Distributivne Mreze Skripta Goic

Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split
Zavod za elektroenergetiku
Katedra za električne mreže i postrojenja
Dr.sc. Ranko Goić, dipl. ing.
DISTRIBUTIVNE MREŽE - interna skripta (radna verzija)
TS Gripe 35/10
2 x 8 MVA
TS Brodogradilište 35/10
TS Dobri 35/10
10 kV II 16 MVA
3 x 16 MVA
10 kV I
10 kV I
10 kV II
10 kV I
35 kV I
35 kV, IPZO 13 3X 185 35 kV II

1.59 km
35 kV, IPZO 13 3X
35 kV, IPZO 13 3X 185 35 kV, IPZO 13 3X 185 2.22 km
1 km 1 km
35 kV, IPZO 13 3X 185

1.9 km
35 kV, IPZO 13 3X 185 35 kV I

1.9 km
35 kV II
TS Sućidar 110/35/10
2 x 63 MVA
10 kV I 10 kV II
Mreža 110 kV
Napomena: ovo je radna verzija skripte, što znači da:

a) vjerojatno ima dosta grešaka
b) sigurno nedostaje nekoliko bitnih poglavlja (npr. zaštita distributivnih mreža,
upravljanje distributivnom mrežom, kvaliteta električne energije, planiranje
izgradnje mreže, tarifni sustavi za prodaju el. energije i korištenje distr. mreže itd.)
Split, lipanj 2001.

FESB, Katedra za električne mreže i postrojenja 1
1 UVOD
Distributivne mreže dijele se na:
- srednjenaponske mreže (u Hrvatskoj naponski nivoi 10 kV, 20 kV, 30 kV i 35 kV)
- niskonaponske (u Hrvatskoj napoponski nivo 0.4 odnosno 0.38 kV)
Položaj distributivnih mreža u elektroenergetskom sustavu (EES) može se prikazati sljedećom
slikom:
REGULACIJA:TARIFNI STAVOVI, ZAKONI, MEĐ.UGOVORI
PLANIRANJE, VOĐENJE I UPRAVLJANJE
PROIZVODNJA DISTRIBUTIVNA
PRIJENOSNA MREŽA
MREŽA
110 - 400 kV
SN NN
POTROŠAČI
Slika 1.1. Elektroenergetski sustav
Regulacija rada EES-a podrazumijeva zakonodavni okvir na osnovu kojeg su uređeni odnosi u
elektroenergetskom sustavu.
Planiranje, vođenje i upravljanje za proizvodnju, prijenosnu i distributivnu mrežu vrši se jednim
dijelom odvojeno za svaki od navedenih segmenata, a jednim dijelom koordinirano između pojedinih
segmenata EES-a. Koordinaciju rada između proizvodnje, prijenosa i distribucije (potrošnje) električne
energije vrše nacionalni i regionalni dispečerski centri odnosno operator sustava u decentraliziranom-
liberaliziranom EES-u.
Distributivna mreža napaja se iz prijenosne mreže transformatorima VN/SN, ali postoji mogućnost i
direktnog povezivanja elektrana na distributivnu mrežu.
Veće elektrane uvijek su priključene prijenosnu mrežu, preko koje se energija isporučuje distributivnoj
mreži. Priključenje elektrane na prijenosnu mrežu vrši se preko blok transformatora:
Blok Prijenosna
Elektrana Transformator mreža
110,220,400 kV
6 - 20kV
Slika 1.2. Priključak elektrane na prijenosnu mrežu
Male elektrane (do nekoliko desetaka MW snage) mogu se priključiti direktno na distributivnu mrežu i
to na dva načina:
a) preko blok transformatora na srednjenaponsku distributivnu mrežu za elektrane veće snage ( 1 MW
i više)
dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Blok Srednjenaponska
Elektrana Transformator distributivna mreža
10, 20, 35 kV
0,4kV
Slika 1.3. Priključak elektrane na srednjenaponsku distributivnu mrežu
b) direktno na niskonaponsku mrežu za elektrane manje snage (do nekoliko stotina kW)
N.N. MREŽA
0,4kV
Slika 1.4. Priključak elektrane na niskonaponsku distributivnu mrežu
Potrošači u elektroenergetskom sustavu mogu biti

a) velepotrošači priključeni direktno na prijenosnu mrežu
b) industrijski potrošači, uslužne ustanove i ostali veći potrošači priključeni na srednjenaponsku
mrežu (10,20,35 kV)
a) niskonaponski potrošači (kućanstva, obrti, usluge, rasvjeta itd.)
Potrošači se razlukuju prema:
- načinu priključka na mrežu
- tarifama (ugovorima) po kojima plaćaju energiju (radnu i jalovu), te snagu
Veza prijenosne i distributivne mreže može se izvršiti na dva načina:
1. Distribucija prema niskom naponu se vrši preko dvije transformacije, tj. preko 35 kV-ne, a
zatim 10 kV-tne mreže. Prijenosna mreža napaja transformatorsku stanicu 110/35/10 kV, pri
čemu je na tercijaru transformatora moguć priključak 10 kV-ne mreže. Primjer distributivne
mreže napajane ovakvom transformacijom prikazan je na slici 1.5.
2. Direktnom transformacijom 110/10(20) kV, koja eliminira potrebu za 35 kV-tnom mrežom, tj.
izbjegnuta je transformacija 35/10 kV. Tendencija razvoja distributivne mreže kod nas (i u
svijetu također) ide ka smanjenu broja naponskih nivoa, tako da se ovakva izvedba preferira
kod izgradnje većine novih distributivnih trafostanica i mreža. Također se nastoji mijenjati 10
kV-tni naponski nivo 20 kV-tnim gdje god je to moguće. To se obično radi na način da se
ugrađuje oprema prilagođena za 20 kV-tni naponski nivo, a mreža radi na 10 kV-tnom
naponskom nivou dok se ne steknu potrebni uvjeti za prelazak na 20 kV (prijelaz kompletne
energetske opreme u distributivnoj mreži napajanoj iz TS 110/10(20) kV na 20 kV-tni
naponski nivo). Primjer distributivne mreže napajane ovakvom transformacijom prikazan je na
slici 1.6.

220,400kV
mogućnost priključka
110kV 10 kV-ne mreže
TS 110/35/10 kV
Y
10kV
Y
35kV
35kV
Y Y Y
mreža 35 kV 10kV
10kV
TS 10/0.4 kV
Srednjenaponska
mreža: 10,20,35kV Y
10kV
mreža 10kV
Niskonaponski izvodi
Niskonaponska
mreža: 0.4kV
Slika 1.5. Distributivna mreža s 2 srednjenaponska nivoa (35, 10 kV)

110 kV
Y
TS 110/20 (10) kV
Y
20(10) kV
TS
20(10)/0.4 kV
TS
20(10)/0.4 kV
TS
20(10)/0.4 kV
Slika 1.6. Distributivna mreža s jednim srednjenaponskim nivoom ( 10 ili 20 kV)

2 STRUKTURA DISTRIBUTIVNIH MREŽA
2.1 Struktura srednjenaponskih distributivnih mreža
10(20) kV-tne distributivne mreže mogu biti:
A. Jednostrano napajane mreže, kod kojih je napajanje svih vodova moguće samo iz jedne TS
x/10(20) kV. Moguće su slijedeće varijante:
Zrakasta mreža (Z – mreža), slika 2.1. Svi srednjenaponski vodovi izlaze radijalno iz TS i nisu
međusobno povezani, što znači da ne mogu jedan drugom poslužiti kao rezerva. Ako dođe do
prekida napajanja jednog voda u slučaju kvara na istom, sve niskonaponske mreže napajane preko
tog voda ostaju bez napajanja.
TS 35(110)/10(20) kV
....
Slika 2.1.Zrakasta mreža
Prstenasta mreža (P-mreža), slika 2.2. Kod prstenaste mreže, zrakasti izvodi spojeni su
razdjelnom stanicom (rasklopno mjesto), pri čemu vodovi predstavljaju rezervu jedan drugom. U
normalnom pogonu, rasklopno mjesto je otvoreno, tako da mreža u stvari predstavlja zrakastu
mrežu. Ako dođe do kvara na nekoj dionici jednog od izvoda, ta dionica se isklapa sa obje strane, a
rasklopno mjesto se zatvara, tako da se dio potrošača s jednog voda (oni iza mjesta kvara) napaja
preko drugog voda.
Normalni pogon sa zatvorenim rasklopnim mjestom (dvostrano napajanje), iako je tehnički moguć
i predstavlja sigurniji način napajanja, rijetko se izvodi jer iziskuje veća ulaganja u opremu (
prekidače, zaštitu) i održavanje, što čini ovu izvedbu skupom. Primjenjuje se izuzetno za napajanje
potrošača koji su posebno osjetljivi na prekide napajanja.

X
rasklopno mjesto
Slika 2.2.Prstenasta mreža
Mreže s potpornom točkom (T-mreže ili TP-mreže ako su ujedno i prstenaste), slika 2.3,
imaju izdvojeno rasklopno mjesto (potpornu točku), obično vezanu dvostrukim vodom za pojnu
TS, iz kojeg se onda napajaju vodovi koji mogu biti zrakasti ili prstenasti. Ovakvo rješenje je
obično ekonomski uvjetovano, tj. primjenjuje se ako je cijena izgradnje manja u odnosu na vođenje
svih vodova iz trafostanice.
RASKLOPNA STANICA
(POTPORNA TOČKA)
X X X
Slika 2.3.Mreža sa potpornom točkom
B. Dvostrano napajane mreže, kod kojih je napajanje vodova moguće iz dvije različite TS x/10(20)
kV. Moguće su slijedeće izvedbe:
Linijske mreže (L-mreže), slika 2.4. Linijske mreže nastaju spajanjem zrakastih vodova koji
izlaze iz dviju pojnih stanica (trafostanica x/10 kV). Normalni pogon obično podrazumijeva

otvorena rasklopna mjesta. U slučaju kvara na jednoj trafostanici ili vodu, vodovi se mogu
napajati iz druge TS.
.... X ....
Slika 2.4. Linijska mreža
Kombinirane prstenaste i linijske mreže (PL-mreže), slika 2.5. PL-mreže nastaju od linijskih
mreža spajanjem dodatnim vodom u prsten (ili obratno). Na taj način osigurana je dvostruka
rezerva, jedna preko voda iz iste trafostanice, a jedna preko voda iz druge trafostanice.
X
X X
X
Slika 2.5. PL mreža
Struktura 35(30) kV-nih mreža ovisi o brojnim tehničkim uvjetima, ekonomskim mogućnostima i
zahtjevima sigurnosti napajanja. Ne postoji neka općenita klasifikacija, a neki tipični primjeri su
slijedeći:
Zrakaste mreže su, kao i na 10(20) kV-tnom naponskom nivou, radijalno napajane iz jedne TS
110/x kV, ali su moguće i neke složenije izvedbe koje omogućavaju rezervno napajanje dijela
potrošača sa drugog voda/transformatora u slučaju ispada. Primjer takve složenije varijante
zrakaste mreže dan je na slici 2.6, gdje se svi potrošači sa 10 kV-tnih sabirnica mogu prebaciti na
jedan transformator u slučaju kvara drugog transformatora ili 35 kV-tnog voda. Na slici 2.7 dan je
primjer jednostavne zrakaste mreže sa blok spojem vod-trafo, tj. varijanti izvedbe trafostanice
35/10 kV bez 35 kV-tnih sabirnica.

TS 110/35 kV
TS 110/35 kV
TS1 35/10 kV
TS1 35/10 kV TS2 35/10 kV
TS2 35/10 kV
Slika 2.7. Jednostavna zrakasta mreža

sa blok spojem vod-trafo
Slika 2.6. Zrakasta 35 kV-tna mreža sa mogućnošću

rezervnog napajanja drugim transformatorom/vodom
Prstenaste mreže omogućavaju dvostruko napajanje svake TS 35/10 kV, na način da se u slučaju
kvara na glavnom vodu od TS 110/35 do TS 35/10, napajanje prebaci preko rezervnog voda koji
povezuje dvije TS 35/10 kV. U normalnom pogonu, rezervni vod nije u pogonu (isključen je u
jednoj ili obje TS 35/10). Primjer je dan na slijedećoj slici.
Slika 2.8. Prstenasta mreža
Linijske mreže podrazumijevaju mogućnost napajanja TS 35/10 kV iz dvije različite TS 110/35

kV, uz pretpostavku rezervnog voda koji povezuje dvije TS 35/10 kV. Primjer je dan na slijedećoj
slici.

TS 110/35 kV (a) TS 110/35 kV (b)
Slika 2.9. Linijska mreža
2.2 Struktura niskonaponskih distributivnih mreža
Niskonaponske distributivne mreže su najčešće zrakaste, eventualno sa potpornom točkom. U

gradovima su moguće i prstenaste i linijske mreže (više pojnih točaka). Najčešće su u radijalnom
pogonu. Njihova struktura je dakle slična kao i struktura prethodno opisanih10 kV-tnih mreža. Moguće
su i uzamčene mreže (sa jednim ili više izvora), kao na slijedećoj slici.
TS 10/0.4 kV
Slika 2.10. Uzamčena niskonaponska mreža napajana iz jedne TS 10/0.4 kV
2.3 Distributivne trafostanice
Distributivne trafostanice su one koje povezuju srednjenaponsku i niskonaponsku mrežu (SN/NN) ili
dvije srednjenaponske mreže (SN/SN), a u širem smislu i one koje povezuju visokonaponsku
(prijenosnu) i srednjenaponsku distributivnu mrežu (VN/SN).
Trafostanice SN/NN mogu biti stupne (postavljene na stupu nadzemne 10(20) kV-tne mreže) ili u
građevinskom objektu («tornjić», gradske trafostanice). Mogu imati jedan ili više transformatora
10(20)/0.4 kV, te relativno jednostavan sustav zaštite. Na slici 2.11 prikazana je jedna moguća izvedba
TS 10/0.4 kV sa prekidačem na visokonaponskoj i niskonaponskoj strani, te visokoučinskim
osiguračem na visokonaponskoj strani. Transformator je zaštićen od preopterećenja termičkom
zaštitom. Niskonaponske sabirnice mogu biti sekcionirane, i to najčešće u slučaju većih TS sa dva

transformatora, od kojih svaki napaja po jednu grupu niskonaponskih izvoda, a u slučaju kvara može
napajati sve niskonaponske izvode (ako ima dovoljno snage).
θ>
0.4 kV
Slika 2.11. TS 10/0.4 kV
Postrojenja srednjeg napona u TS VN/SN i SN/SN mogu biti realizirana na tri načina:
a) sa jednostrukim sabirnicama
b) sa sekcioniranim jednostrukim sabirnicama
c) sa dvostrukim sabirnicama
d) sa dvostrukim sabirnicama i pomoćnim sabirnicama
Varijante a), b) i c) prikazane su na slijedećoj slici.
a) b)
Rastavljač
Prekidač
c)
Slika 2.12.Izvedbe sabirnica srednjenaponskih postrojenja

Dosta je česta izvedba sa rezervnim transformatorom koji, u slučaju kvara jednog od transformatora
koji u normalnom pogonu napaja mrežu nižeg napona, preuzima te potrošače nakon uključenja
odgovarajućeg rastavljača. Primjer je prikazan na slijedećoj slici.
Slika 2.13. Rezervni transformator
Transformator SN/SN može biti izveden u blok spoju sa pojnim vodom (bez sabirnica) ili sa
sabirnicama. Ako su u trafostanici predviđena dva transformatora, sabirnice se sekcioniraju ili izvode
kao dvostruke, tako da je omogućen potpuno odvojeni rad ili paralelan rad u slučaju potrebe. Primjeri
su dani na slijedećoj slici.
c)
b)
a)
rastavna spojnica
Slika 2.14. Primjeri izvedbe trafostanica SN/SN
Na slici 2.15 dan je primjer dijela 35 kV-tne mreže grada Splita, napajane iz TS 110/35/10 kV Sućidar.
Iz tercijara transformatora TS Sućidar napaja se 10 kV-tna mreža, a s sekundara (35 kV) se napajaju
trafostanice 35/10 kV Dobri i Gripe, te jedan transformator u TS Brodogradilište, dok se drugi napaja
kabelskom vezom iz TS 110/35 kV Meterize. Mreža je u cjelosti kabelska, što je i najčešći slučaj za
gradske mreže. Prema prethodno opisanoj klasifikaciji, ova mreža je kombinacija svih prethodno
opisanih slučajeva 35 kV-tnih mreža (zrakasta, prstenasta, linijska). Na slici su punim kružićem
označene uklopljene veze vodova/transformatora u normalnom pogonu, dok neispunjeni kružić
predstavlja otvoreni strujni krug (prekidač/rastavljač), koji se uklapa u slučaju kvara nekog elementa u
mreži kako bi se osiguralo rezervno napajanje. Na slici treba uočiti da nijedan element mreže u
normalnom pogonu (vod, transformator) ne radi u paraleli!

TS 110/35/10 kV Sućidar
10 kV
110 kV
.
.
. 20-ak vodnih
polja
35 kV
TS 35/10 kV
Gripe
TS 35/10 kV
Dobri
20-ak vodnih
polja 10-ak vodnih
polja
TS 110/35 kV
Meterize
TS 35/10 kV
Brodogradilište
Slika 2.15. 35 kV-na mreže Splita napajana iz TS 110/35/10 kV Sućidar

3 ELEMENTI DISTRIBUTIVNIH MREŽA
Glavni elementi distributivnih mreža su:

- vodovi
- transformatori
- potrošači
- kondenzatorske baterije
- prigušnice
3.1 Vodovi
Vodovi su dijelovi električne mreže koji povezuju postrojenja istog nazivnog napona u susjednim
transformatorskim stanicama. Dijele se na:
- nadzemne/zračne vodove
- kabelske vodove.
3.1.1 Nadzemni/zračni vodovi
Nadzemni/zračni vodovi redovito se sastoje od sljedećih dijelova:

- fazni vodiči
- zaštitno uže
- stupovi
- uzemljivači stupova
- izolatorski lanac.
Fazni vodiči se redovito izvode u obliku užeta. Razlikuju se:

- homogeno uže
- kombinirano uže
Homogeno uže se izrađuje iz jednog materijala, najčešće bakra. Danas se homogena užeta iz bakra
rijetko koriste.
Kombinirano uže se izrađuje iz dva materijala, najčešće aluminija i čelika. Takvo se uže zove
ALUČEL i označava se Al/Č. Njegov središnji dio je izrađen iz čelika koji užetu daje mehaničku
čvrstoću (preuzima na sebe sile). Vanjski dio užeta je izrađen iz aluminija, koji služi za vođenje
električne struje. Uže se sastoji od više dionih vodiča. Vodiči su u užetu spojeni na sljedeći način:
1 središnji vodič
6 vodiča u prvom sloju
12 vodiča u drugom sloju
18 vodiča u trečem sloju
itd.
Slika 3.1. Vodiči u kombiniranom užetu
Izvedba užeta može se ostvariti:

- postupkom upredanja
- postupkom použavanja.
Kod postupka upredanja dioni vodiči se u svim slojevima omataju u istom smjeru. Kod postupka
použavanja dioni vodiči se naizmjenice omataju u svakom sljedećem sloju u obrnutom/različitom
smjeru. Uže izrađeno použavanjem ima veću mehaničku čvrstoću od užeta izrađenog upredanjem.
Stoga se užeta najčešće izrađuju postupkom použavanja.
Presjeci užeta su standardizirani (određeni su odgovarajućom normom). Karakteristični primjeri za
alučel užeta su:
Al/Č 95/15 mm2 , Al/Č 120/21 mm2 , Al/Č 150/25 mm2 , Al/Č 185/32 mm2 .

