s a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Pluralizam, ljudska prava, demokratija, pravda, dihad, ekstremizam, terorizam

S av r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e :
Pluralizam, ljudska prava, demokratija, pravda, dihad, ekstremizam, terorizam

Ahmet Alibai, prireiva

Recenzenti: Dr. Fikret Kari Dr. Zuhdija Hasanovi

Lektor Hurija Imamovi

DTP Suhejb Demaili

Izdava Centar za napredne studije Sarajevo, 2009./1430. h.g.

savremene muslimanske dileme

Pluralizam, ljudska prava, demokratija, pravda, dihad, ekstremizam, terorizam

Priredio Ahmet Alibai

Sarajevo, 2009.

Sadraj
P r e d g ovo r Uvod 7 11
i drUgi

MUSliMani

21
23 54 60 81

Mjesto za druge u islamu Ahmet Alibai estitanje vjerskih praznika jevrejima i kranima Jusuf el-Karadavi Demokratija i ljudska prava Khaled Abou El Fadl Osporavanje drugaijih miljenja Kutb Mustafa Sano

MeuMusliManski

odnosi

79
81

O principima saradnje meu pripadnicima razliitih islamskih kola Kutb Mustafa Sano

Rezolucija o pitanju islamskih mezheba 145 Meunarodna akademija erijatskog prava Organizacije islamske konferencije

dihad,

ne terorizaM

209
211 244 5

Terorizam: znaenje, historija i veza s religijom Fikret Kari Znaenje terorizma: odgovori muslimanskih ustanova Fikret Kari

Dihad, ratovanje i terorizam Khaled Abou El Fadl Zapad: Teritorij svjedoenja Tariq Ramadan Deklaracija o bombakim napadima u Saudijskoj Arabiji Visoko vijee islamskih uenjaka S. Arabije Fetva o napadima na nebodere u Americi ejh Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz Izjava povodom napada na SAD ejh Salih ibn Muhammed el-Hajdan Izjave vodeih islamskih autoriteta o teroristikim napadima od 11. septembra 2001. godine Otvoreno pismo Usami bin Ladenu ejh Selman el-Avde

273 299 319 325 328

332 334

uMjesto

zakljuka

339
341

Savjeti muslimanskoj omladini Fuad Sedi i Izet Terzi

epilog
Mumbai - reputacija islama je u opasnosti ejh Selman el-Avde

373
375

anotirana

lista preporuene literature

377 385

Iz recenzije

P r e d g ovo r
Nakon iskuenja agresivnog ateizma, agresije i genocida, bosanski muslimani nisu ostali poteeni jo jedne savremene poasti, vjerskog ekstremizma i terorizma u njihovim razliitim izdanjima. Medijski najprisutniji je onaj ekstremizam koji se poziva na islam i mi se ovdje elimo njime baviti. Dijelimo miljenje da terorizam nije najvei problem ove zemlje, ali vjerujemo da ga ne smijemo zanemariti. Posebno nas zanima jedan aspekt itavog ovog fenomena. Zapaeno je, naime, da su muslimanski ekstremisti povremeno uspjeni u pridobijanju umova i srca mladih evropskih muslimana u borbi ideja koja se ve decenijama vodi u muslimanskom svijetu. Ovo natjecanje za umove i due relativno je novo na prostorima BiH i Evrope i otuda su ekstremisti esto u prednosti. Lokalni muslimani, mladi aktivisti i imami ranije nisu bili izloeni militantnim interpretacijama islamskih izvora i aktuelne stvarnosti, te su zbog toga slabo ili nikako pripremljeni da odgovore na te argumente. Konani rezultat je da ekstremisti esto pobjeuju u sueljavanju argumenata sa umjerenim muslimanima. To ne znai da su njihovi argumenti jai ili da kontraargumenti ne postoje. Jednostavno, ekstremisti su bolje pripremljeni za debatu i vjebaju svoje argumente iz dana u dan, dok umjereni muslimani nemaju pristup kontraargumentima zbog jezike barijere ili zbog nedostatka adekvatnog obrazovanja i literature. uli smo mnoge bosanske imame i omladinske voe kako se ale na tu pojavu i trae pomo. Eto, to je i razlog izlaska ove knjige. Ova kolekcija je pokuaj da se makar djelimino odgovori na izazov islamskog ekstremizma kroz nuenje alternativnih pogleda. Ovdje smo sakupili dio odgovora na teoloke i drutveno-politike argumente 7

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

muslimanskih ekstremista i militanata a koji mogu pomoi da se razumiju greke tih tumaenja. Autori tekstova su razliitih geografskih, obrazovnih, institucionalnih i orijentacionih pozadina. Neki su poznati liberalni muslimani, drugi su predstavnici islamskog centra, trei su konzervativni, dok su etvrti pokajnici koji su shvatili zabludu pretjerivanja u vjeri i odluili javno progovoriti protiv projekta u kome su nekad i sami uestvovali. Ovakav izbor autora nainili smo u nadi da e neko od njih biti dovoljno autoritativan za nae itaoce. Svi oni alju istu antiekstremistiku poruku polazei sa razliitih pozicija. Uglavnom je rije o savremenim autoritetima islamske misli, dok smo manji broj tekstova preuzeli od klasinih mislilaca. Ova publikacija doprinosi irem cilju sprjeavanja radikalizacije muslimana kroz osiguravanje lahkog i brzog pristupa odgovorima koji rasvjetljavaju greke ekstremistike argumentacije. Analizom ekstremistikog diskursa uoava se da njegovi autori imaju problema sa meumuslimanskim pluralizmom, iskljuivosti i netolerancijom spram drugaijih miljenja, suivotom sa nemuslimanima, demokratijom i ljudskim pravima, potivanjem pozitivnih zakona, poimanjem svete islamske dunosti dihada, anatemisanjem drugih muslimana (tekfirom), odnosom prema vjerskim autoritetima i konano s nelegalnom upotrebom sile.1 Kao ilustraciju navest emo samo nekoliko stavova koje zagovaraju bosanski pripadnici ove grupe. Tako je po njima zabranjeno ulaziti u parlament nevjernika koji sude po ljudskim zakonima, osim radi njihovog unitenja. Glasanje i izbori su haram i kufr. Ne mogu postojati dva ili vie ispravnih miljenja u islamu. Ako se desi da i poslije vie upozorenja neka ena i dalje nastavi da se pojavljuje u javnosti otkrivenog lica, onda emir moe da naredi da se ona pogubi.2 U djelu izvjesnog Ebu Muhammeda Moe li se opravdati neznanjem u djelima velikog irka i jasnog kufra? (Plav, 2007) iznose se sljedei stavovi: Osoba izgovara ehadet, ali je murik, jer mu to nita ne koristi, jer
Vidi detaljnije u Mirnes Kova, Neo-tekfirijska ideologija meu muslimanima Balkana: ideje, pobornici i koncepti, Preporod, br. 20/886, 15. okt. 2008, 42-43, br. 21/887, 1. nov. 2008, 30-31, i br. 22/888, 15. nov. 2008, 36-37. 2 Salahuddin Abu Hudhayfah Al-Rozaji, Zbirka Artikala iz Serije Govori Hak, www.geocities. com/govorihak, 76, 54, 30.
1

P r e d g o v o r ne zna ta znai (str. 13). Demokratija je najvei ejtan ovoga doba (33). Naa ulema kae da je ovakve ljude (munafike) dozvoljeno ubiti, ako u tome ima erijatske koristi za muslimane (76). Kako ovjek moe nekoga smatrati muslimanom i opravdavati ga neznanjem u stvarima osnova vjere, kad je samo to neznanje zapravo nevjerstvo (92). Najvea fitna su studenti koji ue u Medini (105). Demokratija je irk, veliki irk... (113). Zato kaemo za malo dijete kad se rodilo kod nevjernika: To je dijete isto nevjernik i za njega vae propisi kafira (119 i 134). Ne moe se biti u isto vrijeme musliman i demokrata (172). Islamska zajednica je stvarno odluila da upropasti onaj narod (196). Nema opravdanja za ulazak u parlamente... glasanje... donoenje zakona kufra... (228). Nije dozvoljeno da se klanja za imamom koji poziva na glasanje (229). SDA, komunisti, nacionalisti, sekularisti, demokrate, svi ine veliki irk (235). Onaj ko voli ovu dravu (BiH), onu tvorevinu koja se sastoji od vlade, njenih zakona i sistema, onda ja kaem da je on kafir (245). ovjek koji je izgovorio ehadet i ini ibadet Allahu, Jednom Jedinom, u mnogim stvarima, ali se nije odrekao tuih zakonodavstava i jo uvijek sudi drugim zakonom. Je li to musliman? Nije (355). Ko god bude murik ne smije ui u Kabu. Ne smije Fahd ui unutra, ne smije njegov brat ui unutra, ne smije Gadafi ui, ne smije Abdullah iz Jordana, ne smije ni jedan murik ui unutra (396). Voeni ovom analizom pokuali smo organizirati ovu kolekciju tako da makar djelimino adresiramo svako od ovih pitanja. Nadamo se da smo bar djelimino uspjeli u tome.

S u ko b i d e j a
U svome sarajevskom predavanju nedugo nakon teroristikih napada na Mumbai od 26. novembra 2008. godine dr. Tarik Ramadan je, izmeu ostalog, kazao da onaj ko danas prati medije i nije ga strah islama i muslimana taj nije normalan.3 I zaista, nakon tragedija New Yorka, Madrida, Rijada, Londona, Ammana, Lahorea, Bagdada, Mumbaija i drugih gradova, suvino je objanjavati potrebu da se jasno govori protiv tog zloina koji se ini u ime islama i muslimana a sa kojim ni islam ni muslimani nemaju nita osim to plaaju raune i to su nedvojbeno njegove najvee rtve. Kratka i jasna poruka ejha Selmana el-Avde koju je uputio svijetu nakon zloina u Mumbaiju, a koju ovdje donosimo prvi put, samo potvruje ozbiljnost situacije. I nije da takvih osuda nije bilo i ranije i da nisu bile jasne. Ali dokle god se deava zloin, mora se uti glas otpora. Razloga za dizanje glasa je vie i oni se mogu podijeliti na moralno-teoloke i, uvjetno kazano, strateke. Moralno-teoloki razlog lei u injenici da je terorizam suprotan ciljevima vjere islama u osiguravanju reda i sigurnosti za ljude. Zato mnogi muslimanski uenjaci terorizam porede sa hirabom, drumskim razbojnitvom, za koje Kuran predvia stranu kaznu. A pravdanje zloina islamskim terminima, konceptima i motivima nije novost. To je isti onaj opasni ideoloki virus koji je ummet zarazio jo u vrijeme halife Alije, Bog mu se smilovao. Shvativi opasnost ove pojave hazreti Alija je tada izrekao svoju uvenu osudu zloupotrebe kuranskih ajeta od strane prvih muslimanskih ekstremista, haridija: To je istina kojom se eli la!. No i pored tako jasne dijagnoze mnogi su se muslimani uhvatili u ekstremistiku zamku.
3

Uvod

Tarik Ramadan, predavanje u Bonjakom institutu na temu Identitet: od integracije ka doprinosu, 18. decembar 2008. godine.

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Strateki razlog sadri vie elemenata. Prvo, teroristi prijete da kidnapuju islam a posebno pojmove dihada, hilafeta i erijata. Ugled islama i njegove anse da osvoji srca ljudi su ozbiljno ugroeni valom straha koji teroristi ire. Danas je gotovo nemogue izgovoriti te tri rijei a da se ne upale sva zvona uzbune u glavama veine ljudi. Umjesto da mudahid bude sinonim za trudbenika, marljivog radnika i borca za slobodu i pravdu, ta rije je postala inaica za ubicu ednu nevine ljudske krvi. Muslimani zbog svoje vjere treba da ponavljaju da za legitimni dihad jesu, a za terorizam nisu. Drugo, najvee rtve terorista su upravo muslimani i to potvruju sve statistike o rtvama teroristikih napada. Tree, kako je izjavio ejh Selman el-Avde na svom predavanju u Sarajevu, terorizam prijeti da sa sobom u propast povue dobar dio ummeta. Naime, nije poznato da je postojala ijedna ekstremistika grupa u historiji islama koja nije samu sebe na kraju unitila. Svaka od njih je nosila u sebi sjeme samounitenja. Kad se pone kopati po ljudima, 99% ih ne proe najrigoroznije moralne testove, a kad ne prou test, onda ih po ekstremistima valja ubijati, a onda se otvaraju vrata dehennema. U sluaju BiH dodatni razlog je to to su na naim prostorima imami i drugi islamski radnici kolovani da islamski identitet uvaju u suoenju sa agresivnim ateizmom, sa napadima koji su dolazili od ekstremne ljevice. A onda su se gotovo preko noi nali oi u oi sa ekstremnom desnicom koja esto koristi jezik i argumente koji su ovdanjim vjerskim autoritetima i liderima malo poznati iako su oni u muslimanskom svijetu prisutni ve decenijama. Iz tih razloga inilo nam se umjesnim naoj javnosti ponuditi zbirku tekstova razliitih provenijencija od kojih svaki na svoj nain ukazuje na zabludu onoga to najee nazivamo islamskih ekstremizmom. Primarna publika nisu oni koje je virus ve zahvatio, ve oni koji bi se mogli uhvatiti u zamku militantne retorike upakovane u islamsku terminologiju. Namjera je dakle preventivna, a ne terapijska i u skladu je sa maksimom koja kae da je bolje sprijeiti nego lijeiti. Drugim rijeima, ovi tekstovi su namijenjeni prije da imaju uinak vakcine nego seruma. Cilj nije, kako se to esto kae, deradikalizacija ve imunizacija na ekstremizam. 12

U v o d A prevencija je visoko na listi svih programa i strategija borbe protiv terorizma i ekstremizma, ukljuujui strategije Vijea EU, britanske i amerike vlade.4 Sve je vie onih koji su uvjereni da uspjena borba protiv terorizma mora imati najmanje sljedea tri aspekta. Prvo, angaman sigurnosnih snaga s obzirom da jedino one mogu osigurati kratkorone mjere da se teroristiki napadi ne ponove. Drugo, vlade i meunarodne organizacije moraju revidirati unutranje i meunarodne politike koje generiraju nepravdu i beznae i tako guraju ljude u ekstremistike kampove. U tom smislu je Peter Bergen, solidan poznavalac El-Kaide, u intimnoj atmosferi savjetovao Ameriku vladu da, ako eli uspjeti u svojoj antiteroristikoj kampanji, ne napada nijednu muslimansku zemlju, makar ne uskoro. (Njegov kolega je dodao: i ne koristiti rije krsta i krstaki). Jasno je da su nepravedne socijalne, kulturne i vanjske politike movara u kojoj se legu teroristi. Osjeaj nepravde i ponienja je ono to pojedince gura u ekstremizam. Ono to ih privlai je ideologija, u ovom sluaju nakaradno, redukcionistiko poimanje islama. Zato terorizam i nasilje moraju biti vjerski osueni i delegitimizirani, i to je trei aspekt otpora terorizmu. Bez te i takve diskvalifikacije prijeti opasnost da e teroristi u oima muslimana postati heroji i ehidi. Valja razumjeti da je ovo i rat ideja i da ga sigurnosne slube i bombe, ma kako pametne bile, same ne mogu dobiti. Svakako, ne treba preuveliavati, ali ni minimizirati i zanemarivati vanost ove tree dimenzije. Ona nije cjelovito rjeenje, ali ne bude li dio rjeenja, dugorono svaka takva borba protiv terorizma osuena je na neuspjeh jer, kako kae jedan autor: Islam e poraziti El-Kaidu, mi neemo.5 Upravo na ovom polju lei jedan od najveih izazova za evropske muslimanske zajednice. U maju 2007. godine na traenje Komiteta za kulturu i obrazovanje Evropskog parlamenta grupa uglednih eksperata pripremila je izvjetaj pod nazivom Islam u Evropi: Koji su ulozi u
The Council of the EU, The European Union Strategy for Combating Radicalisation and Recruitment to Terrorism, Brussels, 24 November 2005, 3 i Countering International Terrorism: The United Kingdoms Strategy July 2006, 1-2. 5 Panel Introductions by Andrew Cochran, Co-Chairman, Counterterrorism Foundation & Founder & Site Editor, Counterterrorism Blog, September 23, 2008, 2, http://counterterrorismblog.org/BOIM%20PANEL%20INTRO.doc, posjeeno 25. dec. 2008.
4

13

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

budunosti? Jedan od zakljuaka te studije bio je i ovaj: Vrlo je vjerovatno da e najvei izazov (islamsko-muslimanskog prisustva u Evropi) u budunosti biti konstituiranje intelektualne elite sposobne da ponudi neovisan i originalan intelektualni doprinos koji e biti zasnovan na iskustvu evropskih muslimana u dijalogu sa stvarnosti evropskih drutava i njihovim kulturnim i filozofskim temeljima. (...) Dugorono, pitanje odgovarajue uenosti (scholarship), koje e dovesti do uspostave muslimanskog vostva, povezano je i sa pitanjem borbe protiv terorizma. Uspostava odgovarajueg obrazovanja jedini je nain da se ire kontraargumenti koji e ponuditi alternativu literalistikim kolama koje dominiraju scenom od sedamdesetih godina 20. stoljea. Svakako, ovaj zasebni aspekt borbe protiv islamskog terorizma zahtijeva kontinuirani fokus na sigurnost (kroz onemoguavanje mrea i izvora profesionalizacije) i drutveno ekonomsku promociju koja e za cilj imati smanjenje nivoa relativne uskraenosti (deprivation)....6 Radi jasnoe namjere elimo ovdje poblie odrediti skupinu ideja koju smatramo problematinom. Naime ovdje nam je cilj adresirati argumente one male skupine na margini muslimanskih zajednica koja zagovara stavove koji inspiriraju mrnju, nasilje i teror. Jasno je da je mnogo drugih skupina i orijentacija s kojima bi se imalo oko ega sporiti i raspravljati, kao to su konzervativci, literalisti, fundamentalisti, itd., ali nijedna od tih skupina ne predstavlja jasnu i neposrednu prijetnju. Pitanje pravilnog imenovanja ove grupe rjeavano je na razliite naine. Jedni dre da je pojam nebitan jer o terminima se ne raspravlja, tj. oni su rezultat konvencije. Drugi upozoravaju da osjetljivost i delikatnost situacije nalae oprez i kod izbora terminologije. Nakon analize termina u opticaju ini nam se da sljedei pojmovi nikako nisu prikladni, ma kako bili prisutni: fundamentalisti, konzervativci, selefijski dihadisti ili samo dihadisti, selefije, vehabije, literalisti, puritanci, radikali ili pak islamisti, jer nijedan od njih ne zahvata bit problema. Neki, pak, nepravedno, makar podsvjesno, uspostavljaju vezu izmeu
6

Felice Dassetto (Cismoc/Ciscow - Louvain-la-Neuve University), Silvio Ferrari (University of Milano) i Brigitte Marechal (Cismoc/Ciscow - Louvain-la-Neuve University), Islam in the European Union: Whats at Stake in the Future?, Brussels, European Parliament, maj 2007, v-vi.

14

U v o d svete islamske dunosti dihada i jednog od najodvratnijih zloina savremenog doba ili jednostavno olahko preputaju monopol ekstremistima nad inae prihvatljivim pojmovima (radikal, npr.). Termini koji su po naem sudu prikladniji su: militanti, militantni radikali, militantni islamisti, teroristi, ekstremisti i nasilni ekstremisti. Kako tekstovi ukljueni u ovu zbirku potiu od razliitih autora, terminologija nije mogla biti ujednaena. No vanije i od samog termina je otkrivanje i identificiranje onoga to uistinu jeste problem, a to su govor mrnje i nasilje. Tako ameriko zakonodavstvo jasno naglaava nasilje kada definira radikalizaciju, pa kae da je to proces prihvatanja ili promoviranja ekstremistikog sistema uvjerenja u cilju promoviranja ideoloki utemeljenog nasilja kako bi se postigla politika, vjerska ili drutvena promjena7. Govor mrnje i nasilje svakako nisu jedini problematini oblici ponaanja ali jesu najopasniji. Neki e itaoci sigurno postaviti pitanje: zato se fokusirati na jednu ipak marginalnu pojavu i nekoliko dogaaja koje je izvela relativno mala skupina muslimana a u kojima jedva da je poginulo ukupno nekoliko hiljada ljudi u cijelom svijetu u zadnjih desetak godina, kad su u isto vrijeme u muslimanskom svijetu stradale stotine hiljada nevinih muslimana od Guantanama, do Abu Garaiba, Palestine, eenije, Kamira, Afganistana i Tajlanda. Prvo, o tim temama treba da govorimo i to i inimo, i to esto. Drugo, jedno zlo ne opravdava drugo ni po ljudskim ni po Boijim zakonima, jer dva zla ne ine jedno dobro. Tree, pravo na odmazdu istom mjerom ima svoje granice i nije apsolutno. Nema situacije u kojoj musliman moe silovati ili ubiti nevinu osobu iz druge zajednice zato to su pripadnici njene zajednice nanijeli zlo njemu ili njegovoj zajednici. Tu nikakve tefsirske ni hermeneutike tehnike ne pomau. I upravo se tu zapravo i pokazuje razlika izmeu muslimana i humanista na jednoj i kriminalaca, zloinaca i terorista na drugoj strani. Kad su neki Bosanci u posljednjoj agresiji na BiH tvrdili da agresoru treba uzvraati istom mjerom, makar to znailo injenje zloina pro7

A Bill to prevent homegrown terrorism....

15

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

tiv civila i drugih nevinih, bosansko politiko i vjersko vostvo je podsjealo bosanske patriote, a meu njima i muslimane, da kada bi smo krenuli tim putem, onda vie naa borba ne bi imala smisla jer bismo postali isti kao i nai delati. A mi neemo da budemo isti. Mi hoemo da budemo moralno superiorni. Eto zato nikakva koliina muslimanske boli, patnje, krvi i suza ne moe opravdati zloine muslimana ili zloine u ime muslimana i utnju pred njima ma koliko muslimani imali pravo da trae pravdu i za sebe. Zapravo, na glas protiv nepravdi koje se ine muslimanima imat e odjeka tek kad diui glas protiv krivdi naih sinova zaimamo kredibilitet i legitimitet boraca za univerzalnu pravdu. U protivnom bit emo borci za partikularne interese samo svoje zajednice a to e nas prije ili kasnije odvesti u sukob civilizacija u kome su muslimanske manjine i ugnjeteni osueni na stradanje. U ovom kontekstu primjereno je postaviti pitanje nae muslimanske selektivnosti, da ne kaemo duplih standarda. Naime, muslimani su vrlo glasni u osudi krenja muslimanskih prava i sloboda koja ine nemuslimani. Meutim, nekim udom, kada ta krenja ine sami muslimani, onda muslimanski glasovi protesta utihnu. Zato, dakle, ne diemo glas protiv meumuslimanske nepravde, protiv meumuslimanskih rtava koje nisu nita manje od onih izazvanih agresijom izvana, ako nisu i brojnije? Poniava li danas iko muslimane koliko muslimanski diktatori koji njima vladaju? ini li im iko nepravde koliko oni jedni drugima? Sav se muslimanski svijet zgraavao nad Ebu Garaibom, a muslimanske drave su pune Ebu Garaiba, samo to se o njima ne govori jer smo na njih svikli. Treba takoer biti poten pa spomenuti ameriku intervenciju 1999. godine u cilju spaavanja kosovskih muslimana kojima je prijetio genocid. A Bog zna kakav bi bio ishod srpske agresije na BiH da nije bilo intervencije SAD-a i njenih saveznika. Mnogi su ve ukazali na injenicu da muslimani, ukljuujui i neke ekstremiste, mogu ivjeti na Zapadu u sigurnosti i prosperitetu samo zahvaljujui sekularnoj dravi, demokratiji i ljudskim pravima, protiv kojih se oni tako glasno bore. Konano, ovih dana Palestinci prolaze kroz jo jednu tragediju u ezdesetogodinjoj historiji patnje. I dok su 16

U v o d sve kritike opravdano upuene na adresu izraelske vlade i vojske zbog ubijanja civila i prisiljavanja istih na ivot u nehumanim uvjetima, mora se postaviti pitanje odgovornosti svih a posebno okolnih arapskih i muslimanskih drava i njihove uloge u toj tragediji. Ne gradi naime samo Izrael zidove pred Palestincima. Oni su podignuti i iz drugih pravaca. Takoer, vrijeme je da muslimani budu samokritini i prema samima sebi uope. Godinji izvjetaji Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP-a), Svjetske banke, Freedom Housa, Transparency Internationala i drugih relevantnih meunarodnih institucija su zapravo duge i dobro dokumentovane optunice protiv muslimana. I dok su prvooptueni njihovi lideri, politiki i svaki drugi, jasno je da nema nevinih u situaciji kakvu skicira jedan izvjetaj o stanju muslimansko-zapadnih odnosa koji je pripremila skupina muslimanskih intelektualaca prije par godina u kome, izmeu ostalog stoji: Razvojni program UN-a (UNDP) samo pet drava sa muslimanskom veinom (Bruneji, Bahrejn, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar) kategorizira kao zemlje sa visokom stopom humanog razvoja. Njih 24 su kategorizirane kao zemlje sa srednjom stopom humanog razvoja, dok je 17 ocijenjeno kao drave sa niskom stopom humanog razvoja. Bruto domai proizvod (BDP) po glavi stanovnika izraen u amerikim dolarima korigovanim za kupovnu mo u dvije treine muslimanskih drava je manji od pet hiljada dolara, dok su arapske zemlje bez obzira na naftna bogatstva i u nekim sluajevima visoke prihode u 2000. godini imale prosjean BDP od svega 4,793 amerika dolara po glavi stanovnika. Nasuprot tome, graani lanica Organizacije ekonomski razvijenih zemalja (OECD) bili su vie od etiri puta bogatiji i imali su prosjean BDP od 23,569 amerika dolara po glavi stanovnika. Iako postoje depovi veoma bogatih i imunih u muslimanskom svijetu, i bez obzira to uprava dobro brine o stanovnitvu u zemljama poput naftom bogatih Bruneja, siromatvo i neujednaeni prihodi i dalje su rasprostranjena karakteristika u muslimanskom svijetu. Iako sve nije uvijek povezano sa loom upravom, loa politika, ekonomska i socijalna uprava obino oteava stvari. 17

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Statistika koja govori o siromatvu muslimana nije dostupna za sve muslimanske zemlje, ali je sigurno da siromatvo uistinu predstavlja problem u barem polovini muslimanskih zemalja. UNDP-ov Izvjetaj o humanom razvoju za 2002. godinu naprimjer iznosi podatak da se broj stanovnitva koji ivi ispod granice siromatva, koja iznosi dva amerika dolara (korigovana za kupovnu mo) dnevno, kree izmeu 45% i 90% od ukupne populacije u Indoneziji, Egiptu, Kamerunu, Pakistanu, Jemenu, Bangladeu, Nigeriji, Mauritaniji, Senegalu, Gambiji, Maliju, Etiopiji, Burkini Faso, Nigeru i Sijeri Leone. Statistika o siromatvu muslimana u Indiji bi samo jo poveala ovaj procenat. Statistika o obrazovanju je takoer dobar indikator kvaliteta uprave i razvojnog nivoa. U tom pogledu veina muslimanskih zemalja ima visok stepen nepismenosti meu odraslim. Gotovo sve muslimanske zemlje imaju procenat nepismenosti vei od deset posto, dok je u mnogim muslimanskim zemljama u Africi poput Senegala, Gambije, Malija, ada, Etiopije i Nigera vie od polovine stanovnitva preko 15 godina nepismeno. Za zemlje desetkovane velikim siromatvom, glau, sukobima i ratovima ovo nisu iznenaujue brojke. Zdravstveni standardi su prihvatljivo visoki i zadovoljavajui u mnogim muslimanskim zemljama. Meutim, u Africi se nekoliko muslimanskih zemalja juno od Sahare suoava sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, a posebno sa problemima HIV-a/AIDS-a, slabe ishrane i tome slino, koji su se udomaili u svim siromanim afrikim zemljama, kako muslimanskim tako i nemuslimanskim. to se tie politikog aspekta, participatorna, sudjelujua vlast je loa ili nepostojea u mnogim muslimanskim zemljama, a graanska i politika prava su takoer esto ograniena. Izvjetaj o slobodi (Survey of Freedom) Kue slobode (Freedom House) za period 2001.-2002. godine na kraju je donio zakljuak da na kraju 2001. ne postoje istinska demokratija ili istinski slobodne zemlje u arapskom svijetu, a samo mali dio muslimanskih zemalja je slobodan i demokratski. Izvjetaj dalje navodi da su korijeni demokratije i slobode najslabiji u 14 zemalja Srednjeg istoka (iskljuujui zemlje Sjeverne Afrike). U itavom 18

U v o d muslimanskom svijetu samo su Mali i Senegal bili slobodni prema kriterijima Kue slobode. Osamnaest zemalja, ukljuujui Jordan, Kuvajt, Tursku, Banglade, Indoneziju i Maleziju su kategorisane kao djelomino slobodne, dok je drugih 28, ukljuujui Alir, Egipat, Libiju, Bahrejn, Iran, Irak, Oman, Katar, Saudijsku Arabiju, Siriju, Ujedinjene Arapske Emirate, Jemen, Bruneje i Pakistan, proglaeno neslobodnim zemljama. Mada se kriterijima i procjeni Kue slobode moe prigovarati u nekim njenim aspektima, sveukupni zakljuci predstavljaju sramnu optubu o stanju politike uprave u dobrom dijelu muslimanskog svijeta. Izvjetaj UNDP-a o humanom razvoju u arapskom svijetu istie tri deficita prisutna u arapskim zemljama a koji bi takoer bili primjenjivi za neke nearapske muslimanske zemlje. To su nedostatak slobode, gdje su arapske zemlje u poreenju sa drugih est regiona (Sjeverna Amerika, Okeanija, Evropa, Latinska Amerika i Karibi, jugoistona Azija i Subsaharska Afrika) krajem 1990-ih imale najnie pokazatelje sloboda kao i prava glasa i odgovornosti organa uprave; zatim deficit u osnaivanju ena, gdje se arapski region nalazi na pretposljednjem mjestu; te deficit u ljudskim vjetinama/znanju u odnosu na visinu prihoda, gdje arapski region ima veoma slab stepen obrazovanosti, visok procenat nepismenosti i najnii stepen pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama od svih regiona u svijeta, pa ak nii i od Podsaharske Afrike. U Indeksu percipirane korumpiranosti iz 2002. Transparency Internationala (a koji mjeri percepciju stepena korumpiranosti na osnovu miljenja poslovnih ljudi, intelektualaca i analatiara rizika) najviom ocjenom ocijenjena (u smislu da je najmanje korumpirana) muslimanska zemlja Malezija zauzela je tek 33. mjesto meu 102. zemlje analizirane u izvjetaju. Maleziju slijede Tunis (36.), Maroko (52.), Egipat (62.), Turska (64.), Senegal (66.), Malavi (68.), Uzbekistan (68.), Pakistan (77.), Kazahstan (88.), Azarbejdan (95.), Indonezija (96.), Nigerija (101.) i Banglade (102.) kao posljednji.8 ta svjetska urota, krstaki ratovi i agresija imaju sa svim ovim? Ako pak govorimo o meunarodnim politikama velikih sila i njihovoj
8 Salwa Bakr i drugi, Zapad i muslimanski svijet: Jedno muslimansko gledite, preveo Aid Smaji, Sarajevo, CNS i Goethe Institut Bosne i Hercegovine, 2008, 6. poglavlje. Izvor: www.cns.ba.

