nove ekonomske intrumente kako bi se pospešio oporavak i
ponovna upotreba ambalažnog otpada.
Da bi se u potpunosti analizirala situacija na nivou jedne države u oblasti upravljanja
elektronskim otpadom, neophodno je sagledati sve indikatore koji utiču na razvoj tržišta i
društva u celini. Kao najvažniji pokazatelji razvojnog potencijala jednog društva posmatraju
se: struktura stanovništva, ekonomska razvijenost, socio-ekološke karakteristike i razvijenost
tržišta telekomunikacija i interneta.
Republika Srbija pripada regionu Balkana, prostire se na površini od 88.361 km² i
naseljava je preko 7.000.000 stanovnika. Na osnovu površine koju zauzima, Srbija se smatra
zemljom srednje veličine u regionu Balkana, izuzetno povoljnog strateško-geografskog
položaja.
Zbog burnih političkih previranja i perioda tranzicije tokom predhodne dve decenije
Srbija je suočena sa problemom migracije stanovništva, lošom ekonomskom situacijom i
povećanom stopom nezapošljenosti koja je prouzrokovana prestankom rada većeg broja
industrijski preduzeća.
Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika iznosio je 4.138 eura u 2009. godini, dok
je prosečna neto zarada iznosila 337,16 eura; inflacija u prvom kvartalu fiskalne godine,
prema potrošačkim cenama iznosila je 4,5%.
Detaljan prikaz svih relevantnih statističkih podaka na nivou države koji mogu imati
uticaj na procenu stanja u oblasti upravljanja električnim i elektronskim otpadom,
predstavljeni su tabelarno u sledećem odeljku.
14
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Izvor podataka : Ministarstvo finansija, finansijski izveštaj za period Januar- Jun 2010;
Republički zavod za statistiku (statistički godišnjak 2010); Svetska banka
1
Ministarstvo finansija, http://www.mfin.gov.rs/UserFiles/File/tabele/decembar%202010/Tabela
%201%20Osnovni%20makroekonomski%20indikatori.pdf
2
Izveštaj o razvoju Srbije iz 2009 god
3
Ministarstvo rudarstva i energetike RS
4
Strategija upravljanja otpadom RS za period 2010-2019
5
Ibid
6
Za preračunavanje odnosa valuta dolar u evro korišćeni podaci NBS
15
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
7
Ratel
8
Ibid
9
Ibid
16
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
3. Zakonodavstvo RS
Zakonodavni i institucionalni okvir zaštite životne sredine ima svoje uporište u Ustavu
Republike Srbije kojim se utvrđuje pravo građana na zdravu životnu sredinu, kao i dužnost
građana da čuvaju i unapređuju životnu sredinu u skladu sa zakonom. Sistem pravnih normi u
oblasti zaštite i unapređivanja životne sredine u Republici Srbiji, čini veliki broj zakona i
drugih propisa . Zakonodavna, izvršna i sudska vlast vrši se na osnovu zakonom utvrđenih
nadležnosti republičkih organa. Zakonima su utvrđene, odnosno poverene određene
nadležnosti autonomnoj pokrajini, odnosno jedinici lokalne samouprave.
17
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
18
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
19
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Fond za zaštitu životne sredine osnovan je članom 90. Zakona o zaštiti životne
sredine. Cilj osnivanja Fonda je obezbeđivanje finansijskih sredstava za podsticanje i
unapređivanje životne sredine u Republici Srbiji. Fond obavlja poslove upravljanja
projektima i finansijskog posredovanja u oblasti očuvanja, održivog korišćenja, zaštite i
unapređenja životne sredine i korišćenja obnovljivih izvora energije u skladu sa Nacionalnim
programom zaštite životne sredine i drugim strateškim planovima i programima, kao i
zaključenim međunarodnim ugovorima. Odgovoran je za finansiranje prioritetnih projekata
zaštite životne sredine na nivou Republike kroz prikupljanje taksi i poreza. U 2009. godini
budžet Eko-fonda je iznosio 15 milliona eura, a očekuje se da u 2010. bude preko 30 milliona
eura. Do sada su direktne investicije ka privatnom sektoru reciklaže bile ograničene, ipak
Eko-fond je finansirao jedan broj inicijativa za upravljanje otpadom.
Po zakonu o zaštiti životne sredine koji je usvojen u maju 2009. godine, sve opštine
moraju uspostaviti opštinski fond za zaštitu životne sredine. Sve opštine su u obavezi da
podnesu godišnji plan MESPu radi odobrenja upotrebe sredstava Fonda. Opštinski fondovi
nemaju veze sa Republičkim Eko-fondom, ali se finansiraju iz istih izvora. Opštine mogu da
apliciraju sa projektima za sredstva iz republičkog Eko-fonda.
Privredna komora Srbije ima Odbor za zaštitu životne sredine, koji se sastoji od 25
članova koji su predstavnici hemijskog, naftnog, papirnog, drvnog i drugih sektora; oni
takođe sarađuju sa MESP i internacionalnim donatorima i organizacijama. Interes Komore je
da pomogne poslovnom sektoru da razvije kapacitete za implementaciju i usvajanje ekoloških
zakona. Aktivnosti vezane za reciklažu su ograničene, jer njhov delokrug rada nije vezan
samo za reciklažu i upravljanje otpadom, mada prepoznaju potencijal u razvoju preduzeća za
reciklažu.
U okviru Ministarstva finansija kao organ uprave je Uprava carina Srbije koja obavlja
poslove koji se odnose na carinjenje robe, carinski nadzor, sprovodi selektivni ekološki
20
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
inspekcijski nadzor na graničnim prelazima i druge poslove kontrole putnika i prometa robe i
usluga sa inostranstvom. Ima 14 područnih jedinica carinarnica.10
10
www.srbija.gov.rs/
21
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
od električnih ili elektronskih proizvoda posle njihove upotrebe izdaju i čuvaju potvrde o
preuzimanju , kao i potvrde o njihovom upućivanju na tretman i odlaganje. Lice koje vrši
sakupljanje, tretman, ili odlaganje ovog otpada mora da ima dozvolu, da vodi evidenciju o
količini i vrsti preuzetih proizvoda i da podatke o tome dostavlja Agenciji za zaštitu životne
sredine. Pri stavljanju u promet može se zabraniti ili ograničiti korišćenje nove električne i
elektronske opreme koja sadrži živu, olovo, kadmijum, šestovalentni hrom, polibromovame
bifenile (PBB), polibromovane difenil etre (PBDE). Ministar bliže propisuje listu električnih i
elektonskih proizvoda , mere zabrane i ograničenja koriščenja električne i elektronske opreme
koja sadrži opasne materije, način i postupak upravljanja otpadom od električnih i
elektronskih proizvoda
Odgovornosti i obaveze subjekata u upravljanju otpadom
Novim zakonom o upravljanju otpadom utvrđene su odgovornosti i obaveze za sve subjekte u
upravljanju otpadom: proizvođače otpada odnosno vlasnike otpada, prevoznike otpada,
operatere postrojenja za skladištenje otpada, tretman otpada i operatera na deponiji.
