Professional Documents
Culture Documents
WWW.SEMINARSKI-RAD.COM
WWW.DIPLOMSKI-RAD.COM
WWW.MATURSKI-RAD.COM
1. UVOD...............................................................................................................................................................2
3. ZAKLJUCAK....................................................................................................................................................45
LITERATURA.......................................................................................................................................................45
2
1. UVOD
Globalni razvoj društva u budućnosti će u ogromnoj mjeri zavisiti od stanja u oblasti energetike
problemi sa kojima se sučcavaju u manjoj ili većoj mjeri sve zemlje svijeta su povezani sa
obezbjeđivanjem energije i očuvanjem životne sredine eksplozija ljudske populacije na zemlji uzrokuje
stalno povećanje potreba za energijom, naročito električnom energijom. Trend rasta potreba na
globalnom nivou iznosi oko 2,8 % godišnje. Sa druge strane, trenutna struktura primarnih izvora
električne energije ne može na globalnom nivou obezbijediti takav trend povećanja proizvodnje
električne energije. Razlog za to su aktuelni ekološki problemi direktno uzrokovani sagorijevanjem
fosilnih i
nuklearnih goriva,
na kojima se bazira sadašnja proizvodnja električne energije u svijetu osim toga, postojeća dinamika
kojom se eksploatišu fosilna goriva će u bliskoj budućnosti dovesti i do iscrpljenja njihovih rezervi.
Direktna poslijedica ovih oprečnih uslova proizvodnje i potrošnje je stalni porast cijene
električne energije, čime se, već na sadašnjem nivou, stvara ekološki i ekonomski opravdana potreba
uključivanja alternativnih izvora u globalnu strategiju razvoja energetike i takvi energetski tokovi su
primorali visokorazvijene zemlje da ulažu ogroman kapital i angažuju veliki broj stručnjaka u razvoj
sistema za korištenje obnovljivih izvora elektricne energije (vjetroelektrane, solarne elektrane, elektrane
na biomasu i biogas, geotermalne elektrane, itd.). Kao rezultat takvog ulaganja osvojena je teh nologija i
razvijena industrija za tehnički pouzdanu konverziju nekih primarnih obnovljivih izvora osim toga,
međunarodni protokoli i obaveze o smanjenju emisije CO2 (Kyoto protokol) i lokalni ekološki
problemi primorali su vlade mnogih zemalja da različitim subvencijama podstiču izgradnju ekološki
čistih elektrana koje koriste obnovljive izvore.
Ovakvi energetski tokovi su primorali visokorazvijene zemlje da ulažu ogroman kapital i angažuju
veliki broj stručnjaka u razvoj sistema za korištenje obnovljivih izvora električne energije, posebno
energije vetra i solarn energije, kao trenutno najperspektivnije obnovljive izvore.
Energija obnovljivih izvora može se koristiti za proizvodnju toplotne i električne energije. Trenutno
hidroenergija ima značajan udio u proizvodnji električne energije ali se posljednjih godina energija
vjetra značajno približila komercijalizaciji.
3
Na slici 2.1.,dat je grafikon udjela obnovljivih izvora u proizvodnji elektricne energije u Evropskim
zemljama.
4
Slika 2.1. Udeo o5novljivih i3vor0 u proi3vodnji elek6ri0ne energije, u Evropi
Ljudska vrsta koristi energiju vetra još od davnina. Primena energije vetra seze u vreme prvih
civilizacija, kada se energija vetra koristila za pogon camaca na reci Nil (5000 godina pre Hrista), a oko
700. godine pre Hrista, u današnjem Avganistanu, pojavile su seprve vetrenjace koje su sluzile za
mlevenje zitaricap Tokom XIX veka u Severnoj Americi je bilo instalirano na hiljade vetrenjaca, koje
su uglavnom bile koriscene za pumpanje vode na karmama i plantazamap eocetkom XX veka u SAD-u
masovno su koriscene prve malevetrenjace za proizvodnju elektricne energije, ali su mnoge od njih
prestale sa radom
tokom tridesetih
godina, zbog
intenzivnog
proširenja
5
oetar predstavlja neiscrpan ekoloski izvor energije ciji globalni potencijal visestruko prevazilazi
svetske potrebe za elektricnom energijomp roriscenje energije vetra u proizvodnji elektricne energije je
pocelo da se razvija tridesetih godina dvadesetog veka i tada je pocela izgradnja prvih vetroelektrana –
postrojenja za elektromehanicku konverziju energije vetrap Danas vetroenergetika predstavlja granu
energetike koja se najbrze razvija, kako u pogledu tehnologije, tako i u pogledu porasta instalisanih
vetroelektrana u svetu (slika 2.3).
Slika 2.3 Godišnji porast instalisanih snaga vetroelektrana u svetu
Vetroelektrane koriste kineticku energiju vetra, koju pomocu turbina navetar pretvaraju u
mehanicku idalje,preko elektricnih generatora,u elektricnuenergijup n prilog vecemkoriscenju
vetrogeneratora idu zajedno ekonomija i ekologijap
Oko 75% svih svetskih vetroelektrana je instalirano u zemljama Evropske Unije (EU). EU iz
instaliranih 34 466 MW (decembar 2004.) podmiruje oko 3% ukupnih potreba zaelektricnom
energijomp 3emacka je vodeca zemlja po broju instalisanih vetroelektrana sa ukupno 16 629MW
vetrogeneratora, što je duplo više nego snaga svih elektrana u Srbiji. 3ajveci udeo vetroelektrana u
proizvodnji elektricne energije ima Danska, koja iz o nnv Mi instalisanih vetroelektranapodmiruje
preko ekk svojih potrebazaelektricnom energijomp
vlise rotora vetroturbine okrecu se zbog strujanja vazdusne masep rolicina energije
koju vetar prenosi na rotor direktno zavisi od gustine vazduha, površine rotora i brzine vetra.
rineticka energija tela u pokretu proporcionalna je njegovoj masi, tako da kineticka energija vetra zavisi
od gustine vazduha. Tacnije receno, sto je vazduh tezi, dobije se vise energije na vetroturbini.