19

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

samovolji koju optuujemo za sve nae nedae, onda je pouno zadrati se na sluaju Afganistana od pobjede nad Sovjetima do 2001. godine. Kada su nakon godina herojske borbe uz pomo zvanine i nezvanine muslimanske i amerike pomoi mudahidi konano porazili crvenu neman, svi smo se ponadali da e Afganistanu svanuti bolji dani. A zapravo je najgore tek predstojalo: krvavi sukob oko podjele vlasti meu dojueranjim saborcima na istom zadatku. Ti isti mudahedini, na iju smo herojsku borbu svi bili ponosni, doveli su Afganistan na taku na kojoj su i polupismeni studenti koji nisu dali enama ni da se koluju postali prihvatljivo rjeenje za veinu u zemlji pa i za neke krugove izvan zemlje. Hiljade udovica, invalida, sravnjenih kua i kola djelo su naih ruku! To je islamsko-muslimanska sramota i tragedija nad kojom bi svi trebalo da se duboko zamislimo, a to nismo. Umjesto toga mi uporno krivicu prebacujemo na druge i izbjegavamo vlastitu odgovornost. Sline stvari bi se mogle rei i za Sudan devedesetih godina prolog stoljea. Kako je mogue objasniti da su lideri islamske revolucije nakon samo nekoliko godina na vlasti poeli jedni druge zatvarati i proganjati? To su pitanja na koja mi sebi moramo dati odgovore, ako smo iskreni. Na kraju, ini mi se ovdje umjesnim osvrnuti se i na jo jednu finu distinkciju kada je u pitanju odnos prema ovoj pojavi u naem drutvu. Naime, bez obzira koliko se ne slagali sa ekstremistima, valja uvijek insistirati na pravilu da su svi nevini dok se ne dokae suprotno. To je nuno kako se borba protiv terorizma ne bi pretvorila u lov na vjetice i kako nevini ne bi stradali. To je posebno vano sada kada se bosanski zatvorenici poinju vraati sa Guantanama nakon sedam godina uasne patnje zbog niega. Takoer bi bilo opasno poeti redom zabranjivati grupe i pojedince u ijem diskursu i ponaanju ima neprihvatljivih elemenata jer bi to vremenom potkopalo same temelje slobodnih demokratskih drutava kojima teimo. No, zakonska tolerancija je jedno, a civilna, graanska osuda neto sasvim drugo i one mogu ii pod ruku. Postoji, naime, potreba da se irenju ekstremistikih stavova odupre sredstvima graanskog drutva. Ova kolekcija je jedno od tih sredstava. Prireiva 20

Mu s l i m a n i i dr u g i

Mjesto

za druge u islaMu

Ahmet Alibai9

Bog vam ne prijei da dobro inite i pravedni budete prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaih ne protjeruju. Allah, zaista, voli one koji su pravini. On vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi nepravdu ine. (Kuran, 60:8) A da je tvoj Gospodar htio uistinu bi svi koji su na Zemlji vjernici bili. Pa zar da ti ljude prisiljava da vjernici budu!? (Kuran, 10:99) Tekst koji slijedi sastoji se iz dvije logike cjeline. Prva tretira ope islamske principe i presedane iz rane, uvjetno reeno, normativne povijesti islama koji mogu posluiti za teorijsko fundiranje suivota u islamu. Drugi dio se vie bavi normama islamskog prava koje se odnose na nemuslimane a kojima se eli pokazati da je i u klasinom islamskom pravu, iako je formulisano stoljeima ranije i iako mnoge njegove odredbe smatramo podlonim promjeni, mogue bez odve nategnutih reinterpretacija, nai sasvim dovoljno elemenata za vrsto utemeljenje suivota muslimana i nemuslimana sa visokim stupnjem tolerancije. Ovaj dio utemeljen je na djelima savremenih muslimanskih autora dr. Jusufa el-Karadavija, dr. Fethi Osmana, Fehmija Huvejdija, Raida elGannuija i drugih. Na kraju donosimo fetvu jednog od najutjecajnijih
9

Koristim se ovom prilikom da zahvalim dr. Fikretu Kariu, dr. Mati Zovkiu, dr. Samiru Begleroviu, Christianu Moeu i Sevretu M. ehajiu, na miljenjima i sugestijama. Odgovornost za bilo koji propust je, svakako, samo moja.

23

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

islamskih pravnika dananjice dr. Jusufa el-Karadavija o estitanju vjerskih blagdana nemuslimanima, to je jedno od kontroverznih pitanja u nekim muslimanskim krugovima. Prije nego li preemo na prvi dio umjesno je dati nekoliko metodolokih napomena vanih za razumijevanje mjesta drugoga u islamu.

I . U vo d : m e to d o lo ke napomene
Prvo, u tekstu kakav je ovaj nemogue je prenaglasiti vanost injenice da u islamu (barem ne danas) nema konanog niti centralnog vjerskog autoriteta koji bi mogao dati konani sud o ovom pitanju. U ovome se trenutku, posebno nakon 11. septembra 2001. god. vodi pravi unutarmuslimanski rat za duu islama. To je, nadamo se, jedno zdravo stanje kreativne tenzije. Utoliko je vrlo vano na samom poetku podsjetiti itaoca na lepezu razliitih pravaca unutar (i klasinog i savremenog) islama, koji se ponekad sutinski razliito oituju o naoj temi. Tako je jedan od pravaca inkluzivizam Ibn Arebija, iju tradiciju manje-vie danas njeguju muslimanski ljubitelji perenijalne filozofije. Najbrojniji, meutim, i stoga najvaniji pravac je onaj koji slijedi maticu islamske pravne misli (ulema, fukaha) i u svom se promiljanju ove teme koristi metodologijom islamskog prava (makar esto vrlo nekonzistentno). To je normativni islam koga veina muslimana priznaje i onda kada ga ne praktikuje. S pozicija ovog pravca mogue je danas govoriti i sa minbera, i iz mihraba, i iza katedre jer ovaj diskurs ima svoje sluaoce meu obinim muslimanima koji su nama u ovom projektu najvaniji. Metodologija ovog pravca garantira da miljenja do kojih se putem nje doe nee moi biti olahko odbaena kao uvezena ili kao kukaviije jaje u islamskoj misli, mada emo iz ovoga kruga povremeno uti i stavove koji nam se moda i ne dopadaju. Za ovaj je pravac jo vano kazati da unutar sebe udomauje mnotvo, ponekad suprotstavljenih liberalnih i ekskluzivistikih grupacija ija misao stalno evoluira. Kako ovo nije akademska debata, ve pokuaj da se osnai suivot, mi smo se povodili uglavnom za onim miljenjima koja idu tome u prilog. 24

M u s l i m a n i

d r u g i

Drugo, kao to je poznato, izvori islama su Kuran (objava Muhammedu, mir na Njega) i Sunnet (rijei i djelo poslanika Muhammeda). Sve ostalo (kao npr. konsenzus islamskih uenjaka i pravna analogija) su pomoni izvori ili, bolje kazano, metode za derivaciju normi iz temeljnih izvora. Ovo je ubjeenje s kojim ivi veina muslimana, pa je stoga vrlo vano da svaki stav o suivotu bude potkrijepljen ne samo racionalnim ve i skripturalnim argumentima. Tree, kada smo ve kod izvora islamskog uenja, ima smisla naglasiti da kuranska struktura jeste vrlo neobina za savremenog itaoca. Kuran je neposloeni mozaik. Zato je za razumijevanje kuranskog uenja o nekom pitanju vano njegovo tematsko tumaenje koje e obuhvatiti sve kuranske tekstove na tu temu, posloiti ih vremenski, zatim po obuhvatnosti (opi i specifini), po vanosti (centralni i ostali) Mi smo pokuali tako neto uiniti u ovom sluaju. etvrto, povijest islama uglavnom nije normativna i mjerodavna, osim djelimino u prve tri generacije, pa emo zato najee navoditi primjere i presedane iz tog razdoblja. Kasnija povijest dokaz za ili protiv muslimana ali ne i protiv islama, pa smo se njome zato mnogo manje bavili.

I I . Te o r i j s ko u t e m e l j e nje suivota re l i g i j a u i s l amu

Prvenstveni cilj ovoga dijela je ukazati na neke ope principe i precedente iz rane povijesti islama koji nikako ne bi smjeli biti isputeni iz vida pri razmatranju mjesta drugoga i teorijskog utemeljenja suivota religija u islamu.10 I dok su neki od ovih principa i precedenata dobro
Iako je u savremenom svijetu, pa i na Balkanu, drugi obino pripadnik druge etnike skupine ili nacije, pa je suivot nacija i etnikih skupina, vie nego suivot vjera, stvarni problem, valja podsjetiti da su, sa islamskog stanovita, diskriminacija, mrnja i ubijanje drugih ljudskih bia zbog pripadnosti drugoj etnikoj skupini, rasi ili naciji, najblae reeno, alosni i izvan pameti. Moglo bi se rei da je islam (ali ne i muslimani) etniki, nacionalno i rasno slijep. I dok ne prezire svaku identifikaciju sa plemenom, etnikom zajednicom ili nacijom, islam, za razliku od identificiranja sa vjerom takvo identificiranje nikad ne dri razlonom osnovom za znaajnije podjele meu ljudima. Otuda emo ovdje i govoriti samo o suivotu religija.
10

25

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

poznati i esto citirani, drugi su, reklo bi se, nepravedno zanemareni. Od ovog napisa, ipak, ne treba oekivati da iscrpno elaborira sve aspekte naznaenog pitanja.

Sui v o t sa D r u g i m k a o v j e r n i k a d i l em a
Ponimo sa konstatacijom da suivot sa drugim za ozbiljna i nedovoljno informisana vjernika, pa i muslimana, predstavlja problem. Dilema obinog vjernika se obino svodi na sljedee: Ako je ono u ta vjerujem istina, a sve ostalo la, i ako Bog od mene trai da dam sve od sebe na irenju Istine i suzbijanju lai, kako je onda mogue legitimizirati drugoga i istovremeno ostati vjeran svojim ubjeenjima? Valja odmah kazati da su polazine premise naeg prijatelja, kada je islam u pitanju, neupitne. Kuran se vjerniku obraa jasnim rijeima: Istina je od tvoga Gospodara, pa nipoto ne budi od onih koji sumnjaju. (Poglavlje El-Bekare/Krava, 2:147). Iskrena i otvorena, kakva jeste Boija knjiga, nemuslimanima se obraa oslovljavajui ih sa nevjernici,11 upravo u poglavlju u kome ih poziva na toleranciju i suivot: Reci: O nevjernici, ja ne oboavam ono to vi oboavate, a ni vi ne oboavate ono to ja oboavam.... Vama vaa, a meni moja vjera. (Poglavlje El-Kafirun/ Nevjernici, 109:1 - 5). Ovakvih stavaka u Kuranu ima mnogo da bismo ih ovdje sve navodili. Ipak, zakljuak koji se implicira u razmiljanju naeg prijatelja nije ispravan. Zato? Zato to zapostavlja brojne druge kuranske stavke i islamske principe koji su relevantni za ovo pitanje i koji - kad je u pitanju mogunost suivota - u znatnoj mjeri ublauju, da ne kaemo, relativiziraju prvobitni utisak koji na sluaoca/itaoca ostavljaju prethodni kuranski stavci. Na prijatelj nedopustivo reducira i pojednostavljuje problem. Ovdje je, svakako, nemogue iscrpiti sve relevantne kuranske stavke i islamske principe, pa emo se zadrati na onim koji nam se ine najbitnijim.
Ima muslimanskih mislilaca koji prednost u ovom sluaju daju 62. ajetu iz sure El-Bekare i 69. ajetu iz sure El-Maide. koji, doslovno i izolovano shvaeni, kau da oni krani, jevreji i sabejci koji budu vjerovali u Boga i Sudnji dan nemaju od ega strahovati.
11

26

M u s l i m a n i 1. Suivot kao htijenje Boije

d r u g i

Prvo, Kuran eksplicitno kae da je razliitost ljudskih ubjeenja volja i htijenje Boije i da je On taj koji e, ne na ovom, ve na Buduem svijetu, presuditi ko je bio upravu (Kuran, El-Hadd, 68 - 69). Do tada, ovaj svijet je, to neko ree, tek olimpijada dobrih djela. I dok razilaenja sama po sebi nisu dobra niti Bogu mila, On je htio da ih bude i zato je ljude i stvorio. A da je htio, svi bi ljudi vjerovali. Ali on nije htio druge anele koji su po prirodi svojoj bezgrjeni, niti pasivne izvrioce Njegove volje (pa zar da mi ljude silimo da vjeruju kad to Bog nije htio uiniti?!). Bog je, dakle, htio stvorenje koje e birati i za svoj izbor snositi posljedice. Ovo je bitan zaokret u razmiljanju o mogunosti suivota u odnosu na ono preanje naeg prijatelja. Posluajmo kako Kuran o tome govori: Da je Bog htio, sljedbenicima jedne vjere bi vas uinio. Ali on hoe da vas iskua u onome to vam je dao. Zato se natjeite u dobru. Bogu ete se svi vratiti, pa e vas On o onome u emu ste se razilazili obavijestiti. (Poglavlje El-Maide/Trpeza, 5:48) Da je Bog htio sljedbenicima jedne vjere bi vas uinio. A oni se nikad nee prestati razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunila se rije Gospodara tvoga: Sigurno u Ja ljudima i dinnima zajedno pakao napuniti. (Poglavlje Hud, 11:118 - 119) A da je tvoj Gospodar htio, uistinu bi svi koji su na Zemlji vjernici bili. Pa zar da ti ljude prisiljava da vjernici budu!? (Poglavlje Junus, 10:99) Poslanikova obaveza kao i obaveza muslimana je samo da opomenu, da objavu jasno do ljudi dostave i da im omogue slobodu da, ako ele izaberu islam. Oni nisu obavezni da im je nameu, jer u vjeri prisile nema.12

12

Poglavlja El-Gaije, 88:21 - 22, i El-Bekare, 2:256.

27

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

2. Univerzalne vrijednosti pravde i dobrote imaju primat nad vjerskim formalizmom Drugo, kako islam ne poistovjeuje, ali tjesno povezuje moral i religiju, ini se da svaki vjernik s vremena na vrijeme doe u poziciju da bira izmeu univerzalnih vrijednosti dobrote (ihsan) i pravde (adl, qist), na jednoj, i specifinih vrijednosti promoviranih od strane njegove vjere. Autor ovih redaka vjeruje da je rije o lanoj dilemi i da izboru nema mjesta, jer dilema ne postoji. Slijedei onu nit u islamskoj etikoj i politikoj misli koju biljei jedan od posljednjih velikana klasine islamske misli Ibn Tejmijje u poznatoj formuli Bog podrava pravedna vladara-nemuslimana, ali ne i nepravedna vladara-muslimana, autor vjeruje da su univerzalne vrijednosti pravde i dobrote temeljne islamske vrijednosti i da kao takve imaju primat nad vjerskim formalizmom. Naalost, u posljednjim stoljeima, pa i danas, veliki broj muslimana misli i postupa suprotno. A dragi Bog jasno kae, a imami svakog petka sa mimbera13 ponavljaju: Zaista Bog nareuje pravdu i dobroinstvo... Veliki komentator Kurana i enciklopedista Fahruddin er-Razi pie da je itav Kuran samo komentar ovog naela.14 aljui svog izaslanika u Jemen, tada veinski nemuslimansku zemlju, poslanik Muhammed, mir i blagoslov Boiji neka su na njega, nije propustio da ga upozori da kletva mazluma, onog kome je uinjena nepravda, stie onog kome je upuena makar mazlum bio i poricatelj, tj. nemusliman. Moglo bi se kazati da u islamu postoje jake osnove za suivot sa nevjerom (kufrom), ali ne i sa nepravdom (zulumom). Sam Kuran, iako beskompromisan u stavu prema borbenim i zlonamjernim nemuslimanima,15 kae da sama razlika u vjeri nije razlog da muslimani ne budu pravedni i dobri prema drugima: Bog vam ne prijei da dobro inite i pravedni budete prema onima koji se protiv vas nisu borili i koji vas iz kua vaih nisu protjerali... (Poglavlje El-MumteMjesto u damiji odakle se imam obraa vjernicima petkom. Meu savremenim zastupnicima ovakvog stajalita su izmeu ostalih i rahmetli Fazlur Rahman i Abul-Ala el-Mevdudi. Vidi, naprimjer, Fazlur Rahman, Islam, i Ebu-l-Ala Mevdudi, Islamski pokret (Mostar: Hedijja, 1999). 15 Vidi odjel o spornim tekstovima.
13 14

28

M u s l i m a n i

d r u g i

hane, 60: 8). Ovo je kljuni kuranski stavak o pitanju mjesta drugoga u islamu. Komentariui znaenje rijei da dobro inite utjecajni malikijski pravnik ihabuddin El-Qarrafi je nabrojao slijedee: Blagost prema slabome od njih, i udovoljavanje potrebi siromanog od njih, i hranjenje njihovog gladnog, i odijevanje njihovog nagog, i blagost u govoru s njima iz obzira i milosti prema njima, a ne zbog straha ili ponienja - i molitva Bogu da ih uputi, i da ih uini od sretnih, i da ih savjetujemo u svim poslovima, vjerskim i ovosvjetskim, i da ih ne ogovaramo, i da uvamo njihovu imovinu, i porodicu i ast, i sva njihova prava i interese, i da im pomognemo da isprave uinjenu im nepravdu, i da ostvare sva svoja prava16 U ovom duhu je poslanik Muhammed jo prije nego je primio prvu objavu uestvovao u Vitekom savezu (Hilfu-l-fudul), iji je cilj bila zatita obespravljenih, da bi godinama nakon toga svojim drugovima s ponosom govorio o tom svom iskustvu i spremnosti da se ponovo odazove na slinu inicijativu. I ne samo da islam podstie svoje sljedbenike na pravdu i dobroinstvo prema nemuslimanima; on ih psihiki priprema da prihvate dobroinstvo od drugih i da ga velikoduno uzvrate kada budu u prilici. Imajui na umu ratobornu antinevjerniku retoriku islamskih radikala, koja redovno dovodi u pitanje dobre namjere nemuslimana koji pruaju pomo muslimanima, od posebne je vanosti skrenuti panju na neto to bi se, iz klasine islamske perspektive, moglo imenovati paradigmom nevjernika-humaniste. Ovaj sluaj dovodi nas do jedne druge dileme o mogunosti postojanja nemoralnog muslimana i moralnog nemuslimana. Da musliman moe biti nemoralan sasvim je izvjesno i takva se osoba ili kombinacija naziva munafikom i zauzima znaajno mjesto u kuranskoj psihologiji. Iako su epizode i dogaaji koji e ovdje biti spomenuti dobro poznati boljim poznavaocima islama i mogu se nai u svim obimnijim biografijama posljednjeg Boijeg poslanika njihove implikacije po suivot se rijetko razmatraju, skoro nikako. Evo ukratko tih precedenata.
16

El-Qarrafi, El-Furuq, 3:15 u Jusuf El-Karadavi, Gajru l-muslimin fi l-mudtemei l-islami (Bejrut: Muessesetu r-risale, 1985), 38.

29

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Dobro je poznato da je amida Muhammeda, mir i blagoslov Boiji na njega, Ebu Talib, umro kao idolopoklonik, iako je oko deset godina bespotedno titio i branio Poslanika i konano umro s njim u progonstvu to su ga idolopoklonici Mekke organizirali muslimanima i njihovim simpatizerima meu nevjernicima. Poslanik je do posljednjeg daha pokuavao ubijediti svog amidu da primi islam, ali nije uspio. I bilo mu je jako teko i to je umro i to je umro kao nevjernik. Ipak Ebu Talibovo idolopoklonstvo nije bilo razlogom nesporazuma izmeu njih dvojice.17 Kada je Poslanik, a.s., bio doekan i protjeran kamenicama iz Taifa, dvojica idolopoklonika toga grada, Utbe ibn Rebia i ejbe ibn Rebia, bili su dovoljno humani da mu poalju svoga slugu Addasa sa grozdovima groa dok se sklonivi se od kamenica odmarao izvan Taifa.18 Podjednako znaajna su i slijedea dva sluaja iz kasnih mekanskih godina poslanike misije. Kao to je poznato, idolopoklonici Mekke su, prethodno iscrpivi sva sredstva privole i prisile, odluili bojkotovati muslimane i njihove pomagae meu nemuslimanima, kako bi ih prisilili da odustanu od svoje vjere. S muslimanima je dui period (historiari nisu jedinstveni u vezi duine perioda) bilo zabranjeno trgovati, eniti se... jednostavno, komunicirati. Da bi sve bilo ozbiljnije i poprimilo sakralnu notu, mekanske voe su ovaj meusobni sporazum stavile u pisanu formu i istaknule u unutranjosti Kabe, njihovog glavnog svetita. Kao rezultat te objave muslimani su bili protjerani u gola brda iznad Mekke i proli kroz teke patnje. Mnogi, posebno djeca i slabi, nisu izdrali, meu njima i Poslanikova voljena supruga Hatida i amida Ebu Talib. Posmatrajui ta se deava, grupa idolopoklonika (povijest je
Nije mjesto za elaboraciju, samo da napomenemo da u jednoj izjavi Poslanik kae da e zbog svojih postupaka Ebu Talib biti poteen najteih patnji u Vatri, ali da e kao nevjernik ipak biti u njoj i da e mu i od tog minimuma (bit e u vatri do lanaka) mozak kljuati. Sluaj Ebu Taliba, meutim, potvruje onu opservaciju koja kae da u islamu teoloki pluralizam nije uvjet drutvenog i politikog/javnog pluralizma. Zahvaljujem kolegi Christianu Moeu to mi je skrenuo panju na ovu formulaciju. Za vie vidi: Kate McCarthy, Reckoning with Religious Differences: Models of Interreligious Moral Dialogue in Sumner B Twiss i Bruce Grelle, urednici, Explorations in Global Ethics: Comparative Religious Ethics and Interreligious Dialogue (Westview Press, 1998), pp. 73-117. 18 Ebu-l-Hasen Ali el-Haseni en-Nedevi, Siretu Hatemi-n-nebijjin (Bejrut: Muessesetu-r-risale, 1988), 97.
17

30

M u s l i m a n i

d r u g i

zabiljeila imena etverice: Hiam ibn Amr ibn Rebia, Zuhejr ibn Ebi Umejje, El-Mutim ibn Adijj i Ebu-l-Bahteri ibn Hiam) pokreu kampanju za okonavanje, kako su ga nazivali, sramotnog bojkota. Njihova nastojanja su proizvela radikalan zaokret u javnom mnijenju Mekke i bojkot je konano bio dokinut.19 Jedan od te trojice, El-Mutim ibn Adijj, junak je jo jedne svijetle epizode iz rane povijesti muslimansko-nemuslimanskog pomaganja. Naime, kada je Poslanik pokuao ui u svoj grad nakon neuspjele misije u Taif, imao je to vidjeti: voe njegova grada su odluile da mu ne garantuju sigurnost, tj. da ga ne ele vidjeti u gradu. Po starom arapskom obiaju, ulaznu vizu u ovakvim sluajevima je mogao garantovati bilo koji graanin Mekke. Svakako, muslimani nisu smatrani graanima, pa niko od njih nije ni mogao Poslaniku pruiti utoite. Tada se ponovo pojavio El-Mutim i na svoj rizik uzeo Muhammeda pod zatitu.20 Poslanik Muhammed mu to nikad nije zaboravio. Nekoliko godina kasnije, nakon neoekivane velike pobjede na Bedru, u kojoj je zarobio sedamdeset Mekkelija-idolopoklonika, razmiljajui ta da radi s njima: da ih ubije, kako je predlagao Omer, ili pusti bez otkupnine ili uz nju, kako je predlagao Ebu Bekr, Poslanik, a.s., u jednom momentu izjavljuje: Da je El-Mutim ibn Adijj iv i da se za njih zaloio, sve bih mu ih poklonio!21 A kada su poraeni idolopoklonici na Bedru, Poslanik, a.s., je naredio da se ne ubija Ebu-l-Bahteri ibn Hiam jer je titio Poslanika dok je bio u Mekki i zato to je bio meu onima koji su animirali Mekkelije za obustavu bojkota muslimana.22 to bi se drugo moglo oekivati od Boijeg poslanika!?

19 El-Nedevi, Siretu Hatemi-n-nebijjin, 90-91. Za Ibn Hiama vidi Izzuddin Ebu-l-Hasen Ali Ibnu-l-Esir, El-Kamil fi-t-tarih (Bejrut: Daru-l-kitabi-l-arebi, 1997), 2: 22. 20 Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: ivot i djelo (Sarajevo: Starjeinstvo IZ u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, 1983), I: 145. Hamidullah se poziva na Ibn Hiama i El-Belazurija. 21 Akram Diya al Umari, Madinan Society at the Time of the Prophet (Herndon: International Institute of Islamic Thought, 1995), tom II, str. 43 prenosei iz: Ibn Hader, FethulBari, tom 7, str. 321. 22 Ibnu-l-Esir, El-Kamil fi-t-tarih, 2:22.

31

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

3. Priznavanje drugog i njegova legitimnost ne ovise o vjeri u ispravnost njegova stava Tree, od posebne je vanosti naglasiti da islam legitimnost drugog ne uvjetuje time da se mora vjerovati u ispravnost stavova i ubjeenja drugoga. tavie, islam priznaje drugog i kad kategoriki tvrdi da nije u pravu u islamu teoloki pluralizam nije preduvjet za drutveni pluralizam.23 Razloga za ovakav stav je vie. Jedan od njih, moda presudan, jeste islamsko priznavanje ogranienosti ljudskog rasuivanja i nemogunosti da ljudi na ovom svijetu donesu konani sud o pitanjima u kojima se razilaze, kako je ve spomenuto u ranije citiranom kuranskom stavku. Islam ui da je sam kuranski nauk dovoljno jasan, no sredina i nedovoljno poznavanje Boije poruke mogu predstavljati objektivne prepreke spoznaji Istine i u sluaju onoga koji ima najistije namjere. Doda li se ovome da Kuran ui kako jevrejske i kranske svete knjige sadre dio izvorne boanske poruke, te da nije iskljueno da i svete knjige drugih vjera sadre dio objavljene istine (s obzirom na to da islamska tradicija govori o 124.000 vjerovjesnika odaslanih ovjeanstvu), onda nam postaje jasno zato Kuran priznaje drugoga, posebno kad je rije o Batinicima Knjige, odnosno jevrejima i kranima, po opem shvatanju, koje poziva na okupljanje oko zajednike rijei, a muslimanima nareuje da s njima na lijep nain raspravljaju. Ne treba zaboraviti ni to da Kuran ui da je posljednji Boiji poslanik samo posljednji u nizu donosilaca Boije milosti ovjeanstvu. Islam je i vjera kontinuiteta. Sam Poslanik u jednoj izreci kae da je primjer njega i ostalih vjerovjesnika i poslanika kao primjer lijepog zdanja kome je nedostajala samo jedna cigla pa da bude savreno. Poslanik za sebe kae da je on ta cigla. U tom smislu brojni su primjeri
Legitimnost drugog unutar same muslimanske zajednice se temelji, izmeu ostalog, i na teoriji idtihada (nastojanju da se ulaganjem vlastitog truda spozna Boija nakana) prema kojoj Bog nagrauje prema trudu i namjerama a ne prema ispravnosti zakljuaka, i koja legitimizira pogreno miljenje kako bi se dolo do ispravnog. Drugim rijeima, pluralizam i ekumenizam unutar muslimanske zajednice ne zavise nuno od agnosticizma ili relativizma. O legitimnosti drugog u islamu vidi opirnije u Ahmet Alibai, The Right of Political Opposition in Islamic History and Legal Theory: An Exploration of an Ambivalent Heritage, Al-Shajarah: Journal of the International Institute of Islamic Thought and Civilization (ISTAC) 4, no. 1 (1999), pp. 231-95.
23

32

M u s l i m a n i

d r u g i

iz islamskog prava i teologije koji uz svu novinu islama naglaavaju i kontinuitet Muhammedove misije u odnosu na one prethodnih poslanika. Prema Kuranu, Poslanik i muslimani vjeruju u sve poslanike bez razlike.24 Islamski pravnici nerijetko istiu da su zakoni koje je Bog poslao zajednicama prije one koju je oformio Muhammed, a.s., i njeni zakoni, ako nije izriito drugaije reeno. Sam Poslanik je svoje drugove poduavao da se u odreenim situacijama mogu pozvati na predaje Batinika Knjige (israilijjat i nasranijjat), u emu su oni, prema sudu savremenih kritiara, i pretjerali.25 Dalje, Kuran kae da svi Batinici Knjige nisu isti. Neki od njih su dobri i njihova djela nee propasti.26 A islamski teolozi govore o neznanju kao izgovoru za nevjerovanje pod odreenim uvjetima.27 Nadalje, Kuran ui da je Bog ovjeka uzdigao nad sva ostala stvorenja, da ga je poastio i dostojanstvo mu podario. Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali / dostajnstvenim uinili, veli Kuran (El-Isra, 70). Mada ima tumaenja da su nemuslimani odbijajui poruku Boiju s kojom je doao Muhammed izgubili ovo dostojanstvo, mnogi muslimanski autoriteti ovaj ajet razumijevaju u opem smislu, tj. da se odnosi na sve ljude bez obzira na vjeru, a to sugerira sintagma sinovi Ademovi. Daleko bi nas odvelo da nabrajamo sve koncepte i principe koji omoguavaju odvajanje legitimiteta i priznavanja prava drugom na
Poglavlje El-Bekare/Krava, 2:285. Poznata Poslanikova izjava u ovom smislu glasi: Prenosite od Sinova Israilovih (Jevreja). U tome nema grijeha... Prema Hamidullahu u Sahihu-l-Buhariju ima hadis prema kome se Poslanik osvrtao na praksu Batinika Knjige kad mu ne bi dola decidna objava o nekom pitanju. Svakako, islam ne slijedi uvijek praksu drugih, ve je nekad i dokida; incest kod zoroastrejaca, spaljivanje supruge po muevljevoj smrti kod hindusa i bacanje djevojke u Nil kod Egipana su samo neki primjeri. Vidi: Muhammad Hamidullah, Tolerance in the Prophets Deeds at Madina u Islam, Philosophy and Scienece: Four Public Lectures Organized by UNESCO, June 1980. Paris: The UNESCO Press, 1981. 26 Poglavlje Alu Imran, 3:113 - 115. 27 Vidi: Abdu-l-Munim Mustafa Halime, El-Udhru bi-l-dehl ve qijamu-l-hudde (Amman: 1993). Islamski teolozi imaju mnogo toga znaajnog za ovu raspravu kazati i o onima do kojih iz ovog ili onog razloga boanska poruka nije stigla u jasnoj formi (Ehlu-l-fetre), kao i o onosvjetskoj sudbini djece nemuslimana i umno nesposobnih. Prema odredbama erijatskog prava, ovjek ne odgovara za ono to uini pod prisilom (osim ubistva i silovanja) i u odsustvu svijesti. Takoer, osoba nije odgovorna ni za veinu djela koja uini iz neznanja. Po earijskoj teolokoj koli za vjeru i nevjeru se odgovara samo po dolasku u kontakt sa Boijim pozivom. Shodno tome, nenamjerna neobavijetenost i nesloboda su, moe se kazati, olakavajui faktori.
24 25