Proizvođač otpada je dužan da: izradi plan upravljanja otpadom ako godišnje
proizvodi više od 100 t neopasnog otpada ili više od 200 kg opasnog otpada, pribavi izveštaj o
ispitivanju otpada, primenjuje načelo hijerarhije u upravljanju otpadom, kao i propisane mere
postupanja sa otpadom prilikom sakupljanja, skladištenja ili predaje otpada i dr.
Vlasnik otpada je dužan da primenjuje propisane mere postupanja sa otpadom
prilikom sakupljanja, skladištenja ili predaje otpada i da snosi troškove upravljanja otpadom
uključujući troškove predaje otpada sakupljaču ili postrojenju za tretman ili odlaganje otpada.
Vlasništvo nad otpadom prestaje kada sledeći vlasnik preuzme otpad i primi Dokument o
kretanju otpada.
Prevoznik otpada je dužan da: transport otpada obavlja u skladu sa dobijenom
dozvolom i zahtevima koje regulišu posebni propisi o transportu.
Operater postrojenja za skladištenje je dužan da: obavlja delatnost u skladu sa
dozvolom, na mestima koja su tehnički opremljena za privremeno čuvanje otpada na lokaciji
proizvođača ili vlasnika otpada, u centrima za sakupljanje, transfer stanicama i drugim
lokacijama, vodi evidenciju o otpadu koji skladišti.
Operater postrojenja za tretman i odlaganje otpada je dužan da: obavlja delatnost
u skladu sa dozvolom, izradi radni plan postrojenja za tretman, odnosno odlaganje i obezbedi
njegovo sprovođenje, objavi listu otpada za čiji tretman je ovlašćen, upravlja opremom i
postrojenjem za tretman otpada, obezbeđuje otpad i štiti ga od rasipanja i procurivanja, vodi
evidenciju o otpadu koji tretira ili odlaže, naplaćuje usluge za tretman ili odlaganje otpada,
odredi kvalifikovano odgovorno lice, obezbedi rekultivaciju deponije posle njenog zatvaranja
i vršenje stručnog nadzora nad deponijom u periodu od najmanje 30 godina.
22
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
23
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
24
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Prva nacionalna strategija za upravljanje otpadom je usvojena 2003. i njen cilj je bio
da usaglasi upravljanje otpadom na nacionalnom nivou sa strategijom EU i uvođenje principa
upravljanja otpadom u EU.
Strategija rešava dva pitanja: utvrđuje stanje i utvrđuje ciljeve. Strategija definiše i klasifikuje
otpad, određuje pravni okvir za upravljanje otpadom, analizom postojeće prakse upravljanja
otpadom, upravlja strateškim okvirom za upravljanje otpadom i prioritetnim aktivnostima i
merama.
Nacionalna strategija po prvi put u Srbiji konstatuje tok ovih vrsta otpada. Zatim,
ustanovljava da ne postoje posebni podaci o količinama elektronskog otpada s obzirom da se
u Srbiji ne evidentira posebno elektronski otpad.
U okviru definisanja organizacije sistema upravljanja otpadom, Nacionalna strategija
se delom bavi i otpadom od električnih i elektronskih uređaja. Predviđa se gradnja postrojenja
25
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
3.3.1.. Ostali zakoni i podzakonska akta koja imaju uticaja na oblast e-otpad
26
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Tabela 4.
Uticaj na upravljanje
Zakon ili regulativa Sadržaj Status / datum
e-otpadom
Zakon o zaštiti Uređuje integralni sistem Regulišu obaveze subjekata, ("Sl. glasnik
životne sredine zaštite životne sredine jedinica lokalne samouprave, RS", br.
kojim se obezbeđuje fizičkih i pravnih lica, za 135/2004)
ostvarivanje prava aktivnosti koje menjaju ili mogu
čoveka na život i razvoj promeniti stanje i uslove životne
u zdravoj životnoj sredini sredine, regulišu uvoz, izvoz i
i uravnotežen odnos transport otpada, mere zaštite od
privrednog razvoja i opasnih materija, standarde
životne sredine kvaliteta
Zakon o izmenama i Član 7. definiše mere upravljanja ("Sl. glasnik
dopunama Zakona o opasnim materijama pri RS", br.
zaštiti životne proizvodnji, tretmanu, transportu 36/2009)
sredine i skladištenju
Zakon o upravljanju Ovim zakonom uređuju Definiše električni i elektronski ("Sl. glasnik
otpadom se vrste i klasifikacija otpad kao posebnu vrstu otpada RS", br.
. otpada, planiranje koja pripada opasnom otpadu, 36/2009 i
upravljanja otpadom, određuje načine upravljanja: 88/2010)
odgovornosti i obaveze u sakupljanje, tretman,odlaganje
upravljanju
otpadom.Pored otpada
različitog porekla na koje
se zakon odnosi nalazi se
i e-otpad
Zakon o zaštiti Uređuje se upravljanje Definiše granične vrednosti ("Sl. glasnik
vazduha kvalitetom vazduha i emisije polutanata usled RS", br.
određuju mere, način odlaganja električnog i 36/2009)
organizovanja i kontrola elektronskog otpada
sprovođenja zaštite i
poboljšanja kvaliteta
vazduha.
Zakon o vodama Uređenje zaštite voda, Određuje granične vrednosti ("Sl. glasnik
zaštita od štetnog dejstva zagađujućih materija u RS", br.
voda, korišćenje i površinskim i podzemnim 30/2010)
upravljanje vodama. vodama ( neadekvatno odlaganja
Uslovi i način obavljanja i razlaganje e-otpada može
vodoprivredne delatnosti dovesti do zagađenja voda)
i nadzor nad
sprovođenjem ovog
zakona.
Zakon o strateškoj Usklađen je sa Vrši procenu uticaja određenih ("Sl. glasnik
proceni uticaja na Direktivom 2001/42/EZ planova i programa na životnu RS", br.
životnu sredinu o proceni uticaja. sredinu 135/2004 i
Uređuju se uslovi, način i 88/2010)
postupak vršenja procene
27
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
uticaja određenih
planova i programa na
životnu sredinu radi
obezbeđivanja zaštite
životne sredine i
unapređivanja održivog
razvoja integrisanjem
osnovnih načela zaštite
životne sredine u
postupak pripreme i
usvajanja planova.
