Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
4Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Rakete Interorbital Systemsa (Aerosvijet 23)

Rakete Interorbital Systemsa (Aerosvijet 23)

Ratings: (0)|Views: 54|Likes:
Detailed description of Interorbital Systems’s Neptune rockets, funded on late OTRAG rockets sketched by Wernher von Braun
Detailed description of Interorbital Systems’s Neptune rockets, funded on late OTRAG rockets sketched by Wernher von Braun

More info:

Published by: Miroslav Ambruš-Kiš on Jun 09, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/29/2011

pdf

text

original

 
Piše: Miroslav Ambruš-Kiš
O
nako kako su radoznalost i zabava za-pravo pridonijeli širenju osobnih računa-la u vrijeme u kojem su računalni stručnjaci spodsmijehom gledali na svaki stroj koji nezauzima stotinu četvornih metara klimatizi-ranog prostora, tako sada gledaju na samo-nikle privatne raketne tvrtke koje pokazujusve ozbiljnije ambicije. Sa širenjem osobnogračunalstva početkom osamdesetih godinaprošloga stoljeća, ponajprije među entuzija-stima, i među najširim slojevima građan-stvom polako se otapao bezrazložan strahod računalstva kao discipline koja “nije zaobične ljude”. Danas je to u mnogo uspored-nica slično sa svemirskim letovima.– Široko je rasprostranjeno pogrešno mišlje-nje da su svemirska putovanja skupa, opa-sna i da se time mogu baviti jedino države –naglasio je Tim Pickens, konstruktor motoraSpaceShip Onea koji je na podorbitalni let od-veo dvojicu pilota na visinu od 100 kilometa-ra, čime ipak nisu srušena dva rekorda jed-nosjeda X-15 iz srpnja i kolovoza 1963. ko- jim je pilot Joe Walker dosegnuo visine od105,9 i 107,8 kilometara. Ali to je priča o ek-stremnim pokusnim pilotima, zaboravljeni-ma nakon prvih orbitalnih letova Gagarina,Titova i Glenna.
CPM-TV 
A mi govorimo o svemirskom turizmu, mno-go udobnijem ponavljanju onoga za što seprije pola stoljeća letjelo s glavom u torbi. Tu-
Novo doba u znakusvemirskog turizma
“Svemirski turizam, zamisao koja ozbiljnimraketnim znanstvenicima djeluje neozbiljno,zapravo je ključan sljedeći korak u evolucijisvemirskih letova”, rekao je Tim Pickens iz tvrtkeDynetics na Međunarodnoj konferenciji o razvojusvemirskih istraživanja u Huntsvilleu u Alabamupotkraj svibnja
Svemirska tehnologija
Miroslav Ambruš-Kiš u posjetuInterorbital SystemsuTubesat
U
sporedno s razvojem američkoga sve-mirskog programa, kojemu su glavnoznanje prenijeli amerikanizirani njemačkiznanstvenici koji su u Peenemündeu razvi- jali rakete V-1 i V-2, glavni među njima Wer-nher von Braun crtao si je posve drukčiji su-stav višestupanjske rakete. Umjesto da sestupnjevi “zidaju” jedan na drugoga, kao štose odlučilo u ranoj fazi utrke u svemir izme-đu SAD-a i SSSR-a, njegovi su nacrti vodiliprema vezivanju pogonskih stupnjeva usvežnjeve, klastere.
Toj su se ideji mogli posvetiti on i njegovkum još iz vremena Peenemündea Kurt De-bus nakon što su 1975. otišli u mirovinu.Vrlo ambiciozan projekt njemačke privatnetvrtke OTRAG (Orbital Transport und RaketenAG) vodio je Von Braunov i Debusov inže-njerski štićenik Lutz Kayser, a i njih su dvoji-ca osim znanja u tvrtku uložila nemalo vla-stitog novca. Zamisao je bila da se tehničkišto jednostavnije, a u skaldu s tim i pouzda-nije, rakete proizvode serijski od jeftinih, do-stupnih materijala kao što su cijevi od čelikas malim udjelom ugljika. Slično je bilo i s go-rivom, svagdje dostupnim kerozinom i teku-ćim dušikovim dioksidom kao oksidatorom.Jednake su se rakete bočno dodavale oni-ma u sredini svežnja. Vanjske su bile prvistupanj, a sljedeći su stupnjevi bili bliže jez-gri svežnja.Budući da Njemačka nema ekvatorijalnih po-sjeda, tvrtka je za lansiranja najprije zakupilavisoravan Kapani Tonneo na istoku Zaira (da-nas DR Kongo), a u posljednjoj fazi od 1981.(poslije Brežnjevova pritiska na Mobutua)najveće su rakete lansirali nedaleko od oazeTawiwe u Sahari, otprilike 600 kilometarazračne linije južno od Tripolija u Libiji.Te rakete nikad nisu dobile priliku da dohvateorbitu iako su tehničke osobine pokazivaleda bi im to uspjelo, ali ne samo zbog nesretnoodabranoga zemljopisa nego i zato što su seprotiv mogućnosti da Njemačka tvrtka, ma-kar bila privatna, dobije napravu koja bi mo-gla biti i
balističko oružje. To je posebno uzru- javalo Ruse (genseka CK KP-a SSSR-a Leoni-da Brežnjeva) i Francuze (predsjednika Gis-
Što je zaželio Wernher von Braun
OTRAG
Mojave
34
lipanj/srpanj 2011.
 
