Professional Documents
Culture Documents
GRAĐEVINSKI MATERIJALI
SKRIPTA
2010/2011
STRUKTURA I VEZE TVARI
ATOM
ATOM je najmanja čestica tvari koji ima fizička i kemijska svojstva tvari.
Atom je promjera 10-10 m i ima svoju strukturu.
Masa atoma je skupljena u JEZGRI atoma.
Jezgra atoma je promjera 10-14 m, 10000 puta je manja od atoma.
Jezgra atoma se sastoji od:
– PROTONA - elektro pozitivno nabijenih čestica
– NEUTRONA - elektro neutralnih čestica.
Masa jezgre = masa protona + masa neutrona
Broj protona u jezgri = ATOMSKI BROJ ELEMENATA
Oko jezgre atoma kruže ELEKTRONI, nosioci elektro negativnog naboja, mase 1840x manje od mase
jednog protona.
U periodnom sustavu elementi su poredani prema redosljedu atomskih brojeva, koji se podudara s
redosljedom njihovih atomskih masa.
Elementi su svrstani u sedam horizontalnih redova tzv. PERIODA.
Broj periode odgovara broju ljuski u modelu atoma elementa.
Svaka perioda započinje alkalijskim elementom, a završava elementima plemenitog plina.
PERIODE su razdijeljene VERTIKALNIM STUPCIMA u OSAM GRUPA KEMIJSKIH ELEMENATA (I - VIII)
Elementi iste grupe grade čiste tvari sličnih kemijskih svojstava.
2
Grupe su podijeljene u A i B (srodni elementi) .
PERIODNI SUSTAV
VALENCIJA
Svojstvo atoma nekog elementa da se spaja s određenim brojem atoma nekog drugog elementa naziva
se njegovom VALENCIJOM.
Elementi čiji se atomi obično spajaju s jednim atomom drugog elementa jesu jednovalentni (vodik -
HCl).
Isti element može biti multivalentan, ovisi s kojim se elementom spaja.
Spajanje atoma zbiva se pomoću elektrona u vanjskim ljuskama.
Veze atoma
Atomi vezani u molekule - nastaju plinovi ili tekućine
3
Atomi vezani u duge lance - nastaju polimeri ili stakla
Atomi vezani pravilno, trodimenzionalno - nastaju kristalna čvrsta tijela:
– Metali
– Keramika
Različiti načini kojima atomi mogu biti vezani su:
– PRIMARNE VEZE – ionska, kovalentna i metalna (relativno jake veze)
– SEKUNDARNE VEZE – Van der Waalsove (relativno slabe veze)
Ionska veza - nastaje između različitih atoma privlačenjem iona elektrostatičkim silama.
Čvrstoća veze je to veća što je više elektrona predano.
Kovalentna veza nastaje vezanjem atoma istog elementa. Tako se spajaju uglavnom
metali i industrijski polimeri.
Metalna veza
Valentni elektroni u kristalu metala odvojeni su od svojih atoma i mogu se slobodno kretati između
pozitivnih metalnih iona.
Pozitivni elektroni složeni su u kristalnoj rešetki, a elektrostatičko privlačenje između POZITIVNIH
IONA I NEGATIVNIH SLOBODNIH ELEKTRONA rezultira KOHEZIVNOM ČVRSTOĆOM METALA.
Agregatna stanja
Podjelu na agregatna stanja treba povezivati sa strukturom materijala i vezama među česticama.
Podjela se zasniva na odgovoru materijala na djelovanje sila.
Plinovi
Atomi i molekule u stalnom su slučajnom i neovisnom brzom gibanju. Volumen prostora mnogo je veći
od volumena svih molekula plina.
Tekućine
Postoje dvije vrste struktura tekućina:
a) nastale od kristalnog čvrstog tijela - male nakupine atoma - slabe veze, stalno gibanje, tope se pri
određenoj temperaturi
b) nastale od amorfnog čvrstog tijela - velike molekule - dugi lanci (kao špagete se izmiču) -
polimeri, staklo.
Čvrste tvari
Kristalne - prostorne veze
Amorfne - molekulske tvari - mekane i žilave
- staklaste tvari - tvrde, krute.
4
Složene strukture sadrže: tekuću i čvrstu fazu, npr. GEL - velika specif. površina.
VAZNIJI ELEMENTI:
Metali:
Na I Pb II
K I Cu II
Ag I Zn II
Ca II Fe II (III)
Mg II Ni II
Mn II Al III
Nemetali:
H I N III, IV V
Cl I B III
Br I P III
J I C IV
F I Si IV
S II (IV, VI)
O II
OKSIDI
5
Spojevi nekog elementa s kisikom. Dijele se na:
- metalne (ZnO,MgO, Al2O3, Fe2O3)
- nemetalne (CO2, SO2, SO3)
Oksidacija - polagano vezivanje s kisikom bez plamena
Gorenje - brzo vezivanje s kisikom uz plamen
Eksplozija - trenutno vezivanje s kisikom
Redukcija - oduzimanje kisika iz kemijskog spoja.
KISELINE
Nastaju spajanjem vode s oksidom nemetala. Svaka formula kiseline:
- počinje sa H
- zatim oznaka elementa po kojem kiselina nosi naziv
- na kraju je kisik O (kod većine ), H2SO4, HNO3
Lužine - nastaju spajanjem vode i metalnih oksida. Spojevi sadrže OH grupu (Ca(OH) 2, NaOH
Soli - nastaju spajanjem kiselina i lužina ili zamjenom vodika u kiselinama metalom.
SOLI
KARBONATNE: soli su soli ugljicne kiseline:
• Na2CO3
• K2CO3
• CaCO3
• MgCO3
SULFATI: soli sumporne kiseline
• CaSO4
• MgSo4,
• CuSO4, FeSO4, ZnSO4 za impregnaciju drveta
SILIKATI:soli silicijske kiseline
• Na2SiO3, K2SiO3, CaSiO3
KLORIDI- soli solne kiseline HCL (NaCl, CaCl)
Difuzija
Difuzija je proces kojim tvar prelazi iz jednog dijela sustava u drugi kao posljedica slučajnoga gibanja
molekula.
Difuzija nastaje:
– ako su dvije otopine u kontaktu, a različitih su koncentracija (nastoje se izjednačiti)
– ista otopina ako je razlika u temperaturi.
Brzina difuzije raste s:
– porastom temperature
– s većom koncentracijom u sustavu.
Matematički izrazi za difuziju:
Fickov I zakon 1855. godine - difuzija uz konstantnu razliku koncentracija dvaju medija koji su u
kontaktu.
Brzina difuzije proporcionalna je gradijentu koncentracije
F D Cx
F = tok, brzina prijelaza po jedinici presjeka
C = koncentracija tvari koja difundira
x = prostorna koordinata
D = koeficijent difuzije
Fickov II. zakon - difuzija uz vremenski promjenjivu koncentraciju tvari koja difundira.
Za slučaj jednodimenzionalne difuzije
C 2C
D
t x 2
ORGANSKI SPOJEVI - SPOJEVI UGLJIKA
Ugljik ima sposobnost da različito veže svoje atome jednoga na drugi i tako može graditi složene
spojeve. Međusobno vezivanje može biti:
– u lance
– u prstenove
– kombinirano.
7
– etilenov red
– acetilenov red.
Oksidacijom metanova reda nastaju:
– I korak - alkoholi
– II korak - aldehidi
– III korak - organske kiseline
ISPITIVANJE MATERIJALA
Izbor materijala za građenje jedan je od najvažnijih zadataka, pa inženjer mora poznavati podobnosti
nekog materijala za predviđenu namjenu.
Izbor će se načiniti djelomično na osnovu:
– iskustva,
– raspoloživih znanstvenih saznanja.
Ponašanje materijala znanstveno se istražuje više stoljeća i mnogi podaci danas stoje svakome na
raspolaganju.
S novim zahtjevima na materijale i novim vidovima primjene javljaju se novi, još nerješavani problemi,
pa je istraživanje materijala stalan zadatak i za budućnost.
Pojavljuju se i novi prirodni i umjetni materijali čije se osobine – prije njihove masovne primjene –
moraju utvrditi s pouzdanošću.
Inženjer nastoji da teoretske postavke i eksperimentalna saznanja uobliči u opće zakonitosti koje se
mogu uvijek primijeniti
Niz osobina materijala može se tvrditi jedino eksperimentalno.
Ponekad utvrđena osobina materijala može se utvrditi jedino eksperimentalno.
Ponekad utvrđena osobina ovisi o:
– metodi ispitivanja,
– upotrebljivim instrumentima,
– opremi za ispitivanje i
8
– interpretaciji dobivenih rezultata.
Zbog toga u okvir predmeta Ispitivanje materijala spada i poznavanje:
– metode ispitivanja,
– poznavanje strojeva za ispitivanje,
– instrumenata za mjerenje
– poznavanje mogućnosti interpretacije rezultata
Podaci o materijalima koje će inženjer upotrijebiti u svom radu dolaze iz raznih izvora.
Inženjer ih mora objediniti i donijeti odluku da li je materijal takvih karakteristika podoban ili ne.
Podaci se mogu ovako klasificirati:
9
U principu obrada podataka dobivenih ispitivanjem sastoji se iz dva koraka:
1. U prvom se analizira točnost podataka sa svrhom da ispitivač ocijeni koja je pouzdanost
zabilježenih podataka i da se korigiraju pogreške do kojih je došlo u toku ispitivanja
– pogreške instrumenata za registraciju,
– pogreške opažača,
– pogreške zbog utjecaja okoline,
– sistematske,
– slučajne i
– grube greške
2. U drugom se korigirani podaci transformiraju u karakteristične veličine iz kojih se zaključuje
kako se ispitani materijal ili konstrukcija ponašaju pod djelovanjima kojima su bili izvrgnuti.
Metode matematičke statistike mogu se primijeniti već kod prvog koraka, kako bi se dobile
srednje vrijednosti podataka mjerenja.
Eksperimentalni podaci su slučajne veličine čije vrijednosti karakteriziraju neku fizikalnu pojavu:
- čvrstoću,
- deformaciju,
- pomak
Dva uzorka izrađena u identičnim uvjetima imat će uvijek različite karakteristične veličine.
Statističkom obradom mogu se uočiti neke sistemske pogreške i dobiti dobar uvid u veličinu slučajnih
pogrešaka.
Ispitivač obično sakupi veći broj podataka koje želi reducirati kako bi došao do nekoliko karakterističnih
veličina koje će prikazati pojavu koju je ispitivao. Najjednostavnije je podatke grupirati u grupe i
konstruirati histogram.
MATERIJALI U GRAĐEVINARSTVU
10
2.ISO 9001 – Sustavi kvalitete- Model za osiguranje kvalitete u projektiranju, razvoju proizvodnji i
montaži i korištenju
3. ISO 9002 Sustavi kvalitete- Model za osiguranje kvalitete u proizvodnji i na montaži
4.ISO 9003Sustav kvalitete – Model za osiguranje kvalitete kod završnih ispitivanja i preuzimanja
5.ISO 9004 Upravljanje kvalitetom i elementi Sustava kvalitete
Norme ISO su općeg tipa za široku primjenu ne samo za građevinarstvo
11
Potvrde o kvaliteti – CERTIFIKATI – provode se za materijale od posebnog značenja za sigurnost
građevine (cement, čelik, opeka mort itd)
QC- Quality Control
PRAVILNICI, PROPISI
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA
Na temelju članka 16. Zakona o gradnji (»Narodne novine« br. 175/03. i 100/04.) ministrica zaštite
okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donosi
TEHNIČKI PROPIS ZA BETONSKE KONSTRUKCIJE
TEHNIČKI PROPISI ZA DRVENE KONSTRUKCIJE ( NN76/07)
TEHNIČKI PROPISI ZA ZIDANE KONSTRUKCIJE (NN 01/07)
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA
Na temelju članaka 32., 39. i 46. Zakona o građevnim proizvodima (»Narodne novine«, br. 86/08.)
ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, donosi
PRAVILNIK O OCJENJIVANJU SUKLADNOSTI, ISPRAVAMA O SUKLADNOSTI I OZNAČAVANJU
GRAĐEVNIH PROIZVODA
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA
Na temelju članka 15. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (»Narodne novine« 76/07 i 38/09),
ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donosi
PRAVILNIK O ENERGETSKOM CERTIFICIRANJU ZGRADA
PRAVILNIK O UVJETIMA I NAČINU VOĐENJA GRAĐEVINSKOG DNEVNIKA ( NN 52/99 i 75/99)
PRAVILNIK O TEHNIČKOM PREGLEDU GRAĐEVINE (NN 175/03 i 100/04)
Histogram
13
Rezultati ispitivanja svojstava većine građevinskih
materijala imaju Gausovu normalnu raspodjelu, u
kojoj se rezultati ispitivanja grupiraju oko
aritmetičke sredine.
