Dario MiǏiǎ

Fizika I

Zagreb, akademska godina 2010./2011.

www.pripreme-pomak.hr 1PMB[OJL
Nakladnik
Pomak, Zagreb 1. Ferenščica 45
tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809
mtel.: +385 (91) 513 6794
www.pripreme-pomak.hr

Za nakladnika
Branko Lemac

Dizajn ovitka
minimum d.o.o.

© Pomak, Zagreb, 2009.

Intelektualno je vlasništvo, poput svakog drugog vlasništva, neotuđivo, zakonom zaštićeno i
mora se poštovati (NN 167/03). Nijedan dio ove skripte ne smije se preslikavati ni umnažati na
bilo koji način, bez pismenog dopuštenja nakladnika. Skripta služi isključivo za internu
uporabu na tečajevima koji se, u okviru Priprema Pomak, održavaju kao pripreme za
polaganje ispita iz fizike na Državnoj maturi.
 y
4
3 P(4, 3) I. MEHANIKA
2
Pod pojmom mehanika razumjevamo skup znanosti koje proučavaju međudjelovanje tijela te
njihovo1 gibanje u prostoru tijekom vremena. Fizikalno utemeljenje pojma prostora i
vremena te međudjelovanja tijela x prvi je dao Isaac Newton 1687. u svom djelu Philosophica
1 O Principia
Naturalis 1 2 3Matematica.
4 5 Prostor je, prema Newtonu, velika šuplja kutija u kojoj su
1
razmještena tijela (zvijezde, planeti, ljudi, cvijetovi, kamenje, mobiteli ...). Valja uočiti da je
Ishodište O izaberemo proizvoljno
prostor nezavisan od tijela koja su u njemu razmještena. Dakle, postoji trodimenzijski prostor
kao neovisna kategorija. Vrijeme, prema Newtonu, također postoji neovisno o prostoru i
tijelima u prostoru. Ono teče uvijek jednako, neovisno o promatraču i njegovom položaju u
prostoru. Fiziku u kojoj se prostor i vrijeme razumjevaju u navedenom smislu uobičajeno je
zvati Newtonovska ili klasična fizika.

I. 1. KINEMATIKA

U kinematici opisujemo gibanje proizvoljnog tijela zabacujući uzrok gibanja toga tijela.
Dakle, zanemarujemo međudjelovanje toga tijela i svih ostalih tijela.
Utemeljimo pojam gibanja nekog, proizvoljno odabranog, tijela. Tijelo se giba kad mijenja
svoj položaj u odnosu na neka okolna (referentna) tijela tijekom vremena. Na primjer, vrh
krede (tijelo) se giba u odnosu na ploču (referentno tijelo) kod pisanja kredom po ploči.
Položaj određujemo pomoću koordinatnog sustava kojeg možemo proizvoljno odabrati.

Npr. pri gibanju u ravnini rabimo dvodimenzionalni y

koordinatni sustav Oxy koji ima dvije koordinatne osi x 4
(apscisa) i y (ordinata) koje najčešće uzimamo 3 P(4, 3)

međusobno okomitima. 2
Položaj točke P u ravnini u odnosu na ishodište O(0, 0) 1
određen je uređenim parom (x, y) – njenim koordina- x
1 O 1 2 3 4 5
tama, npr. P(4, 3) (crtež). Točka P je od ishodišta 1
Ishodište O izaberemo proizvoljno
udaljena 5 jedinica (Pitagorin teorem).
O Q(3)
Slično, pri gibanju po pravcu rabimo jednodimenzionalni 0 1
x
1 2 3 4 5
koordinatni sustav npr. Ox. Na crtežu je prikazana točka
Q(3) koja je od ishodišta O(0) udaljena 3 jedinice.

Da bismo dobili jedinične duljine na koordinatnim osima moramo se dogovoriti za osnovnu

jedinicu za mjerenje duljine (a također i vremena odnosno intervala vremena).
DULJINA (L, l, d, ∆x ...) je odabrana za osnovnu fizikalnu veličinu u SI sustavu, pa se njena
jedinica mora definirati. 1 METAR (1 m) je duljina prametra (štapa) koji se čuva u Parizu
Godine 1983. usvojena je sljedeća definicija: Jedan metar jednak je duljini puta koji prevali val svjetlosti u
vakuumu tijekom vremenskog intrvala (1/299 792 458) sekundi.
Izvedene jedinice za metar (ili bilo koju drugu fizikalnu veličinu) su:

1 dm = 10 −1 m 1 dam = 101 m
1 cm = 10 −2 m 1 hm = 10 2 m
1 mm = 10 −3 m 1 km = 103 m
1 µm = 10 −6 m 1 Mm = 10 6 m

VREMENSKE TRENUTKE (i intervale) određujemo pomoću sata (tj. ure ili dobnjaka).
VRIJEME (t, T ...) je odabrano za osnovnu fizikalnu veličinu u SI sustavu, pa se jedinica
mora definirati.
Godine 1976. definiran je standard za vrijeme: Jedna sekunda je vremenski interval potreban za 9 192 631 770
vibracija atoma cezija.

1 Pripreme za razredbene ispite

U klasičnoj fizici je potreban samo jedan sat, jer se pretpostavlja da se informacija između
dviju točaka u prostoru može prenositi beskonačnom brzinom (pogledati komentar na stranici
26.).
Koordinatni sustav sa satom nazivamo sustavom referencije.

Bitno je uočiti da referentni sustav čine:

referentno tijelo smješteno u ishodištu,
sat i koordinatni sustav.

Dimenzije tijela su često nebitne za danu fizikalnu pojavu, pa se pri opisu pojave one mogu
zanemariti. Tada tijelo nadomještamo materijalnom točkom. Materijalna točka je matematički
objekt koji nema dimenzije i u njoj je smještena ukupna masa tijela. Zamjena realnog tijela s
materijalnom točkom je uvijek valjano kod translacijskog gibanja krutog tijela.
Npr. kod opisa gibanja automobila po autoputu automobil zamišljamo kao materijalnu točku.
Jednako tako postupamo kod gibanja automobila u zavoju zato jer za kratke intervale vremena
(odgovarajući) kružni luk možemo zamijeniti odsječkom tangente na kružni luk.

Putanja gibanja je stvarni ili zamišljeni trag kojeg tijelo ostavlja pri svom gibanju. Npr. vrh
krede po ploči.

Ako je putanja pravac onda je to pravocrtno gibanje. Ako je pak putanja zakrivljena krivulja,
onda govorimo o krivocrtnom gibanju.

(pravocrtno gibanje udesno ili ulijevo)

(krivocrtno gibanje)
Prevaljeni put je duljina putanje od početne točke (P) do krajnje točke (K). Prevaljeni put
najčešće označavamo sa s, ili x ili L …

Uočimo:
Tu veličinu mjerimo na brojčaniku automobila. Odrediti
K prevaljeni put u općem slučaju krivocrtnog gibanja tijela je
vrlo netrivijalno! Razmislite, kako odrediti duljinu puta od
P
točke P do točke K na crtežu!

Pomak, r , je usmjerena dužina (vektor) koja spaja početnu

(P) i krajnju točku (K).
K
Pomak je (kao i svaki vektor) određen duljinom (ili iznosom
r ili modulom), smjerom (pravac na kojem leži) i orjentacijom
P
JJJG
(početna i konačna točka). Oznaka za pomak je npr. PK , ili
G
r ...
a) pravocrtno gibanje
To je gibanje kod kojeg je putanja tijela pravac. Dakle, za opis pravocrtnog gibanja rabiti
ćemo jednodimenzionalni koordinatni sustav. Potanko ćemo o tom gibanju govoriti kasnije.
Primjeri:
Sprinteri u utrci na 100 m, vlak na ravnom dijelu pruge, muha pri letu u sobi (kraće
vrijeme), puž na listu kupusa (kraće vrijeme).

Sada ćemo uvesti pojam brzine i ubrzanja za translacijsko gibanje tijela.

2 Pripreme za razredbene ispite

Promotrimo gospođicu Micu pri subotnjoj šetnji Ilicom.

tp =10h 30min tk =10h 45min

x p =50m xk =200m
U trenutku tp počinje razgledati izlog “Benettona”, u t1 =10h 35min stiže pred izlog “Mladosti”
na položaju x1 =100m, baci pogled na nova izdanja, prisjeti se neke stvarčice iz izloga
“Benettona”, vrati se do “Benettona” da bi pomnije razgledala … te se u trenutku tk nađe na
uglu Ilice i Frankopanske (na položaju xk ).
→ u vremenskom intervalu
∆t = tk − t p =15min
gospođica Mica se pomakla za
∆t = xk − x p = 200m – 50m = 150m
pritom je prevalila put
∆ = ( x1 − x p ) + ( x1 − x p ) + ( xk − x p ) = 50 + 50 + 150 = 250m

Za opisivanje translacijskog gibanja valja nam definirati sljedeće veličine:

brzina

1˚ Srednja brzina tijela po pomaku kao omjer pomaka i pripadnog vremenskog intervala.
∆x xk − x p
v= = To je vektorska veličina.
∆t tk − t p
Razumno je zapitati se kako to da je srednja brzina tijela po pomaku vektor kad je nismo
zapisali kao vektor? Razlog leži u činjenici da napisani izraz vrijedi samo za gibanje po pravcu
na kojem svaki vektor (pa tako i uvedena veličina) može imati samo dva smjera! Znači, ∆x je
algebarska veličina koja može biti pozitivna, jednaka nuli ili negativna. U prvom slučaju se
tijelo giba stalno u istom smjeru, u drugom miruje i u trećem slučaju brzina tijela je mijenjala
smjer tijekom gibanja! Nazivnik je, dakako, uvijek pozitivan.

2˚ Srednju brzinu tijela po prevaljenom putu kao omjer ukupnog prevaljenog puta i
pripadnog vremenskog intervala.
s
v= To je skalarna veličina. Jedinica za mjerenje se izvodi iz definicije:
∆t
[ ∆x ] = 1m = 1 m
[v] =
[ ∆t ] 1s s
G G
∆x
Trenutnu brzinu v definiramo kao graničnu vrijednost omjera kada ∆t → 0 .
∆t
G
G ∆xG G ∆x
v= kada ∆t → 0 ili v = lim
∆t ∆t →0 ∆t

Veličina (modul) ovog vektora jednak je graničnoj vrijednosti srednje brzine po putu.
tk tk
s
v = lim
∆t →0 ∆t

3 Pripreme za razredbene ispite

Ubrzanje (akceleracija)
G
Ukoliko se trenutna brzina tijela v mijenja (po modulu i/ili po smjeru) tijekom vremena,
definiramo novu fizikalnu veličinu koja opisuje tu promjenu.

Za vremenski interval
∆t = tk − t p
brzina se promjeni za
G G G
∆v = v k − v p

→ Srednje ubrzanje
G
a - omjer promjene brzine i pripadnog vremenskog intervala
G
G ∆v
a= tj. to je brzina promjene brzine.
∆t
Ovako napisani izraz za srednje ubrzanje vrijedi za svako gibanje i to pri jednodimenzijskom
(pravocrtnom), dvodimenzijskom (ravninskom) ili trodimenzijskom (prostornom) gibanju
∆v
tijela. Inače, za pravocrtno gibanje dovoljno je napisati a = pri čemu se podrazumjeva da
∆t
je promjena brzine ∆v algebarska veličina koja može biti pozitivna, jednaka nuli ili negativna.

