Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
4Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Ratings: (0)|Views: 312|Likes:
Published by Boraja Cook

More info:

Categories:Topics, Art & Design
Published by: Boraja Cook on Jun 10, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/11/2014

pdf

text

original

 
A. BLUNT
DAVOR SIFTAR PRODUCTION
UMJETNOST I ARHITEKTURA U FRANCUSKOJ 1500 -1700
.
1. OD INVAZIJE NA ITALIJU DO BITKE KOD PAVIJE 1494 -1525.
 
.
Vladari: Charles VIII 1483 - 1498.Louis XII. 1498 - 1515.Francois I. 1515 - 1547.Zahvaljujući ekspedicijama koje se upućuju u Italiju, talijanski ukus ulazi u Francusku. Za njenuumjetnost su najznačajniji događaji između 1494 - 1525. g. U to vrijeme ona postaje moderna irelativno centralizirana država. Louis XI. smanjuje moć plemstva i koncentrira vlast u svoje ruke,što nastavljaju Louis XII. I Francois I. Concordatom iz 1515. biskupi i redovnici postaju ovisni okralju, a Francois I. u svojim rukama ima velik dio bogatstva kraljevstva.Charles VIII. zauzima Italiju u sukobu dviju sila: Francuske, koja je relativno mala država, aliujedinjena i moderno organizirana, i Italije, velikog zajedničkog teritorija Habsburga, Španjolske iCarstva, koja je još feudalno podijeljena i oslabljena zastarjelom administracijom.Francuska kruna oko sebe koncentrira administrativnu moć, a dvor predstavlja polovinu kulturneatrakcije kraljevstva. Za vrijeme Louisa XII. veliki ministar je kardinal d' Amboise, koji upravljaumjetničkom modom. U doba Francoisa I. sve se vrti oko njega i njegove sestre MargariteNavarske, i pod njihovim pokroviteljstvom dolazi do najvećih umjetničkih ostvarenja.Od početka vladavine, Francois I. želi stvoriti dvor čija bi se kultura mogla takmičiti s talijanskom.Uspostavlja mecenatstvo i oko sebe okuplja pjesnike, mislioce, humaniste, slikare i graditelje, odkojih svaki ovisno o svojoj ulozi treba stvoriti dekor u kojem kralj želi biti viđen. Podižu se prvekraljevske građevine: novo krilo dvorca Blois i dvorac Chambord. U Francusku poziva talijanskeumjetnike: uzalud Michelangela, ali uspješno Leonarda da Vincija. Visoke plemićke obitelji sutakođer aktivne mecene, grade rezidencije u gradu i na selu i podupiru sve umjetnosti.Centralizacija još nije bila sprovedena u potpunosti i Pariz još nije dobio status političkog iintelektualnog centra države. Prije 1525. g. regija Val de Loire (Dolina Loire) prednjači uarhitekturi i monumentalnoj umjetnosti. Tamo dvor provodi puno vremena zbog lova, aaristokracija preuređuje svoje dvorce. Dolina ima bogatu agrikulturu i gradovi poput Toursa iOrleansa brzo se trgovački razvijaju.Umjetnički život usmjerava talijanska kultura. I prije osvajanja Charlesa VIII. neki su pisci i umjet-nici imali uvid u događaje s druge strane Alpa. Može se reći kako ratovi u Italiji nisu imali osobitutjecaj na poznavanje klasičnih pisaca, jer je humanističko podučavanje u Parizu ustanovljeno iprije 1494. g. Na drugim područjima talijanski se ukus ipak nije proširio prije nego što su seFrancuzi počeli vraćati iz Napulja i Milana, a oni su pak stekli dosta površno razumijevanjetalijanske renesanse. Najviše ih je privlačila moda luksuznog života: talijanski vrtovi, odjeća iobičaji. Čini se da ih nisu osobito impresionirali platonistička filozofija, firentinsko slikarstvo,monumentalna umjetnost, pa čak ni antička djela. Talijanski ukus nakon prve invazije najbolje sevidi u francuskoj literaturi s početka vladavine Francoisa I: u modi je pjesnik Lemaire de Belges,koji još pripada kasnoj srednjovjekovnoj školi. Neovisno o dvorskoj poeziji, paralelno se uteme-ljuje tradicija humanista erudita. To je tranzicijski period koji završava 1525. g. I sam Francois I.odražava i prošlost i budućnost: bio je zadnji produkt viteštva i prvi moderni kralj Francuske.Talijanska kultura je izazvala pomamu, ali su je razumjeli samo kao kôd za uporabu ili kao izvor 1
 