(x xi ) 2
s 2
i 1
n
Kao mjera veličine rasipanja rezultata rabi se standardno kvadratno odstupanje:
n
s
( x x ) i
2
V
s i 1
n x
Fraktil
Integralna krivulja normalne raspodjele daje UKUPNU VJEROJATNOST(ili FRAKTIL) da jedna veličina bude manja
ili veća od unaprijed zadane veličine:
14
x0
P( x0 ) f ( x)dx Q( x0 ) f ( x)dx
x0
x 1,645s
Fraktilima određene vrijednosti se u propisima uvjetuju svojstva pojedinih materijala, npr. čvrstoća
čelika i čvrstoća cementa s 5%-tnim fraktilom, čvrstoća betona s 10 %-tnim fraktilom.
Za manje homogen materijal dozvoljava se veća vrijednost fraktila.
FIZIKALNI PARAMETRI
7.EKONOMICNA
– Cijena (nabavna, prijevoz)
– raspolozivost
GRUPE GRADIVA
1.METALI I LEGURE
– zeljezo i celik
– aluminij i njegove legure
– bakar i njegove legure
2.POLIMERNI MATERIJALI
– TERMOPLASTI-PVC PS
– ELASTOMERI –guma
16
– DUROMERI –PU
3.KERAMIKA I STAKLO
– CEMENT i BETON
– GRADJEVINSKA KERAMIKA
– SILIKONI
– GRADEVINSKO STAKLO
4.KOMPOZITI
– DRVO
KAMEN
BETON I ARMIRANI BETON
SPECIJALNI BETON
STAKLOARMIRANI POLIMERI
– POLIMERNI MATERIJALI
METALI
Prednosti Mane
– Krutost – korozija
– Zilavost – tvrdoca
– Visoko taliste
– Otpornost na temperature
POLIMERI
Prednosti Mane
– Mala volumna masa – puzanje
– Lagano oblikovanje – krutost
– Mala korozivnost
17
KERAMIKA
Prednosti Mane
– Visoko taliste – otpornost na temp.sokove
– Mala korozivnost – zilavost
– Tvrdoca
– Krutost
KOMPOZITI
Prednosti Mane
– Mogucnost dizajniranja – puzanje
– Krutost – cijena
– Cvrstoca – oblikovanje
– Zilavost
– Otpornost na umor
– Mala korozivnost
–
FIZIKALNI PARAMETRI
– Masa
– Sila
– Tezina
– Volumen
– Gustoca
MASA
Ovisi od vrste materijala i volumena tog tijela.
Masa koja se nalazi u polju s ubrzanjem a, djeluje na podlogu ili na nekoga tko ju zeli pokrenuti silom F
(radi se zapravo o vektorima
F = m x a a = g=9,81 m/s2 tako da govorimo o posebnoj sili odnosno tezini definiranoj kao
G=mxg
GUSTOCA MATERIJALA
Je masa m materijala u odnosu na volumen v bez supljina i pora
ρ = m / v kg /m= m/vg-vp-vs
volumna gustoca je odnos mase materijala na volumen materijala ukljucivo pore
ρ = m / vg-vs = m/v plus vp
Nasipna gustoca je omjer mase materijala i ukupnog volumena ukljucivo pore i supljine
18
ρ = m/ vg = m/ v plus vp plus vs
POROZNOST GRADIVA
Fizikalna gradja nekog materijala odredjena je njegovom strukturom koja moze biti kristalna, slojevita,
gusta i porozna
PORE:
– Zatvorene pore
– Otvorene-povezane pore
– Otvorene nepropusne pore
VEZIVA
Veziva su materijali koji čvrsto jedno s drugim sljepljuju krupnija i sitnija zrna granulata.
Osnovna podjela:
– Anorganska ili mineralna
– Organska – polimeri
VAPNO
Odvajanje jalovine
KAMENOLOM
Lomljenje vapnenca Usitnjavanje
Prosijavanje
vapnenac PEČENO
ili
ŽIVO VAPNO
Ostatak na situ
Dobiva se tako da se uzorak od 50 grama vapna se suši na temp. 105-110 C
Brzina sijanja je 120 potresanja u minuti a zatim se važu ostaci na situ
Vodovapneni faktor
Određuje se na standardnoj vapnenoj pasti koja se priprema od 600 grama hidratiziranog vapna i
toliko vode a rasprostiranje se vrši na potresnom stolu 180+- 2mm
Okretanjem ručke potresnog stola podiže se ploča za 10 mm i zatim slobodno pada
Postupak je slijedeći:
Napuni se stožac sa vapnenom pastom a zatim se stožac skine a okretanjem ručke ploča stola se
podiže i pada 15 puta. Nakon toga se mjeri promjer rasprostiranja ako se promjer razlikuje od 180+-
2mm onda treba vapnenu pastu zamjesiti s promjenjenom količinom vode.
Postojanost volumena vapna
Pomješa se 33 g vapna i 66 g kvarcnog pijeska i dio vode potreban za standardnu konzistenciju vapna.
Od tajve snjese formiraju se kolačići koji se čuvaju 28 dana pri tem 20+- 2 C i kod vlažnosti od 65 %.
Vapno je postojanog volumena ako se nakon 28 dana ne pojave pukotine, ili ne dođe do mrvljenja.
21
Mort se pripremi od vapna i standardnog kvarcnog pijeska omjera1:3 uz dodatak 15 % vode na
ukupnu masu.
Nakon 24 sata kalup se otvori i prizme se polaže na drvene letve (sobna temperatura 20 +-2C, nakon
28 dana ispituje čvrstoća na savijanje a na nastalim polovicama ispituje se čvrstoća na pritisak.
F= M/W M=P/2*L/2 W=b*h2/6
Građevinski gips
Dobiva se pečenjem sadrovca.
Pečenjem se djelomično ili potpuno izdvaja kristalna voda, zavisno od temp. pečenja.
Štuko gips – dobiva se pečenjem na temperaturi 120 - 190°C, pri čemu se izdvaja približno ¾ kristalne
vode i nastaje CaSO4 · ½ H20.
Estrih gips – dobiva se pečenjem na temp. do cca 1000 °C, pri čemu se potpuno izdvoji voda i nastaje
čisti CaSO4.
Pri pečenju gipsa ne mijenja se kemijski sastav, uvijek ostaje kalcijev sulfat (CaSO 4).
Gipsane žbuke su odlična zaštita od požara.
Prilikom vezanja kristalne vode volumen se povećava za cca 1%, te je pogodna ugradnja “tipli” gipsom.
Zbog topivosti gipsa u vodi smije ga se upotrebljavati samo u suhom prostoru.
Od djelovanja vode može ga se štititi lanenim uljem, lakovima, parafinom.
Anhidritno vezivo
Anhidrit je prirodni gips bez kristalne vode, (CaSO4).
Primjena:
– za izradu mortova
– za izradu prefabrikata
– za podove.
Sorel cement
Sorel cement se još naziva magnezijoksikloridno vezivo.
Osnovna sirovina je magnezijev oksid (MgO) dobiven pečenjem magnezita.
Magnezijev oksid se miješa s magnezijevim kloridom i punilima (piljevina, drvena vuna, otpadno pluto i
dr.):
– 3MgO ·MgCl2 ·11H2O
Hidraulična vapna
Hidraulična vapna su veziva koja nakon nekog određenog vremena njegovanja na zraku mogu nastaviti
proces očvršćavanja pod vodom, pri čemu:
– dio kalcijeva hidroksida regira s ugljičnim dioksidom iz zraka i nastaje CaCO 3
– kalcij silikati, aluminati i feriti s dodanom vodom tvore hidrate
Hidraulične komponente SiO2, Al2O3, Fe2O3 postoje u glinama, laporu i pucolanima.
Glavni nosioci očvršćavanja su kalcijevi silikat hidrati, koji se mogu formirati:
22
– hladnim postupkom - vapneni hidrat + reaktivni SiO2 (odnosno latentno hidraulični
materijali) = pucolanska vapna + troska
– vrućim postupkom - pečenje vapnenca i gline = hidraulično vapno ili portland
cement
Pucolanska vapna
Pucolanska vapna se sastoje od mješavine vapna i pucolana.
Za razliku od latentno hidrauličkih materijala (npr. zgura) pucolani ne mogu sami vezivati I očvršćavati.
Pucolani se dijele:
– prirodne pucolane
– vještačke pucolane.
Kvalitetni pucolani se mogu koristiti u proizvodnji tzv. miješanih cemenata.
Prirodni pucolani
Nastali u geološkoj prošlosti iz vulkanskog pepela ili lave:
– u nas to su vulkanski tufovi
– u Italiji pucolani (prema mjestu Puzzoli kraj Napulja)
– u Njemačkoj tras.
Sedimenti organskog porijekla koji sadrže spojeve silicijske kiseline, kao npr. kiselgur, dijatomejska
zemlja i dr.
Vještački pucolani
Materijali koji termičkom obradom dobivaju pucolanska svojstva.
To je npr. kod proizvodnje keramičkih materijala pečenjem gline materijal dobiva pucolanska svojstva
čija aktivnost zavisi od temperature pečenja.
Upravo takvi usitnjeni pucolani pomiješani s vapnom korišteni su u najstarijim civilizacijama (Babilonci,
Asirci).
Sekundarne sirovine koje imaju pucolanska svojstva, kao npr. elektrofilterski ili leteći pepeli
termoelektrana (koje lože ugljen), silikatna prašina iz proizvodnje ferosilicija.
Pucolani se koriste osim u proizvodnji miješanih cemenata kao dodaci betonu, za stabilizaciju terena u
gradnji prometnica, za ojačanje tla i dr.
Cement
Cement je praškasti materijal, koji pomiješan s vodom, kemijskim reakcijama i pratećim fizikalnim
procesima prelazi u očvrslu cementnu pastu ili cementni kamen.
Portland cement je hidraulični cement proizveden mljevenjem klinkera, koji sačinjavaju uglavnom
hidraulični kalcij silikati različitih formi uz istovremeno mljevenje i homogenizaciju s dodatkom
sadrovca ili anhidrita.
23
Kemijski i mineralni sastav portland cementa
Vapnenac + glina sastoje se od:
– kalcij karbonata odnosno oksida silicija, željeza, aluminija.
Portlandcementni klinker sastoji se od:
– trikalcij silikata (C3S) (čvrstoča, toplina hidratacije)
– dikalcij silikata (C2S) (čvrstoča, toplina hidratacije)
– trikalcij aluminata (C3A) (rana čvrstoča)
– tetrakalcij aluminat ferita (C4AF)
– alkalnih oksida (Na2O, K2O..)
– gipsa, slobodnog vapna, MgO, i dr.
Hidratacija cementa
Cement + voda --> započinje proces hidratacije, nastaje --> C-S-H GEL ili tobermoritni gel ili cementna
pasta+ oslobađanje topline koja se naziva TOPLINA HIDRATACIJE
ORGANSKA VEZIVA
Asfalt
Asfalt je smjesa:
- bitumena kao veziva,
- pijeska i
25
- krupnog agregata kao punila.
Ugrađuje se posebnim finišerima i zbija valjcima u još zagrijanom stanju. Radna temperatura mase
ovisi o tipu kolničke konstrukcije i o načinu ugradnje.
Hladna smjesa se ugrađuje pri temperaturi 5-45 0C, tople pri temperaturi 60-100 0C, a vruće pri 140-
170 0C.
Primjenjuje se pri gradnji:
- cesta,
- aerodroma,
- industrijskih podova,
- pješačkih staza i sl.
Kod hidrotehničkih objekata (kanala, brana,i akumulacija) primjenjuje se kao vodonepropusna
podloga.
- Vrste i debljine slojeva određuje se projektom ovisno o kategoriji puta i
- očekivanom prometnom opterećenju ili
- ovisno o uvjetima eksploatacije.
Bitumenske hidroizolacijske trake se u jednom ili više slojeva s međupremazima redovno primjenjuju
za izradu:
– horizontalnih i vertikalnih hidroizolacija temelja
– zidova zgrada,
– industrijskih hala i
– podzemnih komunikacija i
26
– za krovnu hidroizolacija kupola i
– ravnih krovova.
Lako se prilagođavaju obliku konstrukcije i jednostavno spajaju preklapanjem. Mogu se spajati i
zavarivanjem, ako su kao zavarljive proizvedene.