Uobičajen je omjer presjeka aluminija i čelika u alučel užetima 6:1. Tamo gdje se očekuju veća
mehanička naprezanja užeta, mogu se upotrijebiti alučel užeta s većim udjelom čelika u odnosu na
aluminij, primjerice SAl:SČ = 4:1.
Zaštitno uže se redovito nalazi na vrhu stupa (mehanički i galvanski je spojeno/učvšćeno za vrh stupa).
Koristi se mahom kod zračnih vodova nazivnog napona 35(30) kV. Vodovi 10 kV obično nemaju
zaštitno uže, a najčešće ga nemaju ni vodovi 20 kV (javljaju se u primjeni tek u zadnje vrijeme).
Zaštitno uže se redovito izrađuje od čelika. Presjeka je obično 35 mm2 i 50 mm2.
Uloga zaštitnog užeta je dvojaka:
- spriječiti izravne udare groma u fazne vodiče voda
- pomoći u odvođenju struja jednopolnog kratkog spoja (Ik1) s uzemljivača pogođenog kvarom;
zaštitno uže je, naime, uzemljeno na svakom stupu nadzemnog voda, te sudjeluje u formiranju
pridruženog sustava uzemljenja
Stupovi nadzemnog voda nose fazne vodiče i zaštitno uže, ukoliko ono postoji. Imaju čelično-
rešetkastu konstrukciju za 35 kV-ne vodove. Kod 10 kV-nih vodova obično se radi o drvenim ili
betonskim stupovima. Oblik glave stupa DV 35 kV je najčešće “jela” (slika 3.2), dok je oblik glave
stupa 10 kV obično izveden kao na slici 3.3.
Ovisno o položaju na trasi, stupovi mogu biti:
- linijski, koji se nalaze u ravnom dijelu vertikalne projekcije trase
- kutni, koji se nalaze na mjestima loma vertikalne projekcije trase
Ovisno o načinu zavješenja vodiča, stupovi mogu biti:
- nosni stupovi (horizontalne sile na stup u smjeru trase se poništavaju)
- zatezni stupovi (horizontalne sile na stup u smjeru trase se ne poništavaju)
Fazni vodiči su preko izolatora pričvršćeni na čelične podupore stupa. DV 10 kV je dio 10 kV-ne
mreže koja radi s izoliranim zvjezdištima energetskih tranformatora. Drveni stup mora biti zaštićen od
crvotočina. Često je zapaljenje drvenog stupa. Kritična mjesta drvenog stupa su rupe u drvetu gdje se
učvršćuju metalne podupore.
konzola zateznog
stupa
X
fazni vodič
izolatorski
lanac
strujni most
fazni vodič
Slika 3.2. a) 35 kV-tni nosni stup b) konzola zateznog stupa

Slika 3.3. 10 kV-tni stup
Uzemljivači stupova služe za uzemljenje čelično-rešetkastih stupova 35 kV voda. Uzemljivači se

obično izrađuju iz pocinčane čelične trake Fe/Zn (npr. presjeka 25 × 4 mm). Oblici uzemljivača mogu
biti:
- prsten
- trokraka zvijezda
- prsten + trokraka zvijezda itd.
Uzemljivači se obično ukopavaju na dubinu:
- 0.5 m ako se teren ne obrađuje
- 0.8 m ako se teren obrađuje.
Na sljedećoj slici su prikazani navedeni oblici uzemljivača:
l
1m Tlocrt prstenastog Tlocrt trakastog
uzemljivača uzemljivača.Duljina kraka
obično iznosi l=10 - 20 m
1m
l
1m
stup
l
1m
1m
Tlocrt prstenastog
uzemljivača + trakasti
uzemljivač
1m
l
Slika 3.4. Izvedbe uzemljivača stupova

Uzemljivačka traka se polaže “na nož” radi boljeg odvođenja struje u zemlju (slika 3.5). Oko
uzemljivačke trake treba dobro nabiti dobro vodljivu zemlju da bi otpor uzemljenja uzemljivača bio što
niži.
h = 0.5 - 0.8 m
Slika 3.5. Polaganje uzemljivačke trake
Otpor uzemljenja uzemljivača jako ovisi o specifičnom električnom otporu tla, ρ (Ωm). Za kraške
terene ρ može poprimiti visoke vrijednosti, primjerice 2000 – 5000 Ωm.
Izolatorski lanac se susreće kod 35 kV-nog voda. On se sastoji od 2-4, obično 3, kapasta izolatora.
Izolatori se izrađuju iz:
- porculana
- stakla.
Povoljnije su izvedbe kapastih izolatora s izolacijom od stakla. Naime, ako dođe do proboja staklenog
kapastog izolatora staklo puca i oštećenje izolatora je vidljivo iz daleka (sa zemlje). Nasuprot tome,
oštećenje porculanskog kapastog izolatora nije vidljivo sa zemlje. Djelovi kapastog izolatora jesu:
- kapa od temper ljeva
- metalni (čelični) batić
- izolator tanjurastog oblika iz porculana ili kaljenog stakla.
kapa od temper
ljeva
izolator
batić
Slika 3.6. Kapasti izolator
Izolator posjeduje žljebove koji služe da bi se produžila duljina klizne staze. DV 35 kV obično ima
izolatorski lanac sastavljen od 3 (2-4) kapasta izolatora. DV 10 kV i 20 kV imaju obično po jedan
zvonasti izolator.
Izolatorski lanac posjeduje obično tzv. zaštitnu armaturu. Riječ je o iskrištu, koje štiti izolatorski lanac
od oštećenja/spaljenja električnim lukom. Iskrište se sastoji od dvije elektrode na stanovitoj udaljenosti
“d”. Električni luk gori među elektrodama navedenog iskrišta, te time štiti izolatorski lanac. Izolacija
DV-a je redovito najslabija na mjestu izolatorskog lanca (stupa). Tu je, naime, fazni vodič najbliži
zemlji/stupu koji je uzemljen.

Slika 3.7. Izolatorski lanac i iskrište
3.1.2 Kabelski vodovi
Kabelski vodovi se mogu podijeliti na:

- trožilne kabele
- jednožilne kabele.
Osnovni dijelovi kabela (slika 3.8) su:
- fazni vodiči
- izolacija
- vodljivi plašt.
TROŽILNI KABEL
fazni vodič
izolacija
ispuna
vodljivi plašt
vanjski omotač
Slika 3.8. Presjek trožilnog kabela
Fazni vodiči se izrađuju u vidu užeta. Konstrukcija užeta slična je kao kod zračnih vodova. Materijali
iz kojih se izrađuju fazni vodiči su bakar i aluminij.
Izolacija kabela dolazi iznad faznog vodiča. Danas se uglavnom radi o krutoj izolaciji. Najpoznatiji
materijal za izradu krute izolacije kabela danas je umreženi polietilen.
Vodljivi plašt se nalazi iznad izolacije kabela. On se može ostvariti kao:
- bešavna olovna ili aluminijska cijev
- omot iz okruglih bakrenih žica omotanih helokoidno, preko kojih je također omotana u suprotnom
smjeru tanka bakrena traka
- dvije bakrene trake omotane helokoidno u suprotnim smjerovima.
Vodljivi plašt kabela se može uzemljiti na:
- oba kraja
- jednom kraju.

kabelska završnica (glava)
Slika 3.9. Uzemljenje plašta kabela na oba kraja
Iznad vodljivog plašta kabela postavlja se vanjski omotač. Obično je izrađen iz nekog izolacijskog
materijala, primjerice PVC-a ili običnog polietilena.
Jednožilni kabeli imaju iste sastavne dijelove kao i trožilni kabeli (fazni vodič, izolacija, vodljivi plašt),
pa vrijedi sve ono što je rečeno za trožilni kabel. U električkom smislu, razlika je što svaka faza ima
vlastiti vodljivi plašt, pa ne postoje međufazni kapaciteti. Jednožilni kabeli se polažu na sljedeća dva
načina:
- u ravnini s međusobnim razmakom s0=7 cm (debljina cigli)
- u trokutnom snopu (trolistu), pri čemu se međusobno dotiču
JEDNOŽILNI KABELI
fazni vodič
izolacija
vodljivi plašt
s0 s0
vanjski omotač
Slika 3.10. Polaganje jednožilnih kabela u ravnini
Slika 3.11. Polaganje jednožilnih kabela u snopu (trolist)
Kabeli (bilo trožilni ili jednožilni) mogu se polagati u:

- zemlju (podzemni kabeli)
- more (podmorski kabeli).
Podzemni kabeli se polažu u posebno iskopanom kabelskom kanalu. Polaganje kabela i njegovo
zatrpavanje mora biti pažljivo provedeno. Oblikuje se tzv. kabelska posteljica od sitno zrnastog
materijala (nula). Bitan je materijal koji dobro odvodi toplinu (važno je zbog odvođenja topline iz
kabela, što se mora kontrolirati termičkim proračunom zagrijavanja kabela).
ostali materijal iz
iskopa
kabelska posteljica
Slika 3.12. Polaganje podzemnog kabela

Podmorski kabeli se polažu na dnu mora. Postoje posebni brodovi koji to rade. Dijelovi podmorskog
kabela na mjestima ulaza i izlaza iz mora su najviše izloženi djelovanju morske vode (abraziji – rad
valova). Stoga se ti dijelovi kabela postavljaju u tzv. priobalnu zaštitu. Ona se sastoji iz betonskih
blokova sa žljebovima u kojima se postavljaju kabeli (slika 3.13).
KS (kabelska stanica)
priobalna
zaštita
poprečni presjek priobalne zaštite

sa kabelima u njoj
. . .
Slika 3.13. Polaganje podmorskog kabela
Kabeli (bilo trožilni ili jednožilni) za koje se očekuje da će u pogonu biti naprezani znatnim
mehaničkim silama opremaju se armaturom. Armatura se obično izvodi iz čeličnih traka i/ili žica koje
se omataju iznad vodljivog plašta.

3.2 Transformatori
Nazivni podaci transformatora su:

Un1 – nazivni napon primarnog namota - višenaponski namot (kV)
Un2 – nazivni napon sekundarnog namota - niženaponski namot (kV)
Un3 – nazivni napon tercijarnog namota (kV)
Sn – nazivna snaga (kVA ili MVA)
uk – napon kratkog spoja (%)
Pk – gubici snage kratkog spoja (kW), tj gubici u namotima trafa - gubici u bakru
I0 – struja praznog hoda (% nazivne struje)
P0 – gubici snage praznog hoda (kW), tj. gubici u jezgri trafa uslijed histereze i vrtložnih struja -
gubici u željezu
Prijenosni odnos energetskog transformatora se određuje na sljedeći način:
U n1
p=
U n2
Iz nazivnih podataka transformatora slijede nazivne struje:
- Na višenaponskoj strani
Sn
I n1 =
3U n1
- Na niženaponskoj strani
Sn
I n2 =
3U n 2
Grupa spoja transformatora zadaje se na sljedeći način:

- za višenaponske namote spojene u trokut koristi se slovo D, a za niženaponske namote spojene u
trokut koristi se malo slovo d
- za višenaponske namote spojene u zvijezdu koristi se slovo Y, a za niženaponske namote spojene
u zvijezdu koristi se malo slovo y
- treća varijanta je spoj namota u tzv. cik-cak spoj (obično za sekundar transformatora 10/0.4 kV
manje snage), čija je oznaka slovo z
Budući da spoj trokut-zvijezda izaziva fazni pomak između struja i napona u jednom i drugom namotu,
zadaje se taj fazni pomak pomoću tzv. satnog broja. Npr.:
Dy5 – znači da su višenaponski namoti transformatora spojeni u trokut, a niženaponski
namoti u zvijezdu, te da struje i naponi na višenaponskoj strani transformatora prethode
strujama i naponima na niženaponskoj strani za :
5 × 30° = 150° .
Zvjezdište visokonaponskog namota se označava velikim slovom N, a zvjezdište niskonaponskog
namota se označava malim slovom n. Ako je transformator uzemljen na jednoj ili obje strane, malo ili
veliko slovo n stavlja se uz oznaku one strane koja je uzemljena, npr.
Dyn5 – uzemljenje sekundara
YNd7 – uzemljenje primara
Transformatori se mogu podjeliti na:

- energetske transformatore
- mjerne transformatore
- transformatore za uzemljenje
- transformatori za specjalne namjene
Vrste transformatora s obzirom na broj namota su:

- dvonamotni
- tronamotni
- višenamotni
Vrste transformatora s obzirom na vezu među namotima su:

- klasični paralelni trafo

VN NN
- autotransformator
- booster transformator
npr.
uzbudni trafo
Uzemljenje transformatora
Tranformator može biti direktno uzemljen ( Z=0), neuzemljen (Z=∞), uzemljen preko radnog otpora
(Z=R) ili preko induktivnog otpora (Z=jX). Na sljedećim slikama dati su mogući tipovi uzemljenja za
neke tipične transformatore.
110/35 kV 110/10 kV
110 kV 110 kV
10 kV
Y Y
∆
Z Y Z Y
35 kV
10 kV
Slika 3.14. Uzemljenje transformatora 110/x kV
Za oba slučaja sekundar transformatora spojen u zvijezdu može biti uzemljen preko impedancije
iznosa:
a) Z=∞ (neuzemljeno)
b) Z=R ( uzemljeno preko otpornika)
c) Z=jX ( uzemljeno preko prigušnice)

110 kV-tna strana je najčešće direktno uzemljena, dok u slučajevima više paralelnih transformatora
110/x kV, primarna (110 kV-tna) strana se može ostaviti neuzemljena, uz bar jedno direktno
uzemljenje.
a) b)
35 kV 35 kV
Y
R Y
10 kV 10 kV
Slika 3.15. Uzemljenje transformatora 35/10 kV
Za spoj transformatora prema varijanti a) vrijedi za impedanciju Z prethodno navedeni slučajevi

(neuzemljeno, uzemljeno preko malog otpora ili reaktancije).
Kod spoja transformatora prema varijanti b) najčešće je neuzemljena 10 kV-na strana. Uzemljenje je
moguće samo preko posebnog transformatora ili prigušnice za uzemljenje.
Kod transformatora 10/0.4 kV, niskonaponska strana je gotovo uvijek uzemljena, osim u specifičnim
slučajevima kad je izolirana. Visokonaponska strana je neuzemljena.
a) b)
10 kV 10 kV
0.4 kV 0.4 kV
Slika 3.16. Uzemljenje transformatora 10/0.4 kV
Na slici 3.17 dan je jednopolni prikaz uzemljenja TS 110/35/10 sa dva transformatora preko
zajedničkog malog otpora za uzemljenje na 35 kV i krutog uzemljenja na 110 kV. Na slici 3.18. dan je
tropolni prikaz (samo jedan transformator).
110 kV
10 kV 10 kV
Y Y
∆ ∆
Y Y
R=70W
35 kV
Slika 3.17. Jednopolni prikaz uzemljenja transformatora 110/35/10 kV

R
S
10 kV T
R R
110 kV S S 35 kV
T T
uzemljivač
Slika 3.18. Tropolna shema transformatora 110/35/10 kV

.
Regulacija energetskih transformatora može se vršiti na dva načina:
a) pod naponom (za transformatore prijenosnog omjera 110/X kV)
b) bez napona (za transformatore prijenosnog omjera 35/10 i 10/0.4 kV)
Automatska regulacija pod naponom izvodi se na strani višeg napona, na osnovu referentnog napona
kojeg je potrebno održavati na strani nižeg napona. Napon se mjeri i uspoređuje sa željenim
referentnim naponom. U slučaju dovoljnog odstupanja izmjerenog i referentnog napona, automatika
djeluje na regulacijsku preklopku na VN strani transformatora. Drugim riječima, promjena položaja
regulacijske preklopke vrši se ako je
|Vizmj – Vref| > ∆Vreag

gdje su:
Vizmj – mjereni napon
Vref – referentni napon
∆Vreag – razlika napona na koju reagira automatika
referentni napon automa

tika
V.N N.N.
Slika 3.19. Automatska regulacija prijenosnog omjera transformatora

Regulaciju prijenosnog omjera transformatora omogućava posebno izvedena primarna strana namota
na fiksni i regulacijski dio. Regulacijskom preklopkom za čiji pomak daje nalog gore opisana
automatika, određuje se pogonski prijenosni omjer transformatora kojim se održava referentni napon.
+
+
fiksni dio V.N.
namota
U1 U2
regulac. dio V.N.

namota
-
-
regulacijska preklopka
Slika 3.20. Izvedba namota regulacijskog transformatora
Transformatori 110/35/10 kV se obično izvodi u nazivnom prijenosnom omjeru 110 ± 15 ×1.5% /

36.75 /10.5 kV, sa automatskom regulacijom
Transformatori 35/10 kV se obično izvode sa prijenosnim omjerom 35/10.5 kV, sa beznaponskom
regulacijom ±2×2.5%
Transformatori 10/0.4 kV se obično izvode sa prijenosnim omjerom 10/0.4 kV, sa beznaponskom
regulacijom ±2×2.5%
3.3 Potrošači
Potrošači u distributivnoj mreži mogu se podijeliti na:

A) Pojedinačne potrošače
B) Grupne potrošače
Pojedinačni potrošači mogu biti jednofazni ili trofazni (slika 3.21).
R N PE
R S T N PE
Slika 3.21. Jednofazni i trofazni potrošač
Nazivni podaci potrošača su:

Pn – nazivna snaga
cos φ – faktor snage
Un – nazivni napon
Iz nazivnih podataka i trokuta snaga slijede vrijednosti za nazivnu struju trofaznog potrošača:

Sn = Pn / cosφ
Q ( kVAr,MVAr)
cos φ
Pn (kW, MW)
Pn
In =
3 cos ϕU n
Za jednofazni potrošač, nazivna struja je:

Pn
In =
cos ϕ Vn
gdje je:
Vn – nazivni fazni napon na koji je priključen potrošač
Grupni potrošač predstavlja potrošač u širem smislu, kao što je grupa kućanstva, niskonaponski izvod,
konzum TS 10/0.4 kV, TS 35/10 kV itd.
Osnovne vrste pojedniačnih trošila su:

- termička trošila
- rasvjeta
- elektromotori
- elektronički pretvarači
U specijalne potrošače spadaju:

- željezare i sl. ( elektrolučne peći)
- veliki asinkroni motori
- veliki pretvarači
- elektrovuča
Dnevni dijagram opterećenja pojedinačnog ili grupe potrošača predstavlja kronološki dijagram
opterećenja (snage) u jednom danu. Najčešće se to odnosi na konzum jedne TS X/X tj. jednog
potrošačkog područja ili EES-a u cjelini.
Primjer dnevnog dijagrama potrošnje dan je na slici 3.22. Šrafirana površina ispod krivulje predstavlja
ukupnu potrošenu energiju tijekom dana i može se opisati izrazom:
24
W= ∫ Pdt
0
Donji dio ograničen minimalnom radnom snagom, predstavlja konstantnu potrošenu energiju, a gornji
dio predstavlja varijabilnu potrošnju koja se mijenja u toku dana. Dijagram se također može podijeliti
na noćnu energiju (Wnoć) i dnevnu energiju (Wdan). Maksimalna radna snaga Pmax je ujedno i vršna
snaga (Pv) za promatrani dan.
Veličine karakteristične za dnevni dijagram opterećenja su:
- omjer Pmax / Pmin
- faktor opterećenja (m):
Wuk
m=
Pmax × T
gdje je:
Wuk – ukupno potrošena energija tijekom dana
T – vrijeme (24 h)
- upotrebno vrijeme (Tu):
Wuk
Tu =
Pmax

P (MW,kW)
W varijabilno
Pmin Pmax = PV
W konstantno
0 24 t (h)
W noć W dan
Slika 3.22. Dnevni dijagram potrošnje
Krivulja trajanja opterećenja dobije se iz dnevnog dijagrama slaganjem snaga po veličini. Isto se može
napraviti za bilo koje vremensko razdoblje ako se uzme više dnevnih dijagrama potrošnje. Primjer je
prikazan na slici 3.23.
P (MW, kW)
Pmax
Wvar
Wkonst Pmin
0 24 t (h)
Slika 3.23. Krivulja trajanja opterećenja
Radi lakšeg korištenja u proračunima, krivulja trajanja opterećenja se obično aproksimira sa većom ili
manjom preciznošću. Jedna jednostavna varijanta dana je na slijedećoj slici.
Slika 3.24. Aproksimacija krivulje trajanja opterećenja

3.4 Kondenzatorske baterije
Kondenzatorske baterije služe za kompenzaciju reaktivne snage i poboljšanje naponskih prilika.

