SVEUČILIŠTE U ZADRU

ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI

KOLEGIJ UMJETNOST BAROKA II.

JOHANNES VERMEER
Seminar

MENTOR: STUDENT:

d.p.u. Ana Mišković Ana Šitina

Prosinac 2010., Zadar

 UVOD

Johannes Vermeer se rodio kao drugo dijete Janszoona Vosa i Digne Baltens. Što se tiče
njegova mladenačkog života ne zna se puno. Poznato je kako se Vermeer vjenčao dvadesetog
travnja 1653. god. sa Catharinom Bolnes. Ona mu je rodila petnaestero djece od kojih su njih
četvero preminuli još kao vrlo maleni. Vermeer i njegova mnogobrojna obitelj živjeli su u
kući njegove punice Marije Thins. Živjeli su u prizemnom dijelu kuće, dok se umjetnikov
atelje nalazio u potkrovlju što stvara romantičnu sliku o njemu kao o tipičnom umjetniku koji
stvara u osami potkrovlja. Poznato je kako je imao dva štafelaja i tri palete. Naime, ambijent
kuće u kojoj je živio dosta je bitan za njegove radove jer često citira neke predmete u svojim
slikama iz nje. Gotovo u svim njegovim slikama žanr slikarstva, intimnog karaktera pojavljuje
se drveni stol prekriven teškim, monumentalnim, orijentalnim sagom. Slikar nije primao
narudžbe javnog karaktera, razlog za to je mogao biti i vrlo opravdana činjenica da je on
slikao jako sporo, u prosjeku bi naslikao jednu ili dvije slike godišnje. Zasigurno nitko nije
volio toliko dugo čekati na jednu sliku. Međutim, poznati su neki njegovi lokalni zaštitnici
kod kojih je i utvrđeno posjedovanje određenog broja njegovih slika. Među njima su
najpoznatiji pekar Hendrick van Buyten te delftski tiskar Jacob Dissius. Godine 1672. izbio je
rat između Nizozemske i Francuske te je zavladala vrlo nepovoljna situacija u državi pa tako i
u Delftu. Rat je osobito bio poguban za Vermeera. „Kao zadnji pokušaji obrane od francuske
vojske, otvoreni su nasipi, a to je potopilo golema područja zemlje uključujući onu u
Schoonhovenu koju je iznajmljivala Marija Thins. Zbog toga Vermeeru više nisu plaćali
najamninu koja je do tada njegovoj obitelji bila redoviti izvor prihoda.“1 Prodaja slika mu je,
također, slabo išla osobito zato jer je sporo slikao, kao što sam već spomenula, tako da je
zapao u tešku financijsku križu. To ga je veoma zabrinjavalo i toliko je patio da je zapao u
tešku depresiju, razbolio se te ubrzo nakon toga i umro. Pokopan je 15. prosinca u obiteljskoj
grobnici u svom rodnom gradu Delftu koji je jako volio.

STIL
1
N Schneider „ Vermeer“, Köln, 2007.,13.
O njegovom školovanju nije gotovo ništa poznato, međutim kako se neke karakteristike
Carela Fabritusa i Leonaerta Bramera mogu prepoznati u njegovom stilu, pretpostavlja se da
je jedan od njih možda bio njegov učitelj. Kao mogući uzor spominje se još i Caravaggio što
se osjeti u Vermeerovoj realističkoj i naturalističkoj kvaliteti. Danas mu se pripisuje 35 djela
iako mu je likovni kritičar Theoré Büger 1866. godine pripisao 66 slika očito prenaglivši se u
zaključcima. Kako bilo, taj likovni kritičar, koji je napisao cijeli jedan esej o njegovom opusu,
pomogao mu je da postane slavan. Vermeer se specijalizirao i osobito su mu omiljene bile
žanr teme iz svakodnevnog života srednje klase iako on prikazuje sve društvene slojeve. Ne
samo da prikazuje svakodnevne teme, on vrlo duboko zadire u najintimnije teme kućanskog
života i ističe dramatičnost njihovog trenutka. Zahvaljujući njemu danas imamo uvid u
svakodnevicu ljudi iz toga razdoblja na određenom području. Posebno je volio prikazivati
određene trenutke u životima ljudi tako da se njegova djela čine poput fotografija uslikanih u
trenutku kada akteri radnje nisu toga bili ni svjesni. Primjetno je da ga je fascinirala
udubljenost i koncentriranost ljudi na određene poslove jer vrlo često prikazuje takve scene.
Kod njega je specifično to što postoje određene teme koje su mu zanimljive i često ih varira
na razne načine, uplićući u njih i određenu moralnu poruku. Slike koje, naizgled, predstavljaju
banalnu scenu iz svakodnevnog života, kod njega, gotovo redovito, obiluju mnoštvom
simbola i moralnih poruka i to je ono što daje kvalitetu njegovim djelima. Slikajući sporo,
vrlo je precizno planirao perspektivu i kompoziciju na svojim radovima. Često bi odredio tri
horizontalne točke, time da je jedna predstavljala središnju točku u slici kojoj bi podređivao
kompozicijsku shemu. Isto tko precizno obrađuje i detalje na slikama. Slikao je prozirnim
bojama nanoseći ih slojevito na platno. Koristi pointillé tehniku. Nagađa se i da je koristio
cameru obscuru. Određene boje su karakteristične za njega kao što su limunsko žuta, oker,
siva i plava koje spaja kao dobitnu kombinaciju. Za svoju duboku plavu boju, često je obilato
koristio vrlo skupi materijal lapis lazuli. To je, također, jedna specifičnost jer ostali umjetnici
su taj materijal, i kad bi ga koristili, rabili u vrlo malim količinama.