33

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

postojanje od ispravnosti i istinitosti njegovih ubjeenja. Na kraju, u svjetlu gore reenog, priznavanje prava drugom na postojanje ne znai njegovo odobravanje, niti odricanje od svojih ubjeenja, kao ni odustajanje od nastojanja da se drugi pridobije za njih. Zabranjivati misionarstvo u svim oblicima pozivajui se na potrebu tolerancije je nonsens, jer samo uz prisustvo misionarstva tolerancija kao priznavanje, a ne trpljenje drugog dobija potpuni smisao. Povijesno govorei, dokument sainjen izmeu Posanika i nemuslimana Medine, poznat kao Medinska povelja, jedan je od najranijih drutvenih ugovora koji utjelovljuju princip tolerancije. Ukratko, dokument koji neki smatraju i prvim pisanim ustavom uope, nemuslimanima je garantovao slobodu savjesti, vjeroispovijesti i suenja prema zakonima vlastite vjere28, ili savremenim rjenikom kazano, kulturnu, vjersku i pravnu samostalnost/autonomiju u okrilju islamske drave. Bez namjere da glorifikujemo islamsku prolost, recimo da je osmanski nain ureenja odnosa meu razliitim vjerskim zajednicama poznat kao millet-sistem druga, vremenski i prostorno blia instanca primjene ovog naela. Nemogue je u par redaka saeti sve ono to je millet-sistem bio, a posebno ne sve njegove prednosti i mahane u odnosu na savremena ureenja multireligijskih drutava. Valja samo kazati da i povjesniari kakvi su Bernard Lewis i pokojni Elie Kedouri smatraju da je prelazak iz osmanskog millet-sistema, u kome su formalno nemuslimani bili diskriminirani, u sistem nacionalnih drava, gdje su svi graani formalno jednaki pred zakonom, znaio stvarni korak unazad po pitanju prava nemuslimana.29 Interesantno je navesti zapaanje profesora Muhammeda Hamidullaha da su se dvadeset godina nakon Poslanikove smrti muslimani
Poglavlje El-Maide, 5:47. Vidi npr. B. Lewis, Islam and the West (New York: Oxford University Press, 1993), Benjamin Braude i Bernard Lewis, eds., Christians and Jews in the Ottoman Empire, 2 vols., New York: Holmes and Meier, 1982, Elie Kedouri, Minorities, u The Catham House Version and Other Middle-Eastern Studies (Hanover, N.H.: University Press of New England, 1984). O poloaju Srpske pravoslavne crkve pod osmanskom vlau vidi Mirko Mirkovi, Pravni poloaj i karakter Srpske crkve pod turskom vlau (1459-1766) (Beograd: Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije, 1965) i Boris Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u BiH do obnove Peke patrijarije (Sarajevo: Veselin Malsea, 1990). U Mirkoviu itamo i miljenje da je SPC u Osmanskoj dravi u jednu ruku bila drava u dravi.
28 29

34

M u s l i m a n i

d r u g i

pobili izmeu sebe, a da u opem haosu koji je nastao nije zabiljeen nijedan ustanak nemuslimana s ciljem da iskoriste nemire kako bi se oslobodili novouspostavljene muslimanske vlasti. tavie, kada je bizantijski car Konstantin II pisao kranima u muslimanskoj dravi da iskoriste priliku i dignu se na ustanak protiv neprijatelja svoje vjere, te da e ih on pomoi u njihovim nastojanjima, oni su mu odgovorili: Ti neprijatelji nae vjere su nam drai od tebe!30 ini se da razlozi izolovanih povreda prava nemuslimana danas u muslimanskom svijetu nisu vjerske, ve kulturne i psiholoke naravi. Naime, da bi se postavilo prema nemuslimanima kako su se prema njima postavljali muslimani veim dijelom svoje povijesti, treba imati osjeaj samopouzdanja, pa moda i superiornosti. Danas muslimani nemaju ni jedno ni drugo, i zato svoj islamijjet (islamstvo i muslimanstvo) dokazuju ugroavanjem prava nemuslimana.

I I I . D ru g i u i s l a m s kom pravu
Da gornji principi ne bi ostali samo u ravni moralnih preporuka, oni su dosljedno pretoeni u norme islamskoga prava, tj. u prava (i obaveze) nemuslimana, odnosno muslimana spram nemuslimana. Vano je znati da islam, kao i sve druge religije, naglaavaju obaveze u odnosu na prava i da uvijek to dvoje povezuje. Prije nego uemo u detalje pravnoga statusa nemuslimana u erijatu, vano je naglasiti da erijat, kao i svi pozitivni ustavi i zakoni, od graana drutva u kome je on ustavno-pravni okvir ili moralni sistem oekuje lojalnost njegovim moralnim i pravnim temeljima. Ta se, dakle, lojalnost oekuje od muslimana u svim detaljima a od nemuslimana u onim koja se ne kose sa njihovim vjerskim ubjeenjima. Na narednim stranicama govorit emo o propisima koji reguliu status nemuslimana. Ponekad e neki propis zaparati uho modernog sluaoca. No, treba imati na umu da su to propisi formulirani dobrim dijelom prije dvanaest stoljea, dok ostatak svijeta nije uope razmiljao
30

Hamidullah, Tolerance in the Prophets Deeds at Madina, pp. 26 - 27.

35

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

o priznavanju drugoga i njegovim pravima. Neki od ovih propisa dali bi se i drugaije formulisati, ali smo eljeli ostati vjerni terminologiji klasinog islamskog prava.

Op e p ra v i l o : Musliman i i n e m u s l i m a n i i m a j u i s t a p ra va i o b a ve z e
Ope je pravilo u islamskom pravu da nemuslimani i muslimani imaju ista prava i obaveze, osim u situacijama gdje postoji opravdanje za razliita prava i obaveze. A najei razlog za razliite obaveze i prava jeste potivanje slobode vjeroispovijesti nemuslimana. U prilog ovim dvjema tvrdnjama idu slijedee izreke i pravila. etvrti halifa, Alija, Bog neka je zadovoljan s njim, jednom prilikom je izjavio: Oni (nemuslimani) plaaju dizju da bi njihovi imeci bili (zatieni) kao i nai i da bi njihova krv bila (zatiena) kao naa.31

Zatita o d va n j s k e a g re s i j e i u n u t ra n j e n e p ra vd e
Prva norma proistekla iz tog pravila jeste da ivot nemuslimana uiva istu zatitu kao i ivot muslimana. Napastvovanje nemuslimana je zabranjeno i veliki grijeh, kae poslanik Muhammed: Ko ubije nemuslimana pod ugovorom (koji nije u ratnom sukobu s muslimanima), nee osjetiti miris raja, a on se uje na etrdeset godina hoda. 32 Iako su mnogi islamski pravnici mislili drugaije,33 ubica nemuslimana se ubija prema Ebu Hanifi, E-abiju, En-Nehaiju, Ibn Ebi Lejli, Umer ibn Abdu l-Azizu, i drugima.34 Islamski pravnici su eksplicitni da muslimani imaju obavezu nemuslimane tititi i od vanjske agresije. Tako, naprimjer, u jednom djelu hanbelijskog mezheba (kole koja se smatra najkonzervativnijom) itamo: Obaveza je imama uvati nemuslimane pod ugovorom (dhimmije), i
31 Ibn Qudame, El-Mugni, 8:445, El-Bedai, 7:111 iz A. Zejdan, Ahkamu dh-dhimmijin ve l-musteminin, 89. Vidi El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 11. 32 Vidi nau napomenu o uvjetima u kojima se razvijalo islamsko pravo. 33 El-Karadavi, Gajru-l-muslimin, 12 - 13. 34 Metalib uli n-nuha, 2: 602-603 (hanbelijsko djelo).

36

M u s l i m a n i

d r u g i

sprjeavati onog ko ih uznemirava, i osloboditi ih iz zarobljenitva, i onemoguiti onog ko im eli nelagode ako su na naoj teritoriji, makar napadnuto mjesto bilo potpuno nemuslimansko. Razlog tome je, kako kae to se na njih primjenjuju propisi islama i to je njihov ugovor trajan, pa islamska vlast ima iste obaveze u tom smislu kao i prema muslimanima35 Malikijski, pak, pravnik El-Qarrafi u svom glasovitom djelu El-Furuq biljei da je Ibn Hazm rekao: Ko od nemuslimana bude imao ugovor o zatiti (dhimme) i neprijetelj iz daru-l-harba (neprijateljske teritorije) ga pokua napasti, obaveza nam je izai na boj takvom s orujem i s opremom i ginuti na tom putu, titei tako onoga ko je u zatiti Allaha i Poslanika, a.s. jer je njihova predaja bez toga povreda ugovora o zatiti.36 El-Qarrafi jo veli da o ovome postoji konsenzus muslimanskih uenjaka. Naredni sluaj iz muslimanske povijesti je od posebnog znaaja jer je njegov sudionik bio jedan od najveih islamskih autoriteta a koji se vrlo esto optuuje kao pretea savremenog islamskog ekstremizma. Rije je o Ibn Tejmijji. Naime, kada su Tatari okupirali Siriju i zarobili brojne muslimane i nemuslimane, Ibn Tejmijje je s delegacijom otiao do Kutluaha isposlovati oslobaanje zarobljenika. Nakon duih pregovora tatarski je vojskovoa dopustio oslobaanje samo muslimanskih zarobljenika. Ibn Tejmijje nije pristao na takav ishod, pa je insistirao na oslobaanju svih zarobljenika, i jevreja i krana jer su oni, kae, sklopili ugovor o zatiti s muslimanima. Kada je vidio Ibn Tejmijjinu odlunost Kutluah je pristao osloboditi sve zarobljenike.37 Slino je na kraju prvog stoljea islama postupio emevijski halifa Omer ibn Abdulaziz,38 a fetvu u istom smislu izdao je i rani egipatski pravnik El-Lejth ibn Sad.39 Muslimani su, po istom osnovu, duni sprijeiti injenje nepravde, odnosno krenje prava nemuslimana iznutra. Brojni su ajeti i hadisi koji govore o zabrani nepravde uope. Pored tih opih tekstova koji se
El-Furuq, 3:14 - 15; 119. Vidi El-Karadavi, Gajru-l-muslimin, 9 - 10. El-Karadavi, Gajru-l-muslimin, 10; Fehmi Huvejdi, Muvatinun la dhimmijjun (Kairo: Daru -uruq, 1990), 114. 37 Hamidullah, Tolerance in the Prophets Deeds at Madina, 23. 38 Huvejdi, Ibid., 114. 39 Sunenu Ebi Davud i El-Bejheqi, Es-Sunenu l-kubra, 5:205.
35 36

37

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

odnose i na muslimane i na nemuslimane, postoje i hadisi koji specifino zabranjuju nepravdu spram nemuslimana pod ugovorom: Ko uini nepravdu nemuslimanu pod ugovorom (muahiden), ili mu uskrati njegovo pravo ili ga optereti iznad njegovih mogunosti, ili od njeg neto uzme preko njegove volje, ja u mu biti tuitelj na Sudnjem danu.40 Ili: Ko bude uznemiravao muslimana pod ugovorom (dhimmijjen,) ja u biti njegov protivnik, a kome ja budem protivnik, nadvladat u ga na Sudnjem danu.41 Ili: Ko uznemiri zimmiju, uznemirio je mene. A ko uznemiri mene, uznemirio je Boga.42 Neki muslimanski pravnici, poput hanefijskog pravnika Ibn Abidina, ak idu dotle da kau da je zulum nad nemuslimanom tei grijeh do zuluma nad muslimanom, jer su oni u muslimanskom drutvu slabiji, a zulum nad slabijim je vei grijeh.43 Zbog toga su poboni muslimanski vladari posebno vodili rauna o potivanju prava svojih nemuslimanskih podanika. Ebu Jusuf u djelu El-Kharad (15-16) biljei da je h. Alija (um. 661) jednom od svojih namjesnika pisao: Kada do njih (nemuslimana) doe, nemoj prodavati njihovu odjeu ni zimi ni ljeti, niti njihovu hranu, niti ivotinju kojom se slue (radi naplate obaveza prema dravi). I nemoj ih udariti nijednom zbog dirhema, i nemoj ih maltretirati zbog dirhema, i nemoj nikome od njih prodavati njihovu robu zbog naplate harada, jer nam je nareeno da od njih uzimamo viak. Ako ne bude potovao moje upute, Allah e te kaznio makar te ja i ne kaznio, a ako saznam da ne postupa ovako, smijenit u te. Namjesnik mu je odgovorio: Onda u ti se vratiti kakav sam od tebe otiao. Na to mu Alija potvrdi svoje upute: Makar se vratio kakav si otiao. A hazreti Omer je svome namjesniku Ebu Ubejdi
El-Hatib s dobrim senedom. Et-Taberani u El-Evsetu sa hasen senedom. 42 El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 11. 43 El-Buhari u Sahihu, Jahja ibn Adem u El-Kharad, str. 74 i El-Bejheqi u Es-Sunen 9: 206. Iako se ova i veina drugih vijesti koje ovdje biljeimo nalazi u nekim od najranijih i najpouzdanijih islamskih izvora, ovi iskazi Poslanika, njegovih ashaba i muslimanskih vladara imaju svoju vrijednost ak i da nisu autentini jer su zabiljeeni u knjigama koje muslimani smatraju najvanijim poslije Kurana i jer su se generacije muslimana odgajale itajui ih. Samo zahvaljujui takvim tekstovima muslimanska povijest ne poznaje sistematske pokolje i progone nemuslimana genocid (s moguim izuzetkom Armenaca u Prvom svjetskom ratu). I utoliko je tana tvrdnja da je nemuslimane od muslimana spaavao samo islam. To vai i za katolike i pravoslavce Balkana.
40 41

38

M u s l i m a n i

d r u g i

ibn El-Derrahu oporuio: Sprijei muslimane da im zulum ine i da im tetu nanose, i da imovinu njihovu prisvajaju. tavie, umirui na samrtnoj postelji od rane koju mu je zadao jedan nemusliman, Perzijanac Ebu Lulu el-Medusi, veliki Omer je svome jo nepoznatom nasljedniku oporuio: Ostavljam u amanet svome nasljedniku da pazi nemuslimane, da potuje ugovor koji s njima imamo, da ih brani od neprijatelja i da ih ne optereuje preko njihovih mogunosti.44 Imam Et-Taberi u svojoj glasovitoj Historiji biljei (4: 218) da se hazreti Omer, kada su mu dolazile delegacije iz raznih pokrajina njegove drave, posebno raspitivao o stanju nemuslimanskih podanika. Ovo emo ilustrirati i s par primjera. Daleko najpoznatiji i najcitiraniji u islamskim djelima je sluaj jednoga egipatskog Kopta i sina Omerovog namjesnika u Egiptu Amr ibn Asa. Prema toj predaji Amrov se sin takmiio u tranju sa nekim Koptom i izgubio utrku. Ljut zbog poraza udario ga je biem rekavi mu da je on (Amrov sin) potomak uglednih ljudi (pa kako se on usuuje pobijediti ga). Nakon toga se Kopt alio halifi Omeru. Ovaj je zahtijevao prisustvo Amra i njegova sina, te dao Koptu da udarac vrati i jo zatraio od Kopta da udari i njegova namjesnika jer je njegova vlast omoguila in njegova sina. Kopt je odbio rekavi da je raun poravnat. A onda je Omer Amru uputio svoje poznate rijei: Otkud vam pravo da od ljudi pravite roblje kada su ih njihove majke rodile slobodnim!?45 U skladu sa zabranom bilo kakve nepravde nemuslimanima islamski pravnici, naprijer, zakljuuju da je ogovaranje nemuslimana zabranjeno kao i ogovaranje muslimana.46

S o c i j a l n a p ra vd a i z a t i t a
Nemuslimani su ravnopravni i kada je socijalna zatita u pitanju. Tako je u vrijeme prvog halife Ebu Bekra vojskovoa Halid ibn Velid kao predstavnik muslimana u ugovoru sa nemuslimanima Hire (Irak)
El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 27. Haijet Ibn Abidin ala el-Durri l-mukhtar (Istanbul), 3: 344 - 246. Vidi: El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 16. 46 Ebu Jusuf, El-Kharad, 144. Vidi: El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 16.
44 45

39

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

preuzeo obavezu oslobaanja od dizje i pomo iz dravne kase za socijalne sluajeve meu nemuslimanima.47 To se desilo u vrijeme Ebu Bekra i uz njegovo znanje, te uz prisustvo i znanje velikog broja ashaba od kojih niko nije izrazio protivljenje. To se u islamskom pravu smatra preutnim konsenzusom. U drugom sluaju, halifa Omer je proao pored jevreja koji prosi i upitao ga za razlog. Kada je saznao da zbog starosti i slabosti vie nije kadar zaraivati za sebe i svoju porodicu, odveo ga je do blagajnika dravnog trezora (bejtu mali l-muslimin) i naredio mu da tome jevreju i njemu slinim vri isplatu u iznosu koji e im omoguiti pristojan ivot kazavi: Nismo pravedni prema njemu ako u mladosti od njeg uzimamo dizju a kad ostari pustimo ga da bude ponien.48 Kada mu je drugom prilikom stigao poreski slubenik iz Damaska, proao je pored skupine leproznih krana kojima je odmah odredio dio iz ukupljenog zekata (sadeqat), te naredio da im se odredi stalno primanje iz dravne blagajne u visini koja e zadovoljiti njihove potrebe. Na osnovu ovog primjera i prakse samog Poslanika islamski pravnici dozvoljavaju troenje i zekata, vjerskog poreza muslimana, na siromane nemuslimane.49 afijski pravnik imam En-Nevevi u svom enciklopedijskom djelu El-Minhad kae da u kolektivne obaveze muslimana (furud kifaje) spada otklanjanje nevolja od muslimana kao to su odijevanje golog, hranjenje gladnog, oslobaanje zarobljenog i sl. ako te potrebe ne moe podmiriti zekat i dravna blagajna. Komentator ovog djela emsuddin er-Remli e-afii u Nihajetu l-muhtad ila erhi l-minhad kae da su u ovom pogledu zimmije i muslimani jednaki.

Za t i t a i m ov i n e
Pored ivota zatiena je i imovina nemuslimana ukljuujui i onu koja nije dozvoljena muslimanima kao to su alkohol i svinjsko meso. NaEbu Jusuf, El-Kharad, 144. Vidi: El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 16. Ebu Ubejd, El-Emval. El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 47. 49 El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 17.
47 48

40

M u s l i m a n i

d r u g i

ime, alkohol i svinjsko meso po islamskim pravnicima ne mogu biti predmet kupoprodaje od strane muslimana, jer nemaju upotrebnu vrijednost, pa stoga se i ne tretiraju kao imovina. Tako neki klasini islamski pravnici smatraju da kada bi neko muslimanu prosuo alkohol, ne bi mu bio obavezan nadoknaditi tetu. tavie, za takav in bi imao nagradu. Hanefijski pravnici, meutim, smatraju da musliman mora nadoknaditi takvu tetu nanesenu nemuslimanu jer njima njihova vjera dozvoljava konzumiranje tih proizvoda, pa im islam doputa da njima trguju pod uvjetom da ih ne prodaju muslimanima, te da ih ne prodaju javno u muslimanskoj sredini. U skladu sa jednakopravnou muslimana i nemuslimana erijatska kazna za krau ista je, svejedno da li je kraa poinjena u imovini muslimana ili nemuslimana.

Sl o b o d a v j e re
Pored prava na ivot i imovinu, nemuslimani po islamskom pravu uivaju slobodu vjerovanja i vjeroispovijedanja, kao to smo djelimino ve vidjeli. Kljuni kuranski stavak u ovom pogledu je Boija odredba U vjeru nema prisile!. Povrh toga, nemuslimane nije dozvoljeno vrijeati i runo se o njihovim ubjeenjima i svetinjama izraavati: Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne mislei ta govore Allaha grdili. Tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavili (El-Enam, 108). Od nemuslimana se oekuje ista senzitivnost spram osjeanja muslimana. Islamski pravnici takoer jasno odreuju da se jevrejima ne smije nareivati da rade subotom, niti kranima nedjeljom ako vjeruju da im je to zabranjeno a na temelju izreke poslanika Muhammeda: Samo vama jevrejima nije dozvoljeno raditi subotom.50

50

Sunenu n-Nesai i Sunenu t-Tirmizi. El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 43.

41

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Za t i t a v j e r s k i h o b j e k a t a
Uz to, islam titi i vjerske objekte nemuslimana. U brojnim ugovorima sklopljenim izmeu muslimanskih osvajaa tokom prvih stoljea islama i domicilnog kranskog stanovnitva spominje se klauzula o zatiti crkava. Povjesniar Et-Taberi biljei da je u ahdnami koju je stanovnicima Jerusalema dao h. Omer prilikom preuzimanja kljueva grada, izmeu ostalog stajalo da im Omer garantuje njihove ivote, imovinu, crkve, krstove da niko nee stanovati u njihovim crkvama, i da ih nee ruiti niti skrnaviti, niti iz njih ta uzimati, niti krstove sklanjati, niti bilo ta od njihove imovine51 Neki su dogaaji iz najranije povijesti islama teko razumljivi u svjetlu recentnog iskustva sa ruenjem vjerskih objekata u Bosni. Naprimjer, muslimanski povjesniari biljee a islamski se pravnici u svojim djelima pozivaju na dogaaj iz 636. kada je halifa Omer uao u Jerusalem nakon to mu je patrijarh predao kljueve grada. Ponuen da klanja u Crkvi vaskrsenja Omer je odbio ne zbog neke zabrane vezane za namaz u crkvi ve, kako je rekao, iz straha da taj njegov in kasniji muslimani ne iskoriste kao izgovor za pretvaranje te crkve u damiju. U tom smislu je nedavno dr. El-Karadavi izdao fetvu da je muslimanima dozvoljeno obaviti bajram u crkvi ili sinagogi koja im za te namjene bude ustupljena od krana ili jevreja pod uvjetom da ne namjeravaju iste pretvoriti u damije.52 A Halid ibn Velid je stanovnicima Anata izdao ahdnamu da imaju pravo udarati u zvona u koje god doba ele po noi i po danu, osim u vrijeme namaza, te da imaju pravo za svoje blagdane krstove nositi u svojim procesijama.53 Ovo moda jeste ispod nivoa onoga to zagovornici ljudskih prava, koja ne trebaju nikakav posebni dokument, ele, ali je mnogo vie od onoga to kako muslimanske tako i nemuslimanske manjine danas imaju u veini pluralnih drutava. to se tie gradnje novih crkava u mjestima koja su muslimani silom osvojili (anveten), veina pravnika je drala da tu nemuslimani
El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 19. Indikativno je da ovaj ugledni islamski autoritet kao i voe pokreta Muslimanska braa vrlo esto za graane-nemuslimane koriste pojam braa. Vidi El-Karadavi, Min Hedji l-islam, 2: 668, 670. 53 El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 19.
51 52

42

M u s l i m a n i

d r u g i

nemaju pravo graditi crkve. Manjina (zejdije i Ibn Qasim od malikija) smatraju da to mogu initi uz dozvolu vlasti (to je danas praksa i za damije). ini se, meutim, da je, iako manjinsko, ovo miljenje bilo primjenjivano kroz povijest. Tako El-Maqrizi u djelu El-Hitat meu graevinama Kaira navodi veliki broj crkava i kae da nema nikakve sumnje da su sve one sagraene nakon dolaska islama u Egipat.54 U svakom sluaju, podjela zemalja na one osvojene silom i one druge danas je irelevantna. Bilo bi, svakako, besmisleno i smijeno tvrditi da zuluma nije bilo. Njega je bilo i spram muslimana55 i spram nemuslimana. Ipak, taj zulum najee nije bio vjerski motiviran i stoga je esto bio ispravljan prije ili kasnije. Tako povjesniar El-Beladhuri biljei da su emevijske halife pokuavale udobrovoljiti krane na razliite naine da im daju sruiti crkvu sv. Jovana kako bi proirili Emevijsku damiju. Ovi su sve ponude odbili, pa ju je El-Velid ibn Abdulmelik silom sruio nakon to su mu krani rekli da e ga snai zlo ako to uini. Kada je na vlast doao Omer ibn Abdulaziz, krani su mu se obratili sa zahtjevom za povrat crkve. Omer je naredio svome upravitelju da to uini ako ih ne moe drugaije udobrovljiti. On je ipak uspio postii dogovor tako da damija nije sruena.56 Ann Elizabeth Mayer sumirajui nalaze orijentalistike historiografije s tim u vezi konstatira: Uprkos incidenata nekorektnog odnosa spram nemuslimana, fer je kazati da je muslimanski svijet, mjereno standardima tadanje evropske prakse, bio generalno daleko mnogo tolerantniji i humaniji u svom postupanju sa vjerskim manjinama.57 Sam Poslanik je kranima dozvoljavao da obavljaju svoju molitvu u njegovoj damiji u Medini koja je drugo najsvetije mjesto u islamu
El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 20. Bilo je vremena kad su muslimani Boga molili da ih njihovi vladari tretiraju kao nemuslimane. Vidi El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 65. 56 Futuhu l-buldan, 171-72. (El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 29) 57 Ann Elizabeth Mayer, Islam and Human Rights: Tradition and Politics (Boulder: Westview Press, 1999), 136. U skladu sa najboljom islamskom tradicijom vezanom za izgradnju i namjenu vjerskih objekata Islamska zajednica u BiH je donijela odluku da srui damiju u Bradini sagraenu na srpskoj zemlji.
54 55

43

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

dok su drugi muslimani poli da ih sprijee.58 Na osnovu ovog i najkonzervativniji islamski pravnici poput Ibnu l-Kajjima doputaju kitabijama da ulaze u damije i u njima obavljaju svoje molitve pod uvjetom da im to ne postane obiaj.59

Slobo d a k re t a n j a i b o ra v k a i p ra vo n a p o s a o
Nemuslimanima je takoer zagarantovana sloboda kretanja, posla i boravka. Izuzetak od slobode kretanja je pokrajina Hidaz u S. Arabiji koju islam smatra svetom oblasti, a od slobode posla izuzete su kamata i prodavanje alkohola muslimanima i u njihovim mahalama. U svakom sluaju i muslimani i nemuslimani zasluuju bolji tretman od onoga koji danas pojedini narodi imaju u slobodnom svijetu viza koje na najgrublji nain kre ljudska prava i poniavaju ovjeka.

Ne m u s l i m a n i u j a v n i m s l u b a m a
Nemuslimani mogu uestvovati i u vlasti i, prema muslimanskim klasicima, jedine funkcije koje nemuslimani ne mogu obnaati u islamskoj dravi su one koje u sebi spajaju i zemaljsko i duhovno, kao to su hilafet ili predsjedavanje dravom. Nemusliman se, prema tim autorima, mogao uspeti do pozicije ministra (wazir al-tanfidh), tree najvie funkcije u islamskoj dravi odmah iza halife i premijera (wazir al-tafwid). U tom smislu islamsko pravo se ne razlikuje od recimo engleskog koje zahtijeva da kralj, odnosna kraljica budu istovremeno i poglavari anglikanske crkve. Slino je i sa pozicijom vrhovnog vojnog komandanta, jer se on smatra prvim mudahidom. Povijesni Bagdad, Kairo i druge muslimanske prijestolnice imale su u svojim vladama veliki broj nemuslimana, ponekad i vie nego mnoge savremene demokratske drave u kojima su muslimani znaajno prisutni.
58 59

Ibn Ishak u Siri. El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 47. Ibnu l-Kajjim, El-Hedju n-nebevi. El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 47.