Zakon o U potpunosti je Dozvola koju je potrebno da
integrisanom transportovana IPPC imaju svi operateri koji se bave
sprečavanju i direktiva (Itegrated reciklažom e-otpada ("Sl. glasnik
kontroli zagađivanja Pollution Prevention and RS", br.
životne sredine Control) upravni sistem 135/2004 )
Srbije. Integrisana
dozvola je rešenje
nadležnog organa koja
podrazumeva intregalni
pristup koji dovodi do
smanjenja na minimum
potrošnju sirovina i
energije, sprečavanje ili
smanjenje emisija u
vazduh, vodu i zemljište,
upravljanje otpadom.
Strategija Osnovni dokument koji Podrazumeva jasno definisanu Doneta
upravljanja otpadom obezbeđuje uslove za strategiju upravljanja e-otpadom 15.04.2010
za preiod 2010-2019. racionalno i održivo
upravljanje otpadom.
Uredba o odlaganju Uredba definiše Jasno definiše elektronski i ("Sl. glasnik
otpada na deponije kriterijume lokacije električni otpada kao vrstu RS", br.
deponije, tehničke i otpada koja se ne može odlagati 92/2010)
tehnološke uslove za na deponiji
projektovanje i izgradnju
deponije,sadržaj i način
monitoring rada,
zatvaranje i naknadno
održavanje deponija
posle zatvaranja.
Uredba o listama Propisuje se lista Omogućava izvoz otpadnih ("Sl. glasnik
otpada za opasnog otpada čiji je električni i elektronski RS", br.
prekogranično uvoz zabranjen, lista sklopova,otpadnih kablova, 60/2009)
kretanje opasnog otpada koji se šestovalentnog hroma, jedinjenja
može uvoziti, lista hroma, živa , jedinjenja žive i
opasnog otpada čiji je drugo
izvoz i tranzit dozvoljen,
sadržinu, izgled i
upustvo za popunjavanje
Dokumenta o
prekograničnom kretanju
28
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
otpada.
Uredba o dopuni Utvrđuju se proizvodi Uvodi se plaćanje ekoloških
Uredbe o koji posle upotrebe taksi za proizvode koji posle ("Sl. glasnik
proizvodima koji postaju posebni tokovi upotrebe postaju otpad: RS", br.
posle upotrebe otpada, obrazac dnevne električni i elektronski otpad, 21/2010)
postaju posebni evidencije o količini i akumulatori, baterije, otpadna
tokovi otpada vrsti proizvedenih i ulja i azbest.
uvezenih proizvoda i
godišnjeg izveštaja,
način i rokovi
dostavljanja godišnjeg
izveštaja, obveznici
plaćanja naknade,
kriterijumi za obračun,
visinu i način
obračunavanja i plaćanja
naknade.
Pravilnik o sadržini Propisuje se sadržina Pravna forma dokumenta
dokumentacije koja dokumentacije koja se ("Sl. glasnik
se podnosi uz zahtev podnosi uz zahtev za RS", br.
za izdavanje dozvole izdavanje dozvole za 101/2010)
za uvoz, izvoz i uvoz, izvoz i transport
transport otpada otpada. Zahtev za
izdavanje dozvole za
uvoz ili izvoz podnosi
izvoznik ili uvoznik
otpada od nadležnog
ministarstva .
Pravilnik o listi Ovim pravilnikom propisuje se
električnih i lista električnih i elektronskih ("Sl. glasnik
elektronskih proizvoda, mere zabrane i RS", br.
proizvoda, merama ograničenja korišćenja električne 99/2010)
zabrane i ograničenja i elektronske opreme koja sadrži
korišćenja električne opasne materije, način i
i elektronske opreme postupak upravljanja otpadom
koja sadrži opasne od električnih i elektronskih
materije proizvoda
Pravilnik o uslovima Ovim pravilnikom bliže Propisuje načine postupanja sa ("Sl. glasnik
i načinu sakupljanja, se propisuju uslovi i sekundarnim sirovinama RS", br.
transporta i tretmana način sakupljanja, dobijenim reciklažom 98/2010)
otpada koji se koristi transporta, skladištenja i (plastika,bakar,aluminijum,
kao sekundarna tretmana otpada koji se živa,hrom i drugo)
sirovina ili za koristi kao sekundarna
dobijanje energije sirovina ili za dobijanje
energije.
Pravilnik o načinu i Propisuje se sadržina i Pravna forma dokumenta
postupku upravljanja izgled oznaka na ("Sl. glasnik
istrošenim baterijama, dugmastim RS", br.
baterijama i baterijama i 86/2010)
akumulatotima akumulatorima prema
sadržaju opasnih
materija, način i
29
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
postupak upravljanja
istrošenim baterijama i
akumulatorima.
Pravilnik o sadržini i Bliže se propisuje Pravna forma dokumenta ("Sl. glasnik
izgledu dozvole za sadržina i izgled dozvole RS", br.
skladištenje, tretman za skladištenje, tretman i 96/2009)
i odlaganje otpada odlaganje otpada.
28.5.2010.
Pravilnik o Propisuje katalog otpada, Sadrži izveštaj o ispitivanju ("Sl. glasnik
kategorijama, lista kategorija otpada, otpada RS", br.
ispitivanju i lista kategorija opasnog (obrazac br.1) 56/2010)
klasifikaciji otpada otpada, lista komponenti i klasifikaciju otpada za
otpada koji ga čine prekogranično kretanje(obrazac
opasnim, lista postupaka br.2) čime je omogućena
i metoda odlaganja kontrola kretanja,vrste i količine
otpada, granične e-otpada koji se izvozi van
vrednosti koncentracije granica države
opasnih komponenti u
otpadu.