→ Trenutno ubrzanje
G G
G ∆v G ∆v
a - granična vrijednost omjera kada ∆t → 0 tj. a = lim
∆t ∆t →0 ∆t

Jedinicu za mjerenje ubrzanja dobivamo iz definicije:

m
[ ∆v ] = 1 s m
[ ]
a = =1
[ ∆t ] 1s s2

a1 Jednoliko gibanje po pravcu

G JJJJJG
Putanja je pravac, a brzina konstantna, tj. v = konst
∆x xk − x p
v= = ⋅ ( tk − t p ) → xk = x p + v ( tk − t p )
∆t tk − t p
Obično odaberemo
t p = t0 x p = xo
tk = t xk = x ( t )

→ Položaj tijela u ovisnosti o vremenu ima oblik

x ( t ) = x0 + v(t − t0 ) .
Ako uzmemo za početni trenutak t0 = 0 onda imamo
x ( t ) = x0 + vt .

→ Položaj točke kod jednolikog pravocrtnog gibanja je afina funkcija vremena.

4 Pripreme za razredbene ispite

Grafički prikaz ovisnosti položaja o vremenu:
x - t dijagram:
x,m
To je pravac koji siječe os položaja u točki x0 ! 20
17.5
Nagib pravca ovisi o brzini: tgα = v , α je kut 15

između grafa i osi t. 12.5

Navedimo dva primjera: 10

7.5 x1
m
1) x01 = 5m; v1 = 5 → x1 (t ) = 5 + 5t 5 x2
s 2.5

m t,s
2) x02 = 0m; v2 = 9 → x2 (t ) = 9t 0.5 1 1.5 2

s
Jedna od mogućih fizikalnih interpretacija grafova na crtežu: Biciklist Tonči prošao je kroz
ishodište konstantnom brzinom 9 m/s u smjeru osi x i nastavio tako voziti u istom smjeru. U
istom trenutku i u istom smjeru ali na 5 m od ishodišta prošla je biciklistica Ruža konstantnom
brzinom 5 m/s i nastavila tako voziti u istom smjeru.

→ Prevaljeni put s(t) u ovisnosti o vremenu je s ( t ) = ∆x = x ( t ) − x0 = vt . Dakle

s ( t ) = vt . Uočimo da je put linearna funkcija vremena.

Grafički prikaz ovisnosti puta o vremenu:

s - t dijagram:

Uzmimo dva prethodna primjera: s,m

20

1) s1 (t ) = 5 + 5t 17.5
15
2) s2 (t ) = 9t 12.5
10
Vidimo da nema razlike između s-t 7.5 s1
grafa i x-t grafa! To je zbog toga što 5 s2
brzina tijela nije mijenjala smjer
2.5
tijekom gibanja!
t,s
0.5 1 1.5 2

Grafički prikaz ovisnosti brzine o vremenu:

v - t dijagram

Uzimamo prethodna dva primjera: v,ms −1

12

m v2
1) v1 = 5 10
s 8
m
2) v2 = 9 6 v1
s
4

t,s
0.5 1 1.5 2

Oba pravca su paralelna s vremenskoj osi!

5 Pripreme za razredbene ispite

 Površina ispod tog dijagrama odgovara brojčano
prevaljenom putu u tom vremenskom intervalu.

∆v m
Kako je kod ovog gibanja v = konst. → a = =0 2
∆t s
a,ms −2
Grafički prikaz ovisnosti ubrzanja o vremenu: 1.5
a - t dijagram
1

2
a = 0 m/s 0.5

To je pravac koji se poklapa s vremenskom osi. t,s

0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4
-0.5

-1

-1.5

a 2 Jednoliko ubrzano gibanje po pravcu

Putanja je pravac a ubrzanje je konstantno (i po modulu i po smjeru), tj.
G JJJJJJG
a = konst.
Kako ovisi brzina o vremenu?
∆v vk − v p
a= = ⋅ ( tk − t p )
∆t tk − t p
→ vk = v p + a ( tk − t p )
obično odaberemo
t p = 0s v p = v0
tk = t vk = v ( t )

brzina tijela u ovisnosti o vremenu

v ( t ) = v0 + at
→ Linearna funkcija vremena
Grafički prikaz:
v - t dijagram
Pravac koji siječe os ordinata u točki v0 . v,ms −1

Nagib pravca ovisi o ubrzanju: tgα = a , 8 v2

α je kut između grafa i osi t.
6

Navedimo primjer: 4
m m v1
1) v01 = 2 ; a1 = 2 2 → v1 (t ) = 2 + 2t
s s 2

m m
2) v01 = 0 ; a2 = 6 2 → v2 (t ) = 6t 0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4
t,s
s s
Jedna od mogućih fizikalnih interpretacija grafova na crtežu: OpelVectra2.2 krenula je u
početnom trenutku t = 0 s iz ishodišta ubrzanjem a2 = 6 m/s2 i nastavila se gibati po pravcu tim
ubrzanjem. OpelCorsa1.4 gibala se u početnom trenutku brzinom v1 = 2 m/s i nalazila se ispred
OpelVectre2.2 na udaljenosti v01 = 2 m. OpelCorsa1.4 se nastavila gibati po istom pravcu
konstantnim ubrzanjem a1 = 2 m/s2. Automobili su se sudarili nakon 1s.

6 Pripreme za razredbene ispite

 Površina ispod dijagrama odgovara prevaljenom putu.
s = s1 + s2
s1 = ( v0 − 0 )( t − 0 ) = v0 t
1 1 1
s2 = ( v − v0 )( t − 0 ) = at ⋅ t = at 2
2 2 2
1
→ s ( t ) = v0 t + at 2
2

Izraz za prevaljeni put s(t) je kvadratna funkcija vremena.

Grafički prikaz:
s - t dijagram
Graf je parabola koja polazi iz ishodišta! Taj graf nikad
ne pada! Znači, kako vrijeme teče put se uvijek povećava!
s,m
Navedimo primjer:
m m 8
1) v01 = 2 ; a1 = 2 2 → s1 (t ) = 2 + t 2
s s 6
m m s2
2) v01 = 0 ; a2 = 6 2 → s2 (t ) = 3t 2
s s 4
s1
2

t,s
0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4

Kako je kod ovog gibanja s ( t ) = ∆x = x ( t ) − x0 slijedi x ( t ) = x0 + s ( t ) pa uvrštavanjem

1 2
izraza za s(t) dobivamo x ( t ) = x0 + v0 t + at . Polučeni izraz je ponovo kvadratna
2
funkcija vremena.

Grafički prikaz:
x-t dijagram
Graf je parabola koja siječe os ordinata u x0 !
x,m

8
Navedimo primjer:
m m 6 x2
1) x01 = −2 m; v01 = 2 ; a1 = 2 2 → x1 (t ) = −2 + 2t + t 2
s s 4 x1
m m
2) x02 = −2 m; v02 = 0 ; a2 = 6 2 → x2 (t ) = −2 + 3t 2 2
s s t,s
0.5 1 1.5 2
-2

Grafički prikaz ovisnosti ubrzanja o vremenu:

a-t dijagram
a = konst. Graf je pravac paralelan s vremenskom osi.
a,ms − 2
Navedimo primjer: 8

m 7
a2
1) a1 = 2 2 6
s 5

m 4
2) a2 = 6 3
s2 2
a1
1
t,s
0.5 1 1.5 2

7 Pripreme za razredbene ispite

 Površina ispod tog dijagrama odgovara brojčano promjeni
brzine u danom vremenskom intervalu.

Vrlo često odabiremo da je na početku tijelo mirovalo u ishodištu, tj. sljedeće početne uvjete:

t0 = 0 s; x0 = 0 m; v0 = 0 m → v ( t ) = at; s ( t ) = 1 at 2 ; x ( t ) = 1 at 2
2 2

a3 Jednoliko usporeno gibanje po pravcu

Putanja je pravac, a ubrzanje je konstantno ali negativno, tj. brzina se jednoliko smanjuje.
a<0
Uzmemo li u obzir da je ubrzanje negativno, možemo izraze za ovisnost brzine o vremenu,
prevaljenog puta o vremenu i koordinate (položaja) o vremenu prepisati u obliku:

1 1
v ( t ) = v0 − at s ( t ) = v0 t − at 2 x ( t ) = x0 + v0 t − at 2
2 2

Ubrzanje a uzimamo u ovim izrazima kao pozitivnu veličinu!

Navedimo primjer: v,ms −1

5
m m
x0 = 2 m; v0 = 4 ; a = 3 2 4

s s 3

1) v = 4 – 3 t, t ≥ 0 2 v
2) s = 4 t – 1.5 t , t ≥ 0
2 1
t,s
3) x = 2 + 4 t – 1.5 t2, t ≥ 0 -1
0.5 1 1.5 2

s,m x,m
3 5

2.5 4 x
2 3
s
1.5 2

1 1

0.5 t,s
0.5 1 1.5 2 2.5 3 3.5
t,s -1
0.5 1 1.5 2 2.5

Jedna od mogućih fizikalnih interpretacija grafova na crtežima (tj. podataka iz primjera):

Tijelo (Ana na dasci za jedrenje) se u početnom trenutku vremena t = 0 s nalazi na udaljenosti
2 m od referentnog tijela (bova), ima brzinu 4 m/s i giba se po pravcu (jedri po pravcu). Vjetar
puše u suprotnom smjeru od smjera gibanja tako da tijelu (Ani s daskom) daje deceleraciju
3m/s2. Iz v-t grafa vidimo da će se tijelo zaustaviti nakon (4/3) s te će nakon toga započeti
jednoliko ubrzano gibanje u suprotnom smjeru. Iz s-t grafa vidimo da je od početka gibanja do
trenutka zaustavljanja tijelo (Ana s daskom) prevalila put (8/3) m. Obzirom da se put ne može
smanjivati iz s-t vidimo da prikazani graf ima smisla (prikazuje put) od početka gibanja do
trenutka (4/3) s! Ostali dio grafa u s-t dijagramu nema smisao puta! Iz x-t grafa vidimo položaj
tijela u proizvoljnom trenutku od početka gibanja. Tako npr. Ana će biti kod bove nakon 3.1 s.

