FRANJO BUBANIC

,
1_

tr~

:l It ('J I

HRVATI JUNACI IZTOKA

ZAG

REB

1943

HRVATI NAJBOLJI
VOJNICI -

NAJVECI

JUNACI

(Mjesto uvoda)

Hrvatski narod smjeSten je na takovom geopoliiiikoni prostoru, koji je bio i [est prektetnica dvaju svieiove, granlea iztoka i zapada s jedne sirene, a s druge sit ene media prema srednjoj Europi. Taj poiozsi trebalo je cuvati st~ljecime, svoju zemlju trebalo je btaniti od sioiitiu neprijatelja, koji su se pojavljivali u raznim narodima, na raznim mjestima i u razno vrieme. Hrvatski nerod dokazao jet da je sposoban cuvsii i bdjeti na granici zapadne kuliure, on je dakazao svojim stoljetnim drianjem i borbom, da je dorastao svim zadatcima, koje je poviest nanosila i koje je trebao rjdavati mscem u tuci. Bilo je teikib. casova, prilike su iziskivale nadcoviecne irtve. dogadjalo se, da je ciela Europa iivjela u bojazni gubeci glavu, a mali hrvatski narod ostao je nepokolebivo na granici braneci svoju zemliu, svjestan svoga zadatka i duinosii. Hrveii se pojavljaju u ovim krajevima ne kao gosti. oni niesa dosli u darovanu zemliu, ttiii su je zaposjeli kslcovom politiikom igrom i prevarom. Hrvati su dosli na

Jadrani u Panoniju keo ratniei sa tnecem u ruci i ovekra[eve su osvojiii uz zrtvu svoiib. #vota i vlesiiie krvi. Od tada pa sve do najnovijih vremena Hrvati niesu napuSfali botbu, ani niesu nikada smetnuli s uma, da su sinovi rattiik«, pokoljenje vojnika, unuci branitelja zapadne kuliure, civilizeciie i krscenstv«.

1 dan as, kao sinovi boraca i ratnika ne zaboravljamo svoje iunacke proslasti, De smecetto s uma snagu velike Hrvetske, snagu u oruiju. snagu u tieso] vojsci, jer dokle god zivi u nama. sviest oruzenog odpore prema neprijatelju. duk nasirn dussme vlada uvjerenie samooddanja uz cienu borbe i zrtava - ne cerno i ne mozemo nestati.
Htvei ni]e nikada bio rob. on je istrna bio stoljecima lisem slobode, ali se je vjecno botio da ju poluCi, a narod lisen slobode .koii se boti, narodkoji se niie pomitio sa tobstvom, nego nastoji borbotn i krvlju sieci slobodu, nije rob .. Hrvati su netod borece i vojnik», kajz se [e, na ialasl, mnogo pula borio za iudie probiike •. ali se je uviek bono castno i hvelevriedno. Unetoc svega toga dvadesetgodisnje robstvo becilo nas je u zebotev, Slabo su nas poznavali. Ni znalo se za nas nije ..Razna gospoda su nas poistovieCiva.la s Cesime, Slovacima, Slovencima, Srbima i Bugsrima. a ako su nas kada spomenul.i i poimence, to [e bile riec 0 fosilu, 0 predmetu, »0 narodu, koji je nekad biiisso« a danas ga vise nema.

Lzbrissli su nas, zive su nas pokopafi! .

Niiko nas nije znao. A mi smo camW u robsivu prokletsivs, mi smo petili snagom mucenike, mi sma vjerovali vjerom boraca, mi sma cekali. Cekali smo zgrcenih. pestii

stisnutih
6

zubiju.

1 kada je .zudieni cas nase vjete doseo stvarnoscu sadsiniice, upoznala nas je javnost. Upoznali su nas ke» junake, kao uceniske, kao umjetnike, upozneli su nas keo liude jake duhom, misicom i postenjem. U tom upoznavanju hrvatskog nerode sa svieiskom [svnoscu nsiviie su pridonieli hiveiski legionsri. De
0

tome dalje govorimo?

Nije potrebno!
Djele neka govotel ...

7
I

», " Vi polazite u rat, u boj s neprijateljem, koji je najpodmuldiji, koji je najpodliji i koji je htio ugroziti citavo Covjecanstvo, koji je naroeito neprijatelj baS. hrvatskoga naroda i nase Ilomovine. Ja sam slguran, da cete vislavu hrvatskog oruija pronletl svietom, b~s> kao sto su to ucinili i naSi predji. Ja sam siguran, da cete ovako hrabri, ovako junaekog oblicja i srca, ka·kVR. [este svagdje na svakom mjestu dokazati pod svim prilikama, da. je hrvatski narod ono, sto je i nekada blo c hrabar vojnik, junak i vitez.«
(Iz

Poglavnikova govora hrvatskim dobrovoljcima.

21. XII. 1941,)

U SJENI SMRTI
Smjestili smo se u vlaku. Tinjale su cigarete, obavitepolutamom vagona, jednolicno drndanje sklapalo je umorne oci, u duse su navirale uspomene - najprije bliede, radiale su se u podsviesti, da zatim izkrsnu pred nas kao zbiljska sadasnjost. Posli smo s kolodvora Sava. Sjalo je sunce, orila sec pjesma. Vlak jc odmieao sve brze, u buki su nestajali zvuci. hravtske glasbe, zastava se vijorila na vjetru slicna maramiei u dragoj i Ijubljenoj ruei, javljajuci - zbogom. Zbagom! Sve se to odvijalo brzo, kao na slikopisnoj vrbei, SVf!' je to bilo tako srdacno i toplo, blisko i bratski, da smo zasutjeli pod jakirn dojrnom netom minulih dogodjaja. U vagonu je zavladaIa tisina - mrtva tisina. Lica su nagnuta uz prozor, oci miluju drage hrvatsk ... ravnice i brezujke, iedno upijaju bogatu sIiku rane jeseni, zjenice se sire, kao da hoce obuhvatiti, zagrliti i ponieti sa sobom svu tu ljepotu, sve to bogatstvo - cielu domovinu. Zalazilo je sunce, duge su se sjene prusale u nedogled, zemlja je dobila zagasitu crvenu boju kao Lv. Oci su bile
9'

ukocene, usta su sutjela, duse patile. Komad po komad nase domovine odmicao je pred nasim ocima, da se mosda nikad ne vidi. Mazda Moida ...

nikad ...
dragom blagoslovprovlacio mrak, u u rukama i ustima glave, sanjajuci 0 borbama, uzasu i

Bez rieci smo se oprostili 5 nasom Ijenom hrvat~kom zemljom. Poljima se vagonu je bila podpuna tarna, sarno su tinjale cigarete. Spustale su se umorne prostranim ravnicama ruske zemlje, 0

srnrti, Presli smo granicu.

Preko Rumunjske dash smo u Ukrajinu. Priproste seljacke kucice, kao nase klieti, polegle su po zemlji. Ljudi lunjaju nepreglednim ravnicama pognuti, zamisljeni - tmurni. Val rata, prokletstvo krvi prohujalo je ovim selima, dvadesetgodisnja umornost robstva nestala je tragom krvi i smrti. Ni Kijev nije izgledao bolje, Dvadesetgodisnje robstvo dalo je gradu pecat mrtvila, zamislje nosti i ucmalosti, nemilo je zahvatilo metropolu Ukrajeinc. A ti su ljudi ipak tako dobri, tako tuzni i nama blizi. U kasnu jesen dosli smo na Poltavu. Blizina smrti i opas nosti zblizuju Ijude_Bili smo u prvim redovima. Noc protkana gustom i odvratnom maglom uvlaci u duse pesimisticne misli, Neki su zamisljeni, vecina sutimo, a ta sutnja djeluje parazno. Mora da je neprijatelj u nasa] neposredncj blizini i cudno je cia nemamo nikakovih viesti od izvidnika. Oko nas je sve suma. Negdje u daljini stektala je .strojnica i njezin je glas nalikovao nekom prietecern, smrtnom i odvratnom smiehu sudbine, a kadkada grunuo je top kao opornena objesnima, -xNarednik je pozvan k porucniku«, sapne mi drcrg-. - Bit ce nesto.
I _

10

napad,

Narednik se vraca ... »Decki, svakog casa pocet ce rnorarno biti na sve spremni«,

Tisina je postala jos ocajnija. T arno u daljini izpred. nas cuo se neki podmukli sum kao da tama i noc mrrnor e i stapaju se svemirskim mirom, Svakog ce casa doci porucnik ad glavnog nika sa naredjenjem za napad. vaka min uta prcdufila se u vjecnost, Evo gal zapovjed-'

jeli sve spremno?

1

- Pritegnite sve remenje, da ne zvecka oprema ne gubite najpotrebnije stvari.

da

Tisina.
_. Imajte na dohvatu rucne bornbe. Porucnik gleda na sat. Minute su se otegnule u bezkonacnost. Mi sutimo i pagledavamo se, a u tim pogledima sadrzano je sarno jedno: To je nase prvo, vidjet ce ani sto su Hrvati. . ~ Hajdemo, rekao je porucnik. Pusuci posli smo u napad. Nije se nista vidjelo. Maglrt je bila gusta, gotovo opipljiva, blato porniesano sa sniegom onemogucavalo nam je brzo napredovanje. Najednam kao prividjenja, pojave se iz magle likovi iza kojih se cula tunjava. - Boljsevici, sapnemo. Planule su prve puske. Bili su iznenadjeni. Kao.pred oluju, iza prvih hitaca, zavladala je tisina, da zatim progovori pakao. Suma, blato, vreva i mrt. Puska se stisce grcevito, zjenice se sire do bola, nastoji se prodrieti tama iz koje dolazi smrt. Cim se kroz noc i maglu poja vi koja sjena, planu hitci, a tamo u neposrednoj blizini, zgrceni se prsti uhvate za prsa iIi trbuh, nose se pred oci, a ... 12

zatim tielo zatetura i padne. Jedan, dva, tri, stotine ponavljaju te kretnje, iz tisucu prstiju ciedi se krv, sa pestima ohladjenim dahom smrti hvata Sf blato porniesano sa zemIjoID,. a usta zanieme s psovkom na pasji zivot.. Napredujemo. Dosli smo do prv-ih ljesina, koje nam smetaju Pucnjava slabi, neprijatelj je nestao. hodu

j) •••

Puzucit posll smo n napad. Nije se ni~ta vidjelo. Magia je bila gusta, gotovo opipijiva, blato pomtesano sa sntegom onemoguetvato nam je brzo napredovanje ... « (Str. 12.)

1]

Ali ...
Iz magle su se pojavila oklopljena kola. Celicni gorostasi puzili su polako unistavajuci sve iivo aka' sebe. Propali sma, javlja se jedan. To je zanimljivo,
Sf.

. drugi.

primjecuje

Pogledamo

Legao je u jarak, tank se primice sve blize, tank prolaai nad Hasimam. Cudo, an opet iskace iz jamd i trci k nama. Sto je? Kao odgovor cujemo strasnu detonaciju, Celicni je gorostas eksplodirao od bombe koju mu je Hasim zakacio . u gusjerucu.

Svitalo je. Mi smo se odrzali, to nam je bilo najvece zadovol jstvo. Dolaze nasi zrakoplovi. Zrak treperi od snainih zvukava motora i propelera. Stuke uz strasno zavijanje poniru i tek sto su se malo pridigle, prolama se zrakom detonacija. Bezbraj puta ponavlja se ista slika, jato doliece za jatom noseci smrt i sijuci pustos, -.

To je veselo, primjecuje Stevo. Ja sam napola gluh, dodaje dugi. Poaledai ovo, oporninje Hasim, pokazujuci

unazad.

Dolazila su nasa oklopljena kola. Prosla su kraj nas, smrtonosne cievi virile su odasvud. Razvijaju se u lanac, metak za metkom leti zrakom, noseci pobjedu i smrt. Put je prokrcen, - Juris. cuje se porucnikov glas.

J urnuli

strojnice letjela je zrakom bomba. - Zrak je cist, smije se Stevo.

smo preko leseva, povaljenih stabala, rucne su stektale neumorno, a od vremena na vneme po-

14

Opet Je zavladala tisina, Po blatu i sniegu leiao je neprijatelj. Hasim pjeva sevdalinku tugaljivu i bolnu, Nad. poljem grakcu vrane. Nasa prva borba bila je zavrsena.