Pravilnik o sadržini, Pravilnikom se propisuje Pravna forma dokumenta ("Sl. glasnik
načinu i izgledu sadržina, način vođenja i RS", br.
registra izdatih izgled registara izdatih 95/2010)
dozvola za dozvola za upravljanje
upravljanje otpadom otpadom
Pravilnik o načinu i Propisuje način i Određuje tip fluorescentnih cevi, ("Sl. glasnik
postupku za postupak za upravljanje načine prikupljanja,tretmana i RS", br.
upravljanje otpadnim otpadnim fluorescentnim transporta 97/2010)
fluorescentnim cevima koje sadrže živu
cevima
koje sadrže živu
Pravilnik o Pravna forma obrazaca Omogućava praćenje tokova i ("Sl. glasnik
obrascima dnevne količina e-otpada na godišnjem i RS", br.
evidencije i dnevnom nivou 95/2010)
godišnjeg izveštaja o
otpadu sa uputstvima
za njegovo
popunjavanje
Pravilnik o načinu Pravilnikom se uređuje Obavezuje na upotrebu ("Sl. glasnik
skladištenja,pakovan način jasnih,vidljivih i stadnardnih RS", br.
ja skladištenja,pakovanja i obeležja koja su zakonom 92/2010)
i obeležavanja obeležavanja opasnog predviđena za opasan otpad.
opasnog otpada otpada
30
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Proizvođači se definišu kao organizacija proizvodnje, sklapanja i/ili uvoza EEO. Ovu
grupu čine marke proizvođača i njihovi saradnici (IT saradnici, potrosači elektronskih uređaja,
elektronske komponente...) ali se takođe sastoji i od “neidentifikovanih” proizvođača kada
oprema nije brendirana.
4.1.1.Proizvođači
Što se tiče proizvođača električnih i elektronskih proizvoda u Srbiji, ima ih veoma
malo. Uglavnom su to proizvođači bele tehnike, odnosno malih i velikih kućnih aparata, i to:
Proizvodnja IT and telecommunication equipment ne postoji, ova oprema se u Srbiji samo
sklapa/montira, komponenete se uvoze, mada pojedini distributeri s obzirom da oni sklapaju,
tu opremu nazivaju svojim proizvodom. Consumer equipment kao što su televizori i radio
aparati su se do pre par godina proizvodili u Srbiji u Elektronskoj industriji Niš, što se tiče
ostale opreme koja spada u ovu grupu proizvoda u Srbiji se ne proizvode.
Domaći proizvođači:
AD Alfa Plam proizvodi grejna tela na čvrsto, tečno i gasovito gorivo, štednjake na
struju, kao i kombinaciju čvrsto gorivo-struja i struja-gas. Proizvodi „Alfa-Plam“-a,
prevashodno su namenjeni domaćinstvima. Po obimu proizvodnje, plasmanu i kvalitetu,
vodeći smo proizvođač grejnih tela u Srbiji i Jugoistočnoj Evropi, a svrstavamo se i u red 5
najvećih u Evropi. Njihova ukupna godišnja produkcija iznosi preko 160.000 jedinica. Svoje
proizvode plasiraju na domaćem tržištu (oko 35%) i na tržištima Evrope (oko 65%).
31
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
4.1.2. Distributeri
Ono što je u Srbiji, a isto tako i u većini zemalja je da su proizvođači u 60% slučajeva
i distributeri. U Srbiji postoji veliki broj distributera na veliko i malo. Distributeri u svom
asortimanu pretežno sadrže proizvode najpoznatijih robnih marki u Srbiji i okruženju,
naročito kada je reč o beloj tehnici. Vodeće robne marke u Srbiji su: GORENJE, BEKO,
ALFA-PLAM, Milan Blagojević Smederevo, Electrolux, Ariston, AEG, Zanussi, Bosch,
međutim pored gore navedenih mogu se naći i proizvodi: Nokia, Samsung, LG, Sony-
Ericsson, Neo, Vox, Pioneer, Kenwood, Sony, Philips, Panasonic, Indesit, Bira, Midea,
Nikon, Moulinex, Braun, Tefal, i mnoge druge. U Srbiji postoje i zvanično ovlašćeni
distributeri nekih robni marki, kao sto su LG, Panasonic itd. Gorenje se nalazi među osam
najvećih proizvođača kućnih aparata u Evropi, sa tradicijom dugom preko 50 godina,
centralno orjentisano na proizvodnju i prodaju bele tehnike i kuhinja. U Srbiji je Gorenje
pored domaćih proizvoda jedno od najvećih dostributera bele tehnike sa preko 50 prodajnih
mesta u Srbiji.
U tabelama 7 i 8 dat je pregled promene tržišta aparata za domaćinstvo za 2008. i
2009. godinu u odnosu na susedne zemlje Hrvatsku i Sloveniju.
U Srbiji se kupuje dosta i polovna roba, preko raznih servisa, i putem interneta.
Online šoping je već neko vreme postao uobičajen način kupovine u razvijenim zemljama
32
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Evrope i sveta. Iako klasične prodavnice i dalje imaju prednost u odnosu na online šopove, ta
razlika se sve više smanjuje i očekivanja su da će u narednih par godina internet kupovina
dostići kupovinu u prodavnicama. Ni Srbija nije pošteđena internet šoping groznice. Na
domaćem online tržištu već duže vreme postoji nekoliko ozbiljnih internet prodavnica na
kojima se može kupiti gotovo sve, i to po često povoljnijim cenama nego u klasičnim
prodavnicama. Sve je očiglednije da su široka ponuda, povoljne cene i udobnost online
kupovine navele domaće potrošače da se okrenu ovom načinu kupovine i da ga usvoje kao
"normalnu stvar". Kategorije proizvoda koje se u svetu najviše kupuju preko interneta su
elektronika, muzička i video izdanja, kancelarijski pribor, odeća i obuća, nameštaj i
pokućstvo, igračke, knjige i sportska oprema. Potrošači u Srbiji najviše se intersuju za
elektroniku: televizore, mobilne telefone, laptop računare i opremu za računare, knjige,
sportsku i fitnes opremu, kućne aparate, dečije igračke i hobi alat. Najviše se naručuju
proizvodi koji su na akciji zbog sniženih cena ali i neobični proizvodi koji nisu široko
rasprostranjeni na tržištu.
U našoj zemlji do sada nije bilo ozbiljnih istraživanja vezanih za ovu temu. Moramo
reći sasvim neopravdano, s obzirom na činjenicu da je process kompjuterizacije u našoj zemlji
počeo pre više od 20 godina i da je uvezena velika količina novih i polovnih PC-a. Primera
radi, naš uvoznik ComTrade je u 2003. godini uvezao PC i računarsku opremu u vrednosti od
26 miliona evra.
Međutim, treba napomenuti da nije moguće sa velikom preciznošću utvrditi količinu
uvezenih PC-a i računarske opreme s obzirom na proces tranzicije u kojem se već duži niz
godina nalazi naša zemlja. Vlada Srbije je u decembru 2007. godine usvojila dopunu Zakona
o zaštiti životne sredine po kome se polovna roba može uvoziti samo ako je neophodna u
proizvodnji kao sekundarna sirovina, a ne može da se obezbedi u Srbiji. Polovna roba,
naročito tehnički uređaju, ima kratku upotrebnu vrednost i ubrzo postaje otpad, a zatim
zahteva poseban tretman i način odlaganja, za šta u Srbiji još uvek ne postoje uslovi.
