KAKO ISLAMSKA ULEMA GLEDA NA UČENJE KUR'ANA NA KABURU?

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.

Već smo spomenuli to da je Poslanik s.a.w.s., zabranio da se od grobova prave

mesdžidi, ili da se namaz obavlja kod njih, ili da se od njih prave nekakvi praznici,
kao i to da je Poslanik s.a.w.s., molio od Allaha dž.š., da ne dozvoli da mu se od
groba napravi kip kojem će se ibadet činiti!

Isto tako smo obradili i temu (zabranjenosti), uzimanja određenog mjesta za

činjenje ibadeta na njemu, i tome slično. Spomenuta je i posebna zabrana
obavljanja namaza uz grobove, ili prema njima, a tkđ. smo naveli i naredbu
nazivanja selama umrlima, ili učenja dove za njih.

Obradili smo i to da je razlika kada čovjek uči dovu kod groba, za sebe, ili ode
specijalno na određeni grob radi dove, ili se dova (na kaburu), pojavi kao propratni
dio nečega.

Govor o ovoj temi ćemo upotpuniti obradom još nekih ibadeta - a govor o svim
tim ibadetima je poput govora o dovi. Nema nikakve prednosti činjenje zikra kod
groba, ili učenje Kur'ana kod groba, ili post kod groba, ili klanje kurbana kod groba
– nad nekim od drugih mjesta, niti je mustehabb činiti ove ibadete kod groba.

Nije mi poznato da je iko od islamskih učenjaka i uleme rekao: "Zikr, post ili
učenje Kur'ana kod groba je vrijednije nego li na drugim mjestima"!

Što se tiče onoga što se spominje od nekih ljudi tj. da se umrla osoba može
okoristiti slušanjem Kur'ana, za razliku od toga ako se Kur'an bude učio na nekom
drugom mjestu mimo kabura – ako se pod navedenim misli na to da umrloj osobi ne
može stići sevab od učenja Kur'ana osim onda ako se uči na kaburu – ovako što nije
zastupao niko od meritorne uleme!

Postoje dva mišljenja po ovom pitanju:

1. Sevabi – stječeni od tjelesnih ibadeta poput klanjanja namaza, učenja

Kur'ana, i ostalog – dopiru do umrlog, isto kao što do njih dopiru i sevabi stečeni od
ibadeta putem imetka, i to uz konsenzus islamske uleme (idžma').

Ovo je stav imama Ebu Hanife, Ahmeda, i stav je jednog djela šafijskih i
malikijskih učenjaka. Ovo mišljenje je tačnije i ispravnije, zbog velikog broja
dokaza koji govore o ovome, a koje smo spomenuli na drugom mjestu. 1

2. Sevabi – stečeni od tjelesnih ibadeta nikako ne stižu do umrle osobe.

Ovo je mišljenje određenog broja šafijskih i malikijskih učenjaka, i niko od njih

ne određuje neko mjesto za pristizanje ili nepristizanje sevaba.

Što se tiče toga da li umrla osoba čuje glas od učenja Kur'ana i ostalog – istina
je da čuje, ali umrla osoba neće, nakon svoje smrti, uživati u sevabima od dobrih
djela koja će činiti nakon svoje smrti, poput slušanja Kur'ana i ostalog, već će
uživati ili patnju osjećati na osnovu onoga što je dotična osoba radila dok je bila
živa, ili na osnovu onoga što će drugi raditi sa zaostavštinom umrlom osobe, ili na
osnovu postupanja drugih prema njemu. Islamska ulema se razilazi po pitanju toga
da li se umrla osoba kažnjava zbog naricanja drugih za njime?

1
 Umrla osoba uživa u hajratima koji joj se poklone, i uživa onda kada se uči
dova za nju, i onda kada su u pitanju imovinski-ibadeti ('ibadat malijje), i to uz
konsenzus islamske uleme (idžma').

Određen broj predstavnika hanbelijske pravne škole, i ostali, prenosi od imama

Ahmeda stav, sa slijedećim eserom: "Umrla osoba osjeća patnju zbog grijeha koji
se čine u njihovoj blizini" – na osnovu čega se može zaključiti da umrla osoba uživa
kada se (u njenoj blizini), uči Kur'an, ili čini zikr.