Spajaju se paralelno na mrežu. U ovisnosti o konzumu razlikuje se:
a) pojedinačna kompenzacija, tj. kompenzacija jalove snage pojedinačnog trošila (slika 3.25)
b) grupna kompenzacija, tj. kompenzacija jalove snage grupe trošila (slika 3.26)
10 kV
P
0.4 kV
P,Q
M ~ Q
Slika 3.25. Pojedinačna kompenzacija Slika 3.26. Grupna kompenzacija
3.5 Prigušnice
U distributivnim mrežama razlikuju se dvije vrste prigušnica.

a) serijske prigušnice – koriste se za smanjenje struje kratkog spoja (slika 3.27)
b) paralelna prigušnica – koristi se za uzemljenje nul točke kada treba izvesti umjetno zvjezdište
(slika 3.28)
željezara (peć)
Slika 3.27. Serijska prigušnica

35 kV 10 kV
Y ∆
35 kV 10 kV
.
Slika 3.28. Paralelna prigušnica za uzemljenje (jednopolna i tropolna shema)

4 NADOMJESNE SHEME ELEMENATA DISTRIBUTIVNE MREŽE

Za normalni pogon trofaznog sustava, u većini praktičnih slučajeva, može se pretpostaviti da je sustav
simetrično opterećen, što omogućava da se proračuni svedu na jednu fazu. U suprotnom, (npr. prilikom
nesimetričnih kvarova u mreži), sustav postaje nesimetrično opterećen, tako da se mreža ne može
promatrati jednofazno. Proračuni se tada vrše u stvarnom trofaznom sustavu ili razlaganjem struja i
napona u stvarnom sustavu na sustav simetričnih komponenata što omogućava jednostavniji i brži
proračun.
4.1 Impedancije u sustavu simetričnih komponenata
Rastavljanjem trofaznog nesimetričnog sustava u tri simetrična trofazna sustava (direktni, inverzni i
nulti sistem) postiže se znatno pojednostavljenje proračuna. Pri tome je :
- direktni sistem: trofazni simetrični sistem sa redosljedom faza kao u simetričnom trofaznom
sistemu
- inverzni sistem: trofazni simetrični sistem sa obrnutim redosljedom faza
- nulti sistem: tri istofazna vektora.
I Rd I Ri
I R0
IS0
120 ° 120 ° IT 0
I Td I Sd I Si I Ti
Slika 4.1. Struje u sustavu simetričnih komponenata
Kako su kutevi medju vektorima direktnog i inverznog sustava jednaki i iznose 120°, uvođenjem
kompleksnog operatora a = ej120° i oznake IRd = Id , IRi = Ii, IR0 = I0, gdje su IRd, IRi i Ir0 struje faze R u
direktnom, inverznom i nultom sustavu, može se pisati:
- za direktni sistem
IRd = Id
ISd = a2 Id
ITd = a Id
- za inverzni sistem
IRi = Ii
ISi = a Ii
ITi = a2 Ii
- za nulti sistem
IR0 = IS0 = IT0=I0
pri čemu su prema usvojenim oznakama Id , Ii i I0 struje direktnog,inverznog i nultog sustava u fazi R.
Dakle, zbrajanjem triju komponenata jedne faze (direktne, inverzne i nulte komponente) dobivamo
stvarnu veličinu struje (ili napona) u toj fazi:
I R = Id + Ii + I0
I S = a 2 I d + aI i + I 0
I T = aI d + a 2 I i + I 0
Zbrajanjem gornjih triju jednadžbi, dobiju se izrazi sa simetrične komponente struje (napona):

Id =
1
3
(
I R + aI S + a 2 I T )
1
(
I i = I R + a 2 I S + aI T
3
)
1
I 0 = (I R + I S + I T )
3
Predstavljanjem trofaznog sustava direktnim, inverznim i nultim sustavom moguće je definirati

direktnu, inverznu i nultu impedanciju.
a) Impedancija direktnog sustava

Impedancija direktnog sustava određuje se na način da se na element narine simetrični trofazni sustav
napona direktnog redosljeda, oblika:
E R = E d , ES = a 2 E d , E T = aE d ,
a kako za direktni sustav vrijedi

( ) (
I Rd + I Sd + I Td = I d + a 2 I d + a I d = I d 1 + a 2 + a = 0 )
shema za određivanje direktne impedancije nekog elementa mreže je sljedeća
ER R IR = Id
ER
~
S I S = a Id
2
ES
~
ET E S ET T IT = aI d
~
Slika 4.2. Shema za određivanje direktne impedancije
Iz slike se vidi da odgovarajuća direktna impedancija faze iznosi

ER Ed
Zd = =
IR Id
b) Impedancija inverznog sustava

Na sličan način se određuje i impedancija inverznog sustava, sa razlikom što se na element narine
simetrični trofazni sustav napona inverznog redosljeda, oblika
E R = Ei , ES = aEi , ET = a 2 Ei .
Slično kao za direktni sustav, za inverzni vrijedi
( ) (
I Ri + I Si + I Ti = I i + a I i + a 2 I i = I i 1 + a + a 2 = 0 )
pa je shema za određivanje inverzne impedancije nekog elementa mreže sljedeća
ER R IR = Ii
ER
~
ES S I S = a Ii
~
ET T IT = a 2 I i
ES ET ~
Slika 4.3. Shema za određivanje inverzne impedancije

Iz slike se vidi da je inverzna impedancija faze
ER Ei
Zi = =
IR Ii
c) Impedancija nultog sustava

Impedancija nultog sustava određuje se na način da se na početak elementa narine nulti napon oblika
E R = ES = ET = E0
koji se priključi između uzemljenja i elementa. Kako za nulte struje vrijedi
I R + I S + I T = 3I 0 ,
kraj elementa je kratko spojen i priključen na uzemljenje. Shema za određivanje nulte impedancije
nekog elementa mreže je sljedeća
R IR = I0
S IS = I0
T IT = I 0
3I 0
3I 0
E0 ~
ρ
3I 0
Slika 4.4. Shema za određivanje nulte impedancije
U zemlji se javlja trostruka nulta komponenta struje 3I 0 . Nulta impedancija elementa je

E0
Z0 =
I0
4.2 Impedancija i nadomjesna shema voda
Vod se najčešće prikazuje ekvivalentnom π- shemom ili rjeđe T-shemom:
Z Z /2 Z /2
Y Y
2 2
Y
π − shema T − shema
Slika 4.5. Ekvivalentne sheme voda
Na prethodnoj slici je:

Z - uzdužna impedancija voda

Y - poprečna admintancija voda
Poprečne grane mogu se zanemariti u većini proračuna distributivnih mreža, osim kod proračuna
zemljospoja.
4.2.1 Direktna i nulta impedancija nadzemnog voda bez dozemnog užeta
Da bi se odredile direktna, inverzna i nulta impedancija voda potrebno je poznavati geometriju stupa
na kojima su postavljeni fazni vodiči, duljinu i promjer vodiča te vrstu terena iznad kojeg se vodovi
nalaze.
R
d SR
S d RT
d ST
ρ
Slika 4.6. Stup bez zaštitnog vodiča
Stup se nalazi iznad terena prosječnog specifičnog električnog otpora tla ρ[Ωm]. Geometrija stupa
predstavljena je sljedećim podacima:
d SR - udaljenost između faznih vodiča R i S
d RT - udaljenost između faznih vodiča R i T
d ST - udaljenost između faznih vodiča S i T
Odgovarajuća direktna impedancija voda iznosi:
Ed ωµ 0 l d m
Zd = = R1 ⋅ l + j ln ,
Id 2π ds
pri čemu su:
R1 – jedinični djelatni otpor faznog vodiča pri pogonskoj temperaturi vodiča (obično 80°C),
izražen u [Ω/m]. Uzima se iz kataloških podataka odgovarajućeg užeta.
l – duljina voda,izražena u [m]
ω – kružna frekvencija data izrazom
ω = 2πf, f=50Hz
µ0- permeabilnost prostora , µ0 = 4π 10-7Vs/Am
dm – međusobna SGU (srednja geometrijska udaljenost) faznih vodiča u [m]. određuje se
pomoću relacije
d m = 3 d RS ⋅ d RT ⋅ d ST
ds – vlastita SGU faznog vodiča u [m]. Jednaka je iznosu
d s = 0,78 ⋅ rV ,
pri čemu je
rV – polumjer faznog vodiča u [m].
Vodovi su stacionarni elementi, pa je inverzna impedancija jednaka direktnoj.
Zi = Zd

Nulta impedancija voda određuje se pomoću Carsson-ovih formula i iznosi:

E0 ωµ 0 l 3ωµ 0 l De
Z0 = = R1 ⋅ l + 3 +j ln ,
I0 8 2π 3 d ⋅ d2
s m
pri čemu je De ekvivalentna duljina prodiranja povratne struje u tlu. Računa se iz izraza:
ρ
D e = 658 [m],
f
pri čemu su:
ρ – prosječna vrijednost specifičnog el. otpora tla, u [Ωm]
f – pogonska frekvencija mreže ( f=50 Hz)
4.2.2 Nulta impedancija nadzemnog voda sa zaštitnim (dozemnim) užetom
Zaštitno uže utječe na nultu impedanciju voda,posebice ako je riječ o dobro vodljivom užetu. Zaštitno
uže se uzemljuje, tako da nulta komponenta struje osim kroz zemlju, prolazi i kroz zaštitno uže.
Tropolna shema za određivanje nulte impedancije voda sa zaštitnim užetom je sljedeća:
R I R = I0
S IS = I0
T IT = I 0
3I 0
3I0 _uže
3I 0
E0 ~
ρ
3I0 _zemlja
Slika 4.7. Shema za određivanje nulte impedancije voda za zaštitnim užetom
Sa slike je vidljivo da se struja 3I 0 grana na dio koji prolazi kroz zemlju i dio koji prolazi kroz zaštitno
uže. Nulta impedancija voda sa zaštitnim užetom određuje se na sljedeći način:
 Z2 
Z 0 = 3 Z f 1 − fz1 
 Z z1 

R ωµ 0 ωµ 0 De
Z f1 = f1 + +j ln
3 8 2π 3 f
d s ⋅ (d fm ) 2
ωµ 0 ωµ 0 D e
Z z1 = R z1 + +j ln z
8 2π ds
ωµ 0 ωµ 0 D e
Z fz1 = +j ln fz
8 2π dm
pri čemu su:
Rf1 i Rz1 – radni otpori faznog odnosno zaštitnog vodiča
ρ
D e = 658
f
dsf – vlastita SGU faznog vodiča; računa se prema jednadžbi dsf = 0.78 rv
dmf – međusobna SGU faznih vodiča; računa se prema formuli

d fm = 3 d RS ⋅ d RT ⋅ d ST
dsz – vlastita SGU zaštitnog vodiča; računa se prema formuli
rz
d sz =
4
e µr
gdje je
rz – polumjer zaštitnog užeta
µr – relativna permeabilnost materijala od kojeg je napravljeno zaštitno uže
dmfz – SGU faznih vodiča u odnosu na zaštitni; računa se po formuli
d fz
m = d R − Z ⋅ d S− Z ⋅ d T − Z
3
4.2.3 Poprečna admitancija voda
Poprečne admitancija voda definirana je slijedećim komponentama:

- vodljivošću prema zemlji (obično je vrlo mala, pa se zanemaruje)
- kapacitetom između pojedinih vodiča, te vodiča i zemlje
C12
C23
3
C13
C10 C30
C20
Slika 4.8. Kapaciteti trofaznog voda
Cij su kapaciteti između pojedinih faza, dok su Ci0 kapaciteti faze prema zemlji. Općenito su svi
navedeni kapaciteti različiti, ali se može približno uzeti:
C12 = C23 = C13 = Cm
C10 = C20 = C30 = CZ
Uz ovakvu pretpostavku, može se izvesti da je direktni kapacitet (ili pogonski kapacitet):
Cd = CZ + 3Cm
Dok je nulti kapacitet
C0 = CZ
Jednofazna shema direktnog i nultog sustava prikazana je na slijedećoj slici.

Rd jX d R0 jX 0
1 1 1 1 1 1 1 1
2 jω ⋅ C d 2 jω ⋅ C d 2 jω ⋅ C 0 2 jω ⋅ C 0
direktni i inverzni sustav nulti sustav
Slika 4.9. Ekvivalentna shema voda u direktnom, inverznom i nultom sustavu
Osim kapaciteta, često se koriste i kapacitivne vodljivosti, tj.

Cd ω → Bd direktna kapacitivna vodljivost (susceptancija)
C0 ω → B0 nulta kapacitivna vodljivost (susceptancija)
Za trožilne kabele i zračne vodove obično vrijedi omjer:

4
Cd ≈ C0 .
7
Za jednožilne kabele je Cm = 0, pa je Cd = C0 .
Ukoliko u mreži ima više vodova, ukupni kapacitet mreže se dobije zbrajanjem kapaciteta svih vodova
(poprečne grane→ paralelni spoj uz zanemarenje uzdužne grane).
10 kV
C01,l1
C02,l2
C03,l3
Slika 4.10. 10 kV-tna mreža sa više izvoda
Ukupni kapacitet iznosi:

C 0 _ mreže = ∑ C i0 ⋅ l i
4.3 Nadomjesna shema transformatora
Transformatori su u distributivnoj mreži redovito dvonamotni (osim transformatora 110/x).

Transformator je stacionarni element mreže, što znači da je njegova inverzna impedancija jednaka
direktnoj impedanciji. Vrijedi, dakle, sljedeća jednakost:
Zi = Zd .
Osnovni tehničku podaci dvonamotnih transformatora navedeni su prije:
Un1 , Un2 , Sn , uk , Pk , i0 , P0 i grupa spoja.
Potpuna nadomjesna shema dvonamotnog transformatora direktnog/inverznog redosljeda prikazana je

na donjoj slici. Spomenuta nadomjesna shema odnosi se na jednu fazu. Stoga su sve veličine struja i
napona , fazne vrijednosti.

(1) R1 X1σ R2 X2σ (2)

I1´ I2
I1 I0
I Fe Iµ
V1 V2
R0 Xµ
I.T.
Slika 4.11. Nadomjesna shema transformatora za direktnu i inverznu reaktanciju
Oznake na slici su:

R1 – djelatni otpor višenaponskog namota transformatora
X1σ – rasipna reaktancija višenaponskog namota transformatora
R2 – djelatni otpor niženaponskog namota transformatora
X2σ – rasipna reaktancija neženaponskog namota transformatora
R0 , Xµ – djelatni otpor i reaktancija koje se odnose na jezgru transformatora
I1 - struja u višenaponskom namotu transformatora
I 2 - struja u niženaponskom namotu transformatora
I 0 - ukupna struja magnetiziranja ( ujedno je jednaka struji praznog hoda); sastoji se iz dvije
komponente:
I 0 = I µ + I Fe
gdje su:
I µ - struja koja stvara glavni magnetski tok Φ transformatora
I Fe - struja koja se troši na gubitke vrtložnih struja i histereze u jezgri transformatora
V1 - fazni napon višenaponske strane transformatora
V2 - fazni napon niženaponske strane transformatora
I.T. – idealni transformator prijenosnog omjera:
U n1
pT =
U n2
Radi lakšeg proračuna, parametri prikazane nadomjesne sheme reduciraju se na istu naponsku razinu.
Neka je to npr. naponska razina višenaponskog namota. Tada nadomjesna shema transformatora
direktnog/inverznog redosljeda izgleda kao na sljedećoj slici:
(1) R1 X1σ I 2´ R2´ X2σ´ (2)
I1 I0
V1 V2´
R0 Xµ
Slika 4.12. Nadomjesna shema transformatora sa veličinama reduciranim na stranu višeg napona
Ovdje su:

2
U 
R 2 ´= R 2 ⋅  n1 
 U n2 
2
U 
X 2σ ´= X 2σ ⋅  n1 
 U n2 
U n1
V2 ´= V2
U n2
I 2 ´= I1 − I 0
U n1
I 2 ´= I1´= I 2
U n2
Prikazana shema transformatora je T-shema (ima oblik slova T). To je najtočniji oblik nadomjesne
sheme.
Manje točna je Γ-shema transformatora, ali je jednostavnija kod proračuna. Γ-shema prikazana je na
sljedećoj slici.
Rd = R1 + R2´ Xd = X1τ + X2σ´
R0 Xµ
Slika 4.13. Nadomjesna Γ-shema transformatora sa veličinama reduciranim na stranu višeg napona
Postoji također i I-shema transformatora. Ona se dobije zanemarenjem poprečne grane transformatora.
Naime, impedancija ove grane je znatno veća od impedancije u uzdužnoj grani. Ova shema se redovito
koristi u proračunu kratkog spoja.
Rd = R1 + R2´ Xd = X1τ + X2σ´
Slika 4.14. Nadomjesna I-shema transformatora s veličinama reduciranim na stranu višeg napona
Promatrajući Γ-shemu sa parametrima reduciranim na višenaponski nivo, potrebno je odrediti

sljedeće parametre transformatora:
Rd = R1 + R2´
Xd = X1τσ + X2σ´
R0 , Xµ
Navedeni parametri odredit će se iz podataka transformatora koji su dobiveni u pokusima kratkog spoja
(K.S.) i praznog hoda (P.H.) transformatora.
Kod pokusa kratkog spoja zanemaruje se poprečna grana transformatora jer su njene vrijednosti jako
velike, pa se može reći da je struja I0 ≈ 0. Stoga se pokus kratkog spoja može prikazati I-shemom
transformatora.