44

M u s l i m a n i

d r u g i

Pra v n a a u t o n o m i j a
Opepoznato je da su multireligijska drutva vrlo zahtjevna kada je u pitanju njihova administracija koja nee dovoditi u pitanje slobodu vjere pripadnika razliitih vjerskih skupina. Moderna drutva su zadatu jednainu rijeila progonom vjere iz javne sfere, dakle, sekularizacijom, zakonskim monizmom i postavljanjem zakona na racionalne osnove bez uzimanja u obzir volje skupina graana da budu podvrgnuti ovom ili onom zakonskom rjeenju. Sa stanovita islamskog prava i iskustva to nije najbolje rjeenje i to u posljednje vrijeme poinju uviati i teoretiari politikog liberalizma koji pokuavaju teorijski utemeljiti tzv. multikulturno graanstvo koje pored individualnih u zatitu uzima i tzv. kolektivna prava.60 Savremenim politikim rjenikom reeno, islamski model ureenja multireligijskih drutava bi se mogao nazvati federacijom vjerskih zajednica (umjesto teritorijalnog ili administrativno-teritorijalnog federalizma61). Na primjedbu da je tako to teko postii odgovaramo kao i Kimlika: rei da je teko ne znai da je nemogue. A na primjedbu da je zakonski pluralizam skup, samo se moe konstatovati da je i tampanje slubenih novina na tri jezika koja svi razumiju skupo, i da je skup i islandski jezik, ... pa niko zbog toga ne razmilja o njihovom ukidanju. Klasino islamsko pravo predvia posebne norme za nemuslimane samo u situacijama gdje bi njihovo izjednaavanje sa muslimanima vrijealo njihove vjerske osjeaje. Tako se, naprimjer, od njih ne oekuje da plaaju zekat koji je vrsta vjerskog poreza, ali se zato oekuje da plaaju druge vrste dadbina. Takoer se od njih ne oekuje da slue u muslimanskoj vojsci koja sluenje u odbrani zemlje smatra vjerskom obavezom, dihadom. Zauzvrat se od vojno sposobnih nemuslimana oekuje da plaaju dizju kao naknadu za oslobaanje od vojne obaveze. Meutim, ako nemusliman eli sluiti u vojci muslimanske zemlje, on e biti osloboen plaanja te vrste poreza. Nadalje, predvia se da
Vidi Vil Kimlika, Multikulturalno graanstvo: liberalna teorija manjinskih prava (Novi Sad: Centar za multikulturalnost, 2001). 61 Will Kymlicka, Zapadna politika teorija i etnike relacije u istonoj Evropi, Odjek LX (Jesen-zima 2002), br. 3-4, str. 77.
60

45

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

nemusliman ne moe dijeliti pravdu, tj. biti sudac u onim oblastima prava za koja muslimani smatraju da su domen erijata u uem smislu rijei (npr. brano i nasljedno pravo). I obratno, islam ne eli nemuslimanima nametati zakone sa kojima se oni ne identificiraju posebno u oblasti porodinog i nasljednog prava. Po uvom uzoru pravnog pluralizma bile su ureene muslimanske drave u povijesti pa i Osmanska drava. Kolektivno kanjavanje Islamsko pravo takoer ne dozvoljava kolektivno kanjavanje nemuslimana, makar takva praksa i danas bila uobiajena meu civiliziranim narodima. Zloini i prekraji pojedinaca meu nemuslimanima ne mogu dovoditi u pitanje ugovorni odnos izmeu muslimana i nemuslimana, koji se prema islamskim pravnicima sklapa na neodreeno vrijeme, ili kako kau, jednom zauvijek. Hanefijski pravnici biljee da je Poslanik dao uputstvo svojim izaslanicima u Nedran (gdje su ivjeli krani) da ne kanjavaju nekog od njih zbog zloina drugoga.62 U praksi je svakako bilo suprotnih nastojanja kojima se ulema estoko suprotstavila. Tako u povijesnim muslimanskim analima itamo o reakciji sirijskog pravnika El-Evzaija na postupak abasijskog valije u Libanu Saliha ibn Alija ibn Abdullaha ibn Abbasa koji je zbog pobune grupe krana protiv njegovog poreznika prognao sve stanovnike tog dijela Libanskog gorja. El-Evzai mu je napisao dugo pismo u kome je izmeu ostaloga pitao valiju: Kako se mogu kazniti svi za grijehe pojedinaca, pa da ih iz njihovih domova i sa njihovih imanja progoni kada je Allah odredio da Niko nee snositi odgovornost drugoga! i kad je Poslanik, a.s., rekao: Ko nanese nepravdu nemuslimanu pod ugovorom ili ga optereti preko njegovih mogunosti, ja u takvoga tuiti na Sudnjem danu? A na kraju pisma je zakljuio: Oni nisu roblje, pa da ih moe po svojoj volji preseljavati iz mjesta u mjesto. Naprotiv, oni su slobodni ljudi s kojima imamo ugovor.63
62 63

Ebu Jusuf, Kharad, 72-73. El-Beladhuri, Futuhu-l-buldan, 222; Ebu Ubejd, El-Emval, 170 - 171; El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 28.

46

M u s l i m a n i

d r u g i

Par stoljea kasnije muslimanska je historiografija zabiljeila slian spor izmeu ejhu l-islama Ali ef. Zenbilija i osmanskog sultana Selima I, koji je u znak osvete protiv progona muslimana iz panije htio prisilno na islam prevesti krane svoga carstva. ejhu l-islam mu je zaprijetio da e, uini li to, izdati fetvu kojom ga razvlauje. Ne treba napominjati kakve bi posljedice provoenje sultanova nauma imalo po dananju demografsku kartu Balkana.

Privatn i o d n o s i m u s l i m a n a s n e m u s l i m a n i m a
Islamski tekstovi predviaju da musliman moe imati i privatne, svakodnevne odnose s nemuslimanima. Musliman moe meu nemuslimanima imati roditelja, daidu, djeda, nanu, suprugu, poslovnog partnera,64 uitelja, Roditelja nemuslimana je duan potivati, paziti i sluati, osim ako ga odvraa od Allahova puta. Desilo se da je Esmi, r.a., u Medinu dola majka-nemuslimanka u posjetu. Ne znajui kako da se postavi, ona je pitala Poslanika ta da ini. Poslanik joj je rekao da pripazi svoju majku. A kada su neki muslimani poeli dvojiti oko ispravnosti opskrbljivanja svojih roaka i komija koji su bili uporni da ne prihvate islam, Bog je objavio kuranski ajet: Oni koji udjeljuju imanja svoja nou i danju, tajno i javno, dobie nagradu od Gospodara svoga; i niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati. (El-Bekare, 273). Mu musliman svojoj supruzi nemuslimanki mora omoguiti posjete crkvi i nesmetano ispovijedanje njene vjere. Od muslimana se oekuje da posjeti bolesnog komiju nemuslimana jer je to i Poslanik inio, da dio kurbana pokloni komiji nemuslimanu. Poboni i ueni Ibn Omer je svome slugi toliko nareivao da dio kurbanskog mesa odnese njegovom komiji jevrejinu, da ga je ovaj upitao za razlog tolikog insistiranja. Ibn Omer je svoj postupak obrazloio generalnom izjavom
El-Buhari u svome Sahihu biljei da je Poslanik umro a da je njegov oklop ostao kod jednog medinskog jevrejina kao zalog za hranu i odjeu koju je uzeo za svoju porodicu na veresiju. Biografi Poslanika smatraju da je Poslanik pozajmicu mogao dobiti od nekog od svojih drugova koji nita nisu alili za njega uiniti, ali da je Poslanik pozajmio od jevrejina kako bi poduio svoje sljedbenike da to mogu initi bez vjerskih zapreka.
64

47

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Poslanika: Dibril mi je toliko govorio o komiji da sam pomisio da e doi naredba da se komije nasljeuju.65 Kada je umrla Ummu l-Haris ibn Ebi Rebiah, koja je bila kranka, sahranili su je ashabi Boijeg poslanika, a.s.66 Neki ueni ljudi iz druge generacije muslimana (tabiini) su sadekatu-l-fitr davali kranskim monasima, a neki (Ikrime, Ibn Sirin, Ez-Zuhri) su smatrali da im se moe i zekat dati. Ipak, odreene rezerve postoje. Kuran izriito zabranjuje muslimanki da se uda za nemuslimana. Kuran poziva i na opreznost sa nemuslimanima. Upozorava vjernike da za prisne prijatelje ne uzimaju nemuslimane koji su se dokazali kao njihovi neprijatelji, jer bi time radili u korist svoje tete, to je svakako nedopustivo. U tom svjetlu treba tumaiti kuranske ajete koji zabranjuju prijateljevanje sa nemuslimanima (Npr., Ali Imran, 118). Ti ajeti dakako nisu opeg karaktera jer kako bi onda, recimo, bilo zamislivo da musliman stupi u brak sa nemuslimankom. (Vie o ovim rezervama vidi sekciju Sporni tekstovi.)

Ob a ve z e n e m u s l i m a n a
Nasuprot pravima i slobodama stoje obaveze nemuslimana spram drutva i muslimana. Tu prije svega spadaju uzvratno potivanje vjerskih osjeanja muslimana i potivanje ustavnog poretka, to je i muslimanska obaveza.

V I . S p o r n i t e k s tovi i pitanja
Tekstove koji izazivaju najvie polemike ine oni koji nareuju dihad i oni koji zabranjuju prijateljevanje sa nemuslimanima. to se tie prvih, oni su sasvim jasno ratno islamsko pravo i tako ih treba razumijevati, uz napomenu da je dihad pravedni a ne sveti rat, dakle onaj rat koji se vodi radi samoodbrane, radi pomoi ljudima pod
65 66

El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 37. El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 47.

48

M u s l i m a n i

d r u g i

tiranijom ma koje vjere bili (humanitarna intervencija) i radi zatite slobode vjere (promoviranje ljudskih prava i demokratije).67 O naravi rata u islamu, njegovom cilju i motivima na najprecizniji nain govori stav veine islamskih pravnika (hanefija, malikija, veine afija i hanbelija ukljuujui Ibn Tejmijju i Ibn Kajjima) da je razlog (menat) ratovanja/ dihada agresija odnosno napad sa druge strane, a ne nevjerstvo.68 Osoba se ne ubija zbog nevjerstva, ve zbog agresije na muslimane ili nemuslimane. Kao argument navode propise o dihadu koji odreuju da se civili ne ubijaju po odredbi poslanika Muhammeda, te brojne primjere suivota prvih muslimana (kao manjine ili veine) sa nemuslimanima koji ih nisu napadali i sa njihovih ognjita progonili. Druga skupina tekstova je takoer brojna (npr., Ali Imran, 28; EnNisa, 144; En-Nisa, 138 139; El-Maide, 51 52; Et-Tevbe, 23; ElMudadele, 21; El-Mumtehane, 1 i 5; ). Iz ovih stavaka se moe razumjeti i mnogi su razumjeli i razumiju da islam poziva svoje sljedbenike na hladne ili nikakve odnose sa nemuslimanima, pa i na mrnju prema njima samo zato to su nemuslimani. Istina je bitno drugaija. Kada se ovi i slini stavci promatraju u kontekstu drugih ajeta, izreka i postupaka Poslanika, te povoda njihove objave jasno biva slijedee: 1. Da islam zabranjuje davanje prednosti nemuslimanima nad muslimanima (min duni l-muminin), to nikako ne znai da musliman ne moe biti dobar komija, kolega ili prijatelj sa nemuslimanom. S obzirom da je sa islamskog stanovita veza vjere jaa od bilo koje druge (krvne, nacionalne, klasne, regionalne, ) takav zahtjev je razumljiv, a i uobiajen i kod drugih religija, ideologija i svjetonazora. 2. Iz ajeta je jasno da se zabranjuje prijateljevanje samo sa nemuslimanima koji su, pored toga to nisu muslimani, aktivni neprijatelji islama. Naime, 8. i 9. ajet poglavlja El-Mumtehane prave distinkciju koja je od sutinske vanosti za razumijevanje kuranskih tekstova o odnosu s nemuslimanima, a to je razlika izmeu miroljubivih i neprijateljski raspoloenih nemuslimana. Ako paljivije
Vehbe ez-Zuhajli, El-Alaqatu d-duvelijje fi l-islam: Muqarene bi l-qanuni d-duvelijji l-hadith (Bejrut: Muessesetu r-risale, 1981), 29 - 36. 68 Ez-Zuhajli, El-Alaqat, 25.
67

49

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

proitamo ajete koji pozivaju na izoliranje ili neprijateljstvo prema nemuslimanima, nai emo da se u njima redovno kao uzrok takvih odredbi navode mrnja i aktivno neprijateljstvo nemuslimana spram muslimana, a ne njihovo nevjerstvo. Govorei metodologijom islamskog prava, to znai da je razlog (ille) ovih propisa neprijateljstvo nemuslimana, a pravilo je da propisi vae tamo gdje postoje njihovi razlozi. Sljedstveno tome, tamo gdje nema razloga (neprijateljstva nemuslimana) ovi propisi se ne mogu primjenjivati, jer se na te situacije i ne odnose. Ajeti dakle eksplicitno navode razloge zabrane prijateljevanja. Onaj ko bi prijateljevao sa onim ko aktivno radi protiv njega, ko ga protjeruje i nastoji ga unititi, taj bi inio nepravdu prema sebi, a islam je protiv svih oblika nepravde. 3. U prilog gornjoj tvrdnji ide injenica da je islam dopustio enidbu s krankama i jevrejkama a brak po Kuranu podrazumijeva ljubav (Er-Rum, 21). Prema tome, ljubav prema nemuslimanu koji je prijatelj muslimanima nije predmet ovih tekstova, jer ovjek prirodno voli svoju suprugu, unue, djeda, daidu, itd. Meu sporna pitanja spadaju i pitanje dizje i pojma ehlu-dhdhimme ili dhimmije/zimmije. to se tie dizje, njeno ukidanje za islamsku pravnu misao uope ne predstavlja problem. Muslimani su jo u vrijeme halife Omera dizju zamjenjivali drugim porezima (kako bi i nemuslimani plaali neke poreze kao to muslimani plaaju zekat), ili su je jednostavno ukidali pod uvjetom da i nemuslimani idu u vojsku. to se pojma zimmija tie, on uope nije kuranski, ve povijesni, a prema miljenju nekih islamskih mislilaca hadis ga spominje u deskriptivnom a ne preskriptivnom smislu, ime se hoe rei da je tu instituciju islam u nekoj formi naslijedio od ranijih drava i civilizacija Bliskoga istoka. Ne postoji nikakva zapreka da se taj pojam i status ukinu i zamijene pojmom graanin, jer i Medinska povelja govori o jevrejima i muslimanima kao jednoj zajednici/naciji.69 to se pak restrikcija na pasivno glasako pravo nemuslimana tie, s obzirom na decentralizaciju moi i vlasti posebno u savremenim parla69

Huvejdi, Muvatinun, 124.

50

M u s l i m a n i

d r u g i

mentarnim politikim sistemima, mnogo je onih muslimanskih autora koji smatraju da vie nikakve restrikcije nisu potrebne.

V. Z a k l j u ak
Islamsko prihvatanje drugoga nije nevoljki ustupak pred realnou pluralnoga i meusobno ovisnoga svijeta. Naprotiv, islam priznaje i prihvata drugoga ne iz interesa i taktikih razloga, ve iz principa. Na prethodnim stranicama elaborirali smo nekoliko principa i presedana iz rane islamske povijesti koji ine liberalni ethos islama kao to su primat pravde nad vjerskim formalizmom i prihvatanje i velikoduno uzvraanje dobra nemuslimanima od strane poslanika Muhammeda, mir s njim. Tekst zavrava tezom da islamski izvori ne ostavljaju nimalo prostora vjerskoj indiferentnosti, agnosticizmu i moralnom relativizmu u njegovim ekstremnim oblicima, ali da islam poznaje onu dozu relativizma koja je potrebna za normalno funkcioniranje multireligijskog drutva. Prema tome, potpuno su neutemeljene tvrdnje o islamu kao ekskluzivistikoj religiji kada smo vidjeli da islam predvia da musliman sasvim legitimno moe meu nemuslimanima imati roditelje, suprugu, poslovnog partnera, komiju, uitelja, vladara, itd. i da se prema svima njima mora odnositi pravedno, te da mu se preporuuje dobroinstvo. Ono to zbunjuje mnoge, pa tako otro sude o islamu, jeste kuranska samouvjerenost u posjedovanje istine iz ega obino bude zakljueno da iz tog teolokog apsolutizma ne moe slijediti nita drugo nego politiki apsolutizam. Kao to smo vidjeli, to nije tako zbog nekoliko ali u islamskoj koncepciji suivota religija. Upravo injenica da je evropski pluralizam dobrim dijelom utemeljen na epistemiolokom pa i moralnom relativizmu i agnosticizmu, a da islamski nije, zbunila je mnoge. Islamske norme koje su razvile razliite kole islamskog prava nerijetko se meusobno razlikuju u manjoj ili veoj mjeri. Veina njih samo odraava principe o kojima smo govorili u prvom dijelu rada, svakako terminologijom svoga vremena. Neke od tih normi su ipak u direktnoj 51

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

koliziji sa savremenim, prije svega zapadnim, poimanjem ljudskih prava, ali i principima koje smo gore razmatrali. Kad je u pitanju kolizija sa liberalnom koncepcijom ljudskih prava, treba rei da i ona sama evoluira i da nije nuno univerzalna u svim pojedinostima. Insistirati da islam aminuje sve i jedan princip i normu iz liberalnih pravnih sistema i teorije prije nego ga se prestane negativno tretirati, vrhunac je netolerancije i jednoumlja. U pojedinim sluajevima, ipak, norme islamskog prava ne treba shvatati kao zauvijek date i nepromjenjive. Prema mnogim islamskim pravnicima, islamsko pravo takoer evoluira u brojnim segmentima, osim onog centralnog dijela, najizravnije utemeljenog na Kuranu i sunnetu, obino poznatog kao erijat. U tom procesu, utjecaj drutveno-politikih okolnosti na pravniko razmiljanje nije zanemariv. Imajui u vidu da su islam i kranski svijet veinu proteklih etrnaest stoljea proveli u ratu, onda norme o nemuslimanima koje su definisali klasini islamski pravnici u ovom periodu, ponekad treba da poredimo sa izvanrednim zakonima koje demokratska drutva poput Sjedinjenih Drava i Velike Britanije povremeno uvode, kao to je bio sluaj u Drugom svjetskom ratu, a koji dobrim dijelom ugroavaju prava pripadnika neprijateljske vjere, nacije ili rase koji ive na njihovoj teritoriji. Ponekad ti zakoni nimalo ne slue na ast tim drutvima. U svijetu potpuno drugih unutranjih i meunarodnih okolnosti svjedoci smo otklona od ratnog ka mirnodopskom islamskom pravu. Primjer otklona od ovog, uslovno reeno, ratnog islamskog prava ka mirnodopskom islamskom pravu jeste stav sve veeg broja savremenih islamskih pravnika i mislilaca da nemuslimani u islamskom politikom sistemu ako preuzmu iste obaveze kao i muslimani u smislu odbrane zemlje, ne moraju plaati posebni porez - dizju, oko koga se die toliko praine, te da oni ne moraju nuno biti ehlu zimme (ahl al-dhimma, tienici), ve punopravni graani takve drave. Da nije rije o marginalnim misliocima i pravnicima, recimo da ovaj stav dijele Jusuf el-Karadavi, Tevfik avi, Muhammed Selim Avva, Fehmi Huvejdi i drugi. Bar prva dvojica su iroko itani i popularni pripadnici najve52

M u s l i m a n i

d r u g i

eg fundamentalistikog pokreta u muslimanskom svijetu dananjice - Muslimanske brae. El-Karadavi je jo prije nekoliko decenija pisao da je dhimma trajni ugovor izmeu muslimana i nemuslimana kojim Bog, Njegov Poslanik i muslimani drugoj strani garantuju sigurnost. Zauzvrat se od njih oekuje da potuju islamski poredak u nevjerskim stvarima i da plaaju poreze dravi. To je, kae on, u dananjem vremenu dravljanstvo. Gore spomenuti principi i norme ine samo dio liberalnog ethosa islama, kako ga nazva profesorica Muna Abul Fadl. Istina, ne vjerujemo da islamski izvori ostavljaju prostora vjerskoj indiferentnosti, agnosticizmu i moralnom relativizmu u njegovim ekstremnim oblicima. Ipak, islam poznaje onu dozu relativizma koja je dovoljna za normalno funkcioniranje multireligijskog drutva.

53

estitanje

vjerskih praznika jevrejiMa i kraniMa

Jusuf el-Karadavi70 Pitanje (skraeno): Ja sam student u Njemakoj. Problem koji vam elim izloiti jeste slijedei: Na koji nain nam je dozvoljeno, a na koji nije estitati nemuslimanima njihove razliite praznike, kao to su nacionalni i vjerski praznici od kojih je najpoznatiji Boi? Je li nam dozvoljeno da iz kurtoazije svome kolegi na studijama ili mentoru ili kolegi na poslu ili komiji estitamo te praznike uobiajenim frazama? Naime, uo sam neku brau kako govore da je to zabranjeno i da ak spada u velike grijehe jer time potvrujemo kufr i neistinu u koju nemuslimani vjeruju, i odobravamo im da tako nastave, te da time uestvujemo u njihovim vjerskim propisima. Svakakao, kada im estitam ili poklonim poklon, ja nikako ne odobravam zabludu ili kufr u kome su, ve samo slijedim upute islama o lijepom ophoenju sa nemuslimanima. To posebno stoga to oni nama estitaju nae blagdane a ponekad nam neto i poklone. Lino nalazim da nikako ne prilii muslimanu da na takav pozitivan gest musliman uzvrati smrknutim licem i zanemarivanjem njihovih praznika. To e samo dodatno ocrniti sliku muslimana u njihovim oima i dati im jo jedan argument da nas napadaju. Odgovor: Hvala Allahu i neka su mir i blagoslov na Boijeg poslanika. Nema sumnje da je pitanje koje postavlja brat vrlo vano i osjetljivo, kako je i sam opisao. O njemu su me pitali mnoga braa i sestre u razlitim zemljama Evrope i Amerike koji tamo ive sa kranima i
Jusuf el-Karadavi, Fi Fiqhi-l-eqallijjati-l-muslime (Kairo: Daru--uruq, 2001), 145 - 150. Preveo Ahmet Alibai.
70

54

M u s l i m a n i

d r u g i

koje sa njima veu razliite veze: komiluk, posao, studije... Ponekad musliman ima osjeaj da je nemusliman bolji od njega, kao naprimjer u sluaju mentora koji iskreno pomae studentu muslimanu ili ljekara koji iskreno lijei muslimana bolesnika, i u drugim slinim sluajevima. A kao to se kae, insan je rob dobroinstva. Ili kao to je pjesnik rekao: Dobro ini ljudima porobit e njihova srca, a kako samo dobroinstvo ovjeka porobljava! Kakav je, dakle, stav muslimana prema ovim nemuslimanima koji se prema njemu lijepo odnose, koji nisu neprijatelji muslimanima, koji se protiv njih ne bore zbog njihove vjere i koji ih ne protjeruju iz njihovih domova? asni Kuran je postavio pravilo za odnose izmeu muslimana i nemuslimana u dva ajeta sure El-Mumtehine koja govori o mnogobocima, a u kojima Allah, d.., kae: Allah vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! Allah, dosita, voli pravedne! Ali vam Allah zabranjuje da prijateljujete sa onima koji se protiv vas bore zbog vjere, i iz vaih stanita vas izgone i pomau da vas protjeraju; s takvima vam zabranjuje prijateljevati! A koji s njima bude prijateljevao, takvi su zloinitelji pravi! (El-Mumtehine, 8 - 9) Ova dva ajeta, dakle, prave razliku izmeu onih nemuslimana koji ne ratuju i onih koji ratuju protiv muslimana. Prvima asni ajet odreuje pravdu i dobroinstvo, to je vie od pravde. Pravda je da uzme ono to ti pripada, a dobroinstvo je da odustane od svoga prava. Pravda je da nekome u potpunosti da njegovo pravo. Dobroinstvo znai dati mu vie nego mu po pravdi pripada. to se drugih tie, sa kojima nam ajet zabranjuje prijateljevanje, to su oni koji gaje neprijateljstvo prema muslimanima i protiv njih se bore, i koji ih iz njihovih domova bez razloga protjeruju, samo zato to govore: Na Gospodar je Allah, kao to su uinile Kurejije sa Poslanikom i njegovim ashabima. Kuran je definirajui odnos prema miroljubivim nemuslimanima upotrijebio rije dobroinstvo (birr), to je rije koja se koristi 55

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

za izraavanje najvee ljudske obaveze nakon obaveze prema Allahu: dobroinstvo prema roditeljima. El-Buhari i Muslim od Esme bint Ebi Bekr prenose da je dola Poslaniku, a.s., i pitala ga: O Boiji poslanie, dola mi je mati, a ona je mnogobokinja, i eli imati lijepe odnose sa mnom. Hou li je paziti? Odgovorio je: Pazi svoju majku! Tako je odgovorio u sluaju mnogobokinje, a poznato je da je stav islama prema sljedbenicima Knjige blai od njegovoga stava prema mnogobocima. ak je dozvolio da jedemo ono to zakolju i da se od njih enimo: i vama je dozvoljena hrana onih kojima je Knjiga data, a i vaa hrana njima je dozvoljena! I dozvoljene su vam estite vjernice, i estite ene onih kojima je Knjiga data prije vas (El-Maide, 5). A ono to se podrazumijeva u braku i to iz njega proizilazi jeste ljubav izmeu suprunika, kao to kae Allah, d..: I od Njegovih Znakova i to je da On za vas, od samih vas, ene stvara, da se uz njih smirite i meu vas ljubav i samilost dao je (Er-Rum, 21). A kako moe ovjek da ne voli svoju enu, i domaicu, i saputnicu, i majku svoje djece? Opisujui odnose meu suprunicima Allah, d.., kae: One su vaa odjea, i vi ste njihova odjea (El-Beqare, 187). Ono to takoer neminovno dolazi uz takav brak i to iz njega proizilazi jesu tazbinske veze izmeu dvije porodice, to je jedna od dvije osnovne prirodne veze meu ljudima, kao to kae Kuran: I On je Taj Koji je od vode ovjeka stvorio i potomstvo mu po krvi i tazbini dao! (El-Furqan, 54). U neminovnosti takvog braka spada i majinstvo i prava koja majka ima u odnosu na svoje dijete u islamu. A moe li se u dobroinstvo i lijep odnos ubrojati da joj proe jedan tako veliki blagdan a da joj ga dijete ne estita? I kakav odnos e u tom sluaju dijete iz takvog braka zauzeti prema svojoj rodbini sa majine strane kao to su djed ili nana, dajde i tetke, dajdii i dajdine, teii i teine, a svi oni imaju pravo na lijepe rodbinske veze. Kae Allah, d..: A roaci su, po Allahovoj Knjizi, prei jedni drugima, (El-Enfal, 75), te: Allah zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, (En-Nahl, 91). 56

M u s l i m a n i

d r u g i

Prema tome, ako obaveze prema majci i rodbini od muslimana i muslimanke zahtijevaju da paze svoju majku i rodbinu na nain koji e pokazati ljepotu ponaanja muslimana, i njegovu irokogrudnost, i lojalnost njegovoj rodbini, isto tako druge obaveze obavezuju muslimana da se lijepo ponaa. A Poslanik, a.s., je savjetovao Ebu Zerraa: Boj se Allaha ma gdje bio! Kad uini grijeh, uini dobro koje e ga izbrisati! I s ljudima se lijepo ophodi!71 Dakle, odnosi se prema ljudima, a nije rekao prema muslimanima. Poslanik, a.s., je, takoer, podsticao na blagost u postupanju sa nemuslimanima i upozoravao na grubost i nasilje prema njima. Kada su mu doli neki jevreji i izigravajui nazivanje selama kazali Es-Sammu alejke, Muhammede!, to je znailo: Umro ti, Muhammede!, i kada ih je ula Aia, odgovorila je: Vi umrli i prokleti bili, neprijatelji Boiji. Poslanik, a.s., ju je ukorio zbog toga, pa mu je rekla: Nisi li uo ta su rekli, Boiji poslanie? On joj dogovori: uo sam i rekao: I vi!. (tj. umrli i vi, da Bog da!) Aia, Allah voli blagost u svemu.72 Legitimnost estitanja ovih praznika nemuslimanima se samo potvruje kada oni - kako navodi pitalac - prvi estitaju muslimanu njegove islamske blagdane jer nam je nareeno da dobro dobrim uzvratimo, a da pozdrav boljim ili makar istim uzvratimo. Kae Allah, d..: Kada pozdravljeni budete, ljepim ili istim pozdravom uzvratite! (En-Nisa, 86) A ne prilii muslimanu da bude manje plemenit i manje utiv prema drugome. Naprotiv, on treba biti boljeg i savrenijeg ophoenja kao to se kae u hadisu: Najpotpunijeg imana je onaj ko je najljepeg ponaanja.73 Ili kao to se kae u drugom hadisu: Poslan sam da usavrim plemenite udi kod ljudi.74 A prenosi se da je vatropoklonik nazvao selam Ibn Abbasu sa Esselamu alejkum, pa mu je Ibn Abbas odgovorio Ve alejkumusselam ve rahmetullah. Na to su ga neki ashabi upitali: Kae mu i milost Boija (ve rahmetullah)? na ta je Ibn Abbas odgovorio: Zar u Boijoj milosti ne ivi?
Biljee ga Ahmed i Et-Tirmizi (br. 1988) koji kae da je hadis dobar. Muttefequn alejhi od Aie. 73 Biljee ga Ahmed, Ebu Davud, Ibn Hibban i El-Hakim. 74 Biljei ga Ibn Sad i El-Buhari u El-Edebu-l-mufredu.
71 72

57

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Dodatan razlog (za estitanje) moe da bude naa elja da ih pozovemo u islam, da im ga pribliimo i da im omilimo muslimane, to nije mogue postii hladnim odnosom prema njima. Sam Poslanik, a.s., je bio lijepog ponaanja i prijatan u odnosu sa mnogobocima Kureja tokom cijelog mekanskog perioda uprkos nevolja koje su mu zadavali, i spletki protiv njega i njegovih ashaba. tavie, zbog povjerenja koje su imali u njega, a.s., kod njega su ostavljali vrijedne stvari za koje su strahovali tako da je Poslanik, a.s., kada je iselio u Medinu ostavio Aliju, r.a., i naredio mu da vrati povjerene mu stvari njihovim vlasnicima. Prema tome, nema prepreke da im u takvim prilikama musliman ili islamski centar estita usmeno ili estitkama koje ne sadre simbole ili vjerske fraze koje su suprotne naelima islama kao to je krst, jer islam negira samu ideju krsta: Oni ga nisu ubili, niti su ga razapeli, ve im se samo uinilo. (En-Nisa, 156) Uobiajene fraze estitanja u slinim situacijama ne sadre nikakvo odobravanje njihove vjere, niti izraavaju zadovoljstvo njome. To su rijei kurtoazije koje ljudi obino razmjenjuju. Takoer, nema prepreke da se prime pokloni od njih i da im se na njih uzvrati istom mjerom. Poslanik, a.s., je primao poklone od nemuslimana kao to je poklon od El-Muqavqisa, voe egipatskih Kopta, pod uvjetom da ti pokloni ne sadre neto to je zabranjeno muslimanima kao to su alkohol i svinjsko meso. Znam da su neki islamski pravnici, kao to je ejhu-l-islam Ibn Tejmijje, zauzeli strog stav prema praznicima mnogoboaca, krana i jevreja, i prema uestvovanju u njima i to u svom djelu Iqtidau-s-sirati-l-musteqim, mukhalefet ehli-l-dehim. Slaem se s njim u zabrani muslimanima da slave praznike mnogoboaca i sljedbenika Knjige. Naime, neki muslimani slave Boi kako se slave bajrami, pa i vie. To nije dozvoljeno. Mi imamo svoje blagdane, a oni svoje. Ali, ne mislim da ima prepreke da nemuslimanima njihove blagdane estita onaj koga s njima veu rodbinske veze, ili komiluk ili studije ili neke druge drutvene veze koje podrazumijevaju ljubav i lijep odnos koji potvruju zdravi obiaji. Nema sumnje da je ejhu-l-islam svoju fetvu o ovome dao u svjetlu okolnosti svoga vremena. Da on, Allah bio zadovoljan njime, ivi danas 58

M u s l i m a n i

d r u g i

sa nama, i da vidi meuovisnost ljudi jednih o drugima, i povezivanje svijeta dotle da je postao kao malo selo, i da vidi potrebu muslimana da sarauju sa nemuslimanima, i da su - naalost - nemuslimani postali profesori muslimanima u mnogim znanostima i industrijama, i da vidi potrebu islamskog poziva da se priblii tim ljudima, i potrebu da se musliman predstavi kao blag, a ne nasilan, i da donosi radosne vijesti, a ne da odgoni, i da vidi da muslimanovo estitanje blagdana njegovom komiji, kolegi i profesoru nemuslimanu ne znai njegovo zadovoljstvo vjerovanjem kranina ili odobravanje njegove nevjere...; tavie, da vidi da ni sami krani ne slave te blagdane kao vjerski obred kojim se pribliava Bogu, ve zato to je - u veini sluajeva - postao obiaj i nacionalna tradicija na koju su ljudi navikli,... kada imaju slobodne dane, kada jedu, piju i razmjenjuju poklone sa porodicom i prijateljima... Da Ibn Tejmijje ivi danas, i da vidi sve ovo, promijenio bi svoje miljenje - a Allah najbolje zna - ili bi ublaio svoju fetvu jer je on, Allah bio zadovoljan njime, vodio rauna o prostoru i vremenu u svojim fetvama. Ovo to smo rekli odnosi se na vjerske blagdane. to se tie nacionalnih praznika, kao to je Dan nezavisnosti ili ujedinjenja, ili drutvenih praznika kao to su Dan majke, Dan djeteta, Praznik rada ili omladine i tome slino, nema nikakve zapreke da ih musliman estita ili da uestvuje u njima zbog toga to je graanin te zemlje ili je u njoj nastanjen pod uvjetom da izbjegne zabranjene stvari koje se mogu desiti u vrijeme ovih praznika. Da nas Allah naputi.