Gustina vazduha jednaka je kolicini molekula po jedinici zapremine vazduhap eri normalnom
atmosferskom pritisku i temperaturi vazduha od 15 ºC, tezina vazduha je
3
1.225mkg / , ali sa povecanjem vlaznosti vazduha opada i njegova gustinap Hladniji vazduh gusci je od
toplijeg, zato ce vetroturbina pri istoj brzini vetra proizvesti vise elektricne energijetokomzimenego
tokomletap btmoskerskipritisakopada sa povecanjem nadmorske visine,zatoje navecim
6
nadmorskimvisinamaaplanines pritisaknizi,a vazduh jemanjegustp
oetroturbina dobija svoju ulaznu snagu pretvaranjem kineticke energije u snagu okretanja elisa
rotorap 3amece se logicki zakljucak da povrsina rotora odre uje kolicinu energije koju vetroturbina
moze dobiti iz vetrap eosto se povrsina rotora povecava sa kvadratom precnika rotora, dvostruko veca
turbina dobija cetiri puta vecu kolicinu energijep eovecanje povrsine rotora nije toliko jednostavno kao
postavljenje duzih elisa, buduci da se povecanjem povrsina rotora povecava naprezanje celog sistema,
nezavisno od brzine vetrap rako bisekompenzovalo naprezanjepotrebno je ojacaticeli mehanickisistemp
7
Drugi kaktorkojiuticenaizlaznu snagu vetroturbine je cinjenicadavetroturbina utice
naskretanjevetra, cakprenego sto vetar budeobuhvacen lopaticamarotorap Dakle, rotor usporavabrzinu
vetra,tako da je brzinavetra manjaisprednego iza rotora,sto znaci da vetroturbina ne moze
iskoristiticelokupnu energiju vetrapeovecanjembrzinevetra rastekolicinavazdusnemase kojaprolazi kroz
rotor,odnosno dolazidoporasta izlaznesnage
vetroturbine. Teoretska izlazna snaga vetroturbine data je izrazom:
1 3
P= ρ ⋅ν (2-1)
2 gde
je:
2
Maksimalna snaga koja se moze dobiti pomocu vetroturbine racuna se pomocu Betzovog
zakona, prema kojem se samo deo raspolozive energije vetra aWo ks moze iskoristiti
zato što vetar mora da nastavi da duva u svom smeru kako bi ostavio slobodan prostor za
nadolazeci vazduhp dato se celokupna kineticka energija vetra ne moze isporuciti na
vetroturbinu, što je prikazano na slici 2.4.
Iz gornjeg obrasca (2-ns moze se zakljuciti da je razvijena snaga turbine proporcionalna trecem
stepenu brzine vetra sto dalje dovodi do zakljucka da je dostupnost izvora vetra kljucni kaktor uodre
ivanju lokacijenakojojce se graditivetroelektranep
8
Vnom -nominalna brzina (rated wind speed), Vmin -minimalna brzina (cut-in wind speed), Vmax-maksimalna
brzina (cut-out wind speed)i, V -prosecnabrzina aaverage wind speed)
av
Brzina vetrase obicno merisa anemometrom sa poluloptastimcasicama aslika 2.6.). Takav tip
anemometra sastoji se od vertikalne osovine na kojoj se na vrhu nalaze tri poluloptaste casice koje se
okrecu u smeru vetrap Broj obrtaja u minuti registruje se elektroniskim putem. Uz anemometar se
obicno postavlja mehanizam za utvr ivanje smera vetra (slika 2.6.). Drugi tipovi, ukljucujuci
ultrazvucni ili laserski anemometar, utvr uju kazni pomeraj zvuka ili koherentnu svetlost reflektovanu
molekulima vazduha, cime precizno odre uju brzinu vetra na raznim visinama.
9
Slika 2.6. Anemome60r (levo) i meh0ni30m30u6vr iv0nje smer0ve6r0 (desno)
Na osnovu
prikupljenih
podataka o
brzinama i
pravcima
vetrova, mogu
se izraditi
dijagrami ruza vetrova
za neku lokacijup
Dijagram ruza vetrova
prikazuje se u obliku
kruga
koji je, kao kompas,
podeljen na 12
jednakih delova, svaki od 30 stepeni horizonta, što se uzima kao standard za evropski atlas vetrova
(slika 2.7.).
10
Slika 2.8 Primer Weibull distributivne krive
11
Detaljan prikaz vetropotencijala za neku lokaciju, ili šire, daje atlas ili karta vetrova. Izrada
atlasa vetrova skup je i komplikovan postupak koji obuhvata unos svih mogucih komponenti koje uticu
na ponašanje vetra. Topografija terena se ucrtava pomocu satelita i kompjuterskih programa. Detaljan
atlas vetrova prikazan je na slici 2.9, izrazen je za podrulje Zapadne Evrope, gde postoji višegodišnja
tradicija
merenja
brzina
vetrova,
smera i
slicno.
Slika 2.9.
Evropska
karta
vetrova
„PAC“
vetroturbina
„MAG“
vetroturbina
12
Teorijski stepen iskoriscenjavetroturbine je Wok, a prakticnorade sa iskoriscenjem od oW do
eWkp interesantno je da slican stepen iskoriscenja imaju i parne turbine u termoelektranama i
nuklearnim elektranama atipicno ok do ekks, dok hidraulicke turbine, u hidroelektranama, imaju
najveci stepen iskoriscenja odskk do oWkp
Moderne vetroagregati imaju vetroturbinu sa horizontalnom osovinom (slika 2.10.)koja ima
sistem za zakretanje osovine u horizontalnoj ravni za pracenje promene smera vetra. Osim prethodno
navedenih, postoje još i vetroagregati sa vertikalnom osovinom (slika 2.11.).vlektrane sa horizontalnom
osom vecih snaga moraju imati veliki raspon krakova rotora stozahteva visi noseci stub, a ovo stvara
dopunske mehanicke i konstrukcione probleme zbog cega je snaga ovih turbina ogranicenap eri velikim
brzinama vetra rotor se mora zastititi odopasnih mehanickih naprezanja tako sto se, posredstvom
pogodnog mehanizma, automatski dovodi u stanje proklizavanja cim njegova brzina obrtanja pre e
granicnu vrednost ili se zakoci kada je brzina obrtanja ispod donje granicne vrednostip 3edostatak
vetroturbine s horizontalnom osom je u tome sto su izlozene vecim mehanickim naprezanjima
asavijanju,
vibracijama, centrifugalnim silama, naglim pritiscima vetra itd.) u odnosu na turbine sa vertikalnom
osom. Od turbina sa vertikalnom osom koristi se Darrieus-ova turbina.