Bitumen se u kombinaciji s raznim drugim elastoplastičnim materijalima primjenjuje i za izradu raznih
materijala, koji se u obliku kitova ili brtvenih traka primjenjuju za brtvljenje i hermatizaciju:
- spojeva elemenata zgrada,
- tunela,
- rezvoara za vodu,
- kanala i
- sličnih objekata.
Uvjete kvalitete tih materijala dosta su brojni i strogi. Moraju biti nepropusni za vodu, paru i plin,
moraju biti otporni na atmosferlije i na niske temerature i moraju biti vremenski postojani.
Najbolji brtveni materijali se proizvode u kombinaciji s polimernim materijalima.
CEMENT
27
Cement je građevinski vezivni materijal dobiven usitnjavanjem i pečenjem vapnenca i lapora u fini
prah. Koristi se za dobivanje mortova, žbuka i betona kada se miješa o određenim omjerima sa
pijeskom, tucanikom i vodom.
VRSTE CEMENTA
Prema kemijskom sastavu cement dijelimo na dvije skupine:
– silikatne i aluminatne
Primjena cementa
Zidarski radovi: mort za zidanje, mort za žbukanje (žbuka), podloge i glazure, izrada betona
Označavanje cementa
Praksi i literaturi cement se pojavljuje nekoliko načina označavanja cementa. Razlikuju se označavanje
cementa prema HRN (stare oznake), HRN EN 197-1 i označavanje prema ASTM (American Society for
Testing and Materials) .
OPIS OZNAKA:
Neke vrste portland cementa u Hrvatskoj prema CEM Cement prema normi HRN EN 197-1
normi HRN EN 197-1:2003 : I Portland cement
CEM II/B-M (P-S) 32,5 N II Portland miješani cement
CEM II/A-M (S-V) 42,5 N A Dodatak 6-20%
CEM II/B-M (S-V) 42,5 N B Dodatak 21-35%
CEM II/A-LL 42,5 R M Miješani dodatak
CEM II/A-M (S-LL) 42,5 N P dodatak prirodni pucolan (tuf)
CEM II/A-S 42,5 R V dodatak silicijski leteći pepeo
CEM II B-M/(V-LL) 32,5 R LL Dodatak vapnanac
CEM I 42,5 R S dodatak granulirana zgura visoke peći (troska)
CEM I 52,5 N 32,5, 42,5, 52,5 Razred čvrstoće normiran za
nakon 28 dana
R Visoka rana čvrstoća nakon 2 dana
N Obična rana čvrstoća nakon dva dana
29
BETON
Smjesa agregata, vode i veziva (cementa)
Nearmirani betoni
Armirani betoni
Prednapregnuti beton
Vrste cementa
Obični cement CEM 32,5 ili 42,5 N
Brzo vezujući cement CEM 42,5 R ili 52,5
Cement iz visoke peći CEM III 32,5 N ili 32,5 R
Oznake kod nas :
– PC –portland cement
– M – metalurški cement
– P – pucolanski cement
Kontrola cementa
Prema normi HRN EN 206-1:
Kontrola se provodi u:
- centralnoj betonari (tvornica betona)
- betonari pogona za pred gotovljene betonske elemente
- betonari na gradilištu
30
AGREGAT
Prirodni agregat:
- Drobljeni agregat,
- vučeni nanos
Umjetni agregat:
– glinopor (pečena glina)
– ekspandirani škriljac
– perlit
Prirodni agregati
Podjela stijena prema podrijetlu:
- vulkanskog
- sedimentnog
- metamorfnog
Podijela prema mineraloškom sastavu:
- pretežno silikatni
- pretežno karbonatni
- miješani sastav
Proizvodnja agregata
- Kopanje šljunka:
- Odvajanje batude
- Sijanje i pranje- krupne frakcije-drobljenje
- Separiranje sitnih frakcija- pijesak
Granulacija agregata
Odabir zrna ravna se prema debljini građevnog dijela i prema razmaku armature
Ako nije drukčije navedeno prikladnim se smatra GK 22
GRANULACIJA AGREGATA:
– GK 4
– GK 8
– GK 11
– GK 16
– GK 22
– GK 32 u mm
– Ima i od 32-63 i 63 do 125 mm
31
Svojstva agregata:
– Čistoća
– Tvrdoča i žilvost
– Čvrstoća
– Postojanost
– Granulametrijski sastav
VODA
– Za pranje agregata
– Za spravljanje betona
– Za njegu betona
– pH faktor 4,5 – 9,5
– Upotrebljava se voda iz vodovodne mreže ili iz obližnjeg bunara odnosno rijeke ali pod
uvijetom da bude čista
32
UGRAĐIVANJE ARMATURE
Za arm.bet element ugrađuje se armatura prema projektu betonske konstrukcije
Izvođač mora prije početka ugradnje armature provjeriti je li arm. u skladu sa zahtjevima iz projekta
bet. konstrukcije te je li prilikom skladištenja i rukovanja došlo do njezinog oštećenja, deformacije ili
druge promjene koja bi bila od utjecaja na tehnička svojstva bet. konstr.
Nadzorni inženjer provjerava:
- ispravu o sukladnosti za čelik za armiranje ili
- čelik za prednapinjanje
- jesu li iskazana svojstva sukladna zahtjevima iz projekta betonske konstrukcije
- provjeriti da li je armatura postavljena i izrađena u skladu sa projektom
- dokumentirati nalaze svih provedinih provjera zapisom u građ. Dnevnik.
DODACI BETONU
Kemijski dodaci:
- plastifikatori
- dodatak za zadržavanje vode
- ubrzivač vezanja
- ubrzivač očvršćivanja
- usporivač vezanja
- dodatak za vodonepropusnost
- dodatak za betoniranje pri niskim temperaturama
Mineralni dodaci betonu:
- punila (fileri)
- pigmenti
- leteći pepeo
- silicijska prašina
Kontrola kemijskog i mineralnog dodatka betonu provodi se u centralnoj betonari (tvornici betona), ili
u betonari pogona za predgotovljene betonske elemente HRN EN 934.
Pukotine
1. Pukotine nastale prije očvršćavanja betona tzv. plastične pukotine-mrežaste pukotine nastaju
uslijed loše njege betona ili pukotine koje su nastale uslijed pomaka konstrukcije odnosno
oplate
2. Pukotine koje nastaju nakon očvrsćavanja betona i to uslijed:
- -agregat podložan skupljanju
a)fizikalnih razloga
– -skupljanje uslijed sušenja
– -korozija armature
b)kemijskih razloga
– alkalno agregatna reakcija
– -karbonatizacija cementa
– -ciklusi zamrzavanje, odmrzavanje
c) toplinskih razloga
– vanjske promjene temperature
– -rano toplinsko skupljanje
– -preopterećenje uslijed nezgode
d)konstrukcijskih razloga
– -puzanje
– -projektirano opterećenje
Lagani betoni
Su betoni koji se izgrađuju pomoću posebno laganih agregata
Dodaci mogu biti:
34
– mineralni: drobljena opeka, šljaka, prirodni bims,šljaka od lave, umjetni šuplji
agregat (perlit, ekspandirana glina)
– organski: piljevina, ostaci blanjanja, treset, trska slama
Porasti i pjenobetoni
Porasti betoni –dodaci: aluminijski prah, cinčani prah, legure kalcija, kalcijkarbid, kalcijev klorid,
amonijak itd.
Pjenobeton- dodaci: vodeno staklo, biljna pjena, želatina, sulfonska kiselina itd.
35
MORTOVI
VRSTE MORTOVA
Ovisno o namjeni razlikuju se sljedeće osnovne vrste mortova:
- mortovi za zidanje
- mortovi za žbukanje
- injekcioni mortovi
- dekorativni mortovi
- hidroizolacijski mortovi
- mortovi za toplinsku i zvučnu izolaciju
- mortovi za zaštitu od zračenja
Mort za zidanje
Mort za zidanje je vezno sredstvo za povezivanje pojedinacnih zidnih elemenata u integralni element -
ZID.
Mort je smjesa veziva i pijeska s maks.veličinom zrna 4mm
Vrste morta za zidanje:
- prema vezivu:
-vapneni mort
-produžni mort
-cementni mort
-gipsni mort
- prema konzistenciji:
-tekući mort
-plastični mort
- prema DIN-u 4226:
-normalni mort - mort gustoće >1,5 kg/dm3
-lagani mort - mort gustoće <1,5 kg/dm3, a prema sposobnosti provođenja
topline dijeli se na LM 21 i LM 36 (mort gustoće <1,0 kg/dm 3 primjenjuje se kao toplinska
zaštita)
-cementni mort s pijeskom do 1mm veličine zrna (uobičajeno se isporučuje suho
pakirani)
36
Sastojci morta:
- cement
- vapno (hidraulično i živo)
- pijesak -0-4mm
- voda
- dodaci za:
- a)smanjivanje vode -plastifikatori
- b)povećanje prionljivosti - adhezivi
- c)povećanje poroznosti – aeranti
Vapneni mort
Primjenjuje se za zidanje i žbukanje zidova od kamena, opeke, raznih blokova i dr.
Vapneni mort ima vrlo male čvrstoće.
Sporo očvršćava i to neravnomjerno po cijeloj masi.
Nije postojan u vodi.
Pod utjecajem vlage brzo propada .
Cementni mort
Upotrebljava se za zidanje i žbukanje zidova svih vrsta, za izradu košuljica i podloga, za injektiranja.
Ima znatno veće čvrstoće od vapnenog morta.
Pod normalnim uvjetima tijekom uporabe vrlo je postojan i trajan.
Gipsni mort
Upotrebljava se za unutarnja žbukanja.
Nije pogodan za vanjske radove jer nije postojan na vlazi .
Može se primjenjivati mješavina samo gipsa i vode ili gipsa, vode i pijeska.
Mješavine samo gipsa i vode vrlo brzo stvrdnjavaju, pa ih se mora odmah upotrijebiti .
U mješavini gipsa i vode treba uzeti vode 80% u odnosu na masu gipsa.
Produžni mort
S obzirom na vapno kao sastojak morta, ova vrsta morta ima bolju obradljivost i ugradljivost nego
cementni mort.
37
Koristi se za zidanje i žbukanje svih vrsta zidova, pa i vanjskih.
ŽBUKA
Žbukom se štiti površina građevine od štetnih utjecaja i pokriva, dajući površinama estetski izgled.
Očvrsla žbuka mora odgovarati uvjetima:
- u pogledu čvrstoće mora odgovarati uvjetima klase žbuke
Mortovi za žbukanje
Za žbukanje se upotrebljavaju sve vrste mortova.
Nanošenje na zidove uglavnom je u dva sloja- prvi osnovni i drugi završni.
Radi dobrog prianjanja, prije osnovnog sloja se na zid nanosi tzv. “špric-mort”- sloj veoma plastičnog
morta debljine nekoliko milimetara, zatim osnovni sloj, pa nakon toga drugi završni sloj.
Za završni sloj upotrebljava se sitniji pijesak.
Dekorativni mortovi:
Upotrebljavaju se za završnu obradu zidnih vanjskih i unutarnjih površina.
Kao vezivo za ove mortove upotrebljava se obični, bijeli i obojeni cementi, vapno i gips, pigmenti (npr.
za zelenu boju oksidi kroma, za crvenu oksidi željeza, za žutu hidroksid željeza).
Radi povećanja otpornosti na djelovanje atmosferilija, dekorativnim mortovima dodaju se hidrofobne
tvari.
Injekcijski mortovi
Sastav injekcijskih mortova ovisi o:
- elementu konstrukcije i njegovim geometrijskim karakteristikama,
- načinu injektiranja i dr.
Za vezivo u injekcijskim mortovima mogu se upotrijebiti razne vrste cementa, s dodatkom mineralnog
agregata-pijeska i bez tog dodatka te aditivom u mješavini ili bez njega.
Od pijesaka koristi se najčešće kvarcni pijesak, kameno brašno, pucolani, zgure.
Hidroizolacijski mortovi
Spravljaju se s cementima viših klasa, pijeskom, vodom i aditivima.
Ako se primjenjuju u kemijski agresivnom okolišu, često se upotrebljava sulfatno otporni ili neki drugi
specijalni cement kao vezivo.
Od aditiva upotrebljavaju se plastifikatori, aeranti i brtvila.
Mortovi za toplinsku i zvučnu zaštitu
Volumna masa ovih mortova je 600 - 1200 kg/m3.
Spravljaju se s mineralnim vezivima, jednozrnatim pijeskom 3 - 5 mm dobivenim od lakih poroznih
materijala (šljake, tufa, perlita, ekspandirane gline ..).