rizam je doista važan iskorak u razvoju civil-nog ogranka svemirskih istraživanja i eko-nomskog istraživanja svemira. Na njega se,u sklopu dugoročnih planova, priprema i tvrt-ka Interorbital Systems iz kalifornijskoga pu-stinjskoga gradića Mojavea. Ovih dana onaobavlja niz lansiranja rakete nosača
CPM-TV 
 (
Common Propulsion Module
Test Vechic-le
). Ona je gradivni kamen ambicije za bu-dućnost civila u svemiru kojima za svemirskilet ne trebaju ni država ni vojska. I još da u to-me uživaju. Taj su niz raketa različitih kapaci-teta njezini konstruktori nazvali Neptune.Koncept raketa iz Interobital Systemsa po-tječe još s crtaće daske Wernhera von Brau-na. On je upravo toliko odmaknut od svaki-dašnjih predodžbi o raketnom pogonu kolikosu nevjerojatno od svakidašnjih predodžbiodmaknute cijene lansiranja kojima se s timkonceptom barata.
S Mikeom Vucelićem tijekom analize kapsule
Svemirska tehnologija
carda d’Estainga), a ni Amerikanci nisu bilipotpuno ravnodušni iako su, otprilike kao ivlada Willyja Brandta na početku, dijelom i sa-mi ulagali u taj razvoj. Poslije mnogo testova ičak 18 lansiranja morali su se povući iz Libije.Posljednje je pokusno lansiranje (istina, neu-spješno) bilo s astrodroma Kiruna u Švedskoju rujnu 1983.Pri povlačenju iz Libije nešto je raketa i opremezaplijenila Libija, ali tamošnji stručnjaci una-toč nastojanjima nisu ih uspjeli pokrenuti, akamoli – što su namjeravali – preinačiti uoružje. Isključivo iz političkih razloga projekt jetada zabranio tadašnji njemački ministar vanj-skih poslova Hans Dietrich Genscher, a preo-stali su se stručnjaci pridružili francuskom ra-ketnom programu “Ariane”.Nakon pola milijarde potrošenih tadašnjihnjemačkih maraka na razvoj rakete tvrtka jeformalno postojala do 1987. Za to je vrijemeLutz Kayser, tada već na čelu američke tvrtkeVon Braun Debus Kayser Rocket Science(BDKRS) LLC, u koju je preneseno OTRAG-ovointelektualno vlasništvo, neuspješno tražioameričke ulagače koji bi sa 100 milijuna dola-ra financirali dovršetak razvoja. Njegova je ra-čunica pokazivala da bi cijena izbacivanja ki-lograma korisnog tereta u nisku Zemljinu orbi-tu stajala jedva 2000 dolara.
Team u IOS-uOtragova lansirna rampa – Kapani TonneoSvaki dio izrađuje se ručno
35
lipanj/srpanj 2011.
 