Slika 2.10.
Vetroturbina sa
horizontalnom
osovinom
Slika 2.11.
Vetroturbina sa
vertikalnom osom
(Darrius-ova turbina)
13
oetroturbine mogu imati razlicit broj lopatica, ali se za vece snage najcesce koriste turbine sa tri
lopatice. erecnik vetroturbine zavisi od snage i krece se od n m za snagu od k,W kW do 120 m za snagu
od 5 MW. Vetroturbina se postavlja na vertikalni stub koji, uzavisnosti od njenog precnika, moze biti
visok i preko nek mp Turbina pokrece vetrogeneratorkoji moze biti razlicite konstrukcijep Vetroturbina
i vetrogenerator zajedno sa stubom na koji su postavljenicinevetroagregatp3a sledecoj slici data je
konstrukcija jednog vetroagregata.
14
1. konstrukcijom
lopatica;
2. zakretanjem
lopatica;
3. konstrukcijom i
zakretanjem
lopatica.
1.
Regulacija konstrukcijom lopatica (stall regulacija) predstavlja pasivan sistem regulacije snage,
pošto nema pokretnih delova. Lopatice se konstruišu tako da automatski smanjuju svoju ekikasnost pri
jakim vetrovimap berodinamicki dizajn lopatica je takav da što se više ide ka vrhu one su više uvrnute
na jednu stranu, da bi se sila uzgona smanjila sapovecanjem brzine rotiranja lopatica. Ova vrsta
regulacije snage našla je primenu kod indukcionog kaveznog generatora.
Najveci problem integrisanja ovih generatora u sistem vetrogeneratora predstavlja brzina vetra koja
varira u vremenu, a time i brzina rotora turbine, sto rezultira naizmenicni izlazni napon promenljive
ucestanosti, koji je naravno nepogodan za vezivanje na standardnu distributivnu mrezup n zavisnosti od
toga da li vetrogenerator radi na principu konstantne (fixed-speed) ili promenljive brzine (variable-
speeds, u daljem tekstu ce biti izlozen koncept najcesce koriscenih vetrogeneratora renomiranih
svetskih proizvo aca, poput kirmi ENERCON, DE WIND, VESTAS, BONUS…
Me utim mana je sto generator sa kaveznim rotorom uvek treba reaktivnu snagu za svoj rad, sto
15
je u mnogim slucajevima nepozeljno, narocito kod velikih i snaznih turbina islabe elektricne mreze na
koju su prikljucenip Moguce je ovu energiju kompenzovati umetanjem odre enih kapacitivnostip
erednost ovakvog koncepta je u njegovoj jednostavnostip eosto je brzina obrtanja rotora generatora
vezana za krekvenciju mreze i skoro da ne moze da se kontrolise, nije moguce iskoristiti vetroturbinu
pri turbulentnim brzinama vetra, jer bi za ovakav sistem, turbulencija prouzrokovala varijaciju snage, to
bi se odrazilo i na kvalitet generisane energije. Postoji još jedna metoda rada indukcionog generatora sa
kaveznim rotorom, ali sa promenljivim otoprom na strani rotora. Naime, energetska elektronika
omogucava promenu otoprnosti kola rotora sto se odrazava na promenu karakteristike
momenatnbrzinap ivim je moguce menjati brzinu rotora i do nkk, a pomenuti nacinregulacijeje
poznatiji kao sistem sapolu-promenljivom brzinom (semi-variable speed system).
16
invertor kombinacijom sa nadokna ivanjem energije rotoru, a koristi se za vece snage apreko nMisp Da
bi omogucila rad pri promenljivim brzinama, energetska elektronika je u sluzbi
tzv. back-to-back naponskog invertora koji napaja trofazni rotorski namotaj. Ovako su mehanicka i
elektricna krekvencija rotora razdvojene i frekvencije statora i rotora mogu biti postignute, nezavisno
od mehanicke brzinerotorap
Slika 2.15.
ntatorski namotaji mogu biti prikljuceni na mrezu samo kada je brzina rotora bliska sinhronoj
brzini, dok je kolo rotora uvek povezano na mrezu preko konvertor-invertor veze. da manje brzine
rotora, pristupa se dopunjavanju rotora energijom iz mreze, dok se za vece brzine rotora deo energije
vraca u mrezup erednosti ovakvog nacina generisanja el. energije su u tome što dva konvertora u vezi
rade samo sa 20-okk snage anajcesces pri prenosu energije na relaciji rotor-mreza i obrnutop Zbog toga
su i gubici znatno manji (nekih 0.6-0.9% generisane snage) a induktansa samo 3-epWk asto i dalje cini
12-15% snage rotora). Opet gledano Indukcioni generator sa namotanim rotorom nije standardan, te se
javljaju sada problemi sa kvarovimap Tako e sada ne radimo u celom opsegu brzina vec imamo
minimalnai maksimalna ogranicenja brzina vetroturbine koja odgovaraju razmeni rotor-mrezap
erakticniproblemi se javljaju i pri startovanju ovakvog modela i njegovoj zaštiti, a treba napomenuti
danajcesce konvertor na rotorskoj strani radi na malim ucestanostima te se javljaju zahtevi za
dvostrukim dimenzionisanjem poluprovodnickih komponentip
nolucija sa veoma slicnim kolom ali bez kliznih prstenova je stator sa dva trokazna namotaja
gde je jedan namotaj vezan na mrezu, a drugi na vezu konvertor-invertor za dodavanje energije rotoru.
Energija prenešena od rotora ka dodatom statorskom namotaju jepostignuta indukcijom kao u prostom
trakskormatorup vnergija rotora moze biti uzeta ilidodata pomocu razlicite krekvencije invertorap rod
ovakvog koncepta nemamo kliznekontakte amanje kvarovas i oba invertora rade sa istim
ucestanostima, dok se javlja potreba za dodatim namotajem na statoru. 4. Vetroturbina sa sinhronim
generatorom sa promenljivim brojem pari polova (slika 2.16.) radi u punom opsegu brzina vetra.