Granulometrijski sastav pijeska i količina potrebnog veziva određuje se tako da se dobije optimalna
poroznost očvrslog morta.
Njegovanje
Žbukati se ne preporuča pri ekstremnim temperaturama (niskim ili visokim), a ovisno o
termohigrometrijskim uvjetima okoline propisuje se način i dužina trajanja njegovanja.
Uobičajeno se preporuča njegovati vodenom maglicom oko 7 dana.
Na fasadama se preporuča stavljati platno protiv pljuska, vjetra ili sunca.
Kontrola kvalitete
40
Kontrola kvalitete provodi se prema programu kontrole koji se izrađuje na tamelju troškovnika.
Kod žbukanja :
-unutrašnjih zidova - uzima se 1 uzorak na 1000 m2 žbuke
-fasada - uzima se 1 uzorak na 500 m2 žbuke.
GLAZURE
VRSTE GLAZURA
prema načinu izvođenja:
– vezani glazura - postoji izravna veza između nosive konstrukcije i novog sloja poda (za vezu se
upotrebljavaju premazi ili deblji slojevi veznog sredstva),
– glazura razdvajajućim slojem između nosive podloge i novog sloja (za razdvajanje se
upotrebljavaju folije, impregnirani papir, karton),
– plivajući glazra.
VRSTE PODOVA
Prema namjeni:
- izolacijski - primarna funkcija zvučna ili toplinska izolacija,
- podovi visokih čvrstoća,
- podovi visoke tvrdoće i otpornosti na habanje,
- industrijski.
Prema vezivu:
- anhidritni
- magnezijski
- cementni
- asfaltni
- polimerni
Anhidritni podovi
Anhidritni podovi se izrađuju od anhidrita (anhidrit je prirodni gips bez kristalne vode ) i pijeska,
pomiješanih u volumnom omjeru 1 : maks. 2,5, uz dodatak plastifikatora. Pri miješanju treba
upotrijebiti min. 450 kg anhidritnog veziva na m3 gotovog poda.
Prema čvrstoći na tlak anhidritni podovi su podijeljeni u klase, AE 12 - AE 40.
Njegovanje anhidritnog poda nije potrebno, jer već nakon 1 - 2 dana može se po podu hodati, a nakon
10 dana mogu se nanositi završni slojevi.
41
Magnezijski podovi
Magnezijski podovi se izrađuju od magnezijeva oksida (MgO), magnezijeva klorida MgCl 2 (ili druge soli)
i organskog ili anorganskog punila, koje je već unaprijed obojano.
Magnezijski podovi se mogu primjenjivati samo u suhom prostoru i ne smiju se čistiti vodom. Od vlage
zaštićuje ih se nanošenjem ulja ili nekog drugog zaštitnog sredstva na površinu izvedenog poda.
Ako se magnezijski pod izvodi na armiranobetonsku ploču, mora se ploča zaštititi od mogućeg prodora
vlage iz magnezijskog sloja, zbog korozije armature.
Magnezijski podovi se iz toga razloga ne smiju postavljati na prednapetim elementima.
Svi metalni dijelovi koji se ugrađuju u magnezijski pod moraju se zaštititi od korozije, i to prije
ugradnje.
Magnezijski podovi su podijeljeni u klase prema čvrstoći, gustoći, i prema površinskoj tvrdoći.
CEMENTNI PODOVI
Cementni podovi se izrađuju od cementa, agregata ( maks. zrno 3 -16 mm ) i dodataka
Veličina maks. zrna ovisi o projektiranoj debljini poda. Za podove debljine £ 4 cm može se upotrijebiti
maks. zrno 8mm, a za veće debljine do 16 mm.
Pri izradi kumulativne granulometrijske krivulje, treba se uklopiti u područje između krivulja A i B (HRN
U.M1.O10).
Ovisno o tome što je primarna funkcija cementnog poda, projektom se propisuju uvjeti, kako je dano u
sljedećoj tablici.
Cementni podovi su podijeljeni u klase prema čvrstoći, i prema otpornosti na habanje.
Asfaltni podovi
Asfaltni podovi su izrađeni od bitumena ili tvrdog bitumena (ili mješavine jednog i drugog) i filera, a
prema dubini prodiranja ticala (prema DIN 1996) dijele se u 4 klase tvrdoće.
Asfaltni podovi se većinom izvode na temperaturi između 210 i 250 oC, a za ohlađivanje posipa ih se
sitnim pijeskom.
Za debljine slojeva veće od 4 cm rade se u dva sloja.
Asfaltni podovi ne zahtijevaju dilatiranje, može ih se izvoditi pri svim vremenskim uvjetima i
vodonepropusni su. Asfaltni podovi su termoplastični i deformiraju se pri zagrijavanju.
PLIVAJUĆI PODOVI
Plivajući podovi se postavljaju na sloj izolacije koja mora zadovoljiti u pogledu toplinskih i/ili akustičnih
svojstava.
Prije polaganja izolacijskog sloja treba osigurati zadovoljavajuće stanje ravnosti podloge-površinskog
sloja nosivog elementa, da se ne dogodi probijanje izolacijskog sloja.
Instalacije koje su proboji kroz armiranobetonske ploče treba odvojiti od ploče slojem izolacije.
Minimalne debljine za razne vrste plivajućih podova i uvjeti za čvrstoću i tvrdoću, za prometno
opterećenje od 1,5 kN/m2, dani su većinom tablično.
Za veća prometna opterećenja treba debljine povećati.
42
Vezani podovi
Vezani podovi se izvode na nosivi element i mogu biti završni sloj ili ih se može još završno obrađivati.
Ne mogu se izvoditi sve vrste podloga na sve materijale nosivih elemenata.
Kao vezani pod primjenjuju se sljedeći podovi: anhidritni, magnezijski, cementni, asfaltni.
Tvrdootporni podovi
Kao tvrdootporni podovi izvode se :
cementni, asfaltni, magnezijski podovi, i njih se prema opterećenju koje mogu preuzet, dijeli na grupe :
- grupa I - teško - teški teretni promet, hale s teškim vozilima
- grupa II -srednje - pogoni za izradu strojeva, montažne hale
- grupa III -lako - vozila s mekim kotačima do 2t osovinskog pritiska i do 200 vozila na dan
(radionice, garaže )
Podovi s polimerima
Polimeri se mogu upotrijebiti u podovima kao :
- tanki slojevi od nekoliko milimetara debljine polimera naneseni na betonsku ili drugu nosivu
podlogu
- polimer kao dodatak cementnim podovima, u svrhu poboljšanja čvrstoće veze s podlogom,
povećanja čvrstoće na savijanje, poboljšanja obradivosti i modula elastičnosti.
43
- polimer kao vezno sredstvo, debljine od nekoliko milimetara do 2-3 cm.
GLAZURE I ESTRIH
2
1
1. GLAZURA (ESTRIH)
2. RUBNA ELASTIFICIRANA TRAKA
3. NOSIVA STROPNA KONSTRUKCIJA
45
2
1
3
1. GLAZURA (ESTRIH)
2. RUBNA ELASTIFICIRANA TRAKA
3. RAZDJELNI SLOJ - PE ili BITUMENSKA FOLIJA
4. NOSIVA STROPNA KONSTRUKCIJA
46
1
6 2
3
4
5
47
1
2
3
4
5
6
7
8
48
4
3
11
12 2
1
10
9
8
7
6
Slika 5 Plivajuća glazura prostorija u nivou zemlje bez podruma ( potrebna je uz toplinsku također i
izolacija protiv vlage)
49
1
2
3
4
5
6
Cementna glazura (oznaka CT prema evropskim normama). Ova glazura je najčešće u primjeni. Skoro
svaka druga glazura je cementna glazura, što je povezano sa dobrom kvalitetom. Ta glazura ima vrlo
dobru čvrstoću , nije osjetljiva na vlagu te se može postavljati u unutrašnjosti objekta kao i vani, a
također je podesna za podna grijanja
Nedostatak ove glazure leži u tome da je tek nakon 20 -30 dana sposobna za postavu podova odnosno
prohodna. Ova glazura je mješavina vode, pijeska veličine zrna 0-8 il 0-16 mm i cementa. Eventualno se
može primijeniti još dodatak za brže učvrščenje. Za plivajuću glazuru u izgradnji stanova dovoljno je
primijeniti cementnu glazuru CT 20 što znači čvrstoće na tlak od 20 N/mm2.
Može se zbog povećanih zahtjeva nosivosti dodati glazuri i tzv. OLYPROPILENSKA- POLYFIBER vlakna
odnosno mreže armature razmaka šipki 15x15 cm ili mreže 50x50 mm promjera 2mm odnosno
75x75 mm ili 100 x100 mm promjera 3 mm.
Anhidrit glazura (oznaka AE prema DIN-u) u posljednje vrijeme se vrlo mnogo koristi, jer ima vrlo
kratko vrijeme u kojem se postiže maksimalna čvrstoća, pa se već nakon 7 dana može opteretiti, može
se hodati po njemu ili se može početi sa grijanjem ako se radi o glazuri za podna grijanja tj. tekućem
anhydrit estrihu. Ovaj estrih je vrlo lako postaviti, bez nekih posebnih tjelesnih napora. U gradnji
stanova primjenjuje se glazura AE 20. Ova cifra pokazuje čvrstoću u N/mm2. Nedostatak ove glazure je
50
da se ne smije primijeniti u vanjskom prostoru jer je jako osjetljiva na vlagu, pa se prema tome ne
smije primijeniti ni u tzv. mokrim prostorijama (kupaonice ili WC-e) kao glazura bez gornje obloge.
Anhidrit glazura se sastoji od vode, pijeska veličine zrna 0-8 mm i Anhydrit veziva.
Magnezitna glazura (oznaka MA prema evropskim normama), ima nekoliko sposobnosti pa se korist
kod specijalnih zahtjeva. Ova glazura ima veliku toplinsku i zvučnu izolaciju, ne razvija prašinu pa je za
Antistatik podove vrlo podesna.
Ta glazura se ne smije upotrebljavati vani a niti u mokrim prostorijama.
Magnesitna glazura se sastoji od magnezijoksiklorida otopljenog u vodi, magnesia i dodatka ( umjetne
učvršćivaće, papir-brašno od pluta, kvarcni pijesak, textilna vlakna)
Ovu glazuru proizvode specijalne firme a prizvodi se u čvrstoći MA5 do MA 50.
Pri čemu je oznaka 5 min. tlačna čvrstoća, a min. savojna iznosi 3 N/mm2.
Magnesitna glazura se primjenjuje kao industrijski pod te kao podloge za druge podove.
Glazura od lijevanog asfalta - gusasfalt (oznaka AS prema evropskim normama). Ova glazura se može
postavljati neovisno o vremenskim uvjetima , vrlo brzo – nakon jednog dana je sposobna za
preuzimanje opterećenja i prohodna je. Sastoji se od bitumena, pijeska i dopune od kamenog brašna.
Ta glazura ima vrlo dobru toplinsku i zvučnu izolaciju, nema mirisa i nema prašine niti vode te je
podesna za postavu i mokrim prostorijama.
51
OSTALI RADOVI VEZANI UZ IZVOĐENJE GLAZURA
Toplinska izolacija se provodi postavom EPS –ekspandiranog polistirena.postava se vrši u jednom ili
dva sloja , ovisno o predviđenoj debljini, u svakom slučaju spojnice donjeg i gornjeg sloja se ne smiju
poklapati.Nakon polaganja toplinske izolacije (ukoliko se ne postavlja zvučna izolacija) potrebno je
toplinsku izolaciju prekriti poliuretanskom folijom, a tek onda priči postavljanju glazure – estriha.
52
Reške u glazuri - estrihu se trebaju ostaviti obavezno tamo gdje su predviđene konstruktivne reške
objekta. Pored ovih reški –fuga postavljaju se tzv. prividne fuge čija je dubina 1/3 do 1/2 debljine
estriha a služe zato da se izbjegne pojava riseva u estrihu uslijed naglog gubitka vode ili uslijed
nepravilne izvedbe. Ove se reške prije postave podova zabrtve sa epoxidnom smolom.
