BORBA PROTIV BOLESTI I ŠTETNIKA

BEZ PRIMJENE KEMIJSKIH SREDSTAVA

Borba protiv bolesti i štetnika bez primjene kemijskih sredstava podrazumijeva

korištenje različitih metoda u borbi protiv istih. U slijedećim brojevima biti će opisano koje su
to mjere, polazeći od agrotehničkih mjera pa sve do korištenja prirodnih neprijatelja protiv
štetnih insekata i bolesti.

Uzgajati kulturnu biljku i dobiti zadovoljavajući urod i financijski rezultat zahtjeva

izvršenje svih agrotehzničkih mjera. Zaštita biljaka od napada korova, štetnika i parazita
uzročnika bolesti vrlo je važna želi li se ostvariti gore navedeno. Iako je primjena kemijskih
sredstava u najvećoj mjeri prisustna u spriječavanju napada i gotovo je neizbježna u
poljoprivrednoj prozvodnji, ipak postoje i druge metode kojim se taj cilj može postići. To se
naročito odnosi za ekološku prozvodnju gdje je i zabranjena uporaba kemijskih i drugih
sredstava (Pravilnik o ekološkoj proizvodnji o uzgoju bilja i u proizvodnji biljnik proizvoda,
članak 41, NN/12/01)
Prve korake u zaštiti biljaka čine već selekcioner i oplemenjivači prilikom stvaranja sorti i
hibrida. Selekcijom otpornih kultivara određenih kultura već u početku se stvaraju uvjeti da
kulturna biljaka izbjegne napad određenog uzročnika ili da ga smanji na najmanju moguću
mjeru. Biljke mogu odbijati ili manje privlačiti štetnike, a najčešći oblik otpornosti biljaka je
tolerancija kojom usprkos pojavi štetnika nastaju manje štete nego na drugim biljkam.
Primjerice, biljke koje imaju list prekriven većim u gušćim borjem dlačica, otporne su na
napad sitnijih insekata, na topronijim hibridima kukuruza veća je smrtnost kukuruznog
moljca, a deblja stabljika manje se lomi i time su štete od kukuruznog moljca manje.
Otpornost biljke može nastati i kada se pojava najosjetljivijeg razvojnog stadija biljke ne
poklapa s pojavom štetnika ili bolesti. Takvi svi opisani otporni kultivari nastaju prirodnom
selekcijom, primjerice korijen američke vinove loze prirodno je otporan na napad filoksere,
ali list nije, dok europska vinova loza ima osjetljiv korijen, a otporan list. Cijepljenjem
europske vinove loze na podlogu američke, dobila se otpornost korijena na napad filoksere.
Otporni kultivari većinom nastaju klasičnom selekcijom stvaranjem kultivara npr.
suncokreta otpornog na suncokretovog moljca,; kultivari pšenice otporni na žitnog balca koji
imaju više dlačica na listu ili npr. sorta «Žitarka» čija je kutikula deblja i gorka te ju žitni
balac manje napada pogotovo ako se posije u prvim rokovima, te mnogi drugi primjeri. Isto
tako stvoreni su i određeni kultivari šećerne repe otporne na Cercosporu beticolu, jabuka na
krastavost i dr.
Postoji još jedna metoda, o kojoj se u posljednje vrijeme dosta piše i govori, a to je
korištenje genetski preinačenih biljaka, a nastala je u Americi. Očigledni primjer takve
metode stvaranje genetski preinačenih biljaka kukuruza koje u svojim organima proizvode
toksine bakterije Bacillus thuringiensis (B.t.) kojim je kukuruz otporan na napad kukuruznog
moljca. Na taj način kukuruz nije potrebno tretirai insekticvidma. Mnogi sjetvu katvim B.t.
biljaka smatraju biološkom metodom suzbijanja štetnika, ali TO NIJE TOČNO. Korištenje
genetski modificiranih organizama ili genetski modificiranih biljaka u ekološkoj poljoprivredi
zabranjeno je (Pravilnik o ekološkoj proizvodnji o uzgoju bilja i u proizvodnji biljnik
proizvoda, članak 104, NN/12/01)