Sinhroni generator sa promenljivim brojem polova ima dobro razvijeno upravljanje, pa se zato vrlo
cesto srece u ponudi mnogih kompanija a glavni je adut nemackog v3vpCi3-a. Izlazni napon sinhronog
generatora je nizi pri nizim brzinama vetra, pa se zbog toga koristi jedan coper koji je stavljen izme
uispravljaca i kapacitivnostip eri nizim brzinama ovaj coper povecava ispravljeni napon na strani
generatora na onu vrednost na koju invertor racuna za svoj neometani radp erednost ovako koriscenog
modela je sto nema ogranicenja brzine pri generisanju elp energije, ne poseduje reduktor, a tako e je i
uproscena kontrola prilicno jednostavnim coperom ikovertorompn drugestrane ipak koristimo
dva,odnosno tri, pretvaracaza punu snagu a gubici su nam nekih 2-okod generisane snagepTako esu
prisutnivelikikondenzatoriu me ukolu i prilicna induktansakojaje oko nk-15% generisane snage.
17
Slika 2.16.
Vetroturbina sa
sinhronim
generatorom sa
Slika 2.18.
Vetroagregati na
kopnu (onshore wind
farm)
Slika 2.19.
Vetroagregati u
probalnom
pojasu(offshore wind
farm)
18
2.2.8. Karakteristike vetroelektrana
• Godisnji kaktor iskoriscenja ovih elektrana reda 10 – 15%.
• iko eWk vremena u godini elektrana ne moze da radi jer je brzina vetra manja od minimalne,
aokoWkvremena jerjevecaod maksimalno dozvoljenep
• U energetskom smislu vetrogeneratori se koriste za popunjavanje baznog dela
dijagrama opterecenjap dbog male snage, najcesce ulaze samo u energetske bilanse
lokalne (regionalne) potrošnje.
20
Jedan od najnepovoljnijih aspekata vetroelektrane jeste taj što imaju varijabilnu istohasticku
proizvodnju aproizvodnju koja se ne moze predvidetisp Zbog ovog razloga ne bi trebalo da udeo
vetroelektrana prede 10% u snazi svih elektrana elektroenergetskog sistema.ndeo ovih elektrana
moguce je povecati ako se osigura akumulisanje energijep 3eka od mogucih resenja jesu kombinovanja
vetroelektrana sa pumpno-akumulacionim postrojenjima ili solarnim elektranamap oisak elektricne
energije dobijene iz vetrogeneratora moguce je iskoristiti za kompresiju vazduha koji se zatim
uskladišti u nadzemnim ili podzemnim rezervoarima. U pogodnom trenutku taj se vazduh
Problemi koji se još javljaju u vezi sa radom vetroelektrana jesu buka pri prolasku krila kroz
zavetrinu stuba i buka koju prave lopatice pri kretanju kroz vazduh, ometanjeelektromagnetnih talasa,
mehanicke vibracije, zauzimanja povrsine zemljistap Iako velike vetroturbine rotiraju veoma sporo
javljaju se klikeri sunceve svetlosti, tjp pojavljivanje iiscezavanje senki sto moze biti veoma
uznemiravajuce za ljude koji zive u blizini
vetroturbina. Nova tehnološka rešenja na polju vetroenrgetike iz dana u dan znatno smanjuju probleme
vezane za eksploataciju vetroelektrana.
Fotonaponski ekekat je ustvari elektricni potencijal koji se javlja izme u dva razlicita materijala
kada se njihov spoj osvetli snopom kotonapFotonaponske celije, znaci, konvertuju svetlost u struju. PV
efekat je otkriven 1839. godine od strane krancuskog kizicara Bekerelap Sve do 1954. godine, ovaj
efekat se mogao dobiti samo u laboratorijama, kada su Bel
�aboratorije proizvele prvu silikonsku solarnu celijup orlo brzo, ove celije su nasle svoju primenu u
svemirksim programima Sjedinjenih Drzava, i od tada cine jako vazan izvor energije za satelite. Nakon
svemirskih programa, PV tehnologija polako pronalazi svoje
mesto i urazlicitim zemaljskimaplikacijamap
• 1883. godine americki istrazivac Charles Fritts opisao je prvu PV celiju nacinjenu od selena
kao provodnika sa vrlo tankim slojem zlata.
• nokWp godine proslavljeni kizicar Albert Einstein objavio je naucni dokaz fotonaponskog
efekta, ali i teoriju relativnosti. Upravo za naucni dokaz kotonaponskogefekta 1921. godine osvojio je
Nobelovu nagradu (jedinu).
21
naucnika aPeasron, Fuller i Chapins razvili prvu eo celiju koja je mogla generisati upotrebljivu
kolicinuenergije aekikasnostioko eksp
• noWsppocinjeupotrebaeotehnologije u svemirskom programu SAD-a.
Dakle, pocetkom gk-ih godina proslog veka pocinje razvoj kotonaponske tehnologije
prvenstveno za potrebe svemirskog programa, odnosno napajanja satelita, što je na kraju dovelo
Posebno iskonstruisan i dizajniran oblik p–n spoja, koji omogucuje prostorno padanje svetla na
što vecu njegovu površinu, pri cemu svetlost (fotoni) ulaskom u materijal p–n spoja prenosom svoje
energije “osloba
22
Slika 2.22. Prikaz fotonaponskog efekta
Prvi korak na slici 2.22 prikazuje stanje kotonaponske celije pre nego što se p-tip i n-tip
poluprovodnika spoje. Iako su oba poluprovodnika materijala elektricno neutralna, spajanjem p-tipa i n-
tipa poluprovodnika nastaje takozvani p-n spoj koji za posledicu imastvaranje elektricnog poljap n
trenutku kada se n-tip Si poluprovodnika i p-tip Si poluprovodnika spoje, višak elektrona od strane n-
tipa krece se ka p-tip strani. Rezultat navedenih doga aja jenagomilavanje pozitivnog naelektrisanjana
n-tip strani celije, odnosno nagomilavanje negativnog naelektrisanja na p-tip strani celije akorak esp
rada kotoni pogode kotonaponsku celiju oni se mogu reklektovati, proci direktno kroz nju ili biti
apsorbovani. Samo apsorbovani fotoni daju energiju za proizvodnju struje. Kada poluprovodnik
apsorbuje dovoljno svetla elektroni se istiskuju iz atoma materijala, sele se ka prednjem (negativnom)
kontaktu celije dok se u isto vreme supljine krecu u suprotnom smeru ka donjem apozitivnomskontaktu
celije gde ocekuju elektrone akorak osp 3apon na spoljasnjim kontaktima p-n spoja moze se povezati sa
potrosacima pri cemu ce se stvarati naelektrisanje i teci ce DC struja sve
dok postoji
upadni snop
svetlosti
(korak 4).
aju”
slobodne nosioce naelektrisanja elektrone i
šupljine, naziva se fotonaponska celija.