Prema strukturi ulaganja, IT oprema sa učešćem od 64 odsto ukupnih ulaganja
dominira i u 2009. godini, slede IT usluge sa 24 odsto i paketni programi sa preostalih 12
procenata ukupnih IT ulaganja. Velike godišnje stope pada zabeležene su u svim segmentima
IT tržišta, pri čemu je vrednost isporučene opreme padala brže (27%) nego što su padale IT
usluge (14%) i isporuke paketnih programa (20%).
U Srbiji je 2009. godine prodato 368.000 personalnih računara i pritom lokalno
asemblirani desk top računari čine oko 70% od ukupno prodatih računara. Isporuke
prenosivih računara čine 21% od ukupno prodatih računara i ovaj segment prodaje je u 2009.
godini porastao za 100%. U Srbiji se svakog dana prošle godine prodalo oko 1.000 računara.
U prvom tromesečju 2010. godine u Srbiji je isporučeno 97.166 personalnih računara.
Ukupne PC isporuke u prvom tromesečju 2010. povećane su za 5,2% u odnosu na isti kvartal
prošle godine, dok je vrednost manja za 7,4% kao posledica smanjene prosečne prodajne cene
i orjentacije kupaca ka jeftinijim proizvodima.
Desktop računari sa 60.589 prodatih jedinica drže 62,4% ukupnog PC tržišta. Slede
notebook računari sa 31.654 prodatih jedinica i 32,6% tržišta. Isporučeno je 4.029 netbook
računara (4,1% tržišta). x86 serveri sa 894 jedinica drže oko 0,9% tržišnog učešća.
HP je i dalje na liderskoj poziciji i po količini i po vrednosti isporučenih računara. Sledi CT
Computers koji je i dalje najveći isporučilac desktop računara.
Pet vodećih lokalnih asemblera računara isporučilo je ukupno 48,8% „žutih“ računara,
dok preostalih 51,2% isporuka drži preko 350 manjih lokalnih asemblera. Na tržištu desktop
brend računara vodeće tri pozicije drže HP, Dell i Fujitsu sa zajedničkim učešćem 69,5% u
ukupnim isporukama.
33
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Tabela 14.
Tabela 10. Uporedni prikaz IT tržišta Srbije sa zemljama u regionu 2008. godine
Zbog ilegalnog uvoza mobilnih telefona u prethodnih deset godina, državna kasa je u
najboljem slučaju izgubila više od 158.400.000 miliona evra. Svaki drugi mobilni telefon
ilegalno uvezen. Domaćem tržištu potrebno čak 1.500.000 mobilnih telefona godišnje po
"Telekom Srbija", "Telenor" i "Vip mobile", a prošle godine legalno uvezeno tek 1.038.206,
može se zaključiti da se trećina tržišta snabdela krijumčarenim telefonima. Pored zvaničnih
operatera koji distribuiraju mobilne telefone, postoji veliki broj maloprodajnih objekata gde se
mogu kupiti telefoni različitih proizvođača, među kojima su najprodavaniji kineski mobilni
telefoni.
U poslednjih deset godina legalno je uvezeno nešto više od 2.780.000 mobilnih
telefona, a u istom periodu zabeleženo je skoro sedam miliona korisnika. U prvom kvartalu
2010. godine isporučeno je 294,9 miliona uređaja, odnosno 21,7 odsto više u odnosu na prvi
34
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
kvartal prethodne godine. Pritom je u prvih pet došlo do značajnog pomaka: do sada je listu
pet vodećih kompanija zaokruživala Motorola, ali ovaj put je u top 5 uletela kompanija RIM,
kreator Blackberry uređaja. Ovo je posledica sve veće potražnje za pametnim mobilnim
telefonima.
Listu opet predvodi Nokia sa 36,6 odsto tržišta. Samsung je snažan drugi sa 21,8
odsto, dok ih prati LG sa 9,2 odsto. Potom slede RIM i Sony Ericsson sa po 3,6 odsto, uz
razliku od oko 100 hiljada isporučenih uređaja. Više od četvrtne tržišta (25,3 odsto ili 74,6
miliona uređaja) obuhvata ostale proizvođače među kojima su Motorola i HTC.
4.2 Potrošači
Potrošači se definišu kao tela koja koriste EEO i odbacuju ih kao otpad kada dođu do
kraja svog životnog veka. Potrošači se uglavnom dele na:
privatna (domaćinstva) i
poslovna (uglavnom preduzeća i vlada). Kod poslovnih potrošača mora
postojati razlika između:
mala i srednja preduzeća jer njihovo poslovanje može biti bliže privatnim
potrošačima i
velika preduzeća
Domaćinstva
Informacije do kojih smo došli u okviru istraživanja koje se tiču domaćinstva u
Republici Srbiji su :
82,7% stanovništva koristi mobilni telefon, dok je taj podatak za 2009. godinu
iznosio 82,3%.
preko 4 785 000 lica koristi mobilni telefon
u odnosu na 2009. godinu, broj lica koja su koristila mobilni telefon povećao se
za nešto više od 25 000.
preko 280 000 lica kupovalo je ili poručivalo robu/usluge putem Interneta u
poslednjih godinu dana
u odnosu na 2009. godinu, broj lica koja su kupovala ili poručivala robu/usluge
putem Interneta povećao se za nešto više od 16 000.
35
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Preduzeća
36
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
4.3. Sakupljači
37
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Klaster Galenit
38
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
4.5. Recikleri
Formalni recikleri e-otpada su tek u početnim fazama svog rada. Prvi su se javili u
Beogradu i Nišu. U ovom trenutku, sakupljanje, rastavljanje i povraćaj se obavljaju preko
dobro organizovanih mreža neformalnog sektora.
Uzimajući ove informacije u obzir, kao i činjenicu da je projektovani vek PC-a pet
godina, sasvim je realno uvesti pretpostavku da je količina računarskog otpada na teritoriji
Srbije velika. Preko 534 177 hiljada rashodovanih PC-a nalazi na teritoriji Srbije, koji
predstavljaju PC otpad a preko 1.6 miliona PC-a se nalazi u upotrebi, koji predstavljaju
latentni računarski otpad.