Ova predaja – i da se ispostavi sahihom i ispravnom – ne ukazuje na to da je

mustehabb učiti Kur'an kod groba, jer da je takav postupak propisan - Poslanik
s.a.w.s., bi ga pojasnio svom ummetu. Takvo postupanje, i ako ima određene
koristi, ima i štete, kao što je slučaj sa obavljanjem namaza kod kabura.

Učenjem dove za umrlu osobu, traženjem oprosta od Allaha dž.š., za nju,

dijeljenjem sadake i imetka na njeno ime, kao i ostale vrste ibadeta – umrla osoba
može imati velike koristi od toga, i takve stvari su propisane, i u njima nema
nikakve štete!

Niko od islamskih učenjaka nije rekao da je mustehabb odrediti neki grob kako
bi se kod njega učio Kur'an, jer je opšte-poznata stvar islamske vjere da takvo
postupanje, Poslanik s.a.w.s., nije propisao ovome ummetu!

Kada je učenje Kur'ana kod grobova u pitanju islamska ulema se razilazi oko
toga da li je takvo postupanje mekruh ili ne, i ovo razilaženje je opšte-poznato
(mešhur).

Po ovom pitanju postoje tri rivajeta od imama Ahmeda rhm.:

1. Nema ničeg strašnog u takvom postupanju. Ovo mišljenje je odabrao Hallal,

njegov učenik, i većina njegovih kasnijih učenika. Kažu: Ovo je zadnje što se bilježi
od imama Ahmeda. Ovog je stava i određen broj učenjaka hanefijskog mezheba.
Stav temelje na onome što se prenosi od Ibnu Omera r.a., tj. da je on ostavio
oporuku da se na njegovom kaburu, u toku ukopa, prouči početak sure el-Bekara,
kao i njen kraj,2 kao što se, i od jednog broja muhadžira bilježi učenje sure el-
Bekara.

2. Takav postupak je mekruh. Oni koji zagovaraju ovaj stav ulaze u drugu
problematiku tj. da li će se onda učiti sura el-Fatiha, u dženazi namazu, onda kada
se dženaza-namaz bude obavljala na groblju? Od imama Ahmeda rhm., se, po ovom
pitanju, bilježe dva mišljenja. Većina učenjaka hanbelijskog mezheba spominju da
je mišljenje imama Ahmeda rhm., to da je učenje Kur'ana na grobu mekruh, i ovo je
stav njegovih prvih učenika, poput Abdul-Vehhab el-Verraka, Ebu Bekra el-
Mervezija, itd.. Ovo je mezheb većine predstavnika selefa, poput Ebu Hanife i
Malika, Hušejma b. Bešira, i ostalih. Od imama Šafije se ne bilježi ništa po ovome
pitanju, jer je on na takvo postupanje gledao kao na novotariju. Imam Malik je
rekao: "Nije mi poznato da je iko to činio". Nakon ovoga se da primjetiti da takvo
postupanje nije bila praksa ashaba i tabi'ina. 3

3. Učenje Kur'ana, u toku ukopa mejjita, nije strašno (la be'se biha), kako se to
bilježi od Ibnu Omera r.a., i nekih muhadžira. Što se tiče učenja Kur'ana na nečijem
kaburu kasnije, poput onih koji se vraćaju na grob radi učenja Kur'ana – takvo
postupanje je ono koje je pokuđeno (mekruh),4 jer se takvo što ne bilježi od
nijednog predstavnika selefa. Ovo mišljenje (tj. treći rivajet), je, po svemu sudeći,
jači od ostalih mišljenja, jer ono predstavlja spoj između svih mišljenja i dokaza
(tevfik bejned-dela'il).

