KAKO ISLAMSKA ULEMA GLEDA NA UČENJE KUR'ANA NA KABURU? Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.Već smo spomenuli to da je Poslanik s.a.w.s., zabranio da se od grobova pravemesdžidi, ili da se namaz obavlja kod njih, ili da se od njih prave nekakvi praznici,kao i to da je Poslanik s.a.w.s., molio od Allaha dž.š., da ne dozvoli da mu se od groba napravi kip kojem će se ibadet činiti! Isto tako smo obradili i temu (zabranjenosti), uzimanja određenog mjesta začinjenje ibadeta na njemu, i tome slično. Spomenuta je i posebna zabranaobavljanja namaza uz grobove, ili prema njima, a tkđ. smo naveli i naredbunazivanja selama umrlima, ili učenja dove za njih.Obradili smo i to da je razlika kada čovjek uči dovu kod groba, za sebe, ili ode specijalno na određeni grob radi dove, ili se dova (na kaburu), pojavi kao propratni dio nečega.Govor o ovoj temi ćemo upotpuniti obradom još nekih ibadeta - a govor o svimtim ibadetima je poput govora o dovi. Nema nikakve prednosti činjenje zikra kod groba, ili učenje Kur'ana kod groba, ili post kod groba, ili klanje kurbana kod groba– nad nekim od drugih mjesta, niti je mustehabb činiti ove ibadete kod groba.Nije mi poznato da je iko od islamskih učenjaka i uleme rekao: "Zikr, post ili učenje Kur'ana kod groba je vrijednije nego li na drugim mjestima"!Što se tiče onoga što se spominje od nekih ljudi tj. da se umrla osoba možeokoristiti slušanjem Kur'ana, za razliku od toga ako se Kur'an bude učio na nekomdrugom mjestu mimo kabura – ako se pod navedenim misli na to da umrloj osobi nemože stići sevab od učenja Kur'ana osim onda ako se uči na kaburu – ovako što nije zastupao niko od meritorne uleme!Postoje dva mišljenja po ovom pitanju:1. Sevabi – stječeni od tjelesnih ibadeta poput klanjanja namaza, učenjaKur'ana, i ostalog – dopiru do umrlog, isto kao što do njih dopiru i sevabi stečeni od ibadeta putem imetka, i to uz konsenzus islamske uleme (idžma').Ovo je stav imama Ebu Hanife, Ahmeda, i stav je jednog djela šafijskih i malikijskih učenjaka. Ovo mišljenje je tačnije i ispravnije
, zbog velikog brojadokaza koji govore o ovome, a koje smo spomenuli na drugom mjestu.
2. Sevabi – stečeni od tjelesnih ibadeta nikako ne stižu do umrle osobe.Ovo je mišljenje određenog broja šafijskih i malikijskih učenjaka, i niko od njihne određuje neko mjesto za pristizanje ili nepristizanje sevaba.Što se tiče toga da li umrla osoba čuje glas od učenja Kur'ana i ostalog – istina je da čuje, ali umrla osoba neće, nakon svoje smrti, uživati u sevabima od dobrihdjela koja će činiti nakon svoje smrti, poput slušanja Kur'ana i ostalog, već ćeuživati ili patnju osjećati na osnovu onoga što je dotična osoba radila dok je bila živa, ili na osnovu onoga što će drugi raditi sa zaostavštinom umrlom osobe, ili naosnovu postupanja drugih prema njemu. Islamska ulema se razilazi po pitanju togada li se umrla osoba kažnjava zbog naricanja drugih za njime?