Sa gledišta ekologije i očuvanja životnog prostora jedan od najvećih globalnih
svetskih problema je elektronski otpad. Specifičnost elektronskog otpada je njegova složenost
i brzina kojom elektronski proizvodi zastarevaju i bivaju zamenjeni novim. Osim toga e-otpad
je vredan izvor sekundarnih sirovina i toksičan ukoliko je nepravilno tretiran. Brza promena
tehnologije, mali početni troškovi i čak planirano zastarevanje proizvoda su rezultovali brzom
rastu problema u celom svetu. Proizvodi poput televizora, mobilnih telefona, kompjutera i
srodne kompjuterske opreme, fotoaparata, štampača i drugih postala su veliki deo
komunalnog otpada i zato je tok električnog otpada identifikovan kao jedan od onih koji
beleži najbrži rast u Srbiji čineći danas 4% komunalnog otpada. Glavni proizvođači
elektronskog i električnog otpada se svrstavaju u tri grupe:
pojedinci i mala preduzeća,
velika preduzeća, institucije i vladine organizacije i
proizvođači originalne elektronske opreme(OEMs).
39
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Plastika (ABS, PET, PVC, PC, HDPE, LDPE, HIPS, PP, PE, neobeležena
plastika i dr.) i delovi od plastike
Metali i delovi od metala
Napajanja
Gume
Kablovi
Tekstil
Elektromotori
Drugi materijali
Nakon što radnici izvrše separaciju i sortiranje dobijenih materijala, vrši se tretman i
privremeno skladištenje reciklabilnih i nereciklabilnih komponenti. U krugu Reciklažnih
centara u okviru preduzeća vrši se tretman plastike, papira i kartona, kao i kablova. Plastika se
razvrstava na nekoliko kategorija, a zatim se melje, odnosno granulira i kao takva skladišti u
reciklabilni magacin, dok se papir balira pomoću hidraulične prese. Kablovi se tretiraju
mašinom za skidanje izolacionog materijala, dok se određene vrste kablova u zatečenom
obliku predaju ovlašćenim firmama za postupanje i tretman.
Komponente koje se recikliraju u Republici Srbiji (gvožđe, plastika, bakar,
aluminijum, prohrom, staklo, guma, kablovi i dr.) predaju se na dalji tretman u za to
ovlašćena preduzeća.
Komponente koje se ne recikliraju u Republici Srbiji, odlažu se u posebno označenim
posudama i ambalaži u specijalizovanim prostorijama (privremenim skladištima za
nereciklabilne komponente) po važećoj zakonskoj regulativi. Posle sakupljenih dovoljnih
količina pojedinih komponenti vrši se njihovo pakovanje i transport za izvoz pošto u Srbiji
trenutno ne postoje prerađivački kapaciteti za ove komponente
40
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Reciklaža računara
Računarska oprema sadrži različite komponente kao što su štampane elektronske
ploče, prekidači, monitori sa katodnim cevima (CRT monitori) ili panelom od tečnih kristala
(LCDili TFT monitori) , baterije, hard diskove, generatore svetlosti (lampe), kondenzatore,
otpornike, releje, senzore, konektore itd. Ove komponente u sebi sadrže supstance koje mogu
ugroziti životnu sredinu. Uglavnom su to teški metali poput žive, kadmijuma i hroma,
halogenovane materije (PCB), PVC materijali, bromovani usporivači gorenja, arsen, azbest,
nikl i sl. Ukoliko se korišćena računarska oprema može dovesti u funkcionalno stanje, prenosi
se u reciklažni deo na rasklapanje i rastavljanje na sastavne komponente koje se obavlja na
specijalnim radnim stolovima, a odatle se donira ili vraća na tržište. Paralelno sa procesom
rasklapanja i rastavljanja računarske opreme na sastavne komponente, odvija se i proces
separacije, gde recikler odmah i razvrstava sastavne komponente na reciklabilne koje odvoze
u preduzeća koja su registrovana za dalju preradu pojedinih sekundarnih sirovina (sekundarne
sirovine) i nereciklabilne.
Nereciklabilne komponente se privremeno skladište u veće posude koje se, kada se
sakupi dovoljna količina, izvoze u skladu sa važećom procedurom za izvoz opasnog otpada.
Učešće ovih materijala u jednom prosečnom PC-u je (izvor IBM Kompanija):
- 48% gvozdeni materijali (potpuno recikliranje)
- 26.1% obojeni metali (potpuno recikliranje)
- 13.4% plastika i staklo (ograničena primena)
- 5% delovi koji se mogu ponovo koristiti (čipovi, memorijski blokovi i dr.)
- 3.4% aluminijum i plemeniti metali
- 3% materijali sa sadržajem plemenitih metala kao npr. osnovna ploča
- 0.8% posebne grupe plastike
- 0.3% specijalni materijali kao što su ulja, masti, baterije, kondenzatori koji se
delimično recikliraju, sagorevaju ili posebno lageruju
Reciklaža monitora
41
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
unutrašnje strane obloženo je barijum oksidom, sličnog je sastava kao ekransko staklo s tim
što sadrži veći procenat olova.
Plastika 17.45
Metali 5.50
Trafo 2.96
Kablovi 2.78
Ostalo 2.54
42
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Iz ove tabele vidi se da CRT ekrani sadrže veoma štetne materije koje mogu naškoditi
ljudskom zdravlju. Kako bi se to izbeglo, neophodno je monitore predati ovlašćenoj
kompaniji koja će na bezbedan način postupati sa njima.
Takođe je Reciklažni centar jedne firme, prateći svetske trendove reciklaže, nabavio
prvi sistem za degasifikaciju i reciklažu frizidera i rashladnih uređaja u Srbiji.
Zakon o upravljanju otpadom članom 50 (Sl. glasnik RC br. 36/09), nalaže da se
otpadni elektronski i električni uređaji moraju odvojeno sakupljati radi njihovog tretmana.
Takođe, sve tečnosti iz EE uređaja moraju biti odvojene i tretirane na propisani način. Shodno
tome, vlasnik ovih uređaja dužan je da svoj otpad preda licu koje ima dozvolu za sakupljanje,
tretman i odlaganje ove vrste otpada, dobijenu od Ministarstva životne sredine i prostornog
planiranja. Lice koje je dobilo dozvolu od nadležnog ministarstva ima obavezu da vodi i čuva
evidenciju o količini koja je sakupljena, tretirana ili odložena i podatke o tome dostavlja
nadležnom državnom organu.
Sistem za degasifikaciju i reciklažu rashladnih uređaja omogućava da na pravilan i
legalan način vršimo bezbedno izdvajanje opasnih materija koji se nalaze u rashladnim
uređajima odnosno separacija freona i ulja i obezbeđuje se njihovo pravilno upravljanje. Ako
se vodi računa o vrsti freona koji se izdvajaju i skladište (iste vrste freona u iste posude),
moguća je njihova ponovna upotreba u servisima rashladnih uređaja. Ulja koja se izdvajaju iz
rashladnih uređaja mogu se koristiti kao energenti za grejanje.