2
 Oni koji učenje Kur'ana na kaburu smatraju pokuđenim (mekruhom), takvog su
stava pa makar dotična osoba i ne imala za cilj direktno učenje Kur'ana na groblju,
kao što je slučaj sa namazom, jer se od imama Ahmeda rhm., bilježi zabrana učenja
Kur'ana, u dženazi onda kada se dženaza-namaz obavlja na groblju. Poznato je da
učenje Kur'ana u namazu, nije što i učenje Kur'ana kod kabura, i velika je razlika
kada se nešto radi u sklopu nečega, i kada se to radi specijalno radi kabura, što je
pojašnjeno ranije.

Što se tiče zadržavanja kod grobova, kojeg ljudi čine kada su njihovi bližnji u
pitanju,5 u tome se mogu naći i slijedeće koristi:

1. Pomaže boljem pamćenju Kur'ana.

2. U tome je opskrba hafiza Kur'ana, i vodi ih boljem pamćenju Kur'ana,

proučavanju i većem druženju s njime.

Kada bi smo i pretpostavili to da osoba koja uči Kur'an nema sevaba za to svoje
učenje, u takvom slučaju će učenje Kur'ana predstavljati očuvanje ove vjere, kao
što to biva i učenjem Kur'ana od strane kafira, ili vođenjem džihada od strane
griješnika i pokvarenjaka (fadžira), a Poslanik s.a.w.s., kaže: "Allah pomaže ovu
vjeru i preko čovjeka-fadžira (griješnika, pokvarenjaka...)!" 6

Više riječi o zadržavanju (vukuf), i njegovim šartovima, smo spomenuli na

drugom mjestu, i nemamo za cilj o tome govoriti ovdje. Što se tiče činjenja zikra
kod kaburova – takav postupak nije mekruh, ali je određivanje nekog posebnog
mjesta za činjenje zikra – novotarija koja je pokuđena (bid'a mekruha), i takvo
postupanje će se smatrati uzimanjem određenog groba za praznovanje ('id). Isti je
slučaj i onda kada osoba odredi poseban kabur radi posta kod njega.

Oni koji dozvoljavaju učenje Kur'ana na kaburu, ne čine to kada je u pitanju

uzimanje određenog kabura za praznovanje tj. da se nekom grobu odredi posebno
vrijeme, kada će se na njemu učiti Kur'an, ili da se ljudi okupe oko njega radi učenja
Kur'ana; a i oni koji dozvoljavaju zikr i dovu kod kabura ne dozvoljavaju to ako je u
pitanju uzimanje nekog kabura za praznovanje ('id), kao što smo to i ranije
pojašnjavali. Što se tiče klanja kurbana na grobovima – ono je zabranjeno u svakoj
kombinaciji, i to potvrđuju svi učenjaci, na osnovu predaje od Enesa r.a., u kojoj
stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Nema 'akra u islamu!" – kako to
prenose Ahmed i Ebu Davud, koji dodaje: "Klali bi na grobu kravu ili ovcu"!? 7

U rivajetu kojeg bilježi imam Mervezi rhm., stoji da je Poslanik s.a.w.s., rekao:
"Nema 'akra u Islamu"! Kada bi neki čovjek umro, zaklali bi devu na njegovom
kaburu - što je Poslanik s.a.w.s., zabranio! Ebu Abdullah je mrzio jelo takvog mesa.

Učenjaci hanbelijskog mezheba (ashabuna), kažu: U istom značenju je i

postupanje određenog broja ljudi našeg vakta koji djele hljeb po groblju kao
milostinju, i tome slično.8

Preuzeto iz djela:
Iktida'ul-Siratil-Mustekim li Muhalefeti Ashabil-Džehim;
(str. 420-423.)

šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm..

Prijevod s arapskog jezika: Sead ef. Jasavić

3
4
1

Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 24/309-313., Risala fi Ahvalil-Mejjit.