DJELA
Slika „Svodnica“2 je navodno njegovo najranije poznato djelo. Pretpostavlja se da je umjetnik
bio inspiriran istoimenom slikom Dircka van Baburena. 3 Na slici je prikazana mlada djevojka
u žutoj haljini iza stola koja u lijevoj ruci drži čašu vina, a desnu je ispružila kako bi primila
novac od muškarca koji ju je zagrlio spustivši svoju lijevu ruku na njezine grudi. Ona se od
alkohola sva zarumenila u licu. Desno od nje se nalaze još: žena koja je navodno svodnica i
koja promatra cijeli taj prizor te muškarac koji nazdravlja čašom vina i pijanim, veselim
izrazom lica gleda prema nama, tj. promatračima slike. Na taj način nas poziva i uvodi u
radnju na slici. Pretpostavlja se da je to sam slikar, odnosno njegov autoportret. Slika nosi
snažne moralne poruke. Upućuje promatrača, kroz lik pijane djevojke, kako je bitno uvijek
ostati trijezan i čiste glave jer u suprotnome alkohol može čovjeka obeščastiti i poniziti. Osim
toga slika govori i o tome kako je ljudima u javnim kućama lako uzeti novac iz džepa te kako
je zato mudro kontrolirati osjećaje u određenim situacijama kako se ne bismo našli na
marginama života. Zanimljivo je i to da slika nudi višeznačne interpretacije iako prvenstveno
aludira na umjerenost4 kao osnovnu poruku slike. Slična je i slika „Vojnik i nasmiješena
djevojka“5. Na njoj su prikazani vojnik i djevojka koju on zavodi za stolom. Vojnik je
prikazan u prvome planu i zasjenjen dok je djevojka snažno obasjana svjetlom koje dopire od
prozora s lijeve strane slike. Prozor je otvoren i dijagonalno baca svijetlost koja osvjetljava
djevojku i stol. Dodatna svjetlina i upečatljivost djevojke je pojačana njezinom haljinom te
bjelinom njezine marame. Njezino svijetlo, obasjano lice i širom nasmijano djeluje poput
Sunca. Nevino, dražesno i naivno, u suprotnosti je s ozbiljnim i oštrim crtama lica vojnika.
Osim toga, vojnik je prikazan puno veći od djevojke što ga čini dominantnim i nadmoćnim
nasuprot nje, tako sitne spram njim kojoj je dao vino kako bi je zaveo i na taj način
izmanipulirao. Nasuprot tome, simboličkom gledištu, razlog njegove neproporcionalne
veličine može biti upotreba camere obscure koju je Vermeer znao koristiti u svojim djelima.
Ova je slika jedna od čestih u kojima je umjetnik volio prikazivati vino i zavođenje. Osim te
igre vina i osjećaja, koja mu je očito bila zanimljiva ili, pak, bezbrižnog trenutka koje vino
pruža, mora se priznati da je bio vrlo vješt u realističkom i taktilnom prikazu čaša i tijela,
gotovo do te mjere da ih promatrač može osjetiti, a upravo takve teme su mu dopuštale da to
pokaže. Realnost prikaza, taktilnost, svjetlost i žarke, tople boje u prikazu tema iz