43
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
koja će godišnje moći da preradi 90 000 tona akumulatora, a to znači da ćemo imati
proizvodnju od 35 000 tona sirovog olova od kojeg kasnije proizvodimo rafinisano olovo i
sve vrste legura za domaće i inostrano tržište. Većina proizvoda dobijenih tokom separacije
ima upotrebnu vrednost, ili ide na preradu u pogone koji se nalaze u okviru fabrike. Svi
elektroliti i ono što je predstavljalo opasnost za životnu sredinu ovde se prerađuju u natrijum-
sulfat visoke čistoće koji se može koristiti za proizvodnju deterdženata. Prve količine
istrošenih akumulatora sa domaćeg tržišta su prerađene. U toku je potpisivanje ugovora sa
zemljama bivše Jugoslavije, jer prema projektovanom kapacitetu ovde je moguće reciklirati
sekundarne sirovine iz regiona.
Prodaja sekundarnih sirovina
Izvoze se nereciklabilni i opasni materijali, koje trenutno nije moguće tretirati u Srbiji
iz tehnoloških ili drugih razloga. U oblasti reciklaže elektronskog i električnog otpada postoji
44
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
nekoliko komponenti otpada koje u sebi sadrže primese opasnih materija a čije finalno
recikliranje u korisnu sekundarnu sirovinu može da obavlja samo manji broj namenskih
reciklažnih kompanija u svetu. Nereciklabilni materijali koji se izvoze su: štampane ploče,
baterije, CRT ekrani, hard diskovi, flopi diskovi i ostali optički uređaji. Do sada je ostvarena
značajna sardanja što se tiče izvoza sa Slovenijom i Singapurom.
4.6. Refabrikovanje
Veliki broj još uvek upotrebljivih računara odbacuje se svake godine. Ponovno
korišćenje računara kroz donacije ili obnavljanje, predstavlja veliki pomak koji najveći značaj
ima za pripadnike socijalno ugrožene populacije u Srbiji. BiS Reciklažni centar želi da kroz
nove poslovne modele i partnerstva sa različitim organizacijama pomogne u socijlnim i
ekonomskim izazovima sa kojima se suočavaju oni koji do sada nisu imali priliku da uživaju
u pogodnostima koju pružaju informacione tehnologije. BiS Reciklažni centar je jedini
reciklažni centar u Srbiji sa statusom MIcrosoft Authorised Refurbisher koji omogućava da
instaliraju legalan Microsoft Windows na refabrikovane računare namenjene akademskim
ustanovama i nevladinim i neprofitnim organizacijama. Ovim se omogućava da računari koje
naše kompanije i strane kompanije, prisutne u Srbiji menjaju u redovnim intervalima ne
postanu opasni tehnološki otpad, već upotrebljive alatke za pripadnike akademskih i drugih
zajednica koje zbog raznih ograničenja ne mogu da dođu do novih računara i uživaju u
prednostima informacionih tehnologija i ostvare svoje pune potencijale.
45
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Za potrebe ovog istraživanja uzeto je veći broj servisera u Srbiji u nekoliko gradova .
Svi servisi su formalno registrovani i plaćaju poreze. To su uglavnom oni manji serviseri bele
tehnike i televizora.
46
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Prvi projekat za cilj ima unapređenje postojeće baze podataka o zvaničnim deponijama
gde se otpad dovozi i odlaže na organizovan način. Drugi projekat za cilj ima stvaranje
registra deponija kojima se ne upravlja ili koje su stare. Ovaj projekat bi sadržao podatke o
njihovoj lokaciji, broju, tipu materijala koji se tamo odlaže i druge informacije. Važna
opštinska tela i javna preduzeća su važni partneri na ovim projektima.
Očekuje se da oba projekta stvore elektronsku bazu podataka o deponijama otpada sa
geografskim informacionim sistemom (GIS).
Od ukupnog broja opština, 15 od njih nema deponije na svojoj teritoriji i koristi
deponije drugih opština.
Prema podacima iz ovog projekta, Srbija ima 164 deponije koje koriste javna
komunalna preduzeća za odlaganje otpada.
Zemlja koja se koristi za deponiju je ili u vlasništvu RS ili je u javnom/vlasništvu
preduzeća. Starost deponija varira jako, od onih koje su osnovane u 2005. (Bačka Palanka –
Obrovac, Bela Palanka, Malo Crnice, Pančevo and Tutin) do onih u Silbašu, opština Bačka
Palanka, koje su osnovane 1956. Podaci o veličini i kapacitetu deponija nisu pouzdani u
potpunosti jer mnoge nemaju neophodnu tehničku dokumentaciju. Prekrivanje otpada je
praksa za 117 deponija ili 72% i uglavnom se obavlja zemljom ili nekim drugim inertnim
materijalom. Prekrivanja svakog dana se obavlja na 15 deponija dok se na mesečnom nivou to
radi na 101 deponiji.
Većina deponija poseduje mehaničku opremu i vozila za sakupljanje otpada. Vozila za
sakupljanje otpada su najčešće Rotopress vozila sa rotirajućim dobošem i viljuškom za
sakupljanje iz velikih kontejnera. Istina je da nedostatak adekvatne opreme za sakupljanje
otpada je značajan problem za većinu opština.
Od ukupnog broja deponija, njih 12 ili (7,3%) je smešteno do 100 m od lokalnog
naselja. Takvi podaci jasno ukazuju na rizike kojima je izloženo lokalno stanovništvo zbog
mogućnosti da budu zaraženi bolestima koje prenose pacovi, miševi i druge životinje koje se
nalaze na deponijama.
47
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Količina otpada koji se uvozi i izvozi je određena na osnovu dozvola za uvoz i izvoz i
deklaracija na carini. Takvi dokumenti omogućavaju kontrolisan monitoring transporta otpada
u zemlji. Agencija za reciklažu ima podatke o prekograničnom kretanju otpada.
Organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u regionu kada je reč o priključenju
EU, što podrazumeva poštovanje standarda EU koji su vezani za zaštitu životne sredine a
zasnovani su na propisima kao što su direktive o otpadu električne i elektronske opreme
(WEEE Directive 2002/96/EC) i na ograničenjima o upotrebi štetnih supstanci (RoHS
Directive, 2002/95/EC).
Naučne institucije
Uloga školstva u sistemu reciklaže je da pruži dokaze za ukupne ciljeve i okvire pre
nego što postave pravila
48
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Oni mogu igrati važnu ulogu od konsultantskog tela kao što je podrška obrazovnim
centrima ili preduzećima za aktivnosti koje bi kasnije postale nezavisne. Trebalo bi da pružaju
informacije, povežu preduzeća ali da ne budu uključeni dugoročno (možda da održe strukturu
koja će pružati informacije kroz konsultante ako su neophodni).