Krenuli smo prema Harkovu. Kuda smo god prolazili.. zjapila je pustos i razorenje. Porusene tvornice, razprseni samovozi, unistene pruge. Kroz svu tu tufnu sliku lutaju psi i po koje gaveda izgladnjelo i pobjesnjelo, U daljini u prvim zimskim danima ugledali smo dim i oganj.

To je bio Harkav.
T utnjava topnictva pomiesana s bukom zrakcplova, s.. detonacijom bomba u nepreglednom ognju i dimu - to je bio Harkov. Dosli smo upravo u vrieme, kada se bitka razmahala svom svojom iestinom, kada je pasovala srnrt i kra-ljevalo unistenje. Bilo nas je na okupu 170 i isto toliko konja ..Driali smo postave u predgradju Harkova. Nista nije bilo osobitog, tek, vjecna blizina smrti. Na njezinu blizinu toliko srno se priucili, da je niesmo ni zapafali, Mozda sve to malo cudno zvuci, ali ipak mi smo i smrt u prvim danima borbe opazali i osjecali.

J ednostavno.
Dosao je narednik K. Zarnisljen

i tuzan.

Sto je?

Osjecam, siguran sam, da cu otici, - Ne bluni, primjecuje Mile. -- Kad yam kaiem. Zasutjeli smo. Ukopani u zemlju buljili one kucerice s puskom u ruci. Sve je mirno. Grunuo je top.

smo medju

15

to!

..... ~ ..... ~
'tl
Q

..... ~, a=
==

-. s
~~ < ~ Q ~
N

.....
JI:l'
a'l< Q Cll

-...
~
Q 0

e+

'C

< ~ !"'.

~....
1';

CD N

IJ1

:"
I-'

.....
Q

C'
'1

t"" ~ ~
0

'C:l

't:I

-.
.....
~

== ... = ..... ~~
N
f/l fIl< Q

:I

Zrakam zaivlidi se u sebe i priljubimo tqna porusene kuce.

granata, buena i otegnuto, Skupimo uz zemlju. U darila je u grornadu be-

Opet je zavla.dala tisina . . Do nas je lezaa K. Krvav ... jesam Ii yam rekao taka sam urnoran. sa smrcu ....
U

ocirna.

sad j.e sve dobra glasorn strojnice "

T arno u blizini cerila se smrt veselim i grohotala hihotom topa. Cekali

smo u tom predgradju, kad ce nam stuke i topnictvo prokrciti put. Cekanje, neizvjestnast, to su najvece muke .. Dobili smo dvostruko streljiva, gotovo svi smo imali parabelume i bombe.

Bitce nesto ..

Umuknulo je topnictvo, najprije one sa debelim glasirna, sto laje tame daleko negdje, a zatim su utihnuli glasici nalik ceretanju, Moglo hi se reci, da je gotava zavladala

tisina,
U pravo j e zalazilo sunce, Zimsko sunce, krvavo i sablastno .. Zima se osjecala u kostima i prstima, smrt je vrebala odasvud.

-. Dosao j e porucnik.
- Opet gleda na sat. -- Juris! Poletjeli smo medju kuce, Pred nama su nasi drugovi gurali mali top. u rukama su praskale strojnice. Svaki metak izpaljen medju kucarna odzvanja ne'kako jezovito i sablastno, a eksplodirana bomba djeluje dvostrukim ucinkom. Iz zaklonista i porusenih kuca izlaze boljsevici, - Bliedi s licem izoblicenim od straha, S rukama u zraku. _. »Nicht bolsevik«, govore prestraseno, a mi ih saljemo u pozadinu.
2

17

Uz nas su bacaCi plamena. Kroz ciev sukne pCimen karl dah smrti, a kroz rupe utvrda i kuca cuje se jauk. Pakao poprima sve izrazitiji izgled. Harkov je skoro say u dimu i plamenu. Kroz dim, oganj i smrt hitamo k sredistu, Putem na razkrscima nailazimc na drugove. J esi li iiv, pitaju oci, usta se raz tezu na smeh, ruke drhcu. -.

Satnik promatra kartu, proraeunava daljinu neprtjatelja i najbolju mogucnost njegova untstenja, POJ"UenU. eeka na. zakljueakt ~ da bi odluka zapovjednika postala djelum,

Harkov je u nasim rukama. • Zavladala je tisina, gradom se osjeca mms paljevine, krajem gospoduje smrt. T u srno bili dvadeset i jedan dan, a zatim smo krenuh prerna R.

18

to putuje pod sljemom i puskom, Samovoz za samovozom prolazi blatom i sniegom. Svuda se pruaa jednolicna pusta ravnica, svuda ostatci borba, sukoba, bomba i topova. T ako smo putovali dvadeset dana. Male, na oko neznatne i sitne stvarcice bile su za nas dozivljaj. U nekom selu, kojih trideset kilometara pred R. izdano je naredjenje za odmor, Oko nas se za cas skupi mnoztvo znatifeljnih ljudi, koji prate svaku nasu kretnju, svaku nasu riec, koji promatraju svaki dio nase opreme.

Vi ne znate, kako

Sf

Cudjenju ni konca ni kraja. Kada primjete da ima prilicno slicnosti 11 nasern i njihovom jeziku, znatiaelja raste. Dolaze djevojke, proviruju iza ramena drugih i srmju se. Nesto spremaju. Eta iznenadjenja. Dosle su s finim, nama poznatim ruskim cajem, Bili smo dirnuti. Zastrasenost, koja viri lZ njihovih ociju, ostatak je patnja i zlostavljanja rezima, a ova paznja, ovi pogledi i sutnja, koja mnogo govori, dokaz nepokvarene i cestite narodne duse, Na jednom je nestao

Emil.

Gdje je? Svakogce se casa krenuti. - Vee polazimo, a njega jos uviek nema. Padaju razne doskocice na racun njegovog nestanka, kad na jednom evo gao Nosi u ruci balalajku. Ugadjaju se zice, Izpocetka je islo teiko, no malo kasnije pjevao je Hasim uz balalajku »Bosno moja«, a Stevo se je kleo da je srodna »srernskoj«. Put se nastavlja uz pjesmu i smieh dalje, doduse na mjestima treba sici i ponekad gurati, ali to je takodjer »do-

Ziv I j(. ja

Priblizavamo se cilju. Pred R. smo stigli u oci Boxica. Sve je bilo u sniegu. Tu u neposrednoj blizini smrti, gdje smo neprestano na dohvatu neprjateljskim metcima, biva

19

toplina bozicne noci san sviju. Sve VIse sutimo, povlacimo se u sebe, bavimo se svojim posebnim mislima, sanjarimo o sreci, koju smo nekada osjecali u krugu svojih, prenosimo se duhom na nase brezuljke i na caS-nam se cini, da cujerno gLas zvonova. Doliecu zvuci nebeskih glasnika, najprije muklo, kao iz daljine, zatim su sve glasniji, sve bliii. svc jaci, Susrecu nas znanci i priiatelji, vedri, nasmjani, sretm

stiscerno si ruke.
Sretan

ti Bozic 1

Smieh ori selima, radost je usIa u drage seoske kucicc, gore badnjaci, mirisu pecenice. Poljima, uvalama, brezuljcirna, osjeca se mir boaicne noci, mir dusa, mir srdaca, mir Zivota, a nad svim tim bruje glasovi bozicnih zvonova, tiho, milo, prijateljski ...

Brrr, zima je.

Fiuuuuuuuu ..• N esto j e poletj elo zrakom, zarilo se u sni eg i za nac na '3 je obasula zemlja, snieg i kamenje. Fiuuu .

Bum

Tak, tak ...

Zuje taneta, praskaju granate, zrakom doliece srort. Boljsevici jurisaju. Prestao je san boxicne noci, nas je Badnjak u znaku borbe i smrti. Zrakom su odzvanjale eksplozije. Kao dva diva. koji se zblizuju sve vise bacajuci smrtonosno kamenje, parali su zrak topovski meter, fijukali su zrakom i kada su pali, dizala se zernlja, rusile se kuce, carevala je smrt. Bas te bozicne n06 vladao je orkan rata. Sarno su zrakoplovi mirovali. Tamo u daljini pojavio se plarnen, zatim se cuo prasak i mi smo instinktom zivotinje zagnjurili glavu u zernlju, cekajuCi da Sf taj val paklenskog biesa smiri u nasim obranbenim nasipima, ili da se zarije daleko u pozadim.

20

Ali ta vatrena usta vjecno govore, vjecno izbacuju oganj i smrt, a mi cekamo. Jos nema nj.kakov'Dg naredjenja za napad. Postajemo nestrpljivi. Sva je zemlja pred nama iz rovana, say jegrad u plamenu. Minute se duze u vjecnost, u usima bruji kao u zvoniku. Sve paklene sile ujedinile su se i orgijaju uz poklenu topovsku pjesmu. Zima je upravo nesnosna. Kcce se prsti, u nogama se osjeca bol, vise se ne moze izdrzati. Fiuuu .... opetzazvifdi -. Jao ... Tisina. Sto je? Tko je viknuo? zrakom. Stup zemlje i sniega digao se pred nama u vis.

Muk ...
Branko je zasut . . Potrcalo nas je nekoliko k njemu. Bilo je kasno. J urisa jos uviek nije pile. Mi smo mirovali. Borba teZkog oruzja, mjestimicni sukobi trajali su dvadeset dana i kroz to je vrieme najvise djelovalo zrakoplovstvo. Mi smo jos uviekcekali juris. Gorili smo ad zelje da usutkamo ona topovska grla, koja rigaju smrt, da poletimo ulicama, ocistimo kuell za kucom i krenemo napried. Dosta nam je bib . . mirovanja. Dosla je izmjena. Niesmo dotekali nas zudjeni cas jurisa. Bili smo dodieljeni posadi, koja je vodila borbe s brojcino jaCim neprijateljem, Bila je mrka noc, Nitko nije smio nicigarete zapaliti, Oko glavnog zapovjednika vrzu se castnici s kartama u ruci. Svaki si nesto zacrtava, biljeZi i odlazi, kontroliravsi satove.

22

Bilo pod koju cienu utvrda, glasila je zapovied.

moramo

izbaciti

neprijatelja

iz

nije bilo vrieme za napad. Sarno je topnictvo uclaralo jednolicno u odredjenim razmacima, a preko nas SU ZlIj.ale granate kao muhe i zabadale se u snieg i zemlju daleko pred nama u neprijateljske postave.

J os

Oko deset sati poceo je 'juris. Sve oruzje jurisne

razvilo je svu svoju djelatnost, ~ strojnice, ne bombe, bacaci plamena i svakako bodovi.

naravi samokresi, rue-

U darili smo prsa a prsa. 06 su sjevale iz tame, rukc .se autornatski dizale, udarale, prst je bio na okidacu, dok je kroz ciev sipala vatra i smrt .. Cirn se koja sjena pojavila preko prekopa, zateturala je, krvavi zgrceni prsti uhvatiii su se za grudi, lice se je bolno izcerilo i kao prostac stropostalo se tielo 0 zemlju ili se natrag povalilo u tek napusteni j arak, Djelo su dovrsili bacaci plarnena. mi smo nas zadatak u cjelosti izvrsili. Svitalo
-

Utvrde

su bile ciste,

je.
sarno ovaj puta dublje

Nase je topnictvo opet udaralo, u neprijateljsku glavninu.

Zima je iz dana u dan bila sve strasnija (nisu pornagale ni rukavice ni cizme] , oduzirnljuci svaku volju i smisao za borbu i kretanje. Zrakoplovi su od vremena na vrieme uclarali po neprijatelju, topnictvo je vjecno »brbljalo«, a mi smo poduzimali tek manje podvige. Zauzeli bi po koje selo, zalazili duboko u neprijateljske redove, upecavsi po kojeg ,castnika ili komesara. To je bilo sve.

J ednom
retom u ruci. Progutala

je tako

posao

Meho

nasmijan,

vedar

s ciga-

Posao je i nije se vratio. ga bezkrajna ruska zimska ravan.

23

a' ....
III

~ .... ..... ~

"""

c:
~
III

..... e
'C

S"=

....