59

deMokratija

i l j u d s k a p r ava

Khaled Abou El Fadl75

Mnogi muslimani kao i nemuslimani dananjice vjeruju da su demokratija i ljudska prava u temeljnoj suprotnosti sa islamskom vjerom. Rasprava o tome da li islam moe podrati i uvrstiti demokratski poredak koji potuje prava pojedinca je, po mom miljenju, jedan od najvanijih izazova za muslimane dananjeg svijeta. Nema sumnje da postoje razliiti modeli za uspjeno demokratsko upravljanje, i bila bi zabluda vjerovati da se svi ljudi irom svijeta slau o odreenim pravima koja bi trebalo da se prihvate kao fundamentalna i univerzalna za sva ljudska bia. Meutim, skup kljunih pitanja s kojima se suoavaju umjereni kao i puritanski76 muslimani je da li ljudi, u principu, treba da imaju kolektivno pravo da biraju ili izglasaju svoju vladu i da odrede zakone koji e njima vladati. Preciznije reeno, pitanje je da li se poboni muslimani mogu obavezati sistemu koji priznaje suverenitet ljudskih bia nad njihovim poslovima. Drugim rijeima, da li su muslimani obavezni da priznaju da je Bog suveren i da Boiji suverenitet onemoguava ljudskim biima da budu slobodni i da rukovode svojim poslovima kako njima odgovara? Ukratko, da li islamska teologija i pravo izriito zabranjuju muslimanima da vjeruju u demokratski sistem vladavine i njegovu primjenu? Pitanje ljudskih prava izaziva sline probleme, i injenica je da je u veini sluajeva sami izazov ljudskih prava nerazmrsivo isprepleten sa izazovima demokratije. Veoma je upitno da li je bilo koji sistem vladavine,
Iz knjige The Great Theft: Wrestling Islam from the Extremists (Velika kraa: Izbavljanje islama od ekstremista), San Francisco, Harper, 2005, str. 180-202, preveo Harun Kari. 76 Autor puritancima naziva muslimane koji imaju apsolutistika i beskompromisna uvjerenja i netolerantni su u ondosu na drugaija miljenja. Obino ih drugi nazivaju ekstremistima, fanaticima, radikalima, itd. - Urednik.
75

60

M u s l i m a n i

d r u g i

osim demokratije, sposoban podrati proceduralne garancije neophodne za zatitu i promociju individualnih ljudskih prava. Meutim, kada razmiljamo o pitanju islama i ljudskih prava, potrebno je razlikovati nekoliko relevantnih pitanja, od kojih svako otvara novi skup problema. Jedno od pitanja je da li islamsko pravo samo nudi odreen skup individualnih prava koja se podudaraju u nekim odnosima ili se ak sukobljavaju sa ljudskim pravima priznatim u meunarodnoj zajednici. Drugim rijeima, ako ve islamsko pravo ne nudi svoj spisak individualnih prava, da li je mogue da savremeni tumai istrae islamsku intelektualnu tradiciju i izdvoje i artikuliraju jedan skup prava koji su spojivi sa islamskom vjerom? Drugaije formulisano, da li savremeni itaoci islamskih tekstova mogu da ih tumae na nain koji podrava reim individualnih ljudskih prava koji je u potpunosti novina u islamskoj historiji? Ipak, postoji druga mogunost s kojom muslimani moraju da se suoe, a to je pitanje da li je islamska tradicija temeljno suprotstavljena ideji individualnih prava. Drugim rijeima, postoji li neto u islamskoj tradiciji to ne dozvoljava muslimanima da prihvate ili vjeruju u individualna prava? Neto malo drugaije pitanje je da li izvjesna islamska pravila naprimjer, pravila koja se odnose na udio ene u nasljedstvu, na svjedoenje ene u krivinim postupcima, na razna pravila vezana za brak i razvod, ili u naroitim krivinim prekrajima stoje u nesaglasnosti sa sadanjim standardima meunarodnih ljudskih prava, i ako je tako, da li je mogue promijeniti islamsko pravo ili meunarodno ljudsko pravo, tako da se nedosljednosti izmeu spomenute dvije oblasti mogu rijeiti? Djelimino, ono to ini demokratiju i ljudska prava kontroverznim, ne samo u islamu nego i u mnogim kulturama irom svijeta, jeste da su oba koncepta izrasla iz jedinstvenog historijskog iskustva Zapada. Duboko osporavana tema jeste da li je poeljno ili ak mogue presaditi demokratiju i individualna prava iz njenih historijskih i prirodnih domovina na Zapadu u nezapadni svijet. Iako postoje brojni meunarodni ugovori i deklaracije koji nose prilino dugaku listu prava koja sadrinski pripadaju svim ljudskim biima, mnogi muslimani i nemuslimani insistiraju da ne postoji odreen skup prava koji je prihvaen od strane 61

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

svih kultura i naroda. Ovi pisci tvrde da bilo koji pokuaj da se razjasni spisak odreenih prava za koja se pretpostavlja da su transkulturalna i vaea za sve narode obavezno uputanje u ono to oni nazivaju lana univerzalnost.77 Doista, prava koja su navedena u meunarodnim ugovorima i deklaracijama variraju u znatnoj mjeri. Naprimjer, ovi meunarodni dokumenti govore o pravu pojedinca na slobodu savjesti i vjerovanja, na slobodu govora i privatnost, ali oni takoer spominju pravo na dom ili sklonite, pravo na neophodnu ishranu i izdravanje, i ak pravo na plaeni odmor i plaeno materinsko odsustvo. Prema tome, nije mogue raspravljati da li je svako pravo koje postoji, naprimjer, u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima ili u Ugovoru o politikim i civilnim pravima kompatibilno sa islamom. Ipak, vana poenta je da se fokusira na pitanje da li umjereni i puritanski muslimani prihvataju samu ideju ljudskih prava u principu ili kao koncept, i da li postoji unikatna islamska ema ljudskih prava. Mnogi umjereni muslimani su veoma skeptini prema ideji da su demokratija ili ljudska prava takozvana lana univerzalnost, ili da je osobena Zapadna praksa nepogodna ili neodgovarajua za bilo koju drugu kulturu. Takve tvrdnje esto djeluju da prikriju odreen stepen etnocentrizma zato to doprinose tvrdnji da su nezapadnjaci samom svojom prirodom nesposobni da ive pod demokratskim sistemom vladavine koji je vezan vladavinom prava, i takoer nesposobni da razumijevaju ili potivaju prava ljudskih bia. Iako je moda istina da je Zapad izumio ideju demokratije kao i koncept osnovnih i neotuivih prava pojedinaca, to ipak ne znai da su nezapadnjaci zbog njihove pretpostavljene kulturne barijere zauvijek osueni da pate pod despotizmom. Umjereni muslimani vjeruju da je potivanje ljudskih prava pitanje temeljnog moralnog principa, da nikako nije rije o lanoj univerzalnosti, ve da je to etiki poeljan cilj kome bi se trebalo teiti. Doista, mnogi umjereni muslimani vjeruju da su, i pored toga to bi
Izmeu ostalih, Samuel Huntington se koristio izrazom lani univerzalizam tvrdei da je zapadno vjerovanje u univerzalnost zapadnih vrijednosti nemoralno i opasno. Vidi Samuel Hungtington, The Clash of Civilizations: Remaking of World Order (New York: Touchstone Press, 1996), 310.
77

62

M u s l i m a n i

d r u g i

bilo neiskreno pretendirati da islamsko pravo nudi spremnu listu svojih ljudskih prava, ljudska prava kao koncept i demokracija kao sistem vladavine u potpunosti spojivi sa islamskom teologijom i pravom. Neki umjereni muslimani idu korak dalje i ak tvrde ne samo da su islam i demokratija i ljudska prava spojivi nego da islam ak ovlauje i zahtijeva demokratski sistem vladavine. Naslanjajui se na islamsku tradiciju, umjereni muslimani tvrde da sva ljudska bia minimalno imaju pravo na dostojanstvo i slobodu. Vjerovanje umjerenih muslimana u demokratiju i ljudska prava poinje sa pretpostavkom da je ugnjetavanje veliki grijeh protiv Boga i ljudskih bia. Kuran opisuje ugnjetae kao one koji siju nered na zemlji opisujui to kao grijeh protiv Boga. U umjerenom miljenju prihvaeno je da sva ljudska bia imaju pravo na dostojanstvo. Kuran jasno naglaava da je Bog sva ljudska bia obdario dostojanstvom.78 Sloboda i izbor su sutinske komponente koje sainjavaju ljudsko dostojanstvo. Mislim da je previe oigledno da okovana, zatvorena, suzbijena ili ljudska bia kojima je zabranjeno pravo na samoodluivanje osjeaju da je njihova vrijednost znatno umanjena. Najjai, sveobuhvatni i sistematski nain uskraivanja slobode je despotizam i ugnjetavanje od strane drave. Ugnjetavanje doputa dravi da uskrati narodu njegovo dostojanstvo bez ikakve mogunosti zatite pojedinaca od drave. Tipino, umjereni muslimani su uoili da moderna nacionalna drava posjeduje besprimjerne mogunosti da nadzire i intenzivno se mijea u ivote svojih graana. Zbog njenog iskljuivog prava da upotrijebi silu, ona ima sposobnost da kontrolie ponaanje svojih graana kroz prijetnje i nasilje i jednostavno proganjajui, hapsei i muei disidente. Vano je dodati da Kuran jasno osuuje ovu vrstu despotizma i samovoljnu upotrebu sile i savjetuje muslimanima da se opiru tome, ili, ako su nemoni da to uine, onda da napuste takva mjesta i da se odsele u pravednije i nepristrasnije zemlje. Kuran takoer dodaje da muslimani koji pristaju ivjeti u zemljama u kojima vlada despotizam i prihvate ugnjetavanje, postaju nepravedni i ine nepravdu prema sebi.79
78 79

Kuran, 17: 70. Kuran, 4: 97.

63

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

U poznatoj islamskoj predaji, Omer, drugi halifa i bliski Poslanikov prijatelj, izjavio je da su ljudska bia stvorena slobodna. Omer je upozorio jednog od svojih namjesnika da nepravda moe biti vrsta porobljavanja i potinjavanja, i retorino ga upitao: Ko ima prvo da ugnjetava narod kada ih je Bog stvorio slobodnim? Umjereni muslimani esto citiraju ovu i sline predaje u raspravi o tome da li je sloboda prirodno pravo za sva ljudska bia, i da li je uskraivanje narodu slobode jednako potinjavanju i porobljivanju naroda. Predaja Bogu moe imati znaenja samo ako su ljudska bia slobodna da se predaju ili ne predaju. Bez slobode izbora, poslunost i predaja Bogu postaju potpuno beznaajni. Izbor (sloboda) je Boanski poklon, i ovaj poklon je neotuivi dio mogunosti predaje Bogu, a potom i sloboda da se slijedi ili ne slijedi Bog. Biti porobljen ili potinjen od strane ljudskog bia u osnovi je nespojivo sa dunou ovjeka da se bezuslovno preda Bogu. injenica je da Kuran poziva muslimane i nemuslimane da pronau meusobni konsenzus i da oboavaju samo Boga, te da ne uzimaju jedni druge za gospodare.80 Za umjerene muslimane ovaj ajet potvruje jedan osnovni i bitan princip: ljudska bia ne treba da dominiraju jedni nad drugima. Jedina predaja koja je etina je predaja Bogu, ali predaja ljudskog bia ljudskom biu je nita manje nego opresija. Ova kuranska rasprava ohrabruje muslimane i nemuslimane da pronau sporazum prema kojem niko od njih nee dominirati nad drugim. Drugi elemenat koji prema umjerenom miljenju ini demokratiju potrebnom je pojam hakk u Islamu. Ovaj pojam takoer igra kljunu ulogu u naporima koje poduzimaju umjereni muslimani da dobro utemelje ideje o ljudskim pravima i demokratiji u islamskom pravu i teologiji. Hakk ima dva znaenja: to znai pravo, ali takoer znai i istina. Prema teoriji hakka u islamskom pravu, i Bog i ljudska bia imaju zasebne skupove prava. Vanije, ako pojedinac posjeduje neko pravo, taj pojedinac takoer posjeduje pravo protiv bilo koga ko kri ili ugroava to pravo. Kao pitanje principa, to pravo je vrsto sadrano i ak ga ni drava ne smije ponititi ili uiniti nevaeim. ak i Bog nee ponititi pravo koje pripada pojedincu, osim ako pojedinac koji posjeduje to
80

Kuran, 3: 65.

64

M u s l i m a n i

d r u g i

pravo odlui da ga se odrekne drugim rijeima, osim ako pojedinac odlui da se odrekne ili oslobodi svog prava, niko drugi ne moe legitimno osporiti pojedincu njegovo/njeno pravo. Znaenje ovih pravnih principa je da, prema islamskom pravu, pravo je pojedinaca, bez obzira koje to pravo bilo, svetinja, a posjednik tog prava uiva imunitet koji ne moe prekriti niti vrijeati ak ni drava. Ova doktrina je kljuna za izgradnju temelja za pojam ljudskih prava u islamu. Umjereni muslimani se naslanjaju na islamsku pravnu tradiciju potvrujui da Bog ima prava i da pojedinci takoer imaju prava, meutim, oni pojanjavaju da dok e Bog Svoja prava tititi na Sudnjem danu, ljudi sami moraju svoja pojedinana prava tititi i braniti na ovome svijetu. U praksi, Bog e se pobrinuti sa Svoja prava na Sudnjem danu, ali ljudska bia se moraju pobrinuti za svoja prava na ovome svijetu, priznavajui ljudska prava pojedinaca i titei nepovredivost tih prava. U klasinoj islamskoj tradiciji, pravda je temeljna i osnovna vrijednost. Klasini islamski uenjaci su isticali pravdu kao islamsku obavezu do te mjere da su ak neki od njih tvrdili da su, po Boijem sudu, pravedne nemuslimanske zajednice superiornije od nepravednih islamskih zajednica. Ostali klasini islamski uenjaci su zakljuili da je istinska predaja Bogu nemogua ako nepravda prevlada u drutvu. Ta obiljeja ukljuuju strah, hapenje, nedostatak mira, jer ljudi ive u strahu od povrede; neiskrenost i licemjerstvo, jer ljudi moraju da lau i da kriju svoja istinska uvjerenja i ubjeenja da bi preivjeli; nesigurnost i oportunizam, jer ljudi moraju nauiti da ne postoji korelacija izmeu ina i rezultata; i patnja, jer su ljudima oteta njihova prava. U sutini, postojanje nepravde znai odsutnost Boga, dok pravda znai postojanje Boga. Iako samo Bog posjeduje savrenu pravednost, ljudska bia se moraju potruditi i teiti ostvarenju to vee pravde. Temelj na kojem se zasniva pravda je zapravo davanje svakoj osobi njegova ili njena prava. Savrena pravda znai da se postigne savrena ravnotea izmeu dunosti/obaveza i prava. Umjereni muslimani prosuuju da potraga za pravdom ovlauje i obavezuje muslimane da nastoje uspostaviti politiki sistem koji je najsposobniji da stvori odgovarajuu 65

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

ravnoteu izmeu prava i obaveza u drutvu. Nadalje, potraga za pravdom obavezuju muslimane da pronau sistem u kojem ljudi moraju imati pristup vlasti i institucijama unutar drutva koje mogu ispraviti nepravdu i zatititi narod od ugnjetavanja. Prema umjerenom miljenju, i pristup institucijama vlade i odgovornost su potrebni u bilo kojem sistemu koji bi bio sposoban da uspostavi pravdu. Ljudsko iskustvo je jasno pokazalo da samo ustavni demokratski sistem vladavine moe ispuniti sve ove uslove. U nedemokratskim sistemima, veoma je teko traiti odgovornost drave zbog zloupotrebe njene ovlasti, takoer je veoma teko garantovati pristup institucijama koje bi mogle ispraviti ili naknaditi drutvene nepravde i neravnotee. tavie, iskustvo nam uveliko pokazuje da je samo sistem vladavine koji je osnovan na ustavno odreenim i priznatim pravima pojedinca sposoban za potivanje dostojanstva ovjeka. Kuran i predaja poslanika Muhameda jasno pojanjavaju da ljudska bia imaju pravo na odreena prava i zatite u ivotu. U tradiciji islamske jurisprudencije, klasini uenjaci su izgradili emu ljudskih prava zasnovanu na onome to su oni nazivali zatienim interesima ljudskih bia. Klasini uenjaci su izdvojili pet kljunih interesa: ivot, intelekt, potomstvo, dostojanstvo i imovina. Prema ovoj teoriji, zatieni interesi su interesi koje je politiki i pravni sistem po dunosti obavezan da titi, potuje i unapreuje. Stoga, islamski politiki i pravni sistemi moraju tititi i unapreivati ivote naroda (ivot); sposobnost naroda da misli i da iskazuje svoje miljenje (intelekt); pravo na brak, raanje, i odgoj djece (porijeklo); pravo da ne budu ogovarani, ocrnjeni i oteeni (dostojanstvo); i njihovo pravo da raspolau imovinom i da budu zatieni od otimanja imovine bez potene i pravedne nadoknade. Neki klasini uenjaci su smatrali da potomstvo i dostojanstvo oznaavaju pravo na privatnost. Kao podrku tome, ovi uenjaci su citirali presedan drugog halife Omera koji je presudio da se nezakonito steeni dokazi koje drava dobije o nekome putem pijunae moraju iskljuiti iz krivine optube. Iako su klasini uenjaci govorili o pet zatienih interesa, veina umjerenih muslimana se zalae da se ove kategorije oznaavaju kao pet prava, umjesto interesa. 66

M u s l i m a n i

d r u g i

Klasini uenjaci nisu vjerovali da su pet zatienih interesa (prava) sainjavali cijeli i kompletni spisak svih prava koja pripadaju ovjeku. Ovih pet interesa ili prava sainjavali su osnovna ali ne sveobuhvatna prava koja bi trebalo da budu priznata kao neto to pripada ljudskim biima. Drugaije reeno, ovih pet priznatih interesa nisu krajnji rezultat razmiljanja o pravima ljudskih bia, oni su samo poetne take. U cilju da se unaprijedi zatita spomenutih pet interesa, klasini uenjaci su izradili trodijelnu kategorizaciju, tvrdei da se pitanja vezana za sve zatiene interese mogu podijeliti na: nunosti, potrebe i luksuze. Nunosti se sastoje od stvari koje su osnovne i nune za izdravanje i zatitu interesa ili prava u pitanju. Nunosti su vrste stvari koje, ako nisu pruene, onda interes ili pravo u pitanju ne moe uope biti zatieno. Potrebe su manje kritine. Potrebe su vrste stvari koje su veoma vane za zatitu interesa ili prava u pitanju, ali one nisu od kljune vanosti. Za razliko od nunosti, ako potreba nije osigurana, interes ili pravo i dalje moe biti zatieno, ali je u velikoj mjeri potkopano. Luksuzi su stvari koje nisu ni kritini niti veoma vane za zatitu interesa ili prava. Radije, luksuz bi, ako je ponuen, usavrio uivanje jednog prava ili interesa. Jedan primjer e pomoi da se pojasni ova trodijelna kategorizacija. Kao to je ranije spomenuto, ivot je jedan od zatienih interesa u islamskom pravu. Zabrana ubijanja je nunost da bi se zatitilo pravo na ivot. Nadalje, socijalna prava koja osiguravaju da pojedinac ima dovoljno da jede i pije, i da ima utoite ili dom gdje e da ivi, takoer su nuni za zatitu ivota. Pruanje adekvatnog zdravstvenog osiguranja, osnovno i visoko kolsko obrazovanje, odijevanje ili zaposlenje mogu se smatrati potrebama. Pruanje mogunosti za postdiplomske studije, transport, lino psiholoko savjetovanje ili plaeni odmori mogu se smatrati luksuzom. Klasini uenjaci nisu odredili ta se zapravo smatra nunou, potrebom ili luksuzom. Ipak, u principu oni su pokuali napraviti razliku izmeu stvari koje se moraju garantovati narodu zato to su neophodne za zdrav, astan i dostojanstven ivot, i stvari koje su manje vrijedne ili neophodne. Klasini uenjaci su tvrdili da na svaku generaciju muslimana pada dunost da istrae i odrede u skladu sa promjenljivim potrebama 67

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

i zahtjevima vremena ta zapravo treba biti odreeno kao nunost, potreba ili luksuz. Prema tome, nije se smatralo nimalo mudrim da se donese odreen spisak nunosti, potreba i luksuza koje su konstantne i nepromjenljive. Prema klasinoj teoriji, ravnopravno i pravedno drutvo bi tretiralo nunosti kao svetinje koje nisu podlone kompromisu. Drutvo koje bi moglo zatititi potrebe svoga stanovnitva, pored nunosti, smatralo bi se ak pravednijim i ravnopravnijim. Konano, drutvo koje bi moglo pruiti svome stanovnitvu ivotne luksuze, pored sticanja nunosti i potreba, smatralo bi se najpravednijim i najravnopravnijim od svih. U klasinim izvorima, bile su iscrpljujue rasprave o tome ta bi trebalo uraditi da bi se najbolje zatitilo pet zatienih interesa - ivot, intelekt, potomstvo, dostojanstvo i imovina. Naalost, sve ove klasine debate su zaboravljene u moderno doba. tavie, veliki broj vlada u muslimanskim zemljama danas zanemaruju i nunosti i potrebe svoga naroda Nadalje, jako rasprostranjena samovoljna pritvaranja i torture u dananjim muslimanskim zemljama oigledno doprinose prekrajima protiv ivota i uma, i moda ak dostojanstva. Umjereni muslimani ele se osloniti na ovu vrijednu tradiciju koja je pokuala da shvati ta je potrebno ljudskim biima da napreduju, takoer su pokuali shvatiti ta ne bi trebalo biti nunost za egzistenciju ali bi se i dalje smatralo dovoljno vanim da se ubraja u potrebu ili u luksuz. Umjereni muslimani tvrde da bi ove klasine debate o nunostima i potrebama trebalo u najmanju ruku protumaiti kao prava koja, u moderno doba, mogu tititi interese pojedinaca. Vrijednosti koje proizlaze iz klasine tradicije, kao to su dostojanstvo, sloboda, pet zatienih interesa, i diskurs protiv potinjavanja i ugnjetavanja, mogle bi se protumaiti kao jedan jedinstven sklop ljudskih prava za moderno doba koje moe proizai kao prirodni produetak islamske batine. Ova prava bi ojaala naelo demokratije u islamu. Umjereni muslimani vjeruju da ima nekoliko drugih koncepata i praksi u islamskoj batini koje podravaju princip demokratije. Kuran jasno zapovijeda muslimanima da putem dogovora (ure) obavljaju sve 68

M u s l i m a n i

d r u g i

svoje poslove. Umjereni muslimani ovo tumae kao Uzvienu zapovijed koja ponovo naglaava nepoeljnost opresije i autoritarnosti. Proces odluivanja se ne smije uzurpirati od strane despotskih pojedinaca i despotskih elita. Radije, muslimani moraju pronai nain da donose odluke kao rezultat demokratske interakcije naroda. Pored principa dogovaranja, kada je prvi put uao u Medinu, Poslanik je donio ustav koji je jasno definirao obaveze, dunosti, i prava svih plemenskih grupa (kao i nemuslimana Medine). Poslanik Muhamed je odrastao i poeo propovijedati Objavu u Mekki (u dananjoj Saudijskoj Arabiji). Poslanik je javno propovijedao Objavu deset godina u Mekki, ali je bio izloen sve veim progonima od gradskih plemia i elite, koji su odbili da prihvate Objavu. Konano, Poslanik je odluio da se odseli u grad koji bi bio spreman da prihvati njega, njegovu objavu i njegove sljedbenike. Taj grad je bio Medina, ali, u to vrijeme, Medina je bila podijeljena izmeu nekoliko arapskih i jevrejskih plemena. Usto, u Medini su boravili oni koji su prihvatili islam i prikljuili se Poslanikovoj vjerskoj zajednici, ali i oni koji su ostali mnogoboci i koji nisu prihvatili islam. Nakon pregovaranja sa starjeinama grada, poslanik Muhamed predvodio je iseljenje muslimana iz Mekke u Medinu (iseljenje koje se naziva hidra), i bio izabran za vladara tog grada. Ubrzo nakon to je postao vladar Medine, Poslanik je paljivo radio sa starjeinama grada na sastavljanju neega to e se kasnije nazvati Medinski ustav. Ovaj historijski presedan podrava ideju da legitimni politiki sistem u islamu mora biti ustavna vladavina. Jo jedan presedan koji umjereni muslimani esto citiraju i oslanjaju se na njega jeste uspostavljanje u ranoj islamskoj historiji predstavnikog tijela poznatog kao ljudi koji razrjeavaju i ugovoraju (ahlu l-hall ve l-akd). Prije nego to je umro, drugi halifa Omer je imenovao tijelo najistaknutijih starjeina koji predstavljaju razne zajednice u islamskoj dravi i zaduio ih da privremeno upravljaju dravom nakon njegove smrti i takoer da izaberu treeg halifu koji e upravljati muslimanskom dravom. Razlog zbog kojeg su se zvali ljudi koji oslobaaju i obavezuju bio je taj da ukau na to da oni, kao predstavnici zajednice, 69

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

imaju mo da obavezuju i oslobaaju zajednicu svojim odlukama. U kasnijim periodima islamske historije, ovo tijelo je preuzelo veim dijelom savjetodavnu funkciju. Dok je postojalo, ovo tijelo je prualo savjete raznim halifama, ali nije vie posjedovalo mo da donosi odluke. Na kraju, mnogi umjereni muslimani takoer se oslanjaju na koncept konsenzusa (idmaa), ili ope saglasnosti skupine ljudi u odreenim pitanjima. Klasini uenjaci koristili su se konsenzusom u kontekstu jurisprudencije, i oni se esto nisu slagali o zahtjevima i uslovima za valjan konsenzus. Klasini uenjaci su raspravljali o raznim pitanjima, ukljuujui, u cilju ocjenjivanja postojanja valjanog konsenzusa, i to da li se samo miljenja pravnika uzimanju u obzir ili treba takoer uzeti u obzir miljenja laika. Neki su tvrdili da bi samo dokaz o konsenzusu Poslanikovih sljedbenika odluujue mogao rijeiti neko sporno teoloko ili pravno pitanje. Klasini uenjaci su takoer raspravljali o odgovarajuem predmetu za konsenzus. Naprimjer, oni se nisu slagali u tome da li se koncept konsenzusa moe upotrijebiti da bi se rjeavala teoloka pitanja, ili se mogao koristiti i u rjeavanju pravnih pitanja. Nadalje, klasini uenjaci su diskutovali o odgovarajuim posljedicama konsenzusa pitajui: da li e neki doneseni konsenzus zauvijek zatvoriti diskusiju o odreenom pitanju? ta se desi ako konsenzus postoji u jedno vrijeme ali eventualno se raspadne i nestane? Jedno od najaktuelnijih bilo je pitanje: pretpostavljajui da konsenzus zaista postoji, da li je grjeno ili pogreno odstupiti i ne sloiti se sa postignutim konsenzusom? Mnogi klasini pravnici bili su skeptini o tome da se konsenzus ikada moe postii, ili i ako bude postignut, da e njegovo postojanje biti dokazano. Umjereni muslimani su pokuali da ponovo protumae koncept konsenzusa da bi podrali ideju demokratije koja je vladala voljom veine. Umjereni muslimani se zalau da u cilju upravljanja dravom, volja naroda predstavlja volju politikog suverena, i ova volja je obavezujua. Umjereni muslimani tvrde da idma ne treba da znai konsenzus ili jednoglasnost, ve treba da ukae na postojanje veine. Dodatno, oni potvruju da bi u cilju utvrivanja volje veine, i prema tome, volje 70

M u s l i m a n i

d r u g i

naroda trebalo brojati miljenje ili glas bilo kojeg graanina, bio on musliman ili ne. Ipak, veina umjerenih muslimana tvrde da je u cilju spreavanja tiranije veine - ili ugnjetavanja manjine od strane veine - imperativno imati ustavni sistem koji garantuje osnovna prava svih pojedinaca. Prema tome, volja veine je uvaena, ali sa odreenim ustavnim granicama; ako volja veine pree ove ustavne granice, onda nee biti uvaena. Drugim rijeima, volja veine e biti proglaena neustavnom. Neki umjereni muslimani tvrde da ustavne granice ne bi trebalo da budu ograniene samo na prava pojedinaca, ve bi trebalo da obuhvataju i etike i moralne islamske principe. Stoga, ako veina eli zakon koji kri islamske etike i moralne principe, onda bi taj zakon bio proglaen neustavnim. Uobiajeno, kada je rije o demokratiji, jedno od kljunih, ako ne i najkljunije je pitanje suverenosti. Ko je suveren u demokratiji? Ovo je povezano sa pitanjem ko je vlasnik ukupne i krajnje moi? Umjereni muslimani su davali razne odgovore na ovo pitanje, ali oni svi oigledno imaju isti rezultat. Neki umjereni muslimani su tvrdili da je Bog konani autoritet, i prema tome Bog je suveren. Ipak, Bog je delegirao sav autoritet ljudskim biima da vre svoje poslove prema vlastitoj volji. Bog zadrava pravo da nagradi ili kazni koga god On eli na Buduem svijetu. Drugi su tvrdili da su ljudi suvereni to se tie pitanja ljudskih prava. Bog je suveren kada je vjeno pravo u pitanju. Poto je dunost ljudskih bia da rukovode ljudskim pravima, a ne vjenim pravom, ljudska bia su slobodna da donose zakone sve dok zakonodavstvo pokuava postii boanstvenost na Zemlji (to jest, dok pokuavaju ispuniti vjeno pravo). Ako zakonodavstvo ne uspije postii boanstvenost na zemlji, takav zakon se mora proglasiti neustavnim. Drugi pogled umjerenih muslimana je da su ljudi suvereni zato to su Boija pitanja preputena Bogu, a dravna pitanja preputena ljudima. Ovaj zadnji pristup se najvie postie u sekularizmu. Jo jedno pitanje koje je bilo predmet znaajne debate meu umjerenim muslimanima je oekivana uloga erijata ili vjerskog prava u muslimanskoj demokratiji. Ispostavilo se da je ovo pitanje veoma izazovno, 71