8 Pripreme za razredbene ispite

 Slobodan pad
U homogenom gravitacionom polju Zemlje (mala promjena visine i uz zanemarivanje
otpora zraka) sva tijela dobivaju jednako ubrzanje
m m
a ≡ g = 9.81 2
≈ 10 2
s s
Vrijednost ubrzanja ovisi o geografskoj širini.
→ Relacije koje opisuju to jednoliko ubrzano gibanje po pravcu, zapisuju se u obliku:
v(t) = gt
1 2 O(0)
s(t) = gt
2 x0
0
x(t) = x0 +
1
g t2 v =0
0

2
H
Vrijeme padanja dobijemo iz uvjeta
1 2 2H
s( t p ) = H = g tp → tp =
2 g

Brzina kojom tijelo udari o pod iznosi

x
2H
vk ≡ v( t p ) = g t p = g → vk = 2gH
g
O(0)
Vertikalni hitac prema dolje
G x0
Tijelo na nekoj visini bacimo početnom brzinom v 0 vertikalno
prema dolje.
v =00

→to je jednoliko ubrzano gibanje s početnom brzinom

v(t) = v0 + gt H
1
s(t) = v0 t + g t²
2
1
x(t) = x0 + v0 t + g t²
2
x

a6 Vertikalni hitac prema gore

G
Tijelo izbacimo početnom brzinom v 0 vertikalno uvis. x
G JG
Vektori brzine v (t) i ubrzanja g su suprotnog smjera.
→ to je jednoliko usporeno gibanje s početnom brzinom
v(t) = v0 – g t
H
1
s(t) = v0 t – g t²
2
1 v 0
x(t) = x0 + v0 t – g t²
2
→ vrijeme uspinjanja do najviše visine dobijemo iz uvjeta x0
v0 O(0)
vk = v( tusp ) = 0 → tusp =
g

9 Pripreme za razredbene ispite

 → visina do koje se tijelo popne dobije se iz
v0 1 v02 v02 v02
H = s( tusp ) = v0 ⋅ − g 2 = → H=
g 2 g 2g 2g

b Kružno gibanje
y
Gibanje kod kojeg je putanja – kružnica.
Položaj na kružnici možemo odrediti u yT T(xT, yT )
pravokutnom koordinatnom sustavu s
dvije coordinate: xT x
O
P( xT , yT ) R

→ xT2 + yT2 = R 2

y
T(R , φ )
Češće položaj određujemo radijusom R i R

kutom ϕ kojega taj radijus zatvara s odabranom φ

x
O
(najčešće horizontalnom) osi.

Kut ϕ najčešće mjerimo u radijanima. R R

1 rad = kut kojeg zatvaraju dva radijusa date φ =1rad

x
kružnice koji na pripadnoj kružnici odsjecaju O R

luk duljine radijusa.

Općenito je duljina luka l dana s R

l = R⋅ ϕ l
ϕ - iskazan u radijanima φ
R

Ukoliko tijelo napravi puni okret

→l=2Rπ
R
Radijus prebriše kut od 360°
→ R ⋅ ϕ = 2R π
ϕ = 2 π rad = 360°
π rad = 180°
π
rad = 90°
2
π
rad = 60°
3

10 Pripreme za razredbene ispite

 Pri gibanju tijela po kružnici, tijelo za
vremenski interval ∆t = tk – t p prevali
JJJG
put l odnosno pomakne se za PK .
Istovremeno radijus “privezan” za
tijelo “prebriše” kut ∆ϕ.

→ Srednja kutna brzina

∆ϕ ϕ k − ϕ p
ω≡ ω = = - omjer prebrisanog kuta i proteklog vremenskog
∆t tk − t p
intervala.
→ Trenutna kutna brzina
∆ϕ ∆ϕ
ω = lim - granična vrijednost omjera kad ∆t → 0
∆t →0 ∆t ∆t
jedinica za mjerenje
[ϕ ] = 1 rad
[ω ] =
[t ] s
Ukoliko se kutna brzina mijenja uvodimo
fizikalnu veličinu koja opisuje tu promjenu
∆t = tk − t p → ∆ω = ω k − ω p
→ Srednje kutno ubrzanje
∆ω ω k − ω p
α = = - omjer promjene kutne brzine i pripadnog vremenskog intervala
∆t tk − t p
→ Trenutno kutno ubrzanje
∆ω ∆ω
α = lim - granična vrijednost omjera kad ∆t → 0.
∆t → 0 ∆t ∆t
Jedinica za mjerenje kutnog ubrzanja se dobije iz definicije: [α ] =
[ ∆ω ] = 1 rad
[ ∆t ] s2

b1) jednoliko gibanje po kružnici

putanja kružnica, a kutna brzina konstantna, tj ω = konst.
→ prebrisani kut u ovisnosti o vremenu
ϕ (t ) − ϕ0
ω= → ϕ ( t ) = ϕ0 + ω t uz t0 = 0 s
t − t0

Period vrtnje T – vrijeme jednog ophoda

1
Frekvencija vrtnje f – broj okretaja u 1s → f =
T
1 1
Jedinica za mjerenje [ f ] = = = s −1 ≡ Hz herc
[T ] s
l 2 Rπ
Obodna brzina v tog tijela jednaka je v = =
∆t T
∆ϕ 2π 1
Kako je pritom kutna brzina ω = = = 2π = 2π f
∆t T T
→v=Rω
ili v = 2 π R f

11 Pripreme za razredbene ispite

 Kako je ω = konst. →

α=0→

b2) jednoliko ubrzano gibanje po kružnici

Putanja je kružnica, a kutno ubrzanje konstantno, tj α = konst.

→ Kutna brzina ovisi linearno o vremenu

ω ( t ) − ω0
α= → ω ( t ) = ω 0 + α t uz t0 = 0 s
t − t0

→ Kut ϕ ovisi kvadratično o vremenu (crtež, ϕ 0 = 0)

1
ϕ ( t ) = ω 0t + α t 2
2

Naputak: Postoji puna matematička analogija između jednolikog pravocrtnog gibanja (jedno-
like translacije) i jednolikog gibanja po kružnici. Doista, jednolika translacija je opisana izra-
zom x ( t ) = x0 + vt , v = konst, a = 0. U drugu ruku, jednolika rotacija je opisana izrazom

ϕ ( t ) = ϕ0 + ω t , ω = konst, α = konst. Dakle, u izrazima za translacijsko gibanje valja učiniti

zamjenu
x → ϕ, v → ω, a → α .

Navedena analogija vrijedi i za jednoliko ubrzano (usporeno) translacijsko gibanje i jednoliko

ubrzano (usporeno) rotacijsko gibanje. Dakle, možemo pisati:

Translacijsko gibanje, a = konst Rotacijsko gibanje, α = konst

1 2 1
x ( t ) = x0 + v0 t + at ϕ ( t ) = ϕ0 + ω0t + α t 2
2 2
v ( t ) = v0 + at ω (t ) = ω0 + α t

12 Pripreme za razredbene ispite

I. 2. DINAMIKA
a) vektori
pomak, brzina, ubrzanje … određeni su iznosom (modulom), smjerom i
orjentacijom. To su, dakle, vektorske veličine.

Vrijeme, prevaljeni put … određeni su samo iznosom → skalarne veličine

Vektore predočujemo usmjerenim dužinama - znamo početnu točku P, znamo

konačnu točku K. Na konačnoj točki stavljamo strelicu koja definira smjer vektora.
G G
Vektore ćemo označavati simbolima a, b …

Duljinu vektora (ili iznos ili modul ili veličinu vektora) ćemo označavati simbolima bez
strijelice a, b ...
G G
Jednakost vektora a = b je ispunjena ukoliko vektori imaju jednaku veličinu (iznos) i
gledaju u istom smjeru.

Jedinični vektor (ort)

G
G a G G G G
a 0 = → a = a a 0 Na crtežu je prikazan vektor a = 3 a 0
a

Zbrajanje vektora
- pravilo paralelograma
G G G
c = a+b
Početak prvog dovedemo na početak drugog.
Konstruiramo paralelogram
→ zajednička dijagonala je zbroj.

- pravilo trokuta
G G G
c = a+b
Početak jednog dovedemo na na kraj drugog.
Zbroj je vektor koji ide od početka prvog do kraja
drugog.

Množenje vektora skalarom

G
→ vektor a množimo skalarom λ ∈ R i dobivamo
novi vektor | λ | a čija je veličina (iznos): |λ |a,
G
a orijentacija: - ista kao i a za λ > 0
G
- suprotna od a za λ < 0
G
Za λ = 0 dobijemo nul-vektor 0 koji nema smjera.

Za λ = –1 dobijemo (suprotni) vektor koji ima jednaki

modul ali suprotnu orijentaciju.

13 Pripreme za razredbene ispite

Oduzimanje vektora
→ Zbrajanje sa suprotnim vektorom
G G G G G
c = a − b = a + ( −b )

Rastavljanje vektora na komponente

Rastavljanje vektora na komponente vršimo uvijek u zadanom koordinatnom sustavu
→ najčešće se odabire pravokutni koordinatni sustav

npr. dvodimenzionalni
JJG
ax je x - komponenta
JJG
a y je y - komponeneta
G JJG JJG
Tada je a = ax + a y .

→ definiramo jedinične vektore (ortove)

JJG JJG JJG
G ax G ay G az
u smjeru x - osi i = ; u smjeru y - osi j = ; u smjeru z - osi k =
ax ay az

→ Tada se svaki vektor u koordinatnom sustavu Oxy (tj. u ravnini) može zapisati u obliku
G G G
a = ax i + a y j
→ zbrajanje i oduzimanje vektora se lako obavlja:
G G G G G G
Neka su zadani vektori a = ax i + a y j i b = bx i + by j . Tada je
G G G G
a ± b = (ax ± bx )i + (a y ± by ) j
Množenje vektora
- skalarno množenje
G G
a ⋅ b = ab cos ϕ
Rezultat množenja je broj (skalar). On je jednak umnošku
iznosa vektora i kosinusa kuta kojeg zatvaraju.
G G G G G G
Budući da je i ⋅ i = j ⋅ j = 1 , i ⋅ j = 0 onda je skalarni
produkt
G G
a ⋅ b = ax bx + a y by
Vektorsko množenje
G G G G
a × b = c kod čega je modul vektora c jednak c = a b sin ϕ
G G G
b × a = −c
G G
Dobije se kao rezultat vektor okomit i na a i na b .
Duljina vektora jednaka je površini paralelograma
G G G
kojeg razapinju a i b , tj umnošku iznosa vektora a i
G
b i sinusa kuta između njih.
G
Orijentacija vektora c je određena pravilom desne ruke:
G G
prstima preklapamo prvi vektor a na drugi b , a onda
G
palac pokazuje orijentaciju vektora c .

14 Pripreme za razredbene ispite

 G G G G G G
Vrijede relacije (tablica množenja jediničnih vektora) i × i = j × j = k × k = 0 , a također i
G G G G G G G G G G G
i × j = k , j × k = i , k × i = j . Ako vektore a i b zapišemo u koordinatnom prikazu
G G G G G G G G G
a = ax i + a y j , b = bx i + by j tada je njihov vektorski produkt a × b = (axby − a y bx ) k .

b) Međudjelovanje tijela. Sila

Da neko tijelo međudjeluje s nekim drugim tijelom zapažamo po nekim učincima:
- povećanju ili smanjenju brzine
- deformaciji tijela
- promjeni oblika tijela
- promjeni obujma tijela
- promjeni stanja površine tijela
- promjeni agregatnog stanja tijela ...
Sila je fizikalna veličina kojom opisujemo koliko je međudjelovanje jednog tijela na
drugo.
Određena je iznosom, smjerom i orijentacijom → vektor!
Tijela mogu međudjelovati kad su u dodiru (npr. ruka i spužva)
→ Sile dodira - elastična sila pri deformaciji tijela
- sila trenja pri klizanju jedog tijela na površini drugog.
Tijela mogu međudjelovati kad su međusobno razmaknuta (npr. Zemlja i Sunce,
Zemlja i magnetska kazaljka, natrljani balon i ruka).
→ Sile na udaljenost (ili sile polja)
- gravitaciona sila
- magnetska sila
- električna sila
→ Sile dodira i sile na udaljenost potječu od djelovanja (najmanje) dvaju tijela. Kažemo
da su to sile u Newtonovom smislu ili da su to Newtonove sile. Međutim postoje
inercijalne sile (npr. centrifugalna inercijalna sila) koje se pojavljuju u
neinercijalnim referentnim sustavima koje ne potječu od međudjelovanja dvaju tijela.
Inercijalne sile nisu Newtonove sile!

b1) Masa. Gustoća

Lakše je pokrenuti “fićeka” nego kamion. Kažemo da je kamion tromiji ili inertniji od
“fićeka”.