...
III

Q•

T u smo zimovali boreci se tri rnjeseca. Od vremena na vrieme napadali su boljsevici, no nase su strojnice nemilo kosile po neprijateljskim redovima i oni su nas uviek ostavljali bjefeci i poskakujuci preko Ieseva svojih vlastitih vojnika .. Tako su prolazili dani, U borbama, pod zemljom, uz dim cigareta budile su se uzpomene, misli "8U letjele tamo u domovinu, oci 5U u prividjenjima gledale svoje najblize, smijale se i milovale. I kada: bismo se podpuno zanieli II liepe misli nedavne proslosti, javljalo bi se zvono za uzbunt i mi smo pograbivsi pusku hitali u noc, u stepu, u vijavicu, u smrt. Svaki je dan nosio nova iznenadjenja, nove borbe. nove pobjede. Dolazilo je proljece. To proljece nije ni malo nalik nasernu. Bez cvieca, bez zelenila, bez vocaka i veselja. Nepregledna ravnica pretvorila se u more i gacamo po ciele dane po blatu i vodi, ta se monotona blatna i tu sna slika uvlaci II duse i mi postajemo nervozni, Zeljni smo opet borbe. Sarno da ne stojimo na istom mjestu, da ne gledamo istu sliku, svaki dan da ne sutimo, jer si nernamo sto reci, da ne mirujemo, znali smo za svaki kamen, za svako stablo, za svaki grm. Postalo je nesnosno. Jedne noci krenuli smou napad. Zasticeni mrakorn priblizili smo se neprijateljskom selu i osvojili ga bez teZk e borbe, bez ikakvih gubitaka. Druge noci napredovali smo jos dublje u neprijateljske redove - cetvrte - vee smr:> izmjenili sliku svakidanje dosade. Opet se je mirovalo. Odaslali smo izvidnice. Vodnici se skupljaju oko castnika, nesto ozbiljno razgovaraju i mjere po kartama. Svi su ozbiljni, Sto je?

Obkoljeni

smo ... iznena-

No, to nam je trebalo. Prvi dan protekao nam je mirno bez ikakovih -djenja: i noc je bila mirna.

Izlazkom sunca pocelo je kolo. Najprije zrakoplovi, pa topnictvo, pa jurisi, U darali smo upravo biesno, Neprijatelj je jurisao u masama dan i nee, mi smo se izmjenjivali tek toliko da se okriepimo snom - vet se borimo 14 dana, a pomoci ni od kuda. Ponestajalo nam je streljiva, svi smo bili izgladnjeli, vee smo izjeli sve konzerve - pritiskala nas je glad. Neki su poceli ocajavati, Sestnaesti dan pojave se nasi zrakoplovi. Kao djeca lama tali smo rukama od srece, a oni su kruaili nad nama .bacajuci nam hranu i streljivo. Odlucili smo sacuvati osvojeno podrucje do dolazka nasih ostalih snaga. Sljedeci dan probili su nasi obruc, Bilo je to pocetkom .maja. Izmoreni, ali ponosni, odlikovani visokim odlikovanjima posli smo opet u Harkov, gdje smo se odmarali i spremali za daljnje borbe. Opet Sf budi u nama teznja za iivotom. Snaga, optimizam i mladost zastruji nasim zilama i opet pocinjemo vjerovati. Mi niesmo toga dana frontasi. Tamo, tamo u prednjim linijarna zaboravlja se na sve, zaboravlja se na licnost, na vlastitost, na pojedinca. Tamo postoji vod, satnija, hrvatska legija i cast te hrvatske legije, koju mi branimo. Setamo porusenim gradorn u koji se opet vraca :Evot. smijemo se s vjerom u pobjedonosne i sretne dane, koje nosi vrieme. Pocele su borbe oko Staljingrada. Druga bojista niesu za nas postojala, Sve nas drugo nije zanimalo, nikuda niesmo zeljeli ici ~ sarno u Staljingrad. Osjecali smo i znali, -da te nam se izpuniti ta teinja. Pocetkom kolovoza posh smo iz Harkova.

26

».•.

Nasa je topnictvo opet udaralo, samo ovaj puta dublje _ neprijateljsku gIavninu ... « (Str, 23.)

27

Po drugi puta napustali smo grad, koji smo upoznaH u krvi i plamenu. Sjetili smo se naseg poginulog narednika, no na fronti se fie misli mnogo na smrt. Ljudi druguju sa smrcu i toliko se s njom sprijatelje, cia je ni ne zamjecuju, Oni su suradnici, vjecno povezani, prezirom eblizcni, a ona, ona gospodarica bojnih poljana obilazi tabore i piruje. Mi joj se smijemo. Stigli smo na Don. T u je ostalo sarno topnictvo, dok jc pjesactvo poslo da izvrsi jednu drugu zadacu. U rano jutro poceo je neprijatelj jurisati. Mi se niesmo smeli ni na cas. T u smo dokazali, da znamo osobito dobr» gadjati topovima, Odluka je bila veoma smiona, Nasi su topovi pucali u masu, koja je jurisala, cievi su bile uperene . gotovo horizontalno, granate su padale medju ljude, nastao je rnetez.Sto je neprijatelj ocekivao, to ne bi znao, ali je prije sve ocekivao nego pozdrave topavskih cievi iz neposredne blizine .. Poe eli su uzmicati .. Gonjeni glasom pobjede jurnuli su neki za bjezeciru neprijateljem .. S njima je posao i Torno. Posao je i vratio S~ nosen na ramenima svojih drugova. Pokopali smo ga u sjeni drveta, koja se je pred zalaz, sunca produzivala u bezkrajnost po krvavoj ruskoj ravnici. Konacno smo dosli pred Staljingrad. Tu smo nasli ostaIe nase jedinice i utvrdili smo se kojih dvadeset kilometara pred samim gradorn. Gotovo tjedan dana vladao je mir. Nije to mir nama poznat, mir, tisina za kojom mi ponekad zudiIDO i koju nalazimo po sumama i prostranim poljima daleko ad grada u druztvu prirode, to je bio mir protkan zavijanjem stuka, udaranjem bomba, ami, mi smo mirno promatrali kako tamo u daljini kao skakavci cdliecu nasi zrakoplovi pojedinim djelovirna grada, spustaju se strmoglavce sa smrto-

28

nosnim teretom, da se malo zatim opet dizu pod oblake praceni paklenom tutnjavom topova i eksplozijom pobacanih bambi.

Vise nas nije zanimala ta igra. Uviek isto, uviek jednako zavijanje sirena, vracanje i dolazenje. Sirene Stuke Bombe
Smrt

Sirene To je bilo svaki dan. Napokon smo posli prema predgradjima s plinskim maskama, s gunjem, sljemom, streljivorn i parabelumom. Isli smo kao i svagda, mi stari izkusni borci: hladnokrvn -', sutke i ponosno. Vee smo zalaaili medju prve kuce. [os nema na nas nikakvog napada. Kuce izgledaju puste i napustene, bez prozora. Sarno erne rupe zjape na nas, kao da smo pred kakvom starom porusenom gradinom. uviek mir. Podjemo polako uza zid prema prvoj kuci, kad iz svrn prozora zastekcu strojnice. To smo i ocekivali, Bacimo dvije tri rucne bombe, raztrcavsi se kako bismo bili sto slabija meta neprijatelju, Osvajamo kucu za kucom. Prozori postaju opet mrtve rupe, punc tajanstvenosti i jeze. Spustila se noc, U daljini se culo puskarenje. Mi smo podigli privremene utvrde i cekali 1,9fU. Opasno hi bilo proviriti preko zaklona, jer tamo, malo podalje vreba boljsevicko oko na svaku nasu sjenu.

Jos

Ali .. , Da vidimo, kako je tarno.

D a VI'do ?1 ,. lmo ...
Odvracali su nas.

29

Badava, znatizelja je bila jaca od razbora. Moj drug Mijo i ja posli smo. Preskocili smo zaklon. i uputili se u »posjet« neprijatelju. - Evo ihl Bila ih je ciela hrpa. Opazili su nas. - Prop ali smo. To je trajalo sarno casak. Dignem strojnicu, ciev metnem drugu na rame. T ak, tak, tak ... N eprijatelj se savija u grcu i pada u lokve krvi. Iz susjedne kuce nesto se maknulo. Tada jauknuo je drug, pala je strojnica, na moje se oci. spustila tama. Zavladao je mir ...

31"

KROZ ZIMU, BORBE I KRV -

DO POBjEDE

Dolazili smo razbojistem ncci. Sablastno su strsili ostatci razbijenih kola, nalik na krizeve nad upalim grobovirna, nakrivili su se produljeni u sablastnim sjenama, koje su se spajale s mrakom. Nasa je pjesacka nima mjeseca veljace. pukovnija napredovala u prvim da-

Odasvud vreba smrt. Tamo iza jednih razbijenih kola nesto se mice, Na jeli huce soya, zao glasnik, negdje daleko cuje se pucnjava. Najednorn, iznenada, prolomi se zrakorn prasak, odresit, prodiran i - grozan. Kao cerekanje smrti adjeknula je jeka pucnja, a drug narednik klone uhvativsi se za prsa. Vidjeli smo zgrcene prste, koji su se odkinuli od grudiju, .a s njih je kapala gusta tamna tekucina ... krv.

Krv ...
»Brate, ubilo me«, rekao je i povalio se po utoptanom sniegu, smirivsi se lutajuci neprohodnim stazama, koje mi nazivljemo iivot . .32

Tamo na dnu nestala je sjena u mraku. Posli srno dalje. Zviezde su treperile nebom, kao da su oplakivale mlad iivot. Posli smo u sest sati na vecer prema K. u uvjerenju, da cemo stici prije boljsevika, Zapovjednik bojne izdavao je posljednje naredbe. Strasna stuclen vladala je ruskim ravnicama, po obrvama i brcima hvatalo se inje, Strojnicari, -Sprernni, ... javlja se zapovjednik. vojnici. uljem? dobro namazane odvracaju

J esu

li strojnice

JesuJ J esu Ii omotane? J esul Streljivo razcljeljeno?

Jest!
Polazimo u K. Mazda su u tom mjestu vee ruske jedinice, a mazda i nisu. Moramo biti na sve spremni. Podjimo, nitko da ne pusi cigarete! - Shvatili smo, gospodine zapovjednice l - Podjimo dakle! Bili smo zateceni. U K. vladaju boljsevici, Zrakom S11 odjeknuli prvi hitci sablastno i prieteci, - Juris, cujemo glas nadporucnika C. S bodovima na puskama jurnemo u vatru. Kao da se nebo prolomilo, kao da je pobjesnio pakao, zastekcu strojnice, zafijuknu zrakom mine, zagrakcu topici, polete taneta. Neprijatelj ne zna kuda hi. Osvajamo kucu za kucom, utvrdu za utvrdom. Pred zoru hilo je K. u nasim rukama. Svitalo je. Tamo u daljini, gdje se nebo spaja sa zernljom, zaplovio je zirnskom modrinom erven, velik suncev kolut oblit karminom krvi. Duge sablastne sjene izdufile su se snieznorn ravnieom. Mi smo pokopali poubijane neprijatelje. Sirom otvorene oei buljile

JJ

\*""
tj; • ~ ... ", oj-

If:

t ~~lf

,%

U zaklonu promatrs, se kretanje neprHa.telja. Rezultatl se ja.vljaju

u pozadlnu k bltnlcama, h:oje ceodmah »progevorttt«,

34

su u nebo, ruke 5U bile ukccene i zamrznute, a usta puna krvi. J edni su zarili ruke duboko u snieg, drugi su grcevito cuvali u rukama pusku, koju se nije moglo iztrgnuti, a svi su pod soborn imali crveni snieani prostirac obojen toplinom i snagom vlastitog zivota. Osvojene prostore morali smo drzati do dolazka ostalih ceta 5 kojima bi posli dalje za neprijateljem. U K. vlada strasna studen. Straze se izmjenjuju svakog pola sata, ljudi upravo tree iz mjesta na mjesto, jer nakon malo mirovanja srnrzavaju se usi, nos, prsti. Izvidnice obilaze okolicom, da nas ne hi iznenadio neprijatelj. Ovog je casa sluzbujuci castnik satnik G. Vracaju se izvidnice. Vojnici su obuceni 11 biela odiela i na sniegu su gotovo neprimjetivi Satnik je ocito uzbudjen. Poslao je po ostale castnike, zagledava se na kartu. Pristupa brzoglasu. - Zapovjednice, javljeno mi je, svakog ce casa udariti kozaci. Sprernite ljude. '?I - KozaCl ..... Mi jos niesmo »imali cast« s njima. U nasim su se dusama stvarale slike 0 ljudima s tatarskim pogledom, sa subarama, tankim dugim brcima, sjecali smo se jahaca na malim konjima, s krivim sabljama u ruci, - Da ne misle ani i ovaj puta udariti sa sabljama? labo bi prosli, Postali smo vee i znatizeljni, no kozaka jos uviek nema. - Da se niesu prepali, ili su mczda izgubili orientaciju, Tko znal - Eve ihl primjecuje nadporucnik C. - Pa malo ih je. No oni su navaljivali sa tri strane. T aj njihov prepad bio bi u istinu prepad., kad nas ne bi na e izvidnice obaviestile 0 njihovom dolazku.
Y

35

A ovako ... To su ani isti, koje smo gledali po sajmistima u crnira odielima sa sahljama, na malim brzim konjima. No, ovi imaju u rukama strojnice. Mi smo ih pustili da nam se pribliie na puskomet, Kada su nam dosli na dohvat, zastektale su strojnice. Kanji su se poceli propinjati, nastala je guzva, pobjesnjele iivotinje jurile su snieznim poljem, iz gubica curila je pjena, konjici su padali sto od nasih taneta, sto pod kopitima pobjesnjelih iivotinja. Tamo trci konj s prebitom prvom nogom, posrce, skuplja posljednje snage, da umakne smrti.

los
-

jedan hitac.