Prema propisima potrebno je postavljati svakih 40 qm polja estriha jednu prividnu fugu, a ako je
dužina stranice polja estriha duža od 8 m iako je polje manje od 40 qm potrebno je također postaviti
fugu
Slika 7. Trodijelni kalup dimenzija 4416 cm za izradu uzoraka glazure za ispitivanje tlačne i savojne
čvrstoće
53
Ispitivanje čvrstoće na savijanje cementa
M
s
W
P
p
F
σp - čvrstoća na tlak (N/mm²)
P - sila pri slomu uzorka (kN)
F - ispitna površina uzorka (mm²)
54
Slika 10 Prikaz laboratorijskih ispitavanja : uzorkovanje uzoraka, ispitivanje vlačne čvrstoće, te
ispitivanje tlačne čvrstoće
Pored ovih ispitivanja vrše se također ispitivanja otpornosti na habanje koje se označuje sa „ „A“ (fuer
Abrasion= Abrieb) u jedinicama cm3/50cm2 kao i zahtjev protiv kolotečina za cementne ili ostale
glazure a koji se označuje sa „RWA“ (fuer Rolling Wheel Abrasion =
Abrieb durch Rollbeanspruchung) izraženo u cm3
Evo nekoliko oznaka glazura prema EN 13813:2002:
Na primjer cementni estrih čvrstoće C30, i savojne čvrstoće F4 bit će označen:
EN 13813 CT-C30-F4
ili magnezitni estrih čvrstoće 40 i savojne čvrstoće F 10 sa tvrdoćom gornje površine od SH150 ( SH
30,SH40, SH50, SH70, SH100, SH150 do SH200) bit će označen:
EN 13813 MA –C40-F10-SH150
55
Ako se iz bilo kojih razloga nisu uzele prizme za ispitivanje estriha, može se izvršiti naknadno ispitivanje
sa uzimanjem uzoraka valjaka, minimum 3 valjka na mjestima koje odredi investitor ili nadzorni organ.
Vlažnost glazure:
Pored ispitivanja glazure koje se odnose na kvalitetu glazure, na gradilištu ( mjestu ugradnje)
ispituje se prije polaganja podova vlažnost glazure kao i njena ravnost.
Za ispitivanje vlažnosti koriste se uređaji od kojih se neki postave na površinu podloge čija se vlažnost
ispituje a neki iskazuju mjerne vrijednosti pomoću elektroda koje se postavljaju u konstrukciju.
Rezultati mjerenja se očituju na 3 načina:
- digitalno
- na analognoj skali koja je numerirana
- na mjernim skalama koje iskazuju suha, vlažna ili mokra područja
Tako je kod cementnih glazura – estriha za polaganje Textilnih podova dozvoljena vlažnost od 2,5% a
za polaganje PVC , Linuleuma ili parketa 2%.
Kod anhydrit estriha je za Textilne podove dozvoljena vlažnost od 0,5 % i za PVC, linuleume i parkete
također 0,5 %.
Ispitivanje izsušivanja estriha kod podnog grijanja sljedi kad je podno grijanje u pogonu, a prostorije u
kojima je položen estrih su i dalje dobro prozračene. Ovo ispitivanje se vrši tako da se folija dimenzije
50 x 50 cm položi na estrih, a rub folije se zaljepi sa ljepljivom trakom.
Ako se u roku od 24 sata nakon polaganja folije ne vide znakovi vlažnosti na unutarnjoj strani folie
znači da je estrih suh i može se temperatura podnog grijanja spustiti na ca. 18 C.
Za ispitivanje ostatka vlažnosti koristi se CM-aparat i to na 200 qm odnosno za jedan stan uzimaju se 3
mjesta za ispitivanje pri tome treba paziti da se kod proba ne oštete cijevi za podno grijanje.
Ispitivanja ravnosti glazura, podova- vrši se prema HRN DIN 18201:1997 (državni zavod za normizaciju i
mjeriteljstvo na prijedlog tehničkog odbora, prihvatio je njemačku normu DIN 18201:1997 u izvorniku
na njemačkom jeziku kao hrvatsku normu.
Prema tabeli 3 postoje tolerance za ravne površine: gotove površine za podove, na primjer estrihe koji
se koriste za hodanje, estrihe za preuzimanje podnih obloga, podovi od pločica,
naljepljeni podovi (textilni podovi) i asfaltni podovi. Određena je granica ispitivanja između 2 točke
izražena u metrima i pripadajuća dozvoljena toleranca izražena u mm.
56
GRAĐEVINSKI KAMEN
Svojstva:
– čvrstoća
– tvrdoća
– trajnost
– obradivost
– boja
PRIMJENA KAMENA
Lomljeni kamen – materijal nakon miniranja
Kalani ili cijepani – ručno ili strojno cijepanje
Industrijski rezani kamen- ploča 2-4 cm debljine interijeri £ 1 cm
Klesani – skup, sve manje u primjeni
Drobljeni
– kamena sitnež – 2 do 22 mm – za izradu asfaltnih kolničkih zastora
– drobljeni pijesak – 0-1, 0-2,0-4 (mm)
– kameni agregat – 0-4, 4-8, 8-16, 16-32, 32-63 i 63-125 mm
Mljeveni – < 0,2 mm
58
Abrazivni postupci obrade površine kamena sastoje se u dotjerivanju površine brušenjem i glačanjem.
- brušenje se obavlja zrnastim abrazivnim materijalom (silicij-karbidom, korundom
i dr.),
- glačanje praškastim polirnim sredstvima na bazi oksalne kiseline, sumpora,
kositrova oksida i dr.
KERAMIČKI MATERIJALI
K.M. su proizvodi izrađeni od gline, koji se oblikuju u tekućem, plastičnom, poluplastičnom, suhom ili
praškastom stanju, a zatim suše i peku na visokoj temperaturi da bi dobili potrebna mehanička
svojstva.
Sirovine i tehnologija izrade keramičkih materijala
GLINA je osnovna plastična sirovina – sastoji se od čestica minerala gline veličine ispod 0,05 mm.
Čista je glina - plastična (masna), a nečista - mršava (posna).
U tehničkoj se praksi prema namjeni dijeli na:
- porculansku,
- lončarsku
- opekarsku glinu.
Prema vatrostalnosti:
- niskovatrostalna
- visokovatrostalna.
Porculanska glina se sastoji uglavnom od kaolina s vrlo malo primjesa, upotrebljava se kao sirovina za
dobivanje najfinijih keramičkih proizvoda.
Lončarska glina je također čista kaolinska glina, ali s nešto više primjesa.
Boja može biti:
- bijela,
- siva,
- žuta,
- crvenkasta
Opekarska glina sadrži relativno malo kaolina, ali još uvijek dovoljno plastična da smože primjenjivati
kao sirovina za izradu opeke i crijepa. Crvene je boje.
Plastičnost je naročito svojstvo gline da pomiješana s vodom daje tijesto koje se pri oblikovanju ne kida
i ne puca, a zadržava formu i nakon sušenja i pečenja.
Uvjetovana je slojevitom strukturom i malom veličinom čestica sastavnih minerala. Ovisi o mineralnom
sastavu.
59
Korigira se čišćenjem (ispiranjem) primjesa ili dodavanjem visokoplastične gline ako je preniska, a
dodavanjem pijeska ako je previsoka.
Granulometrijskim sastavom utvrđuje se veličina čestica i količina čestica određene veličine u sastavu
gline.
Veličina čestica koje ulaze u sastav gline: od 0,1 mm do 0,001 mm i manje.
Tehnološki postupci proizvodnje K.M:
razlikuju se po pripremi mase:
- za finu
- za grubu keramiku
po načinu oblikovanja
- prešanjem,
- tokarenjem,
- lijevanjem
Radijalna opeka je namijenjena za zidanje slobodno stojećih dimnjaka. Po širini ima zaobljene plohe, a
po dužini radijalno usmjerene (sve rjeđe se primjenjuje.
Fasadna puna opeka je namijenjena za zidanje vanjskih i unutarnjih zidova koji se ne žbukaju. Ima isti
obli i dimenzije kao i obična puna opeka, ali nešto strože tolerancije u dimenzijama i izgledu.
Šuplja opeka i blokovi imaju vertikalne šupljine ili horizontalne šupljine, koje im smanjuju masu i
poboljšavaju termoizolacijska svojstva.Namijenjeni su za zidanje unutarnjih i vanjskih zidova koji se
žbukaju.
Normom su propisane:
- mjere s tolerancijama,
- izgled s dopuštenim greškama,
- debljina stijenki,
- oblik
- najmanji postotak šupljina,
- marka,
- upijanje vode
- sadržaj topivih soli
- slobodnog vapna.
Šuplja fasadna opeka i blokovi imaju isti oblik i dimenzije kao i obična opeka i blokovi, ali strože
tolerancije propisanih svojstava.Šuplji blokovi međukatnih konstrukcija mogu povezani armaturom i
cementnim mortom ili betonom biti jedini sastavni dio međukatne konstrukcije, a mogu biti i
kombinirani s nosačima od armiranog ili prednapregnutog betona. Rade se s horizontalnim šupljinama,
a elementi na koje se naslanjaju su bez šupljina.
Normizirani su u dvije osnovne vrste:
- nosivi blokovi
- blokovi ispune.
Ispitivanje opeke i blokove
nasumce 50 komada opeke ili blokova, odvoje se loši, 5 komada čine uzorak koji se šalje na ispitivanje.
Dimenzije se mjere s točnošću ±1mm na po 10 komada.
61
Tlačna čvrstoća koja definira marku opeke ispituje se na 5 elemenata koji se sastoje od po dvije opeke
slijepljene brzoveznim cementnim mortom propisanog sastava po stranicama s najvećom površinom
- prosječna čvrstoća iz 5 ispitivanja mora biti veća od uvjetovane marke, a najmanji rezultat veći od
dopuštene minimalne vrijednosti date odgovarajućom Normom.
Naprezanje se računa na bruto-površinu baze.
Upijanje vode se ispituje na 5 elemenata koji se najprije osuše na 105 0C, da im se utvrdi konstantna
masa, a nakon toga se postepeno uranjaju u vodu i drže do konstantne mase zasićenosti vodom.
U = (m-m0/m0) x 100 %
Otpornost na mraz se ispituje na uzorcima na kojima je prethodno ispitano upijanje vode
-20 ± 2 0C
+15 0C do 20 0C
Djelovanje topivih soli ispituje se na uzorcima prethodno zasićenim vodom i ocjenjuje na osnovi
količine iscvjetavanja soli na površini opeke.
Kod velikih iscvjetavanja ispituje se i sadržaj soli u opeci ili bloku posebnim propisanim kemijskim
postupkom.
Djelovanje slobodnog vapna ocjenjuje se prema izgledu uzoraka zasićenih vodom i držanih 14 dana u
vlažnoj komori na temperaturi +20 0C.
GLINENI CRIJEP
- Vučeni
- Prešani
Prirodnu boju pečene gline ili mogu biti obojeni u različite boje
Ispitivanje crijepa
na 10 mjesta nasumce po 5 komada crijepa
odvoje se loši i utvrdi njihov postotak
ostatak se podijeli u 5 skupina, iz svake uzme po 5 komada i kao uzorak šalje na ispitivanje
Dimenzije – na 10 crijepova
Vodonepropusnost – na 5 crijepova osuše se na 105 0C voda se nalije u okvir najmanje visine 10 mm
kriterij – 2,5 sata ne pojavi se ni jedna kap vode .
Otpornost na mraz – 5 crjepova kriterij – 35 ciklusa nema oštećenja
Nosivost – 5 crjepova koncentriranom silom koja djeluje u sredini raspona po širini crijepa.
prosječna i najmanja vrijednost sile loma (N)
Otpornost na udar – 5 crijepova kugla mase 500 g duž vodilice pada na sredinu s visine 200 mm
kriterij – nema oštećenja
KERAMIČKE CIJEVI
Dimnjačke cijevi – ulošci dimnjaka
Drenažne cijevi – za dreniranje i odvođenje podzemnih voda
Kanalizacijske cijevi – za odvođenje otpadnih voda
K.c. otporni prema kiselinama i alkalijama, vodonepropusni, mehanički otporni i odgovarajućih
dimenzija.
Vatrostalni materijali
Vatrostalne sirovine – prirodne, a mogu biti i sintetički, služe za izradu vatrostalnih proizvoda.
Osnovna je sirovina vatrostalna glina s talištem iznad 1580 0C.
Osnovni vatrostalni materijali:
Šamotno brašno - pečenjem vatrostalne gline na visokoj temperaturi i mljevenjem pečenih komada.
Š.B. često se proizvodi mljevenjem otpadnog vatrostalnog keramičkog materijala.
Šamotne opeke i ostali oblikovni šamotni proizvodi proizvode se od plastične vatrostalne gline i
dodatka šamotnog brašna.
Keramičke pločice
Proizvode se od smjese gline i drugih mineralnih sirovina.