Vr VX
(1) Rd Xd (2)
I n1
VK 1
Slika 4.15. Pokus kratkog spoja
Iz izraza za gubitke snage kratkog spoja, imamo:

2
 Sn 
Pk = 3 ⋅ I 2n1 ⋅ (R 1 + R 2 ´) = 3 ⋅ I 2n1 ⋅ Rd = 3⋅  ⋅ Rd
 3⋅U 
tj.  n1 
U 2n1
R d = Pk ⋅ = Ri
S 2n
Također vrijedi:
Pk = 3 ⋅ I n1 ⋅ Vr
Ako cijelu jednadžbu podijelimo sa Vn1, dobit ćemo postotni pad napona ur na Rd u uvjetima kratkog
spoja.
Vr Pk P
= = k
Vn1 3 ⋅ Vn1 ⋅ I n1 S n
Vr P
⋅ 100 = k ⋅ 100 = u r (% )
Vn1 Sn
Iz trokuta napona
Vk 1 Vx
Vr
slijedi jednadžba
Vk21 = Vr2 + Vx2
Ako pomnožimo cijelu jednakost sa (100/Vn1)2, dobiva se postotni pad napona ux na Xd u uvjetima
K.S.
2 2 2
 Vk1   V  V 
 ⋅ 100  =  r ⋅ 100  +  x ⋅ 100  ⇒ u 2k = u 2r + u 2x ⇒ u x = u 2k + u 2r (%)
V
 n1  V
 n1  V
 n1 
Vrijedi dakle trokut napona
uk ux
ur
kod kojeg je redovito zadovoljeno da je ux≈ uk. Iz pokusa K.S. dalje slijedi
Vx = I n1 ⋅ X d
ux
⋅V
Vx 100 n1 u x 3 ⋅ Vn1 u U2
Xd = = = ⋅ ⋅ U n1 = x ⋅ n1
I n1 Sn 100 Sn 100 S n
3 ⋅ U n1

Dakle, izraz za direktnu odnosno inverznu reaktanciju transformatora je:

u x U 2n1
Xd = ⋅ = Xi
100 S n
Iz pokusa praznog hoda određuju se parametri poprečne grane transformatora R0 i Xµ.
(1) R1 X1τ R2´ X2τ´ (2)
I1 I0 I 2´= 0
Vn1
R0 Xµ
Slika 4.16. Pokus praznog hoda
Kako je I1 = I0 može se zanemariti pad napona na impedanciji (R1+jX1σ), jer vrijedi:

I1 ⋅ (R 1 + jX 1σ ) = I 0 ⋅ (R 1 + jX 1σ ) << Vn1 , zbog R 0 + jX µ >> R 1 + jX 1σ
Stoga odgovarajuća nadomjesna shema u stanju P.H. ima izgled:
I0
I Fe Iµ
Vn1
R0 Xµ
Slika 4.17. Pojednostavljena shema za pokus praznog hoda
Iz izraza za gubitke u praznom hodu dobiva se izraz za djelatni otpor poprečne grane:
Vn1 V2
P0 = 3 ⋅ Vn1 ⋅ I Fe = 3 ⋅ Vn1 ⋅ = 3 ⋅ n1
R0 R0
2
tj. U 
3 ⋅  n1 
3 ⋅ Vn21  3  U2
R0 = = = n1
P0 P0 P0
Kako je obično zadovoljena relacija Iµ ≈ I0, iz nadomjesne sheme transformatora u P.H. slijedi:
Vn1 Vn1
Xµ = ≈
Iµ I0
Struja praznog hoda tranformatora (i0) koja se navodi u tehničkim podacima tranformatora, daje se u
% njegove nazivne struje,tj.
I0 i
i0 = ⋅ 100 ⇒ I 0 = 0 ⋅ I n1
I n1 100
Uvrštanjem ovog izraza u jednadžbu za Xµ dobiva se:

Vn1 100 Vn1 3Vn1

Xµ = = ⋅ /:
i0 i 0 I n1 3Vn1
⋅ I n1
100
2
U 
3 n1 
100 3Vn21 100  3  100 U 2n1
Xµ = ⋅ = ⋅ = ⋅
i 0 3Vn1 I n1 i0 Sn i 0 Sn
Dakle,
100 U 2n1
Xµ = ⋅
i 0 Sn
U proračunima distributivnih mreža, za direktni i inverzni sustav, koristit će se obično Γ-shema ili I-
shema dvonamotnog transformatora, sa prethodno prikazanim parametrima. Kod proračuna kratkog
spoja, obično se zanemaruju R0 i Xµ, a ponekad i Rd.
Nadomjesna shema i nulta impedancija ovisi o grupi spoja transformatora, odnosno o uzemljenju
nul točke transformatora. Promotrit ćemo nulte impedancije za grupe spojeva dvonamotnih
transformatora koji su najčešće u upotrebi.
Na slici 4.18 prikazana je varijanta sa grupom spoja Yy. Budući da nul točke primara i sekundara nisu
uzemljene, nulte struje se ne mogu zatvoriti, pa je nulta impedancija beskonačna.
I 01 = 0
Z0=h
I 01 = 0
∞
I 01 = 0
V0
Slika 4.18. Transformator u grupi spoja Yy
U varijanti grupe spoja YNy, tj. uzemljenom primarnom stranom, nulta komponenta se može zatvoriti
samo kroz primar, ali nulta impedancija je obično velika i ovisi o izvedbi transformatora (reda veličine
5-100 puta veća od direktne impedancije)
I 01
I 01 Z0=(5-100)*Zd
∞
0
I 01
V0
3I 01
3I 01
Slika 4.19. Transformator u grupi spoja YNy
U varijanti grupe spoja YNyn, tj. sa oba uzemljena zvjezdišta, nulta komponenta se normalno zatvara
sa obje strane, pa je nulta impedancija približno jednaka direktnoj.
I 01 I 02
I 01 I 02 Z0=Zd
I 01 I 02
V0
3I 01 3I 02
3I 01 3I 02
Slika 4.20. Transformator u grupi spoja YNyn

U varijanti grupe spoja YNd, tj. uzemljeno zvjezdište primara, te trokut na sekundaru, nulta
komponenta se zatvara na primaru, te u namotima trokuta na sekundaru, ali ne može izaći van trokuta.
Zbog toga je nulta impedancija gledana sa primarne strane jednaka direktnoj, a sa sekundarne strane je
beskonačna.
I 01 I 02
Z0=Zd
I 01 I 02 ∞
I 01 I 02
V0
3I 01
3I 01
Slika 4.21. Transformator u grupi spoja YNd
U varijanti grupe spoja Yd, tj. neuzemljeno zvjezdište primara, te trokut na sekundaru, nulta
komponenta se ne može zatvoriti ni s jedne strane, tako da je nulta impedancija beskonačna.
I 02 = 0
I 02 = 0 Z0=h
∞
I 02 = 0
V0
Slika 4.22. Transformator u grupi spoja Yd
U svim navedenim slučajevima gdje postoji nulta impedancija, ukoliko je zvjezdište transformatora
uzemljeno preko impedancije Zn, u ekvivalentnoj shemi se dodaje impedancija 3Zn. Na slici 4.23 je dan
primjer grupe spoja YNy sa uzemljenjem primara preko impedancije Zn, s odgovarajućom
ekvivalentnom shemom.
I 01
Z0=(5-100)*Zd 3Zn
I 01 ∞
I 01
V0
3I 01
Zn
3I 01
Slika 4.23. Transformator u grupi spoja YNy sa uzemljenjem primara preko impedancije Zn
4.4 Nadomjesna shema potrošača (konzuma)
Potrošači su u većini slučajeva trofazni i simetrični. Definirani su:

S = P + jQ - trofazna snaga koju uzimaju iz mreže
U – linijski napon na koji je priključen potrošač

~ S = P + jQ
U
V =
3
Slika 4.24. Parametri potrošača (konzuma)

*
* S S
S = 3 ⋅ V ⋅ I ⇒ I* = ⇒I= *
3⋅ V 3⋅ V
2
 U 
*
2 3 
V V 3V V 3V 3V 2
 3 U2 P + jQ
Zd = = = = = = = ⋅ =
I S
*
S
*
(P + jQ )* P − jQ P − jQ P − jQ P + jQ
*
3V
U 2 P + jU 2 Q P Q
= 2 2
= U2 2
+ jU 2
P +Q S S2
Dakle,
P Q
Zd = U 2 2
+ jU 2 = R d + jX d
S S2
Nadomjesna shema je:
Z d = Rd + jX d
Slika 4.25. Nadomjesna shema potrošača (konzuma)
4.5 Nadomjesna impedancija pojne mreže
Za analizu distributivne mreže ili njenog dijela, potrebno je poznavati impedanciju aktivne mreže
preko koje se napaja. Aktivna mreža (mreža koja sadrži izvore) ekvivalentira se preko odgovarajuće
impedancije Zm.
A
aktivna
mreža pasivna Zm
~ mreža
Slika 4.26. Ekvivalent aktivne mreže
Za proračun ekvivalentne impedancije mreže direktnog redosljeda Zmd, potrebno je poznavati snagu
tropolnog kratkog spoja (SK3) u mreži na mjestu A, dok je za proračun ekvivalentne impedancije mreže
nultog redosljeda potrebno poznavati još i snagu jednopolnog kratkog spoja (SK1) na mjestu A. Izrazi
za proračun direktne i nulte impedancije aktivne mreže su:
U 2n
Z dm =
S K3
 3 2 
Z 0m = U 2n  − 

 S K1 S K 3 
pri čemu su

Un – nazivni napon mreže

SK3 – struja tropolnog K.S. na mjestu A
SK1 – struja jednopolnog kratkog spoja na mjestu A
Ako je mreža koja se ekvivalentira pretežno induktivnog karaktera, može se zanemariti radni otpor, tj.
vrijedi:
R dm ≈ 0 ⇒ Z dm ≈ jX dm
R 0m ≈ 0 ⇒ Z 0m ≈ jX 0m
Ako se uzme u obzir radni otpor, potrebno je poznavati omjer R/X aktivne mreže (mreže koja se
ekvivalentira), pa je:
Zm
Z 2m = R 2m + X 2m ⇒ X m =
2
 Rm 
  + 1
 Xm 
tj. radni i induktivni dio ekvivalenta može se računati pomoću sljedećih izraza:
Zm
Xm =
2
R
  +1
X
R m = Z 2m − X 2m
4.6 Nadomjesna impedancija kondezatorske baterije i prigušnice
Kod ekvivalentiranja kondenzatorske baterije, radni otpor se uvijek zanemaruje. Stoga ostaje samo
kapacitivna reaktancija koja iznosi:
U 2n
XC =
QC
pri čemu je
QC – nazivna snaga baterije izražena u (MVA).
− jX C
Slika 4.27. Nadomjesna shema kondenzatorske baterije
Nadomjesna impedancija serijske prigušnice može se odrediti na dva načina.
a) Preko zadanog napona kratkog spoja uK i nazivne snage Sn. Prigušnica je karakterizirana nazivnim
naponom (linijski nazivni napon mreže) Un, prolaznom nazivnom snagom Sn i reaktancijom u
postocima uk%. Nazivna struja prigušnice dobiva se iz izraza:
Sn
In = .
3U n
Pokusom kratkog spoja na isti načina kao i kod transformatora, određuje se reaktancija kratkog
spoja
VK
Xp =
In

a vrijednost postotne reaktancije prigušnice je

XK ⋅ In S
uk % = ⋅100 = X p n2 ⋅100
Vn Un
Dakle, impedancija se određuje na isti način kao i kod transformatora
u K % U 2n
Xp =
100 S n
b) preko poznatog induktiviteta prigušnice

X p = ω⋅ Lp
5 PRORAČUN KVAROVA U DISTRIBUTIVNOJ MREŽI

Najčešći kvarovi u elektroenergetskim mrežama su kratki spojevi. U trofaznim mrežama razlikujemo
četiri vrste kratkih spojeva: tropolni (K3), jednopolni(K1), dvopolni (K2) i dvopolni kratki spoj sa
istovremenim spojem sa zemljom (K2Z). Proračun struja, snaga i napona kratkog spoja u praksi se
koristi prvenstveno za
- potrebe projektiranja odnosno dimenzioniranja visokonaponskih mreža i postrojenja,
- potrebe udešenja zaštite
5.1 Tropolni kratki spoj (K3)
Tropolni kratki spoj nastaje kratkim spajanjem svih triju faza. To je jedini simetrični kratki spoj, tj.
struje u svim fazama su iste. Zbog toga je dovoljno promatrati samo jednu fazu odnosno direktnu
impedanciju mreže koja definira vrijednost struje kratkog spoja. S obzirom na impedanciju kvara,
tropolni kratki spoj može biti:
a) metalni tropolni kratki spoj, bez impedancije kvara (slika 5.1)
b) tropolni kratki spoj preko impedancije kvara (slika 5.2)
R
napajanje S
T
IK3
I R + I S + IT = 0
VR = VS = VT
Slika 5.1. Metalni tropolni kratki spoj

R
napajanje S
T
IK3
ZK ZK ZK
I R + I S + IT = 0
VR ' = VS ' = VT '
Slika 5.2. Tropolni kratki spoj preko impedancije kvara Zk
Struja tropolnog kratkog spoja u varijanti a) je:

Un
I K3 =
3Z d
pri čemu je
Un – nazivni linijski napon
Zd – direktna impedancija mreže od mjesta napajanja (pojne točke) do mjesta kvara
Izraz za struju tropolnog kratkog spoja preko impedancije kvara Zk je:
Un
I K3 =
3 (Z d + Z K )
Snaga tropolnog kratkog spoja definirana je izrazom:
S K3 = 3 ⋅ I K3 ⋅ U n
Za potrebe projektiranja mreža i postrojenja, tj. odabira opreme, uz nazivni linijski napon u izrazu za
proračun struje tropolnog kratkog spoja, dodaje se faktor c, čiji iznos ovisi o naponskim nivou na
kojemu se računa kratki spoj, te namjeni proračuna (minimalna ili maksimalna struja kvara):
c⋅Un
I K3 =
3Z d
Prema propisima IEC909, iznosi faktora c dani su u slijedećoj tablici:
Tablica 5.1. Naponski faktor c

Nazivni napon (Un) cmax (za proračun Ikmax) cmin (za proračun Ikmin)
100-1000 V 1,05* 0,95
1,10** 0,95
Iznad 1 kV 1,10 1,00
* za niskonaponske mreže sa tolerancijom napona +6%
** za niskonaponske mreže sa tolerancijom napona +10%
5.2 Dvopolni kratki spoj (K2)
Dvopolni kratki spoj (K2) nastaje kratkim spajanjem dvije faze. U slučaju dodatnog spoja jedne faze sa
zemljom, naziva se dvopolni kratki spoj sa zemljom (K2Z). To je nesimetrični kratki spoj čiju
vrijednost određuje direktna i inverzna impedancija mreže. Kao i tropolni kratki spoj, dvopolni može
biti:
a) metalni dvopolni kratki spoj, bez impedancije kvara (slika 5.3)
b) dvopolni kratki spoj preko impedancije kvara (slika 5.4)

R
napajanje S
T
IR = 0 IK 2
I S + IT = 0
VR VS = VT
Slika 5.3. Metalni dvopolni kratki spoj
R
napajanje S
T
IR = 0 IK 2
ZK
I S + IT = 0
VR VS ' = VT '
Slika 5.4. Dvopolni kratki spoj preko impedancije kvara Zk
Primjenom sustava simetričnih komponenti i relacija koje vrijede za dvopolni kratki spoj dobiva se
izraz za struju neposrednog dvopolnog kratkog spoja:
Un
I K2 =
Zd + Zi
U distributivnim mrežama, inverzna impedancija mreže redovito je jednaka direktnoj:
Un 3 ⋅ I K3
Z d ≈ Zi ⇒ I K2 = = = 0.86 ⋅ I K 3 ,
2Z d 2
tj. struja dvopolnog kratkog spoja je 86% od iznosa struje tropolnog kratkog spoja.
Iznos struje dvopolnog kratkog spoja preko impedancije kvara Zk je:

Un
I K2 =
2Z d + Z K
5.3 Jednopolni kvarovi
Jednopolni kvarovi su kvarovi koji nastaju spojem faznog vodiča sa zemljom ili nul vodičem ili
plaštom kabela. Razlikuju se s obzirom na način uzemljenja mreže, pa mogu biti:
a) jednopolni kratki spoj u uzemljenoj niskonaponskoj mreži
b) jednopolni kratki spoj u srednjenaponskoj mreži uzemljenoj preko malog otpora
c) zemljospoj u neuzemljenoj distributivnoj mreži

5.3.1 Jednopolni kratki spoj u uzemljenoj niskonaponskoj mreži
Nul točka sekundara transformatora 10/0.4 kV je redovito uzemljena, što omogućava nastajanje
jednopolnog kratkog spoja (slika 5.5).
10/0.4 kV ET
ES
ER
I K1
Slika 5.5. Jednopolni kratki spoj u direktno uzemljenoj mreži
Općeniti izraz za proračun struje jednopolnog kratkog spoja je:

3 ⋅ Un 3 ⋅ Un
I K1 = ≈ ,
Z d + Z i + Z 0 2Z d + Z 0
gdje su Zd i Z0 direktna odnosno nulta impedancija mreže od pojne točke do mjesta kvara.
U slučaju uzemljenja nul vodiča ili polaganja dodatnih traka za uzemljenje (koja se obično polaže uz
kabelske vodove), struja se može zatvoriti kroz zemlju i kroz traku, kao što je prikazano na slijedećim
slikama:
ET
T
ES
S
ER
R
I K1
N
Slika 5.6. Zatvaranje struje jednopolnog kratkog spoja kroz nul vodič i zemlju
ET
T
ES
S
ER
R
I K1
N
TRAKA
Slika 5.7. Zatvaranje struje jednopolnog kratkog spoja kroz nul vodič i traku za uzemljenje

Također je moguća i kombinacija prethodna dva slučaja, tj. zatvaranje struje kvara kroz nul vodič,
traku za uzemljenje i zemlju. U slučaju kabelske niskonaponske mreže sa uzemljenim plaštom, dio
struje IK1 se vraća i kroz plašt kabela.
Budući da je TS 10/0.4 kV praktički uvijek u grupi spoja Dyn odnosno Yzn, nulta impedancija mreže
koju vidi niskonaponska mreža sastoji se od:
- impedancija niskonaponskog voda (u kojoj može sudjelovati impedancija faznog vodiča, nul
vodiča, imedancija trake za uzemljenje, uzemljivači stupova i trafostanice, te plaštevi kabela):
Z0NNV
- impedancija TS 10/0.4 kV: Z0TS
Direktna komponenta impedancije se sastoji iz:
- impedancije niskonaponskog voda: ZdNNV
- impedancije TS 10/0.4 kV: ZdTS
- impedancije srednjenaponskog voda (preračunato na 0.4kV-nu stranu): ZdSNV
- ekvivalentne impedancije pojne mreže (može se praktički uvijek zanemariti: Zdm=0).
Dakle, struja IK1 se može računati pomoću izraza:
3 ⋅ Un
I K1 =
2 (
Z dNNV + Z dTS + d
Z SNV )
+ Z dm + Z 0NNV + Z 0TS
zanemaruje se
5.3.2 Zemljospoj u neuzemljenoj SN mreži
Zemljospoj je spoj faznog vodiča sa zemljom u mreži s izoliranim zvjezdištima energetskih

transformatora. Kod zemljospoja, dominantne veličine koje određuju iznos struje kvara su nulti
kapaciteti vodova. Riječ je o kapacitetima faznih vodiča prema zemlji, opisanim u poglavlju 4.
Promatrat ćemo slučaj nastanka zemljospoja faze R . Neka pritom vrijedi jednakost:
C 0 R = C 0S = C 0 T = C 0 u ,
tj. pretpostavljeni su jednaki nulti kapaciteti faznih vodiča.
Prilike za vrijeme zemljospoja prikazane su na sljedećoj slici, te na fazorskom dijagramu. Radi se o
metalnom zemljospoju, bez prijelaznog otpora.
ET = aE f
T
ES = a E f 2 IT '
VT '
S
V0 ' ER = E f VS ' I S '+ I T ' IS '
R
C0u C0u C 0u
VR ' I z = I S '+ I T '
R p= 0
Slika 5.8. Struje i naponi u mreži za vrijeme zemljospoja

Im
T
VT '
ET = aE f
ER = E f R
0
V0 ' Re
Z
ES = a 2 E f IT ' IS '
Iz
VS '
S
Slika 5.9. Fazorski dijagram struja i napona za vrijeme zemljospoja
Iz fazorskog dijagrama slijedi:

VT ' = 3 ⋅ E f ⋅ e j150°
VS ' = 3 ⋅ E f ⋅ e j210°
Dalje je:
I S ' = VS '⋅ j ⋅ ω ⋅ C 0 u = 3 ⋅ E f ⋅ e j210° ⋅ e j90° ⋅ ωC 0 u = 3 ⋅ E f ωC 0 u ⋅ e j300°
I T ' = VT '⋅ j ⋅ ω ⋅ C 0 u = 3 ⋅ E f ⋅ e j150° ⋅ e j90° ⋅ ωC 0 u = 3E f ωC 0 u ⋅ e j240°
I z = I S '+ I T ' = 3 ⋅ E f ωC 0 u ⋅ e j300° + 3E f ωC 0 u ⋅ e j240° =
( )
= 3E f ωC 0 u e j300° + e j240° = 3E f ωC 0 u (cos 300° + j sin 300° + cos 240° + j sin 240°) =
1 3 1 3 
= 3E f ωC 0 u  − j − −j = − j 3 ⋅ 3E f ωC 0 u = − jE f ω ⋅ 3C 0 u
2 2 2 2 

Dakle,
I z = − jE f ω ⋅ 3C 0 u
Kako je
Un
E f = Vn =
3
, C 0u = ∑ C i0 (suma svih kapaciteta u mreži naponskog nivoa u kojem je kvar)
Slijedi
I z = − jVn ⋅ 3ω ⋅ ∑ C i0
Modul / iznos struje zemljospoja iznosi:
I z = Vn ⋅ 3ω ⋅ ∑ C i0

5.3.3 Jednopolni kratki spoj u mreži uzemljenoj preko malog otpora
Srednjenaponske mreže (35, 20, 10 kV) se, u slučaju kad kapacitivna struja zemljospoja postane
prevelika, uzemljuju preko malog otpora. Na taj način se povećava ukupna struja kvara, budući da se
sada struja jednopolnog kvara (jednopolnog kratkog spoja) osim kroz nulte kapacitete zdravih faza,
zatvara i kroz zvjezdište transformatora, preko malog otpora (slika 5.10).
TS 35/10 kV ET Zv
T
ES Zv
S
ER Zv
1 R
−j
Rn ωC 0
IR I CT I CS I K 1 = I CS + I CT + I R
Slika 5.10. Jednopolni kratki spoj u mreži uzemljenoj preko malog otpora Rn
Impedancija viđena sa mjesta kvara može se prikazati shemom sa slike 5.11, koja se može dalje
pojednostavniti i prikazati kao na slikama 5.12-5.15.
ZT Zv
ZT
ZT
I K1
1 1
R −j −j
ωC0 ωC0
IR I CT I CS
Slika 5.11. Impedancije u mreži viđene sa mjesta kvara
ZT + Zv
ZT
2
I K1
2
R −j
ωC0
Slika 5.12.Aproksimacija sheme sa slike 5.11.