Konj se propne, zaglavinja vom pjenom na ustima. Kozaci skacu s konja ... Kozaei jurisaju ...

i povali se po sniegu, s krva-

Nasa satnija bila je prva na dohvatu. Oni imaju sablje ...

Mi smo natakli bodove i cekali. - Ludi suI

_. Svi ce izginuti. . Pripucale su puske. Tjelesa su padala jedno preko drugoga, snieg je pozudno upijao krv, preko lese va dolazio je novi val ljudi s mdnjom u ocima, biesom u sreu. Neki su se probili do nas. Poletjele su rucne bornbe. Iedan, dva, tri ... Bum ... Zemlja i snieg poletjeli su zrakom, smrt je iela obilato. Prvi napad bio je odbijen. Pogledarno se. Mi nemamo pravih gubitaka. Koji taj ranjen, no to nije nista. To je bio nas prvi susret s kozacima.

36

», .• Osvajamo kueu za kucom, utvrdu za utvrdom. Pred zoru bilo je K. u nasim rukama ... {( (Str. 33.)

3-7

Znali smo, da s time nije svrseno. Doci ce pjesactvo, bit ce mozda i'bojnih kola, no nista zato. Sarno, kad bi nam doslo pojacanje,

A ako ne dodje?
Ako ne dodje na vrieme ... Propali smo.

Bilo je poslije podne istoga dana. Tek se hvatao sumrak. - Eta boljsevikal - Jurisaju ... Dash su s malim bojnim kolima. , - Propali smo I Borba je hila nejeclnaka. Nasi bacaci mina radili su bez presta:nka, strojnice su kosile nemilosrdno i neumotno. To je bio drugi napad toga dana. a nocu smo kod ulazka u mjesto bili takodjer u borbi. Poceo nas je svladavati umor. Ako za pola sata ne dodje pornoc, izginut cemo svi do jeclnoga, jer na predaju nije nitko ni pornisljao. Evo zapovjednikal - Irnate li gubitaka? - Ranjenihl Koliko? - Osaml - Sarno hrabro. Svakog ce casa stici pomoc! Ne popustamo. Pred nama su se zaustavilarnnoga kola, boljsevicki napad slahi. - Sto je to? - S boka uclaraju nasa bojna kola. - H ura, spaseni smol Satnik G. je ranjen ... Slika bojista brzo se izmjenila. Neprijatelj je bjefao glavom bez obzira, a pjesactvo je cekalo nalog za ciseenje. Vee je bila mrka noc. S pridoslim pojacanjern krenuli srno jutrom dalje za neprijateljem. Pred nama se je prufio grozan prizor. Mrtvac do mrtvaca, truplo

38

do trupla. smrt do smrti. U svim polocajima leiala su poraz.bacana tjelesa krvava, izcerena, osakacena, sarno Dei, Dei su samo buljile bielo i ukoceno, Kuda? Tko bi znao? Mozda u vjecnost.

». .. Jurnuli smo natrag uza zidove, po jarcima putuci. Za nama otvortta se strasna vatra. lUetci llrste oko nas kao kisa.Zabijaju se u zidove i zemlju, a po nama pada zbuka. To je tako neugodan osjeea] ... « (Str. 40.)

smo u G. S nama je krenuo nas hodfa porucnik M. Pjeva, pripovieda dosjetke, skuplja uspomene. Krenuli

39

Ima »prokletu

srecu«, govori se medju nama.

jurisaju kozaci, M. udara prvi iz paraheluma, oko njeg sve prsti, a njemu nista. Razprsne se granata, hodiu opet
zahvati samo piesak i snieg. »Pomilovala se porucnik. me, brate«, srnije

Dosao je s nama pred G. Mi bi u grad. Tko ce s nama, pita M.

ja, ja ... Dodji ti i vas dvojica. Idemo da omirisemo, salio se porucnik. Posli smo. U rukama svjetlucaju parahelumi. 06 se sire, usta podrhtavaju, - Gledaj, sovjetski castnik _- to je obhodnja, javlja

Ja,

se porucnik,
- Pssst ... _- Dum, dum, dum, zastektao je parabelurn. Castnik ; dvojica vojnika ostali su lezati. Zasto smo pucali? To je hila ludost I Sto sad? Brzo k svojima 1 Jurnuli smo natrag uza zidove, po jarcirna, puzuci, Za nama otvorila se strasna vatra. l\'letci prse aka nas kao kisa, Zahijaju se u zidove i zemlju, a po nama pada zbuka. To je taka neugadan osjecaj. - Kao da te skaklja smrt, primjecuje hodza. Opet vatra, zatim tisina, pa jedan osarnljen hitac. -- Ranjen sam, prostenje porucnik, Ponieli smo ga k nasima, Nije se tuZio. Smirio se je u obkopnom jarku sa smjeskom na ustima, a s pogledom uprtim u hrvatski grb na mojern rukavu.

48

IZ KRVAVE STVARNOSTI
Ostavljamo Don. Tihi, mimi, mnogo spominjani Don.. Rieka oblita zrakama zalaaeceg jesenjeg sunca, valja sejednolicno ravnicom, sumi, mrmori, kao cia nesto sa pee, . kao da prieti i opominje - sto Ii. Tako je danas divan jesenji dan. Shean je onome, kada je nas Ikica umirao. Pala je granata nedaleko nas. Ikica je jauknuo. Priskocili smo k njemu, Njegova je ruka posegnula za bolnim mjestom .

. . . Nema noge.
Krv curi, curi, kao iz kakovog izvora. Ikica stenje. Gdje sam ... Da, da, sve je dobro ... Sada me nista ne bali ... Sto se mrstis, vidis da sam sada kraj tebe ... ne cu te astaviti ... No, tako, smij se ... taka _sam umoran ... Ikica je klonuo. Guste tamne kapi iivotnog rumenog. soka spustile su se u lokvu i zavladao je mir, Mir srpanjskag dana. Jest, to je bilo tocno prije dva mjeseca. Idemo pod Staljingrad. Pricali su doduse njem, pripoviedali su 0 grozotama, 0 borbama,
0

drugovi 0 sukobima, ..

o mnogo cern, no to nije bilo dovoljno. Ja hocu vidjeti Staljingrad. Trubac trubi mirzov. Toplo je. Logorom je zavladao mir.

Ljudi cesto ne shvacaju vojnika. Gledaju u nas kao u neka bica koja niesu duhovnoscu slicna ostalim ljudima. Nekad sam i ja bio toga ~misljenja. Ti ljudi misle da smo rni strojevi, ili bolje, sitni kotacici jednog velikog stroja, drze, da smo bez volje, bez zahtjeva, bez inicijativa, ukratko, neljudi u ljudskoj spodobi. Ami, mi osjecamo kao i drugi, vjerujemo kao i drugi, patimo kao i drugi, sarno smo odielom, nacinom iivota i radom drugaciji, Borba, rat, vjecna blizina smrti ne poiivinci covjeka, To nije istina. To sarno djeluje na ljudsku dU5U, koja se pod udarcima svakidasnjice uvlaCi use, ali ta je dusa ostala u biti nepromjenjiva, Mi vjerujerno u izpravnost borbe, u njen uspjeh i zato se borimo. Krecemo dalje U susret izdovoljenju nase znatiielje. Nase -;atnije idu jedna za drugom u oblaku prasine, nestaju u daljini po zavojima prasnih puteva, da se opet pojave na kojoj okuki, tamo daleko, gdje se ta jednolicna i pusta ruska ravnica spaja s modrinom jesenjeg neba. Misli lete u domovinu. Tamo je sada berba, tamo se pjeva, tamo je zivot. Skripe tiesci, peku se kesteni i odojci, curi most, po zakutcima pjevaju cvrcci poznatu jesenju pjesmu. Dolaze mladi k kleti, na komusanje, na mobu, tu padnu prve riec~, prvi poljubci, radja se mlada ljubav, sanja se 0 vlastitom domu. Iluzije ...

43

Danas je bila smieha. Uhvatili sma jednag »porucnika zenu«, zaostala je negdje, kaze Ismet. Kod izpitivanja su padali cdresiti i stragi odgovori., zatirn sve njezniji i kraci,

».•. Prtblizlo se ugovorent Cas navate. Kre:nuli smo uz prugu prema jednoj tvornici traktora, koja je: bila pretvorena u tvorntcu orusja, Tu se napreduje puztle}, s prstom na odponcu, s bombom u liizmama. i za. pasom ... « (Str. 46.)

44

a na koncu su probile suze. Padale su doskocice, neki smjeliji pokusaji su s ljubavnim izjavama, no nije islo, Zene je ipak tezko osvajati. Ovaj puta putujemo Sutra cemo biti u Staljingradu.

i nocu,

Nalazimo se aka 25 kilometarapred Staljingradorn. Cekamo noc, Tek pred vecer krenuti cerno u grad. Nas zapovjednik pukovnik vjeruje u nas. On kase da smo mi svagdje bili najbolji, pa cemo svakako i ovdje. Svi uzbudjeno cekamo noc, Oko nas je paklena tutnjava, u nasoj blizini udara topnictvo i preko nas Ieti tanad na grad. Topnictvo " udara neumorno i jednolicno, Tri se najbolje cuju, J edan izbaci tri metka, drugi dva, a treci jedan. » T 0 je malo izkvareni tempo di valce«, primjecuje Djuka. To je trajalo nekako dva sata, a zatim su dosli zrakoplovi. Neprestano su padale bombe •.udarale su o utvrde i zemlju, uz podmukli, strasni tutanj. J eclni SLt strojevi odlazili, drugi su dolazili. Bombe su padale jedna za drugom pracene lomljavom i zavijanjem stuka, Mi svi u uzbudjenju Krenuli smo.
-

cekamo noc,

Dosli smo u neposrednu blizinu Staljingrada. Porusene i popaljene kuce strse sablastno i prieteci, po ulicama lese razbijena oklopljena kola, razmrskani tramvaji, topovi i topici, Bunkeri su bili razoreni, a iz njih su virile strojnice kao »nevini stapovi«. To je bio pravi izgled mrtvog grada. N egdje izpred nas vade se manji okrsaji, Stekcu strojnice i praskaju puske. To su sigurno nase predstrase pripucale na neprijatelja ili je udarila izvidnica na izvidnicu. Stiene su pune tragova izpaljenih metaka, zidovi su izsarcni kojecim. Svakogce casa ponce.