Pojava koja ima za posledicu "osloba anje"
slobodnih nosioca naelektrisanja pod
delovanjem svetlosti i stvaranje elektricnog
toka naziva se fotonaponski efekat, koji je
prikazan na slikama 2.21 i 2.22.
23
Slika 2.23. Osnovna konstrukcija PV oelijes0oso5in0m0 po5oljb0nj0perform0nse (mre�0 s0
sakupljanje struje, anti-reflek6ujuo0 o5log0i 30b6i60 uvidu s60kl0).
24
Na slici 2.23. prikazana je osnovna konstrukcija celijep da prikupljanje kotostruje, naobe strane
spoja su postavljeni metalni kontakti kako bi oni sakupljali fotostruju koja nastaje nakon udara fotona o
površinu. Kontakt od provodne folije (kalaja) se nalazi preko donje (tamnijes povrsine i na jednoj od
ivica gornje aosvetljenes povrsinep Tanka provodna mreza na preostalom delu gornje povrsine sakuplja
struju i propusta svetlop pazmak izme u provodnih vlakana mreze je stvar kompromisa izme u
maksimiziranja elektricne konduktanse i minimizacije blokiranja svetla. Dodatak osnovnim elemntima
su i odre ena poboljsanja kojasu tako e ukljucena u konstrukcijup 3a primer, prednja strana celije ima
anti-reklektujucu oblogu kako bi absorbovala sto vecu kolicinu svetla uz minimizaciju rekleksijep
Mehanicka zastita je obezbe ena pomocuzastitnog stakla sa transparentnimadhezivomp
Fotonaponske celije mogu biti izra ene od razlicitih tipova poluprovodnih materijala, koji mogu
biti slozeni u razlicite strukture sa ciljem postizanja što bolje efikasnosti pretvaranjap da izradu
kotonaponskih celija koriste se sledeci poluprovodni materijali i tehnologije:
• Silicijum (Si) – ukljucujuci monokristalni silicijum ac-Si), polikristalni silicijum (p-Si) i
amorfni silicijum (a-Si).
• Polikristalni tankoslojni materijali (polikristalni tanki film) – ukljucujuci Cin spoj
poluprovodnih materijala (Bakar-Indij-Diselenid), CdTe (Kadmij-Telurid) i tankoslojni silicijum
(veinom amorfni silicijum).
• Monokristalni tankoslojni materijali (monokristalni tanki film) – vecinom izvedeni od
Galijijum-Arsenida (Ga-As).
• Multijunction strukture materijala – kombinacije raznih poluprovodnih materijala.
1. PV celije izra ene od monokristalnog (c-Si) silicijuma. eo celije izra ene od monokristalnog
silicijuma imaju tzv. homojunction strukturu, sto znaci da se sastoje od istogmaterijala koji je
modikikovan tako da je na jednoj strani celije p-sloj, a na drugoj n-sloj Si poluprovodnikap nnutar
celije, p-n spoj lociran je tako da se maksimum suncevog zracenjaapsorbuje blizu spojap eovrsina
takvih celija zavisi od preseka monokristala od kog seproizvode, iznosi od 5 do 10 cm, debljina im je
od 200 do 300 m.3apon takvih celija je od kpWW do kpvk op Teorijska ekikasnost im je oko 22 %, dok
je stvarna ekikasnost oko nW kp aedina mana celija izra enih od monokristalnog silicijuma je visoka
proizvodna cena, zbog komplikovanog procesa proizvodnje. Najpouzdanije metode proizvodnje
monokristalnog silicijuma su Czochralski (Cz) i Float-zone (FZ) procesi, dok se u zadnje vreme sve
više koristi tzv. Ribbon growth tehnologija.
Czochralski metodom, silicijum visoke cistoce se zagreva na velikoj temperaturi dokse ne
rastopi (slika 2.24). Zatim se na površinski deo rastopljenog silicijuma koji se nalazi u cilindricnom
kalupu dodaje zrnce monokristalnog silicijumap Dok se zrno polagano uzdize iz kalupa, atomi
rastopljenog silicijuma zgušnjuju se u strukturu dodatog zrnca, odnosno monokristalnu strukturu.
Slika 2.24. Czochralski metoda
25
Float-zone poces proizvodi cistiju kristalnu strukturu u odnosu na Czochralski proces buduci da
ne sadrzi posudu za topljenjep n float-zone procesu poluga sacinjena od silicijuma visoke cistoce
postavlja se iznad monokristalnog zrna i propušta se kroz elektromagnetnikalemp Magnetno polje
kalema indukuje elektricno polje unutar poluge, usled cega se površinski spoj izme u poluge i zrna
zagreva i topip eosto se zavojnica polagano uzdize,unutar spoja poluge i zrna formira se monokristalni
silicijum koji "raste prema gore".
Czochralski i Float-zone procesi proizvode monokristalni silicijum u obliku kalupa ili
podloge, koje je potrebno razrezati u tanke plocice pri cemu se ek k skupog materijala gubi
(piljevina). Kao alternativa navedenim tehnologijama pojavila se Ribbon growth tehnologija.
Ribbon growth proces zapoicnje sa dva monokristalna ni zrnca koji rastu i zauzimaju povrsinu
tankog okvira dok se polagano izvlace iz posude sa tekucim silicijumomp rada jeokvir izvucen iz
posude, iz njega se vadi gotova tanka plocicap ivakva tehnologija nema velikih gubitaka materijala, ali
zato kvaliteta monokristalnog silicijuma nije na visini Cz ili FZ procesa.
2. PV celije izra ene od polikristalnog silicijuma (p-Si). Identicno c-Si celijama, PV celije izra
ene od polikristalnog silicijuma imaju tzv. homojunction strukturu. Suprotno monokristalnom
silicijumu, polikristalni silicijum sacinjen je od više malih kristala, zbog cega dolazi do pojave granica.