ZT 2 Z
Kako je << − j možemo zanemariti T , pa shema izgleda kao na sljedećoj slici.
2 ωC 0 2
ZT + Zv
I K1
2
R −j
ωC0
Slika 5.13. Aproksimacija sheme sa slike 5.12
2 2 2
Pošto je R || − j ⇒ R << − j ⇒ −j se može zanemariti:
ωC 0 ωC 0 ωC 0
ZT + Zv
I K1
R
Z T + Z v << R , pa se može zanemariti Z T + Z v (serijski spoj). Dakle shema poprima krajnji oblik
prikazan na sljedećoj slici:
I K1
R
Prema gore izvedenoj pojednostavnjenoj shemi impedancije mreže viđene sa mjesta kvara, proizlazi da
struja jednopolnog kratkog spoja u mreži uzemljenoj preko malog otpornika prvenstveno ovisi o iznosu
njegova otpora, dok se ostali parametri u prvoj aproksimaciji mogu zanemariti. Dakle, izraz za struju
jednopolnog kratkog spoja glasi:
U n1
I K1 =
3 ⋅Rn
Npr. za uzemljenje 10 kV-tne mreže može se uzeti Rn = 140 Ω, pa je

10 ⋅ 10 3
I K1 = = 144 A (≈150 A)
3 ⋅ 140
Npr. za 35 kV redovito se uzima Rn = 70 Ω, pa je
35 ⋅ 10 3
I K1 = = 289 A (≈300 A)
3 ⋅ 70
Točan proračun se vrši prema općenitoj formuli:
3 ⋅ Un
I K1 =
2 Z d + Z 0 + 3R n + 3Z K
pri čemu je:
2 Z d + Z 0 - dvostruka direktna (direktna + inverzna) i nulta impedancija mreže (pojna mreža +
TS + vod),
R n - djelatni otpor preko kojeg se uzemljuje zvjezdište,
Z K - impedancija na mjestu kvara.
6 PRORAČUN SNAGA, STRUJA I NAPONA U STACIONARNOM

REŽIMU
Na slijedećoj slici prikazana je srednjenaponska distributivna mreža sa označenim snagama i duljinama
dionica.
li '
l2 '
l1 '
l1 l2 li
~
0
P1 ' , Q1 ' 1 P2 ' , Q2 ' 2 i-1 Pi ' , Qi ' i m
P1 ,Q1 P2 ,Q2 Pi −1,Qi −1 Pi , Qi Pm , Qm
Slika 6.1. Srednjenaponska mreža
Oznake upotrebljene na slici imaju sljedeća značenja:

l i - duljina i-te dionice voda, i ∈ [1, m] ,
Pi , Q i - djelatna i reaktivna snaga i-te, i ∈ [1, m] podstanice (i-tog potrošača); riječ je o trofaznim
snagama,
Pi ' , Q i ' - djelatna i reaktivna snaga i-te dionice voda, i ∈ [1, m]
Ove su snage jednake izrazima (zbroj snaga svih potrošača desno od i-te dionice):

m
Pi ' = ∑ Pk
k =i
m
,
Qi ' = ∑ Qk
k =i
tj. na opisani način mogu se dobiti tokovi radnih i jalovih snaga koje teku pojedinim dionicama
mreže (uz zanemarenje gubitaka)
l i ' - duljina voda od početka (izvorne trafostanice) do i-te, i ∈ [1, m] , podstanice (i-tog potrošača);
jednaka je iznosu:
i
li ' = ∑ lk
k =1
Neka se sada uoči i-ta dionica voda. Njeni pripadni podaci prikazani su na sljedećoj slici.
Pi'+jQi'
i-1 i
Ri Xi
Ii'
Vi −1 Vi
Slika 6.2. Odabrana (i-ta) dionica voda
Ovdje su:
R i - djelatni otpor i-te dionice voda; jednak je iznosu:
R i = r1 ⋅ l i
gdje su :
r1 - jedinični djelatni otpor voda:
1
r1 =
κ⋅q
pri čemu su:
κ – specifična električna vodljivost materijala od kojeg je izrađen dotični vod, pri
pogonskoj temperaturi
q – površina poprečnog presjeka faznog vodiča
X i - reaktancija i-te dionice voda:
X i = x1 ⋅ li
gdje je:
x1 - jedinična reaktancija voda; uglavnom ovisi o geometriji voda (rasporedu faznih
vodiča), a manje o polumjeru faznog vodiča
I i ' - struja koja protječe i-tom dionicom voda koj se može prikazati izrazom:
Ii ' =
(P + jQ )
i
' ' *
i
,
3 ⋅Un
tj. može se odrediti struja koja teče svakom dionicom voda (uz zanemarenje gubitaka i padova
napona).

6.1 Proračun padova napona
Iz slike 6.2. za i-tu dionicu voda može se iscrtati fazorski dijagram prikazan na sljedećoj slici.
Im
Vi −1
ϕi ' δVi
δi
ϕi ' Vi ϕi '
. I i '⋅ X i Re
I i '⋅Ri
Ii '
∆Vi
Slika 6.3. Fazorski dijagram struja i napona i-te dionice voda

∆Vi = I i '⋅R i ⋅ cos ϕ i '+ I i '⋅X i ⋅ sin ϕ i '
δVi = I i '⋅X i ⋅ cos ϕ i '− I i '⋅R i ⋅ sin ϕ i '
Vi −1 = (Vi + ∆Vi )2 + δVi2

Zadnji izraz se može napisati u sljedećem obliku:
2
 δVi 
Vi −1 = (Vi + ∆Vi ) ⋅ 1 +  
 Vi + ∆Vi 
Obično je zadovoljena sljedeća nejednakost:
2
 δVi 
  << 1
 Vi + ∆Vi 
pa slijedi:
Vi −1 = Vi + ∆Vi
Stoga se pad napona na i-toj dionici računa pomoću sljedećeg izraza:
∆Vi = I i '⋅R i ⋅ cos ϕ i '+ I i '⋅X i ⋅ sin ϕ i ' /⋅ 3Vi
3Vi ⋅ ∆Vi = 3 ⋅ Vi ⋅ I i '⋅ cos ϕ i '⋅R i + 3Vi ⋅ I i '⋅ sin ϕ i '⋅X i
3Vi ⋅ ∆Vi = Pi '⋅R i + Q i '⋅X i
3 ⋅ Vi ⋅ 3 ⋅ ∆Vi = Pi '⋅R i + Q i '⋅X i

gdje su:
3 ⋅ Vi = U i - linijski napon i-tog potrošača (i-te podstanice)
3 ⋅ ∆Vi = ∆U i - linijski pad napona na i-toj dionici

Dakle,
U i ⋅ ∆U i = Pi '⋅R i + Q i '⋅X i / : Ui

Pi '⋅R i Q i '⋅X i
∆U i = +
Ui Ui
Ukupni linijski pad napona na cijelom vodu jednak je sumi padova napona na svim dionicama voda, tj:
m
∆U = ∑ ∆U i
i =1
Uvrštanjem se dobiva:
m m
Pi '⋅R i Q '⋅X
∆U = ∑ +∑ i i
i =1 Ui i =1 Ui
Naponi potrošača (podstanica) duž voda će se neznatno razlikovati (njihova razlika najčešće su unutar
dozvoljenog pada napona, npr. ± 5% ), pa se može pisati:
U 1 ≈ U 2 ≈ ....U i ≈ ... ≈ U m ≈ U n .
Stoga se može konačno pisati
1  m m 
∆U =  ∑ Pi '⋅R i + ∑ Q i '⋅X i 
Un  
 i =1 i =1 
Dozvoljeni pad napona na vodu se slično daje u %, kako slijedi:
∆U
∆U% = ⋅ 100 ,
Un
tj.
∆U %
∆U = ⋅ Un
100
Uvrštenjem u gornju jednadžbu slijedi:
∆U% 1  m m 
100
⋅ Un = ∑
U n  i =1
Pi '⋅R i + ∑ Q i '⋅X i  ,

i =1 
tj.
100  m m 
∆U % = 2  ∑
U n  i =1
Pi '⋅R i + ∑ Q i '⋅X i 
i =1 
Ukoliko su fazni vodiči promatranog trofaznog voda istoga presjeka i ako je geometrija dotičnog voda
ista u svim dionicama, tada vrijedi:
R i = r1 ⋅ l i
X i = x 1 ⋅ l i , i ∈ [1, m]
pa se prethodni izraz može napisati u sljedećem obliku:
100  m m 
2  1∑ i i 1 ∑ Q i '⋅l i 
∆U % = r P '⋅l + x 
U n  i =1 i =1 
Može se pokazati da se gornja jednadžba može napisati i u sljedećem obliku (preko snaga potrošača Pi,
Qi i ukupne duljine voda od TS do potrošača li'):
100  m m 
2  1∑ i i 1 ∑ Q i ⋅ l i '
∆U % = r P ⋅ l ' + x 
U n  i =1 i =1 

6.2 Dimenzioniranje presjeka vodiča
Pod pojmom dimenzioniranja vodova podrazumijeva se određivanje minimalnog standardnog presjeka

vodiča koji osigurava:
a) da je struja najopterećenije dionice pri vršnom opterećenju manja od nazivne struje vodiča
b) da je najveći pad napona u mreži manji od dozvoljenog
Ukoliko je zadan dozvoljeni pad napona trofaznog voda u % (∆U%) , tada se iz prethodnog izraza
može izračunati odgovarajući presjek voda. Dobiva se:
1
r1 =
κ⋅q
100  1 m ' m  U 2n
2  κ⋅q ∑ i i
∆U % = P ⋅ l + x 1 ∑ Q i' ⋅ l i  /⋅
Un   100
i =1 i =1 
∆U % 2 1 m ' m
100
⋅Un = ∑
κ ⋅ q 1=1
Pi ⋅ l i + x 1 ∑ Q i' ⋅ l i
i =1
1 m ' ∆U % 2 m
∑
κ ⋅ q 1=1
Pi ⋅ l i =
100
⋅ U n − x 1 ∑ Q i' ⋅ l i
i =1
Prema tome je:

m
∑ Pi' ⋅ l i
i =1
q=
 ∆U % 2 m 
κ⋅ ⋅ U n − x 1 ∑ Q i' ⋅ l i 
 100 
 i =1 
Ukoliko se radi o jednofaznom vodu sa “m” dionica, tada vrijede slični izrazi izvedeni za trofazni vod.
Potrebno je samo u navedenim izrazima promijeniti sljedeće:
- trofazne snage Pi i Q i s odgovarajućim jednofaznim snagama Pi , Q i
- linijski napon U n zamijeniti s faznim naponom Vn 2 .
Slijedi:
 m m   m m 
∆V =
2  ∑ Pi '⋅l i + ∑ Q i '⋅l i  = 2  r1 ∑ Pi '⋅l i + x 1 ∑ Q i '⋅l i 
Vn   V  
 i =1 i =1  n  i =1 i =1 
Uz pad napona izražen u postocima slijedi:
∆V ∆V %
∆V % = ⋅ 100 ⇒ ∆V = ⋅ Vn
Vn 100
∆V % 2  m ' m 
⋅ Vn =  r1 ∑ Pi ⋅ l i + x 1 ∑ Q i' ⋅ l i 
100 Vn  
 i =1 i =1 
odnosno,
200  m ' m 
∆V% = 2 
r1
Vn  i =1
∑ Pi ⋅ l i + x 1 ∑ Q i' ⋅ l i 

i =1 
1
Uz r1 = slijedi odgovarajući presjek jednofaznog voda:
κ⋅q

m
∑ Pi' ⋅ l i
i =1
q=
 ∆V % 2 m 
κ⋅ ⋅ Vn − x 1 ∑ Q i' ⋅ l i 
 200 
 i =1 
Nakon što se iz tablica izabere potreban presjek (prvi veći od izračunatog minimalno potrebnog
presjeka), može se izvršiti dodatna provjera na temelju stvarne vrijednosti reaktancija vodiča x1.
Također je potrebno provjeriti i odabrani presjek na dozvoljenu strujnu opteretivost vodiča.
7 NISKONAPONSKE MREŽE
Značaj niskonaponskih distributivnih mreža prvenstveno je u tome što se na niskom naponu (400
odnosno 380 V) napaja velika većina potrošača. Osim toga, izgradnja i održavanje niskonaponske
mreže i trafostanica 10/0.4 kV, s obzirom na veličinu odnosno njihovu brojnost u jednom EES-u,
predstavlja najznačajniji dio elektrodistributivne djelatnosti.
Na slici 7.1 prikazana je osnovna struktura niskonaponske distributivne mreže. Ona se napaja iz TS
10/0.4 kV koja može imati jedan ili više transformatora. Transformatori su redovito direktno uzemljeni
na niskonaponskoj strani. Niskonaponskim izvodima napajaju se potrošači. Izvodi za napajanje javne
rasvjete obično su odvojeni, osim u nekim slučajevima viševodičkih izvoda kad se s tri faze napajaju
ostali potrošači, a s jednom ili dvije dodatne faze rasvjeta. Međutim, i u takvom slučaju, javna rasvjeta
je poseban strujni krug, s eventualno zajedničkim nul vodičem.
Mreža 10(20) kV
TS 10(20)/0.4 kV
50-630 (1000) kVA
Dy(z)n
... Osigurač
Izvod n Izvod 2 Izvod 1

Odvojak 1
Izvod
javne rasvjete
Odvojak 2
Kućni priključak
Slika 7.1. Primjer niskonaponske mreže

Niskonaponske mreže mogu biti:

1. Nadzemna mreža sa klasičnim golim vodičima
2. Nadzemna mreža sa izoliranim vodičima (samonosivi kabelski snop – SKS)
3. Kabelska mreža
S obzirom na sustav uzemljenja, niskonaponske mreže se razlikuju prema načinu uzemljenja sekundara
trafostanice 10/0.4, te prema načinu uzemljenja potrošača i nsikonaponskih instalacija. Moguće su
varijante TN, TT i IT mreža. Prvo slovo označava uzemljenje transformatora: T-direktno uzemljeno, I-
izolirano. Drugo slovo označava način uzemljenja vodljivih dijelova potrošačkih uređaja: T-direktno
uzemljenje na vlastiti uzemljivač, N-uzemljenje preko nultog ili zaštitnog vodiča. Dodatne oznake u
TN mrežama odnose se na položaj nultog (N) i zaštitnog (PE) vodiča: S – nul vodič i zaštitni vodič u
cijeloj mreži su odvojeni (pogonska struja ne teče kroz zaštitni vodič), C – nul vodič i zaštitni vodič su
izvedeni kao jedan vodič kroz kojeg teče pogonska struja i struja u slučaju kvara. Navedene varijante
prikazane su na slici 7.2.
TN-S TN-C
R R
S S
T T
N PEN
PE
TN-C-S
R
T
PE
PEN N
TT IT
R R
S S
T T
N
Kontrolnik
izolacije
PE PE
Slika 7.2. Vrste niskonaponskih mreža s obzirom na sustav uzemljenja

7.1 Proračun opterećenja u niskonaponskoj mreži
Potrošači u niskonaponskoj mreži obično se dijele u tri kategorije:

- kućanstva
- javna rasvjeta
- ostali potrošači (uslužne djelatnosti, obrtničke i manje industrijske radnje itd.)
Potrošači mogu biti jednofazni i trofazni. Kućanstva i ostali potrošači se najčešće priključuju trofazno,
a javna rasvjeta jednofazno.
Osnovni parametri koje treba poznavati kod potrošača je radna snaga i faktor snage (ili jalova snaga)
koju uzimaju iz mreže. U proračunima opterećenja i padova napona u mreži, niskonaponski potrošači
se uvijek modeliraju s određenim faktorom istovremenosti koji definira vršno opterećenje grupe
potrošača u odnosu na zbroj vršnih opterećenja pojedinačnih potrošača.
Za planiranje potrošnje i opterećenja niskonaponskih izvoda i trafostanica, obično se koriste
odgovarajući normativi potrošnje, tj. vršne snage za karakteristične grupe potrošača.
7.1.1 Kućanstva
Svako kućanstvo opisuju 2 parametra:

Pinst - instalirana snaga kućanstva
fp - faktor potražnje koji definira vršno opterećenje jednog kućanstva:
Vršno opterećenje (snaga) jednog kućanstva iznosi:
Pv1= Pinst· fp
Vršno opterećenje općenito može dosta varirati od jednog do drugog kućanstva, a prvenstveno ovisi o:
- standardu
- lokaciji (grad/selo, klimatski uvjeti, raspoloživost ostalih energenata)
- posjedovanje limitatora, itd.
Budući da vršno opterećenje grupe kućanstava ne nastupa istovremeno, ono se ne računa kao
aritmetički zbroj svih vršnih opterećenja:
Kuća 1 Pv1(K1)=X
Kuća 2 Pv1(K2)=Y
Pv1(K1+K2)<X+Y
Pv1(K1+K2)=(X+Y)*faktor istovremenosti za 2 kućanstva
Općenito, omjer
Vršna snaga grupe kućanstava
Zbroj pojedinačnih vršnih snaga
je sve manji što je broj kućanstava veći.
Ako se pretpostavi da se na promatranom izvodu nalaze kućanstva približno jednakih karakteristika (

P inst , f p ), vršno opterećenje grupe kućanstava računa se preko formule (Ruscova formula):
Pvn= Pv1 ( f∝ · n + (1 – f∝ ) · n ) , gdje je:
n- broj kućanstava u promatranoj grupi
f ∞ - faktor istodobnosti za vrlo velik (teoretski beskonačan) broj kućanstava.
Odgovarajuća krivulja vršnog opterećenja grupe kućanstava u ovisnosti o broju kućanstava prikazana
je na slijedećoj slici (puna linija). Crtkana linija pokazuje linearnu ovisnost koja bi vrijedila u slučaju
da je faktor istovremenosti 1.