2
Dresden, 1656. godina
3
(1590.-1624.)
4
Umjerenost će biti česta tema i skrivena poruka na, naizgled, njegovim žanr scenama upravo iz razloga što se
ona vrlo cijenila u Nizozemskoj u tome razdoblju. Smatralo se kako je najveće oličenje biti umjeren i ne
pretjerivati ni u čemu. Također, cijenila se bračna vjernost, a svako ponašanje u suprotnosti s tim, oštro se
osuđivalo od strane društva.
5
Iz 1658. godine
svakodnevnog života, odlična su formula koja osvaja promatrača. Osim toga, svaka od
njegovih slika nosi i određenu, skrivenu moralnu poruku u naizgled banalnim kućanskim
predmetima.

Jedno od njegovih ranijih dijela je i slika koja pripada tadašnjem tipu „povijesnih slika“ 6 , pod
imenom „Krist u kući Marije i Marte“7. „Ona prikazuje novozavjetni prizor iz Evanđelja po
Luki, u kojemu nam evanđelist govori o tome kako je Krist krenuo na tržnicu, a u svoju kuću
ga je pozvala na objed žena po imenu Marta. Dok je Marta bila zauzeta u kuhinji, njezina
sestra Marija je slušala Krista. Marta je pitala Krista zašto nije zamolio Mariju da joj
pomogne u posluživanju, a on joj je odgovorio 'Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ za
mnoge stvari, ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji
joj se zato neće oduzeti.'“8 Na slici je prikazan upravo trenutak u kojemu Krist to govori pa
možemo primijetiti kako je umjetniku i u prikazu religioznog događaja zanimljiv samo jedan
njegov ključni trenutak. Naime prikazano je kako to Krist govori Marti koja je ušla u sobu i
stavlja košaru sa kruhom na bijeli stol. Krist desnom rukom pokazuje na Mariju koja je
prikazana u sjedećem stavu, u profilu, u položaju mislioca. Na slici, na neki način, Marija
predstavlja vitu contemplativu koja je u kontrastu sa svojom sestrom Martom, vitom activom.
Slika bi se mogla shvatiti i kao trenutak u kojemu Krist odabire vitu contemplativu kao onu
važniju u ispravnom životu. Na slici se može uočiti piramidalna kompozicija, a volumeni
likova su oblikovani širokim potezima kista te snažnim svijetlom koje obasjava njihova tijela
te dodatno pojačava intenzitet kontrastnih boja koje slikar rabi na slici. Osjeti se i određeni
venecijanski utjecaj, osobito u kombinaciji odabranih boja i svjetla.

Jedna od poznatijih slika je „Pogled na Delft“9 za koju je zanimljivo da je određeno točno

mjesto u gradu s kojega je naslikao tu sliku. To je utvrđeno pomoću pronađenog jednog atlasa
iz 1649. godine. Radi se o gornjem katu jedne kuće. Ono što je specifično za Vermeera i što
ga razlikuje od ostalih slikara veduta je to što on odabire samo jedan određeni segment grada
koji slika. U središtu slike dominira široka rijeka čija blaga dijagonalnost određuje i
kompoziciju slike. U prvom planu slike, s jedne strane rijeke prikazan je dio obale na kojoj su
ljudi dok su na drugoj strani građevine. Te građevine koje se nižu uz rijeku i koje su u prvom
planu su zasjenjene te sjenu bacaju i na rijeku, a neke iza njih su osvijetljene. Zbog toga se
6
„Povijesne slike“ su termin koji se u to vrijeme koristio kao zajednički naziv za slike religioznog, mitološkog te
pastoralnog karaktera, a smatrao se i najznačajnijom vrstom koja zahtijeva veliku vještinu majstora.
7
(1654.-1655.)
8
N. Schneider “Vermeer”, Köln, 2007., 21.