Granice sprecavaju tok elektronima te ih poticu na rekombinovanje sa šupljinama što rezultira
smanjenjem izlazne snage takvih celija.
Polikristalni silicijum moguce je proizvesti na više nacina, najraširenija metoda sastoji se od
izlivanja tekuceg silicijuma u kalup, koji se ostavlja da se zgusne u cetvrtasti oblik poput cigle. Krajnja
kolicina kristala i necistoca unutar cetvrtastog oblika zavisi od brzine hla enja.
Rasecanjem cetvrtastog oblika (cigle) dobiju se tanke plocice. Postupak dobijanja polikristalne Si
PV celije identican je postupku kod c-Si celija. Isto tako, presek p-Si PV celije identican je preseku c-Si
celije. Jedina razlika je u obliku p-Si celija, koje su cetvrtaste azbog kalupas stoga se mogu bolje sloziti u eo
modulep eroces proizvodnje celija od polikristalnog silicijuma je znatno jeftiniji od procesa proizvodnje
monokristalnih celija, ali p-Si fotonaponske celije imaju manju efikasnost od c-Si
3. PV celije izra ene od amorfnog silicijuma (a-Si). Atomi unutar amorfnih materijala nisu
slozeni u nikakvu posebnu strukturu, odnosno ne formiraju kristalnu strukturu. Tako e,
amorknimaterijali sadrzeveliki broj strukturnih defekata i lošu povezanost atoma, što znaci da atomi
nemaju suseda sa kojim bi se mogli povezati. Zbog navedenog razloga elektroni ce se rekombinovati sa
šupljinama umjesto da "u u" u strujni krug. Buducida defekti limitiraju tok elektricne struje, ovakve
vrste materijala su inace neprihvatljive u elektronskim ure ajima. Defekti se mogu delimicno ukloniti
ako se u amorfni silicijum ugradi mala kolicina vodonikap eosledica takvog tretiranja amorfnog
silicijuma je kombinovanje atoma vodonika sa atomima amorfnog silicijuma koji nemaju suseda (nisu
vezani) tako da elektroni mogu nesmetano putovati kroz materijal.
aos novep godine istrazivaci su otkrili da je amorfni (a-Si) silicijum upotrebljiv u PV tehnologiji
ukoliko se kontrolišu uslovi polaganja materijala i pazljivo modifikuje njegov sastav. Danas se amorfni
silicijum koristi u ure ajima koje koriste suncevu energiju kao izvor napajanja i imaju male energetske
zahteve (kalkulatori, rucni satovi i sl.). Amorfni silicijum upija suncevo zracenje 40 puta efikasnije
naspram monokristalnog
silicijuma, tako da sloj debljine n
m mozeupiti oko ok k
energijesuncevog zracenja,
naravno kada je osvetljen. Upravo
to svojstvo amorfnog silicijuma bi
moglo sniziti cenu PV tehnologije.
Ostale prednosti
amorfnog silicijuma tako e su
ekonomskog karaktera, na primer
amorfni silicijum je moguce proizvesti na niskim temperaturama i moze biti polozen na
26
Obnovljivi izvori elektricne energije 23.
jeftine podloge (plastika, staklo, metal i sl.) što ga cini idealnim za integrisanje PV tehnologije kao
sastavni deo objekata. Na slici 2.25 prikazani su nacini integrisanja a-Si fotonaponske tehnologije u
objekte, odnosno kao krov objekta koji proizvodi elektricnu energiju.
Slika
• pri izradi tankoslojnih celija koristi se puno manje materijala pošto debljina takvih celija varira
od 1 do 10 m, dok su klascine Si celije debljine od 100 do 300 m,
• tankoslojne celije proizvode se automatizovanim, besprekidnim procesima i mogu se polagati
na jeftine podloge (staklo, ner ajuci celik, plastika i sl.), zbog fleksibilnosti proizvodne tehnologije
polaganja slojeva tankog filma, celija standardnih dimenzija (125mm x 125mm) pa je modul saicnjen
kao jedna velika celija (75cm x 150cm) mogu se proizvesti istom aparaturom, • celijama izra enim
tehnologijom tankog kilma nije potrebna metalna mreza za gornji kontakt (kao kod c-Si celija), vec
koriste tanki sloj transparentnog vodonik oksida,
• slojevi tankog kilma polazu se na odabranu podlogu ukljucujuci antireklektujucisloj i
transparentni sloj vodonik oksida, cime se skracuje proces proizvodnje.
27
Slika
2.26.
mogu se polagati na jeftine podloge (plastika, staklo i sl.). CdTe celije imaju homojunction strukturu, sa
Kadmijum-Sulfidom kao gornjim "window" n-slojem. Za antireflektujuci sloj, ali i transparentni
vodonicni sloj koristi se tanki sloj oksida. Zbog unutrašnjeg otpora p-tipa CdTe materijala, CdTe
materijal se postavlja kao osnovni sloj dok se kao p-tip materijala koristi Cink-Telurid (ZnTe).
Teorijska efikasnost ovakvih celija je oko 15 %, stvarna efikasnost je puno manja.
28
Slika 2.27. Nekoliko PV oelij0 0ini modul, 0nekolikomodul0 0inini3.
2.3.4.
Modul i niz
29
nolarne celije koje smo vec opisali predstvaljju osnovu za stvaranje blokova PVsistemap ibicno je
velicina jedne celije nekoliko kvadratnih centimetara i daje snagu od oko jednog vatap rako bi se dobila
veca snaga, veci broj celija se povezuje serijski i paralelno na panelu (modulu) koji iznosi nekoliko
kvadratnih decimetara (slika 2.27.). Solarni niz ili paneldekinise se kao grupa od nekoliko modula koji
su elektricno povezani u serijsko-paralelnoj kombinaciji, a koja generiše potrebnu struju i napon. Na
slici 2.28.
prikazan je izgled
modula u okviru
koji se moze
montirati na nekoj
od stuktura.
Slika 2.28.