Dozvoljena je uporaba pripravaka napravljenih na bazi bakterije Bacillus thuringiensis i mogu

se kupiti kao prozvodi u mnogim zemljama, pa i u Republici Hrvatskoj, primjerice Novodor,
Baturad idr. (Glasnik zaštite bilja). Inače, bakterija Bacillus thuringiensis pristuna je u prirodi,
ali u nedovoljnom broju da bi mogla jače utjecati nas pojavu ovog štetnika.
 Jedna od mjera borbe protiv uzročnika šteta jeste i plodored. Pridržavanje pravilne
plodosmjene uvelike će se smanjiti mogućnost veće pojave bolesti i štetnika. U suprotnom,
uzgojem u monokulturi stvaraju se uvjeti za nagomilavanje istih. Primjerice, crni žitarac
(Zabrus tenebrioides) u pšenici odlaže jaja prije nicanja novog usjeva, dakle na strništu.
Stoga, ako se na istoj površini ponovno posije pšenica, napad ovog štetnika je neminovan.
Pojavi novog štetnika kukuruza – kukuruzne zlatice (Diabrotica virgifera virgifera)
pogoduje uzgoj kukuruza u monokulturi, a kod nas je, nažalost, uzgoj kukuruza na istoj
površini jako zastupljen na poljoprivrednim obiteljskim gospodarstvima.
Sjetva zdravog i kvalitetnog certificiranog sjemena utječe na manju pojavu primjerice
bolesti, jer manoge bolesti prenose se setvom zaraženog sjemena. Izbor zemljišta, sjetva i
njega usjeva – sve su to mjere koje, ukoliko se ispravno primjenjuju, utječu na pojavu
uzročnika šteta. Primjerice, uzgoj sjemenskog krumpira biti će upješniji ukoliko se uzgaja nap
odručju gdje nema lisnih ušiju, jer one prenose viruse. Prostorna izolacija takošer utječe na
pojavu štetnika – repina pipa leti samo na temperaturi iznad 23 ºC. stoga većinom hoda u
potrazi hza hranom. Ukoliko je novozasijana šećerna repa u blizini starog repišta i nije
zadovoljena dovoljna izolacija, napad će zasigurno biti veći.
Jedna od značajnih mjera borbi da bi se uzgojila kulturna biljka jeste i borba protiv
korova. Korovi ne samo da oduzimaju vodu i hranjiva kulturnoj biljci, čime smanjuju
mogućnosti za njen razvoj i davanjedobrog uroda, nego isto tako mogu biti prijelazni
domaćini za mnoge štetnike i bolesti. Neuništavanjem korova dopušta se njihovo
osjemenjivanje čime se zaraženost tla korovima povećava u narednim godinama, a sve to
poskupljuje proizvodnju. Primjerice, korovi privlače leptire štetnih sovica na koje one odlažu
mnogo više jaja nego na nezakorovljenim usjevima. Gusjenice tako oštećuju usjev iako jedu i
korov, a ako se uz to korov uništi kada je prekasno (jer su se sovice već pojavile), sovicama
će za hranu preostati samo usjev. Sličnih primjera je mnogo: prijenosnici smrdljive snijeti
pšenice (Tilletia tritici) su korovi iz porodice trava (ovsik, oštrica, pirika, vlasnjača, vlasulja
idr. trave), bakterijske paleži krušaka (Erwinia amilovora) ukrasne biljke iz porodice ruža
(Rosaceae), bijeli glog (Crateaegus monogyina); crveni glog (C.oxycantha), ali i dunja i
jabuka.
Smanjenje napada štetnika može se pospješiti sijanjem mješovitih usjeva. najbolji primjer
toga jese ako se između redova luka sije mrkva pa će se tako spriječiti napad lukove muhe na
luk, a isto i mrkvine muhe. Razlog tomu je što luk i mrkva luče specifične toksine koji
odbijaju napad muhe. Isto tako mogu se u povrtnjaku posijati lavanda, kadulja, dragoljub i dr.,
koji odbijaju napad štetnika. Ako uz uvratine ili nekoliko prohoda u usjevu pšenice posijemo
uljanu repicu, tada će žitni balac biti na uljanoj repici, pa neće napasti pšenicu. Vrlo važno je
poštivati i, ako se radi o povrtnjaku, sjetvu dobrih i loših susjeda, gdje određene biljke
podnose ili ne podnose da budu uzgojene jedna pored druge. Primjerice, dobri susjedi su
grašak i salata, cikla i korasbica, mrkva i luk, a loši cikla i mrkva, češnjak i grašak itd.
Nije bitna samo sjetva susjednih biljaka nego i sjetva prethodnih kultura. Poznato je da
šećernu repu napada repina nematoda. Sjetvom nepogodnih usjeva za tog štetnika kao što su
uljana repica, heljda, lupina i sl., smanjit će se zaraza nematodom.