Vršno opterećenje grupe (Pvn)
...
n=3
n=2
n=1
Broj kućanstava (n)
Slika 7.3. Usporedba vršnog opterećenja grupe kućanstava uz uvažavanje faktora istovremenosti i bez
njega
Na osnovu izračunatog vršnog opterećenja grupe od n kućanstava, može se dobiti ekvivalentno

opterećenje (udio) pojedinog kućanstva:
P
P 1 = vn
n
Npr. ako je vršno opterećenje jednog kućanstva 10 kW, a niskonaponskim izvodom se napaja 64 takva
kućanstva, njihovo vršno opterećenje (vršno opterećenje izvoda) nije 640 kW, već uz pretpostavku f∝
=0.17 iznosi:
Pv64= Pv1 ( f∝ · n + (1 – f∝ ) · n ) = 10 (0.17· 64 + (1 –0.17) · 64 ) = 120 kW
U ovom slučaju faktor istovremenosti je 120/640=0,1875.

Doprinos jednog kućanstva ukupnom vršnom opterećenju bio bi 120/64=1,875 kW.
Druga varijanta gornje formule je:

Pvn= A · n + B · n , gdje su:
A = Pv1·f∝
B = Pv1·(1-f∝)
Ako se u promatranoj grupi potrošača nalazi više različitih (nehomogenih) grupa potrošača, vršno
opterećenje ukupne grupe računa se na sljedeći način:
Ukupno vršno opterećenje:
k k
Pvn = ∑ A i ⋅ n i + ∑ B i2 ⋅ n i
i =1 i =1
n – ukupni broj kućanstava
ni – broj kućanstava u i-toj grupi, ∑ n i = n
k – broj grupa
Ai, Bi – konstante za i-tu grupu
Vršno opterećenje pojedinačne (i-te) grupe:
Pvn i = A i ⋅ n i + B i ⋅ n i
Ekvivalentno opterećenje (udio) jednog kućanstva, računato za svaku grupu posebno:
Pvni
P1i =
k
n i ⋅ ∑ Pvn j
j=1

7.1.2 Javna rasvjeta i ostali potrošači
Faktor istovremenosti za javnu rasvjetu je 1, tako da je snaga pojedinog rasvjetnog tijela jednaka
nazivnoj snazi, a vršno opterećenje je zbroj svih snaga.
Potrošači koji spadaju u kategoriju ostalih potrošača posebno se računaju. Oni su zadani vlastitom
vršnom snagom (Pv), faktorom istovremenosti prema ostalim potrošačima (fi) i faktorom snage (cosφ).
Faktor istovremenosti je različit od 1 u slučaju da vršno opterećenje promatranog potrošača ne nastupa
istovremeno sa vršnim opterećenjem ostalih potrošača u mreži (kućanstava i/ili javne rasvjete). U
čvoru u kojem su priključeni, ostali potrošači sudjeluju s opterećenjem:
Pv1= Pv· fi
7.1.3 Jalova snaga
Odgovarajuća opterećenja jalovom snagom pojedinih čvorišta mreže dobiju se iz izračunate radne
snage i zadanog faktora snage (cosφ):
1 − cos 2 ϕ
Q 1 = P 1 tgφ = P 1
cos ϕ
7.1.4 Proračun vršnog (strujnog) opterećenja niskonaponskog izvoda
Za proračun vršnog opterećenja niskonaponskog izvoda potrebno je izvršiti prethodno opisan proračun
vršnog opterećenja grupe kućanstava koji se napajaju sa izvoda, čemu se pribraja opterećenje ostalih
potrošača, posebno za radnu i jalovu snagu. Ukupno strujno opterećenje izvoda približno iznosi (uz
zanemarene gubitke u mreži i padove napona):
Pv2 + Q 2v
Iv = , gdje je:
3 ⋅ Un
Pv – vršno opterećenje izvoda radnom snagom
Qv – vršno opterećenje izvoda jalovom snagom
Un – nazivi linijski napon mreže
ili, u slučaju pretpostavljenog jednakog faktora snage za sve potrošače u mreži,
Pv
Iv =
3 ⋅ U n ⋅ cos ϕ
7.1.5 Odabir snage transformatora
Odabir minimalno potrebne snage transformatora u TS 10/0.4 kV računa se na osnovu vršnog

opterećenja svih potrošača koji napaja TS, faktora rezerve i dopuštenog preopterećenja transformatora.
Moguće je više pristupa, od kojih je najčešći slijedeći:
U slučaju da ima više niskonaponskih izvoda, ukupno vršno opterećenje kućanstava određuje se
pomoću Rusc-ove formule, računajući kućanstva na svim izvodima. Naime, zbrajanjem vršnih
opterećenja svih izvoda ne bi bio uvažen faktor istovremenosti potrošnje kućanstava na različitim
izvodima. Ukupnom vršnom opterećenju kućanstava dodaje se vršno opterećenje ostalih potrošača (sa
uračunatim faktorima istodobnosti) i opterećenja izvoda javne rasvjete. Na osnovu izračunatog
ukupnog vršnog opterećenja niskonaponske mreže, računa se minimalno potrebna snaga
transformatora (uz pretpostavku istog faktora snage svih potrošača):
Pv _ mreže
Sn > ,
rpre ⋅ (1 − rrez ) ⋅ cos ϕ
gdje je
Pv_mreže – ukupno vršno opterećenje mreže

cosϕ - prosječni faktor snage

rpre – faktor dopuštenog preopterećenja transformatora (npr. 1.4, tj. 140%)
rrez – faktor rezerve (npr. 0.2, tj. 20% rezerve)
7.2 Dimenzioniranje niskonaponskih vodova
Dimenzioniranje izvoda niskog napona vrši se na osnovu slijedećih kriterija:
A) Najveće strujno opterećenje

Na osnovu izračunatog strujnog vršnog opterećenja (Iv), tj. struje kojom je opterećena prva dionica
izvoda, računa se minimalno potreban presjek vodiča, na način da zadovolji uvjet:
Iv
In ≥ u slučaju kabelskog izvoda
Ct ⋅ Cm ⋅ Cp
I
In ≥ v u slučaju nadzemnog voda
Ct
In – strujna opteretivost vodiča u normalnim uvjetima (nazivna struja vodiča)
Ct – korekcijski faktor utjecaja temperature okoline
Cm – korekcijski faktor utjecaja specifičnog toplinskog otpora okoline
Cp – korekcijski faktor utjecaja načina polaganja kabela:
C p = C p1 ⋅ C p 2 ⋅ C p3
Cp1 – korekcijski faktor s obzirom na broj i razmak kabela
Cp2 – korekcijski faktor s obzirom na vrstu zaštitnog pokrova
Cp3 – korekcijski faktor s obzirom na broj cijevi pri polaganju paralelnih kabela u zasebnim
cijevima
U slučaju različitih presjeka vodiča na izvodu (npr. na odvojcima), proračun je potrebno napraviti za
svaku početnu dionicu gdje se mijenja presjek.
B) Pad napona u mreži

Presjek vodiča niskonaponske mreže mora se odabrati na način da najveći pad napona u mreži bude
manji od maksimalno dozvoljenog postotnog pada napona (npr. 6%). Proračun se vrši za krajnje
potrošače u mreži (na glavnom izvodu i svim odvojcima).
Aproksimativni izraz za postotni pad napona je:
100  
2 ∑ i
∆u % = P ' ⋅ R i + ∑ Q i' ⋅ X i  , gdje su:
Un  i i 
Pi', Qi' – radna i jalova snaga i-te dionice, računaju se sve dionice od početka izvoda do
krajnjeg potrošača
Ri, Xi – radni i induktivni otpor i-te dionice
Un – nazivi linijski napon mreže
U slučaju istog presjeka svih dionica, može se računati sa jediničnim radnim i induktivnim otporom
vodiča (r, x) i duljinama dionica (li):
100  
2  ∑ i i
∆u % = r ⋅ P ' ⋅ l + x ⋅ ∑ Q i' ⋅ l i 
Un  i i 
Ili u slučaju pretpostavljenog jednakog faktora snage svih potrošača:
100
∆u % = ⋅ (r + x ⋅ tan ϕ) ⋅ ∑ Pi' ⋅ l i
U 2n i
Za jednofazne potrošače (uz uvrštenje faznog napona i jednofaznih snaga Pi'),vrijedi:
200
∆v% = ⋅ (r + x ⋅ tan ϕ) ⋅ ∑ Pi' ⋅ l i
Vn2 i
Najveći postotni pad napona mora zadovoljiti uvjet:

∆u % max ≤ ∆u % dozvoljeno
C) Dodatni uvjeti dimenzioniranja

U nekim specifičnim slučajevima, na dimenzioniranje presjeka vodiča mogu utjecati:
- problemi sa dosegom zaštite, koji se mogu rješiti povećanjem presjeka vodiča (ali ima i drugih
mogućnosti)
- zahtjevi rezervnog napajanja, npr. potrošača na nekom drugom izvodu (moguće i druge TS 10/0.4)
za kojeg je potrebno osigurati rezervno napajanje; u ovom slučaju se obično vrši samo kontrola na
strujno opterećenje
TS 1
TS 2
- napajanje dijela potrošača koji se u budućnosti planiraju priključiti na neku drugu (novu) TS 10/0.4
- itd.
7.3 Zaštitne mjere u niskonaponskoj mreži i TS 10(20)/0.4 kV
Zaštitene mjere u niskonaponskoj mreži obuhvaćaju:

- Zaštitu od previsokog napona dodira
- direktni dodir podrazumijeva dodir dijela mreže koji je u normalnom pogonu pod naponom
- indirektni dodir podrazumijeva dodir dijela mreže/instalacija koji u normalnom pogonu nije
pod naponom, ali se na njemu može pojaviti napon u slučaju kvara (najčešće jednopolnog
kratkog spoja)
- Zaštitu elemenata mreže od strujnog preopterećenja
- Zaštitu od mehaničkih i dinamičkih naprezanja
- Prenaponsku zaštitu
- Ostale zaštite (protupožarna i sl.)
Zaštita od previsokih napona dodira može se ostvariti:

- nulovanjem
- zaštitnim uzemljenjem
- zaštitnim izoliranjem
- zaštitnim strujnim ili naponskim sklopkama
- mjerama izjednačavanja potencijala (u niskonaponskim instalacijama)
- kombinacijom navedenih mjera
Najbitniji elementi u niskonaponskoj mreži koji utječu na zaštitu od previsokih indirektnih napona
dodira su:
1. Uzemljenje TS 10/0.4, niskonaponske mreže i potrošačkih objekata na način kako definiraju
odgovarajući propisi.
2. Ispravno odabrani osigurači niskonaponskih izvoda, prvenstveno prema kriteriju dosega zaštite.
Dozvoljeni naponi dodira, pri kvaru koji se isključuje u vremenu većem od 1 sekunde, iznose:
- 125 V u TS 10(20)/0.4

- 65 V izvan TS
Ako je vrijeme isključenja kvara manje od 1 sekunde, navedeni iznosi graničnih dozvoljenih napona su
veći, a definirani su preko odgovarajućih krivulja u ovisnosti o vremenu isključenja kvara.
Pri jednopolnom kratkom spoju (faza – nul vodič), nastaje određeni potencijal prema zemlji koji se
pojavljuje na kućištima nulovanih električnih uređaja. Najveća vrijednost potencijala nul vodiča je na
mjestu kvara, a poglavito ovisi o otporima uzemljenja u mreži, impedancijama faznog i nul vodiča, te
udaljenosti mjesta kvara od TS 10/0.4. Na slijedećim slikama prikazane su pojednostavljene sheme
jednopolnog kratkog spoja u TN i TT mreži, sa odgovarajućim stazama struja kvara.
TN-C
R
Ik1
S
T
PEN
PE N
Trošilo
Ud
Slika 7.4. Jednopolni kvar u TN mreži
TT
R
Ik1
S
T
N
N
Trošilo
PE
RTS - otpor uzemljenja Ud Rp - otpor uzemljenja

TS 10/0.4 potrošačkog objekta
Slika 7.5. Jednopolni kvar u TT mreži
Na iznos napona dodira u TN mreži najviše utječe impedancija nul vodiča, a u TT mrežama otpor
uzemljenja potrošačkog objekta.
Potencijal na mjestu kvara se uvijek može točno izračunati, ali budući da treba poznavati veliki broj
ulaznih parametara, najčešće se nakon izgradnje mreže vrše odgovarajuća mjerenja, na osnovu kojih se
poduzimaju dodatne mjere smanjenja napona dodira u slučaju da izmjerene vrijednosti prelaze
dopuštene iznose.
Niskonaponski izvodi štite se od preopterećenja i kratkog spoja, osiguračima/prekidačima koji se

postavljaju na početku svakog izvoda.
Zaštitni uređaji su:
a) topljivi osigurači sa vremenski zavisnom zaštitnom karakteristikom
- niskoučinski (obično do In=200A)

- visokoučinski (do In=2000A)

b) prekidači sa vremenski zavisnom (bimetal) i vremenski nezavisnom zaštitnom karakteristikom
(elektromagnetski relej)
- sa podesivom nazivnom strujom i strujom okidanja
- sa fiksnom nazivnom strujom i strujom okidanja (automatski osigurači)
c) prekidači (kao pod b), sa kontrolnim članom u nul vodiču (prekidanje u slučaju struje u nul vodiču
veće od podešene)
Slika 7.6. Krivulja djelovanja (I-t karakteristika) topljivog osigurača i automatskog prekidača
Odabrani osigurač na izvodu mora zadovoljiti sljedeće kriterije:
1. Vršno opterećenje izvoda (struja) mora biti manja od nazivne proradne struje osigurača
Ivršno<In
Ovaj uvjet osigurava da osigurač ne isključuje izvod za vrijeme normalnih opterećenja
2. Nazivna struja osigurača mora biti manja od nazivne struje voda na kojem se nalazi
In(osigurač)<In(vod)
Ovim uvjetom se štiti vodič od preopterećenja
3. Kriterij termičke čvrstoće. Za svaku točku u mreži mora biti zadovoljen uvjet:
2
 S 
tOS = tdop ≤ a  

 I k 3 max 
S (mm) - presjek vodiča
Ik3(kA) - struja kratkog spoja
a - konstanta ovisna o materijalu i izvedbi voda
Bakreni vodiči a = 0,013 – 0,018
Aluminijski vodiči a = 0,006 – 0,007
tOS (s) - vrijeme pregaranja osigurača; očitava se iz karakteristike pregaranja osigurača u
ovisnosti o iznosu I k 3 .
Gornja jednadžba se može pisati u obliku:
2
I 
t OS = t dop ≤  k 3sek 
 , gdje je
 I k3 
Ik3sek - dopuštena struja 1-sekundnog tropolnog kratkog spoja (uračunat presjek vodiča i
konstanta a)

Ovaj uvjet osigurava da vrijeme reagiranja osigurača u kratkom spoju bude manje od vremena
potrebnog za taljenje vodiča pri kratkom spoju, tj. da osigurač dovoljno brzo reagira. Uvjet se
provjerava za sve dionice u mreži, a pri ručnom proračunu se može ograničiti na prvu i zadnju
dionicu svakog izvoda i odvojka.
4. Kriterij dosega zaštite. Osigurač mora reagirati na kratki spoj u bilo kojoj točki mreže, tj. njegova
nazivna proradna struja mora biti manja od najmanje vrijednosti struje jednopolnog kratkog spoja u
mreži (struje jednopolnog kratkog spoja su uvijek manje od tropolnog na krajevima izvoda i
podizvoda). Pri tom se obično uzima i određena rezerva, tj. koeficijent sigurnosti. Uvjet sigurnosti
prorade osigurača je.
I k1 ≥ k ⋅ I OS
I OS = In - nazivna (proradna) struja osigurača
k - sigurnosni koeficijent
k=2,5 za rastalne osigurače
k=1,25 za automatske prekidače
k=0,5-1,0 za automatske prekidače sa kontrolnim članom u nul vodiču
I k 1 - izračunata struja jednopolnog KS
Uvjet se provjerava za sve krajnje točke u mreži (krajevi izvoda i podizvoda). Ukoliko nije
zadovoljena gornja nejednadžba, može se napraviti detaljniji proračun kojim se može uvažiti
utjecaj:
- impedancije traka za uzemljenje na smanjenje nulte impedancije
- impedancije otpora uzemljenja (TS, stupova i potrošača) na smanjenje nulte impedancije
- struje potrošača na povećanje minimalne struje
U slučaju da se ne može odabrati osigurač koji zadovoljava sve navedene kriterije, može se:
- ugraditi dodatni osigurač niže nazivne struje (1.6-2 puta) na izvodu, tzv. linijski osigurač
- ugraditi automatski osigurač/prekidač (manji koeficijent k povećava doseg zaštite)
- izvršiti dodatno uzemljenje nul vodiča duž izvoda
- povećati presjek nul vodiča i/ili faznog vodiča
- za dio mreže koji nije štićen predvidjeti posebni izvod ili prebaciti na napajanje iz neke druge TS
Za provjeru navedenih kriterija, potrebno je poznavati:

1. Parametre osigurača:
- nazivnu struju
- I-t karakteristiku
2. Vršno opterećenje izvoda
3. Nazivnu (termičku) struju vodiča niskonaponskog izvoda
4. Struje tropolnog kratkog spoja u niskonaponskoj mreži:
UL
I k3 =
3⋅ (R T + R SNV + R nn )2 + (X T + X SNV + X nn )2
gdje su:
U L - linijski napon mreže
R T , X T - direktni radni i induktivni otpor transformatora preračunat na 0.4 kV-nu stranu
R SNV , X SNV - direktni radni i induktivni otpor srednjenaponskog voda računat na 0.4 kV-noj strani
R nn , X nn - direktni radni i induktivni otpor niskonaponskog voda od trafostanice do mjesta
gdje se računa kratki spoj
5. Struje jednopolnog kratkog spoja u niskonaponskoj mreži
3 ⋅ C1 ⋅ U L
I k1 =
(2R T + R 0T + 2R SNV + 2R nn + R 0nn ) + (2X
2
T + X 0T + 2X SNV + 2X nn + X 0nn )
2
gdje su:
R 0T , X 0T - nulta impedancija transformatora