Za unutarnje i vanjsko oblaganje zidova i podova
Način oblikovanja:
63
- prešane
- vučene
- s vidne strane:
- glazirane
- neglazirane
S unutarnje strane:
- hrapave
- brazdane
Jednobojne ili glazurom različito obojane
Postavljanje plocica:
(prvo se postavljaju zidne plocice)
64
GIPSKARTONSKE PLOCE
RIGIPS
KNAUF
PROMAT
65
6. RIGIPLAN - suhi estrich (2 specijalne rigips-ploce od kojih donja moze biti kasirana slojem
polistirola ili mineralne vune
DRVO
Materijal biljnog porijekla.
Primjena u arhitekturi i građevinarstvu.
KONSTRUKCIJSKI MATERIJAL:
- krovišta
- tornjevi
- hale
- stropovi
- tribine
- stupovi
- mostovi
- za izradu stolarije
- namještaja
- oplate
- skele
OD BOTANIČKIH VRSTA
- ČETINARI – jela, smreka, bor
- TVRDI LIŠĆARI – hrast, jasen, bagrem, bukva, brijest
- MEKI LIŠĆARI – lipa, topola, jasika
66
Upotrebljava se deblo drva – između krošnje i korijena
SVOJSTVA DRVETA
BOJA – ovisi o botaničkoj vrsti drva
- LIPOVO I JELOVO - BIJELO ili ŽUTO BIJELO
- BUKOVO - CRVRNKASTO BIJELO
- HRASTOVO - MRKO ŽUTO
U NAS POJAVA JAČIH BOJA ZNAK BOLESTI.
GUSTOĆA
- 500 kg/m3 – bor, jela, lipa
- 800 kg/m3 – hrast
- > 800 kg/m3 – grab
MEHANIČKA SVOJSTVA – ovise o smjeru djelovanja opterećenja i naprezanja (paralelno ili okomito na
vlakna) i o vlažnost drva .
VLAŽNOST - je mjera zasićenosti drva vodom, izražava se u postotcima mase suhog drva
- sušeno u zatvorenom – 10 % vlage
- sušeno na otvorenom – 20 %
- standardna vlažnost – 12 %
ZAŠTITA DRVETA
Ovisi o – namjeni drva i o uvjetima okoline
Prve mjere- izbor drva i obrada
Bitan pravilan IZBOR – botaničke vrste, dijela debla drva, ispravan postupak sušenja, pravilna obrada
67
Zaštita se nastavlja impregnacijom drva raznim zaštitnim sredstvima otopljenim u vodi (Na F, ZnCl 2,
NH4F, Na2SiF6, Na-fenolat), aniseptičkim uljnim premazima, antiseptičkim sredstvima otopljenim u
organskim otapalima, kojima se drvo štiti i od truljenja i od insekata.
Impregnacija se ponavlja.
Puna zaštita drva od požara nije moguća. Djelomična zaštita se provodi posebnim zaštitnim
sredstvima, koja zapunjavaju pore drva negorivim materijalom i smanjuju mu zapaljivost .
PRIMJENA DRVA
PREDNOSTI:
- relativno visoka čvrstoća
- mala gustoća
- slaba vodljivost topline
- lagana obrada
- jednostavno spajanje (tesarski vezovi, spojnim sredstvima, lijepljenjem)
- otpornost na mraz
- dobra otpornost na kemijski agresivne utjecaje
NEDOSTATCI:
- hidrofilno (bubri i truli)
- pri sušenju se deformira i puca
GRAĐEVINSKO STAKLO
70
71
72
BOJE I LAKOVI
73
Boje i lakovi su zaštitni dekorativni materijali koji se obično nalaze i primjenjuju u viskoznom tekućem
stanju.
Nanose se na druge materijale u tankim slojevima koji čvrsto prianjaju na podlogu.
Imaju vrlo raznoliku i široku primjenu i veliku važnost u zaštiti i produženju vijeka trajanja pojedinih
materijala i konstrukcija
Boje i lakovi se sastoje od:
- veziva,
- pigmenata,
- otapala
- razređivača.
Veziva formiraju pokrovni zaštitni ili ukrasni sloj i osiguravaju vezu s materijalom, na koji se nanose, i
čvrstoću i trajnost nanesenog sloja.
Kao veziva se primjenjuju:
- anorganski vezivni materijali (vapno, cement i vodeno staklo)
- ljepilo od prirodnih materijala (životinjskih i kaeizinskih)
- sintetske smole (industrijska celuloza i neki sintetski polimeri)
Veziva lakova su uglavnom sintetski polimerni materijali.
Pigmenti su fino disperzni obojeni praškasti materijali.
Dvije su osnovne grupe pigmenata: pigmenti dobiveni od prirodnih materijala i sintetski pigmenti.
U građevinarstvu se primjenjuju uglavnom anorganski pigmenti (najčešće soli i oksidi metala).
Najjeftiniji bijeli pigment je kreda (CaCO3). Bijeli pigmenti su npr. i cink-oksid i titan-oksid. Pored bijelih
anorganski su i oker pigmenti željeznih oksida.
Otapala i razrjeđivači dodaju se bojama i lakovima radi smanjenja (reguliranja) viskoznosti i njezina
podešavanja mogućnostima nanošenja i primjene.
Većinom se u tu svrhu primjenjuju ugljikovodični spojevi: benzol, dikloretilen, alkohol, kerozin i dr.
Lakovi su otopine smola u lako isparljivim organskim otapalima sa dodatkom ili bez dodatka pigmenta.
Lakovi s dodatkom pigmenta javljaju se pod imenom emajl-boje. Osnovu laka čini smolna komponenta,
koja nakon isparavanja otapala ostaje čvrsto vezana uz materijal na koji se nanosi, tako da je
očvršćavanje laka ustvari proces fizikalne prirode.
Smole su najčešće sintetske polimerne, a mogu biti i prirodne (bitumen, smjesa smola i masti i dr.).
Od emulzijskih boja najviše se u primjeni polivinil-acetatne, koji daju glatku mat (zatamnjenu)
površinu, butadien-stirolne, koje daju glatku mat (zatamnjenu) površinu visoke mehaničke otpornosti i
akrilne, koje vrlo brzo očvršćavaju i vrlo su otporne na vlagu i atmosferlije pa se najviše primjenjuju za
bojenje i zaštitu fasada. Najčešće se primjenjuju u formi pasta, koje se do potrebne viskoznosti
razrjeđuju vodom.
Polimerne cementne boje se primjenjuju za bojenje ožbukanih površina, betonskih površina i površina
od opeke.
Silikonske boje i lakovi imaju u svojoj polimernoj strukturi osim kisika i organskih grupa i silicij, koji im
u familiji polimera daje specifičnu strukturu i posebna svojstva.
Molekule ovih polimera formiraju na površini zaštičenog građevinskog materijala čvrst
vodonepropustan i hiddrofoban sloj koji ima i čvrstu vezu s podlogm.
Primjenjuje se pretežno za zaštitu fasada od djelovanja atmosferlija.
Trajnost silikonske zaštite kreće se do 10 godina.
Lakovi na bazi sintetskih polimernih smola s dodatkom pigmenata imaju glatku i sjajnu površinu sličnu
površini keramičkog emajla.
Posebnu grupu čine lakovi u prahu, koji se nanose elektrostatičkim putem i primjenjuju bez organskih
otapala, koja pri isparavanju neizbježno zagađuju okolinu.
Danas se već primjenjuju i jednostavno nanose kao vodene suspenzije. Prave se od specijalnih smola.
Imaju visoku moć antikkorozivne zaštite i odlična mehanička svojstva kao što su elastičnost, tvrdoća i
prionljivost.
75
LJEPILA
Područja primjene:
- za proizvodnju elemenata od drveta, metala i polimera,
- za lijepljenje montažnih elemenata,
- za zaštitu površina raznim slojevima zaštitnih materijala
- za završne radove
- za spajanje starog i novog betona
- za naknadno ojačavanje konstrukcija lijepljenjem armature,
- za injektiranje pukotina,
- za sanaciju konstrukcija
- brtvljenje dilatacionih i radnih reški
Ljepila su nemetalni materijali koji mogu spajati različita tijela:
- kombiniranim djelovanjem prianjanja na dodirne površine (adhezija) i
- vlastite unutrašnje čvrstoće (kohezije),
ne mijenjajući bitno strukturu tih tijela.
Mjesta spojeva treba pažljivo locirati u konstrukcijama, npr. tamo gdje su manja naprezanja i tamo
gdje nije ugrožena njihova trajnost.
Teorija lijepljenja
Kod lijepljenja radi se o sumarnom djelovanju:
- mehaničkog efekta uraštanja i zazubljivanja ljepila u tijela koja se spajaju (u substrat),
- njihovim fizikalnim djelovanjima i
- kemijskim reakcijama.
Dominantnu ulogu kod djelovanja ljepila imaju površinske energije materijala, koje se manifestiraju
kao:
- močenje čvrstih materijala tekućinama (kut močenja ljepila treba biti što manji)
- površinska napetost
- adsorpcija (fizisorpcija i kemisorpcija)
Pri razmatranju mehaničkog efekta adhezije treba definirati izgled površine.
Razlikuju se:
- geometrijsko-tehnički mjerljive površine
- stvarne površine
- djelujuće površine
76
Vrste ljepila
Ljepila se mogu klasificirati s različitih gledišta, npr. prema:
- sastavu,
- prema agregatnom stanju,
- prema temperaturi
- mehanizmu lijepljenja
- prema namijeni.
77
To se može postići raznim kemijskim sredstvima, za odmašćivanje (npr. trikloretilen) najedanjem
površine kiselinama, pa zatim intezivnim pranjem, pjeskarenjem ili vodenim mlazom pod visokim
pritiskom.
Neposredno prije nanašanja ljepila substrat mora biti suh ili imati optimalnu vlažnost, zavisno od vrste
ljepila.
Nanošenje ljepila
Ljepilo treba u potpunosti pokriti površinu substrata i eventualno penetrirati u poroznu površinu.
Ne smiju ostati zarobljeni mjehurići zraka. Zato su prikladne tehnike nanašanja ljepila četkama ili
valjcima ili “češljevima” ili pod visokim pritiskom.
Ljepilo s nanosi u što tanjem sloju, jer je spoj tako najčvršći. Kod debljih slojeva ljepila, zbog razlika u
modulima elastičnosti ljepila i elemenata koji se lijepe dolazi do zakrivljenja trajektorija naprezanja
koje to veće što je deblji sloj ljepila (Fileri).
Sastavljanje spoja
Elementi koji se lijepe moraju se sastaviti pravovremeno – unutar otvorenog vremena.
To treba strogo kontrolirati, jer male razlike u vremenu spajanja rezultiraju velikim razlikama u čvrstoći
spoja.
Nakon spajanja mnoge spojeve treba podvrći prešanju ili povišenim temperaturama, zavisno od vrste
ljepila.
Kod nekih spojeva potrebno je dugotrajnije njegovanje (čuvanje) u normalnim klimatskim okolnostima
Upotreba ljepila
Upotreba ljepila u građevinarstvu naglo se širi, za konstruktivne kao i za nekonstruktivne namijene.
To omogućuje nagli razvoj sve kvalitetnijih ljepila velike čvrstoće i visokog modula elastičnosti.
To su u prvom redu ljepila na bazi umjetnih smola, a najpoznatija su epoksidna i akrilna ljepila.
METALI
Metali ili kovine:
- su elementi s lijeve strane periodnog sustava elemenata
- karakteristični su po metalnoj vezi pojedinih atoma
- imaju kristalnu strukturu
- imaju metalni sjaj
-imaju sposobnost plastičnog deformiranja
-velika im je toplinska i električna provodljivost
Tehnološki postupci
Tehnologija dobivanja metala ovisi o karakteristikama sirovine.
Sastoji se od sljedećih faza:
– vađenje rude
– obogaćivanje taljenjem poluproizvoda
– prerada poluproizvoda
Tehnološki postupci
– Taljenje: željezo, čelik, bakar
– Elektroliza: aluminij, magnezij
U građevinarstvu se primjenjuju legure:
Najviše:
- željeza i
- aluminija,
manjoj mjeri:
- bakra,
- olova i
- cinka.
Za nosive metalne konstrukcije gotovo isključivo se primjenjuje legura željeza i čelik.
ČELIK
Svojstva i vrste čelika
Čelik je legura željeza koja se u stanju crvenog žara dade lako oblikovati.
Legira se dodacima:
C - ugljika, Si - silicija, Mn - mangana, Cr - kroma, Cu - bakra, Ni - nikla, Mo - molibdena, Al - aluminija i
dr.
Kao štetne primjese ponekad sadrži:
P - fosfor, S - sumpor i N - dušik.