45

T ek J e dva sata iza pola noci. Porucnik J. obilazi svoje, Svi se spremamo za sutrasnju navalu. Oboruiani smo parabelurnima, oni su najpodesniji za ulifrie borbe. U ranu cemo zoru udariti, kaze porucnik, Cekamo zoru u druztvu uzpomena i misli, koje obliecu dusu kao dosadne rnuhe. Nije to mala stvar - mi smo u Staljingradu . . .. Nee je. Mi smo u svojim postavima. Krenuli smo zorom u napad. Digli su se neprijateljski zi akoplovi, udarajuci strojnicama. Zrak je drhtao od detonacija, zemlja se tresla. Od vrernena na vrieme podigao bi koji taj glavu preko zaklona da vidi »jesmo Ii Zivi(. To je prilicno dugo trajalo. Nase protuzrakoplovno topnictvo udaralo je PI} strojevima i svakog smo cas a vidjeli kako plane po koji zrakoplov i vrteci se u svim smjerovima pada u ognju i dimu na zemlju. su bojiste, podigli su se iznad neprijatelja, a zatim je pocelo. Najprije izprekidano udaranje strojnica, a zatim vratolomna jurnjava za pojedinim strojevima. Neki su se zrakoplovi poceli spustati, drugi su prihvatili borbu, da nakon kratkog vrernena pojure k zemlji. - Zrak je cist, javlja se porucnik. Priblifio se ugovoreni cas navale. Kreriuli smo uz prugll prema jednoj tvornici traktora, koja je hila pretvorena u tvornicu oruzja. Tu se napreduje puzuci, s prstom na odponcu, s bombarna u cizmama i za pasom. Djelio nas je od cilja jos sarno jedan brezuljak. Opet smo pricekali da progovori nase topnictvo. Sada vee iz velike daljine udarali Sll nasi topovi, a granate su padale preko nas u neprijateljske redove, unoseci smrt i zbrku. Jakov je ranjen, cujemo.

Dolaze nasi, cujem glasove oko sebe. Dosli su nasi zrakoplovci, nasi lovci. Obletjeli

46

.,Q ...

Teiko? Nije po iivot. Drago takodjerl Opasno? Ostat eel Umuklo je topnictvo, opet je zavladala na cas tisina .kao pled veliku oluju. - Za mnom, javlja se porucnik J.I Presli smo brezuljak i udarili smo lievo prema tvornici .. 'Oko tvornice ima kuca i sve su utvrdjene, Neke je porusilo .nase oruzje, a druge moramo osvojiti. Djelimo se u manje .skupine, raailaeimo se i krecemo u napad. Treba biti na -oprezu i sto je glavno, hladnokrvan. N ekoliko ,koraka i mi smo pred prvom kucom, Tak, tak, tak, stekcu nase rucne strojnice. Tisina, ~ Sto, nema neprijatelja? Suljamo se u kucu, ~." Evo ihl Jurnemo van. J edan, dva tri, poletjela j e bomba. Citav ]edan dio kuce srozao se na zemlju. . U kuci je zavladao mir. Taka smo osvojili redom sve kuce oko tvornice, no nas cilj je tvornica. Ne ce nam izmaci, .rekao je pukovnik. . I ne ceo1

smo uviek na istom mjestu. Juter i dan as dosla su 'nam pojacanja i streljivo. Sada imamo malih topova i tez-kih strojnica i s njima eemo pozdravljati one preko prije -navale. Vee smo se udomacili u novoosvojenim postavima, .Postoji veza izrnedju kuce i kuce, izmedju voda i voda, Trguje se cigaretama, pozajrnljuje se razne sitnice i nuzni 48

Jos

pribor. Mogio bi se reci, da je kod nas upravo veselo. Danas je za cuclo vladalo primirje. Sigurno su oni iz tvornice .doznali, da mi danas slavimo imedan naseg jucerasnjeg svecara Mise.

Debar pogodak. Odje je upravljac .•• treba biti na oprezu,

'"

49

Ta nas je pasnja skoro dirnula. Miso se je toliko raznjeiio, da je obecao pjevati anima u tvornici, Cudna je to pojava. Mi smo veseli i onda, kada smo stotinjak metara odneprijatelja, smrti se rugamo, apasnosti se ne klonimo, uozbiljimo se tek, onda, kada aka usiju zviide taneta, i to sarno na cas. »Golica me ovo milovanje«, rekao je kod posljednjeg jurisa jedan, gladeCi se po lievoj strani lica. Nasmijemo se. On je pokazao krvavu ruku. - Sto je, saletjesmo ga upitima, sve u hodu, koji smo bili blifi,

Nista,

Salva strojnice ranila mu je uho, a ostala taneta, samo su mu okr:znula obraz. Mi vjerujemo u srecu. U srecu, koja prati, koja ne ostavlja, koja stiti i (uva. J ednom je to slika majke, jednom . zene, jednom voljene djevojke, to je nekad kriaic, medalja, kutija za cigarete i slicno, a cesto i sarna vjera U srecu, koja postoji, ali nije »nastanjena« ni u kojem predmetu. Svi rui vjerujemo u srecu, jer be:z:vjere u srecu bio bi .iivot nesretan. To je dakle vjerovanje vjere radio Brrr, to je vee filozofija. Kasno j vee, strafe su na vojim mjestima. - Kartajrno malo! ,_ )a ne cu, ja nemam srecel - Sto, a ona bomba, a ana lebdenje zrakcm, a ana zernlja? - Ma, ... molim te, to je rat, karte, to je druga prica,

Gotovo je 5 mirovanjem. Polazimo na juris osvajati tvornicu. To je malo skakljiva stvar, primjecuje jcdan rug. - Sto, ja vjerujern u moju srecu l

50

Vidjet cesl
Vidjet cerno .••

»Spremamo

Iznenadjenje

... « (Str,

52.)

51

· " »Izvolite razgledati tvornicu«, sali se porucnik J. Svi se smijemo. Zadatak je izvrsen. T vornica je u nasim rukama ... Napustili smo nase tradnevne stanove rano u zoru i krenuli smo prema tvornici. K nama se je pridrufilo jos pet hrvatskih satnija. T vornica je bila od mnogih bombardiranja na oke razrusena, ali su utvrde ostale i mi smo ih trebali osvojiti po sto po to. Navala je usliedila sa tri strane i mi smo podpomognuti malim topovima, uzpjeli osvojiti neke vanjske utvrde. No to nije hila sve. Medju kamenjem, polomljenim strojevima, napola izradjenim oklopljenim kolima virile su smrtonosne cievi rigajuci vatru na nas. Napredovali srno karak po korak .usutkujuci zdriela sigurnim pogocfcima topova i pusaka. Obruc Sf sve vise stezao. Neprijatelj je ogorceno branio svaki metar rusevina i mi smo morali poduzimati opasne i smione podhvate, da ga izbacimo i unistimo. Pred nama je hrpa kamenja, iza nje su jake snage boljsevika. Trehalo hi ih »ubiti u pojam«, govori Ismet, - Kako? Strojnice udaraju nernilo i" bez prekida. Cim se pomoli koje lice. iza kamena plane desetak hitaca i pojava nestaje uz stropot kamenja u dubini. Mi pucamo neumorno i gadjamo odlicno. Sprernamo iznenadjenje. Mogila kamenja jos uviek stoji pred nama. Po njoj se uzpinje hrvatska noga. Vee je pri vrhu ... Jos casak. To je junak, sapcu pretvara se u vjecnost. Da Ii ce uspjeti? Ne eel zacudjena usta. Svaki trenutak

52

-.

Hoee!

Moral

Na vrhu je zavijorila nasa ratna zastava. Pojurili srno prema posljednjoj utvrdi srcano i sioznc, graktanje strojnica slabilo je iz minute u minutu, jos se sarno cuju pojedini metci, a zatim je u tvornici zavladao
rmr.

Na vjetru je leprsala hrvatskazastava.

53

HRVATSKI ZRAKOPLOVCI

-. JUNACI ZRAKA

Svima su nam iDs uzivom sieceniu casovi, kada su mlada. odlucng. lice u plavirn odorama ktenule Zrinjevcem prema kolodvoru i iztocnom bojistu. Zrskoplovni csstnici, docesinici i vojnici. okruzeni svoiim ·najblizima. obasuti cviecem, polazili su na polje slave, posH su za bolju buduenosi hrveiskome narodu. J kada su hrvatski hrabri leieii napustali rodjenu grudu, oni su se u svojoj dusi zavjetovali da cecast hrvatskog otuii« pronieti svietom, da eezrakofn oritl pobiedniclce slava hrveiskih sinova, oni su se zakleli domu i rodu, da ee se vratiti ovjencsn! viencima pobjede, poeastima i priznanjima saveznika i cieloga svieta. Prosle su dvie godine kako se hrvatski sinovi bore na iztoku za stettui buducnosi Europe. Proile su dvie godine borhe, godine .. zrisve, godine uspjeha i slave. 1 premda su nam jos u iivom sjecanju casovi rastanka s hrabdm .hrvatskim zrekoplovcims, premda nam se Cini, da su .hrvatski mladici posU ptiie nekoliko dana u borbu. oni su vee miesecima u vatri i kxvi, oni vee dvie godine pronose .slavu hrvatskomoruiju i htvsiskom [unsitvu, oni se vee vracaju svojim kucem« odiikoveni, pocasceni,. nagradjeni.

55

Ciiemo u novinama 0 juneiitvime i hrabrim dielim« hrvatskih .zrakoplovaca. Vee cetiri i pol hiljade lieiovs izvdiii. su hrvatski ztekoplcvc! i nikada se niesu vratW neobevliene. posle, uviek su se vracali keo junaci i pobiednici. I sto sa bile vece opesnosti, to [e bile zememliiviis pobjeda, sto [e: bilo manje izgled« u uspjeh borbe, to je bil« veca teznja za njom, sto je bio brajnijt .1 bjesniji neptiisieli, to je bio zanimljiviii sukob, sio je bila veta moguenosi smrti, to je rastao prezit preme nioj. Nikada, ni u kojem casu niesu brvetski zrskoplovci posumnjali u sebe u svoiu snagu, U svoju nepobjedivosi, u svoj uspjeh. Proieii sviescu. da zastupaju
najm'ladju. hrvatsku driavu. 'uviereni da gled deli hrvatski nsrod, oni niesu prezali poteikocems, ni pred kakvim zaprekam.a, sarno jedna zapovied: Pobiediii bilo pod u njih upire poni pred kakovim jer za njih postoii koju cienu.

-Hrveiski su zrekoplovci u toku borbe, koje se vode na izioku, imali i zivotnil, ittava, .a·Iiti nestsli iivoti, te irtve, niesu mogle n_ase letei:« unistitii oslabiti borbenu sviest, nego neprotiv, ie su zrtve bile podsirek i snaga ostslime, one su bile putokaz i primier ksko se zttvuie i pada za do movinu i' covjecanstvo ..

[unsitvo

zeno. Neivis« zrekoplovecs, uspiesnom vojevanju. T e nsgrede, ta od.likovanj.a,ta ptiznen]e, dana. su u sinovima U sieske Hiveiske clelotn hxveiskom nerodu, jer 51ava brvsiskog zrekoplovsive je slava hrvatskoga nerods, pobjede na5ih sinova, takodjer su i nasI:?" pobjede, odlikovanja nepobjedivih hrvatskih ratni.ka na iztoku nasa su odlikovanja. jer nasi lelaCi brane cest i pr,J-nose slavu hrvsiskog naroda, Cij.i SU oni sinovi.

hrvatskih zrakoplovaca nije 05ta10 nezapasaveznicka odUkovanja rese gtudi hrveiskih. kao nagrada i ptiznen]e niihovoj hrebrosti i

56

»Ja sam stguran, citav hrvatski oarod je slguran, da cete vi i ova] put na tom velikom ratistu prontetd vjekovnu tradtclonalnu slavu hrvatskog naroda i proslih brvatskih pokoljenja, te u ovom razdoblju izpuniti nove • stranice hrvatskog juna~~va, hrvatske vojnicke dmnosti i osvjetlati lice nama svima, u anale zapisati JOB jednu sIavnu stranicu, udarajuel time temelj vojnlekog; vitezkog i junackog znaeaja hrvasko_g naroda u novoj Europi, u novom poredku i novom razdoblju. Ponesite u "mislima i srelma sobom uskrslu Nezavisnu Drzavu Hrvatsku. Ponesite slilru hrvatskog na; roda, koji se je netom oslobodio. Mislite na svoju domovinu; a junacki i Javovski vladajte nebom nad neprijateljskom zemljom. Poglaynikova govora hrvatskim zrakoplovcimadobrovoljelma 7. srpnja 1941.)
(Iz

"VJERUJEM, HRVATI SU NAJBOLJI ZRAKOPLOVCISto. zar se nahladio mali?