Uz prethodno navedene mjere štetnici se mogu uništavati i fizikalnim mjerama, kao

što su primjena visokih i niskih temperatura. Svaki štetnik ovisan je o uvjetima temperature za
rast, razvoj i razmnožavanje. Ukoliko uvjeti sredine pomjere se u bilo koju nepovoljnu
krajnost za njih (previsoke ili preniske temperature), smrtnost štetnika biti će daleko veća. To
se posebno odnosi na skladišne štetnike koji, ako su odgovarajući uvjeti vlage, temperature,
zraka i sl., mogu se namnožiti u jako velikom broju. Grahov žižak, ako se podvrgne niskim
temperaturama, može se efikasno suzbiti.
Osim niskih, djelotvorne su i visoke temperature u suzbijanju štetnika, npr. sterilizacija nekih
proizvoda obavlja se zagrijavanjem na 60 ºC kroz 10 minuta; močenje plodova u vrućoj vodi
zagrijanoj na 43-48 ºC ubija voćne muhe, a i grahov žižak na temperaturi 65 ºC. U zaštićenim
prostorima (staklenici, plastenici), zbog stalnog korištenja istog tla i nemogućnosti uvođenja
plodosmjene, nagomilavaju se mnogi štetnici. Jedno od rješenja je sterilizacija tla toplinom –
pregrijanom parom.

BIOLOŠKE MJERE

Suzbijanje štetočinja može se vršiti i biološkim mjerama, tj. korištenjem različitih