9
(1660.-1661.)
smatra da slika možda sadržava i političku konotaciju jer je upravo u najosvjetljenijem tornju
pokopan William Orange koji je ubijen 1584. godine. Tu osobu su građani Delfa jako cijenili i
veličali kao heroja koji se odupirao španjolskim vlastima. Umjetnik na slici upotrebljava skalu
boja koja mu je svojstvena. Prevladavaju oker i smeđe boje sa ponekim uplivima crvene i
žute. Ako se malo bolje zagledamo u sliku, primijetit ćemo, posebno ako ju podijelimo na dva
horizontalna dijela, da prikaz dijela grada zauzima točno polovicu slike. Odnosno, jednaki dio
slike zauzimaju nebo i oblaci koji se prostiru nad Delftom, međutim, pažnja promatrača je
snažno usmjerena na dio grada, mnogo više nego na nebo, štoviše, ono se čak i ne primjećuje.
To je postigao tako što je prikaz grada, istaknut zasjenjenim građevinama u prvom planu te
rijekom koja to odražava i tako cijeli taj prikaz kontrastira s bjelinom neba i biva primjećeniji,
a osobito zbog trepteravog efekta. Na nebu se, pak, može primijetiti da se uz vrlo bijele
oblake koji dominiraju u prvom planu slike pojavljuju i sivi, pomalo tmurni koji kao da
nagovještavaju nekakvo zlo koje dolazi iz toga smjera, tj. od strane promatrača. Na suprotnoj
strani rijeke, na malenom dijelu obale koji se vidi, nalazi se pet ljudi u dvije skupine prikazani
poput silueta. Oni su uhvaćeni u trenutku bezbrižnog razgovora. 10 „Kao što ni portret, ako je
dobar, nije samo reprodukcija vanjštine nekog čovjeka, već teži da pronikne u njegovu bit,
tako i Vermeer točno opisuje sve pojedinosti, ali čitavoj veduti-s pomoću svjetla, zrcalenja u
vodi, s pomoću osunčanih ili oblacima zasjenjenih dijelova-daje toliko suzdržanog ugođaja da
se osjeća bit grada u kome se rodio, u kome je živio pa i umro, dakle „njegova“ grada.“ 11
Slična težnja se očituje i u ranijoj slici „Uličica“ 12. Na njoj je prikazan eksterijer jedne kuće,
tj. njezino pročelje te dio unutrašnjosti dvorišta. U sklopu kuće prikazane su tri različite radnje
dvaju sluškinja i dvoje djece. Njihova lica nisu identificirana jer ih umjetnik ne želi prikazati.
Neki su prikazani s leđa, a ženi koja veze nije definirano lice, prikazano je poput mrlje s
kapicom. Bez obzira na to, mi možemo osjetiti njezinu usredotočenost na radnju, kao i kod
ostalih likova. Tako ove likove, koji na prvi pogled nemaju veze jedni s drugima, zapravo
snažno povezuje isti intenzitet zanimanja i predanosti poslu kojeg su se „uhvatili“.

Na slici „Mljekarica“13 možda je najbolje od svih slika dočaran Vermeerov omiljeni motiv
koncentriranosti aktera na određenu radnju. Slika je iznimno malenoga formata. Na njoj je
prikazana žena, vjerojatno sluškinja u skromnoj odjeći. Možemo odrediti da se radi o ženi
10
Vermeera je, kao slikara, osobito fascinirao trenutak što ćemo moći primijetiti na svim njegovim radovima, a
to je odlika koja ga približava i nekim modernijim stilovima poput impresionizma.
11
L. Andersen “Barok i rokoko” Rijeka, 1969.,118.,119.

12
(1657.-1658.)
13
(1658.-1660.)
srednjih godina, a po njezinom rumenom licu i rukama naslućujemo da puno radi. Prikazana
je u trenutku kada iz vrča u posudu, koja se nalazi na stolu ispred nje, nalijeva mlijeko. Ona to
radi vrlo pažljivo i odmjereno, u potpunosti usredotočena na svoju radnju. Način na koji to
radi ova mljekarica te njezino ponizno i skromno lice gotovo da postaju alegorija marljivosti i
predanosti poslu u našim očima. Kruh na stolu u košari, kao i njegovi razlomljeni komadići
pokraj te boca vina, bez sumnje podsjećaju na euharistiju. Ova naizgled sasvim uobičajena,
svakodnevna radnja jedne mljekarice, nosi vjersku i moralnu poruku. Na to svakako upućuje i
skromni interijer sobe. Poruka bi glasila da kroz marljiv rad, skromnost, poniznost i predanost
možemo postići otkupljenje grijeha i postati dostojni euharistije jer je to put koji je slijedio i
Krist. Svjetlost koja dopire kroz prozor na lijevoj strani slike obasjava mljekaricu kao i čitav
prostor sobe dajući mu poseban dojam intimnog interijera što on i jest.