-_ Ni govora, zdrav je kao riba!

Nadporucnik K. prisao je svome stroju i ogledao svaku .sitnicu, On kao i svi ostali uzko su srasli s tim strojevima, kojima povjeravaju svoje zivote, koji njihovim prisutstvom primaju dusu, koji s njima diele dobro i zlo, pobjedu i smrt. Da1eko jedan do drugog poredani su strojevi :oDo 17«. Po cetiri smrtonosne cievi vire iz: tih zlokugih ptica, koje '8U se umorne i ovjencane slavom spustile po zemlji, da se odmore. Po- boku izpod staklene kabine ucrtan je znak pobjede, uspjeha i junactva: Hrvatski dciavni grb i slovo »U«. Sve je spremno za liet. Zrakoplovi su spremni, bubnjevi strojnica napunjeni su smrtonosnim teretom, sa strojeva
vise tezke bombe.

Da Ii su rezervoari puni?
Jesul

58

je osoblje ucinilo svoj u duinost. Zasumjeii su propeleri, jaki vjetar udara oko onih, koji se vrzu kraj zrakoplova, U svaki se zrakoplov uzpinju -po (etiri covjeka, Pilot

T ehnicko

Izvidjac. Krugovalnicar i
Strojnicar-mehanicar.

Stiscu se ruke, pricaju doskocice,

zele uspjesi i sretan

povratak. Tako izgleda ked prva tri stroja, Tamo dalje u dnu zrakoplovnog poljskog uzletista poredani su ostali -strojevi jedan do drugog, a oko njih S{~ vrzu hrvatski zrakoplovci, pregledavaju ih, osluskuju nji. hoy rad. Izkusno pilotsko uho osjeti kada stroj »ima katar«, Sun cern ohasjani zrakoplovi nalice glomaznirn ptica .. rna, koje su nakon dugog lieta posjedale po zemlji umorne ali snazne i spremne da u potrebnom I casu obrane, gospoduju nebeskim plavetilom. Niesu to obicni aparati, obicni zrakoplovi, koje susrecete po svirn bojistirna svieta, u tim . zrakoplovima lete ljudi, koji su srasli sa strojevima, koji Ijube modrinu neba, koji teze za bezkrajnim svemirskirn visinarna, koji osluskuju dah stroja, boju glasa i snagu uzpona i rada, kao kod kakvog zivog celjadeta . . - Nikola, pogledaj naseg porucnika sto je ozbiljan 1 - Pfi, da se nije ozenio, prirnjecuje kroz smieh mehanicar Dominko strielcu Nikoli. Izvidjac porucnik M. cekao je dolazak zapovjednika zrakoplova pilota K. koji se mora svaki cas vratiti od bojnika sa nalogorn za liet, Pred liet obicno svima nama zavlada mala nervoza, ali ta nervoza ne dclazi od bojazni niti pred kakvim zlim slutnjama, nego iz puke znatifelje. Desavalo se, da smo katkada pomisljali i na ozbiljne stvari, kao sto je gdja smrt, nestanak, zarobljenictvo i slicno, no to je bilo uviek sarno na cas. Na-

60

sun dusama vlada vjeciti optimizam, rni ne pomisljamo nikad, da bi se mogla dogoditi nesreca zrakoplovu, kojim upravlja nas porucnik i kojem po boku stoji hrvatski grb. Bilo je jutro. T ri stroja medju njima i nas dobili su zadatak za nasilno izvidjanje i bombardiranje neprijatelja sjeverozapadno od Moskve. Zasumjeli su motori. Kabina se potresla, mi smo 'svaki sjeli na svoje mjesto izkusavsi prije, da li je sve u redu. Posli smo. Nas se stroj polako micao povrsinorn uzletista a zatim se je poceo polagano dizati. Letjeli smo ravno na sjever, kako bismo iznenadili neprijatelja i udarili na njegovu glavninu zaobilaz eci jake prednje postave, koje bi svakako javile nas dolazak. Kada smo vet letjeli skoro jedan sat, obavila nas je magla. Nas je citav stroj lebdio u pari, gusta neprozirna, sliepa magla obavijala je stroj i mi smo se osjecali kao polusliepci, koji ne mogu razlikovati noci 0.:1 dana, sunca od umjetnog svietla, koji vjecno pate od neodredjenih ciljeva, nepodpunih pojmova a Ijepoti, boji suncu i danu. Znali smo, da cerno morati sici na najvecu mogucu nizinu, znali sma da cemo biti na dohvatu neprijateljske vatre, ali mi smo znali ito, da se hrvatski zrakoplovi jos nikada niesu vratili neobavljena posla i cia nikada nije ni jedna bomba iz ustaskog zrakoplova pala uzalud. Masina radi neprekidno, ona mrmori vjecnu molitvu pobjede i sapce rieci nade i vjere, a cetvarica posade stapa se u jednu dU5U u jednu misao, u jednu volju i oblikuje rad i uspjehe »brata zrakoplova«. I zvidjac javlja, da smo blizu.

Nadporucnik
zemlji.

gleda

u visinomjer

spusta

se prema

61

Tisucupetsto metara. Tisueu metara. Petsto metara. Trista metara. Zemlje jos uviek nema. Stroj se jos uviek spusta, nase se oei sire, da prodru tu prokletu magIu, jer prieti nam opasnost, da udarimo 0 zemlju ili kakovu kucu i da svi stradamo zajedno sa zrakoplovom neobavljena posla. A mi taj nas zrakoplov taka volimo_ Po njem ima tako mnogo»poljubaca« ad neprijateljskih strojnica, ima i topovskih znakova no on nas nije nikad iznevjerio. Mi smo se povjeravali njegovoj snazi kao djeca prisluskujuci dah stroja i. kada je zaprietila opasnost progovorile su cetiri strojnice, strielac Nikola imao je vrazkog posla, mehanicar je spustaobombu za bombom i kada se je teret ad par tisuca kila. sasuo na neprijatelja, a do nasih je ociju doprla vatra, dim. i smrt, rni smo se sretni i smireni vracali u mjesto izhodista, javljauc isvagda isto »zapovjednice, izvrsili smo nalog u, tancine«, Visinomjer pokazuje stodvadeset metara. Postali smo vee nervozni na 06 su dolazile suze Ott. silnog napora i puste zelje, daprobiju maglustinu i nazru, zemlju. - Stigli smo, evo zemlje, javlja izvidnik porucnik M. Odlanulo nam. Protrljali smo oci i zbilja dolje na dnu, izopd nas vidjeli smo neprijateljske rovove, a kada smo jos.. malo dalje poletjeli razabrali smo fedno selo, kroz koje se ie provlacila vojska. - To nije one pravo primjecuje nadporucnik. Obletjesmo to nase bojno polje jos uviek spustajuci set. alisada mnogo opreznije i mnogo polaganije. Visinomjer pokazuje pedeset metara. Zamjetili su nas. ., .

Najprije kao da se nije nista -dogodilo, a zatim se jrmasa koja se je razabirala kroz maglu, pocela micati, ualjuljala se je, pocela je bjezati u svim smjerovima, bacajuci teret i oruzje. Niesmo pucali, To je tako obicna pojava za nas na iztocnom bojistu, da na to mi ne praznimo nase strojnice, Znali smo, da ce tu biti bojnih kola, topova i tezeg oruzja, koje su za nas mnago bolja lovina od ljudi. Pozor, ovu kolonu, javlja se izvidnik, nas porucnik.

Pzijatel] »boljsevtk«.

64

Dolje pova,

izpod

nas povlacila

se kolona

samovoza

to-

_. Neka

udare strojnice.

Dominko, ili kako ga mi zovemo Maksic, poceo je paklenu igru. Kroa smrtonosne cievi Ietjeo je celik, letjela je smrt, a dolje izpod nas nastalo je bezglavo bjezanje i ocaj, Nas j c zrakoplov letio iznad kolona, a strojnice su neprestano pucale i pucale. To stektanje strojnica grozno je slusati, Kao kad grakce .gavran nad ljesincm, kao cia se slabosti ljudskoj i nasoj nemoci cereka z.ivotna konkluzija - srnrt, kao da secovjek .smije sam sebi, sam svojoj slabosti, svojoj biedi i svome bolu. Postajemo strojevi. Ne osjecamo cia smo ljudi s dusom, .5 osjecajima i srcem, mi smo tog casa zrakoplovci i pilot upravlja strasnom smrtonosnom pticom, izvidjac proucava -objekte unistenja, strielac puca iz strojnica, a mehanicar odkacuje bombe. I kako padne koja bomba dolje sukne dim. zemlja pomiesana sa tjelesima icelikom poleti zrakom i mi na cas osjetimo, kako dolje kod onih u dnu izpod nas vlada uzas, strava, saprepastenje i smrt. J os smo dva tri puta obletjeh neprijatelja udarajuci nemilice, kad se na jednom oko nasa tri zrakoplova razigra pakao. T opovi, topici, strojnice i obicne puske obasipale su nas vatrom i oko nas su pra.skale granate i fijukali metei kao opomena i prietnja, - Pogodjeni smo, javlja se krugovalnicar. - No, to nam je trebalol Najprije smo osjetili potres, a zatim dim. Nadporucnik K. brzo nastoji dici zrakoplov iznad oblaka, kako bismo izmak1i daljnoj neprijateljskoj vatri. - Sve je dobro, motori rade savrseno, javlja se nadporucnik.

65

Odlanulo

nam je. iz vida. a

Nestaju oblaci, mi srno izgubili neprijatelja tada dolazi ono uobicajeno: - Jesi li fiv?
Bilo je bog bogova! Bora mu, puse ko na vrhu Sljemena,

smije se nas

Pogledali smo bolje i gle. J ednaje strojnica raznesena topovskim metkom i kroz rupu puse da je divota. Osjecali smo se kao da uobce niesmo u kabini nego da smo izlofenl vjetru, koji je pun kisnih kapljica i odvratne hladnoce. Letimo prema izhodistu uvjereni da smo nesposobni za daljnju borbu i tuzni sto niesmo say teret mogli uspjesno upotriebiti pa ga moramo voziti natrag. - los se niesmo dospjeli uljulja'ti u te »sentimentalne« misli, kad opet pripucaju na nas, - Lovci, javlja krugovalnicar, I zbilja. Na nas udaraju dva lovea :t)Mig 3« .. Pucaju kao ludi. Aparat nadporucnika bio je podpuno sam s nas trojicom,dok su ostala dva aparata imala izvrsiti jos jedan posebni zadatak. Pocela je igra, Pocela je borba jednog bombardera sa dva lovca i to bombardera sa »strastnim poljubcem topa«. I prokleti oblaci, koji su nam prije toliko zadavali brige i jada nestali su kao za inat. MagIu je gotovo svu razagnalo sunce i mi srno hili izloaeni jakoj protutopnickoj vatri. M i smo vee vise puta imali tu igru borbe bombardera s lovcima, Nas strielac Nikola gadjao je sa tri preostale strojnice mnogo bolje nego lovei sa'svim svojima i mi srno vee predosjecali cia ce pobjeda biti na nasoj strani, - Mislim da je dosta te komedije, javlja se Maks. ~ Mislim da to ide nasega strielca, primjecuje krugovalnicar.

Nikala.

66

..

'C
\l;l

=:;

.CI

....

0.

~
' ....
\l;l

""
""
\l;l

S 0
III

....
'

btl

.!il

0:1 .... . 0:1

.. =' e '. =
III IS

"" Q. ""
Q.,.

..
;:::; 0

s:
QJ

III

"" ~

(I) ..."

'CI: 0:1
IS

== ,_,.
(I)

....
Q;l

='

I: "CI \l;l '-,

UJ.

IloI

oIoi

(I)

Cil
N

Q
..,:'"

'.
-...