Konstrukcija PV
modul0: 1) okvir,
Moduli se mogu montirati u razlicitim konkiguracijama kao sto se moze videti sa slike
2.29. nkoliko je rec o montazi na krovu, moduli su u obliku koji se direktno moze poloziti na krovp
eomocu tehnologije amorknog silikona, koja je novijeg datuma, PV ploce se izra uju u obliku plocica
koje mogu da zamene tradicionalne krovne ploce, cime se smanjuju troskovivezani zamaterijal i
ulozeniradp
⎛QUok ⎞U
kT ok
II Ie 1
30
=− −− (2-2)
s0 ⎜⎟
R
⎝⎠ p
gde je:
Is =strujazasicenjadiode
Q = naelektrisanje elektrona
K = Bolcmanova konstanta = 1.37 / °
vlektricne karakteristike PV celije opisuju se krivom struje u zavisnosti odnapona ai-v kriva).
Na slici 2.30. prikazana je i-v karakteristika PV modula kada se onna eu dve razlicitesituacije, pod
suncevom svetloscu i u mrakup n prvom kvadrantu, gornji levi deo i-v krive pri nultom naponu naziva
se strujom kratkog spoja. Ovo je struja koja bi se mogla izmeriti ukoliko bi izlazni terminali bili
kratkospojeni (pri nultom naponu. Donji desni deo i-v krive naziva se naponom otvorenog kola. Ovo je
aglo dobija velike vrednosti. U mraku, struja je sve do napona proboja koji je isti kao i za
situaciju kada je celija osvetljenap
Slika 2.30. i-v karakteristika PV modula u mraku i na svetlosti.
Izlazna snaga panela je proizvod napona i struje. Na slici 2.31., data je kriva snage u zavisnosti
od napona. erimetite da celija ne daje nikakvu snagu kada su napon ili struja jednaki nuli, a maksimalnu
snagu daje kada napon odgovara tacki kolena i-v krive. Ovo je razlog zbog kog se PV kola proizvode
tako da im se radna tacka nalazi u blizini tacke na kolenu i-v karakteristike. PV modulise
konstruisuslicnokonstantnimstrujnimizvorimap
31
2.3.6. Dizajn
nizova
3ajvaznijikaktori
koji uticuna
elektricni
dizajnsolarnihnizova suk
1. intenzitetsunceve svetlosti,
2. Ugao sunceve svetlosti, 3. nskla ivanje maksimalnesnage i opterecenja,
4. Radna temperatura.
II I0
struja pri normalnomsuncevom zracenju arekerencas,a θ je ugao suncevog zracenja u odnosu na
normalup ivaj kosinusni zakon je odlican kada su u pitanju uglovi
32
3. Efekat senke (uskla
opterecenje, usled cega se na njoj javljaju IR gubici i toplotap istale celije rade na povecanom naponu
kako bi nadoknadile gubitke koji se javljaju na celiji koja se nalazi u sencip oeci napon u kzdravima
celijama znaci nizu strujup ivo je prikazano u donjem delu slike 2.34. ntrujni gubici nisu proporcionalni
zasecnenom delu slikep nkoliko je broj celija u senci veci od neke kriticne granice, i-v kriva pada ispod
radnog napona niza, ulsed cega struja pada na nulu, tako da je krajnja posledica gibitak snage.
3ajuobicajeniji metod za eliminisanje gubitaka koji se javljaju usled senke je podelakola na
nekoliko segmenata pomocu dioda za premoscenje aslika 2.35.). Diode koje se nalaze na segmentu koji
se nalazi u senci premoscuje samo taj nizp nsled ovog javljaju se proporcionalni gubicinapona
istrujesegmenta, bez gubitkasnagecitavog nizap
Slika 2.34. Efekat senke na delu PV niza. Degradacija snage je mala sve dok broj delova u
33
Slika 2.35. Diode 30premoboenje minimi3ir0ju gu5i6ke sn0gekod delov0 ni30 koji se nalaze u senci.
4. Temperaturni efekat. na povecanjem temperature, struja kratkog spoja celije se povecava,
dok se napon otvorenog kola smanjuje (slika 2.36.). Efekat temperature na snagu celije je kvantitativno
procenjen ispitivanjem ekekata struje i napona odvojenop 3eka su
I0i V0 struja kratkog spoja i napon otvorenog kola, repsektivno, na referentnoj temperaturi T, iΔT ,
a αβsu njihovi temperaturni koekicijentip nkoliko se radna temperatura poveca za nova struja i
napon dati su kao:
I =I (1+α⋅ΔT)iV =V (1−β⋅ΔT) (2-3)
sc0 oc0
T) (2-4)
T)⋅V (1−⋅
00
da tipicnu silikonsku celiju sa samo jednim kristalom, αje 550 [ µjedinica po �C�, a βje
5[mjedinica po �C�perema tome, snaga jek
P =P [1 +(500 k −5mu)⋅
T]=P [1 −0.0045
p ] (2-5)
00
34
Slik0 2.3s.Efek066emper06uren0 pv oelije.
Ovaj izraz nam indicira da za svaki �C porasta radne temperature iznad rekerentne
temperature, silikonska celija ima smanjeni izlaz i to za kpeW procenatap eosto je povecanje struje
mnogo manje u odnosu na smanjenje napona, ukupan efekat je smanjenje snage na visokim radnim
temperaturama.
Efekat varijacije temperature na izlaznu snagu prikazan je na slici 2.36. Slika nam pokazuje da
je maksimalna snaga dostupna pri nizim temperaturama veca od snage koja jedostupna pri nizim
temperaturamap dnaci, nize temperature su bolje za eo celiju posto se u tom slucaju proizvodi vise
snagep ipak, dve P tacke nisu iste za isti naponp rako bi dobili
max
maksimalnu temperaturu pri bilo kojoj temperaturi, PV sistem mora biti dizajniran tako da seizlazni
napon modula moze povecati na V kako bi se dobila snaga P na nizim
2max2
1max1
temperaturama.
2.3.7. �skla
ivanje elektricnogopterecenja
padna tacka bilo kog sistema predtsvlja presek prave krive izvora napajanja i krive opterecenjap
nkoliko eo izvor ima i-v i p-v karakteristike koje su prikazane na slici 2.37. napaja otporno opterecenje
R , njegova radna tacka ce biti tacka A1. Ukoliko se otpornost
1
poveca od R na R radna tacka se pomera sa tacke A na A . Repsektivno. Maksimalna
2323
snaga iz modula se dobija kada jeotpornostopterecenja jednaka R (slika 2.37.).