koncepata stavljenih na srednjovjekovnu tradiciju. Prve talijanske forme u plastičkoj umjetnostikorištene su samo površno.
ARHITEKTURA:
UVOĐENJE MOTIVA LOMBARDIJSKE RENESANSE I PRVI DVORCI FRANCOISA I.
Prvi tragovi utjecaja talijanske renesanse u Francuskoj javljaju se nekoliko desetljeća prijeinvazije na Italiju 1494. godine. Slikar 
Jean Fouquet
posjetio je Rim sredinom 15. st. i minijaturenjegova Časoslova Viteza Stjepana odaju poznavanje ornamentalnih detalja quattrocenta, kao irazumijevanje problema perspektive. U nekim pogledima čak je bio napredniji od svojih talijanskihsuvremenika.René d' Anjou na svoj provansalski dvor poziva mnoge umjetnike.
Francesco Laurana
uMarseillesu radi kapelu Sv. Lazara, vjerojatno prvo potpuno talijansko djelo na francuskom tlu, aliovaj je primjer predaleko od glavnih umjetničkih centara da bi mogao uroditi plodom. Značajniji jebio dolazak gravura i ilustriranih knjiga u Francusku krajem 15. st. preko kojih su se umjetniciupoznali s talijanskom dekoracijom i počeli je oponašati. "Terencije" je objavljen u Lyonu 1494. g:vidljiv je nespretan pokušaj prikazivanja putta, voćnih girlandi i niša sa školjkama.Charles VIII. nakon rata 1494. doveo je brojne umjetnike koji su u Francusku unijeli nove ideje itehnike. Među najvažnijima su bili
Fra Giocondo
(u Francuskoj 1495 - 1505.) i
Giuliano daSangallo
(kratak posjet 1495. s kardinalom Giulianom della Rovereom) koji nisu ostavili nikakvoodređeno djelo. Treći je
Domenico da Cortona
, manjeg talenta, službeni arhitekt tek 1519. (24godine nakon dolaska) u vrijeme kada je talijanska renesansa već bila poznata i iz drugih izvora.Kipari su bili važniji i neki od njih, poput Guida Mazzonija, izvršili su utjecaj na arhitektonski dekor.Ratovi Louisa XII. I Francoisa I. imali su dublje učinke: Milano i Genova postaju ovisni oFrancuskoj, a francuski državnici, vojnici i umjetnici ih stalno posjećuju. Ponekad naručuju djelakod lokalnih majstora i odnose ih nazad kako bi izveli dekoraciju svojih dvoraca, samostana iligrobova. Ubrzo su francuski umjetnici počeli uzimati poduke od talijanskih posjetitelja, pokušavalikopirati novi stil i uskoro su postali tako vješti da je za djela nastala prije 1525. g. nemoguće točnoodrediti udio majstora dviju nacionalnosti. Međutim, Talijani preuzimaju od Francuza tradiciju ilokalne materijale.Francuzi najviše kontaktiraju s Milanom i sjevernim provincijama i tamo nalaze arhitektonskeoblike koji će ih osvojiti. Aristokracija iz doba Louisa XII. i Francoisa I. izrasla je u dekoruflamboyant gotike karakteristične po kompleksnosti dekoracije i zato bi teško prihvatilaintelektualnu hladnoću firentinske arhitekture 15. st., koja bi im se činila beskrajno sumornom.Francuska dekoracija s početka 16. st. derivira se iz
Cartose
(Pavia, blizu Milana) više nego izijedne druge građevine. Fasada ove crkve je u to vrijeme možda najposebniji primjerakfantazmagorije sjevernotalijanske arhitekture: polikromni mramor, ornamentalni i figuralni reljefi ipilastri s bezbrojnim kandelabrima, bliži su kasnoj gotici nego umjetnosti Brunelleschija. Usamostanima su Francuzi mogli vidjeti isti tip dekoracije u terakoti, tehnici koja je također uvezenau Francusku. Prelomljeni lukovi s klasičnim ornamentima iz Filareteove
Ospedale Maggiore
kombinacija je koju će Francuzi koristiti na svojim dvorcima.Čini se da su Francuzi okretali leđa primjerima više čiste renesanse, čak i kad su im bili predočima u Milanu, poput Michelozzove kapele Portinari, ili dvije Bramanteove crkve koje su uteme-ljile klasicizam 16. st: Sta Maria presso San Satiro i Sta Maria delle Grazie. Ipak, bilo je nekolikoiznimaka: skupina Francuza koja se nastanila u Rimu i radila na papinskom dvoru, poput kardina-la Guillaumea d' Estoutevillea (odgovornog za rekonstrukciju S. Agostina u Rimu) ili kardinalaJeana de Billieresa de la Groslaye (od Michelangela naručio skulpturu Pieta za Sv. Petra).U pravilu, Francuzi su usvojili dekoraciju, a ne arhitektonske forme Milana. U početku su jestavljali bez izmjena na tradicionalnim lokalnim građevinama, što je dovelo do hibridnog aspekta2
 