prirodnih organizama, kao i njihovih proizvoda. Svaki štetnik bude napadnut svojim
prirodnim neprijateljima – predatorima (grabežljivcima), parazitima ili slično, koji se zovu
entomogafi. U prirodne neprijatelje štetnika ubrajaju se i bolesti štetnika uzrokovane
bakterijama, gljivicama, virusima i sl. U grabežljivce spadaju stjenice, resičari, mravi, božje
ovčice, zlatooke, dvokrilci, neke grinje, ptice idr. Grabežljivci su polifagni pa se mogu osim
štetnih, hraniti i korisnim kukcima.
Većina kukaca parazita su parazitoidi. Pravi paraziti su vrste koje žive na račun
domaćina koji ostaje na životu i nakon završetka razvoja parazita. Parazitoidi žive na račun
jednog razvojnog stadija (jaje, ličinka, kukuljica, imago) domaćina, koji ugine kad parazit
završi svoj razvoj. Od kukaca najčešći su parazitoidi štetnika brojne porodice opnokrilaca –
ose najeznice (Ichneumonidae, Braconidae, Encyrtidae, Trichogrammatidae itd.).
Paraziti mogu biti endoparaziti – žive unutar domaćina ili ektoparaziti – žive izvan domaćina.
Paraziti mogu biti i prema razvojnom stadiju domaćina kada napadaju jaja, ličinke, kukuljice
ili odrasle.
Uzročnici bolesti štetnika mogu biti i bakterije, gljivice, virusi. Poznata je gljivica
Metarrhizium anisopliae, Beauveria bassiana, bakterija Baccilus thuringiensis idr.
Isto tako kako agrotehničke mjere, manje ili više utječu na pojavu štetnika, tako utječu
i na brojnost prirodnih neprijatelja. Golo tlo uveliko smanjuje brojnost prirodnih neprijatelja
štetnika. Gdje god postoji biljni pokrov kao pogodno mikrostanište, jer se hrane nektarom i
peludom koji se tamo nalazi, također služi i za zaklon. Malčiranje i zakorovljenost usjeva
(naravno, ne u takvom stupnju da brojnost korovskih biljčica šteti usjevu) pogoduju razvoju
prirodnih neprijatelja štetnika. Naprotiv, radikalne mjere uporabe herbicida po cijeloj površini
uzrokuju veću pojavu štetnika, dok uvjeti za razvoj korisnih insekata tada prestaju. Što se više
koriste pesticidi, sve više se smanjuje populacija prirodnih štetnika. U Švicarskoj, primjerice,
novčano potiču proizvođače ako uz rubove parcela ostavljaju nezasijane pojaseve, ili sade
živice koje pogoduju razvoju prirodnih neprijatelja.
Također u Europi, već postoje specijalizirana poduzeća za uzgoj i proizvodnju
grabežljivaca i parazita. Jedno od najpoznatijih je Koppert iz Nizozemske koji na tržište
plasiraju primjerice pakovanje od 1000 jaja parazitiranih trihogramom; 100 kukuljica osice
Encarsia formosa, 1000 jaja zlatooka idr. I u Republici Hrvatskoj postoji na tržištu nekoliko
“bioloških sredstava” – pripravak Bacillus thuringiensis s trgovačkim nazivom Thuricide, te
Baturad, Biobit, Foray, Novodor i dr. (Glasilo biljne zaštite 3-4/2001); ili biofungicid
Trichoderma harzianum za suzbijanje Botrytis cinerea na vinovoj lozi i jagodama. Međutim,
zbog slabe prodaje na tržištu u prethodnom razdoblju teško ih se može naći pa proizvođači
neće plasirati navedene proizvode u malim količinama koliko je za sada “potreba tržišta”.
Uostalom, možda bi ova terminologija “potreba tržišta” bila netočna jer razvoj ekološke
poljoprivrede u Republici Hrvatskoj sve je veće i povećanjem površina pod ovakovom
proizvodnjom sve je veća mogućnost primjene navedenih sredstava. Prije bi se moglo reći da
postoji needuciranost proizvođača o takvim sredstvima, ali i općenito svih proizvođača u
poljoprivrednoj proizvodnji. Da bi se takva biološka sredstva pravilno primjenila, treba dobro
poznavati i štetnike i prirodne neprijatelje koji se unose. Prema tomu, trebalo bi poznavati i
točno identificirati štetnika, točnu i pravodobnu procjenu opasnoti; izbor optimalnog
prirodnog neprijatelja za konkretne uvjete; utvrđivanje optimalnog roka prvog ispuštanja
neprijatelja te broja i rokova ponavaljanja; poznavanje optimalno potrebnog omjera broja
neprijatelja i štetnika, poznavanje proizvođača izabranog neprijatelja koji jamči kvalitetu i
može brzo dostaviti pošiljku itd.