2
Predaju bilježi Bejheki, u svom sunenu, (4/56.), sa lancem koji je da'if.

3
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u djelu Medžmu'ul-Fetava, 24/298., i djelu "el-Fetava
el-Kubra", 3/25., kaže slijedeće: "Što se tiče učenja Kur'ana na kaburu – takvo
postupanje je mekruh po imamu Ebu Hanifi, Maliku, i Ahmedu u jednom od dva rivajeta
od njega. U drugom rivajetu imama Ahmeda se bilježi da učenje Kur'ana na kaburu nije
mekruh, i da je dozvoljavan na osnovu habera Ibnu Omera r.a., koji je ostavio u
oporuku da mu se kod groba prouči početak el-Bekare, i njen kraj, dok se od nekih
ashaba bilježi učenje cijele sure el-Bekara. Sve u svemu, učenje Kur'ana u toku ukopa
mejjita ima utemeljenja u eserima, a što se tiče učenja Kur'ana na grobu mimo ukopa –
po tom pitanju se ne bilježi nikakva predaja, a Allah najbolje zna!"

Imam Šemsuddin Abdurrahman b. Muhammed b. Ahmed b. Kudameh el-Makdisi, umro

682.h.g., u svom djelu "el-Šerh el-Kebir", str. 2/417., kaže slijedeće:

"Učenje Kur'ana na kaburu nije mekruh - na osnovu ispravnijeg od dva mišljenja

imama Ahmeda. Ovo je opštepoznato mišljenje od imama Ahmeda. Od njega se bilježi
da je rekao: "Kada uđete u mezarje – proučite "Ajetul-Kursijju", i 3 put "Kul huvallah",
a potom recite: "Gospodaru moj, vrijednost njihovu poklanjam ukopanima." Od njega se
bilježi i: "Učenje Kur'ana na kaburu je novotarija." Ovo se prenosi od Hušejma. Ebu
Bekr rhm., kaže: "Skupina ljudi prenosi ovaj stav od imama Ahmeda rhm., ali se on od
tog mišljenja kasnije povratio." Određena skupina ljudi bilježi to da je imam Ahmed
rhm., branio jednom slijepcu da uči Kur'an kod groba, rekavši mu: "Učenje Kur'ana kod
groba je novotarija". Muhammed b. Kudame el-Dževheri mu reče: O Ebu Abdullah, šta
kažeš za Mubeššira el-Halebija? Reče: Pouzdana osoba je - sika. Reče: Mubeššir mi je
pričao, da je njegov otac ostavio u oporuku da mu se prouči početak sure el-Bekara i
njen kraj, kada bude bio ukopan, rekavši: "Čuo sam Ibnu Omera kako isto ovo ostavlja
u oporuku". Ahmed b. Hanbel rhm., reče: Vrati se onda, i reci onom čovjeku neka uči."

U djelu "Zadul-Mustakne'a", 1/187., stoji: "Učenje Kura'na kod kabura nije mekruh,
kao ni činjenje bilo kojeg dobrog djela čiji je sevab namjenjen umrlom ili živom
muslimanu; to će mu biti od koristi!"

U hanbelijskom djelu "el-Ikna'", 1/223., stoji: "Učenje Kur'ana na grobu (pri ukopu
mejjita), nije mekruh, već djelo koje je mustehabb!"

4
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: " ‫"الذين ينتابون القبر للقراءة عنده فهاذا مكروه‬.

5
‫الوقوف التي وقفها الناس علي القرابة عند قبورهم فيها من الفائدة‬...

6
Hadis bilježi imam Buhari rhm., u svome Sahihu, br. 3062., kao i imam Muslim rhm., u
svome Sahihu, br. 111..

7
Predaju bilježi imam Ahmed rhm., u Musnedu, 3/197.; i Ebu Davud rhm., u Sunenu, br.
3222., i hadis je sahih seneda.

8
Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., u knjizi "el-Ruh", 1/10., kaže: "Od jednog djela selefa se
bilježi to da su u oporuku ostavljali da im se, prilikom ukopa, kod kabura uči Kur'an.
Abdul-Hakk prenosi od Abdullaha b. Omera r.a., da je naredio da mu se kod groba
prouči sura el-Bekara. Istog je stava bio i el-Mu'alla b. Abdurrahman. Imam Ahmed r.a.,
je s prva vakta, negirao ovaj postupak, jer po tom pitanju nije imao nikakva esera kod
sebe, od čega se kasnije povratio."