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

i prema tome postoje znaajne razlike u pogledima. Ja sam sve poglede kategorizovao u etiri glavne skupine. Neki umjereni muslimani tvrde da bi veina zakona trebalo da bude u rukama naroda, osim jedne kljune skupine zakona nazvane hudud. Hudud je odreeni skup prava koji su izriito navedeni u Kuranu. Meu njih, naprimjer, spadaju kazne za blud i krau. Iako u hudud zakone spadaju veoma otre krivine kazne, oni su ublaeni injenicom da su dokazni uslovi za primjenu ovih zakona veoma formalni i zahtjevni. Ovo ini primjenu kazni veoma tekim i ak rijetkim. Naprimjer, da bi se dokazalo injenje bludne radnje, koja je kanjiva sa stotinu udaraca biem, potrebna su etiri svjedoka da svjedoe da su izriito vidjeli spolni odnos. Ovo je samo po sebi ve zahtjevan dokazni standard, ali ono to ga ini jo zahtjevnijim je pravilo da ako neko od etiri svjedoka svjedoi da je izriito vidio spolni odnos, dok ostatak tvrdi da ga nije izriito vidio, onda se oni koji tvrde da su vidjeli kompletan in kanjavaju za klevetu. Stoga, ako iko podigne optubu koja nije potkrijepljena dokazima ostalih, onda on/ona to ini prema vlastitom riziku. Ovo slui kao prirodna prepreka protiv podnoenja nepotkrijepljenih optubi za nodolino seksualno ponaanje. U bilo kojem sluaju, prema ovom pristupu, narod je slobodan da se odrekne hudud zakona glasajui za neislamsku vladu, ali islamska vlada, ako je izabrana, mora primijeniti hudud zakone. Drugi umjereni muslimani su odbacili ovo stanovite i tvrde da muslimanska demokracija ne treba pokuati primijeniti bilo koji dio erijatskog prava, i da je jedino relevantno pravo, pravo koje donese zakonodavno tijelo. U ovom pristupu, erijat slui kao moralni i etiki vodi, ali graanstvo treba biti jedini izvor zakonodavstva. Trea grupa umjerenih muslimanskih mislilaca je tvrdila da u muslimanskoj demokratiji zakonodavstvo moe donijeti bilo koji zakon koji ono smatra odgovarajuim, ali treba da postoji vrhovni sud koji e oboriti bilo koji zakon suprotan Kuranu. Na kraju stoji gledite koje smatra da zakon pripada narodu, i da su zakonodavna tijela slobodna da donose kakve god zakone ona smatraju odgovarajuim. Meutim, zakon mora ispunjavati 72

M u s l i m a n i

d r u g i

odreene moralne standarde koji su inspirisani erijatom. Nemoralni zakoni, ak i ako ih je donijelo zakonodavno tijelo, trebalo bi da budu proglaeni neustavnim i nitavim. Ono to ujedinjuje ove razne pristupe je da oni svi odbacuju teokratski model vladavine, i to do razliitih granica, oni odbacuju model u kojoj drava postoji da provede Boanski kodeks zakona koji je iznad ljudske odgovornosti ili promjene. To ne znai da umjereni muslimani vjeruju da Boije voenje nije potrebno ili korisno za ljudska bia. Oni to ele. Ali oni vjeruju da Bog govori srcima ljudi, a ne njihovim institucijama. Kad institucije ponu tvrditi da predstavljaju Boga, one vrijeaju Boga i zloupotrebljavaju ljudska bia. Boanstvo je suvie impresivno i neizmjenljivo da bi bilo predstavljeno ljudskim institucijama ili jednim pojedincem. Usto, umjereni muslimani tvrde da pravnici koji izuavaju i trae Boansko pravo treba da nastave igrati svoje historijske uloge kao savjetnici i uitelji naroda. U islamskoj historiji pravnici nisu nikada preuzimali vlast direktno, ve su uvijek bili dio civilnog drutva. Njihova prava baza moi nisu bile pozicije koje im je drava dodjeljivala, ve njihova popularnost i mogunost da osvoje srca i umove naroda kroz razum i znanje, i vrsto utemeljenje u jurisprudenciji. U muslimanskoj zemlji, pravnici mogu da ubijede veinu graana da donesu jedan ili drugi zakon. Ali kada je zakon donesen od strane zakonodavstva, onda je to ljudski zakon, a ne Boiji. On je donesen kao zakon jer predstavnici naroda vjeruju da je taj zakon dobar, poeljan i u najboljim interesima njihovog birakog kruga. Ti predstavnici su takoer slobodni da izmijene zakon ako je to volja njihovih biraa. tavie, umjereni muslimani vjeruju da se Boanstvenost ne moe postii dravom koja to nareuje. Prema tome, kada drava igra ulogu sprovoditelja Boijih naredbi na zemlji, onda drava kompletno zamjenjuje Boga, i u ovome dolazi do apsolutne neprisutnosti Boga. Praktino sve to je gore navedeno za puritance je heretika. to se tie puritanaca, demokratija je Zapadni izum, i to je dovoljan razlog da se to odbije. Dodatno, puritanci insistiraju na ponovnom uspostavljanju 73

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

hilafeta kao kamena temeljca islamskog sistema vladavine. Po tome, oni misle na model drave uspostavljen od strane prve etiri halife na Pravome putu, koji su vladali redom nakon smrti Poslanika. Puritanci pokuavaju da kreiraju ono to oni smatraju da je replika sistema vladavine koji su stvorili halife. Problem koji puritanci nisu uspjeli prihvatiti je da halife nisu primjenjivali jedinstvenu formu vladavine; radije, svaki halifa je implementirao razliitu politiku i prihvatio razliite institucije. U realnosti, hilafet nije predstavljao nikakvu odreenu teoriju vladavine, ve je to bila historijska institucija koja je uspjela da ujedini veinu muslimana u razliitim vremenima u prolosti. U sutini, hilafet je postao simbol muslimanskog jedinstva bez obaveznog prihvatanja odreenog oblika vladavine. Prema tome, veina umjerenih muslimana, u principu, ne suprotstavlja se ponovnom uspostavljanju hilafeta, ali samo u smislu vladavine koja ujedinjuje sve muslimanske zemlje u federalizmu ili konfederaciji drava. Mnogi umjereni muslimani odobravaju hilafet kao simbol koji bi mogao ujediniti muslimanske drave pod jednom zastavom bez kompromitiranja demokratskih principa vladavine. Puritanci, meutim, ne prihvataju hilafet kao simbol jedinstva ono to oni imaju na umu je povratak zamiljenog idealnog sistema vladavine koji je postojao u zlatnom dobu islama. Prema puritancima, sistem vladavine koji je postojao u navodnom zlatnom dobu hilafeta se zove ura sistem, za koji puritanci smatraju da je superioran u odnosu na zapadni demokratski sistem. Kao to je ranije spomenuto, ura je kuranski koncept koji znai vladanje putem konsultacije. Zanimljivo je, meutim, da puritanci smatraju da postoji sveobuhvatna i kompletna teorija vladavine koja se zove ura. Kada se paljivo izuavaju pisanja puritanaca, mogue je otkriti da se ura sistemom smatra pravedan, dobroduan i poboan despot koji primjenjuje islamsko pravo i koji upravlja kroz redovno obraanje aktivnom savjetodavnom tijelu. U puritanskom pogledu, pravedan vladar je vladar koji primjenjuje Boije pravo. Vladar mora ispuniti stroge uslove vezano za njegov karakter, pobonost i vjersko obrazovanje, i prema tome, vladar e biti sposoban da poznaje Boije pravo. Vladar mora 74

M u s l i m a n i

d r u g i

primijeniti kuransku naredbu o savjetovanju, i nakon savjetovanja sa ljudima od znanja i pobonosti, vladar e izabrati pravi nain djelovanja. Jo zanimljivije, u svojim pisanjima, puritanci vrlo malo govore o procedurama koje bi trebalo preduzeti da bi se osiguralo da izabrani voa ostane pravedan, dobroduan, ili ak poboan. Slino tome, vrlo malo je reeno o tome koje mjere treba poduzeti da bi se osiguralo da se voa zaista pridrava zakona islamske jurisprudencije i sramno ne zloupotrebljava svoj mandat. Puritanci, meutim, pretpostavljaju da sve dok savjetodavno tijelo imenuje vladara koji je neizmjerno poboan, njegova pobonost e predstavljati dovoljno suzdravanje. Puritanci bi dali dravi mo koja je, u realnosti, nezapamena u islamskoj historiji. Drava u modernom dobu je sposobna mobilizirati enormne moi i mijeati se u ivote ljudi na naine koji su bili nezamislivi u predmodernom periodu. Puritanci se koriste ovim izuzetnim moima da uspostave ono to oni vjeruju da je Boija volja. Naprimjer, puritanci vjeruju da drava treba natjerati ljude da idu u damiju na namaz i takoer natjerati ene da nose marame. Primjenjujui Boije pravo, vjeruju puritanci, pravda e se postii zato to je Boije pravo po definiciji pravedno. U ovome zamiljenom poretku, nema potrebe za pojedinanim pravima. Naime, puritanci vjeruju da je sami koncept ljudskih prava samo jo jedna komponenta zapadne intelektualne invazije. Primjenjujui Boije pravo, puritanci vjeruju da e i prava Boga i prava naroda biti upotpunjena i primijenjena. Zanimljivo, puritanci vjeruju da u sadanjem vremenu ne postoji nijedna istinska islamska drava. Sve sadanje muslimanske vlade su nelegitimne zato to, izmeu ostalog, primjenjuju prava koja su francuska ili britanska po svome izvoru. Prema tome, puritanci vjeruju da sadanje vlade treba svrgnuti im uslovi za to budu ispunjeni. Ovo je jedna od malobrojnih jasnih razlika izmeu puritanaca i konzervativaca. Iako konzervativci vjeruju da islamska drava mora primijeniti Boje pravo, oni ne vjeruju da je pobuna opravdana protiv vlada koje ne primijene Boije pravo. Konzervativci, uopeno, odbacuju upotrebu nasilja u postizanju svojih ciljeva dok puritanci prihvataju ideologiju nasilja. 75

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

U smislu savremene realnosti, za puritance, drave koje su se najbolje pribliile njihovim politikim idealima su Saudijska Arabija i Afganistan pod talibanskom vlau. Puritanci vjeruju da su Sjedinjenje Amerike Drave namjerno unitile talibane zato to su oni se pribliili istinskom uspostavljanju hilafeta, i da su Sjedinjenje Drave odlune da ne dozvole povratak islama njegovom zlatnom vremenu. to se tie Saudijske Arabije, kao to sam ranije spomenuo, u posljednje vrijeme puritanci se sve vie okreu protiv saudijske vlade zbog invazije na Irak i zbog bliskih odnosa izmeu saudijske i amerike vlade. Veina puritanaca vjeruje da je saradnja saudijske vlade sa Sjedinjenim Dravama za vrijeme invazije na Afganistan i Irak otkrila istinsku lojalnost saudijske vladajue porodice i takoer otkrila da saudijska drava nije istinski odana islamu i prema tome zasluuje biti svrgnuta. Moram rei da je, po mom miljenju, zaista tuna realnost da e puritanska ideologija drave samo voditi znaajnom krvoproliu, a da pritom puritanci nikada nee dostii utopiju sa svojim pravednim despotom. Kao to su neki klasini pravnici imali obiaj rei, pravda i despotizam su dvije suprotne strane, i one se nikada nee sastati bez da jedna drugu ubije. Nakon mnogo patnje puritanci su osueni da se probude i saznaju da je ono o emu su sanjali u svojoj utopiji na ovom svijetu uspjelo stvoriti samo nonu moru. Mi emo u slijedeem poglavlju obratiti panju na tretman nemuslimana u islamskoj dravi. Da bi demokratija funkcionisala, svi njeni graani treba da budu jednako tretirani; oni treba da uivaju jednaka prava i imaju jednake mogunosti pred zakonom. Pitanje mogunosti islamske demokratije je nuno povezano sa statusom nemuslimana u takvoj dravi. Izazov meutim nije ogranien formalno-pravnim ili ustavnim pravima pruenim nemuslimanima u islamskoj dravi. Djelimino, izazov je prevladavanje dobro uspostavljene etike tolerancije koja je temeljito proirena kroz slojeve civilnog drutva. Pored zatite prava ova etika tolerancije bi dozvolila raznim vjerskim i ideolokim orijentacijama u drutvu da koegzistiraju a da pritom jedno ne pokuava dominirati ili unititi drugog. Ovo je upravo razlog zato su pitanje 76

M u s l i m a n i

d r u g i

interakcije sa nemuslimanima ili odnosi izmeu muslimana i nemuslimana od kljune vanosti za savremeni islam. Jedno od znaajnih pitanja koje bi moglo utjecati na meureligijsku dinamiku unutar pluralistike i demokratske drave je ono to bi se moglo nazvati percepcijom konane moralne vrijednosti pojedinaca. Veina religija tei dokazati da e samo njeni sljedbenici biti spaeni u Buduem svijetu, dok su svi ostali osueni da iskuse Boiju kaznu. Sigurno nije iznenaujue za vjeru da tvrdi da samo ona iskljuivo nudi istinski put spasu. Pitanje je, meutim, da li je vjerska iskljuivost nespojiva sa etikom tolerancije, koja je potrebna za promovisanje vrste civilnog drutva koje moe podrati demokratiju. Eksplicitnije, ako religijsko uvjerenje utjee na ostale, proglasivi da su osueni na Paklenu vatru, da li ovo potkopava moralnu vrijednost onih koji odbacuju tu religiju kao pogrenu? Znaajan broj teoretiara su tvrdili da tolerancija u sutini ne znai nita vie nego podnoenje; tolerisati nekoga zahtijeva ne vie od prihvatanja njihovog samog postojanja, ak kao nuno zlo. Ovi teoretiari tvrde da za svrhu nalaenja civilnog drutva koje bi podralo pluralistiku demokratiju, sama etika tolerancije nije dovoljna. Ono to je potrebno je etika aktivnog prihvatanja, suosjeajnosti, i saradnje u kojoj se raznolike grupe sjedinjuju u zajednikoj akciji da promoviu ljudska prava i jednake moralne vrijednosti svih ljudskih bia. Prema ovim teoretiarima, princip da neki ljudi zbog svojih uvjerenja imaju pravo na spas, dok drugi zasluuju prokletstvo nekonzistentan je sa civilnom etikom ljudskih prava i jednake ljudske vrijednosti. Zakljuak koji su donijeli ti teoretiari je da sva religijska uvjerenja koja se tiu spasa i prokletstva ne treba da budu naputena. Oni radije tvrde da religije, zbog ekskluzivnosti, otuujue i nepristupane prirode religijskih uvjerenja, treba drati strogo privatnim i da im ne treba davati bilo kakvu ulogu u javnog sferi. Pitanje iskljuivosti i nepristupane prirode religijskih uvjerenja, te nunosti dranja religijskih uvjerenja, jezika, simbola van javne sfere bilo je predmet kontroverze dugo vremena. Iako ovo nije mjesto za iscrpnu diskusiju o ovom predmetu, mislim da sva vrsto drana ideoloka 77

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

uvjerenja predstavljaju istu vrstu izazova kooperativnoj civilnoj etici u demokratiji. Ali ovo ne znai da samo sistemi vjerovanja koji su pristupani svima treba da budu prihvaeni u javnoj sferi. Ja vjerujem da religija moe legitimno igrati ulogu u javnoj sferi sve dok ona ne odbacuje ili ne ugnjetava druge. U sluaju islama, da li religija zaista odbacuje ili ugnjetava druge zavisi o tome kako se ita kuranski diskurs u pogledu na nemuslimane, njihovu moralnu vrijednost, i ak njihovu mogunost postizanja spasa.

78

Me umu s l i m a n s k i odn o s i

o s p o r ava n j e

drugaijih Miljenja u

p i ta n j i M a ko ja s u p r e d M e t i d t i h a da

Kutb Mustafa Sano81 U prvom dijelu svoje knjige La inkare fi mesaili l-idtihad (Nema osuivanja u pitanjima idtihada) pojasnili smo ta poznavaoci metodologije erijatskog prava podrazumijevaju pod pojmom idtihad kao i polja koja pokriva idtihad, pojasnili smo logiku povezanost pojma idtihad sa pitanjima neslaganja. Ukazali smo i na vrste pitanja koja u pravnoj islamskoj misli oznaavamo zajednikim imenom pitanja idtihada. Ovdje elimo ukazati na poziciju pitanja idtihada u islamskoj pravnoj misli izmeu odobravanja i osude. Drugim rijeima, elimo razmotriti erijatski stav prema osobi koja ima drugaije miljenje u pitanjima idtihada. Treba li mu odobriti pravo na drugaije miljenje, ili ne treba? Moe li osoba koja je dala prednost jednom miljenju osporiti pravo drugoj osobi na drugaije miljenje u onim pitanjima koja nazivamo pitanjima idtihada. Tano definiranje ovog pitanja zahtijeva da se malo zadrimo na znaenju oba pojma, osporavanja i odobravanja, nakon ega emo navesti erijatske argumente za odobravanje ili osporavanje. Potom emo zavriti studiju navoenjem opasnosti osporavanja u pitanjima idtihada. Ovo poglavlje se sastoji iz sljedea tri dijela: 1) openito znaenje odobravanja i osporavanja u pitanjima idtihada, 2) stav erijata prema osporavanju u pitanjima idtihada i 3) ponori osporavanja u pitanjima idtihada.
Kutb M. Sano, La inkare fi mesaili l-idtihad: Ruje menhedijje tahlilijje (Bejrut: Dar Ibn Hazm, 2006), 75-103. Preveo Senad eman.
81

81

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

I . Z n a e n j e o s poravanja i o d o b r ava n j a u pi ta njima idtihada

Z n a e n j e t e r m i n a o d o b ra va n j e ( i k ra r )
Konsultirajui rjenike arapskoga jezika82 uoit emo da je termin ikrar infinitiv glagola ekarre, ije je osnovno znaenje priznati neto i to odobriti. Ponekad ovaj glagol moe znaiti sloiti se sa neim i to prihvatiti, ne osporavati rijei i postupke drugih. Na osnovu navedenih znaenja moemo zakljuiti da odobravanje u pitanjima idtihada znai da jedan mudtehid prihvati miljenje do kojeg je doao drugi mudtehid prouavajui odreenu problematiku iz polja idtihada. Prvi mudtehid ne osporava niti se suprotstavlja miljenju drugog mutehida zato to vjeruje da svaki mudtehid u pitanjima idtihada nudi ispravno rjeenje, ili, pak, zato to vjeruje da Allahovi propisi nisu sasvim jasni u tim pitanjima, pa je onda jednako mogue da u tim pitanjima bude ispravno ili njegovo ili rjeenje drugog mudtehida. Stoga, kada kaemo da je princip ophoenja prema pitanjima idtihada odobravanje, time elimo ukazati na praksu da jedan mudtehid ne osporava miljenje drugog u pitanjima idtihada, kao ni metodologiju kojom se koristio prilikom interpretacije erijatskih propisa u realnom ivotu.

Z n a e n j e t e r m i n a o s p o ra va n j e ( i n k a r )
Termin inkar je u izvorima arapskoga jezika83 infinitiv glagola enkere, a upotrebljava se u znaenju nepoznavanje osobe ili neega, negiranje neega to se tvrdi ili osobe odgovorne za to (demantij). Ponekad se ovaj glagol upotrebljava u znaenju promjene neega to je loe, zabrana injenja istog i njegovo dovoenje u vezu sa osobom koja ini takva zlodjela.84
Lisanu l-areb, pod pojmom: kaf-ra-ra; El-Misbahu l-munir, pod pojmom karrere. Lisanu l-areb, pod pojmom: nekere; El-Misbahu l-munir, pod pojmom nekere. 84 Sve rijei ili djela koja erijat smatra nevaljalim i zabranjenim, kao i sva djela koja zdrav razum doivljava kao nevaljala.
82 83

82

Meumuslimanski odnosi to se tie termina el-inkaru ale l-gajr, on se koristi za argumentovano ili neargumentovano osporavanje rijei i postupaka drugih osoba. Moe se koristiti i u znaenju spreavanja ili osporavanja postupaka drugih osoba. Tree mogue znaenje je da se postupak druge osobe dovede u vezu sa onim to je zabranjeno initi, a da se onaj ko to ini smatra poiniocem zabranjenog djela. Stoga, kada se kae inkaru l-munker misli se na uklanjanje i mijenjanje svih rijei i djela koje je erijat zabranio. To se moe uiniti rukom, jezikom ili srcem, shodno sahih-hadisu koji biljei imam Muslim od Ebu Seida el-Hudrija, r.a.: uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Kada neko od vas vidi nevaljalo djelo, neka ga ukloni rukom; ako to ne moe, neka ga osudi jezikom; a ako ni to ne moe, neka ga prezre u srcu, a to je najslabiji iman. Na osnovu navedenog, dolazimo do zakljuka da se inkar ili osporavanje u pitanjima idtihada javlja u tri znaenja. Prvo znaenje je da jedna osoba ukori ili zabrani drugoj osobi pravo na suprotno miljenje u onim pitanjima u kojima nema kategorikog (kati) erijatskog dokaza, ili o njima uope nema nikakvog erijatskog dokaza. Drugo znaenje osporavanja u pitanjima idtihada je da jedna osoba proglasi miljenje druge osobe nevaljalim djelom u onim pitanjima o kojima ne postoji jasna erijatskopravna norma, ili je uope nema. Obino nakon takvog osporavanja i negiranja slijedi traganje za nainima promjene loeg djela; upotrebom sile, jezika ili srca. Tree znaenje osporavanja u pitanjima idtihada sastoji se u tome da se odreena osoba, bez obzira na to da li je mudtehid (uenjak) ili mukallid (onaj koji slijedi miljenje uenjaka), suprotstavi stavu priznatog mudtehida u pitanjima o kojima ne postoji kategorika erijatska norma ili je nema uope. Iz ovog suprotstavljana proizlazi zabrana upuena drugim ljudima da postupe po miljenju priznatog mudtehida, zbog toga to druga strana takav stav smatra nevaljalim djelom protiv kojeg se mora boriti silom, rijeima ili srcem. Na osnovu pomenuta tri znaenja osporavanja u pitanjima idtihada, moe se rei da se ono redovno javlja u obliku ukora oponenta i zabrane iznoenja drugaijeg miljenja; ili u obliku omalovaavanja stava oponenta i smatranja istog nevaljalim djelom; ili, pak, u obliku 83

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

suprotstavljanja stavu oponenta u pitanjima idtihada i zabrani postupanja po njemu. Svaki od pomenutih oblika nastaje u uvjerenju osobe da je bilo koji stav suprotan njegovom grijeh i nevaljalo djelo, koje treba promijeniti ili ukloniti rukom, jezikom ili srcem. Posmatrajui spomenuta tri oblika osporavanja u pitanjima idtihada, uoit emo da se ono u potpunosti uklapa u savremene pojave koje svakodnevno gledamo, iji smo svjedoci i o kojima stalno sluamo. Radi se o pravoj bujici bunog i grubog negodovanja upuenog onima koji postupaju po miljenju priznatog mudtehida u odreenim pitanjima idtihada, ukoliko to miljenje nije preferirajue, ili je, po ocjeni osobe koja ga osporava, slabo. To, onda, navede takvu osobu da zabrani postupanje po suprotnom miljenju datog mudtehida i uini sve kako bi primorao drugu osobu da odustane od takvog miljenja i postupa po onome to on smatra pretenim i jaim miljenjem. Osporavanje u pitanjima idtihada u vremenu u kojem ivimo moe imati i znaenje da se ospori pravo na izbor onog rjeenja koje je lake primjenjivo u pitanjima idtihada, bez obzira na to to oponent takvog miljenja smatra da treba postupiti po teem i zahtjevnijem rjeenju. Danas se osporavanje moe definirati i kao osporavanje prava da se slijedi miljenje jednog priznatog imama i insistiranje da se po istom pitanju treba slijediti drugi priznati imam, samo zato to oponent smatra da je njegovo miljenje pree odabrati i slijediti. Ovo su samo neke mogue forme osporavanja miljenja u odreenim pitanjima iz oblasti idtihada, a ima ih mnogo vie. Zajedniko im je to da osporavaju drugima pravo na drugaiji stav. Bez obzira na razliitost i stepen osporavanja, svi oblici neslaganja, neprihvatanja, prigovora, zabranjivanja, proglaavanja drugih grjenicima, razvratnicima, novotarima i naivcima imaju za cilj osporiti pravo na drugaije miljenje u pitanjima iz oblasti idtihada. S obzirom da se takav stav prema neistomiljeniku u pitanjima idtihada smatra postupkom, neophodno je pojasniti erijatski stav prema takvoj praksi, odnosno da li je ona dozvoljena, zabranjena ili pokuena. Upravo to e biti zadatak sljedee studije. 84

Meumuslimanski odnosi

I I . S tav e r i j ata p re m a osporavanju u pi ta n j i m a i d tihada

Nakon to smo naveli znaenja termina osporavanje i odobravanje, duni smo u ovoj studiji citirati rijei islamskih uenjaka po pitanju odnosa naspram osobe koja ima drugaiji stav u pojedinim pitanjima idtihada, kako bismo doli do ispravnog erijatskog stava o osporavanju prava drugih na drugaije miljenje u pitanjima idtihada. Mnotvo je tekstova i citata islamskih uenjaka iz generacije tabiina, tabitabiina i imama mudtehida, koje moemo posmatrati i kao prikladno pojanjenje propisa osporavanja u pitanjima idtihada, od kojih emo ovdje navesti neke. Zabiljeeno je da je pravedni halifa, poznavalac erijatskog prava i veliki islamski uenjak, Omer ibn Abdulaziz rekao: Ne bih bio sretniji i da se ashabi Poslanika, s.a.v.s., nisu razlii u miljenju, jer, kada bi se svi sloili oko neega, a samo jedan ovjek ne bi, on bi bio u zabludi. Ovako, kada se muslimani raziu u miljenju, pa jedni postupe po ovom, a drugi po onom tumaenju, u tome bude potrebna irina.85 Iz navedenog citata pravednog halife da se zakljuiti da nije dozvoljeno osporiti miljenje utemeljeno na stavu jednog, a ne na stavu drugog ashaba. Obaveza obojice je da otvorenog srca prihvate izbor drugog, istovremeno ne obavezujui drugu stranu da prihvati suprotno miljenje, inilo se ono lake ili tee primjenljivim. Nije dozvoljeno drugaije miljenje proglasiti grijehom i nevaljalim djelom, jer je sam takav postupak grijeh i loe djelo, te ga treba ukloniti i promijeniti. Pa ako nije dozvoljeno osporiti izbor jednog na raun drugog miljenja ashaba po istovjetnom pitanju iz oblasti idtihada, onda je pree ne osporiti pravo odabira miljenja jednog mudtehida koji nije ashab na raun miljenja drugog mudtehida koji takoer nije ashab, u pitanjima iz oblasti idtihada. O tome poznati islamski pravnik Sufjan es-Sevri kae: Kad vidi nekoga da u pitanjima oko kojih ne postoji konsenzus muslimana postupa suprotno tvojoj praksi, ne spreavaj ga u tome!86 Imam
85 86

El-Hatib el-Bagdadi, El-Fekih ve l-mutefekkih, 2: 85. El-Hatib el-Bagdadi, El-Fekih ve l-mutefekkih, 2: 69.