49
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Formalni sektor
Neformalni sektor
50
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
51
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
52
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
53
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
berza otpada. Na sajtu Agencije za zastitu životne sredine od septembra 2010.god. počela je
sa radom berza otpada koja ima za cilj efikasnije povezivanje i razmenu informacija između
proizvođača, sakupljača i reciklera kao glavnih aktera procesa tretmana elektronskog otpada i
razmene dobara u ovoj oblasti.Sakupljači i recikleri suočeni su sa mnogobrojnim
poteškoćama, uključujući i nedostatak državnih subvencija i investicija. Tu su i smanjene
cene uzrokovane svetskom ekonomskom krizom, smanjene količine materijala u nedostatku
organizovanog sakupljanja, kompleksne, spore i skupe administrativne procedure kao i niz
ostalih faktora koji otežavaju situaciju u ovom sektoru.
Više je nego očigledno da glavni akteri koji bi trebalo da urede ovo tržiste nedovoljno
sarađuju međusobno.
Kao primer neefikasnosti tržista otpada govori i podatak dat u Izveštaju o stanju
životne sredine iz 2009 god11 koji pokazuje da je u ukupnoj količini izvezenog otpada iz RS
od 117 948 tona, električni i elektronski otpad bio zastupljen sa 208 tona ili približno 0.18 %.
Koliki su ekonomski gubici u Srbiji zbog nepostojanja adekvatnog tretmana i
upravljanja otpadom najbolje pokazuje procena da u RS ukupni gubici na godišnjem nivou,
prouzrokovani nepropisnim upravljanjem otpadom, iznose između 98 i 268 miliona evra sto
je jednako 0.4-1.1% BDP-a.12
Najveći problem predstavlja nepostojanje organizovanog prikupljanja e-otpada.
Istraživanje na terenu pokazalo je da postoji individualno sakupljanje otpada i da su otkupne
cene otpada vrlo različite i veoma niske. Na primer :
- cena otkupa starog monitora je 150 dinara ( približno 1.5 eura);
- veš mašina se otkupljuje po ceni od 500 dinara ( približno 5 eura);
- akumulator se otkupljuje po ceni od 300 din ( približno 3 eura);
- tv aparat se otkupljuje po ceni od 20 dinara za kilogram, itd.1314
54
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
55
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Zaključak
Na osnovu istraživanja koje smo sproveli u Srbiji, definišući postojeće stanje što se
tiče upravlajnja električnim i elektronskim otpadom došli smo do sledećeg zaključka. Ono što
nedostaje u Srbiji, a tiče se upravljanja e-otpadom u Srbiji je da je neophodno jačati institucije
i organe zadužene za planiranje, izdavanje dozvola, kontrolu i praćenje, kao i podsticati
konkurenciju i uključiti privatni sektor u oblast upravljanja e-otpadom. Postoji potreba za
razvijanjem svesti svih proizvođača otpada. Treba stvoriti osećaj odgovornosti za postupanje
sa otpadom na svim nivoima, osigurati uočavanje problema, obezbediti tačne i potpune
informacije, promovisati principe, podsticajne mere i partnerstvo javnog i privatnog sektora u
upravljanju e-otpadom. Inicijative bi trebalo da imaju za cilj da podstaknu stanovništvo na
odgovorniji odnos prema e-otpadu i na postupanje sa otpadom na održiv način, kao što je,
ponovno korišćenje otpada, reciklaža ili odlaganje otpada na bezbedan način. Kroz datu
SWOT analizu uspeli smo da identifikujemo postojeće kako snage i mogućnosti, tako i
postojeće slabosti i moguće pretnje ka unapređenju sistema upravljanja e-otpadom u Srbiji.
SWOT analiza
SNAGE SLABOSTI
1. Postojanje nacionalne strategije za 1. Nedostatak infrastrukture za tretman i odlaganje
upravljanje otpadom; otpada (regionalne deponije – regionalni centri za
2. Doneti ključni zakoni u oblasti upravljanja upravljanje otpadom, postrojenja za reciklažu,
otpadom usaglašeni sa EU direktivama; kompostiranje itd.);
3. Započeta izgradnja nekoliko regionalnih 2. Nepostojanje postrojenja za tretman opasnog
sanitarnih deponija - regionalnih centara za otpada, e-otpada;
upravljanje otpadom; 3. Nepostojanje centralnog skladišta za opasan otpad;
4. Neiskorišćeni potencijal za reciklažu otpada 4. Zagađenje voda, zemljišta i vazduha usled loše
5. Mogućnost insineracije otpada u fabrikama prakse upravljanja e-otpadom;
cementa, termoelektranama 5. Degradirani prostori usled neadekvatnog odlaganja
e-otpada i veliki broja smetlišta i divljih deponija;
6. Nepostojanje organizovanog sakupljanja i
odlaganja otpada u ruralnim oblastima;
7. Nedostatak preciznih podataka o količinama e-
otpada koji nastaje;
8. Ograničeni kapaciteti za reciklažu e-otpada
• Nedostatak stalne integracije predloga o zaštiti
životne sredine i uslova u procesu usvajanja
prostornih i urbanih planova i građevinskih dozvola.
• Neadekvatna i nejasna podela nadležnosti u
Ministarstvima
• Nedovoljna institucionalna koordinacija i
monitoring aktivnosti za zaštitu životne sredine.
• Neadekvatno i neprofesionalno osoblje na svim
nivoima javne uprave, uključujući inspektorate za
zaštitu životne sredine.
• Obrazovne institucije su nedovoljno pripremljene
za obuku neophodnog broja stručnjaka iz oblasti
životne sredine.
MOGUĆNOSTI PRETNjE
1. Uvođenje standarda EU u oblasti 1. Sporost zakonodavno- institucionalnih reformi;
56
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Pored nacionalnog nivoa, lokalne vlasti mogu podstaći e-nabavku kao korporativni
potrosači tako što će se obavezati na kupovinu samo od proizvođača koji imaju politiku za
opremanje kompjutera kojima je istekao životni vek ili tako sto ce podstaći svoje zaposlene da
koriste kompjutere od odgovornih proizvođača i na taj način izbegavaju sisteme aukcije.
57
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
58
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Literatura
59
Upravljanje e-otpadom u Srbiji, 2010.
Internet stranice:
http://www.ekapija.com/website/sr/page/314087
http://www.parlament.gov.rs/content/eng/akta/ustav/ustav_1.asp
http://www.rtv.rs/sr_lat/drustvo/reciklazna-industrija-ceka-novac-od-eko-
taksi_201540.html
www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:295361-U-Srbiji-od-subote-nize-
ekoloske-takse
60