,_
(I)

f =.. III

I=:

r.p

...
Q;l

Niesmo svrsili, kada se je jedan ad lovaca sunovratio ostavljajuci iza sebe veliki stup dima. Bili smo tako izresetani, da je izgledalo. da se vozimo u krletki, a ne U zrakoplovu, a sto je najstrasnije, ostali srno bez instrumenata. Nad neprijateljskim poloaajern bili smo podpuno dezorientirani, niesmo znali niti tocno odrediti gdje smo nih na kojoj smo visini, a sto je najgore bio je pokvaren krugoval i mi smo izgubili vezu s nasima, - b1aks je pogodjen, javlja izvidnik. Okrenusmo se. Maks je letao say krvav, krhotine top.i izbile su mu oko i tezko ranile usta. - Cudo, Maks se dize 1 Nadcovjecnom snagom prisao je Maks strojnicama pucao nisaneci s jednirn preostalim okorn. Dcslo rni je, d.l ga izljubim, da ga izgrlirn, htjeli smo svi pokidati nase kosulje da povez emo rane, a on se nije obazirao ni na sto. Say krvav stajao je uz kolut za nisan i pucao. Lovac napusta borbu, a mi nastavljarno liet u sliepo. Stanje je bilo vise nego ocajno, Bez krugovala, bez kornpasa sa zrakoplovom izresetanim metcirna, sa tezko ranjenim drugom letimo nad gradom bet ualetista, Kada ne bismo bili vojnici i to hrvatski vojnici, ocajavali bismo. - Imamo sarno dviesto litara benzina. Letimo dalje u sliepo bez svih instrumenata oko usiju bez ikakovog izgleda u spasenje. - Sto litara benzina.
I

s vjetrom

Poe eli smo gubiti nadu. Izvidjac nagadja gdje bismo mogli biti i slozili smo se u uvjerenju da smo negdje oko Smolenska. - Moramo se spustiti radi ranjenog 1'1aksa. Jos uvi ek letimo sliepo, a mehanicar najavljuje muklim glasom: - Dvadeset litara benzina.

68

Bili mo nad nekim gradom. Spustali sma e nad ualetiste, asli smo nase. Nas porucnik-izvidnik primjecuje: »Cini mi se da sam ran]en.«

....

Nai~l\'e~niji

cas. Zapovjednik

dvojici doca tnika

visoka fojB\'eznlckaodltkovanja.

podpuko nik vitez

D~al podjeljuje

Pogledam, u ledjima imao je dvije velike krhotine od razprsnute granate. Dok sam pokusavao izvaditi krhotine pao je u nesviest. Cim je do ~ao k sviesti sapnuo je:

69

Znam,

nije mi se pricinilo,

izvrsili

smo aadatak,

vratili

srno se svi i nas zrakoplov.

U 6 sati u jutro probudili Diiite

su nas. radi dogovora

:B

se, z ove vas zapovjednik

Ietenje. J05 je bila mrka noc, zima je bila nepodnosiva, poijskim je uzletistem vladala vijavica, a mi smo morali kroz snieg pjesaciti da dodjemo do zapovjednrka, jer se nije moglo upotriebiti nikakovo prometno sredstvo. Bile su pozvane cetiti posade: Naseg i jos jednognadporucnika, castnickog namjestnika Baie i stosernog narednika Joce. Kada smo se svrstali pred zapovjednikom pokazao nam je brzojavku sa zapoviedi: »Neprijatelj pokusava ked R,' presjeci autostradu, da zatveri kotao kod V. Bez ebzira na

zrtve mora se to sprieciti. Padao je snieg, Nasi mehanicari radili su od tri sata u noci da zagriju nase zrakoplove i da osposobe strojeve za liet. Toplomjer je pokazivao ~.42°, U 8 sati uzletio i'~
.prvi stoi.erni narednik

Joco,

a zatim

mi pod

zapovjednic-

tv om nadporucnika K. N a kabini su zamrzuuta stakla, ispod nas se pruza nepregledna ravnica prekrita j ednolicnom bjelin om sniega i mi osjecamo kako letimo neizrnjernoscu 11
neizvjestnost.

Doljeizpod nas izpaljena je raketa, znak, da smo pr>2-, letjeli osvojeno podrucje i d~ stupamo nad .neprijateljaZbilja razabrali smo dolje izpod nas kolone. Mehanicar Je odkacio nekoliko bombi i mi smo se m~lo spustili da vidirno njihov .ucinak. Pustos, smrt, razorenje sliedilo je svakueksploziju i mi smo puni nade u dobar uspjeh krenuli dalje , »jer pocetak je bib dobar«. To se je ponovilo cetiri puta,

70

dakle u 16 lietova. Na vecer smo se vratili kuci bez i jednog gubitka. Opet su se nasi strojevi poredali na uzletistu, opet smo hili pozvani od naseg zapovjednika znatizeljni, kakovu novu zapovied ima za hrvatske zrakoplovce, Nase izvjesce glasilo je upravo laskavo: Cetiri hrvatska zrakoplova it sestnaest lietova unistila su preko stotinu oklopljenih kola. dvije bitnice topova i nepregledno mnoftvo ljudi. Sljedece jutro dosao je izaslanik zapovjednika saveznickog zrakoplovstva na tom odsjeku sa sestnaest krizeva prvog reda. Stajali smo uz nase strojeve vedri, nasmijaru i ponosni na i~vrSeni zadatak, izlazilo je zimsko sunce i. obasjavalo je sveti hrvatski grb sa ustaskim znakom. IZ:l~ slanik je posao od jednog do drugog clana posade nasih, nepobjedivih strojeva, svakome je bratski i srdacno stisnuoruke cestitajuci u ime marsala, a na koncu oprastajuci se o d, njih rekao im je: »Vi ste dokazali, ja sada vidim i vjerujem. da su Hrvati najbolji zrakoplovci.«

72

L(ET S PREBITIM KRILOM

Neprimjetno je dosla zima. Val hladnoce prolazio je. bezkrajnim ruskim poljanama, zavukao se u kuce i barake ... vjetar neraadruzivi pratilac zime, pjevao je jednolicnu pjesmu pustosi i ukocenosti. Ljudi su kao nestali u krznenim kaputima, ruke su zaturene u dsepove do lakata, ili su pak, obavite toplim rukavicama, po zamrznutom blatu trckaraju ljudi nastojeci kretnjama i hodom povisiti toplinu. U jednoj nastanbi veoma je veselo. Ttl hrvatski dobrovoljci zrakoplovci cavrljaju 0 svemu i svacemu, cekaju cas". kada ce ih glas zapovjednika pozvati da podju na izvrsenje novih duznosti, novih podhvata,novih lietova. Glavnu rice vodi porucnik B., koji je »u znak pro-testa« ostavio dugu crnu bradu, koja ga cini »zanimljivim« •. no ipak se vidi, da je susta dobrota, zdrav humor, osjeca se, da je vanredno mlad, unatoc oporog obrastenog izgled.i . . .. Covjek nikada ne smije misliti na nestanak, smrt i takove slicne stvari. Zivot je odvec kratak, odvec pust, odvec jednolican, da bismo si ono malo veselja, razonode i nade, sto nam on nudi, ogorcavali raznim pesimisticnirn

7:>

mislima, }a sam uviek vedar, uviek nasmijan, ja vjerujern, da se meni ne maze nista neugodna ni strasna dogoditi, jer sa mnom je sreca, Cemu pesimizamv cemu ocajnicke misli, (emu tuga? .Pjevajmo, ja ell prvi, a vi za mnom ... . _ Porucnik B. osobito je dobre volje, primjecuju ostali oko njega, u ostalom,znamo mi naseg Andjelka. _.. Pa vi filozofirate, to je susta Iilozofija iz osmog raz.reda .gimnazije. Pridjimo stvarnosti, nas je mehanicar D. dobio paket. - To je stvarnostl Dolje ))filozofija«, zivjela stvarnost . . . . Sto je novog ... sto ti pisu ... kako je u dornovini, pricaj, pricaj, covjece, danas ie moj dan, smije se poruc-

nik B.
Tisucu pitanja saletjelo je sretnika 5 paketom, a on poucen izkustvom, smije se i suti, jer tako i onako ne bi dospio odgovoriti na sva pitanja, koja ga obasiplju kao strojnica. . - Pozor, odstup, zapovieda porucnik B. Hocu savrsenu tisinu, hocu sutnju ad dvije minute u cast nadoslom paketu. Dok se svi smijema strogim zapoviedima porucnika B., saleci se, svrstala se posada borbenag zrakoplova »Do 17~c: izvidjac satnik G., rtarednik D., mehanicar i krugovalnicar M .. Porucnik B. drii smotru. Svi se smijemo primjedbama, koje su vanredno duhovite i nasmjesljive, a on ih je pun .kao sipak kostica,

U barakarna izgradjenim na poljskom uzletistu skupili smo se veseli i vedri, smijuci se iivotu i borbi, koja je pred "nama, uvjereni, da se hrvatskim zrakoplovcima nista ne mofe dogoditi. Vee je podne odmaklo, kada nam je bib

74

izdano naredjenje, da letimo u, jatu nad neprijateljern prisilnog izvidjanja i hombardiranja.

radi '

Nebo je mutno, mi. iako vedro razpcloz eni, postajemo sutljivi, svaki se nastoji sto prije opremitiza Iiet, mehanicar pregledava 'sprernnice s bombama,. strielac strojnice, porucnik B. osluskuje dah propelera, jer nije to mala stvar, poci daleko u pozadinu neprijateljskog bojista i uspjesno izvrsiti zadatak i vratiti se natrag. Magla je bila gusta, zima se je osjecala u nogama i u prstima/ oci su suzile, sarno su zrakoplovi poredani jedan do drugoga mirno cekali hrabre hrvatske zrakoplovce, da njihovom voljorn i snagom poprime dusu i iivot. Sve je spremno. Posada za posadom svrstava se u koplove, lice se raztese na smieh, ruke odmahuju na zdrav, a motori sume, kao da mole neku jednolicnu sadnu molitvu tajnama sivog maglovitog neba, da se pjesno i s pobjedom vrate natrag. zrapodous-

Svakog ce casa biti dan znak za polazak. Svi su na svojirn mjestima, svi cekaju, svi ogledavaju vrbce padobrana, municiju, stroj, svi se nastoje sto udobnije srnjestiti, sto savrsenije spremiti za borbu. Posli smo ... Zrakoplov je najprije posao semljom, zatim se je s tezkim teretom bombi uzdigao, probijajuci tmastu maglu, dizuCi se sve vise i vise, Probili smo sloj magle i letjeli smo iznad oblaka, u stalnoj vezi sa zapovjednikom jata, koji ce svakog easa izdati nalog za napad. - Budite spremni, pregledajte spremnice, ogledajte strojnice, pazite, svakog ce casa poceti napad . . .. Probijte oblake i napadajte po vlastitoj zelji. Odvojili smo se od jata .. Ponirali smo sve dublje, probijali smo se kroz maglu, a oci su bile uprte u visinornjer, koji je pokazivao sve manju i manju brojku, jer u maglovito

76

1
}

vrieme prieti opasnost da se sud arimo sa zemljom .. Sva posada gleda na zemlju, oci se sire da probiju gustu maglu, ali zemlje nema. Visinornjer pokazuje 100 metara. - Zemlja l javlja satnik Primjetili smo sumu, no uzalud smo trazili neprijatelja, jer sumom su krstarile samo omanje skupine neprijateljske vojske .. To srno »uredili« sa strojnicama. Tada smo krenuli dalje, voaeci donjom ivicorn oblaka izmedju 300 i 50 rnetara. Bili smo pomalo biesni, jer zlo je to, kada se dugo treba traaiti neprijatelj, too skodi adravlju, izjavljuje porucnik B., a mi potvrdjujemo smiehom. Nije jos prevladao nasim dusama pesimizam, radi odvee dugog trazenja neprijatelja, kada se na kraju iza sume prolomi topnicka vatra i strojnicka na nas zrakoplov i mi smo utili ca\ hili obasuti granatama i ognjem. ~... Lievo krilo, gotovo je razoreno, javlja krugovalnicar. Zrakoplov se je stresao, jos je ostao par sekunda letec-, a zatim je pojurio naglo prema zemlji. Tome se niesmo nadali .. Ovakovoga nesto nije n~m se nikada dogodilo i mi sma utili cas hili sviestni strasne opasnosti, koja nam prietr, Ako je zrakoplov u istinu taka strasno ostecen i mi s njime poletimo u tom vrtoglavom koprcanju k zemlji, svi cerno naci smrt u plamenu i krhotinama zrakoplova, a ako pak skocimo iz zrakoplova padohranima, past cemo u robstvo boljsevika, a to je gore od smrti. Toga smo casa unatoc danasnje opomene porucnika B_ svi ozbiljno pornisljali na smrt. Bacaj bombe, javlja se izvidjac, - Osteceno nam je desno krilce za smjer Iieta I

78

Sarno nas cuda maze spasiti.