R 0nn , X 0nn - nulta impedancija niskonaponskog voda računata od trafostanice do mjesta kvara
C1 - faktor koji se uzima pri proračunu I k1 (= 0,95 pri proračunu minimalnog jednopolnog KS)
7.4 Uzemljenje u niskonaponskim mrežama
Pod pojmom uzemljenja podrazumijeva se povezivanje vodljivih djelova iznad zemlje sa zemljom. To
se izvodi pomoću različitih vrsta uzemljivača ukopanih u zemlju, s kojom se mora ostvariti što bolji
spoj.
Uzemljenje djelova električne mreže naziva se radno uzemljenje, a uzemljenje dijelova konstrukcija,
trošila i sl. kroz koje u normalnom pogonu ne teče struja, naziva se zaštitno uzemljenje. Radno
uzemljenje se koristi kako bi se neka točka u električnoj mreži svela na "nulti potencijal" zemlje, u
odnosu na kojega se računaju potencijali točaka koji su pod naponom. Zaštitno uzemljenje se koristi za
zaštitu od proticanja struje kvara u slučaju dodira metalnih dijelova koji mogu doći pod napon (napon
dodira) u slučaju kvara.
U slučaju kvara, kroz uzemljivač protiče struja nastavljajući svoj tok ka okolnoj zemlji, mijenjajući pri
tom stanje potencijala u neposrednoj okolini. Spoj uzemljivača prema okolnoj zemlji nije idealan, tako
da se na njemu javlja prijelazni električni otpor – otpor uzemljivača, koji u stvari predstavlja otpor
između dvije ekvipotencijalne površine: konstrukcije uzemljivača i udaljene zemlje gdje se gubi
gradijent potencijala. Iznos otpora uzemljivača ovisi o obliku, veličini i ostalim konstrukcijskim
karakteristikama uzemljivača, specifičnog otpora okolnog tla, te karakteristikama ostalih metalnih
dijelova vezanih na uzemljivač koji zajedno čine sustav uzemljenja. Specifični otpor tla može se kretati
u vrlo širokom rasponu, od 20-40 Ω za močvarno zemljište, do 3000 Ω, pa i više u slučaju kamenjara,
betona i sl. Uzemljivači se obično izvode iz pocinčanih željeznih traka, a mogu se oblikovati na
različite načine.
Uzemljenje TS 10/0.4 može se izvesti kao:
1. Združeno (zaštitno i radno) uzemljenje
2. Odvojeno zaštitno uzemljenje TS 10/0.4 od radnog uzemljenja niskonaponske mreže
Uzemljenje se redovito izvodi kao združeno ukoliko je izvedbom uzemljenja osiguran uvjet zaštite od
opasnih napona dodira:
Ud
R zdr ≤ ,
I1
gdje je
Rzdr – ukupni otpor združenog uzemljenja
Ud – dozvoljeni napon dodira,
I1 – struja jednopolnog kvara u srednjenaponskoj mreži (uz eventualno uračunat redukcijski
faktor srednjenaponskog voda)
U slučaju da navedeni uvjet nije moguće ispuniti, razdvaja se zaštitno od radnog uzemljenja, tako da
radno uzemljenje mora udovoljiti primjenjene zaštitne mjere na niskom naponu, a zaštitno uzemljenje
uvjet:
1200
R zaš ≤
I1
Ako mreža 10(20) kV radi s izoliranim zvjezdištem, te se zemljospoj isključuje u vremenu kraćem od 2
sata, također se primjenju navedeni uvjeti, uz uvrštenje kapacitivne struje zemljospoja (I1=Ic). Ako
trajanje zemljospoja nije ograničeno na 2 sata, propisi nalažu razdvajanje radnog od zaštitnog
uzemljenja, uz zadovoljenje drugog uvjeta, te uvjeta radnog uzemljenja:
65
R rad ≤
Ic
Najveći dopušteni (granični) otpori uzemljenja za TS 10(20)/0.4 blizu pojnih TS x/10(20) kV, ovisno o
struji kvara u 10(20) kV-tnoj mreži, dani su u slijedećim tablicama:

Tablica 7.1. Granični otpori združenog uzemljenja:

Struja jednopolnog kvara u SN mreži
Ic=20 A Ik1=150 A Ik1=300 A
Vrijeme otklanjanja kvara
t≥1s t = 0,5 s t=1s t = 0,5 s t=1s
Tip NN mreže Granični otpor (Ω)
Nulovana NN mreža 3,25 0,53 0,43 0,27 0,22
Pojedinačno zaštitno uzemljenje NN 6,5 1,06 0,86 0,54 0,44
mreže
Tablica 7.2. Granični otpor zaštitnog uzemljenja:

Struja jednopolnog kvara u SN
mreži
Ic=20 A Ik1=150 Ik1=300
A A
Napon SN Granični otpor (Ω)
mreže
10 kV 60 10,5 5,25
20 kV 60 9,28 4,64
Proračun otpora združenog uzemljenja općenito mora uzeti u obzir slijedeće komponente sustava
uzemljenja:
1. uzemljivač same TS 10/0.4 kV koji može sadržavati:
- jedan do tri kvadratna prstena oko TS,
- dva do četiri kraka duljine 5-30 m,
- nekoliko sondi
2. kratki trakasti uzemljivači kojima se uzemljuje nul vodič niskonaponske nadzemne mreže
3. dugački trakasti uzemljivači koji se polažu uz niskonaponske kabele, a vezani su na nul vodič
mreže niskog napona
4. temeljni uzemljivači potrošačkih objekata
5. nulovani betonski stupovi niskonaponskih vodova
Navedeni elementi koji čine sustav uzemljenja imaju svoj otpor uzemljenja, a ukupna impedancija
združenog uzemljenja računa se uvažavanjem doprinosa svih navedenih komponenti.
1 1 1 σi 1 1
= +∑ +∑ +∑ +∑ ,
i
Z zdr R TS R ktu Z idtu R it R ib
gdje je:
Zzdr – impedancija združenog uzemljenja
RTS – otpor zaštitnog uzemljenja TS
Rktu – otpor kratkog trakastog uzemljivača
Zdtu – impedancija dugačkog trakastog uzemljivača
σ - faktor utjecaja međusobno bliskog polaganja više uzemljivačkih traka (σ ≤ 1)
Rt – otpor temeljnog uzemljivača
Rb – otpor nulovanog betonskog stupa
Budući da većina impedancija uzemljenja ima izrazito radni karakter, obično se i ukupna impedancija
združenog uzemljenja računa kao čisto radna mpedancija (Rzdr≈Zzdr).
Na slijedećoj slici prikazana je standardna izvedba uzemljenja TS 10/0.4 koja se nalazi na čelično-
rešetkastom stupu, a koje se može sastojati od više kontura, krakova i sondi (slika 7.7.).

K1...K4 - krakovi
A,B,C - konture K3
Stup S1...S4 - sonde
S3 S2
K1
K2
C B A
S1 S4
Zaštitno
uzemljenje
Temelj K4
Slika 7.7. Uzemljenje stupne trafostanice
Otpor pojedinačnog uzemljivača može se aproksimativno prikazati kao produkt specifičnog otpora tla
ρ (Ωm) i konstante uzemljivača cr (1/m) koja ovisi o geometriji uzemljivača:
R i = ρ ⋅ c ir
Konstanta cr za temeljne uzemljivače može se aproksimativno prikazati u ovisnosti o ukupnoj površini
obuhvaćenoj uzemljivačem (S) i ukupnom duljinom trake u temelju (L):
0.33 0.87
cr = +
S L
Za dugačke trakaste uzemljivače koji se polažu uz kabele, impedancija ovisi i o duljini trake. Na
slijedećoj slici prikazan je primjer krivulja ovisnosti impedancije uzemljenja dugačkih trakastih
uzemljivača o duljini i specifičnom otporu tla.
Z(W)
r1<r2<r3
r3
r2
r1
l (m)
Slika 7.8. Impedancija dugačkih trakastih uzemljivača
Otpori uzemljenja betonskih stupova mogu se aproksimativno računati preko formule:

R b = 0.255 ⋅ ρ + 12.58 , gdje je ρ specifični otpor tla
Da bi betonski stupovi mreže niskog napona djelovali kao dodatni uzemljivači, njihova armatura mora
biti vezana na nul vodič, tj. stupovi moraju biti nulovani.

8 GUBICI DJELATNE SNAGE I ENERGIJE

Radni otpori vodova i transformatora uzrokuju gubitke radne snage i energije u distributivnoj mreži.
Njihova veličina je uvjetovana tehničkim karakteristikama vodova i transformatora, te iznosom snage
koja protječe elementom.
8.1 Gubici u transformatoru
Neka je u jednoj trafostanici ugrađeno općenito N jednakih transformatora.

(1) (2)
1
2
~ S
.
.
N
Slika 8.1. Trafostanica sa N jednakih transformatora
Podaci jednog transformatora jesu:

Un1, Un2, Sn, Pk , P0
Sa S je označeno ukupno prividno opterećenje dotične trafostanice (snaga koju uzimaju potrošači).
Nadomjesna shema navedene trafostanice ima izgled prema sljedećoj slici:
Rd ' ' X d ''
(1) ( 2)
N N
S
~ I
I Fe
R0 ' ' X µ ''
N N
Slika 8.2. Nadomjesna shema trafostanice sa N jednakih transformatora
Pripadni parametri su reducirani na niskonaponsku stranu (napon Un2). Djelatni gubici snage nastaju na
otporima R 'd' i R '0' . Dotični otpori se računaju prema sljedećim formulama:
U 2n 2
R 'd' = Pk
S 2n
U 2n 2
R '0' =
P0

Odgovarajuća struja trafostanice ( to je struja pripadnog potrošačkog područja koje se napaja iz dotične
trafostanice) iznosi:
S
S = 3 ⋅ U n2 ⋅ I ⇒ I =
3 ⋅ U n2
Veličina Rd'' predstavlja ukupni djelatni otpor namota transformatora. Namoti su izrađeni iz bakra, pa
se gubici u namotima transformatora zovu gubicima u bakru (PCu). Oni iznose:
2
R 'd'   1 2
PCu = 3 ⋅ I 2 ⋅ = 3
S  ⋅ ⋅ Pk ⋅ U n 2 =
N  3⋅U  N S 2n
 n2 
2
S2 Pk U 2n 2 Pk  S 
= 3⋅ ⋅ ⋅ =  
3 ⋅ U 2n 2 N S 2n N  Sn 
Dakle,
2
P  S 
PCu = k  
N  Sn 
Djelatni otpor R '0' predočuje gubitke u jezgri transformatora, do kojih dolazi usljed vrtložnih struja i
gubitaka histereze. Jezgra je izrađena od feromagnetskog materijala (Fe), pa ćemo te gubitke zvati
gubicima u željezu (PFe). Oni iznose:
PFe = 3 ⋅ Vn 2 ⋅ I Fe
gdje je
Vn 2 Vn 2
I Fe = =N
R '0' R '0'
N
Uvrštanjem se dobiva:
2
 U n2 
 
Vn 2   U 2n 2 U 2n 2
 3 
PFe = 3 ⋅ Vn 2 ⋅ N ⋅ = 3N = 3 N = N = N ⋅ P0
R '0' R '0' 3R '0' U 2ns
P0
Dakle,
PFe = N ⋅ P0 .
Ukupni gubici djelatne snage u trafostanici sa N uključenih transformatora iznose dakle:
2
Pk  S 
∆P = PCu + PFe = ⋅   + N ⋅ P0
N  Sn 
Gubici djelatne snage u trafostanici sastoje se od konstantnog iznosa gubitaka praznog hoda, te iznosa
koji ovisi o kvadratu snage (struje) kojom je opterećena trafostanica. Ova ovisnost prikazana je na slici
8.3.
Za određenu snagu opterećenja trafostanice gubici djelatne snage ∆P u trafostanici su ovisni o broju
uključenih transformatora. To je grafički prikazano na slici 8.4.

∆P
PCu
Ukupno
PFe
Slika 8.3. Ovisnost gubitaka snage u trafostanici o opterećenju trafostanice (sa fiksnim brojem
uključenih transformatora)
∆P
∆P = f (N )
PFe
∆P
PCu
N opt N
Slika 8.4. Ovisnost gubitaka snage u trafostanici o broju uključenih transformatora (sa fiksnim
opterećenjem)
Za odrediti optimalan broj uključenih transformatora pri kojem se dobiju najmanji gubici djelatne
snage u trafostanici (Nopt), potrebno je derivirati izraz za gubitke po varijabli N (broj transformatora) i
izjednačiti ga s nulom (nužan uvjet ekstrema – optimuma):
d∆P
=0
dN
2
P  S 
− k2   + P0 = 0
N  Sn 
2
Pk  S  S Pk
N2 =   ⇒ N opt =
P0  Sn  Sn P0
Izvedeni izraz za optimalan broj uključenih transformatora u TS u praksi je vrlo teško primjeniti,
budući da on ovisi o opterećenju trafostanice (S) koje je promjenljivo, a postoje i dodatni razlozi koji
uvjetuju uključenost transformatora u TS
Gubici djelatne energije, npr. tijekom jedne godine, u trafostanici mogu se odrediti pomoću izraza:

∫
∆W = ∆Pdt
0
gdje je T broj sati u godini i iznosi T=8760 h.

Dobiva se:
T 2 
P  S 
 ∫
∆W =  k
N

 Sn
 + N ⋅ P0  ⋅ dt
 
0 
Dakle, za određivanje gubitaka energije u trafostanici tijekom promatranog vremenskog razdoblja,
trebalo bi poznavati krivulju trajanja opterećenja trafostanice, tj. promjenu opterećenja tijekom
promatranog razdoblja.
8.2 Gubici snage u vodovima
Gubici radne snage u vodovima ovise o radnom otporu voda, koji se može smatrati fiksan, te kvadratu
struje koja teče vodom, a koja ovisi o potrošnji.
2
 S 
∆P = 3 ⋅ I ⋅ R = 3 ⋅ I ⋅ r1 ⋅ l = 3
2 2  ⋅ r1 ⋅ l
 3⋅U 
 n 
r ⋅l
∆P = 1 2 ⋅ S 2
Un
U n (kV), S(MVA ) ⇒ ∆P(MW )
U slučaju više (N) paralelnih vodova istog tipa, gubici su:

2
 I 1
∆P = N ⋅ 3  ⋅ R = ⋅ 3 ⋅ I 2 ⋅ R
N N
r1 ⋅ l
∆P = ⋅ S2
N ⋅ U 2n
tj. gubici se linearno smanjuju s brojem vodova u paraleli.
8.3 Proračun gubitaka energije u mreži
Općenito postoje dvije metode za proračun gubitaka energije:
A) Jednostavna metoda proračuna pomoću aproksimativnih izraza koji uzimaju u obzir gubitke snage
pri vršnom opterećenju i upotrebno vrijeme (ili faktor opterećenja):
 T2  W
Wg = a ⋅ Tu + (1 − a ) ⋅ u  ⋅ Pgmax , Tu =
 T  P max
ili
[ ]
Wg = a ⋅ m + (1 − a ) ⋅ m 2 ⋅ T ⋅ Pgmax , m=
P
W
max
⋅T
,
gdje su:
T (h) – vremenski period za koji se računaju gubici energije
Wg (kWh) – gubici energije u mreži za promatrani vremenski period T
W (kWh) – ukupna potrošnja energije u promatranom periodu T
Pmax (kW) – vršna snaga u promatranom periodu T
Pgmax (kW) – gubici snage u mreži za vrijeme vršnog opterećenja
Tu (h) – upotrebno vrijeme

m – faktor opterećenja
a – konstanta koja se u distributivnim mrežama, ovisno o obliku krivulje trajanja opterećenja,
obično kreće u granicama 0.15-0.20, a najčešće se pretpostavlja iznos 0.17
Navedeni aproksimativni izrazi najčešće se primjenjuju u niskonaponskim distributivnim mrežama

kod proračuna gubitaka u niskonaponskim vodovima, ali mogu poslužiti i za srednjenaponske i
prijenosne mreže. Najveći problem predstavlja pretpostavka faktora a, koja može dovesti do
velikih pogrešaka u rezultatima proračuna. U proračun prema navedenim formulama mogu se
uključiti i gubici transformatora, ali bez konstantnih gubitaka praznog hoda, koje treba posebno
izdvojiti i obračunati.
B) Složenija metoda podrazumijeva poznavanje krivulje trajanja opterećenja u promatranom periodu

koja se aproksimira sa određenim brojem konstantnih segmenata. Za svaku vrijednost opterećenja
u tako aproksimiranoj krivulji vrši se proračun naponskih prilika i tokova snaga u mreži iz kojeg
slijede i ukupni gubici snage u mreži. Množenjem sa vremenom trajanja promatranog segmenta
dobiju se aproksimativni gubici energije za promatrani podperiod, a zbrajanjem gubitaka energije u
svim podperiodima dobiju se ukupni gubici energije za čitavi period. Opisani postupak ilustriran je
na slijedećoj slici.
Krivulja trajanja opterećenja Aproksimirana krivulja trajanja opterećenja
P1=Pmax
Pmax Pmax P2
P3
..
Snaga (kW)
Snaga (kW)
..
.
Pn
Vrijeme (h) T t (h) T

t1 t2 t3 ... tn
Pi Proračun tokova snaga Gubici snage Pg i Gubici energije W gi =Pgi * ti

n
Ukupni gubici energije Wg = ∑ Wgi
i =1
Slika 8.5 Linearizacija krivulje trajanja opterećenja i slijed proračuna gubitaka energije
Ova metoda je, uz dovoljno dobru diskretizaciju krivulje trajanja opterećenja, daleko bolja i točnija
od prethodne, budući da se izbjegava greška uslijed pretpostavke iznosa faktora a. S druge strane,
traži bolju pripremu ulaznih parametara (poznavanje krivulje trajanja opterećenja) i vremenski je
zahtjevnija.

9 KOMPENZACIJA REAKTIVNE SNAGE

Trošila uz djelatnu snagu redovito uzimaju i reaktivnu snagu induktivnog karaktera. Posebno velika
induktivna trošila su električni motori. Oni uzimaju iz mreže značajnu induktivnu komponentu struje,
koja im je potrebna za stvaranje magnetskog toka.
ST
QT
ϕT
PT
Slika 9.1. Trokut snaga potrošača
Induktivna komponenta struje zaostaje za naponom za 90°, dok je djelatna komponenta struje u fazi sa
naponom. To je prikazano na sljedećoj fazorskoj slici.
Im
Im
Un Un
Vn =
X
struja koju IT Id 3
daje mreža M
ϕT
Re
IL
IT I m = IT
Slika 9.2. Fazorski dijagram struja i napona trošila
Oznake upotrebljenje na gornjoj slici imaju sljedeća značenja:

Vn – fazni napon motora:
Un
Vn =
3
pri čemu je
Un – nazivni napon mreže na koju je priključeni motor (linijski napon)
I T - nazivna struja trošila (motora) koja se sastoji od:
Id – djelatne komponente (u fazi je s naponom motora)
IL – induktivne komponente (zaostaje za naponom za 90°).
φT – fazni pomak između nazivnog napona i nazivne struje motora; φm ∠(Vn , I m )
Može se pisati:
IT = Id − j ⋅ IL
Dalje je:
I d = I m ⋅ cos ϕ m
I L = I m ⋅ sin ϕ m
Obje komponente struje motora (Id i IL) moraju doći iz pripadne pojne mreže.

Priključi li se paralelno motoru na iste sabirnice kondenzatorska baterija kapaciteta C , ona će iz mreže
uzimati kapacitivnu struju IC :
~
Im '
X
Vn
IT IC
M
C
Slika 9.3. Priključak kondenzatorske baterije uz trošilo
Kapacitivna struja će prethoditi naponu mreže za 90°. Motor i dalje za svoj rad uzima struju I m , koja
je ista kao i prije:
IT = I d − j ⋅ I L .
Može se pisati da je struja iz mreže u ovom slučaju jednaka iznosu:
I m ' = IT + I C .
Ovo se može prikazati fazorima:
Im
IC
Vn
Id
ϕT
ϕ' Re
Im '
IL
IC I m = IT
IT
Slika 9.4. Fazorski dijagram struja i napona trošila i kondenzatorske baterije
Iz fazorskog dijagrama je vidljivo da se je sada smanjila struja koja dolazi iz mreže za dio reaktivne
struje koju je dala kondenzatorska baterija.
Im ' < Im = IT .
Također se povećao (popravio) faktor snage mreže, budući da je
φ’ < φT ,
unatoč tome što motor i dalje uzima potrebnu induktivnu struju IL , koja mu je potrebna za normalni
rad. Ovo smanjenje reaktivne snage koja je prije dolazila iz mreže zove se kompenzacija reaktivne
snage i ona se provodi ugradnjom kondenzatorskih baterija paralelno trošilu koje uzima značajnu
reaktivnu snagu.
Kondenzatorske baterije su simetrični trofazni uređaji. One sadrže kondenzatore u svakoj fazi, koji
mogu biti spojeni u spoj zvijezdu ili u spoj trokut (slika 9.5).