Naime slikar u početku svoje karijere nije bio naklonjen nekoj temi posebno, međutim,
kasnije se prvenstveno fokusira na prikaze žanr scena i to kućanskog, intimnog karaktera.

Jedna od slika koje spadaju u one koje će mu postati specijalnost je i „Čaša vina“ 14. U
intimnosti jedne sobe prikazani su muškarac i djevojka. Uz stol pokriven šarenim,
orijentalnim stolnjakom, s desne strane, u profilu sjedi djevojka odjevena u žarko crvenu
haljinu izvezenu zlatom dok joj je glava prekrivena bijelom, tipičnom sjevernjačkom
maramom. Njoj s desne strane nalazi se muškarac, frontalno okrenut prema promatraču i lica
u tročetvrtinskom profilu. Pogledava prema djevojci, a na stol se odvažno nagnuo i u lijevoj
ruci drži bijeli vrč s vinom. „Muškarac ženi nudi vino-kao afrodizijak, da bi omekšao njezin
otpor.“15 Djevojka je prikazana u trenutku u kojem ispija čašu do dna što bi značilo da je čin
zavođenja pri kraju. Da je tome prethodila glazba, a možda i ples, svjedoči lutnja u prvom
planu slike, položena na stolicu kao i note, nemarno odbačene na stolu. Djevojka djeluje
naivno i poslušno koncentrirana na ispijanje vina iz čaše kao da joj je netko to naredio. Točno
nasuprot lica djevojke i čaše koju ispija, nalazi se prozor sobe koji je poluotvoren i kroz koji
dopire svjetlost koja obasjava likove, daje im voluminoznost, a i stvara posebnu prostornost
interijera svojstvenu za Vermeerove slike. „ Svjetlo koje obasjava likove i čini da svilene
tkanine na svojoj površini zasvijetle neusporedivim sjajem stvara kod Vermeera atmosferu
mira i harmonije u koju su uključeni ljudi u svom spokojstvu.“16 Upravo u tom prozoru je
skrivena moralna poruka. Naime u njegovom samom središtu se nalazi, u kvadriforu, prikaz

14
(1658.-1660.)
15
N. Schneider “Vermeer”, Köln, 2007., 36.
16
L. Andersen “Barok i rokoko” Rijeka, 1969.,121.
alegorije umjerenosti čija je uloga upozoriti likove na slici. Isti lajtmotiv se pojavljuje na
identičan način u slici „Žena i dva muškarca“.

Osim povezanosti vina i užitka ljubavi, Vermeer je često prikazivao još jedan vrlo blizak
odnos, a to je ljubavi i glazbe. Taj odnos glazbe, zavođenja i vina je sjedinjen na jednom
mjestu, u prethodno opisanoj slici17, međutim, često ga je varirao i kao zasebnu temu.

Na slici „Sat glazbe“18, u interijeru sobe, glavni se prizor odvija tek u trećem planu slike.
Prizor je udaljen od promatrača, a samim time nas stavlja u ulogu tajnog promatrača jer
imamo dojam da se radnja tiče samo djevojke i učitelja te zapravo predstavlja događaj koji se
odvio, a koji u pravilu inače nitko drugi ne vidi. U prvom planu slike se nalazi, s desne strane
stol prekriven, masivnim debelim stolnjakom na kome se nalazi bijeli vrč s vinom. U drugom
planu su plava stolica i violončelo, a tek u trećem planu nalazi se djevojka koja svira viriginal
te njezin učitelj. „Mlada žena odjevena u suknju žarko crvene boje i bijelu bluzu te s crnim
pregačom stoji svirajući na uskoj klavijaturi viriginala. Vidimo je s leđa i stoga ne
prepoznajemo, no njezino lice možemo vidjeti u zrcalu koje visi iznad viriginala. Iako nas
pogled s leđa može navesti da očekujemo nešto drugo, ona gleda na jednu stranu, prema
mladom muškarcu. On nosi elegantnu crnu halju s bijelim čipkanim ovratnikom i manžetama,
dok je za njegovu lentu pričvršćen bodež, što je sigurno znak pripadnosti uglednom društvu.
Ispitivanja slike rengenom pokazala su da je Vermeer isprva naslikao ženinu glavu još više
okrenutu prema muškarcu. To pokazuje Vermeerov pokušaj stvaranja skladnije slike tako što
je maknuo očite asocijacije na temu i proveo još neke ispravke kako bi prizoru dao šire
značenje.“19 Pretpostavlja se da je Vermeer na ovoj slici perspektivu i kompoziciju gradio na
osnovu tri točke od kojih se središnja nalazi u djevojčinoj glavi, a ostale dvije paralelno s
njezine lijeve i desne strane. Te tri točke u horizontalnom nizu pomoću špage pričvršćene za
njih planiraju i geometriziraju cijelu sliku krenuvši od podnih pločica. Svjetlo koje pada od
prozora s lijeve strane dubinski obasjava djevojku, mladića, viriginal i violončelo koji su, u
biti, glavni akteri slike i nose određenu poruku koja je zapisana na viriginalu: „MVSICA
LAETITIAE COMES MEDICINA DOLORUM“ (Glazba je družbenica radosti i lijek za
patnju). Bez obzira što je poruka slike otvoreno napisana, ova slika, kao i sve Vermeerove,
nudi još niz interpretacija koje su ostavljene na raspolaganju mašti gledatelja. Umjetnik je u
svojim slikama volio uvijek „zagolicati“ maštu i natjerati promatrača na razmišljanje te
probuditi u njemu neke druge svjetove iznad svakodnevice i prividne stvarnosti. Stoga se
17
„Čaša vina“
18
(oko 1662.-1665.)
19
N. Schneider “Vermeer”, Köln, 2007., 38.
možemo pitati: postoji li osjećajna veza između prikazane djevojke i učitelja, što se kasnije
događalo te brojna druga pitanja koja atmosfera i likovi pobuđuju u nama.