Toga se je easa pokazao nas porucnik B. upravo gentjalan. Zrakoplov je opet sa tezko ostecenim krilom poletio zrakom i poceo se polako dizati, no to je hila slaba nad?., Mi smoznali da sa tako ostecenim zrakoplovorn ne cern'). daleko doci, mi smobili sviestni da smo daleko u neprijateljskim redovima i ovog puta pomisljali smo na svrsetak, U takvim i slicnim casovima ne bavi se covjek mnogo soborn. Pojedinac postaje stvar, postaje dio zrakoplova, postaje kotaeic jednog velikog mehanizma, koji nosi ime: Hrvatska zrakoplovna legija, u takvim casovima postaje. zrakoplovac poklonik onog znaka, koji mu stoji 0 boku, znaka njegove vjere, njegova uspjeha i njegovih pobjeda - to je hrvatski grb i slovo »U«. Magla obavija zrakoplov, motor ostro i rezko odzvanja u nasim usima, i mi na eas prestajemo zapaiati sve oko nasi pred nasim se ocima odvijaju koluti bez kraja, sve brze, sve brze: tih je koluta sve vise, cini nam se, da se Citavo· nebo okrece obavito prokletom gustom maglom, slicnom _dosadi i smrti. Bombe su pljustale jedna za drugom, mi smo jedva, zamjeCivali detanacije, proresetan zrakoplov hucao je, tlak zraka i mi srno s prepunim prsima ocaja udisali maglu, Opet pogadak t tane pogodilo je zrakoplov u kabinu za. Topovskc bombe,

Sreca, ni jedne bombe nije bilo vise u zrakoplovu. Poruc~ik B. okrenuo se na cas i malo se nasmiesio. Notaj smieh bio j,e nalik drzkosti, bio je slican neukrocenom i nepobjedivom borcu, koji se i ovog casa, kad mu je SOlIt metnula sapu na rame cinicki smije i ruga. Njegovo je lice bilo bliedo, crna brad a hila je jos jaci kontrast bljedoci.

79'

» .•. Bombe su pljustale jedna za drug-om, mi srno jed\'a zamjecivalt detonacije, proresetantm zrakoplovom hueao je tlal zraka
i

mi

smo

sprepunim prsima ocaja udtsalt maglu ... « (Str. 19.)

80

sarno se se oci sjale i kao u tigra, nastojale su probiti maglustinu oko zrakoplova, nastajale su nadomjestiti porernecene aparate i spasiti .zivote posade, Zrakoplov ipak lebdi, u nase duse vraca se nada, mi tog casa clobivamo volju za fivot i u nasoj se podsviesti vracaju slike iz prezivjelih dana, slike najljepse, slike najdrase, slike, uz koje se radjaju uzpomene, daleke i drage, slicne vjeri i nadi, Zbilja, tok casa, kada smo bili na dohvatu smrti, kada smo osjetili vise nego ikad, da smo sarno igracka u sapama odvratne i strasne prirode, toga Cas.l uzljubili sino zivot, zavoljeli smo sviet, ovakav kakav nam se tada prikazivao (a bio je tada zbilja odvratan), pun magle, pun ocaja, pun strave. Liepo je zivjeti. Nalazimo Izvidnik Dakle se nad jednim javlja, uzletistem, pred nama je zivot. zasto smo se smida je nase,

smo u istinu spaseni,

Smijali smo se, niesmo hili sviestni, jali, ali mislim da smo se smijali zivotu. Sto je to?

Porucnk B. okrece se i izdaje nalog:

Poizkacite svi s padobranima, ja ne napustam svoj zrakoplov. Ne cemo bez vas, porucnice. - Naredjujem vam, zapoviedam, spasavajte iiv?te. - Da nas uhijete, mi vas ne napustamo, Spustali smo se polako, sve blife, sve blize zivotu javite kako je bila,

ili

smrti.
Cudno. Smijali smo se zivotu, a uz taj zivot ceri se smrt, preziretno smrt, a uz tu smrt smije nam se %ivot. U najkracern mogucem vremenskom razmaku, po sto puta proiivljavali smo mrt i zivot, propast i spasenje. A te pro-

81

tivnosti oblikuju iivote, oblikuju duse, oblikuju pojedince i narode. Ako u casu opasn.osti i smrti vjerujerno u iivot, docekat cemo ga ako ne vjerujemo, nestat ce nas. Svi oni, koji skrstenih ruku cekaju konkluziju sudbine, svrsit CI;! smrcu.

Hrvatski

~rakoplovci

pomtesant sa oslobodjenim

rusklm

selajcima.

Tog casa sjetili smo se danasnjeg razgovora s nasim porucnikorn B. i 'u "nasim je usirna odzvanjalo ... Covjek nikada ne srnije- misliti -na nestanak, smrt i takove slicne

82

stvari. Zivot je odvec kratak i odvec pust, odvec jednolican, da bismo si 000 malo veselja, razonode i nade, sto nam nudi, ogorcavali raznim pesirnisticnim mislima ... Tog smo casa hili sviestni, cia su nasi zv-oti u ruei porucnika B., nase su oci bile uprte u njegove ruke, mi smo pratili svaku njegovu kretnju, svaki njegov mig. Spustiti smo se bez ikakvog gubitka, malo ne svakidasnje, kako se to izr:azio porucnik B., ali spustili smo se. Kad smo pod nasim nogama osjetili zemlju, posjedali smo, jer su nam ruke i noge drhtale. Svi su se strcali, Ono, sto se je toga casa vidjelo, ne vidjeva se nikad. Nas zrakoplov izgledao je »kao pokisli gavran«, Tri puna pogodka topa, preko sto dvadeset metaka, s probusenim gumama, s jednim krilom podpuno ~ostecenim, bez krilca za smjer lieta, s proreSetanim aparatima vratih smo se u izhodiste zdravi, snami, vedri - pobjed~ici.

Zima je vladala svom svojom zestinom. Drvece je bilo puno inja, snieg je bio oko puteva naslagan kao zid sazdan ad kristala, po rovovima i u sniegu zurili su se ljudi, odilazeci 'k strojevima i vracajuci se u nastanbe i to tek kad je bilo nesto nu ino. Valjci su izvaljali snieg, jer ga je bilo nemoguce odgurnuti, a po tom sniegu stajali su porazmjesteni nasi strojevi: cekajuci nareclbu za uzlet. Bilo je to koncem siecnja, T ri hrvatske posade dobile su naredjenje za prisilno izvidjanje i bombardiranje neprijatelja jugozapadno ad Moskve. To za nas nije bilo nikakovo iznenadjenje, to je za nas bila svakidasnja pojava, svakidasnja stvar. Obukli smo set svrstali smo se uz nase zrakoplove, cekajuci nalog za liet, Posla ie posada sada po-

83

kojnog nadporucnika A., posada zastavnika P. i posada naseg porucnika B. Uzletjeli smo. Kada smo dosli na mjesto odredista, izpod nas pruzila se divna lovina. - Da to propustirno? javlja nas rnehanicar. i govora l - Tko bi mi danas rekao, da cu imati ovakav divm susret, izlupao bi ga, sto sa mnom tjera segu, a i zbog toga da se ugrijern, smije se porucnik, Pocele su pljustati bombe. Svaka bomba je zgoditak, svaka eksplozita pustos i smrt. To rnuklo udaranje bomba o zemlju, ta pustos, to sijanje srnrti, pratilo je stektanje strojnica i sum nasih motora. - Gotovo?

Jestl

- Podjimo. Devet puta toga dana vracali smo se u mjesto izhodista, dizali smo se s teretom bombi i polazili na neprijateljsko podrucje sijuci smrt i pustosenje, • Drugi dan u jutro pozvao nas je zapovjednik, mi smo mislili da ima opet nova naredba za nas, htjeli smo se spremiti za liet, no sada nam je bilo receno da ne cemo Ietjeti, bili smo u nedoumici sto se to dogodilo.

nesu

smo.

Izaslanik vrhovnog zapovjednika njemackih zracnih snaga dosao je pred nas, cestitao je svakome pojedincu i SV.lkome je pricvrstio visoko vojnicko odlikovanje. Pogledali smo jedan drugog, usta su se raztegnila u smieh, ruka je prihvatila ruku, eestitajuCi medjusobno, a oei su se kriesile zeljne novih pobjeda,

85

Zapovjednik hrvatskih zrakoplovaca na iztocnom bojistu podpukovnik vttez Dzal.

87

NAPRED jUNACI S PLAVOG JADRANA

Stari pobjednicki duh hrva.tskih pomoraca, duh hrveiskih ratnika namjenjen je keo beiiin« hrvatskim pokoljenjima, i ta su pokoljenja uviek manifestirala svoje vojnicke" vrline kxoz sva vremena i u svim zgodama. Osnutkom N ezavisne Drzave Hrvatske niie se moglo ni smjelo - sto se: ticevtline hrvatskoga naroda - niSla umeniiii, nije smjelo niSta ~stati. Stoga, kada {ie Poglavnik pozvao hrvatske sinove da podju u borbu protiv zakletog neprijatelja kuliure i covjecanstva. djeca hrvatskog }adrana, posla su pod hrvatskim siiegom u botbu, da svoje bogato znanje 'i svoje stoljetno· junaCtvo dadu na oltar pobjede •.pravde i isiine. I dtugi su narodi imali more, mnogi su od njih imali i imsiu velike mornarice. i ostali narodi imaju svoju pomorsku ptoslost, no Hrvati su bili ptvi, koji su poslali najboliu diecu svoiih obala na iztoino boiiste. Zar bismo morali iziiceti velicinu ulo.ee i znacenia borbe i pobiede, koie su izveli hrvatski mornari na iziocnom boiistu, na Crnom moru, na dalekom sievetu, zarniesmo to vee culi iz izvjesfaja strano,!! novinsrva, zar niesu 89

u do.movinu? Sto je kod nas glavno? Za nas je liajglavnije to, da su junaci Azovskog mora i dalekih sjevernih zslieve diece toploge juga, diec« Hrvsiskog [sdreru, ee nas ie najveinije to da su daleko slab;j; u oruiju tukli brojem jaceg neprijatelja, da sa se uviek i svegde vrecsli Ikao pobjednici. Oni sa se ponieli dostojno svojilx nepobjedivih predaka. oni su se ponieli kao Hrvati, kao pravi hrvatski mornari. Niie bilo brodova toliko, koliko [e bilo sovjetskib, niie bilo toliko mornara, koliko [e bilo neprijatelja, !.ali [e bilo Hrvsis. Bilo je Hrvata, bilo jepomoraca, bilo ie ljudi sa tisuclieinotn pomorskom proslosii, sa ponosom, cascu i [un.lCtvom nerods, koji se je vjeino borio, koji je rnnogo ttpio, ali koii je uviek pobiedjivao. T oge su bili svlesini hrvatski mornari, a toga [e sviesina i hrvatska domovina, koja ra:zkrilienih raku ceka junake .delekib: mora, da im okiti gtudi od.licjem, da im stisne ruku, da im rekne stdsimi i topli - hvala.

-o tom pricali oni sami. kad su se vracali na dopust

90

SADRZAJ
Hrveti najbolji vojnici nejveci junaci

5 9

U sjeni smrti .
Kroz zimu, botbe i krv -

do pobjede
junaci zraka
zrekoplovci«

32

1z krvave stvarnosti
Hrvatski ztekoplovci »Vjerujem, Hrveti su najbolji Lief s prebitim 'krilom .

41
55 58 73

Nepred, junaci s plavog Jadrana

89