1
Umrla osoba uživa u hajratima koji joj se poklone, i uživa onda kada se uči dova za nju, i onda kada su u pitanju imovinski-ibadeti ('ibadat malijje), i to uz konsenzus islamske uleme (idžma').Određen broj predstavnika hanbelijske pravne škole, i ostali, prenosi od imama Ahmeda stav, sa slijedećim eserom: "Umrla osoba osjeća patnju zbog grijeha koji se čine u njihovoj blizini" – na osnovu čega se može zaključiti da umrla osoba uživakada se (u njenoj blizini), uči Kur'an, ili čini zikr.Ova predaja – i da se ispostavi sahihom i ispravnom – ne ukazuje na to da jemustehabb učiti Kur'an kod groba, jer da je takav postupak propisan - Poslanik s.a.w.s., bi ga pojasnio svom ummetu. Takvo postupanje, i ako ima određenekoristi, ima i štete, kao što je slučaj sa obavljanjem namaza kod kabura.Učenjem dove za umrlu osobu, traženjem oprosta od Allaha dž.š., za nju,dijeljenjem sadake i imetka na njeno ime, kao i ostale vrste ibadeta – umrla osobamože imati velike koristi od toga, i takve stvari su propisane, i u njima nemanikakve štete!Niko od islamskih učenjaka nije rekao da je mustehabb odrediti neki grob kakobi se kod njega učio Kur'an, jer je opšte-poznata stvar islamske vjere da takvo postupanje, Poslanik s.a.w.s., nije propisao ovome ummetu!Kada je učenje Kur'ana kod grobova u pitanju islamska ulema se razilazi okotoga da li je takvo postupanje mekruh ili ne, i ovo razilaženje je opšte-poznato(mešhur).Po ovom pitanju postoje tri rivajeta od imama Ahmeda rhm.:1. Nema ničeg strašnog u takvom postupanju. Ovo mišljenje je odabrao Hallal,njegov učenik, i većina njegovih kasnijih učenika. Kažu: Ovo je zadnje što se bilježi od imama Ahmeda. Ovog je stava i određen broj učenjaka hanefijskog mezheba.Stav temelje na onome što se prenosi od Ibnu Omera r.a., tj. da je on ostaviooporuku da se na njegovom kaburu, u toku ukopa, prouči početak sure el-Bekara,kao i njen kraj,
kao što se, i od jednog broja muhadžira bilježi učenje sure el-Bekara.2. Takav postupak je mekruh. Oni koji zagovaraju ovaj stav ulaze u drugu problematiku tj. da li će se onda učiti sura el-Fatiha, u dženazi namazu, onda kada se dženaza-namaz bude obavljala na groblju? Od imama Ahmeda rhm., se, po ovom pitanju, bilježe dva mišljenja. Većina učenjaka hanbelijskog mezheba spominju da je mišljenje imama Ahmeda rhm., to da je učenje Kur'ana na grobu mekruh, i ovo je stav njegovih prvih učenika, poput Abdul-Vehhab el-Verraka, Ebu Bekra el-Mervezija, itd.. Ovo je mezheb većine predstavnika selefa, poput Ebu Hanife i Malika, Hušejma b. Bešira, i ostalih. Od imama Šafije se ne bilježi ništa po ovome pitanju, jer je on na takvo postupanje gledao kao na novotariju. Imam Malik jerekao: "Nije mi poznato da je iko to činio". Nakon ovoga se da primjetiti da takvo postupanje nije bila praksa ashaba i tabi'ina.
3. Učenje Kur'ana, u toku ukopa mejjita, nije strašno (la be'se biha), kako se tobilježi od Ibnu Omera r.a., i nekih muhadžira. Što se tiče učenja Kur'ana na nečijemkaburu kasnije, poput onih koji se vraćaju na grob radi učenja Kur'ana – takvo postupanje je ono koje je pokuđeno (mekruh),
jer se takvo što ne bilježi od nijednog predstavnika selefa. Ovo mišljenje (tj. treći rivajet), je, po svemu sudeći, jači od ostalih mišljenja, jer ono predstavlja spoj između svih mišljenja i dokaza(tevfik bejned-dela'il).