85

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Es-Sevri ide korak dalje, pa kae: Ne zabranjujem nikome od moje brae da postupe po sopstvenom izboru u ponuenim rjeenjima na pitanja oko kojih su se davno razili islamski pravnici.87 Poznato je da se islamski pravnici razilaze samo u onim pitanjima koja imenujemo kao pitanja idtihada, koja smo ranije definirali i klasificirali. Ova pitanja nisu u sferi zabrane, niti je ispravno oponenta smatrati poiniocem grijeha i loeg djela. Historija biljei velianstveni stav imama Medine Malik ibn Enesa, koji je na prijedlog abasijskog halife Ebu Dafera el-Mensura da njegovo djelo El-Muvetta proglasi obavezujuim pravnim izvorom, rekao: Vladaru pravovjernih! Ashabi Allahovog poslanika, s.a.v.s., su se razili po Zemlji, pa je svako od njih davao fetve onako kako mu se u tom momentu inilo ispravnim.88 Kao da nam imam Malik u ovom upeatljivom historijskom dijalogu poruuje apsolutno neprihvatanje osporavanja drugaijeg miljenja u pitanjima idtihada, o kojima postoje zabiljeeni brojni stavovi i miljenja, kao i to da nijednom imamu, bez obzira ko on bio, nije dozvoljeno obavezivati ljude na prihvatanje samo jednog miljenja zato to se ba to miljenje njemu ini najispravnijim. Imam Nevevi je pokuao objasniti naunu utemeljenost zabrane osporavanja u pitanjima idtihada, rekavi: ... to se tie pitanja oko kojih ne postoji konsenzus, ponuena rjeenja nije dozvoljeno osporavati. Zato to se u svakom od dva suprotstavljena mezheba nalazi mudtehid sa ispravnim stavom. Takav stav su zauzeli mnogi ili veina islamskih uenjaka.89 Imam Zerkei se takoer zalagao za isti princip, govorei: Negirati se moe samo ono oko ije zabrane postoji konsenzus.90 U drugom citatu se kae: Osporavati se moe samo ono djelo oko kojeg
El-Hatib el-Bagdadi, El-Fekih ve l-mutefekkih, 2: 69. Tertibu l-medarik, 1: 192. 89 Nevevi, erh Sahih Muslim, 2: 33. 90 Zerkei, El-Mensur fil kavaid, Kuvajt, Ministarstvo vakufa i islamskih pitanja, II izdanje, 1985., 3: 363. Vano je napomenuti da imam Zerkei skree panju na to da je dozvoljeno osporiti rjeenja u spornim pitanjima u sljedea etiri sluaja: 1) da sam poinilac djela smatra isto zabranjenim, pa mu se postupanje po njemu na osnovu toga ospori; 2) da taj mezheb bude dalek, u smislu da je naputen i bez primjene u praksi; 3) da se rjeenje zatrai sudskim putem, pa sudija presudi na osnovu vlastitog ubjeenja, i 4) da osoba koja osporava jedno od dva ponuena rjeenja ima pravo na takav postupak, kao, naprimjer, kad bi suprug zabranio suprugi da pije nebiz (sok od groa prije fermentacije) iako ona vjeruje da je takav sok dozvoljeno konzumirati. U pomenuta etiri sluaja je, prema miljenju imama Zerkeija, dozvoljeno osporiti pravo na drugaije miljenje. Vidi gore navedeni izvor, 3: 363-364.
87 88

86

Meumuslimanski odnosi postoji jednoglasan stav. Pitanja oko kojih ne postoji jedinstven stav ne mogu se osporavati i negirati, zato to je svaki mudtehid ponudio ispravno rjeenje, ili je samo jedan od njih ponudio ispravno rjeenje, ali mi ne znamo koje od ponuenih rjeenja je ispravno. Prvi muslimani su se razilazili u miljenju o odreenim sporednim pitanjima vjere, ali niko od njih nije osporavao pravo na drugaije miljenje. Osporavali bi samo ono to je bilo suprotno kuransko-hadiskim tekstovima, kategorikom konsenzusu ili oitoj analogiji.91 Isto je potvrdio autor djela El-Fevaidu l-denijje, rijeima: Trideset peto pravilo glasi: ne osporava se rjeenje ponueno u spornim pitanjima, nego se osporavaju rjeenja suprotna postignutom konsenzusu.92 Ibn Muflih u svom djelu El-Furu kae: Ranije smo pojasnili da nije dozvoljeno osporavati ponuena rjeenja u pitanjima iz sfere idtihada. Iz Ahmedovih izjava i iz izjava nekih njegovih savremenika moe se zakljuiti da se mogu osporiti samo ona miljenja u kojima je razlika neznatna; u suprotnom se to ne moe initi. Takve razlike nalazimo i kod pravnika afijskog mezheba, kod kojih imamo dva miljenja o osporavanju prava da dio tijela kod mukarca iznad koljena bude nepokriven...93 Vrlo slian je i stav imama Maverdija o tome, koji kae: to se tie pitanja o ijoj doputenosti ili zabrani se ulema razila u stavovima, tu nema prostora za osporavanje, izuzev ako je rije o neznatnoj razlici i ako bi takvo miljenje posluilo kao izgovor za injenje onoga to se konsenzusom smatra zabranjenim.94 Imam El-Behuti zakljuuje raspravu o ovom pitanju jasnim pravilom u kojem kae sljedee: Nema osporavanja ponuenih rjeenja od strane mudtehida, niti moe biti osporavano postupanje po tim rjeenjima, zato to mudtehid ima nagradu i nije grijan, ponudio ispravno rjeenje ili ne.95 Ovim stavom se na indirektan nain ukazuje na sahih-hadis, koji biljei Buharija u svom Sahihu, u kojem Poslanik, a.s., kae: Kada
Zerkei, El-Mensur fi l-kavaid, 2: 140. El-Mekki, El-Fevaidu l-denijje: erhu Haijeti l-mevahibi s-senijje -erh El-Feraidi l-behijje, Bejrut, Daru l-beair, II izdanje, 1996., 2: 332. 93 Ibn Muflih, El-Furu, Bejrut, Daru Alemi l-kutub, 1985., 2: 14. 94 Maverdi, El-Ahkamu s-sultanijje, str. 315. 95 El-Behuti, Keafu l-kina an metni l-ikna, Bejrut, Darul-fikr, I izdanje, 1402. h.g, 1: 479.
91 92

87

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

mudtehid ispravno procijeni za to ima dvije nagrade, a ako pogrijei, za to mu pripada jedna nagrada. Potvrujui stavove spomenute uleme o zabrani osporavanja u pitanjima idtihada, ejhul-islam Ibn Tejmijje u svojim Fetvama, upitan o erijatskom stavu prema izbjegavanju i osporavanju osobe koja slijedi nekog alima u pitanjima idtihada, kae: Ne moe se osporiti niti se treba distancirati od osobe koja u pitanjima idtihada postupa po miljenju jednog dijela uleme. Ko odabere da postupa po jednom od dva predloena rjeenja, to pravo mu se ne smije osporiti. Ako se nekoj osobi jedno od dva ponuena rjeenja ini ispravnijim, treba po njemu i postupati. Meutim, ako to nije sluaj, onda treba slijediti miljenje uleme na koju se oslanja u odabiru ispravnijeg miljenja.96 Pojanjavajui metodologiju ophoenja prema osobi koja ima drugaije miljenje o pojedinim pitanjima idtihada, Ibn Tejmijje potencira nunost distanciranja od bilo kojeg oblika osporavanja u pitanjima idtihada, pa kae: Pitanja poput ovog iz sfere idtihada ne mogu se osporavati silom. Niko nema pravo obavezati ljude da slijede samo ono to on smatra ispravnim. Ali ima pravo o tome govoriti nauno utemeljenom argumentacijom. Onaj ko se uvjeri u ispravnost jednog od dva ponuena rjeenja, po njemu e i postupiti. A osobi koja prihvati ponueno rjeenje nekoga od priznate uleme, ne smije se osporiti pravo na takvu praksu.97 Niko od priznate uleme nije odobrio princip i stav da se silom, rijeima ili srcem smije osporavati pravo na drugaije miljenje u pitanjima idtihada. U elji da uvrsti ovaj princip, Ibn Tejmijje na drugom mjestu jo preciznije i jasnije kae: Mnogi islamski uenjaci, meu kojima nalazimo ashabe, tabiine, imame, utemeljitelje etiri mezheba i druge nisu izbjegavali da kau ono to su sopstvenim idtihadom smatrali ispravnim. Smatrali su da je ispravno to to su govorili, ali im to nije davalo pravo da obaveu svakog muslimana da postupa identino tom stavu. Obaveznim su smatrali samo slijeenje Poslanikovih, a.s., rijei. U ovaj erijat je ulo i ono to je komentar ili razumijevanje
96 97

Ibn Tejmijje, Medmuu l-fetava, 20: 207. Ibn Tejmijje, Medmuu l-fetava, 30: 79 - 80.

88

Meumuslimanski odnosi odreene pravne norme. Mogue je da ponueno rjeenje bude upravo ono to se erijatom eljelo postii, pa da se za to dobiju dvije nagrade. Ali, mogue je i da ta rjeenja budu pogrena, a Allah ne tereti nikoga preko njegovih mogunosti. Ukoliko se ovjek bude bojao Allaha, koliko god to bude u njegovoj mogunosti, Allah e ga za to nagraditi i preko pogreaka mu prei. Kad je to ve tako, onda niko nema pravo da takvu osobu kori i kanjava. Meutim, ukoliko ovjek sazna da je istina suprotna onome to on radi, onda mu nije dozvoljeno da ostavi istinu sa kojom je doao Poslanik radi toga da bi slijedio nekog ovjeka. Takav je erijat objavljen od Allaha, a to je Kuran i sunnet.98 Imam Ibnu l-Muflih el-Makdisi je zabiljeio rijei imama Ibnu l-Devzija: Ibnu l-Devzi je u svom djelu Es-Sirru l-mesun rekao: Vidio sam ljude koje ubrajaju u uene kako se ponaaju poput neukog svijeta. Kada bi hanbelija predvodio demat u namazu u afijskoj damiji i ne bi naglas prouio kunut-dovu, naljutile bi se afije. A kada bi afija klanjao u hanbelijskoj damiji i prouio naglas, ljutile bi se hanbelije. A radi se o pitanju iz oblasti idtihada. Pristrasnost u ovakvim pitanjima nije nita drugo do slijeenje prohtjeva i spreava razvoj ilma (znanja). A Ibn Akil je rekao: Vidio sam ljude koje je u neinjenju nepravde zaustavila samo sopstvena nemo. Ne kaem da su to inili obini ljudi, nego je to inila ulema. Za vrijeme Ebu Jusufa hanbelije su bile dominantne, pa su nepravedno napadali afije i silom im zabranjivali da naglas ue kunut-dovu. A radi se o pitanju koje spada u idtihad pitanja. Zatim je dolo vrijeme Nizama, kada su afije postale dominantnije, pa su se poeli ponaati kao voe silnici. Obian svijet bi kanjavali zatvorom i torturom, a ulemu su optuivali za tedsim (pripisivanje Allahu ljudskih osobina, antropomorfizam). Dugo sam razmiljao o razlozima takvog ponaanja. Shvatio sam da su tako postupali jer nisu poznavali ljepote i manire na koje obavezuje znanje. Tako mogu postupati samo vojnici u svojim dravama i rastjerati ljude iz damija. Ranije smo pojasnili da nije dozvoljeno osporavanje u pitanjima idtihada.99
98 99

Ibn Tejmijje, Medmuu l-fetava, 35: 366 - 367. Muhammed ibnu l-Muflih el-Makdisi, El-Furu, Bejrut, Daru l-kutubi l-ilmijje, 2: 14.

89

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Uenjak Arapskog poluostrva, imam Muhammed ibn Abdulvehhab je naglasio ovaj princip govorei o pitanju tevessula (uzimanje dobrih osoba kao posrednika kod Allaha), rekavi: Neki islamski uenjaci doputaju zauzimanje dobrih ljudi kod Allaha, dok drugi dio uleme smatra to iskljuivim pravom Poslanika, a.s. Veina islamskih uenjaka ne doputa tevessul i smatra ga pokuenim djelom. Radi se o jednom fikhskom (pravnom) pitanju. Smatramo ispravnim miljenje veine uleme, koja to smatra pokuenim djelom. Ali ne osporavamo pravo onima koji to ine da to ine, jer nema osporavanja u pitanjima idtihada.100 ejh Jusuf Kardavi se potrudio da nam ovo pitanje lijepo pojasni: Kada se ulema razie u miljenju po pitanju dozvoljenosti slikanja, pjesme sa instrumentima ili bez njih, otkrivanju enskog lica i dlanova, postavljanju ene za kadiju, utvrivanja poetka i kraja ramazana putem raunanja vremena a ne vienjem mlaaka i tome slino; onda nije dozvoljeno nijednom pojedincu ili muslimanskoj zajednici da prihvati jedno od ponuena dva miljenja, a da isto pravo grubo ospore onima koji su prihvatili drugo miljenje. Makar se radilo i o miljenju veine islamskih uenjaka. Ne moe se oboriti miljenje manjine, niti mu se moe oduzeti pravo na sopstveno miljenje, makar se radilo i o samo jednom pojedincu, ukoliko je sposoban da se samostalno bavi pitanjima idtihada. Koliko se samo puta dogodilo da naputeno miljenje nekog vremena postane poznato u nekom drugom vremenu. Nevaljalo djelo (munker) koje se mora silom promijeniti ili ukloniti mora biti takvo da ga svi islamski uenjaci smatraju nevaljalim. Ako to ne bi bio sluaj otvorila bi se vrtaa nevolje kojoj nema kraja, jer svako bi elio silom natjerati ljude da misle isto to i on.101 Ovo su samo neki stavovi islamskih uenjaka zabiljeeni od vremena 2. hidretskog stoljea do danas. U svima njima se jasno vidi da osporavanje u pitanjima idtihada nije erijatom doputeno. Naprotiv, ono se smatra otvorenim neprijateljstvom prema drugim ljudima. Smatra se, takoer, jasnim skretanjem sa puta prvih muslimana; ashaba, tabiina, tabitabiina i imama idtihada. Paljivo prouavanje navedenih
100 101

Muellefatu -ejh Muhammed ibn Abdilvehhab, trei dio, Fetava, 68. Fetava muasire, 2: 685.

90

Meumuslimanski odnosi citata vodi ka potpunom ubjeenju da su svi oni odbacili svaki oblik osporavanja prava na drugaije miljenje. Sasvim je nebitno da li se radi o nematerijalnom osporavanju, u vidu vrijeanja, omalovaavanja, proglaavanja grjenikom, razvratnikom, novotarom; ili se radi o materijalnom osporavanju, u vidu fizikog neprijateljstva, zatvora, progona i drugih oblika vidljivog materijalnog neprijateljstva. Pomenuti imami ele jasno ukazati na to da je osporavanje u pitanjima idtihada samo po sebi loe djelo. Zbog toga ga treba ukloniti i zamijeniti, shodno veliini samog ina osporavanja. Ako se radi o velikom obliku osporavanja i ako ga nije mogue ukloniti osim silom, tada treba iskoristiti silu. Ako se to moe postii rijeima, tada treba iskoristiti rijei u postizanju tog cilja. Pravi razlog erijatske zabrane osporavanja u pitanjima idtihada nalazi se u injenici da je osporavanje zapravo vid kazne i nanoenja tete drugima. Mudri erijat doputa kanjavanje samo onda kada smo potpuno sigurni da je ono opravdano, to potvruju rijei Uzvienog. Onaj koji ide pravim putem, od toga e samo on koristi imati, a onaj ko luta na svoju tetu luta, i nijedan grijenik nee tue grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (El-Isra, 15). Gotovo da se poslanika zadaa svela na objanjavanje onoga to erijat zabranjuje, shodno rijeima Uzvienog: Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Kuran da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili (En-Nahl, 43 - 44). Pored toga, u pitanjima idtihada nije kristalno jasna elja Zakonodavca, te se otuda zbog nepostojanja vrstog ubjeenja u ispravnost sopstvenog stava ne moe govoriti o kanjavanju oponenta. Sva miljenja nastala kao pokuaj da se ponudi ispravno rjeenje utemeljena su na pretenom uvjerenju i ne mogu se nikako uzdii na stepen apsolutne ubjeenosti i sigurnosti. Sve to ne moe drugaija miljenja dovesti u poziciju da budu osporena, a njeni nosioci zbog toga kanjeni. Sankcionisanje drugaijeg miljenja predstavlja nanoenje tete u onome to je po sebi predmet pretpostavljanja i sumnje, a nanoenje tete drugima 91

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

i sama teta u naem erijatu je neprihvatljiva, osim u sluaju vrstog ubjeenja. Tako, ako nema sigurne spoznaje, nema ni sankcije. Pored toga, miljenje da je drugaiji stav po sebi grijeh i nevaljalo djelo koje treba promijeniti i ukloniti, u sebi, zapravo, krije kaznu za onoga ko preferira takav stav. Zato to je sada miljenje onoga ko osporava pravo na drugaije miljenje, zapravo, ve kao takvo drugaije. Ovdje oponent dolazi u priliku da ospori miljenje suprotno onome to on smatra preim, boljim i ispravnijim. Naravno, jasno je kako bi to unedogled odvelo u raspravu i nered. Na osnovu svega reenog o ovoj temi, mogue je zakljuiti da je osporavanje drugaijeg miljenja u pitanjima idtihada zabranjeno po erijatu. Drugim rijeima, zabranjeno je svim mudtehidima i svima koji slijede njihova rjeenja da osporavaju pravo na drugaije miljenje u pitanjima idtihada. Naprotiv, njihova vjerska obaveza je da im daju pravo da za sebe odaberu ono miljenje koje im se ini ispravnijim. Nije im ni u kom sluaju dozvoljeno da im to pravo ospore na bilo koji nain! Paljivim prouavanjem ovog pitanja shvatit emo da je osnova u zauzimanju stava o ovakvim pitanjima odobravanje, a nikako osporavanje prava na drugaije miljenje. Islamski uenjaci su tako postupali zato to su vjerovali da su propisi u pitanjima idtihada zasnovani na ljudskom promiljanju. Sam Zakonodavac, d.., nije elio postizanje jedinstvenog stava u tim pitanjima, niti da ljudi imaju o tim pitanjima isti stav. Htio je razliitost stavova i pogleda u razliitosti vremena, mjesta, stanja, navika, obiaja i tradicija. Stoga, nijednom mudtehidu, bez obzira na deredu koja mu pripada, nije dozvoljeno da ospori pravo drugom mudtehidu na drugaije miljenje u pitanjima idtihada. Istovremeno, nije dozvoljeno nijednom sljedbeniku idtihada odreenog mudtehida da isto pravo ospori sljedbeniku drugog priznatog mudtehida. Pored svega navedenog, ne moe se u budunosti oekivati jedinstvo miljenja i shvatanja propisa u ovim pitanjima sve dok se ljudska pamet razlikuje, sve dok se metodologija utemeljenja i argumentacije razlikuje, sve dok su sami izvori ovih pitanja podloni razliitim razumijevanjima 92

Meumuslimanski odnosi i znaenjima, i sve dok je utemeljenost ovih pitanja zasnovana na ljudskom promiljanju, a ne na Boanskoj objavi. Zbog svega toga, apsolutno je neprihvatljivo osporavati pravo na drugaije miljenje u pitanjima idtihada. Sutina je u sljedeem. Veliki broj mladih pripadnika blagoslovljenog islamskog buenja previdio je ovu dimenziju u pitanjima idtihada. To je dovodilo i jo uvijek dovodi do slabljenja islamskog poziva openito, a posebno islamskog misionarstva u mnogim drutvima. Potroeni su i jo uvijek se troe ogromni intelektualni i materijalni napori kako bi svi ljudi isto mislili o pitanjima idtihada. A realnost nam govori da se to nikada nee dogoditi. Sav uloeni napor u ostvarenju takvog cilja moe se samo smatrati skretanjem sa puta i gubljenjem dragocjenog vremena i imetka. To e samo dodatno pocijepati ionako naruen islamski saff! Nepotivanje ovog velianstvenog islamskog principa u pitanjima idtihada pripadnicima istog ummeta samo poveava nemo i oaj. To je nanijelo nesagledivu tetu islamskom misionarstvu u svim krajevima svijeta. Sve to se ne bi dogodilo da su kojim sluajem islamski misionari davno prije shvatili da je osporavanje u pitanjima idtihada suprotno kuranskom principu, koji nareuje da se u Allahovu vjeru poziva mudro, lijepim savjetom i blago: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepi nain raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravome putu (En-Nahl, 125). Takva praksa je suprotna duhu islama, koji nareuje i poziva ouvanju i jaanju islamskog saffa, shodno rijeima Uzvienog: Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On sloio srca vaa i vi ste postali, milou Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali (Ali Imran, 103). Takva praksa, takoer, unitava duh zajednitva, samilosti i meusobnog potpomaganja, to je Allah naredio rijeima: ... Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava (El-Maide, 2). 93

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Pored svega navedenog, osporavanje u pitanjima idtihada moe dovesti da nas Allah toga sauva do toga da se osoba koja to ini stavi iznad ibadeta ljudi. Takva osoba na indirektan nain tvrdi da je miljenje koje on smatra ispravnim apsolutna istina, koju moraju svi slijediti. I ne samo to, nego ustvrdi kako je to miljenje upravo ono to je Allah elio da se postigne primjenom tog propisa u datom momentu. Dobro je poznato da se za tako neto u pitanjima idtihada moe tvrditi samo onda kada objava dolazi od Allaha. Objave vie nema i kako neko moe tvrditi da je ba njegovo miljenje u pitanjima idtihada iskonska istina koju su duni prihvatiti svi muslimani i od koje nije dozvoljeno odstupiti. Osporavanje u pitanjima idtihada u sebi krije i ovu opasnu dimenziju koje bi trebalo da se uva svaki musliman. To vodi jo opasnijoj pojavi, a ona se ogleda u tome da takva osoba pone sebe doivljavati kao zakonodavca ili Boijeg glasnogovornika. Poznato je da nakon Poslanikove, a.s., smrti vie nema objave i da niko poslije toga nema pravo tvrditi da njegova rjeenja u sebi sadre dio objave. Samo su Allahova Knjiga i Poslanikov, a.s., sunnet nepogrjeivi.

I I I . O pa s n o s t o sporavanja u pi ta n j i m a i dtihada
Vidjeli smo da osporavanja prava drugome da drugaije misli u pitanjima idtihada u sebi nosi istina na indirektan nain tvrdnju poznavanja iskonske Allahove namjere u odreenom propisu u pitanjima idtihada, koju je erijat namjerno ostavio tekstualno nedefiniranom. Mogue je ustvrditi da se stepeni osporavanja u pitanjima idtihada razlikuju. Najtei oblik osporavanja je u onim pitanjima koja ne tretira nijedan tekst, zbog toga to takvo osporavanje u sebi nosi znaenje navodnog poznavanja gajba (nevidljivog) i ogromnu potvoru na namjeru Zakonodavca u tim pitanjima, koju je Zakonodavac iz Svoga oprosta i milosti, a nikako iz zaborava, ostavio neiskazanom. Onaj koji ospori pravo drugome na drugaije miljenje u pitanjima idtihada kao da 94

Meumuslimanski odnosi time javno tvrdi da mu je poznat gajb i da ga je Allah ovlastio da ljudima obznani namjeru Njegovih propisa u tim pitanjima. Zato je obaveza svakog ovjeka da se krajnje distancira od osporavanja u ovim pitanjima koja su u sferi Boanskog oprosta. Detaljnim prouavanjem ove tematike uoit emo da je Mudri Zakonodavac u ovim pitanjima dao potpunu slobodu i iroko polje mudtehidima. To znai da je ostavljen ogroman prostor za mnogobrojnost miljenja i neslaganje u ovim pitanjima, kao i za neobavezivanje ljudi na nunost slijeenja samo jednog rjeenja, ma kakav bio njegov izvor. Osnov za raspoznavanje propisa ove vrste pitanja lei u rjeenjima koja su prikladna za trenutno stanje ljudi, uvjete u kojima ive, njihovu praksu, obiaje i tradiciju; kao i u distanciranju od mijeanja propisa ove vrste pitanja sa propisima novotarstva u vjeri. Ova pitanja se u erijatu smatraju ostavljenim102, a preciziranje propisa koji se odnosi na njih mora biti izvreno, kao to smo ranije rekli, putem prouavanja krajnjih intencija (mekasid) i opih ciljeva erijata. Mora se voditi rauna o veliini koristi ili tete u primjeni razliitih propisa. Ne znai da je svako ostavljeno pitanje po sebi novotarija, kao to to neki ele prikazati. U stepenovanju osporavanja u pitanjima idtihada nakon osporavanja u pitanjima o kojima ne postoji tekst (el-mesail gajru l-mensus alejha), dolaze spekulativna pitanja (el-mesailu z-zannijjeh), odnosno pitanja koja su po svojoj prirodi pretpostavljene argumentacije i utemeljenja. Ova vrsta osporavanja je strahovito pogubna, ali blaa u poreenju na prvu vrstu osporavanja, zbog postojanja mogunosti da makar neznatan broj mudtehida svojom pronicljivou prodre u sutinu pitanja, kao i zbog postojanja mogunosti da samo jedno miljenje bude neispravno. Ovdje je osporavanje prava drugom mudtehidu samo prestup koji je nainio prvi mudtehid, ali se ovdje ne radi samo o tvrdnjama, kao to je sluaj kod prve vrste osporavanja u pitanjima idtihada. Osporavanje u spekulativno-kategorikim (zanijjetu l-katijjeh)
102 Pod pojmom ostavljenim u erijatu se misli na ona pitanja iji propis nije detaljno pojanjen. To su ona pitanja za koja se jasno zna da o njima ne postoji tekst, kao i pitanja koja su na indirektan nain po svojoj prirodi kategoriko-plauzibilna (el-katijjetu z-zannijje). Nazvane su ostavljenim (turukun) zato to je erijat ostavio, odnosno preutio, pojanjenje njihovih propisa.

95

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

idtihadskim pitanjima je neto blae, zato to je priroda dokazivanja erijatskog propisa ovdje takva da je mogue da jedan mudtehid ponudi ispravno rjeenje na osnovu pravilnog razumijevanja onog dijela argumenta koji je kategorian tekst. Zbog toga je osporavanje ove vrste idtihadskih pitanja manje pogubno i opasno. Najslabiji stepen osporavanja idtihada je u pitanjima sa kategoriko-spekulativnom osnovom (el-katijjetu z-zannijje), zbog postojanja jednog dijela sigurnosti da je jedno od ponuenih erijatskih rjeenja upravo ono koje je Zakonodavac elio da se postigne u toj vrsti pitanja. Meutim, ne moe se sa sigurnou znati ko je tano taj mudtehid. Ukoliko bi neki mudtehid smatrao sebe tim mudtehidom, na osnovu odreenih pokazatelja za koje on vjeruje da su neminovno tani, i na osnovu toga osporio isto pravo drugom mudtehidu, to bi se smatralo prestupom i tvrdnjom, ali blaim od prvog sluaja. To bi bile opasnosti ili stepeni osporavanja u pitanjima idtihada. Svaki od tih ponora bi poinioca tog djela odveo u veu provaliju Allahovih zabrana: I ne govorite neistine jezicima svojim: Ovo je doputeno, a ovo je zabranjeno, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - nee uspjeti (En-Nahl, 116). Bolje bi bilo da se mudtehidi i oni koji slijede njihova pravna rjeenja distanciraju od svih oblika osporavanja na pravo izbora drugaijeg miljenja mudtehida i onih koji slijede njegova rjeenja. Samo na taj nain e se ouvati jedinstvo islamskog saffa, sprijeit e se podjele i razdor meu muslimanima. Tako e se pridravati modela na kojem je Mustafa, s.a.v.s., odgajao ashabe; da se potpomau u onome oko ega se slau, a preu jedni drugima preko onoga oko ega se razilaze. Nadati se da e nam Allah dati mo razumijevanja Njegove vjere, pridravanja principa propisa i morala te vjere. Nadamo se da e ova studija biti doprinos razvoju svijesti o vanosti objektivnosti i sistematizacije odnosa prema pitanjima idtihada. Nadamo se, takoer, da e biti doprinos jaanju islamskog misionarstva, posebno onog segmenta koji se odnosi na savremena pitanja i izazove nastale promjenom vremena, mjesta, stanja i prilika. Nema nam uspjeha bez Allahove pomoi, na Njega se oslanjam i od njega pomo molim! 96

Meumuslimanski odnosi

Z a k l j u n e m isli
Ako bi bilo mogue saeti najznaajnije rezultate ove studije, onda bismo mogli rei da se oni ogledaju u sljedeem: Prvo: Studija je pokazala da teoretiari erijatskog prava za pitanja idtihada upotrebljavaju vie termina sa istim znaenjem. Pitanja idtihada za veinu teoretiara erijatskog prava su praktine erijatskopravne norme za koje ne postoji kategorian dokaz, ni u argumentaciji ni u utemeljenju. Kod veine njih ova pitanja znae sve praktine erijatskopravne norme o kojima ne postoji jedinstven stav ummeta, pa se onaj ko u njima pogrijei nikako ne moe smatrati grjenikom. Drugo: Studija je pokazala da stav imama Gazalija, prema kojem teoloka (kelam) pitanja ne ulaze u pitanja idtihada a da je osoba koja je u njima pogrijeila grjenik, moe biti predmet rasprave i kritike. Smatramo da su teoloka pitanja u osnovi prava idtihadska pitanja. Njihova priroda je po svojoj argumentaciji i utemeljenju spekulativna. S obzirom da se radi o isto idtihadskim pitanjima, osobe koje su pogrijeile u njima nipoto se ne mogu smatrati grjenicima. Tree: Studija je dokazala da islamski teoretiari pitanja idtihada svrstavaju u etiri kategorije: 1. Pitanja vjerovatne autentinosti i vjerovatnog znaenja, to su sva ona pitanja ije su norme ustanovljene na plauzibilnim argumentima, tj. argumentima vjerovatne autentinosti i vjerovatnog smisla; 2. Plauzibilno-kategorika pitanja, to su sva ona pitanja gdje su u argumentovanju erijatskog stava o njima koriteni dokazi vjerovatne autentinosti i kategorikog zanenja; 3. Kategoriko-plauzibilna pitanja, to su sva ona pitanja gdje su u pojanjenju erijatskog stava o njima koriteni dokazi kategorine autentinosti i vjerovatnog smisla; 4. Pitanje o kojima ne postoji tekst, to su ona pitanja o ijim erijatskim propisima ne postoje kuransko-hadiski tekstovi. etvrto: Studija je pokazala da su se teoretiari islamskog prava koji su ivjeli prije imama atibija pitanjima idtihada bavili samo u 97

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

teorijskoj ravni. Meutim na prakitnoj ravni (el-musteva et-tatbiki ili et-tenzili) gotovo da je nemogue pronai bilo kakav trag o izuavanju ove vrste pitanja. Zbog toga se imam atibi moe smatrati prvim erijatskim pravnikom koji je ukazao na ovu vrstu pitanja. On je sve erijatske propise, bez obzira na koritenu argumentaciju u njima, smatrao pitanjima za praktini idtihad, kojeg je nazvao tahkikul menat. Svaki erijatski propis u sebi neminovno sadri odreeni stepen idtihada, od kojeg se nikada ne moe odvojiti. To bi onda znailo da pitanja idtihada u praktinoj primjeni obuhvataju sva teorijska pitanja o kojima je ranije bilo rijei, kao i sva ona pitanja koja su po svojoj prirodi kategorika po autentinosti ili znaenju. Peto: Studija je pojasnila da su stepeni negacije u pitanjima idtihada razliiti. Kada se zna da je idtihad dozvoljen u pitanjima sa kategorikim utemeljenjem i argumentacijom, onda stepen idtihada u tim pitanjima ne izlazi iz kruga traganja za nainom primjene tih propisa u realnim okolnostima. Kod ovih pitanja se nikako ne moe dogoditi da se unutar tog kruga nau sami erijatski propisi. to se tie stepena idtihada u drugoj vrsti pitanja, oni se razlikuju proporcionalno sa krugom vjerovatnog u tim pitanjima. Zato je najvei stepen idtihada prisutan u onim pitanjima o kojima ne postoji tekst, potom u pitanjima utemeljenim na ope plauzibilnim argumentima, pa u plauziblno-kategorikim i na kraju u kategoriko-plauzibilnim pitanjima. esto: Studija je potvrdila stav da se u zauzimanju stava prema pitanjima idtihada ista mogu ili odobriti ili osporiti. Odobravanje znai da svaki mudtehid prihvati miljenje drugih mudtehida u razliitim pitanjima idtihada, vjerujui da je svaki mudtehid ponudio ispravno rjeenje u plauzibilnim pitanjima. Osporavanje smo ovdje oznaili kao mudtehidovo neprihvatanje bilo kakvog miljenja osim sopstvenog, vjerujui da je samo njegovo miljenje ispravno, te da zbog toga nikako nije dozvoljeno drugaije misliti ili se ne sloiti s njegovim miljenjem. Sedmo: Studija je ukazala na savremene oblike osporavanja pitanja idtihada, svodei ih na sljedea tri oblika: da jedan mudtehid smatra miljenje drugog mudtehida sramnim; da zabrani drugim 98

