MODELI SOCIJALNE ZASTITE - I PARCIJALA3.Modeli socijalne zastite
Richard Titmuss je ucinio jedan od najznacajnijih pokusaja da se opisu razlike izmedju zemalja upogledu njihove socijalne politike, sto je objavljeno poslije njegove smrti 1973. godine. On razlikuje triglavna oblika socijalne politike u kapitalistickim zemljama:a)Rezidualni model zastite,b)Industrijski model zasnovan na doprinosima i ucinku ic)Redistributivni institucionalizovani model.
REZIDUALNI MODEL
: politicki naziv za ovaj model je KONZERVATIVNI, dok je analiticki naziovPATERNALISTICKI. U glavne cinoce ovog modela ubrajaju se porodica i privatno osiguranje.Pokrivenost je rezidualna. Prava se sticu na osnovu prosjecnih prihoda, a finansijsku odgovornost snosidrzava. Nivo komepenzacije je nizak, a odnosi na trzistu radne snage baziraju se na najamnini. Cilj ovogmodela je jednakost u siromastvu, i ciljana zastita.Konzervativni, paternalisticki, rezidualni model br.1, motivisan je zeljom da se javni fonodovi koristesto efikasnije, usmjeravajuci socijalnu zastitu prema clanovima drustva koji su u najvecoj nevolji inesposobni da se staraju o sebi. Obicni radnici i cinovnici su sposobni da organizuju sopstvenu socijalnupolitiku unutar porodice ili putem privatnog osiguranja i stednje.
INDUSTRIJSKI MODEL ZASNOVAN NA DOPRINOSIMA I UCINKU
: politicki naziv mu jeLIBERALNI, a analiticki KORPORATIVNI. Glavni cinioci u ovom modelu su poslodavci, a pokrivenost jemjesovita. Prava se sticu na osnovu zaposlenja, a finansijsku odgovornost snose poslodavci i drzava.Nivo kompenzacije je dvojni, a odnosi na trzistu radne snage baziraju se na odvajanju radnika odneradnika. Cilj ovog modela je gubitak prihoda, i zastita prihoda.Shvatanje jednakosti u liberalnom, korporativnom industrijskom modelu zasnovanom na doprinosu iucinku je potpuno drugacije. Na socijalnu politiku se gleda kao na sredstvo da se radnicima garantujestabilan standard zivota. Jednakost se tice podjele rizika poremecaja u tokovima prihoda. Socijalnapolitika u ovom modelu slicna je privatnom osiguranju u njegovim statistickim principima, ali je irazlicita, posto je kolektivna i obicno obavezna, sto preko drzavnog zakonodavstva obavezuje partnerena trzistu rada da se usaglase oko politike.
REDISTRIBUTIVNI INSTITUCIONALIZOVANI MODEL
: politicki naziv mu je SOCIJALISTICKI,a analiticki naziv mu je ETATISTICKI. Glavni cinoc ovog modela je drzava. Pokrivenost mu je opsta, aosnov za sticanje prava se odnosi na gradjanski status. Finansijsku odgovornost snosi drzava, nivokompenzacije je visok. Odnos na trzistu radne snage bazira se na dekomodifikaciji. Cilj ovog modela jepreraspodjela prihoda.U insitucionalno redistributivnom modelu jednakost je stvar promjene raspodjele dohotka prije negonjegovog ocuvanjai. Ovaj model ukljucuje ukupnu populaciju jer je osnov za sticanje prava gradjanskistatus (drzavljanstvo). Eksploatacija radnika moze biti ogranicena buduci da drzava odredjujeznacajne dijelove zivotnih uslova prije putem demokratskih odluka negoi preko trzista. Esping-Andersen je nazvao ovaj mehanizam
DEKOMODIFIKACIJOM.
2