Osim navedenih tema, zanimljive su mu bile i intimne kućne tajne, tako je još jedna vrlo česta
tema koja uključuje pismo koje netko piše ili čita,a varira ju na razne načine i ponekad je vrlo
dramatična. Jedna takva slika upravo je „Djevojka čita pismo pokraj otvorenog prozora. Slika
prikazuje mladu ženu koja stoji u profilu, okrenuta na lijevu stranu prema široko otvorenom
prozoru. Desno od njezinih leđa, nalazi se skupljeni zastor koji otkriva cijelu scenu te je
promatrač stavljen u ulogu osobe koja možda upravo u tom trenutku promatra taj prizor te
sumnja u moralnost djevojke. U prvom planu slike se nalazi posuda s voćem koja je nagnuta,
a voće iz nje klizi što možda simbolizira vrijeme koje protječe dok je razdvojena od mladića
čije ljubavno pismo čita. Prozor je širom otvoren što simbolizira čežnju mlade djevojke, a
kako se u košari nalaze baš dunje i jabuke, voće bi moglo simbolizirati i izvanbračnu vezu
koja se preko pisma planira ili nastavlja. Djevojka drži pismo objema rukama i u potpunosti je
udubljena u njega. Poluotvorena usta sugeriraju zanesenost riječima koje pismo sadržava.
Djevojčin odraz lica u prozoru može upućivati na to da se ona gotovo odvojila od tijela kako
bi se iz više aspekata približila pismu te onome što ono govori. Zaustavljen je jedan trenutak
iz svakodnevice koji promatrač promatra, a ima osjećaj da on traje dugo. Imamo dojam kao
da smo zastali i čekamo sad da djevojka pročita pismo i onda možemo početi radnju, ali ne,
upravo ovo je radnja. Na isti način kao i na slici „Vojnik i nasmiješena djevojka“ svjetlost
dopire kroz prozor i žarko obasjava njezino lice te treperi veselo i razigrano na njezinoj kosi u
kojoj se najbolje očituje pointillé tehnika koju ponekada koristi. To možda upućuje na
raspoloženje djevojke nakon primanja pisma. Zaista možemo puno toga naslućivati, ali to
upravo ova slika i želi od nas jer obiluje mnoštvom banalnih predmeta, trikova koji nose
određenu simboliku. Najsličnija slika ovoj, iste tematike je „Žena u plavom čita pismo“. 20 U
temama s pismom umjetnik često u radnju upliće i sluškinje s djevojkama kako bi pojačao
napetost radnje. Izvrstan primjer za to je njegova slika „Djevojka koja piše pismo sa svojom
sluškinjom“. Na slici, lijevo, u prvom planu je prikazan zastor dok je na desnoj strani u
drugom planu žena za stolom koja piše pismo. Po njezinom izrazu lica možemo zaključiti da
se ona žuri napisati pismo dok po njezinom izgledu vidimo da ona nije baš mlada djevojka i
da je lako moguće da je udana. Njoj s desne strane i u trećem planu, nalazi se sluškinja koja
gleda kroz prozor koji se, pak, nalazi na lijevoj strani slike, tik do zastora. Poza sluškinje i
njezin izraz lica odaju njezinu ulogu u radnji. Očito je da ona gleda kroz prozor jer drži stražu