Masa – fizikalana veličina kojom mjerimo inertnost tijela ili veličinu gravitacionog
međudjelovanja tijela sa Zemljom.
→ odabrana za osnovnu fizikalnu jedinicu → jedinica se definira
[m] ≡ 1 kilogram → 1kg
- masa prakilograma – utega koji se čuva u Parizu

m
Gustoću ρ homogenog tijela definiramo kao omjer mase i obujma tijela: ρ =
V

Jedinicu za gustoću dobivamo iz [ ρ ] =

[ m] = 1 kg
[V ] m3
b2) Newtonovi zakoni
Svakodnevno iskustvo nas upućuje na to da postoji određena veza između:
G
- ubrzanja a tijela
- mase m tijela
G
- sile F koja djeluje na tijelo
G JJJJJG
F = konst
Pretpostavimo da guramo (iz mirovanja) fićeka i kamion jednakom silom. Obzirom da je
mF  mK slijedi da ćemo fićeka lakše pokrenuti, a također da ćemo lakše povećavati
brzinu fićeku nego kamionu. Dakle je aF > aK .

15 Pripreme za razredbene ispite

 1
Eksperiment → a~
m
Ubrzanje tijela je, uz djelovanje iste sile obrnuto proporcionalno
s masom tijela na koje sila djeluje.
Ako je m = konst (npr. djelujemo različitim silama na fićeka) tada
F1 < F2 povlači a1 < a2 .

Eksperiment → a ~ F

Ubrzanje tijela je proporcionalno veličini (modulu) sile koja

djeluje na tijelo i ima smjer sile.

Ako na tijelo istovremeno djeluje veći broj sila

G G
F1 , F2 … tada prethodni zaključak vrijedi za njihovu
G G G G
rezultantnu FR . Dakle, FR = F1 + F2 + … pa je ubrzanje tijela
G
G FR G G
jednako a = . Izraz ma = FR predstavlja II Newtonov zakon ili
m
temeljnu jednadžbu gibanja. Jedinicu za mjerenje sile dobivamo iz
m
[ F ] = [ m][ a ] = 1kg ≡ 1N i zovemo je Newton.
s2
Umnožak mase tijela i njegove akceleracije jednak je rezultanti svih sila koje djeluju na tijelo.
Zakon smo formulirali u referentnom sustavu “Zemlja” (tj. Zemlja je referentno tijelo).
G G
Ukoliko je FR = 0 (ili sile ne djeluju) onda imamo
G
ma = 0 G
G ∆v = 0 G G
G ∆v ⇒ G G G ⇒ vK = vP
a= ∆v = vK − vP
∆t
a to znači brzina tijela se ne mijenja (niti po modulu niti po orijentaciji). Drugim riječima, ako
je zbroj sila koje djeluju na tijelo jednak nuli ili nikakve sile ne djeluju, tada se tijelo giba
jednoliko po pravcu ili miruje
G G G G
tj. FR = 0 ⇒ vK = vP . To je prvi Newtonov zakon (I N. Z.).
Promjenu brzine, (tj. ubrzanje) uzrokuje međudjelovanje tog tijela i drugih tijela (tj. sila).
I N. Z. se često naziva zakonom inercije.
Referentni sustavi u kojima vrijedi ovako formuliran zakon inercije nazivaju se inercijalnim
referentnim sustavima (IRS) (npr. “površina Zemlje” je približno IRS). Svi inercijalni
referentni sustavi se, jedan prema drugom, gibaju jednolikom brzinom po pravcu.
Djelovanje je uzajamno! Naziv sila i protusila se pridjeljuje postojećim silama proizvoljno!
G
F21 - sila s kojom na tijelo 2 djeluje tjelo 1 (npr. sila)
G F12 1
F21
F12 - sila s kojom na tijelo 1 djeluje tijelo 2 (protusila)
III Newtonov zakon glasi 2
G G
F12 = − F21
Protusila i sila su jednake po veličini ali su supotnog smjera.
G
One djeluju na dva različita tijela! (npr. sila F12 djeluje na tijelo 1 tj. hvatište tog vektora je u
tijelu 1 i ona opisuje međudjelovanje tijela 2 i tijela 1 (crtež)). III N. Z. vrijedi samo za dva
tijela koja međudjeluju ali ne za tri ili više tijela u (istodobnom) međudjelovanju!

b3) Neke vrste sila

JG
1° Sila teža F g - sila s kojom Zemlja djeluje na tijelo u svojoj blizini. Naime, Zemlja djeluje
na sva tijela gravitacijskom silom. Pritom je gravitacijska sila tim manja što je tijelo
udaljenije. Uobičajeno je gravitacijsku silu Zemlje blizu površine Zemlje zvati sila teža.

16 Pripreme za razredbene ispite

 Sila teža je jednaka umnošku mase m tijela i ubrzanja sile teže g.
Fg = mg
Sila teža je okomita na površinu Zemlje (u smjeru prema središtu Zemlje).
Ubrzanje sile teže (na Zemlji) jednako je g = 9.81 ms–2 . Dakako, i druge
planete imaju svoju silu težu kojoj je ubrzanje različito od navedenog na Zemlji.

2° sila pritiska, Fp - sila s kojom tijelo djeluje na podlogu

na kojoj se nalazi

3° sila reakcije podloge, Fr - sila kojom podloga djeluje na

tijelo koje se nalazi na podlozi.
III N. Z. ⇒ Fr = Fp

4° težina tijela, G - sila s kojom tijelo djeluje na podlogu na

kojoj se nalazi ili na ovjes ako je obješeno.

Valja se zapitati kolika je težina tijela? Ako tijelo miruje na

horizontalnoj podlozi ili se zajedno s podlogom giba jednoliko
po pravcu onda imamo
G = Fr iz III. N. Z. i
Fg = Fr iz I N. Z. otkuda slijedi da je težina u tom
slučaju jednaka G = Fg = mg .

5° sila trenja Ftr - sila koja se javlja kad su dva tijela u dodiru
- sila trenja mirovanja – djeluje horizontalna vučna sila Fv ,
a tijelo miruje.
Na njega u suprotnom smjeru djeluje sila trenja mirovanja
Ftrm (koju uzrokuje podloga)
- sila trenja klizanja – ukoliko vučna sila Fv dovoljno poraste,
i poprimi vrijednost Fvk tijelo će započeti kliziti po podlozi.
Ako se giba konstantnom brzinom tada iz I N. Z. ⇒ Ftr = Fvk .
pokus ⇒ sila trenja klizanja ovisi o:
- pritisnoj sili Fp , s kojom tijelo djeluje na podlogu
- kvaliteti dodirnih ploha
- vrsti dodirnih ploha
Ftr = µ ⋅ Fp
µ - faktor (koeficjent) trenja. Opisuje ovisnost sile trenja o kvaliteti podloga i o vrsti
podloga. Uočiti da sila pritiska Fp ne djeluje na tijelo nego na podlogu. Protusila te sile
djeluje na tijelo i jednaka je Fr.

17 Pripreme za razredbene ispite

 - sila trenja kotrljanja – javlja se pri kotrljanju tijela po podlozi.
Stotinjak puta je manja od sile trenja klizanja.

6° Elastična sila, Fe - sila koja se javlja u deformiranom tijelu

U slučaju elastične opruge ona je proporcionalna veličini
deformacije opruge x.
l0 - duljina nerastegnute opruge
l - duljina rastegnute opruge
x = l – l0 je produljenje (ili skraćenje) opruge

Fe
Fe ~ x ⇒ Fe = k ⋅ x gdje je k = koeficijent elastičnosti
x
opruge. On ovisi o materijalu od kojeg je opruga napravljena.
[ Fe ] = 1 N .
Jedinica za k je [k ] =
[ x] m
c) Primjena Newtonovih zakona

c1) horizontalni hitac

JG
U homogenom gravitacionom polju zemlje g na
JJG
visini H, tijelu damo početnu brzinu v0 u
horizontalnom smjeru i omogučimo mu da pada.
JJG
Na tijelo djeluje samo sila teža Fg (otpor zraka
zanemarujemo)
G JJG JG G JG
ma = Fg = mg → a = g
Uz koordinatni sustav kao na slici imamo:
ax = 0 , a y = g
Početni uvjeti:
t0 = 0 s
x(0) = 0 m vx (0) = v0
m
y(0) = 0 m v y (0) = 0
s
x – komponenta gibanja je jednoliko gibanje po pravcu
ax = 0 : vx ( t ) = v0 = konst., x ( t ) = v0t ,
y – komponenta gibanja je jednoliko ubrzano gibanje po pravcu
1 2
a y = g : v y ( t ) = gt , y (t ) = gt
2
Vrijeme padanja tijela odredimo iz uvjeta:
1 2 2H
H = y (t p ) = gt p ⇒ t p =
2 g
Domet D je pomak u x – smjeru
2H
D = x ( t p ) = v0t p = v0
g
G
Vektor brzine v(t ) je u svakom trenutku tangencijalan na putanju – parabolu.