IC
Vn C C C
C C
C
Slika 9.5. Spoj kondenzatorske baterije u zvijezdu i trokut
Kod spoja kondenzatorskih baterija u spoj zvijezdu dobiveno zvjezdište se ne uzemljuje.

Određivanje nazivne snage QCn kondenzatorske baterije, u slučaju kad je ista spojena u zvijezdu,
provodi se na sljedeći način:
Obično su zadani nazivni podaci motora (trošila): ST , Un , cosφT iz čega slijedi nazivna struja motora
(trošila):
ST
ST = 3 ⋅ U n ⋅ I T ⇒ I T = .
3 ⋅ Um
Također je zadano cos ϕ ' , tj. željeni faktor snage napojne mreže. Traži se nazivna snaga
kondenzatorske baterije (QCn) i odgovarajući kapacitet po fazi baterije (C).
Im
IC
I d = IT cosϕT Vn
ϕT
ϕ' I T cos ϕT tgϕ ' Re
Im '
IL
IC
IT
Slika 9.6. Fazorski dijagram za određivanje potrebne snage i kapaciteta kondenzatorske baterije

I L = I C + I T ⋅ cos ϕ T ⋅ tgϕ'
I L = I T ⋅ sin ϕ T
I T ⋅ sin ϕ T = I C + I T cos ϕ T ⋅ tgϕ'
I C = I T (sin ϕ T − cos ϕ T ⋅ tgϕ')
I C = I T cos ϕ T (tgϕ T − tgϕ')
Ako zadnju jednadžbu pomnožimo sa 3Vn , dobiva se:
3 ⋅ Vn ⋅ I C = 3 ⋅ Vn ⋅ I T cos ϕ T (tgϕ T − tgϕ')
Q Cn = S T cos ϕ T (tgϕ T − tgϕ') = PT (tgϕ T − tgϕ')
pri čemu je PT djelatna snaga motora (trošila).
Kapacitet po fazi kondenzatorske baterije spojene u spoj zvijezda može se odrediti pomoću slijedećeg
izraza:

1
Vn = I C ⋅
ω⋅ C
Q cn
I 3 ⋅ Vn Q cn Q cn P ( tgϕ T − tgϕ ' )
C= C = = = = T
ω ⋅ Vn ω ⋅ Vn ω ⋅ 3 ⋅ Vn
2
ω⋅ U n2
ω ⋅ U 2n
gdje su:
IC – struja koja kod nazivnog faznog napona Vn teče kondezatorskom baterijom
ω – kružna frekvencija, ω = 2πf, f = 50Hz.
Općenito, kompenzacija reaktivne snage može biti:

a) za pojedinačna trošila, kao što je prethodno opisano na primjeru motora
b) grupna, tj. kompenzacija reaktivne snage dijela mreže odnosno kompenzacija potrošnje
reaktivne snage koju troši više potrošača u mreži, ali i sama mreža (gubici reaktivne snage na
vodovima, a posebno transformatorima)
Što se tiče mjesta ugradnje kondenzatorske baterije, najbolje/najdjelotvornije je ugraditi što bliže
trošilu koje uzima iz mreže reaktivnu snagu. Kondenzatorske baterije se ugrađuju u trafostanicama, i to
češće na strani nižeg napona. Primjeri ugradnje kondenzatorske baterije dani su na slijedećoj slici.
35 kV
10 kV
10 kV
0.4 kV
Slika 9.7. Moguća mjesta ugradnje kondenzatorskih baterija u distributivnoj mreži

Kompenzacijom reaktivne snage:

- smanjuju se troškovi za jalovu snagu pojedinačno kompenziranih potrošača
- poboljšavaju se naponske prilike u mreži (smanjuju se padovi napona u mreži),
- smanjuje se strujno opterećenje elemenata mreže,
- smanjuju se gubici snage u mreži.
10 ODRŽAVANJE I REGULACIJA NAPONA U DISTRIBUTIVNIM

MREŽAMA
Nazivni napon može se definirati kao napon za koji je određeni element mreže građen. Rad svih
elemenata mreže pod nazivnim naponom osigurava, u prosjeku, optimalne uvjete rada mreže. Ukoliko
stvarni (pogonski) napon bitnije odstupa od nazivnog, to dovodi do poremećaja u funkcioniranju
elemenata mreže i potrošača, prekomjernog naprezanja izolacije (u slučaju povišenih napona),
povećanja gubitaka u mreži itd.
Zbog ekonomičnosti izgradnje i održavanja mreže, nazivni naponi su standardizirani na relativno mali
broj naponskih razina. Zato se i izvedba svih trošila mora prilagoditi standardnim naponskim razinama,
osim u slučajevima preciznog prilagođenja optimalnom naponu za pojedine specijalne potrošače (npr.
elektrolučne peći, elektrovuča, ali i sva elektronička trošila), i to pomoću specijalnih transformatora,
prigušnica, ispravljača i sl.
Varijacije napona u mreži tijekom vremena mogu biti:
a) Polagane (spore), koje su rezultat normalnih promjena potrošnje tijekom dana ili
nepredviđenih događaja uslijed poremećaja regulacije napona u cijeloj mreži ili dijelu mreže
b) Nagle, do kojih dolazi uslijed naglih promjena potrošnje ili kvarova u mreži
U normalnom pogonu mreže, pogonski napon je ograničen s gornje strane odgovarajućom

izolacijskom razinom elemenata mreže. Za srednjenaponske mreže je to obično oko 20% u odnosu na
nazivni napon (osim kod nas za 35 kV-tni napon gdje je ograničenje 8,6%). Minimalno dozvoljeni
pogonski napon se definira propisima za svaku naponsku razinu, na osnovu pogonskih razloga
(tehničkih i ekonomskih), te zaštite potrošača.
Pad napona na nekom elementu mreže može se aproksimativno izraziti preko:

R ⋅P + X⋅Q
∆U =
U
gdje je:
R,X – radni i induktivni otpor elementa mreže
P,Q – radna i jalova snaga koja prolazi elementom mreže
U – napon
Prema tome, padovi napona u mreži mogu se smanjiti:
- povećanjem pogonskog napona (U)
- smanjenjem reaktancije mreže (X)
- smanjenjem tokova jalovih snaga u mreži (Q)
Povećanje pogonskog napona može se realizirati:
a) odgovarajućom regulacijom napona kojom se u već izgrađenoj mreži nastoji održavati
pogonski napon što bliže maksimalno dopuštenom pogonskom naponu
b) izgradnjom mreže slijedećeg višeg naponskog nivoa
Smanjenje reaktancije mreže može se postići:
a) izgradnjom paralelnih vodova i/ili transformatora
b) konstruiranjem transformatora sa manjim naponom kratkog spoja ili s većom snagom
c) postavljanjem kabela umjesto zračnog voda
d) kompenzacijom reaktancije vodova (serijski kondenzatori, samo u prijenosnim mrežama
napona 400 kV i više)

Smanjenje tokova jalove snage u mreži postiže se kompenzacijom jalove snage, koja treba biti što bliže
mjestu potrošnje jalove snage. U distributivnoj mreži to su najčešće paralelno priključene
kondenzatorske baterije (statičke ili tiristorski regulirane).
10.1 Regulacija napona
U distributivnim mrežama, praktički jedini način regulacije napona je promjenom prijenosnog omjera
transformatora. Transformatori promjenu prijenosnog omjera mogu vršiti pod opterećenjem (kod nas
samo za transformatore 110/x kV) ili u beznaponskom stanju (transformatori SN/SN ili SN/NN).
Automatska regulacija prijenosnog omjera pod opterećenjem omogućava da se na sekundaru
transformatora 110/x održava željeni napon (unutar određenih granica), automatskim prebacivanjem
regulacijske preklopke na primaru sa ciljem održavanja željenog napona na sekundaru. Na taj način se
na sekundaru (odnosno pojnoj točki srednjenaponske mreže) održava uvijek isti napon, bez obzira na
nivo potrošnje u distributivnoj mreži. Transformatorima SN/SN odnosno SN/NN, može se mijenjati
prijenosni omjer ručnim prebacivanjem preklopke na željeni položaj, u beznaponskom stanju. To se
obično radi za dulji vremenski period, budući da svaka promjena prijenosnog omjera zahtjeva
isključenje transformatora. Osnovni ciljevi regulacije su održavanje srednjeg napona na potrošačima
tijekom određenog perioda što bliže nazivnom naponu, te smanjenje odstupanja od nazivnog napona.
Na slici 10.1 ilustriran je osnovni princip regulacije napona u distributivnoj mreži. Transformator
110/10 kV ima mogućnost automatske regulacije koja je postavljena da regulira napon sekundara na
10,5 kV. Na taj način se postiglo da primar najbližeg transformatora 10/0.4 ima nešto veći napon od
nazivnog (10,5 kV), slijedeći ima nazivni napon (10 kV), a zadnji nešto niži od nazivnog (9.5 kV), i to
zbog padova napona u 10 kv-tnoj mreži, što je prikazano dijagramom napona duž 10 kV-tnog voda.
Tako je u 10 kV-tnoj mreži osiguran prosječni napon jednak nazivnom naponu mreže.
Ako bi svi transformatori 10/0.4 kV radili sa nazivnim prijenosnim omjerom, srednji transformator bi
na sekundaru imao 0,4 kV, prvi 0,42 kV, a zadnji 0,38 kV. Međutim, ako se za prvi transformator
postavi regulacijska preklopka na +5%(primar), smanjiti će se napon na sekundaru na 0,4 kV, dok bi
postavljanjem regulacijske preklopke zadnjeg transformatora na –5%(primar) dobili povećanje napona
na sekundaru na 0,4kV. Drugim riječima, statičkom regulacijom na transformatorima 10/0.4 kV
osigurava se smanjenje napona na sekundarima transformatora bliskih pojnoj točki odnosno povećanje
napona sekundara na udaljenijim transformatorima. Na tri donja dijagrama prikazan je naponski profil
niskonaponske mreže za slučajeve bez regulacije (crtkano) i sa regulacijom (puna linija). U slučaju bez
regulacije, svi niskonaponski potrošači napajani iz prvog transformatora 10/0.4 kV imaju napon veći
od nazivnog (u rasponu 380-420 V, prosječno 400 V), dok svi niskonaponski potrošači napajani iz
zadnjeg transformatora 10/0.4 kV imaju napon manji od nazivnog (u rasponu 340-380 V, prosječno
360 V). Sa prethodno opisanom regulacijom, niskonaponski potrošači napajani iz svih TS 10/0.4 kV
imaju napon u rasponu 360-400 V, a prosječno 380 V, što odgovara nazivnom naponu. U oba slučaja,
kad se računa prosjek napona na svim potrošačima, dobije se ista vrijednost (380 V, tj. nazivni napon),
ali su odstupanja daleko veća u slučaju da se na svim transformatorima 10/0.4 kV ostavi nazivni
prijenosni omjer. Dakle, pravilnim odabirom položaja regulacijske preklopke u TS 10/0.4, ovisno o
udaljenosti od pojne točke i opterećenju niskonaponske mreže, mogu se teoretski postići prosječno
optimalne naponske prilike kod potrošača.

11
10(Un)
U (kV)
9.5
TS 110/10 kV
+/- 10*1.5%
10.5 kV 10 kV 9.5 kV
Mreža 110 kV TS1 10/0.4 kV TS2 10/0.4 kV TS3 10/0.4 kV

+/- 2*2.5% +/- 2*2.5% +/- 2*2.5%
0.4 kV na sekundaru 0.4 kV na sekundaru pri
0.4 kV na sekundaru pri
bez promjene položaja -5% na primaru
+5% na primaru
regulacijske sklopke (0.38 kV bez regulacije)
(0.42 kV bez regulacije)
420 420 420
400 400 400
U (V)
U (V)
U (V)
380 380 380
360 360 360
340 340 340
Slika 10.1. Regulacija napona: naponske prilike pri srednjem opterećenju mreže
Dodatni je problem što opisana situacija vrijedi za određeni nivo potrošnje, koji se tijekom dana
mijenja. Smanjenjem potrošnje naponi će rasti u srednjenaponskoj i niskonaponskoj mreži. Također je
povećanjem potrošnje naponi padati, tako da će naponi pojedinih potrošača varirati u određenim
granicama, i to najviše na najudaljenijim potrošačima. Transformator 110/x i dalje drži zadani napon
od 10.5 kV na sekundaru, ali dalje u mreži varijacije napona rastu. Isto vrijedi za niskonaponsku
mrežu. To je prikazano na slici 10.2, sa naponskim profilima za minimalno i maksimalno opterećenje
mreže, tako da područje između u stvari prikazuje raspon napona u pojedinoj točki mreže.
Sa slike je vidljivo da u slučaju veće varijacije potrošnje ovakav način regulacije napona nije baš
najbolji, budući da u niskonaponskoj mreži napajanoj iz krajnjih trafostanica varijacije napona mogu
biti vrlo velike.

10.5
10(Un)
U (kV)
MIN
SR
9.5
MAX
420 420 420

MIN
400 400 400
MIN
U (V)
U (V)
MIN
U (V)
380 380 380
360 360 360

MAX MAX
340 340 340
MAX
Slika 10.2. Naponske prilike pri varijaciji potrošnje od minimalne do maksimalne, uz održavanje
konstantnog napona na sekundaru TS 110/10 kV
Bolje bi rješenje bilo kad bi se napon na sekundaru TS 110/x kV regulirao na način da održava
konstantan napon negdje na sredini srednjenaponske mreže umjesto na početku. Npr. da se na sredini
srednjenaponskog voda (s obzirom na opterećenje) održava konstantan (nazivni) napon. U tom slučaju
naponske prilike u mreži, pri varijaciji potrošnje od minimalne do maksimalne, izgledale bi približno
kao na slici 10.3. Jasno, ovakvo rješenje je vrlo teško izvesti u praksi.
10.5
10(Un)
U (kV)
MIN
SR
9.5
MAX
420 420 420
400 400 400

U (V)
U (V)
MIN
U (V)
MIN
380 MIN 380 380
360 360 360

MAX MAX
MAX
340 340 340
Slika 10.3: Naponske prilike pri varijaciji potrošnje od minimalne do maksimalne, uz održavanje
konstantnog napona na sredini 10 kV-tnog voda
Za dobru regulaciju napona u distributivnoj mreži postoje i dodatna ograničenja:

- padovi napona na transformatorima
- regulacijski opseg transformatora 110/x

- kolebanja napona u prijenosnoj mreži (110 kV)
Dodatni načini regulacije napona u distributivnoj mreži su:

- kondenzatorskim baterijama, koje osim kompenzacije jalove snage, poboljšavaju i naponske
prilike u mreži
- uzdužnim regulacijskim transformatorima na trasi srednjenaponskog voda:
10.5
10(Un)
U (kV)
9.5
TS 110/10 kV TS 10/10 kV
+/- 10*1.5% +/- 10(15)%
TS 10/0.4 kV TS 10/0.4 kV TS 10/0.4 kV TS 10/0.4 kV
Slika 10.4. Regulacija napona na srednjenaponskom vodu uzdužnim (booster) transformatorom
11 ZAŠTITA DISTRIBUTIVNIH MREŽA I POSTROJENJA
12 UPRAVLJANJE DISTRIBUTIVNOM MREŽOM
13 KVALITETA ELEKTRIČNE ENERGIJE
14 PLANIRANJE IZGRADNJE DISTRIBUTIVNE MREŽE
15 TARIFNI SUSTAVI ZA PRODAJU ELEKTRIČNE ENERGIJE I

KORIŠTENJE DISTRIBUTIVNE MREŽE
(SVE OVO ĆE JEDNOG DANA MOŽDA BITI NAPISANO)

Distributivne Mreze Skripta Goic

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Distributivne Mreze Skripta Goic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split

Dr.sc. Ranko Goić, dipl. ing.

DISTRIBUTIVNE MREŽE - interna skripta (radna verzija)

35 kV, IPZO 13 3X 185 35 kV II

35 kV, IPZO 13 3X 185

35 kV, IPZO 13 3X 185 35 kV I

Napomena: ovo je radna verzija skripte, što znači da:

Split, lipanj 2001.

REGULACIJA:TARIFNI STAVOVI, ZAKONI, MEĐ.UGOVORI

PLANIRANJE, VOĐENJE I UPRAVLJANJE

Slika 1.1. Elektroenergetski sustav

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Potrošači u elektroenergetskom sustavu mogu biti

Veza prijenosne i distributivne mreže može se izvršiti na dva načina:

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Slika 1.5. Distributivna mreža s 2 srednjenaponska nivoa (35, 10 kV)

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Slika 1.6. Distributivna mreža s jednim srednjenaponskim nivoom ( 10 ili 20 kV)

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

2 STRUKTURA DISTRIBUTIVNIH MREŽA

2.1 Struktura srednjenaponskih distributivnih mreža

10(20) kV-tne distributivne mreže mogu biti:

Slika 2.1.Zrakasta mreža

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Slika 2.3.Mreža sa potpornom točkom

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Slika 2.4. Linijska mreža

Slika 2.5. PL mreža

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

TS1 35/10 kV TS2 35/10 kV

Slika 2.7. Jednostavna zrakasta mreža

Slika 2.6. Zrakasta 35 kV-tna mreža sa mogućnošću

Slika 2.8. Prstenasta mreža

Linijske mreže podrazumijevaju mogućnost napajanja TS 35/10 kV iz dvije različite TS 110/35

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

TS 110/35 kV (a) TS 110/35 kV (b)

Slika 2.9. Linijska mreža

2.2 Struktura niskonaponskih distributivnih mreža

Niskonaponske distributivne mreže su najčešće zrakaste, eventualno sa potpornom točkom. U

Slika 2.10. Uzamčena niskonaponska mreža napajana iz jedne TS 10/0.4 kV

2.3 Distributivne trafostanice

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Slika 2.11. TS 10/0.4 kV

Slika 2.12.Izvedbe sabirnica srednjenaponskih postrojenja

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Slika 2.13. Rezervni transformator

Slika 2.14. Primjeri izvedbe trafostanica SN/SN

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

3 ELEMENTI DISTRIBUTIVNIH MREŽA

Glavni elementi distributivnih mreža su:

3.1.1 Nadzemni/zračni vodovi

Nadzemni/zračni vodovi redovito se sastoje od sljedećih dijelova:

Fazni vodiči se redovito izvode u obliku užeta. Razlikuju se:

Izvedba užeta može se ostvariti:

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Slika 3.2. a) 35 kV-tni nosni stup b) konzola zateznog stupa

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Slika 3.3. 10 kV-tni stup

Uzemljivači stupova služe za uzemljenje čelično-rešetkastih stupova 35 kV voda. Uzemljivači se

Slika 3.4. Izvedbe uzemljivača stupova

dr.sc. Ranko Goić: DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE – bilješke sa predavanja i vježbi

Slika 3.5. Polaganje uzemljivačke trake

Slika 3.6. Kapasti izolator