20
(1662.-1664.)
da ne bi netko naišao u prostoriju dok njezina gospodarica piše tajno pismo i čeka da se to
završi kako bi zatim ona odnijela pismo i predala ga. Iza njih dvije, na zidu se nalazi slika
„Pronalazak Mojsija u Nilu“ što je tema koja je u to vrijeme asocirala ljude na čin napuštanja
djeteta tako da ta slika u slici otvara različita tumačenja teme. Svjetlost na slici, kao što je to
tipično kod Vermeera, dopire kroz prozor te stvara atmosferu i pojačava intenzitet napetosti
koji je u zraku. Da se u sobi, možda, događa nešto što prijeti moralnim normama, upućuje
alegorija umjerenosti skrivena u prozoru.

Još jedna od Vermeerovih fascinacija su bili i biseri na kojima je savršeno mogao izraziti
veličanstveni spoj svjetlosti i bijele boje koja bljeska na površini. Postoji tako nekoliko slika s
temom nakita od bisera, ali oni se redovito pojavljuju i u drugim slikama, uz sve lajtmotive
koje on koristi i zbog kojih je lako prepoznati njegov rad. Jedna od takvih slika je „Žena važe
bisere“21. U mračnoj atmosferi sobe, koja je postignuta zastorom koji je zakrio prozor, nalazi
se žena koja važe bisere, upravo nasuprot toga prozora. Ona je prikazana u tročetvrtinskom
profilu, a ispred nje je golemi drveni stol na kojemu je zgužvani, plavi stolnjak te mnoštvo
bisernog nakita, što rasutoga po stolu, što spremljenoga u malene kutijice. Žena se doima
trudnom. Odjevena je u široku haljinu i zaogrnuta plavim, širokim ogrtačem bijelih krznenih
rubova, a glava joj je prekrivena bijelom maramom. U desnoj ruci vrlo pažljivo drži vagu
kako bi se uravnotežila, a lijevu ruku je položila na stol kako bi i njezino tijelo bilo stabilno te
da se bolje koncentrira na radnju. Iza nje se nalazi golema slika „Posljednjeg suda“ koja jasno
upućuje na vjerski i moralni karakter slike. Međutim, slika je opet višeznačna i isto tako
moglo bi se raditi opet o temi umjerenosti te možda vrijednosti balansiranja želja i
mogućnosti ili, pak, predmeti na stolu simboliziraju ženinu taštinu. S obzirom da je žena
trudna, a jedan kraj vage je usmjeren prema njezinom trbuhu dok je drugi okrenut prema
materijalnim predmetima, možda se radi o nekakvom odlučujućem trenutku u životu te žene u
kojemu ona mora presuditi, a slika „Posljednjeg suda“ služi kao upozorenje da pazi kako će
odvagnuti. Nasuprot tome, s obzirom da je vaga prazna i već u ravnoteži, slika može
predstavljati psihološko stanje djevojke koja je svjesna „Posljednjeg suda“ odabrala životni
put bez ikakve raskoši te na taj način postigla ravnotežu.

Vermeerova svjetski poznata slika koja ga je najviše proslavila i koja je možda jednako
„misteriozna“ kao i Leonardova „Mona Lisa“ je „Djevojka s bisernom naušnicom“. 22 Ona se
još naziva raznim imenima poput: „Djevojka s plavim turbanom“ i „Mona Lisa sjevera“.