2
ivakvo uskla ivanje opterecenja sa uzvorom energije je uvek potrebno ukoliko zelimo da
iskoristimo maksimalnu snagu eo modulap pad sa konstantnim opterecenjem prikazan je na slici
epovpacs i adsp rriva konsantnog opterecenja ima dve tacke preseka sa krivom izvora, koje su oznacene
35
kao B i B p aedino je tacka B stabilna, pošto bilo koji
122
poremecaj nakon te tacke stvara snagu koja ce pokusati da rad vrati u tacku B p dnaci, radna
tacka sistema je B2. 2
⎡ dP ⎤ dP ⎤
⎡
〉 (2.6)
⎢⎣dV ⎥⎦ ⎢⎣dV ⎥⎦
opter izvor
3eka opterecenja, kao sto su grejaci, imaju konstantnu otpornost, pri cemu njihova snaga zavisi
od kvadrata naponap na druge strane, neka opterecenja, kao sto su indukcioni motori, ponasaju se kao
konstantna opterecenja, pri cemu im je za vise struje potreban nizi naponprod vecinevelikih sistema
samesovitimopterecenjem, snaga varirapriblizno linearno sa naponom.
36
rako je skladistenje toplotne energije jektinije od spremanja elektricne energije, solarne
termalne elektrane se najcesce izvode sa toplotnim tankovima. Time se, osim danju, omogucava
proizvodnja elektricne energije i nocup nolarne elektrane mogu biti pouzdan izvor elektricne energije
na lokacijama s dobrim suncevim zracenjemp eouzdanost se nadalje moze povecati ugradnjom
pomocnih sistema na kosilna goriva koja mogu koristiti veci deo podsistema solarne elektrane.
Uprkos visokoj pouzdanosti, lokacijama na kojima se takve elektrane grade i besplatnom izvoru
energije jedina prepreka implementaciji takvih elektrana je cena sociva, odnosno ogledala kojima je
potrebno prekriti velike povrsine, kako bi se dobile znacajnije kolicineenergijep
eostoje cetiri osnovna nacina konstruisanja sistema visokotemperaturnih solarnih
kolektora:
1. izvo enje s’ parabolicnim kanalnimreklektorima
2. izvo enje s’ koncentrisanim tanjirom
3. izvo enje sa središnjim solarnim tornjem
4. Frenelova ogledala
2. Izvo enje s' koncentrisanim tanjirom. Ovaj sistem (slika 2.39.) koristi veliko
parabolicno reklektujuce ogledalo u obliku tanjurap ino kokusira suncevo zracenje u tacki
iznad reflektora, gde se na kolektoru Stirling motorom ili parnim pogonom pretvara u
mehanicku energiju pa potom generatorom u elektricnup Prednost sistema s’ koncentrisanim tanjirom
je mogucnost postizanja vrlo visokih temperaturap 3edostatak je svakako cinjenica da je veliki deo
sistema pokretan, što zahteva robustan dvoosovinski sistem za pracenje suncap
37
3.
Elektrane sa
središnjim
solarnim
tornjem (slika
2.40.) koriste
mnoštvo
ravnih,
pokretnih
ogledala za
kokusiranje
suncevih zraka
na kolektor
tornjap
erednost
ovakvog
sistema je viša
temperatura pri
kolektoru, za
razliku od
parabolicnog
kanalnog
sistema.
Naime,
toplotna
energija se na
visim
temperaturama moze
ekikasnije pretvoriti u
elektricnu energiju ili
iskoristiti za kasniju
upotrebu. Nedostatak
ovakvog sistema je
cinjenica da svako
ogledalo mora imati
sopstveni dvoosovinski
sistem pomeranja, sto
otezava njegovo
odrzavanjep
Slika 2.40. Elektrana sa središnjim solarnim tornjem
4. Elektrana s’ Frenelovim ogledalima (slike 2.41. i 2.42.) sadrzi seriju dugih, uskih, ravnih ili
blago zakrivljenih ogledala koji kokusiraju suncevo zracenje na jedan ili vise linearnih kolektora iznad
njihp 3a vrhu kolektora obicno se nalazi malo parabolicno ogledalo za što bolje fokusiranje svetlosti.
Ovakv sistem prema kome skup ogledala deli isti kolektor, uz jednoosovinski sistem pracenja smanjuje
cenu izgradnje i pojednostavnjuje odrzavanjep Osim navedenih, prednost ovog sistema je svakako
fiksirani kolektor koji ne opterecuje ogledala, a time i sistem za pracenjep
38
2.3.9. Potencijal solarne energije
39
Slika 2.43. Mapa solarnog potencijala u Evropskim zemljama
40
3.
ZAKLJUCAK
Globalni razvoj drustva u buducnosti ce u ogromnoj meri zavisiti od stanja oblasti energetikep
eroblemi sa kojima se suocavaju u manjoj ili vecoj meri sve zemlje sveta su povezani sa obezbe
ivanjem energije i ocuvanjem zivotne sredine. Trend rasta potreba na globalnom nivou iznosi oko 2,8
%. Ovakvi energetski tokovi su primorali visokorazvijene zemlje da ulazu ogroman kapital i angazuju
veliki broj strucnjaka u razvoj sistema za koriscenje obnovljivih izvora elektricne energije
(vetroelektrane, solarne elektrane, elektrane na biomasu i biogas, geotermalne elektrane, itd.).
3ajznacajniji kaktori koji su uticali na pridavanje znacaja obnovljivim izvorima
energije su:
41
Smatra se dabuduci tehnoloski razvoj energetike moraici udva smerak
LITERATURA
1. Mukund R. Patel, ”Wind and Solar Power Systems”, CRC Press 1999.
2. Balkan Energy Solution Team, www.balkanenergy.com
3. Tony Burton, David Sharpe, Nick Jenkins, ”Wind Energy Handbook”, Wiley 2001.
4. Wikipedia, http://en.wikipedia.org/wiki/Renewable_energy
5. ElektrotehnickiFakultetisjek, http://www.etfos.hr
6. Wayne C. Turner, ”Energy Management Handbook”, CRC Press 2006.
7. Wikipedia, http://en.wikipedia.org/wiki/Solar_energy
匀氀椀欀愀.................................
...........................................................
........................................
.......................................
.............................
........ ....................................
...........................................................
..................................
............................................................................
...............................................................
................................................................
..........................................................................
42
...............................................
.........................................................
...................................
...........................
........ .............................................
..............................................
.........................................................................
..........................................
........ .....................................
.........................................
...................................................
43