2
Oni koji učenje Kur'ana na kaburu smatraju pokuđenim (mekruhom), takvog su stava pa makar dotična osoba i ne imala za cilj direktno učenje Kur'ana na groblju,kao što je slučaj sa namazom, jer se od imama Ahmeda rhm., bilježi zabrana učenjaKur'ana, u dženazi onda kada se dženaza-namaz obavlja na groblju. Poznato je daučenje Kur'ana u namazu, nije što i učenje Kur'ana kod kabura, i velika je razlikakada se nešto radi u sklopu nečega, i kada se to radi specijalno radi kabura, što je pojašnjeno ranije.Što se tiče zadržavanja kod grobova, kojeg ljudi čine kada su njihovi bližnji u pitanju,
u tome se mogu naći i slijedeće koristi:1.Pomaže boljem pamćenju Kur'ana.
2.
U tome je opskrba hafiza Kur'ana, i vodi ih boljem pamćenju Kur'ana, proučavanju i većem druženju s njime.Kada bi smo i pretpostavili to da osoba koja uči Kur'an nema sevaba za to svojeučenje, u takvom slučaju će učenje Kur'ana predstavljati očuvanje ove vjere, kao što to biva i učenjem Kur'ana od strane kafira, ili vođenjem džihada od strane griješnika i pokvarenjaka (fadžira), a Poslanik s.a.w.s., kaže: "Allah pomaže ovuvjeru i preko čovjeka-fadžira (griješnika, pokvarenjaka...)!"
Više riječi o zadržavanju (vukuf), i njegovim šartovima, smo spomenuli nadrugom mjestu, i nemamo za cilj o tome govoriti ovdje. Što se tiče činjenja zikrakod kaburova – takav postupak nije mekruh, ali je određivanje nekog posebnogmjesta za činjenje zikra – novotarija koja je pokuđena (bid'a mekruha), i takvo postupanje će se smatrati uzimanjem određenog groba za praznovanje ('id). Isti je slučaj i onda kada osoba odredi poseban kabur radi posta kod njega.Oni koji dozvoljavaju učenje Kur'ana na kaburu, ne čine to kada je u pitanjuuzimanje određenog kabura za praznovanje tj. da se nekom grobu odredi posebnovrijeme, kada će se na njemu učiti Kur'an, ili da se ljudi okupe oko njega radi učenja Kur'ana; a i oni koji dozvoljavaju zikr i dovu kod kabura ne dozvoljavaju toako je u pitanju uzimanje nekog kabura za praznovanje ('id), kao što smo to i ranije pojašnjavali. Što se tiče klanja kurbana na grobovima – ono je zabranjeno u svakoj kombinaciji, i to potvrđuju svi učenjaci, na osnovu predaje od Enesa r.a., u kojoj stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Nema 'akra u islamu!" – kako to prenose Ahmed i Ebu Davud, koji dodaje: "Klali bi na grobu kravu ili ovcu"!?
U rivajetu kojeg bilježi imam Mervezi rhm., stoji da je Poslanik s.a.w.s., rekao:"Nema 'akra u Islamu"! Kada bi neki čovjek umro, zaklali bi devu na njegovomkaburu - što je Poslanik s.a.w.s., zabranio! Ebu Abdullah je mrzio jelo takvog mesa.Učenjaci hanbelijskog mezheba (ashabuna), kažu: U istom značenju je i postupanje određenog broja ljudi našeg vakta koji djele hljeb po groblju kaomilostinju, i tome slično.
Preuzeto iz djela: Iktida'ul-Siratil-Mustekim li Muhalefeti Ashabil-Džehim;(str. 420-423.) šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm..Prijevod s arapskog jezika: Sead ef. Jasavić
3
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Kako Islamska Ulema Gleda Na Ucenje Kur'Ana Na Kaburu_sejhul-Islam Ibnu Tejmijje Rhm.
246
Reads
1
Readcasts
0
Embed Views
More From This User
Notes
Load more
