Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword or section
Like this
64Activity

Table Of Contents

0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
1 - Petak - Teorija Ekonomske Politike - Samuelson

1 - Petak - Teorija Ekonomske Politike - Samuelson

Ratings:

5.0

(1)
|Views: 12,928|Likes:
Published by anna_x4569

More info:

Published by: anna_x4569 on Jun 06, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/13/2014

pdf

text

original

 
Skripta je rađena po 15.izdanju Samuelsona. Makroekonomske škole su prepisane samo iz sažetka jer je to neštonajdosadnije što sam u životu morala čitati pa sam si skratila muke i prepisala samo sažetak (jbg možda nećete znati odgovor na jedno pitanje). Ostatak skripte sam pisala sama s povremenim copy/pasteom skripte koju ima pravo(oni dijelovi koji odgovaraju dijelovima koje mi moramo naučiti). Grafove ćete morat pogledati u knjiziisto kao što za primjere računanja otvorite knjigu. Uglavnom mislim da svatko tko nauči svih ovih 40 stranicamora proći ispit/kolokvij. Sretno svima s učenjem! Pa i meni
 
Ekonomski proces i vrste ekonomskih dobara
Ekonomija
- proučava kako se u ekonomiji određuju cijene rada, kapitala, i zemlje i kako se te cijeneupotrebljavaju da bi se usporedila sredstva- istražuje ponašanje financijskih tržišta i analizira kako ona raspoređuju kapital na ostatak ekonomije- analizira posljedice državnog reguliranja na efikasnost tržišta- ispituje razdiobu dohotka i predlaže načine da se pomogne sirotinja bez narušavanjamogućnosti ekonomije- istražuje utjecaj državne potrošnje, poreza i proračunskih deficita na rast- proučava polete i padove nezaposlenosti i proizvodnje što podjaruje poslovni ciklusi razvijaekonomsku politiku vlade za unaprjeđenje ekonomskog rasta- ispituje modele razmjene među državama i analizira utjecaj prepreka razmjeniistražuje rast u zemljama u razvoju i predlaže načine za poticanje efikasne upotrebe sredstava
Ekonomija
je znanstveno proučavanje kako društva upotrebljavaju sredstva da bi proizvelakorisne robe i raspodijelila ih različitim ljudima. U osnovi te definicije dvije su ključnezamisli: dobra su oskudna i društvo mora efikasno upotrebljavati svoja sredstva.
Efikasnost
znači nenazočnost rasipnosti ili upotrebu ekonomskih sredstava što je mogućeefikasnije da bi se zadovoljile želje i potrebe ljudi. Ekonomija proizvodi efikasno kad ne može proizvesti više od jednog dobra bez da proizvede manje nečeg drugog.Izvore suvremene ekonomije nalazimo u 1776.godini kad je
Adam Smith
objavio klasičnodjelo
 Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda
. U toj je knjizi Smith korektno izložioosnovna načela tržišne ekonomije. Smith
se smatra utemeljiteljem mikroekonomije
,granom ekonomije koja se danas bavi ponašanjem pojedinačnih entiteta kao što su tržišta, poduzeća i kućanstva. Identificirao je jedinstveno efikasno svojstvo tržišta, „nevidljivu ruku“koja dovodi do opće dobrobiti iz djelovanja pojedinca za vlastiti probitak. Makroekonomija jegrana ekonomije koja se bavi sveukupnom mogućnošću ekonomije (nije postojala usuvremenom obliku do 1936.godine kad je
John Maynard Keynes
objavio djelo
Općateorija zaposlenosti, kamata i novca
).
TRI PROBLEMA EKONOMSKE ORGANIZACIJE
Proizvodnja neke ekonomije ograničena je njenim sredstvima i tehnološkim znanjem
svakodruštvo mora imat način za određivanje
koje
 
će se robe proizvoditi
,
kako
će se ta dobra proizvoditi i
 za koga
će se ona proizvoditi. Ta pitanja čine
tri osnovna pitanja ekonomskeorganizacije.Pozitivna ekonomija
opisuje činjenice neke ekonomije – što, kako i za koga – i njezino ponašanje. Pozitivna ekonomija se bavi pitanjima kao što su: zašto liječnici zarađuju više od pazikuća? Kakav je ekonomski utjecaj rastućih poreza? Odgovori se oslanjaju na analizu iempirijski dokazni materijal.1
 