18 Pripreme za razredbene ispite

 x(t ) 1 x 2 (t )
t= ⇒ y (t ) = g 2
v0 2 v0
g
y (t ) = 2 x 2 (t )
2v0
Iz Pitagorinog poučka slijedi da je veličina (modul) brzine u bilo kojem trenutku data izrazom
v(t ) = v02 + ( gt ) 2
Horizontalni hitac možemo gledati kao kombinaciju jednolikog gibanja po pravcu u
horizontalnom smjeru i jednoliko ubrzanog gibanja (slobodnog pada) u vertikalnom smjeru
prema dolje.

c2) kosi hitac

JJG
Gibanje tijela izbačenog početnom brzinom v0 , pod
kutem α, u odnosu na horizontalu u homogenom
gravitacionom polju Zemlje. Na tijelo tijekom gibanja
JJG
djeluje samo sila teža Fg (zanemarujemo otpor zraka)
G JJG JG G JG
pa slijedi ma = Fg = mg ⇒ a = g
U odabranom koordinatnom sustavu je
m
ax = 0 , ay = − g
s2
Početni uvjeti:
t0 = 0 s
x(0) = 0 m vx (0) = v0 cos α ≡ v0 x
y(0) = 0 m v y (0) = v0 sin α ≡ v0 y
U x – smjeru - jednoliko gibanje po pravcu
vx (t ) = v0 x = v0 cos α
x(t ) = v0 x ⋅ t = v0 cos α ⋅ t
U y – smjeru - jednoliko usporeno gibanje po pravcu s početnom brzinom
v y (t ) = v0 y − gt = v0 sin α − gt
1 2
y (t ) = (v0 sin α ) t − gt
2
Vrijeme uspinjanja t H do najviše visine H određujemo iz uvjeta da je u tom trenutku y-
v0 sin α
komponenta brzine jednaka nuli. Slijedi t H = . Dakle, najviša visina H koju dosegne
g
tijelo jednaka je
v02 sin 2 α 1 v02 sin 2 α v02 sin 2 α
H = y (t H ) = − g otkuda dobivamo H = .
g 2 g2 2g
Ukupno vrijeme trajanja hica:
2v0 sin α
t p = 2t H =
g
Domet kosog hica:
2v0 sin α v02 2sin α cos α
D = x(t p ) = v0 cos α ⋅ =
g g
v02 sin 2α
D=
g

19 Pripreme za razredbene ispite

Jednadžba putanje kosog hica:
x(t )
Iz izraza x(t) za jednoliko gibanje po osi x dobivamo t = . Uvrštavanjem u izraz za
v0 cos α
1 g
y(t) dobivamo y (t ) = x(t ) tgα − x 2 (t ) a to je jednadžba putanje (parabola).
2 v0 cos α
2 2

I. 3. Količina gibanja
Drugi Newtonov zakon
G JG
ma = F
JJG JJG JJG
G ∆v vk − v p
možemo zapisati i u malo drugačijem obliku. Rabeći a = = imamo
JJG JJG ∆ t ∆ t
G mvk − mv p JG
ma = =F
∆t
Veličina
G JG
mv = p
tj. umnožak mase tijela i njegove brzine ima važna svojstva. Naziva se količina gibanja (ili
katkada impuls) tijela. Jedinicu količine gibanja dobivamo iz definicije:
m
[ p ] = [ m][v ] = kg ≡ Ns
s
JJG JJG
pk − p p JG JG JG
II Newtonov zakon sada ima oblik = F ili F ⋅ ∆t = ∆ p .
∆t
G JG
Izraz I = F ⋅ ∆t se zove impuls sile i jednak je umnošku sile i vremena djelovanja sile.
[ I ] = [ F ] ⋅ [ ∆t ] = Ns
JG
Impuls sile jednak je promjeni količine gibanja ∆ p .

a) Zakon očuvanja količine gibanja

Neka imamo zatvoreni sistem tijela, vanjske sile neka ne djeluju, ili je njihov zbroj nula za
svako tijelo sustava.
Neka između tijela sustava djeluju sile međudjelovanja, koje zadovoljavaju treći Newtonov
JJJG JJG
zakon F21 = − F12 (radi jednostavnosti dvije biljarske kuglice):

JJG JG
p1 = m1 v1
JJG JJG
p2 = m2 v2 JJG JJG JJG
JJG JG → pu = p1 + p2
p1′ = m1 v1′
JJG JJG
p2′ = m2 v2′
JJG JJG JJG
pu′ = psu
→kuglica
Promjene količina gibanja ′ ′
1 + p2
JG JJG JG
∆ p1 = p1′ − p1
JG JJG JG
∆ p 2 = p2′ − p 2
Ako su čestice za vrijeme sudara međudjelovale vremenski interval ∆t, tada iz III N. Z. ⇒
JG JG JJG JJG JJG JG JJG JG
F 21 ⋅ ∆t = − F 12 ⋅ ∆t odnosno ∆ p2 = −∆ p1 . To znači da vrijedi p2′ − p 2 = −( p′1 − p1 )
JG JJG JG JJG
odnosno m1 v1 + m2 v2 = m1 v1' + m2 v2' . To je zakon očuvanja količine gibanja (ZOKG)

ZOKG: Ukupna količina gibanja zatvorenog sustava je konstanta u vremenu.

20 Pripreme za razredbene ispite

Ako se nakon sudara tijela gibaju zajedno → apsolutno neelastični sudar.
JG JJG JJG
ZOKG: m1 v1 + m2 v2 = ( m1 + m2 )v12
JG JJG
JJG m v + m v
v12 = 1 1 2 2
m1 + m2
Dio mehaničke energije (kinetičke) se pretvori u
unutrašnju energiju.

Ukoliko je mehanička energija očuvana

→ apsolutno elastični sudar
JG JJG JG JJG
m1 v1 + m2 v2 = m1 v1′ + m2 v2′
Nakon sudara tijela se ne gibaju zajedno.

I. 4. Rad. Snaga. Energija

a) rad sile
JG
Kažemo da sila F vrši rad ako se pod njenim djelovanjem tijelo
G
pomakne za s .
Izvršeni rad sile definiramo kao umnožak komponentne sile u
smjeru pomaka i veličine tog pomaka.
W = F& ⋅ s ili W = F ⋅ s ⋅ cos α
ili kao skalarni produkt
JG G
W = F ⋅s
Pretpostavljamo da je sila konstantna i po veličini i po smjeru na čitavom pomaku.
Jedinica za mjerenje
[W ] = [ F ] ⋅ [ s ] = Nm ≡ J džul
JJG G
Rad je pozitivan kad je F& istog smjera kao i s , tj.
W > 0 kad je α < 90°
JJG G
Rad je negativan kad je F& suprotnog smjera od s , tj
W < 0 kad je 90° < α < 270°
Rad je jednak nuli, W = 0 za
1° s = 0 – nema pomaka
2° F& = 0 – tj. sila okomita na pomak. Sila F⊥ nikada ne vrši rad.
Grafičko računanje rada:
Površina ispod F-s dijagrama brojčano odgovara izvršenom radu.
Ako je sila konstantna tijekom gibanja onda je situacija prikazana
na crtežu:

Za elastičnu silu Fe = k ⋅ x (uočiti da sila nije konstantna tijekom gibanja) rad je

brojčano jednak površini trokuta (crtež):

1 1
W= Fe ⋅ x = kx ⋅ x
2 2
1
W = k ⋅ x2
2

21 Pripreme za razredbene ispite

Općenito: Ako se sila mijenja (crtež) tada uzimamo male pomake ∆s1
na kojima možemo silu F∆s1 smatrati konstantom. Računamo mali
doprinos rada ∆W1 = F∆s1 ⋅ ∆s1 a ukupan rad dobijemo zbrajanjem
ovih malih doprinosa rada W = ∆W1 + ∆W2 + ...

Korisnost uređaja, η
WU - uloženi rad
WK - korisni (dobiveni) rad
W P
Tada je η = K = K . Uvijek je 0 ≤ < η < 1.
WU PU

b) snaga
Ako sila F djelujući na tijelo tijekom intervala vremena ∆t, izvrši nad njim rad ∆W, tada
definiramo srednju snagu te sile
∆W JG G
P= P = = F ⋅v
∆t
Snaga je omjer izvršenog rada ∆W i vremenskog intervala ∆t za koji je dani rad izvršen.
[ ∆W ] = 1 J
[ P] = ≡ 1W
[ ∆t ] s
∆W
Ako ∆t→0 tada dobivamo trenutnu snagu P tj. to je granična vrijednost omjera kada
∆t
JG G
∆t→0! Dobivamo P = F ⋅ v gdje je v trenutna brzina.

c) mehanički oblici energije

˝Zaliha˝ rada kojeg tijelo može izvršiti mijenjajući svoje stanje naziva se energijom.

c1) energija gibanja (kinetička energija)

Posjeduje ju tijelo koje se giba.
Ovisi o:
- masi Ek ~ m 1 2
⇒ Ek = mv
- brzini Ek ~ v 2 2
Pogledajmo tijelo mase m, koje leži na horizontalnoj podlozi i
miruje. Neka na njega počne djelovati konstantna sila F u
horizontalnom smjeru ( Ftr - zanemarujemo). Nakon što tijelo
prevali put s ono ima brzinu v (jednoliko ubr. gib.). Sila F je
v 1 2
izvršila rad W = F ⋅ s = ma ⋅ = mv
2a 2
Ako tijelo koje se giba brzinom v ima kinetičku energiju
1 2
Ek = W = mv
2
Naputak:

Kada se kaže “zaliha” rada onda se ne misli da je rad pohranjen u tijelu tj. ne misli se da tijelo
ima rad. Rad nije funkcija stanja tijela (vidjeti poglavlje o toplini). To znači da tijelo ne sadrži
rad u sebi. Također, količina topline i toplinski kapacitet tijela nisu funkcije stanja tijela. U
drugu ruku, obujam, broj čestica, unutarnja energija su funkcije stanja tijela (dakle, te veličine
tijelo sadrži u sebi). Rad se pojavljuje pri međudjelovanju dvaju ili više tijela. U tom procesu se
mijenjaju energije tih tijela. Analogna tvrdnja vrijedi za količinu topline i toplinski kapacitet
tijela.

22 Pripreme za razredbene ispite

c2) Energija položaja u homogenom gravitacionom polju

- Gravitaciona potencijalna energija, E pg

Posjeduje ju tijelo koje se nalazi u gravitacionom polju.
Ovisi o:
- masi E pg ~ m
- visini E pg ~ h
- jakosti gravitacionog polja E pg ~ g
E pg = mgh
Razina (referentno tijelo) od koje se mjeri visina može se proizvoljno odabrati, jer je u svim
fizikalnim pojavama važna ne sama potencijalna energija E pg , već njena promjena
∆E pg kojom se određuje izvršeni rad. Dakle, E pg ovisi otkuda
mjerimo visinu a ∆E pg ne ovisi o tome.
Neka tijelo mase m podižemo s površine Zemlje jednoliko malom
brzinom (pa Ek možemo zanemariti). Znači tijelo podižemo
silom F = Fg . Rad te sile na putu h jednak je W = F ⋅ h = m g h.
Ako tijelo ispustimo s te visine tako da ono padne na površinu Zemlje, ono može izvršiti
upravo toliki rad, tj. u stanju na visini h ima ˝zalihu˝ rada mgh tj.
E pg = mgh

c3) potencijalna elastična energija, E pe

To je energija pohranjena u deformiranom tijelu.
U slučaju elastične opruge ovisi o:
- deformaciji E pe ~ x 2
- konstanti elastičnosti E pe ~ k
1 2
Da bismo oprugu rastegli (ili stisnuli) za x, moramo izvršiti rad nad njom jednak W = kx
2
Kad se opruga vraća u nerastegnuto stanje, može upravo toliki rad izvršiti, tj u stanju
protegnuća x ima ˝zalihu˝ rada, tj. elastičnu potencijalnu energiju
1 2
E pe = kx
2

d) Zakon očuvanja mehaničke energije (Emeh = Ek + Epg + Epe)

Gledamo tijelo mase m koje slobodno pada s visine H (otpor zraka zanemarujemo). U stanju 1
tijelo ima ukupnu mehaničku energiju
Eu1 = Ek1 + E pg1 = 0 + mgH = mgH ;
u stanju 2
mv22 m
Eu 2 = + mgh = 2h1 g + mgh = mg (h1 + h) = mgH ;
2 2
u stanju 3
mv32 m
Eu 3 = + 0 = 2 gH = mgH .
2 2
Dakle, tijelo ima jednaku energiju u stanjima 1, 2 i 3 a također i u
svim ostalim međustanjima koja nismo naveli. Kažemo da je
mehanička energija očuvana
Eu1 = Eu 2 = Eu 3 = mgH = konst.