21
(1662.-1664.)
22
Datira se oko 1665. godine
Djevojka na slici je prikazana u tročetvrtinskom profilu, do polovice ramena, na potpuno
tamnoj, crnoj pozadini čime je naglašena njezina tjelesnost i voluminoznost koja je
osvijetljena jakim svjetlom. Djevojka se okrenula prema nama zabacivši glavu preko ramena
koko bi nas pogledala, a njezine usne su poluotvorene te to stvara dojam kao da bi svakog
trenutka mogla stupiti u kontakt s nama, kao da nam se želi obratiti. Isto tako, poluotvorene
usne mogu biti i samo senzualni efekt na njezinom licu koje je tipično sjevernjačkih crta
bijelo i nježno. U kontrastu s tim licem, na glavi djevojka nosi turban koji joj daje egzotični
efekt te tako ona postaje intrigantna. Turban je intenzivne, duboke, plave boje lapis lazulija, a
iz njega pada platno na rame djevojke vrlo specifične limunsko žute boje. Ona je odjevena
vrlo jednostavno u smećkastu jaknu na kojoj vrlo izraženo kontrastira njezin intenzivno bijeli
ovratnik. U zasjenjenom dijelu vrata djevojke, poput jednog takta na slici zabljesnuo je biser
naušnice koju nosi. On tako jako bljeska na slici da je, tako malen, nešto što nam prvo upadne
u oko u pogledu na sliku kao i pogled djevojke koji je tako prodoran da probija u promatrača.
Ova slika jedna je od tri Vermeerova portreta koji su poznati i koje on slika na sličan način.

Osim ovakvih slika naslikao je i dvije koje su, mogli bismo reći, krcate simbolikom i nabijene
višeznačnim interpretacijama, radi se naime o slikama: „Umjetnost slikanja“ 23 i „Alegorija
vjere“24. Također je poznato kako je Vermeer bio strastveni kolekcionar karata, globusa i
ostalih geografskih pomagala pa se upravo iz toga razloga karte često javljaju kao jedne od
lajtmotiva na njegovim slikama. Isto tako slika i dvije slike na tu temu, a to su: „Geograf“ 25 i
„Astronom“ (1668.), a pretpostavlja se da je lik na slikama možda i jedna osoba, stvarna ili
model.

ZAKLJUČAK

23
(1666.-1673.)
24
(1671.-1674.)
25
(1668.-1669.)
Analizirajući njegove slike, mogli smo barem u malenom dijelu približiti se
umjetnikovom senzibilitetu, uočiti koje teme su ga više, a koje mane zanimale, iako, kao
što sam više puta spomenula, one su vrlo često višeznačne i upravo to im daje kvalitetu.
One su i vrlo precizno, pažljivo te dugo slikane, a možda baš i zato tako realne, taktilne i
stvarne, gotovo opipljive. Umjetnik to postiže često svojim specifičnim spojem njemu
karakterističnih boja i svjetla koji su redovito dominantni na slici i u funkciji stvaranja
prostornosti, atmosfere koja potkrepljuje događaj i daje mu posebni izričaj. Tako za neke
njegove slike, u kojima tema budi razne asocijacije, ponekad možemo reći : „sve se
osjećalo u zraku“ jer upravo to svjetlo, boja i atmosfera ostavljaju dubok dojam na
promatrača. Vincent van Gogh, o njegovim bojama, je rekao : “…način na koji zajedno
upotrebljava limunsko žutu, blijedoplavu i svijetlosivu boju njegovo je karakteristično
obilježje…”. Prateći njegov rad mogli smo uočiti teme koje rado ponavlja i varira, a to
su: vino i zavođenje djevojaka, sviranje različitih glazbala, čitanje ili pisanje ljubavnog
pisma, žene i njihovi poslovi, a rjeđe: portreti, geografi, alegorije i povijesne slike.
Također, uvijek ponavlja neke od slijedećih lajtmotiva: geografske karte, stolove, stolice,
orijentalne sagove, bijeli vrč vina, čaše vina, glazbala, pismo, prozor s moralnom
porukom, bisere, pločice slike u slici i dr. Oni su vjerni pratitelji njegovih slika, a ponekad
i više njih kombinira zajedno. Važnost njega kao umjetnika se posebno ističe i u tome što
je utjecao na neke modernije umjetnike i pravce, osobito na impresioniste. Kod njega
postoji ista težnja za uhvaćenim trenutkom,raznim efektima koje pružaju odbljesci svjetla
kao i činjenica da ponekad koristi pointillé tehniku.
 LITERATURA:

 L. Andersen “Barok i rokoko” Rijeka, 1969.

 G. Bazin “ Barok i rokoko” ,Beograd, 1975.

 A. Rueger “Vermeer and painting in Delft”, London, 2001.

 N. Schneider “Vermeer-Cjelokupno djelo”, Köln, 2007.

 R. Toman “Baroque : architecture, sculpture, painting”, Koenigswinter, 2004.

 www.wga.hu