PRIMJERI PRIRODNIH NEPRIJATELJA U SUZBIJANJU ŠTETNIKA

Primjenjuju se ispuštanjem u prirodi, a kao prvi primjer možemo navesti

primjenu grabežljive stjenice (Orius minutus). Primjenjuje se za suzbijanje kalifornijskog
tripsa u zatvorenim prostorima te za smanjenje brojnosti voćnog crvenog pauka, lisnih ušiju i
drugih brojnih štetnika u voćarstvu. Za vrijeme svog razvoja jedna ličinka uništi 300-600
crvenih pauka ili 100-200 ličinki lisnih uši, a odrasli oblik može u jednom danu izsisati
stotinjak pauka.
Poznate su i božje ovčice – bubamare (Coccinellidae) koje se ispuštaju ili u
zaštićenom prostoru (staklenici, plastenici) ili u voćnim nasadima. Bubamare se hrane
štetnicima bilo da su bubamare u obliku imaga ili ličinke. Obično razvoj ličinke traje 3-5
tjedana, a jedan imago ili ličinka dnevno pojede 20-30 lisnih uši, a za svog života 500 uši.
Prema drugim podacima jedna bubamara može pojesti 100 lisnih uši u jednom danu.Vrste
božjih ovčica su: Exochomus quadripustulatus, Coccinella septempunctata i Adalia
bipunctata. Vrsta božje ovčice Hippodamia convergens uništava osim lisnih ušiju i duhanova
resičara gdje odrasli oblik pojede 300 ličinki dnevno, a ličinka ove božje ovčice pojede 150
ličinki resičara. Primjerice, na jedan hektar staklenika potrebno je ispustiti oko 10 000 božjih
ovčica.
Česti grabežljivci koji se primjenjuju su i zlatooke, vrste Chrysoperla carnea, te više
vrsta roda Chriyopa. Formiraju se pripravci koji sadrže 5000-50 000 jedinki, a preporučuje se
10 000-15 000 ha jedinki po hektaru.
Za suzbijanje lisnih ušiju koristi se i mušica šiškarica Aphidoletes aphidimyza i to u
zaštićenom prostoru. Imago leti noću i odlaže stotinjak jaja na biljke zarežene lisnim ušima.
Razvoj ličinke traje 1-2 tjedna za koje vrijeme pojede 5-30 lisnih uši. U promet se stavlja u
obliku kukuljice, a preporuča se 5 jedinki po četvornom metru.

Grabežljive grinje (Phytoseiulus persimilis) koriste se za suzbijanje običnog crvenog