“Naš je cilj proizvesti i upotrebljavati posve jednostavan, i zbog toga pouzdan koliko i jef-tin, sustav prijevoza u orbitu i prodrijti i daljeod nje”, kaže Randa Milliron, direktorica tvrt-ke Interorbital Systems koja od 1996. radi uhangaru u “betlehemu privatne svemirskeindustrije” –Zračnoj i svemirskoj luci Mojaveu kalifornijskoj pustinji.Cjelokupno iskustvo projekta OTRAG, a na ne-ki način i sva ulaganja u njega, IoS nasljeđujepreko izvršnog voditelja tog nasilno zaustav-ljenog projekta Lutza Kaysera, savjetnika In-terorbital Systemsa.
Privatno lansiranje
Proljetos smo posjetili Interorbital Systems.Tada za nas nije bilo nepristupačnih dijelovahangara u kojemu razvijaju svoju letjelicu.Raketa je, zapravo, bila već završena, aliglavni je konstruktor Rod Milliron odlučio od-goditi lansiranje jer želi da pokusi budu te-meljiti.Raketa može dohvatiti orbitu, ali to joj ovajput nije cilj. Prema proračunima, u podorbi-talnom letu može iznijeti koristan teret od150 kilograma na visinu od 315 kilometara.Prvo, sasvim “privatno” ispaljivanje izvest ćese s pokretnog lansera koji su Millironi samisagradili, najvjerojatnije s vlastitog testnogpoligona na suhom dnu slanog jezera u Ne-vadi. Mjerodavnim vlastima, ponajprije Upra-vi za civilno zrakoplovstvo i astronautiku(FAA), prijavljeno je lansiranje “razreda 3”.Raketa će letjeti do 40 kilometara da bi senajprije iskušalo njezino sigurno spuštanjepadobranom.Prvi put sa stabilizatorima, drugi i treći putbez njih, ali s upravljivim motorom.Prvi put ravno u zrak, drugi i treći put testirajuse složeniji sustavi poput avionike, upravlja-nja i svih drugih okolnosti koje mogu utjecatina to da nešto krene naopako.CPM nije zamišljen da bi samostalno letio, alidruga dva pokusna leta ipak će letjeti s dru-gim, upravljivim motorom. Roderick Milliron uposljednji je trenutak odlučio izraditi upravlji-vi motor za
CPM
. Tek tako. Zbog ciklusa statič-kih i drugih neletačkih pokusa unaprijed jeprihvatio “kaznu” da će se ostatak kalendarapomaknuti za nekoliko mjeseci. Istina, klijen-ti već za te, pokusne sondažne letove inzisti-raju da raketa ponese njihov pokusni teret. I uvršak
CPM
-a, ispod aerodinamičkoga stošca,već je ugrađena šupljina za korisni teret. Prisvakom lansiranju raketa će u njoj ponijetiopremu koja se testira na ubrzavanje, vaku-um, pojačano zračenje, niske temperature.
Dvadeset pet naručitelja već čeka
Cijeli sustav orbitalnih raketa Neptune, ute-meljen na snopovima
CPM
-a, zamišljen je ikao platforma za masovno lansiranje malihamaterskih satelita, poznatih standardnihCubeSata koje su 1999. izumili Jordi Puig-Suari s Kalifornijske politehnike i Bob Twiggssa Stanforda. IoS promovira i svoj standard,TubeSat. Set sa svim dijelovima za sastavlja-nje funkcionalnog pikosatelita – pri čemuostaje i prostor za vlastiti pokus –s lansira-njem u orbitu gdje u polarnoj putanji ostajemjesec dana prije nego što izgori u atmosferistoji ukupno 8000 dolara.Sada nijedan Twiggsov student na Sveučili-štu Morehead u Kentuckyju neće moći diplo-mirati ne pošalje li mali satelit s vlastitim po-kusom. Naručitelji stoje u repu, a zanimljivo je da se i 120 učenika petoga razreda osnov-ne škole u Ubutaubi u Brazilu, čiji je satelitsponzorira nacionalna svemirska agencija,natječe i u tome tome tko će bolje iraditi ma-tičnu pločicu i maštovitije izmisliti pokus. Vi-še od 25 naručitelja čeka lansiranje svog Tu-beSata. Škole, koledži i znanstveni studijimasovno, ali ima i pojedinaca poput astrono-ma, diskdžokeja i programera računalnihigara Sandyja Antunesa ili umjetničke skupi-ne iz Graza u Austriji.
Svemirska tehnologija
Usporedba cijena lansiranja u nisku Zemljinu orbituRaketaCijenaNosivost
Svemirski šatl(puni ciklus)1 – 2 milijarde dolara7 putnika + 25 t teretaSojuz (za NASA-u)51 milijun dolara1 putnik + teret do 200 kgFalcon 950 60 milijuna dolara10,450 t teretaili 7 putnika + 9 tNeptune 100010 milijuna dolara6 putnika (ili tona)
Neptune 30Lansiranje Neptunea 1000
36
lipanj/srpanj 2011.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->