23 Pripreme za razredbene ispite

Općenito, u zatvorenom sustavu (u kojem nema sila trenja i sila otpora (disipativnih sila)) je
zbroj svih oblika mehaničke energije konstantan tijekom vremena, tj.
Ek 1 + E pg1 + E pe1 = Ek 2 + E pg 2 + E pe 2
ili
Ek + E pg + E pe = konst. ZOME!
Energija može mijenjati oblik, ali se ne može niti stvoriti, niti uništiti!
Ukoliko u sustavu postoje sile trenja tada mehanička energija nije
očuvana. Tada je Ek 2 < Ek 1 tj. sila trenja je potrošila dio mehaničke
energije Wtr = Ek 1 − Ek 2 = ∆Emeh .
Mehanička energija prelazi u unutrašnju energiju tijela.
Opći zakon očuvanja energije: ukupna količina energije svih oblika, uključujuči i mehaničku i
sve oblike unutarnje energije, ostaje čitavo vrijeme konstantnom. (E1 = E2 + W)

I. 5. Dinamika kružnog gibanja

v
Pri jednolikom gibanju po kružnici (konstantnom) kutnom brzinom ω = vektor obodne
G R JG JJG
brzine v mijenja smjer. Dakle, modul obodne brzine je konstantan v1 = v2 = v ali je v1 ≠ v2 .

G G G
Znači, zbog promjene smjera obodne brzine ∆ v = v 2 − v1 tijekom odgovarajućeg intervala
G
G ∆v G
vremena ∆t = t2 − t1 postoji akceleracija a = . Akceleracija a ima smjer jednak smjeru
G ∆t
promjene obodne brzine ∆ v .
G G G
Kad ∆t → 0, tada ϕ → 0, tj. ϕ1 →90° i ∆ v ⊥ v (crtež). Dakle, vektor ∆ v
G
je okomit na vektor v1 i u smjeru je prema središtu rotacije. Znači
G
ubrzanje a također je u smjeru prema središtu rotacije i zove se
centripetalno ubrzanje. Pitanje je koliki je modul centripetalnog
v2
ubrzanja. Može se pokazati da je acp = .
R
Izraz za centripetalno ubrzanje se može zapisati na više međusobno ekvivalentnih načina:
Rabeći izraz za obodnu brzinu v = ω R imamo
acp = ω 2 R .
2R π
Slično, rabeći izraz za obodnu brzinu v = gdje je T period rotacije imamo
T
4π 2
acp = R.
T2

Centripetalno ubrzanje se pojavljuje kod svih gibanja kojima putanja (trajektorija) nije pravac.
To je istina zato jer zakrivljene dijelove putanje možemo shvatiti kao kružne lukove na kojima
(kao i kod gibanja po kružnici) imamo centripetalno ubrzanje.
U vezi sa centripetalnim ubrzanjem uvodi se pojam centripetalne sile Fcp = m acp kojega valja
ispravno razumjeti. Centripetalna sila nije neka posebna sila nego je to način djelovanja jednog
ili više tijela na uočeno tijelo mase m pri čemu to međudjelovanje dovodi do gibanja uočenog
tijela po kružnom luku (ili kružnici). Znači, različite sile mogu igrati ulogu centripetalne sile
(gravitacijska sila, sila trenja klizanja, Coulombova sila, magnetski dio Lorentzove sile ...)

Navedimo sada različite međusobno ekvivalentne izraze za centripetalnu silu.

mv 2 mv 2 4π 2 m
Fcp = macp = tj. Fcp = ili Fcp = mω 2 R ili Fcp = R.
R R T2

24 Pripreme za razredbene ispite

Ulogu centripetalne sile može igrati npr. gravitaciona sila (gibanje
m v 2 γ mZ M S
Zemlje oko Sunca). Znači imamo Z = .
R R2
Slično, u Bohrovom modelu atoma vodika ulogu
m v 2 kq q
centripetalne sile igra Coulombova sila. Dakle, vrijedi e = e 2 p .
R R

mv 2
Sila trenja (automobil mase m u zavoju polumjera R). Vrijedi = µmg
R
ako je podloga horizontalna.

Ulogu centripetalne sile može igrati i rezultanta FR dvije ili više sila.

Npr. tijelo obješeno o nit koje se vrti u horizontalnoj ravnini.

FN - sila napetosti niti i Fg - sila teža na tijelo
Rezultanta tih sila je FR = Fg2 + FN2 + 2 Fg FN cos ε i vrijedi
FR = Fcp . Ali nema straha od zaguljenih formula! Neka je β
kut između sila FN i FR. Vrijedi Fg ctg β = Fcp.

G
Ako se tijelo giba ubrzano po kružnici tada vektor ubrzanja a ne gleda prema središtu.
Rastavljamo ga tada na:
v2
- radijalnu komponentu ar =
R
- tangencijalnu komponentu uzrokovanu promjenom iznosa
∆v ∆ω
obodne brzine at = =R = Rα tj.
∆t ∆t
at = Rα gdje je α kutno ubrzanje tijela.

I. 6. Inercijalni i neinercijalni sistemi referencije

a) inercijalni sustav referencije – sustav referencije u kojem vrijedi zakon inercije (I N. Z.)

Newtonovi zakoni vrijede samo u inercijalnim referentnim sustavima. Prvi Newtonov

zakon upravo postulira postojanje takavog sustava. Svi ostali referentni sustavi koji se
jednoliko gibaju po pravcu u odnosu na taj sustav su također inercijalni referentni
sustavi.
Npr. uzmemo da je površina Zemlje približno inercijalni sustav. Tada je tramvaj koji se
jednoliko giba na ravnoj pruzi također inercijalan sustav. Slično, avion pri pravocrtnom
jednolikom gibanju, automobil pri jednolikom pravoctnom gibanju po Klaićevoj ulici, muha
pri jednolikom pravocrtnom letu su inercijalni sustavi. Međutim, gumeni čep koji se jednoliko
giba po kružnici nije inercijalan sustav!
→ Istu fizikalnu pojavu mogu opisivati dva različita promatrača iz dvaju različitih
JG
inercijalnih sustava koji se međusobno gibaju relativnom brzinom V .
Npr. – promatrač u sistemu “zemlja” - miruje
JG
– promatrač u sistemu “tramvaj” - giba se u odnosu na “zemlju” po pravcu brzinom V
pojava - gibanje putnika u tramvaju iz položaja 1 u položaj 2.

25 Pripreme za razredbene ispite

JG
R - pomak sistema “tramvaj” u odnosu na sistem “zemlja” za ∆t
JG
rT - pomak putnika u sistemu “tramvaj” za ∆t
JJG
rZ - pomak putnika u sistemu “zemlja” za ∆t
JJG JG JG
Rabeći crtež nalazimo vezu između pomaka: rZ = R + rT - relativne veličine
Uzmimo radi jednostavnosti da je putnik materijalna točka te da se giba u smjeru relativne
JG JG
brzine V . Uzmimo također os x tako da se ona podudara sa smjerom vektora V . Slijedi
xZ = X + xT ; yZ = yT ; zZ = zT ; tZ = tT .
Obzirom da je X = VtT slijedi
xZ = xT + VtT
yZ = yT
Dobiveni izrazi zovu se Galilejeve transformacije.
zZ = zT
tZ = tT
Prema pretpostavci vrijeme je u klasičnoj fizici apsolutno tj. neovisno o promatraču. Znači,
vrijeme jednako teče za promatrača u inercijalnom sustavu «Zemlja» kao i u inercijalnom
referentnom sustavu «tramvaj». Ako vrijeme jednako teče u svim inercijalnim sustavima onda
su i vremenski intervali jedne te iste pojave međusobno jednaki u tim sustavima
∆tZ = ∆tT ≡ ∆t . U klasičnoj (Newtonovoj) fizici se uzima da je brzina prenošenja međudjelo-
vanja između dvaju tijela neizmjerno velika. Što to znači? Pogledajmo dva tijela koja miruju na
nekoj udaljenosti. Neka tijela međudjeluju gravitacijskom (ili električnom) silom.
Pretpostavimo da se jedno od tih tijela približi (ili udalji) od drugog tijela. Koliko treba
vremena da drugo tijelo «osjeti» pomicanje prvog tijela? Ako se gravitacijsko (ili električno)
međudjelovanje prenosi konačnom brzinom onda je za to potrebno neko konačno vrijeme. U
klasičnoj fizici uzimamo da drugo tijelo «osjeti» promjenu međudjelovanja istodobno s
pomicanjem prvog tijela! Dakle, brzina prenošenja međudjelovanja između tijela je neizmjerno
velika.

Kako su povezane brzine putnika izmjerene u različitim sistemima?

JG
JJG r
vT = T - brzina putnika izmjerena u sistemu “tramvaj”
∆tT
JJG
JJG r
vz = Z - brzina putnika izmjerena u sistemu “zemlja”
∆tZ
JG
JG R
V= - brzina “tramvaja” u sistemu “zemlja”
∆tZ
JJG JG JG
rZ R rT JJG JG JJG
→ = + tj. vz = V + vT - relativne veličine
∆tZ ∆tZ ∆tT
Ako se putnik giba jednoliko ubrzano
JJG
JJG ∆v
aZ = z - ubrzanje u sistemu zemlja
∆t z
JJG
JJG ∆v
aT = T - ubrzanje izmjereno u tramvaju
∆tT

26 Pripreme za razredbene ispite

 JJG G JJG JJG G JJG
iz vz = V + vT slijedi ∆ vz = ∆V + ∆ vT .
G
No, tramvaj se giba jednoliko po pravcu → ∆V = 0
JJG JJG
JJG JJG ∆ vZ ∆ vT JJG JJG
Rabeći ∆ vZ = ∆ vT dobivamo = a to povlači aZ = aT . - apsolutne veličine
∆tZ ∆tT
Valja uočiti da su relativne veličine one koje su međusobno povezane Galilejevim
transformacijama (vektori položaja, brzine). Apsolutne veličine ne ovise o izboru inercijalnog
sustava (ubrzanje, vrijeme).
Jednadžbe gibanja, tj. II N.Z. imat će isti oblik u svim inercijalnim sistemima referencije
JJG
mZ aZ = FZ
JJG
mT aT = FT
Sile međudjelovanja u oba inercijalna sustava su iste.

b) neinercijalni sistem referencije

- sistem referencije koji se giba ubrzano u odnosu na referentno tijelo.
Npr. “tramvaj” pri polasku sa stanice ili dolasku na stanicu, “automobil” u zavoju, “Zemlja” pri
gibanju oko Sunca.
Radi jednostavnosti promatrat ćemo pravocrtno gibanje sustava.
Sistem “tramvaj” i “sistem zemlja”. Promatramo uteg obješen o nit u “tramvaju”.

Inercijalni sustavi
PZ - uteg se za njega giba jednoliko po pravcu
JG
brzinom V . Kako to objašnjava? Djeluju sile
JJG JJG
Fg - sila teža i FN - napetost niti. Sile leže na
istoj vertikali i njihov zbroj jednak je nuli.
JJG JJG G JG
Fg + FN = 0 ⇒ V = konst.
JJG JJG
PT - uteg za njega miruje. Djeluju sile Fg i FN ,
njihov zbroj je jednak nuli – uteg miruje.