79
Svojstva mu u velikoj mjeri ovise o dodatku s kojima legira, naročto o postotku ugljika, uglavnom je do
1,7 %.
Materijal s više od 1,7 % ugljika zapravo je sirovo ili lijevano željezo.
- niskolegirani čelici imaju ukupno do 5 % dodataka,
- visokolegirani više od 5 %.
Čelik za nosive građevinske konstrukcije može imati do 0,25 ugljika, a čelik za armiranje betona do 0,6
%.
Postupcima i tehnologijama dobivanja čelika bavi se metalurgija.
Čelik se dobiva preradom sirovog željeza, koje se proizvodi taljenjem željezne rude u visokim pećima.
Sirovo željezo se kao najteži materijal pri taljenju rude skuplja na dnu peći. Sadrži 3,5 do 4,6 % ugljika.
U sirovom željezu se taj postotak ugljika reducira na dopuštenu količinu i dodaju navedeni materijali za
legiranje što se provodi u konverterima (niskim plamenim pećima) ili elektropećima.
Na izlazu iz peći čelik se lijeva u blokove (ingote) iz kojih se u valjaonicama oblikuju čelični proizvodi
(šipke, profili, limovi, lamele, cijevi i dr.)
Svojstva čelika mogu se modificirati i poboljšavati dodatnom hladnom obradom kad se čelik napreže
preko granice razvlačenja i tijekom promjena u strukturi ojačava.
Porastom postotka ugljika povećava se čvrstoća čelika, ali mu se smanjuje plastična deformacija.
Čelični nosači i profilirani štapovi raznih poprečnih presjeka primjenjuju se za izradu nosivih čeličih
konstrukcija. Sklapaju se i spajaju zavarivanjem.
Čelične cijevi se proizvode kao bešavne ili sa šavom, i jedne i druge imaju raznoliku primjenu.
Plosnati čelik je pravokutnog presjeka debljine do 100 mm i širine do 150 mm. Upotrebljava se kao
sastavni dio nosivih čeličnih konstrukcija (limenih nosača i složenih profila).
Limovi su obično tanji elementi raznih oblika (ravni, valoviti, koritasti i udubljeni).
Tanji limovi se upotrebljavaju za razna oblaganja, pokrivanje krovnih površina i za obrtničke radove.
Zaštićuju se od korozije najčešće pocinčavanjem.
Deblji limovi se primjenjuju kao čvorni limovi rešetkastih čeličnih nosača i kao elementi za sklapanje
nosača složenih presjeka.
80
Valoviti limovi se primjenjuju za izradu vrata velikih skladišta, pokrivanje krovova, za izradu lučnih
krovova, za podlogu podova na mostovima i sl.
81
Pretežno se primjenjuje rebrasta armatura s uzdužnim rebrima, koja ima znatno kvalitetniju vezu
betonom, pa zbog toga manju potrebu preklapanja i jednostavnije savijanje i armiranje.
Poprečni presjek rebara može biti nepromjenljiv RA 400/500-1 i promjenljiv RA 400/500-2.
Mrežasta armatura se danas najviše primjenjuje, naročito pri armiranju velikoplošnih elemenata
zidova i stropova.
Zavarene armaturne mreže sastoje se od ravnih međusobno okomito zavarenih žica od glatkog čelika
MAG 500/560 i od rebrastog čelika MAR 500/560.
Određene su razmakom (t) i promjerom (d) poprečnih žica
Čelik za prednapinjanje betona proizvodi se u obliku čeličnih žica raznih profila, koje se primjenjuju
pojedinačno ili upletene u kabele.
Imaju visoku čvrstoću i malu plastičnu deformaciju.
ISPITIVANJE I DEFORMACIJSKO PONAŠANJE ČELIKA
Čelik za armiranje je u armiranom betonu vlačno opterećen pa su mu osnovna mehanička svojstva
granica razvlačenja i vlačna čvrstoća.
Važna fizikalno-mehanička svojstva:
- čvrstoća, zamor, žilavost, tvrdoća, otpornost na torziju, izvlačenje, previjanje
Nedostatak primjene čelika u građevinarstvu jest korozija koja se javlja kao posljedica reagiranja
željeza s okolinom u kojoj se nalazi.
Najčešći oblik korozije čelika je oksidacija u prisutnosti kisika iz zraka u vlažnoj okolini, koju prisutnost
Cl-, CO2 i CO3 ubrzava.
Čelične se konstrukcije moraju štititi od korozije i održavati raznim antikorozivnim premazima ili se
čelik mora primjenjivati u izvedbi skupih legura otpornih na koroziju.
Za razliku od čelika, obojeni metali znatno su manje osjetljivi na koroziju pa se danas više i uvode u
primjenu u građevinarstvu, naročito legure aluminija.
Prednost im je pred čelikom i manja gustoća pa, dakle, i manje vlastito opterećenje.
82
ALUMINIJ
Aluminij je jedan od najzastupljenijih elemenata Zemljine kore.
Aluminijiski su spojevi po rasprostranjenosti prvi, a aluminij kao elemenat treći (iza kisika i silicija).
Javlja se u sastavu mnogih stijena, iako je prvi put proizveden tek polovinom prošlog stoljeća.
Zbog svojih svojstava vrlo je brzo u proizvodnji metala izbio na drugo mjesto u svijetu (iza željeza).
Dobiva se elektrolizom glinice (Al2O3), koja se proizvodi posebnom preradom boksita (Al2O3 nH2O).
Aluminij:
- ima malu gustoću.
- dobar je vodič struje i topline.
- ima visoku refleksiju svjetla i zračenja.
Aluminijske legure:
- relativno visoku čvrstoću i
- dobra otpornost na koroziju.
Vlačna čvrstoća aluminija:
- mekog – od 70 N/mm2 do 90 N/mm2,
83
- tvrdog od 130 N/mm2 do 180 N/mm2
Usporedne debljine i mase aluminijskih i čeličnih limova iste lokalne čvrstoće, ekvivalentni aluminijski
lim ima približno za 50 % manju masu.
BAKAR
Metal ružičasto crvene boje
Najbolji vodič struje, poslije srebra
Bakar i Bakrene legure – osrednje čvrstoće i lakom obradom i u hladnom i u toplom stanju pa se
uspješno prerađuju toplim valjanjem, prešanjem i kovanjem.
Upotrebljavaju se već od prvih početaka naše civilizacije
Proizvodnja bakra uključuje nekoliko postupaka:
– suhih ili pirometalurških – ruda se topi pri određenim temperaturama,
– mokrih ili hidromeetalurških – ruda se otapa u pogodnom otapalu.
– Iz otopine se onda bakar izdvaja elektrolizom ili cementacijom
Bakrene legure:
– odlična mehanička svojstva
– dobra vodljivost struje i topline,
– odlična otpornost na koroziju i
– na habanje.
Visoka cijena- za izradu jednog dijela vodovodne armature (ventila i slavina) i za izradu ukrasnog
pokrova i nekih drugih ukrasnih predmeta.
Dijele se prema kemijskom sastavu na:
– tehnički bakar (najmanje 99,5 % Cu)
– bakar s dodacima (najmanje 90 % Cu)
– mesing (legura bakra, kositra i još nekih metala)
– kositrenu broncu (legura bakra, kositra i još nekih metala)
– i leguru bakra i nikla ili
– bakra, nikla i cinka s dodatkom ili
– bez dodatka drugih metala.
CINK
Cink je po raznovrsnosti primjene prvi među obojenim metalima, a po količini proizvodnje odmah je iza
aluminija i bakra.
Dobiva se iz cinkovih ruda (pretežno iz cink-sulfida) pirometalurškim (destilacijskim) i hidrometalurškim
(elektrolitičkim) postupcima.
Nelegiran ima na običnoj temperaturi grubo zrnastu strukturu i loša mehanička svojstva pa se poput
drugih metala pretežno primjenjuje kao legura ili kao dodatak za legiranje drugih metala.
CINK ima široku primjenu:
84
– za izradu pokrova,
– oluka,
– fasadnih okapnica
Najviše se upotrebljava za zaštitu drugih metala od korozije i to cinčanjem ili pocinčavanjem, to jest
prevlačanjem površine drugih metala (prije svega čelika) cinkom,
Nanošenjem antikorozivnih premaza na bazi cinkova praha kao pigmenta i katodnom zaštitom u kojoj
se cink primjenjuje kao anoda.
Cinčanje se pretežno izvodi umakanjem, a može se kod sitnih predmeta masovne proizvodnje
primjenjivati i elektrolitički postupak.
Pigmentni cinkov prah može se nanositi u obliku premaza ili difuzijom kroz površinu željeza ili čelika pri
povišenim temperaturama, pri čemu se na površini formira legura željeza i cinka.
POLIMERI
85
MONOMER je niskomolekularna tvar, koja polimerizacijom prelazi u polimer.
POLIMERI - su tvari koje se sastoje od makromolekula pa se i nazivaju makromolekularni spojevi.
Primjena:
- Termoizolacijski i hidroizolacijski materijali,
- kitovi, zaštitni premazi,
- podovi, mortovi, modifikatori betona,
- cijevi, profilirani i prešani proizvodi, boje, lakovi
Prednosti:
- Lako oblikovanje, lagani,
- otporni na kemijske utjecaje,
- elektroizolatori,
- vodonepropusni,
- paronepropusni,
- odlične prionljivosti na druge materijale
Mane:
- Promjena svojstava već pri temperaturi(-30 do +100) oC,
- veliki temperaturni koeficijent dilatacije (a),
- zapaljivost, gorivost,
- starenje
Podjela 1
NE ORGANSKI POLIMERI - oksidi silicija i aluminija, mnogi minerali, kao npr. tinjac, azbest, minerali
glina, spojevi nastali hidratacijom cementa.
ORGANSKI POLIMERI
Kaučuk i prirodne smole, celuloza, lignin, škrob, bjelančevine, nukleinske kiseline,sintetski polimeri
(1910 god. bakelit)
Podjela 2
Polimeri se sastoje od linearnih ili razgrananih ili umreženih makromolekula u kojima su međusobno
povezane strukturne jedinice, tzv. meri.
Mali broj mera (max 10)®DIMERI, TRIMERI, TETRAMERI ...(plinovi, tekućine ili krhotine), veliki broj
mera (>100.000)®čvrsti polimeri
86
Podjela 3
Ako je u makromolekuli zastupljen samo jedan tip mera to je HOMOPOLIMER
Ako se radi o dva ili više tipova mera to je KOPOLIMER
Podjela 4
Opći izgled makromolekula nekih Opći izgled makromolekula nekih kopolimera
homopolimera
Podjela 5
Konstrukcijski polimerni
Materijali:
- masivni – kompaktni
- pjenasti - saćasti, ekspandirani
po sastavu poliemerni materijali mogu biti:
- Homogeni
- Kompozitni (mješavine, smjese, punjeni, ojačani)
Podjela 6
MAKROMOLEKULE POLIMERA se organiziraju u: globule, fibrile, lamele (vrpce)
87
Amorfni Kristalasti Orjentirani
polimer polimer kristalasti polim
SVOJSTVA
Makromolekulna i specifična nadmolekulna struktura polimera rezultira posebnim svojstvima
polimera:
- relaksacija naprezanja
- puzanje
- elastični postefekti ® efekt pamćenja
- prisjetljivost i dr.
Sve ovisno o temperaturi.
Elastomeri
Elastomeri su pri temperaturama uobičajene primjene u gumastom fizikalnom stanju, tj. moguće su
elastične deformacije i do nekoliko stotina postotaka.
Struktura je rahlo kemijski ili fizikalno umrežena.
Termičko varenje nije moguće.
Temperatura omekšavanja (staklište) je niža od 0oC, područje primjene elastomera je na
temperaturama većim od staklišta.
Duromeri
Gusto umreženi polimeri, koji se ne daju plastificirati nazivaju se duromeri (duroplasti, termoreaktivne
mase, reaktoplasti, termoreakti).
Oni su u kristalastom ili staklastom stanju.
Struktura im je prostorno, kemijski gusto umrežena. pri temperaturama uobičajene primjene su
elastični, tvrdi i krti.
Temperatura omekšavanja je iznad 50oC.
Termičko varenje nije moguće, ali se mogu uspješno lijepiti.
Zbog smolaste i viskozne konzistencije u prvom stupnju dobivanja nazivaju se i umjetnim smolama.
Plastomeri
Plastomeri ili termoplasti su linearne ili granate strukture. Mogu biti u kristalastom ili amorfnom
fizikalnom stanju.
Pri temperaturama uobičajene primjene mogu biti elastični, plastični i krti.