Normativna ekonomija
uključuje etička pravila i vrijednosne sudove o pitanjima što, kako iza koga u nekoj ekonomiji. Bi li određene vrste revolvera ili lijekova trebalo zabraniti? Bi litrebalo ukinuti socijalnu skrb? Rješavaju se političkom raspravom i političkim odlukama, a nesamom ekonomskom analizom.
VRSTE EKONOMIJE
Različita društva imaju alternativne ekonomske sustave, pa ekonomija proučava različitemehanizme koje društvo može upotrijebiti da bi rasporedilo oskudna sredstva.
Tržišnaekonomija
je ona u kojoj pojedinci i privatna poduzeća donose glavne odluke o proizvodnji i potrošnji. Sustav cijena, tržišta , profita i gubitaka, poticaja i kazni određuje što, kako i zakoga. Poduzeća proizvode robe koje donose najveće profite (što) pomoću najjeftinijih tehnika proizvodnje (kako). Odluke pojedinaca o tome kako potrošiti nadnice i vlasničke dohotkestečene radom i vlasničkim pravom određuju potrošnju (za koga). Ekstreman slučaj tržišneekonomije, u kojem država gotovo nema ekonomsku ulogu, zove se laissez-faire ekonomija.
Naredbodavna ekonomija
je ona u kojoj država donosi gotovo sve odluke o proizvodnji i potrošnji. U takvoj ekonomiji država posjeduje većinu sredstava za proizvodnju (zemlja ikapital) i odlučuje kako se ukupna proizvodnja društva treba razdijeliti na različita dobra iusluge (SSSR). U takvoj ekonomiji država odgovara na glavna ekonomska pitanja preko svogvlasništva nad sredstvima i njezine moći da iznudi odluke.Suvremena društva imaju
mješovitu ekonomiju
, s elementima tržišne i naredbodavneekonomije. Država donosi zakone i propise koji uređuju ekonomski život, pruža političke iobrazovne usluge i regulira zagađenost i poslovanje. Karl Marx je bio najveći kritičar tržišneekonomije. Dokazivao je da će nekontrolirane proizvodne snage tržišta i konkurencijeneizbježno srljati i uzrokovati duboke krize i bijedu radnika. Povijest je potvrdila nekaMarxova predviđanja.
UTROŠCI I PROIZVODI
Sva ekonomija ima zalihu ograničenih sredstava – rada, zemlje, tehničkog znanja, tvornica,energije. Obzirom da su dobra oskudna u odnosu na želje, ekonomija mora odlučivati o tomekako se uhvatiti u koštac s ograničenim sredstvima. Što, kako i za koga? Da bi odgovorila nata tri pitanja svaka ekonomija mora odlučiti o ekonomskim utršcima (inputi) i proizvodima(outputi).
Utršci
su robe ili usluge koje poduzeća upotrebljavaju u svojim proizvodnim procesima.
Proizvodi
su različita korisna dobra ili usluge koji proizlaze iz proizvodnog procesa i koji se troše ili upotrebljavaju u daljnjoj proizvodnji. Utrošci se još zovu i
faktoriproizvodnje.
Oni se mogu klasificirati u
tri
opsežne
vrste:1. Zemlja
 – prirodni izvori – zemlja koja se upotrebljava za poljodjelstvo ili zagradnju kuća i tvornica, energetski izvori za opremu naših automobila ili naših domova,neenergetski izvori poput bakra, željeza, pijeska, te zrak, voda, klima…
2. Rad
 – sastoji se od utrošenog vremena ljudi u proizvodnji – rada utrošenog utvornicama automobila, na obrađivanje zemlje, pisanje zadaća…
3. Kapital
– trajna dobra ekonomije, proizvedena radi toga da proizvede druga dobra.Kapitalna dobra uključuju strojeve, ceste, računala, čekiće, kamione…
Tri ekonomska problema
:
koje
 proizvode proizvesti i koliko;
kako
ih proizvesti – kojim bitehnologijama utroške trebalo kontrolirati da bi se proizveli željeni proizvodi; i
 za koga
bi proizvode trebalo proizvesti i kome bi ih trebalo razdijeliti.2
 
GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (GPM/PPF)
prikazuje maksimalne količine proizvodnje koja neka ekonomija može dobiti uza zadano tehnološko znanje i zadanu količinuraspoloživih utrošaka.
EFIKASNOST
znači da se sredstva ekonomije upotrebljavaju što je moguće djelotvornije da bi se zadovoljile potrebe ljudi. Efikasnost u proizvodnji se ostvaruje onda kad društvo nemože povećati proizvodnju jednog dobra bez smanjivanja proizvodnje nekog drugog dobra.Efikasna je ekonomija na njezinoj granici proizvodnih mogućnosti. Svako društvo imaneiskorištena sredstva u obliku nezaposlenih radnika, neiskorištenih tvornica i neiskorištenezemlje. Kad ima neiskorištenih sredstva, ekonomija nije na granici proizvodnih mogućnostiveć negdje unutar prije nje.
EKSTERNALIJE – EKONOMIJA ZAŠTITE OKOLIŠAEksternalije
su djelatnosti koje utječu na druge da im bude bolje ili slabije bez da oni plaćajuili da im se nadoknađuje za tu djelatnost. Eksternalije postoje kad privatni troškovi ili koristinisu jednake društvenim koristima ili troškovima. Dvije su glavne vrste eksternalija –  pozitivne (eksterne ekonomije) i negativne (eksterne disekonomije).
Javna dobra
su ona čije se koristi nedjeljivo rasprostiru među čitavu zajednicu, bez obzira nato žele li pojedinci kupiti javno dobro.
Privatna dobra
su ona koja se mogu razdijeliti iodvojeno osigurati različitim pojedincima, bez ikakvih eksternih koristi ili troškova drugima.Efikasna opskrba javnih dobara često zahtijeva utjecaj države, dok tržišta mogu efikasnoalocirati privatna dobra.
Javna „zla“
su javna dobra koja jednoliko nameću troškove skupini.To su nehotični uzgredni proizvodi potrošnje ili proizvodnih aktivnosti (zagađivanje vode ilizraka). Eksternalije su nenamjerna, ali štetna strana učinaka ekonomske aktivnosti. Poduzećaneće dobrovoljno ograničiti emisije štetnih kemikalija zato se općenito smatra da je nadzor zagađivanja zakonita funkcija države. U nereguliranom okolišu, poduzeća će odrediti svojenajprofitabilnije razine zagađivanja izjednačavanjem granične privatne koristi zbog umanjenjas graničnim troškom umanjenja
premalo umanjenja i vrlo mnogo onečišćenja. Ekonomistinastoje odrediti društveno efikasnu razinu zagađivanja izjednačavanjem društvenih troškova ikoristi. Efikasnost zahtijeva da granična društvena korist od umanjenja bude jednakagraničnim društvenim troškovima umanjenja.
Države danas suzbijaju eksternalije
koristeći, ili neposredni nadzor ili financijske poticajekojima potiču poduzeća da smanje štetne eksternalije ili da povećaju korisne aktivnosti. Za pretežan dio sveukupnog zagađivanja, kao i za zdravstvene i sigurnosne eksternalije, državase oslanja na
neposredne regulirane nadzore
koje još nazivamo i socijalnim reguliranjima(Zakon o čistom zraku). Da bi se izbjegle neke između zamki neposrednih nadzora politika seviše oslanja na
ekonomske poticaje
. Jedan je pristup
upotreba pristojbi
za emisije kojezahtijevaju da poduzeća plaćaju porez za svoje zagađenje jednak iznosu eksterne štete. Novi pristup koji ne zahtijeva da država ozakonjuje opterećenja upotreba
razmjenjivih dozvola zaemisiju sumporovog dioksida
. Umjesto da se poduzećima kaže da moraju platiti X$ po jedinici zagađenja i potom im se dopusti da izaberu razinu zagađivanja, država bira razinuzagađivanja i alocira odgovarajući broj dozvola. Još postoje i
privatni pregovori
(Coaseovteorem) i
propisi o odgovornosti
3

Activity (64)

You've already reviewed this. Edit your review.
Ante Primorac liked this
1 thousand reads
1 hundred reads
Matea Bašić liked this
batagope liked this
tanja1988 liked this
Agrif.bg-fovka liked this
corovics liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->