Inercijalni i neinercijalni sustavi

PZ - (inercijalni promatrač) - za njega se uteg giba
JJG JJG
jednoliko ubrzano po pravcu. Djeluju sile Fg i FN koje više ne leže na istom pravcu.
Rezultanta tih sila je različita od nule a to znači da se uteg giba jednoliko ubrzano:
JJG G JJG
FR ≠ 0 → ma = FR .
PT - (neinercijalni promatrač) – za njega uteg miruje.
JJG JJG JJG
On zapaža sile međudjelovanja Fg i FN čija je rezultanta FR ≠ 0 , tj. ne vrijedi I Newtonov
zakon. Dakle, uteg mase m miruje a ukupna sila na njega je različita od nule?! To se protivi II
N. Z. Da li odbaciti Newtonove zakone ili modificirati pojam sile?
Rješenje: promatrač u neinercijalnom sustavu uvodi novi tip sile – virtualnu silu tj.
JJG G
inercijalnu silu Fi = − ma . Inercijalna sila je po veličini (modulu) jednaka umnošku mase
tijela i ubrzanja sustava Fi = ma , a po smjeru suprotna od smjera ubrzanja sustava.
JJG JJG JJG JJG G
Zbroj inercijalne sile Fi i rezultante FR je jednak nuli Fi + FR = 0 . Sada smo ponovo
JJG
uspostavili valjanost I N. Z., a također i II N. Z. Valja uočiti da sila Fg opisuje međudje-
JJG
lovanje utega i Zemlje. Slično, sila FN opisuje međudjelovanje utega i niti. Koje tijelo djeluje
JJG
na uteg inercijalnom silom Fi ? Nema takvog tijela. To znači da inercijalna sila nema protusilu.
Time je narušen III N. Z. On ne vrijedi u neinercijalnom referentnom sustavu.

27 Pripreme za razredbene ispite

 Ako se promatrač nalazi u rotirajućem sustavu (jednoliko kruženje) tada će on osim sile
JJG
Fe (elastične sile rastegnute opruge) morati uvesti
JJG
inercijalnu silu Fi koju često nazivamo
JJJG
centrifugalnom silom Fcf , a trebalo bi preciznije
JJJG
centrifugalna inercijalna sila Fcfi . Vrijedi
mv 2
Fcfi = i usmjerena je od središta vrtnje.
R
Uvodi ju samo promatrač koji rotira zajedno s tijelom PR (neinercijalan sustav).
Za promatrača na Zemlji PZ (koji je u inercijalnom sustavu) centrifugalna inercijalna
JJJG
sila Fcfi ne postoji!

I. 7. Opći zakon gravitacije

a) Keplerovi zakoni

1° Planeti se oko Sunca gibaju po elipsama. U jednom od žarišta je

Sunce.

2° U jednakim vremenskim intervalima spojnica Sunca i planeta

prebriše jednake površine.

3° Za svaki planet je omjer kvadrata ophodnog vremena T i kuba

njegove srednje udaljenosti od Sunca R jednak konstanti:
T2 4π 2 −19 s
2
= konst . Vrijednost konstante se može izračunati: konst = = 2.97 ⋅ 10 .
R3 γ MS m3
Za sve planete je ovisnost njihova ubrzanja ap o udaljenosti od Sunca r sljedećeg oblika:
MS
ap = γ
r2
Na planet djeluje gravitaciona sila
mp M S
Fp = ma p = γ , γ - gravitacijska konstanta
r2
Newton uz pretpostavku postojanja sile ovakve vrste između Zemlje
i Mjeseca uspjeva objasniti gibanje Mjeseca oko Zemlje.
2222222
Newton generalizira:
Bilo koja dva tijela masa m1 , odnosno m2 na razmaku r
(dimenzije tjela su zanemarive u odnosu na taj razmak tj.
smatramo ih materijalnim točkama ili kuglama) se
međusobno privlače gravitacionom silom
m1m2
F =γ - opći zakon gravitacije
r2
γ je gravitacijska konstanta i dobivena je mjerenjem. Držimo da je svagdje u svemiru
vrijednost gravitacijske konstante jedna te ista:
Nm 2
γ = 6.67 ⋅10−11
kg 2
Gravitaciona sila je proporcionalna umnošku masa tijela i obrnuto proporcionalna kvadratu
udaljenosti između tih tijela.

28 Pripreme za razredbene ispite

b) gravitaciono polje
To je prostor oko masivnog tijela M, u kome se osjeća
gravitaciono djelovanje tog tijela.
Za opisivanje polja uvodimo nekoliko veličina:
JG
b1) jakost gravitacionog polja, g
m - probna masa
JG
F - sila s kojom u datoj točki na probnu masu m djeluje
tijelo mase M
JG
JG F
g= - jakost gravitacionog polja u datoj točki (u kojoj se
m
nalazi probna masa). Ovisi samo o položaju točke i o tijelu koje
stvara polje M.

Karakteristika točke polja

[F ] = N = m
[g] = - to je ubrzanje (dakle, jakost gravitacijskog polja u nekoj točki prostora
[ m] kg s 2
valja shvatiti kao ubrzanje koje će materijalna točka doživjeti u toj točki polja!)
mM
Ukoliko je tijelo M – sferno (dakle kugla) ili točkasto onda je grav. sila jednaka F = γ ,a
r2
M
jakost grav. polja jednaka je g = γ .
r2

b2) gravitacioni potencijal ϕ

Dovodimo iz ∞ probnu masu m u točku 1 u gravitacijskom
polju tijela M. Pritom gravitaciona sila izvrši rad W∞1 (naime
tijelo M privlači probnu masu m), tj. u točki 1 probna masa m raspolaže potencijalnom
gravitacionom energijom koja je tim veća što je veća masa m. Vrijedi E pg ~ m . Relacijom
E pg1
ϕ1 = se definira gravitacijski potencijal tijela M u točki u kojoj se nalazi probna masa m.
m
[E] = J .
točki potencijala jednaka je Jkg–1:
Jedinica gravitacijskog [ϕ ] = Potencijalna
[ m] kg
gravitacijska energija proizvoljnog tijela mase m u gravitacijskom potencijalu ϕ (koji potječe
od drugih tijela) jednaka je E pg = ϕ ⋅ m .
M
Gravitacijski potencijal sfernog (ili točkastog) tijela mase M jednak je ϕ (r ) = −γ .
r
mM
Potencijalna gravitacijska energija jednaka je E pg (r ) = −γ gdje smo uzeli da je
r
E pg (∞) = 0 (time smo odredili proizvoljnu konstantu u potencijalnoj energiji). Ovaj izraz
prelazi u poznati oblik E pg = mgh E pg = mgh koji vrijedi za proizvoljno tijelo mase m na
udaljenosti h od površine planete koja ima ubrzanje sile teže jednako g.

b3) kozmičke brzine

prva: vI
To je brzina s kojom treba izbaciti u horizontalnom smjeru tijelo da ono
postane satelit datog objekta:
mvI2
Fg = Fcp → mg = što povlači vI = gR
R

29 Pripreme za razredbene ispite

 druga: vII
To je brzina kojom treba vertikalno izbaciti neko tijelo (s površine planete) pa da ono ode u
∞ , tj. oslobodi se gravitacijskog polja. Izraz za drugu kozmičku brzinu dobijemo iz zakona
očuvanja energije (ZOE):

Ek 1 + E pg1 = Ek ∞ + E pg ∞ = 0
mvII2 mM
−γ =0
2 R
M
vII = 2γ = 2 gR = 2vI
R

I. 8. Hidrostatika i hidrodinamika
Fluidi: - tekućine i plinovi
Tekućine: - malo stlačive, mogu teći tj. lako mijenjaju oblik
Plinovi: - lako mijenjaju obujam i oblik. To su nakupine molekula (atoma) na
slučajan način raspoređenih koje se drže na okupu slabim silama.

a) pritisak i tlak
JG
Silu F koja djeluje na neku površinu veličine A nazivamo silom pritiska ili kratko pritiskom.
∆F⊥
Tlak definiramo kao skalarnu veličinu p = . Ako je okomita komponenta sile konstantna
∆A
na cijeloj površini onda možemo pisati
F⊥
p=
A
Tlak je omjer normalne komponente F⊥ sile koja djeluje na
površinu kojoj je ploština A. Jedinica za mjerenje jednaka je 1 Pa:
[F ] = 1 N
[ p] = ≡ 1Pa , Paskal
[ A] m 2
Atmosferski tlak
1 atm = 1.013 ⋅105 Pa

a1) Pascalov zakon

Vanjska sila djeluje na fluid (tekućinu) (površinska sila F)
ploština klipa A.
Tlak kojeg površinska sila F uzrokuje u točki 1 iznosi
F
p1 =
A
Mjerimo li tlakove u preostalim označenim točkama dobivamo
p1 = p2 = p3 = p4 = p5 = p6 - Pascalov zakon
Kad djeluju samo površinske sile tlak u svim točkama unutar
tekućine je jednak.
Drugim riječima, tlak kojeg stvaraju površinske sile prenosi se bez izmjena u svaku točku
tekućine.
primjena → hidraulični tijesak
Da bi sile bile u ravnoteži tlakovi u svim točkama
tekućine moraju biti jednaki tj. p1 = p2 što povlači
F1 F2
= .
A1 A2

30 Pripreme za razredbene ispite

a2) tekućina pod djelovanjem sile teže – hidrostatski tlak
U cilindričnoj posudi baze A imamo mirnu tekućinu gustoće ρ i visine h i konstantne
temperature. Tekućina se nalazi u gravitacionom polju jakosti g. Na dno posude će djelovati
sila – težina tekućine jednaka sili teži Fg .
Tlak na dno posude uzrokovan težinom tekućine iznosi
Fg mg ρ ⋅ A ⋅ h ⋅ g
ph = = = i zove se hidrostatski tlak.
A A A
hidrostatski tlak: ph = ρ gh
ovisi o:
- gustoći fluida
- jakosti gravitacijskog polja
- dubini ispod površine fluida
Uzme li se u obzir da na površinu fluida djeluje npr. atmosferski tlak pa , tada je na dubini h
ukupan tlak jednak
p = pa + ph = pa + ρ gh

b) Sila uzgona Fu . Arhimedov zakon

Kad se čvrsto tijelo uroni u tekućinu sa svih strana tekućina tlači njegovu
površinu. Kako je tlak na većoj dubini veći, pojavljuje se rezultantna sila
koja djeluje na tijelo suprotno od smjera sile teže tj. uvis. Tu silu nazivamo silom uzgona Fu .
JJG
Radi jednostavnosti pogledajmo silu na vertikalno uronjeni kvadar visine h i baze A. Sile F3 i
JJG JJG JJG JJG JJG
F4 jednake su po iznosu, ali su suprotne orijentacije tj. F3 + F4 = 0 . Isto tako F5 + F6 = 0 .
Rezultantna sila (sila uzgona) je
Fu = F2 − F1 = p2 A − p1 A =
= ρ gh2 A − ρ gh1 A =
= ρ gA(h2 − h1 ) = ρ gAh