karakterističnog za arhitekturu prije 1525. g. (npr. talijanska vrata na kružnom tornju dvorca usrednjovjekovnom duhu).Za vrijeme gotovo cijelog 16. st. francuski kraljevi su bili najvažniji, ali ne i jedini, naručiteljiarhitekture. Talijanski majstori su se nastanili u Toursu i odande se njihov utjecaj širio u svimsmjerovima. Čini se da je Pariz bio slabo dotaknut, jer još nije bio glavni grad i dvor je viševremena provodio u dolini Loire.Normandija postaje glavnim centrom nove umjetnosti zahvaljujući kardinalu Georgesu d'Amboiseu, prvom ministru Louisa XII. i vice-kralju Milana. Njegov dvorac
Gaillon
pored Seineuređivali su talijanski majstori, a skulpture su naručivane iz Milana i Genove. Zahvaljujućičlanovima njegove obitelji, njegov se ukus proširio i po drugim dijelovima Francuske.
CRKVA U FÉCAMPU
Najvažniju crkvenu dekoraciju prvog desetljeća 16. st. izveli su talijanski majstori, a naručitelj jebio Antonio Bohier iz bogate bankarske obitelji.
Girolamo Viscardi
radio je tabernakl, grob,reljefe (danas postavljene iznad glavnog oltara) i ograde kapela oko kora crkve.
GROB RAOULA DE LANNOYA
 
I SUPRUGE
 Folleville, započeta
1508
.Spoj talijanskih i francuskih elemenata. Ležeće figure, inskripcijudrže putti, a potpisani su
Antonio
 
della Porta
zvan Tomagnino inećak
Pace Gaggini
(radili su i u Cartosi, Pavia). U drugoj faziizvedena su dva luka, bogat flamboyant dekor, iznad je zid s nis-kim reljefom u talijanskom stilu, ali različitom od onog dvojice pri- jašnjih majstora i vjerojatno ga je radio Francuz. Na spomeniku sevide 3 umjetničke komponente doba Louisa XII: čisti talijanski kla-sicizam, lokalna imitacija motiva donesenih iz Italije i flamboyantgotika.
SV. PETAR
Caen,
1545
.Primjer miješanja stilova, svetište je radio
Hector Sohier 
. Struktura je kasnogotička, nervatura je tali- janska, kao i kapela Djevice kojadominira deambulatorijem. Jasnose mogu razlučiti francuski srednjivijek i sjevernjački quattrocento,ali građevina nije neskladna.
FONTANA
dvorac Gaillon,
1508
.Kardinal d' Amboise naručuje fontanuza dvorac, koju su izveli
Pace
,
Gaggini
 3

Activity (4)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
Monika Tomac liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->