pauka (Tetranychus urticae). Odrasli oblik pojede sedam pauka ili dvadesetak jaja dnevno.
Obično se unose dvije grabežljive grinje po biljci, a na biljkama svelikim lišćem 2 grinje po
listu. Ipak, najvažniji je omjer grabežljive grinje prema štetnom crvenom pauku, pa se
grabežljivci trebaju unositi u samom početku napada crvenog pauka, čim se on primjeti.
Pripravci se nazivaju “Phyto-pack”, Phelon, “Spidex-T” itd.
U voćnjake se također mogu unijeti grabežljive grinje Typhlodromus pyri i Kampimodromus
aberrans, kao neprijatelje voćnog crvenog pauka. Unošenje ove grinje je, primjerice u
Austriji, dokaz i uvjet priznavanja proizvodnje jabuka “sukladno prirodi”, za integrirani način
proizvodnje. Pripravci se zovu “Biocont”, a svaki pripravak sadrži 500 traka. Na svakoj traci
nalazi se najmanje 8 živih vrsta Typhlodromus pyri. Jedna traka stavlja se na svaki treći čokot
ili se 1-3 trake stavljaju na jednu voćku. Ova grabežljiva grinja hrani se prvo crvenim
paucima, a kad ih uništi, tada i grinjama šiškaricama uzročnicima erinoze i akarinoze vinove
loze.
Postoje i nove mogućnosti suzbijanja grinja i nekih štetnih insekata na uskladištenoj robi,
pomoću grabežljivih grinja roda Cheyletus i srodnih rodova.
Također u Europi postoje i grabežljive nematode za biološko suzbijanje nekih štetnika koje se
nalaze u simbiozi s bakterijama koje ubrzavaju svladavanje domaćina.
Najpoznatija vrsta parazitskih kukaca koja se koristi za biološko suzbijanje jeste ona
vrsta roda Trichogramma. To su jajni parazitoidi brojnih štetnih leptira. One se uzgajaju i
ispuštaju u usjeve ugrožene od kukuruznog moljca, gusjenica sovica, jabučnog i drugih
savijača, maslinina moljca i sl. Trihograme su sitne osice koje se zbog polifagnosti lako
uzgajaju u laboratoriju na jajima žitnog ili brašnenog moljca. Prenose se u obliku
parazitiranih jaja domaćina zalijepljenih na kartončiće ili unutar propusnih kapslula od
ljepenke. Unos se obavlja u vrijeme početka ovipozicije štetnika i katkada se ponavlja nakon
desetak dana. Za kukuruznog moljca koristi se najčešće oko 100 000 osica po hektaru, a
pakirane su od 1000-125 000 jedinki pod nazivom “Trichogramma”, “Tricho” isl.
Isto tako poznat je pripravak na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis sa suzbijanje
štetnih insekata, a pogotovo kukuruznog moljca. Ta je bakterija prisutna u prirodi, ali ne u
toliko dovoljnom broju da bi se primjenjivala za šire namjene. Bakterija proizvodi više vrsta
kristala koji sadrže proteine toksične za kukce koji kada dođe u probavne organe štetnog
insekta priječi daljnju ishranu. Na toj osnovi radi se i navedeni pripravci. Zbog svog
želučanog djelovanja toksin ove bakterije nije opasan za prirodne neprijatelje i druge korisne
kukce. Jedini nedostatak je što ima sporo djelovanje pa dan-dva nakon primjene prestaje
ishrana i štete kukca, a tek nakon 3-5 dana njihova smrt. Stoga je bitno za zapamtiti da nije
bitno, nakon primjene ove bakterije, kada će doći do uginuća štetnih insekata, nego kada su
prestale činiti štete. Zato je vrlo važno odrediti početak primjene ovog pripravka. U RH
dozvolu na osnovi ovakvog pripravka ima “Novodor” i to za suzbijanje krumpirove zlatice.
Korištenje genetski preinačenih biljaka koje proizvode B.t. toksine nisu dozvoljene u
ekološkoj poljoprivredi. Osim toga, u takvim biljkama moguća je brza pojava rezistentnosti
jer se u takvim biljkama nalaze se mnogo veće koncentracije tih toksina tijekom cijele
vegetacijske sezone.
Osica Encarsia formosa uspješno se koristi u suzbijanju cvjetnog štitastog moljca
(Trialeurodes vaporariorum) na rajčici i paprici. Prodaje se u obliku parazitiranih
pretkukuljica moljca, zalijepljenih na kartončiće. Unosom u zaštićeni prostor osice izlijeću,
traže ličinke štitastog moljca i u njih odlažu svoja jaja. Razvoj osice brži je od razvoja
moljca.. Parazitirana ličinka pocrni.
U suzbijanju lisnih i štitastih ušiju te štitastog moljca služe pripravci na osnovi gljivice
Verticillium lecanii, trgovačkog naziva “Vertalec”, “Verticilin” i dr. Isto tako koriste se i
pripravci na osnovi gljivice Metarrhizium anisopliae za suzbijanje kukuruznog moljca, a na
osnovi gljivice Beauveria bassiana za suzbijanje kukuruzne zlatice.
Što se tiče pripravaka virusa, u svijetu se primjenjuje dvadesetak pripravaka, najčešće
za suzbijanje sovica i drugih vrsta gusjenica. Nedostatak im je uzak spektar djelotvornosti,
sporo djelovanje i velika ovisnost o klimatskim uvjetima. Najčešći su virusi nuklearne
poliedrije (NPV) i virusi granuloze (GV).