Fu = ρ gV - sila uzgona
ρ - gustoća fluida
g - jakost gravitacionog polja
V - volumen istisnutog fluida (ili uronjenog dijela tijela V = A h)
Uočimo da je:
ρV = m – masa istisnutog fluida
Fu = mg - težina istisnutog fluida

Arhimedov zakon: Tijelo uronjeno u tekućinu prividno gubi na svojoj težini onoliko
koliko teži istisnuta tekućina.

plivanje tijela u fluidu:

Fu > Fg - tijelo ispliva na površinu
ρ f - gustoća fluida
ρt - gustoća tijela
ρ f gV > ρt gV
ρ f > ρt - uvjet plivanja

31 Pripreme za razredbene ispite

lebdjenje tijela u fluidu:
Fu = Fg - tijelo ostaje na datoj dubini
ρ f = ρt - uvjet lebdjenja

tonjenje tijela u fluidu:

Fu < Fg - tijelo tone
ρ f < ρt - uvjet tonjenja

c) dinamika fluida
Promatramo tok idealnog fluida:
- pretpostavljamo da nema viskoznosti (unutarnjeg trenja)
- tok je stacionaran (laminaran) tj. putanje djelića fluida se ne sijeku
- zamišljamo da je fluid konstantne gustoće, tj. ne može se stlačiti

c1) jednadžba kontinuiteta (neprekidnosti)

Tekućina prolazi laminarno kroz cijev promjenjivog presjeka.
Definiramo maseni protok kroz neki presjek kao masa tekućine ∆m koja za vrijeme ∆t prođe
kroz poprečni presjek A cijevi na crtežu:
∆m
qm =
∆t
kg
[ qm ] = 1
s
Slično, uvodi se volumni protok kao obujam fluida ∆V koji za vrijeme ∆t prođe kroz
poprečni presjek A cjevi na crtežu:
∆V
qV =
∆t
m3
[ qV ] = 1
s
Veza između tih veličina je oblika qm = ρ qV .
Izvod jednadžbe kontinuiteta:
Pri stacionarnom toku nestlačivog fluida, za vrijeme
∆t kroz presjek A1 proteče masa
∆m1 = ρ A1 ⋅ v1∆t
Ista takva masa mora proći i kroz presjek A2 zbog
nestlačivosti
∆m2 = ρ A2 ⋅ v2 ∆t
Mora biti ∆m1 = ∆m2 (tekućina ne istječe iz cijevi osim na početku i na kraju cijevi). Slijedi
ρ A1 ⋅ v1∆t = ρ A2 ⋅ v2 ∆t
Jednadžba kontinuiteta je oblika
A1v1 = A2 v2
ili općenito
A ⋅ v = konst.

32 Pripreme za razredbene ispite

To možemo iskazati i preko volumnog protoka
A ⋅ v∆t
qV = = A⋅v
∆t
tj.
qV = konst.
Jednadžba kontinuiteta nam kaže da je volumni protok duž cijevi konstantan.

c2) Bernoullijeva jednadžba

Povezuje tlak unutar fluida s njegovom brzinom i položajem u gravitacionom polju.

p1 - statički tlak s kojim fluid s lijeve strane djeluje na presjek A1

p2 - statički tlak s kojim fluid s desne strane djeluje na presjek A2
Za vrijeme ∆t volumen
∆V1 = A1 ⋅ v1∆t
se premjesti s položaja h1 i brzine v1 na mjesto volumena
∆V2 = A2 ⋅ v2 ∆t = ∆V1 ≡ ∆V
na položaju h2 i brzine v2 .
Taj premještaj su izvršile sile pritiska, koje su pritom izvršile rad
∆W = p1 A1 ⋅ v1∆t − p2 A2 ⋅ v2 ∆t =
= ( p1 − p2 ) ⋅ ∆V
Izvršeni rad je rezultirao promjenom kinetičke energije
1 2 1 2
∆Ek = mv2 − mv1
2 2
m = ρ ⋅∆V
i promjenom gravitacijske potencijalne energije
∆E pg = mgh2 − mgh1

33 Pripreme za razredbene ispite

Kako je rad sila pritiska jednak promjeni mehaničke energije
∆W = ∆Ek + ∆E pg
⎛1 1 ⎞
( p1 − p2 ) ⋅ ∆V = ⎜ ρ v22 − ρ v12 + ρ gh2 − ρ gh1 ⎟ ∆V
⎝2 2 ⎠
1 1 1 1
p1 + ρ v12 + ρ gh1 = p2 + ρ v22 + ρ gh2
2 2 2 2
ili
1 2
p+ ρ v + ρ gh = konst. - Bernoullijeva jednadžba
2

Dakle, Bernoullijva jednadžba opisuje činjenicu da je ukupni tlak unutar tekućine koja
se giba konstantan duž cijevi.

U tehničkoj hidrodinamici se često primjenjuju sljedeći termini:

- p – statički tlak
1 2
- pd = ρ v - dinamički tlak
2
- ph = ρ gh - hidrostatski tlak
1
- p + pd = p + ρ v 2 - hidrodinamički tlak
2
Ozbiljni fizičari se obično “mršte” na te termine!

Torricellijeva formula istjecanja tekućine

U posudi, poprečnog presjeka A1 , imamo idealnu tekućinu do visine h. Kojom brzinom će
tekućina istjecati kroz mali otvor A2 na dnu posude? Kako je
A2
1
A1
iz jednadžbe kontinuiteta slijedi
v1 A2
= ⇒ v1  v2 ≡ v
v2 A1
tj. uzimamo da je brzina spuštanja nivoa tekućine u
posudi zanemariva.
Bernoullijeva jednadžba ⇒
1 1
pa + ρ ⋅ 02 + ρ gh = pa + ρ v 2 + ρ g ⋅ 0
2 2
v = 2 gh - Torricellijeva formula istjecanja

9. Rotacija krutog tijela

a) rotacija krutog tijela oko fiksne osi

Kruto tijelo – ne može se deformirati.
Udaljenosti između bilo koje dvije čestice tog tijela se
ne mijenjaju tokom vremena.
Pri rotaciji oko fiksne osi 0 sve čestice imaju jednaku
kutnu brzinu ω.
i-ta čestica ima pritom kinetičku energiju
mi vi2
Eki =
2
vi = ω ri

34 Pripreme za razredbene ispite

 1
Eki = mi ri 2ω 2
2
Ukupna kinetička energija krutog tijela (energija rotacije):
1 1 1
Ekr = m1r12ω 2 + m2 r22ω 2 + ... + mi ri 2ω 2 + ...
2 2 2
1⎛ ⎞
= ⎜ ∑ mi ri 2 ⎟ ω 2
2⎝ i ⎠
Definiramo moment tromosti (inercije):
I = ∑ mi ri 2
i
To je mjera tromosti tijela u odnosu na rotaciju:
[ I ] = [ m] ⎡⎣v 2 ⎤⎦ = kgm2
Kinetička energija rotacije:
1 2
Ekr = Iω
2
Momenti tromosti za neka tijela:

prsten (cilindrična ljuska)

I CM = MR 2

valjak (cilindar) i disk

1
I CM = MR 2
2

štap (oko CM)

1
I CM = ML2
12

štap (oko jednog kraja)

1
I CM = ML2
3

kugla
2
I CM = MR 2
5

sfera
2
I CM = MR 2
3

35 Pripreme za razredbene ispite

a1) Steinerov poučak (teorem o paralelnim osima)
Usporedimo li momente tromosti tijela za dvije međusobno paralelne
osi vrtnje (neka jedna od njih prolazi kroz centar mase CM tijela)
koje su na razmaku d, tada vrijedi Steinerov poučak

I 0 = I CM + Md 2

JJG
a2) Moment sile, M
moment sile M definiramo kao
M=k⋅F
gdje je k krak sile (najkraća udaljenost od osi vrtnje do
pravca djelovanja sile)
F – veličina (modul) sile
[ M ] = [ k ][ F ] = m ⋅ N
Općenita definicija – preko vektorskog produkta
M =r × F
G
r - radijus vektor spaja os vrtnje s hvatištem sile
Modul tog vektora je
M = rF sin ϕ = površina paralelograma ⎫
⎪
k ⎬ ⇒ M = kF
sin ϕ = → r sin ϕ = k ⎪⎭
r
Smjer momenta se određuje pravilom desne ruke:
G JG
Prstima pokazujemo smjer preklapanja prvog faktora ( r ) na drugi ( F ). Tada palac pokazuje
JJG
smjer momenta sile M .

Uvjet ravnoteže obzirom na rotaciju (vrtnju) tijela:

JJG JJG JJG
M1 + M 2 + M3 = 0
tj.
M1 = M 2 + M 3

ili
k1 F1 = k2 F2 + k3 F3
Zbroj svih momenata sila u odnosu na datu os mora biti jednak nuli! Uočimo da je to
nužno ali ne i dovoljno da bi tijelo bilo u statičkoj ravnoteži. Tijelo je u statičkoj ravnoteži ako
je zasebno zbroj svih sila i zbroj svih momenata tih sila oko neke osi jednak nuli.

a3) veza između momenta sile i kutne akceleracije

JJG
mi - masa i-tog djelića
JJG
Fit - tangencijalna komponenta sile koja djeluje na i-ti
djelić tijela
Ta komponenta dovodi do tangencijalne akceleracije
JJG
Fit = mi ait
Moment te sile u odnosu na centar vrtnje 0 je
⎛ ⎞
M = ∑ M i = ⎜ ∑ mi ri 2 ⎟ ⋅ α
i ⎝ i ⎠
tj.
M=I α.

36 Pripreme za razredbene ispite

a4) Rad, snaga i energija rotacionog gibanja
JG G
∆W = F ⋅ ∆ s = ( F ⋅ sin ϕ ) ⋅ ∆s =
= ( F ⋅ sin ϕ ) ⋅ r ∆θ = M ∆θ
G
Rad pri malom pomaku ∆ s , tj. malom zakretu ∆θ jednak je
∆W = M ⋅ ∆θ
Trenutna snaga jednaka je
∆W ∆θ
P= =M otkuda slijedi P = M ω.
∆t ∆t
Ukupan rad vanjskih sila jednak je promjeni kinetičke rotacione energije:
1 2 1 2
Wtr = EKR1 − EKR 2 = Iω1 − Iω 2
2 2

b) kotrljanje i moment količine gibanja

Kod kotrljanja tijela, os rotacije više nije fiksirana u prostoru.
s R∆θ
vCM = = = Rω - uvjet čistog kotrljanja
∆t ∆t
Kotrljanje se može shvatiti kao kombinacija čiste translacije i
čiste rotacije. Pogledajmo:

Ukupna kinetička energija valjka, mase M i radijusa R, koji se kotrlja može se zapisati u obliku
1
EK = I Pω 2
2
I P - moment tromosti valjka s obzirom na trenutnu os vrtnje (oko točke P)
I P = I CM + MR 2
1 1
EK = I CM ω 2 + M ( Rω ) 2
2 2
1 1
EK = I CM ω 2 + MvCM2

2 2
To je zbroj rotacione kinetičke energije oko centra mase
1
I CM ω 2
2
i translacione kinetičke energije centra mase
1 2
MvCM
2

37 Pripreme za razredbene ispite