Zagrijani do temperature mekšanja postaju plastični i prikladni za obradu ekstrudiranjem, prskanjem,
varenjem.
Pri zagrijavanju ne mijenjaju svoju kemijsku strukturu, pa je to samo reverzibilna promjena stanja.
POLIMERI S DODACIMA
a) dodaci za preradbu: toplinski stabilizatori, maziva, odjeljivači, regulatori viskoznosti, pjenila,
tiksotropni dodaci i dodaci za umrežavanje;
b) modifikatori mehaničkih svojstava: plastifikatori, dodaci za povećanje žilavosti, punila, ojačala,
prianjala;
c) modifikatori površinskih svojstava: vanjska maziva, regulatori adhezivnosti, antistatici;
d) modifikatori optičkih svojstava: pigmenti i bojila, strukturizatori;
90
e) dodaci za povećanje trajnosti: antioksidansi, svjetlosni stabilizatori, biocidi, dodaci za smanjenje
gorivosti i zapaljivosti.
91
92
Karakteristične grupe polimernih materijala u graditeljstvu
Polimerima modificirani portland cementni betoni i mortovi (PPCB)
Polimerima impregnirani betono (PIB)
Polimer betoni (PB)
Armirani i drugi poliomerni materijali
Zaštitni materijali na bazi polimera, ljepila, kitova itd.
93
Polimerom modificirani portland cementni beton je običan portland cementni beton, kojem se za
vrijeme miješanja umjesto dijela vode doda u vodi topivi polimer ili njegova emulzija. Kako cement
veže i očvršćava, i polimer također očvršćava, tvoreći kontinuiranu matricu polimera u betonu.
LATEKS - kao sastojak PPCB
Lateksi su polimerni sistemi, koji se sastoje od vrlo sitnih sferičnih čestica (Æ 0,5 do 5,0 mm) velike
molekularne mase, suspendiranih u vodi. Čestice se drže u suspenziji djelovanjem površinski aktivnih
tvari. Lateksi se obično dobivaju polimerizacijom iz emulzije monomera.
Najboljima su se pokazali lateksi od prirodne gume, stiren-butadiena, polivinil-acetata i akrilni lateksi,
te lateksi od epoksi smola.
Tehnologija PPCB
Lateks se dodaje betonu ili mortu u količini od 15 do 20 posto mase čvrste tvari lateksa od mase
cementa.
Količine cementa su obično 400 kg/m3 i više, a vodocementni faktori (pribrojiti treba i dio vode iz
lateksa) su mali (0,30 ... 0,40), zbog fluidificirajućeg djelovanja lateksa.
Mješavine su tipično kohezivne i ljepive u svježem stanju. Često puta pretjerano uvlače zrak u
betonsku mješavinu, pa treba dodavati odpjenjivače.
Postupak miješanja je isti kao za obične betone i mortove, ali se njegovanje bitno razlikuje.
Svojstva i primjena PPCB
Dodavanjem lateksa betonima i mortovima može se:
- poboljšati prionjivost na podlogu,
- povećati vodo i plino-nepropusnost,
- smanjiti modul elastičnosti i
- povećati žilavost,
- povećati otpornost na kemikalije.
PPCB i PPCM primjenjuju se kao:
- završni slojevi na mostovima, industrijskim podovima,
- materijali za sanacije oštećenih armiranobetonskih konstrukcija,
- vodonepropusni slojevi,
- vezni slojevi kod nastavljanja betoniranja i lijepljenja konstruktivnih elemenata.
IZVEDBA PB
- Čišćenje površine betona ili podloge
- Sušenje površine podloge (max vlaga 4 %)
- Nanašanje “primera” i veznog sloja
- Nanašanje pb (dok je vezni sloj još ljepljiv) test - povuče se za prstom
SVOJSTVA PB
- brzo očvršćavanje
- velika vlačna, savojna i tlačna čvrstoća
- dobra adhezija
- velika trajnost prema djelovanju mraza
- mala propusnost
- dobra kemijska otpornost
PRIMJENA PB
95
- zaštitni slojevi na površinama izloženim eroziji
- popravci betonskih konstrukcija
- konstruktivni i dekorativni paneli
VODLJIVOST TOPLINE
Toplinska vodljivost je svojstvo građevinskih materijala da provode toplinu uslijed razlike temperatura
na dvjema graničnim površinama elementa.
Toplina nekog tijela jednaka je zbroju kinetičkih energija nesređenog gibanja svih njegovih molekula.
Toplina se može prenositi na tri osnovna načina:
- vođenjem (u čvrstim, tekućim i plinovitim materijalima)
- strujanjem (u tekućim i plinovitim materijalima)
- zračenjem (u plinovitim materijalima i u vakuumu).
Za prenošenje topline kroz građevinske materijale važno je prenošenje topline vođenjem.
Zamislimo unutar nekog tijela od homogenog materijala tanku ploču debljine d (1 m), poprečnog
presjeka A (1 m2) omeđenu paralelnim ravninama na kojima su temperature T1 i T2 (1°C).
Prenošenje topline se odvija vođenjem.
Količina topline Q (J), koja će u vremenu t (s) proći kroz promatrani materijal bit će:
T1 T2
Q A t
d
97
l - koeficijent toplinske vodljivosti
Q d
(W / m C )
A(T1 T2 ) t
Vrijednosti koeficijenta toplinske vodljivosti (l) su vrlo promjenjive za jedan te isti materijal i ovise o:
– zapreminskoj masi materijala (poroznosti)
– kemijskom sastavu materijala
– sadržaju vlage u materijalu
– temperaturi materijala.
Karakteristične vrijednosti koeficijenta toplinske vodljivosti l u ovisnosti o zapreminskoj masi za razne
građevinske materijale dane su u slijedećoj tablici:
Koeficijent toplinske propustljivosti (L) jednak je količini topline koja u jedinici vremena prođe okomito
kroz jedinicu površine građevinskog elementa pri jediničnoj razlici temperatura graničnih površina
elementa, kada je postignuto stacionarno stanje.
Otpor propuštanja topline (R) jednak je recipročnoj vrijednosti koeficijenta toplinske propustljivosti:
R= 1/L (m2 . oC/W)
Otpor propuštanja topline (R) građevinskog elementa karakterizira svojstva toplinske izolacije tog
elementa.
98
Što je > toplinski otpor (R) to je element bolji izolator.
Ukoliko se želi promatrati prenošenje topline iz prostorije kroz građevinski element u vanjski prostor,
mora se promatrati prenošenje topline iz prostorije na element, kroz građevinski element, te s
elementa u vanjski prostor.
Parametar koji karakterizira takovo prenošenje topline zove se koeficijent prijelaza topline
građevinskog elementa (K):
K = 1/(1/ai + d/l + 1/ae) (W/m2 . oC)
ai je koeficijent unutarnjeg prijelaza topline, koji je jednak količini topline koja u jedinici vremena
prijeđe sa zraka u prostoriji na jedinicu površine građevinskog elementa pri jedinicnoj razlici
temperature zraka i površine elementa.
ae je koeficijent vanjskog prijelaza topline, koji je jednak količini topline koja u jedinici vremena prijeđe
s jedinice vanjske površine građevinskog elementa na vanjski zrak, pri jediničnoj razlici temperature
površine elementa i vanjskog zraka.
Koeficijent prolaza topline (K) jednak je količini topline koja u jedinici vremena prođe okomito kroz
jedinicu površine građevinskog elementa pri jediničnoj razlici temperatura zraka s obje strane
elementa.
Koeficijent prolaza topline (K) se može izraziti i toplinskim otporima:
K = 1/ Ri + R + Re
Ri = 1/ai …otpor unutarnjeg prijelaza topline
Re = 1/ae ... otpor vanjskog prijelaza topline
Otpor prolazu topline (Ro) je recipročna vrijednost koeficijenta prolaza topline građevinskog elementa:
Ro = 1/K (m2 . oC/W)
Ro = Ri + R + Re
Vrijednost koeficijenta prolaza topline (K) važna je za ocjenu gubitka topline iz grijanih prostorija
prema van.
Što je veća vrijednost (K) obodnih elemenata objekta, to će kroz te elemente u zimskim uvjetima
prolaziti veći toplinski tokovi, tj. gubici topline biti će veći.
Kod pregrada izrađenih od više različitih materijal u slojevima d 1, d2, d3 i ako su temperature krajnjih
površina različite (T1, T2, T3) u određenom trenutku se uspostavlja stanje jednolike (linearne) promjene
99
temperature po presjecima pojedinih slojeva pregrade i jednak je prolazu topline i kroz pojedine
slojeve i kroz cijelu pregradu.
Temperaturni rad
Promjene dimenzije građevinskog elementa pri promjeni temperature okoline zove se temperaturni
rad. Ukoliko se promatra samo jedna dimenzija radi se o linearnom temperaturnom radu ili linearnom
stezanju ili rastezanju.
Eksperimentalno je dokazano da je linearni temperaturni rad (D l) proporcionalan promjeni
temperature (DT) i početnoj dimenziji elementa (l), te da ovisi o vrsti materijala, što je izraženo
koeficijentom termičkog linearnog rastezanja (at).
D l = at × D T × l
100
at = D l / D T × l (1/oC)
at ... koeficijent termičkog linearnog rastezanja je karakteristika materijala, a jednak je produženju
elementa jedinične dužine uslijed jediničnog porasta njegove temperature.
Vrijednosti koeficijenta za svaki građevinski materijal utvrđuju se mjerenjem.
AKUSTIČKA SVOJSTVA
ZVUK
Zvuk nastaje mehaničkim titranjem čestica u elastičnoj sredini.
Titranje u zraku proizvodi zvučne valove, a titranje u čvrstom materijalu strukturni zvuk.
Zvuk karakterizira frekvencija, a jedinica frekvencije je Herz (Hz).
101
Jedan Herz označava broj titraja u jednoj sekundi.
Prolaskom kroz materijal zvuk izaziva promjene zvučnog pritiska u materijalu.
Nivo zvučnog pritiska i nivo jačine zvuka izražavaju se u decibelima (dB).
102
- P……. upadna zvučna energija.
ai se kreće od 0 - 1.
ai > 0,3 su apsorpcijski materijali.
Izraz za zvučnu izolacijsku moć (R) određuje se na nizu odabranih frekvencija, a rezultati se prikazuju
grafički u koordinatnom sustavu f - R.
Uspoređivanjem dobivenih krivulja sa standardnim krivuljama donosi se ocjena o izolacijskoj moći
materijala kojeg se ispitivalo.
Kod jednostrukih pregrada za što bolju izolaciju važno je:
– da je element što teži
– da je element što deblji
– da je zapreminska masa materijala od kojeg je element > 400 kg/m2.
Zvučna izolacijska moć (R)
- Izolacija od udarnog zvuka
Ocjena o efikasnosti izolacije od udarnog zvuka provodi se na osnovu normaliziranog nivoa udara
zvuka Ln prema izrazu:
- Ln = Lu - 10 log Ao/ A
gdje je:
- Lu … nivo zvuka udara u prijemnoj prostoriji
- A … ekvivalentna apsorpcijska površina
- Ao … referentna apsorpcijska površina, uobičajeno 10m2
Za što bolju izolaciju od udarnog zvuka važni su debljina elementa i zapreminska masa materijala od
kojeg je element izrađen.
Izolacija od udarnog zvuka važna je kod međukatnih elemenata konstrukcije (hodanje, padanje
predmeta, ...), kod kojih se umjesto povećanja debljine ploče primjenjuju tzv. plivajući podovi.
103
Kada se na nosivu međukatnu konstukciju izvede pod ili ispod nje spušteni strop, smanjuje se
normalizirani nivo zvuka udara, što znači da se izolacija od zvuka udara poboljšala.
104
gdje je:
- normalizirani nivo zvuka udara u prijemnoj prostoriji izmjeren za golu međukatnu konstrukciju
- normalizirani nivo zvuka udara u prijemnoj prostoriji izmjeren za međukatnu konstrukciju s
podom odnosno spuštenim stropom.
ELEKTRIČNA SVOJSTVA
R - električna otpornost materijala
r - specifični električni otpor
g - specifična elektroprovodljivost
g - specifična elektroprovodljivost
Elektroprovodljivost se može izraziti i specifičnom elektroprovodljivošću, koja je recipročna vrijednost
specifičnog električnog otpora, a izražava se u jedinici Simens (S):
g = 1/r (S)
Važno kod pojave statičkog elektriciteta u objektu, kod željezničkih pragova
105
BILJEŠKE:
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
______________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
____
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
______
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
106
_______________________________________________________________________
_____
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
____
107