Meumuslimanski odnosi mudtehidima pravo na drugaije miljenje u idtihadskim pitanjima; da miljenje drugog mudtehida smatra grijehom i loim djelom koje se mora promijeniti i ukloniti. Studija je pokazala da su sva tri pomenuta oblika osporavanja prava na idtihad erijatski neutemeljena i suprotna njegovom uenju, zato to se osporavanje, bez obzira na formu u kojoj se pojavi, smatra kanjavanjem, a dobro je poznato da nema kanjavanja bez postojanja jasnih kategorikih dokaza u utemeljenju i argumentaciji. Osmo: Studija je ukazala na to da se metodoloki i nauni razlog zabrane osporavanja u pitanjima idtihada nalazi u injenici da je osporavanje, u bilo kojem obliku, kanjavanje i nanoenje tete bez postojanja bilo kakvog prava na to. Islamski uenjaci su jednoglasni u tome da nema kanjavanja bez oito jasnog dokaza za to, te da su teta i nanoenje tete drugim osobama erijatom strogo zabranjene radnje. Osporavanje u pitanjima idtihada je kanjavanje na osnovu pretpostavke (zann), jer se ni u kom sluaju rjeenje mudtehida ne moe izdii na stepen neupitnog uvjerenja. Osporavanje u pitanjima idtihada se kvalificira kao nanoenje tete drugima, zato to u sebi nosi moralnu i materijalnu tjeskobu za onoga ije se miljenje osporava, posebno onda kada to ima za posljedicu grubo nijekanje i zabranjivanje postupanja po takvom miljenju u pitanjima idtihada. Zbog svega toga je osporavanje u svim njegovim oblicima krajnje neprihvatljivo i erijatom zabranjeno. Deveto: Studija je detaljno pojasnila razliku u stepenima osporavanja u pitanjima idtihada. Osporavanje prava na drugaije miljenje u pitanjima o kojima uope ne postoji tekst, smatra se najteim i najloijim stepenom osporavanja, zato to je u takvim pitanjima krajnja namjera Zakonodavca nejasna, te na osnovu toga ne prilii nikome da za svoje miljenje tvrdi kako je ba to miljenje identino onome to je Allah elio da se postigne tim pitanjem. Zatim dolazi osporavanje ope plauzibilnih pitanja, potom osporavanje plauzibilno-kategorikih, i na kraju osporavanje kategoriko-plauzibilnih pitanja. Iz svega navedenog moe se zakljuiti da se svaki musliman treba krajnje distancirati od osporavanja u pitanjima idtihada. Sa rastom procenata pretpostavljanja u odreenom pitanju raste i tetnost osporavanja ponuenih rjeenja za takva pitanja. 99

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Deseto: Studija najiskrenije poziva sve pojedince, organizacije, institucije i islamske organizacije da jo jednom preispitaju sopstvenu metodologiju ophoenja prema neistomiljenicima u pitanjima koja zajednikim imenom zovemo pitanja idtihada. Razlog mnogih neuspjeha u islamskom misionarstvu lei upravo u nepoznavanju i neprakticiranju metodologije prvih muslimana u njihovom ophoenju prema neistomiljenicima u ovim pitanjima. Potekoe i nemo islamskog obraanja da promijeni teku realnost ummeta u velikoj mjeri se vraa na prestupe uinjene tokom obraanja; ono nije fokusirano na usaglaena i opeprihvaena pitanja, ono nije distancirano od uranjanja u sporna pitanja, i unaprijed je osueno na propast nastojanja da se ummet ujedini u identinom ivljenju razliitih pitanja idtihada. Mora se odustati od ovakve prakse, za koju je vrijeme ve pokazalo da je kontraproduktivna. Jedanaesto: Islamski univerziteti, fakulteti i instituti moraju preispitati nastavne planove i programe prouavanja islamskog prava (fikha) i vjerovanja (akide). Potrebno je obratiti veu panju na veliki znaaj prouavanja nauke o neslaganju i etike dijaloga. Nove generacije je neophodno upoznati sa svim relavantnim erijatskopravnim i retorikim pitanjima. To se mora uiniti krajnje objektivno i sitematino, bez imalo bacanja krivnje na druge i neuvaavanja njihovog miljenja u pitanjima idtihada. Izuavanje samo jednog fikhskog ili akaidskog mezheba na nekom univerzitetu ili fakultetu jedan je od najznaajnijih uzroka nejedinstva muslimanske rijei, cijepanja islamskog saffa, dizanja halabuke, irenja smutnje i zaokupljenosti sporednim bitkama na raun sutinskih bitaka. Davno su mudri ljudi rekli da je ovjek neprijatelj onoga to ne poznaje. Neznalica ne zna za postojanje mogunosti da razliita miljenja mogu biti ispravna. Ne zna da osobu koja pogrijei u pitanjima idtihada za to kod Allaha eka nagrada. Osporava pravo drugima da drugaije misle u tim pitanjima. Zaokupljen je sporednim pravnim pitanjima, na raun onih sutinskih pitanja. Zato, nema nade u izbavljenje ummeta iz unutarnjih smutnji, uzavrelih intelektualnih nesuglasica i estoke mrnje meu sljedbenicima 100

Meumuslimanski odnosi priznatih islamskih mezheba sve dok se na univerzitetima, fakultetima i institutima ne bude vie vodilo rauna o izuavanju metodologije razliitih akaidskih i fikskih mezheba. To prouavanje mora biti objektivno i planirano. Nema nade za to ako se pomenute institucije potpuno ne distanciraju od osporavanja u pitanjima idtihada; od proglaavanja drugih nevjernicima, grjenicima, novotarima i razvratnicima. Nema nade za jedinstvo muslimanske rijei i saffa ako u tim institucijama nastavi ivjeti svijest negiranja drugog, proglaavanja onoga ko drugaije misli u pitanjima idtihada grjenikom, nevjernikom, novotarom i razvratnikom. I na kraju, neophodno je iznova preispitatu praksu po kojoj se ogromna sredstva ummeta troe u pomaganju samo jednog akaidskog ili fikhskog mezheba, bez obzira na to o kojem je mezhebu rije. Za to vrijeme neprijatelj pomno motri islam i njegove sljedbenike i ne razlikuje hanefije od malikija, afije od hanbelija. Za njega ne postoji nikakva razlika izmeu muatezila i maturidija, earija i selefija. Ali ih sve zajedno doivljava kao jednog zajednikog neprijatelja. Uporno ih nastoji unititi, koristei se svim raspoloivi, moralnim i materijalnim orujem. Zbog svega toga, bolna stvarnost koju ivi ummet ne moe podnijeti porast nejedinstva, razdora i svae u pitanjima idtihada. Bilo bi odlino kada bi daije poduavale svijet samo onim meselama o kojima nema razilaenja i kada bi ljude podsticali da ine ono to svako zna da je dio islamskog uenja! Kada bi se samo u savremenom islamskom obraanju prestalo s optuivanjem namjere onih koji drugaije misle u pitanjima idtihada. Divno bi bilo kada bi to zamijenilo jedinstvo usmjerenja, potpomaganja i nastojanja. Snaga islama i njegovih sljedbenika uveliko je uvjetovana ispravnou metoda kojima se poziva u njega. Ona zavisi i od ureenosti poslova i podreenosti svih intelektualnih i materijalnih potencijala u pojanjavanju ljudima sutine ove vjere i potrebe ovjeanstva za njom. Snaga islama i njegovih sljedbenika se ogleda i u distanciranju od svih oblika pretjerivanja, radikalizma, oholosti, prkosa i estine; bilo da se radi o programu ili metodu pozivanja. Nadati se da e Allah pomoi svoju vjeru i uputiti 101

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

islamske misionare ka injenju onoga to e donijeti progres islamu i muslimanima na svakom mjestu i u svakom vremenu. Na taj nain smo doli do kraja ove skromne studije o jednom usulskom, savremenom, intelektualnom i bremenitom pitanju. Nadamo se da e popuniti odreenu prazninu u ovom podruju, da e se ljudi okoristiti njome i da e poivjeti na Zemlji. On to, zaista moe, i na Njega se oslanjam.

102

PrinciPiMa Saradnje

M e u p r i pa d n i c i M a r a z l i i t i h islaMskih kola

Kutb Mustafa Sano103 Shvatimo li samo neke od uzvienih ciljeva, ijem ostvarenju su teili i jo uvijek tee razliiti islamski pravci (mezhebi), ukoliko smo se prije toga upoznali sa historijskim kontekstom njihovog nastanka, te ukoliko smo detaljno izanalizirali najznaajnija programska pitanja (mesele) tih pravaca; neminovno emo prihvatiti naune, metodoloke i objektivne smjernice koje su obavezujue za punoljetne muslimane kada razmatraju ponuena rjeenja (idtihad) osnivae mezheba i kada su u kontaktu sa njihovim sljedbenicima, a sve s ciljem pribavljanja maksimalne koristi iz ogromnog misaonog i spoznajnog bogatstva koje u sebi batine ovi pravci. Pod naunim, programskim i metodolokim smjernicama ovdje prvenstveno mislimo na manire (adab) i uvjerenja koja moraju voditi nae poglede na ponuena rjeenja utemeljitelja tih pravaca i ukazati nam na naine postupanja prema njihovim sljedbenicima, bilo da se radi o postojeim ili nepostojeim pravcima. Ovi principi, prije nego su zasnovani na opim temeljima erijata i specijalnim normama kojima je reguliran bratski odnos meu muslimanima, sazdani su na skupu kuransko-sunnetskih tekstova u kojima se potencira poziv na obaveznost blagog govora, lijepog savjeta i koritenja onoga to je bolje u polemici sa oponentima u islamskom uenju openito, a posebno u pojedinanim erijatskim propisim(furu).
Iz knjige Kutb M. Sano, Kejfe neteamelu maa l-mezahibi l-islamijjeti l-akadijje, ve l-fikhijje, ve s-sufijje: Mealim ve davabit (Kuala Lumpur, Daru t-teddid, 2006), 113-183. Preveo Senad eman.
103

103

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Do ovih principa smo doli studioznim prouavanjem brojnih tekstova Mudre Knjige i istog Poslanikovog sunneta te izjava ashaba i tabiina o pitanjima idtihada. Hajdemo ukazati na ono to bismo mogli nasloviti kao norme ponaanja prema islamskim akaidskim, pravnim i tesavvufskim pravcima, koje smo uredili u formi deset principa. Na samom poetku priznajemo da e uvaeni italac svakako uoiti tijesnu povezanost meu njima.

I . Z a b r a n a p ro l i j evanja krvi, s k r n av l j e n j a a s t i i u n itavanja imovine s l j e d b e n i k a d ru gih me zheba

Zasigurno je dobro poznato neupitno naelo da islam strogo zabranjuje prolijevanje krvi nedunih osoba, bili oni muslimani ili nemuslimani. Prolijevanje krvi je, dakle, sve do Sudnjeg dana haram i u tu trajnu zabranu moe posumnjati samo licemjer ili prkosni poricatelj. Pored toga, in dozvoljavanja prolijevanja krvi nedunih lica poinioca izvodi iz okvira islama, bez obzira na to da li je ubijena osoba musliman ili nije. Brojni su ajeti Mudre Knjige koji potvruju ovo naelo: Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, - kao da je svim ljudima ivot sauvao... (Al-Maida, 32); Reci: Doite da vam kaem ta vam Gospodar va propisuje; da Mu nita ne pridruujete, da roditeljima dobro inite, da djecu svoju, zbog neimatine, ne ubijate - Mi i vas i njih hranimo - ne pribliujte se nevaljaltinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva - eto, to vam On preporuuje da biste razmislili. (Al-Anam, 151); I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni duan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekorauje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast. (Al-Isra, 33) 104

Meumuslimanski odnosi Zabrana ubijanja nije ograniena samo na ubijanje drugih ljudi, ona obuhvata i zabranu samoubistva, o emu Uzvieni Gospodar kae: O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen nain imanja ne prisvajajte - ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak - i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. (An-Nisa, 29) Uporedo sa mudrim ajetima, iji su autentinost i znaenje neupitni, postoje brojni hadisi koji akcentiraju zabranu prolijevanja krvi. Ne moemo ih ovdje sve citirati, dovoljno je spomenuti poznate Poslanikove, s.a.v.s., rijei sa Oprosnog hada: Zaista su vaa krv, vai imeci i vaa ast jednako sveti kao ovaj va dan, u ovom vaem mjesecu, u ovom vaem gradu. Kada je prolijevanje krvi nedvojbeno zabranjeno kuransko-sunnetskim tekstovima, onda je ova zabrana jo izvjesnija i snanija po pitanju prolijevanja muslimanske krvi, o emu Uzvieni Allah kae: Onome ko hotimino ubije vjernika kazna e biti - dehennem, u kome e vjeno ostati; Allah e na njega gnjev Svoj spustiti i proklee ga i patnju mu veliku pripremiti (An-Nisa, 93). Potvrda ovoj zabrani su brojni hadisi koji razotkrivaju grijehe svih zloinaca umijeanih u prolijevanje muslimanske krvi, koji svoje zloine opravdavaju netanim i nepravednim tumaenjima koja nemaju nikakve veze sa znanjem, erijatom, ustrajnou i iskrenou. Naprotiv, nauka, dobrota i ustrajnost nemaju nita sa njima, ba kao to vuk nije imao nita sa Jakubovom, a.s., krvi. Zabrani prolijevanja krvi pridodaje se i zabrana vrijeanja muslimanske i nemuslimanske asti, zabrana unitavanja muslimanske i nemuslimanske imovine. U erijatu su ast i imeci nepovredivi i nikome nije dozvoljen atak na njih. Pomenuti hadis nedvosmisleno zabranjuje injenje ova tri djela i svrstava ih u teke smrtne grijehe, to osobu koja to dozvoljava izvodi iz islama i vodi vjenom Dehennemu na Sudnjem danu. Shodno ovom trajnom islamskom principu moemo odmah ustvrditi da pored toga to jasno zabranjuje prolijevanje krvi, vrijeanje asti i unitavanje imovine nemuslimana neistomiljenika, islam jo energinije osporava i zabranjuje prolijevanje krvi, vrijeanje asti i unitavanje imovine muslimana neistomiljenika. Ne postoji nijedan islamski mezheb a 105

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

kamoli priznati imam mudtehid koji je svojim sljedbenicima dopustio prolijevanje krvi neistomiljenika u teorijskim, praktinim i odgojnim detaljima (furu). Naprotiv, cjelokupnom islamskom uenju sa svim kuransko-hadiskim tekstovima i jasnim konsenzusom uleme potpuno je strano bilo koje tumaenje uzeto za platformu prolijevanja krvi nedunih osoba, izraavanja neprijateljstva i zastraivanja osoba kojima je zagarantovana bezbjednost. Prema tome ovo emu smo svjedoci da se u mnogim islamskim krajevima organizirano i planirano ubijaju neduni ljudi u ime akaidskih, fikhskih ili sufijskih mezheba, sve to je gnusan napad na islamska uenja i na imame mezheba. Imami su, bez izuzetka, potpuno neokaljani i nevini od ovih zloina, poinjenih u njihovo ime. Otvoreni napad na ast onih koji drugaije misle, o emu stalno sluamo, i nepravedno uzurpiranje njihove imovine, ubraja se u te zloinake poduhvate iji se vinovnici moraju proganjati i sankcionirati erijatskom kaznom predvienom za zlodjela te vrste. Ubjeenje (iman) sazdano na razboritom poimanju teolokih, praktinih i sufijskih mezheba ne eli imati nikakve veze sa stavovima i idejama koje vode krvoproliu, vrijeanju asti i unitenju imetaka. Ono takve stavove smatra ubaenim u mezhebe i ne vidi ama ba nikavu srodnost izmeu njih i tih mezheba. Istinsko ubjeenje (iman) u ispravnost ovog principa neminovno vodi ka reviziji svakog ponuenog rjeenja (idtihada) u kojem se osjeti zadah doputanja prolijevanja krvi onih osoba koje na drugaiji nain doivljavaju odreena akaidska, praktina ili odgojna pitanja. Upravo u tome se ogleda velika pomo mladim generacijama u prevenciji injenja ovih tekih i smrtnih grijeha. Sutina je u sljedeem: sljedbenici svih islamskih mezheba su duni odbaciti bilo kakvu povezanost imama i njihovog idtihada sa bilo kojom idejom ili stavom koji doputa krvoprolie nedunih, bilo da se radi o muslimanima ili nemuslimanima. Islam nikada i nikoga nije pozvao vrijeanju asti nemuslimana, a kamoli muslimana. Isto tako, velika obaveza svih je da ospore svaki vid povezanosti imama i njihovog idtihada sa javnim ili tajnim pozivima na unitavanje imovine muslimana 106

Meumuslimanski odnosi ili nemuslimana. Allah bio zadovoljan estitim ashabom Enesom ibn Malikom, koji ummetu sauva velianstvenu poslaniku obznanu, zabiljeenu u Buharijevom Sahihu: Ko klanja na namaz, okree se naoj kibli i jede meso ivotinja koje koljemo taj je musliman; u Allahovoj je zatiti i zatiti Njegovog Poslanika, pa ga ne ostavljajte bez Allahove zatite. Allah bio zadovoljan Abdullahom, sinom Omerovim, r.a., zbog njegove historijske izjave: Kada nas pozovu na namaz odazvat emo se, a kada nas pozovu na krvoprolie odbit emo ih. Bilo kako bilo, nasuna potreba uzavrele islamske scene je da svi vjerski autoriteti, akademije i uene institucije u islamskom svijetu izdaju jasan proglas u kojem e svi oni jo jednom najenerginije potvrditi trajnost zabrane svakog oblika krvoprolia, vrijeanja asti i unitavanja imovine sljedbenika postojeih islamskih mezheba.

I I . Z a b r a n a p ro g l a ava n j a nevjernicima ( t e k f i r ) i m a m a i s l jedbenika i s l a m s k i h m e z heba

Pored toga to je izriitim kuransko-hadiskim tekstovima zabranjeno prolijevanje muslimanske i nemuslimanske krvi, vrijeanje njihove asti i unitavanje njihove imovine, zabranjeno je i proglaavanja nevjernicima (tekfir) imama i sljedbenika postojeih islamskih mezheba, zbog toga to su oni bili imami upute i dobra, u iju odanost Allahu, d.., i sauvanost od irka sumnjaju samo ohole inadije; o ijoj ispravnosti imana i dubini ihlasa sumnje podgrijavaju samo nemarne propalice. Svi imami u akaidu, poput Ahmeda ibn Hanbela, Abdullaha ibn Ibada, Hasana el-Earija, Ebu Mensura el-Maturidija i drugih, bili su veliki imami; svoj ivot su proveli u hizmetu dinu, zbog toga su bili izloeni velikim neprijatnostima i za primjer drugima estoko kanjavani; veina ih je dugo provela u tami zatvorenikih elija, ali ih sve to nije odvratilo od toga da slue i brane vjeru sve dok nisu pomrli kao muslimani i mumini, sa vrstom vjerom u Jedinog Allaha. 107

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Imami fikha, poput Dafera es-Sadika, Dabira ibn Zejda, Ebu Hanife, Malika, afije, Ahmeda ibn Hanbela, Davuda ez-Zahirija, Taberija i mnogih drugih, bili su, takoer, dobri imami, skromna dunjaluka, potpuno posveeni islamu i poduavanju obinog svijeta. Isto su inili imami odgoja, ienja dua, skromnosti i bogobojaznosti, poput Muhasibija, azilija, Tidanija, Sanusija i drugih. Svi oni su znali za Allaha i Njemu su se i dan i no pokoravali. Allah se smilovao ejhul-islamu Ibn Tejmijji kada je naglasio nastojanja ovih imama i izrekao svoje poznate rijei o brojnim imamima kelama i polemike: ... Nema nijednog od njih a da nije dao znaajan doprinos islamu. Odgovorili su na mnoge optube sljedbenika nevjerovanja i novotarija, te su neizmjerno pomogli ehli-sunnetu i vjeri. Taj doprinos ne moe ostati sakriven onima koji poznaju prilike u kojima su ivjeli i koji o njima govore utemeljeno, iskreno, pravedno i objektivno... Nema nikakve sumnje da e Allah, d.., osobi koja traga za istinom i vjerom na osnovu onoga to je zabiljeeno od Poslanika, s.a.v.s., i koja u tome pogrijei oprostiti, shodno dovi koju je Uzvieni Allah primio od Poslanika, s.a.v.s., i vjernika, kada su rekli: Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo. Na osnovu spomenutog, veliki grijeh i golema nepravda je da ovjek, onako isto iz inata proglasi nekoga od ovih imama nevjernikom zbog njihove omake u razumijevanju ili greke u idtihadu. Jo vea oholost je da grijenik sudi o njihovoj odanosti Allahu i sauvanosti od svih oblika irka. isti erijat je svakom od njih zagarantovao nagradu na Sudnjem danu, a onima koji ispravno procijene dvostruku nagradu, te je, stoga, po osnovu razuma, onoga to nam je preneseno od islamskog uenja i onoga to je uobiajeno, potpuno neprihvatljivo da neko idui ivicom krajnosti proglasi takve imame nevjernicima i povrijedi njihovu ast, istovremeno zaboravljajui, ili ne znajui, da im je Allah, d.., oprostio pogreke u razumijevanju odreenih erijatskih normi, primio dovu mumina i oprostio im shodno Svojim rijeima: Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje uini, a na njegovu 108

Meumuslimanski odnosi tetu zlo koje uradi. Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo! Gospodaru na, ne tovari na nas breme kao to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru na, ne stavljaj nam u dunost ono to ne moemo podnijeti, pobrii grijehe nae i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar na pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (Al-Baqara, 286) Potrebno je krajnje jasno naglasiti da se zabrana proglaavanja nevjernicima ne odnosi samo na imame mudtehide, teoretiare, sufije i njihove sljedbenike. Ona se prije toga odnosi na zabranu proglaavanja nevjernicima njihovih uitelja, plemenitih ashaba, Allah sa svima njima bio zadovoljan i svih muslimana koji ih slijede u dobru i dobroinstvu. Nema sumnje da priznata ulema svih islamskih mezheba proglaavanje nevjernicima ashaba, radijallahu anhum, smatra veim grijehom i teim prijestupom kod Allaha od proglaavanja nevjernicima tabina i tabitabiina. Postoje brojne predaje i nedvosmisleni tekstovi u kojima se zabranjuje izgovaranje rune rijei ili loe pomisli o njima. Kuran je ukazao na njihovu vrijednost i pohvalio ih na vie mjesta. Poslanik, s.a.v.s., je preselio sa ovoga svijeta zadovoljan njima. U jednom mutevatir hadisu, koji biljee Buharija i Muslim, o zabrani vrijeanja i uznemiravanja ashaba, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ne vrijeajte moje ashabe! Tako mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot, kada bi neko od vas udijelio koliko brdo Uhud zlata, ne bi postigao ni koliko pregrt ili pola pregrta njihove dobrote. Pomenuti hadis u osnovi upuuje na zabranu vrijeanja svih ashaba, radijallahu anhum, a u irem kontekstu razumijevanja ovog hadisa, zabrana se odnosi i na proglaavanje ashaba nevjernicima, grijenicima i razvratnicima. Ukoliko je samo vrijeanje zabranjeno bez obzira na to to je manje tetno od proglaavanja nekoga nevjernikom, grijenikom ili razvratnikom, onda je, vele poznavaoci metodologije erijatskog prava usula, ta zabrana jasnija u pitanju proglaavanja nekoga nevjernikom, grijenikom ili razvratnikom. Zabrana proglaavanja imama nevjernicima ne obuhvata samo imame meu ashabima, ridvanullahi alejhim. Ona se odnosi i na imame iz reda tabiina i tabitabiina. Proglasiti tabiine i tabitabine nevjernicima gore je i grijenije od proglaavanja nevjernicima imama i mudtehida 109

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

koji su ivjeli poslije njih, zbog toga to se Poslanikov, s.a.v.s., opis dobra odnosi na njih u hadisu: Najbolja generacija je moja generacija, zatim ona poslije nje, pa ona poslije nje. Na osnovu toga dolazimo do zakljuka da je proglaavanje nevjernicima imama iz reda ashaba, tabiina i tabitabiina, kao i proglaavanje nevjernicima sljedbenika imama mezheba zasigurno haram. Zabranjuju ga oni isti tekstovi u kojima je zabranjeno prolijevanje krvi nedunih osoba, povreda asti i unitavanje imovine. Proglaavanje muslimana nevjernicima spada u povredu asti, izgovora na koji se neuki pozivaju prilikom doputanja krvoprolia i nelegalnih nasrtaja na svetinje i obraz muslimana. Imajui sve to na umu, stroga je dunost svih sljedbenika mezheba da se distanciraju od opake bolesti savremenog doba, oliene u jednoj skupini uglavnom mladih i obrazovanih ljudi, koju ne smijemo potcjenjivati, a koja proglaava nevjernicima znatan broj imama iz reda ashaba, tabiina i tabitabiina. Takoer je stroga dunost svih muslimana koji lica okreu kibli da vjeruju kako je zabranjeno proglaavati nevjernicima sljedbenike priznatih islamskih mezheba jer je to zabranjeno initi i prema imamima tih mezheba. Na osnovu svega toga, islamski mislioci i muslimanske voe duni su u svakom dijelu svijeta uputiti tu mladu generaciju koja moe olahko prihvatiti proglaavanje nevjernicima onih sljedbenika kible koji imaju drugaije miljenje po pitanju odreenih akaidskih, fikhskih ili odgojnih pitanja. Njihova obaveza je i da toj mladoj generaciji pojasni sutinu ovih mezheba i poloaj imama i uleme kod Allaha, d.., na Sudnjem danu i kod obinog svijeta, kojem su oni cijeloga ivota pojanjavali sutinu i propise ove uzviene vjere. Dunost svih pripadnika mezheba je da osude one snage koje proglaavaju nevjernicima druge muslimane, da pokau svu njihovu neukost i bahatost, da raskrinkaju njihov nemar i da svakog od njih upoznaju sa ogromnom tetom koju time nanose islamu. Ukoliko pripadnici mezheba ne budu saraivali u usmjeravanju omladine i osudi onih koji grijee, zasigurno e ih zadesiti patnja i zlo, a njihov grijeh 110

Meumuslimanski odnosi e zahvatiti sve mezhebe. U tom sluaju e svi imami biti kafiri, zbog neznanja, zablude i potvora onih koji ih tako proglase; a svi muslimani koji slijede mezhebe postat e, neznanjem ovih neznalica i glupou ovih maloumnika, otpadnici od milleta. Molim Allaha da nas ne kazni zbog onoga to ine maloumni, da se smiluje naim imamima i ulemi, te da sve nas obuhvati Svojim pratanjem i oprostom.

I I I . Z a b r a n a s umnje u i s p r av n o s t v j e rova n j a imama me zheba

Vidjeli smo zbog ega je zabranjeno prolijevanje krvi pripadnika mezheba, vrijeanje njihove asti, unitavanje njihove imovine i njihovo proglaavanje nevjernicima. Iz istih razloga je zabranjeno negirati i sumnjati u ispravnost vjerovanja imama mezheba. Ve smo ukazali na to da asni erijat garantira dvije nagrade imamima iji idtihad bude taan, a jednu imamima iji idtihad bude pogrijean. Pretpostavimo da su pogrijeili u nekim svojim procjenama, njih, opet, i pored pogreke, za to eka jedna nagrada. Otuda se namee pitanje kako neko moe nepriznavati i sumnjati u ispravnost vjerovanja imama, kada e im Allah, d.., na Sudnjem danu za njihov idtihad od Sebe dati nagradu. Ne postoji zabrana u erijatu, niti je nerazumno da kasniji muslimani proire polje idtihada ranijih muslimana u oblastima konstruktivne naune kritike, objektivne revizije, pojmljive valorizacije i valjane metodologije. Naprotiv, obaveza mudtehida u svakom vremenu i teritoriju je da iznova razmotre ranije donesena miljenja, posebno ukoliko su utemeljena na ouvanju odreene naslijeene norme, obiaja, tradicije ili zateenog stanja. Ukoliko se ta norma promijeni, ili obiaj zamijeni drugim, ili doe do promjene stanja, obaveza mudtehida je da iznova proue ranije donesena rjeenja po tim pitanjima. Najbolja potvrda takvom odnosu prema idtihadu ranijih mudtehida jeste sama praksa imama-mudtehida, koji su iznova analizirali brojna rjeenja (idtihad) ashaba, tabiina i tabitabiina; kao i to da su ponudili 111

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

rjeenja koja nisu prenesena od njih. Tako su imami poput afije, Ibn Hanbela, Taberija, Tusija i drugih proirili polje idtihada ranijih uenjaka u oblasti objektivne naune kritike i odbili postupiti po brojnim rjeenjima svojih savremenika, bez obzira na injenicu da su vrlo dobro bili upoznati sa njihovom argumentacijom ponuenih rjeenja. Ovdje se mora insistirati na distanciranju od nepriznavanja ispravnosti vjerovanja (akide) imama i njihove odanosti Allahu, Kuranu i Poslaniku; njihove sauvanosti od irka, nevjerovanja, negiranja i neposlunosti Allahu. Pa i ukoliko se desi da neki musliman uoi greku u idtihadu imama po odreenom akaidskom ili odgojnom pitanju, nije ispravno da taj stav uzme kao osnov po kojem e dotinog imamamudtehida optuiti za neispravno vjerovanje ili posumnjati u njegovu odanost i sauvanost. Sumnjienje u ispravnost vjerovanja imama je bolest sa loim i opasnim posljedicama. To se, zapravo, smatra uvodom u proglaavanje imama novotarima, zatim grjenicima a onda i nevjernicima. To se, takoer, smatra prolazom kroz koji se provlae bolesnici koji naruavaju dignitet uleme i oduzimaju im legalno pravo na idtihad u onome u emu je Allah, d.., dozvolio idtihad. Takva sumnja se jezikom onih koji se bave ienjem due naziva sranom boleu iji je uzrok loa pomisao, pijuniranje, skrbnitvo i tutorstvo nad vjerovanjem ljudi. Stranu opomenu za ovu razarajuu pojavu i sranu bolest nalazimo u rijeima Uzvienog: O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. (AlHudurat, 12) Shodno tome, sumnjiavost u ma kojem obliku ili formi se smatra loom milju, a loe miljenje o drugima je haram i strogo zabranjeno u tekstovima Kurana Mudrog i istog sunneta. Neka je Allahova milost na imama Jahjaa bin Seida, kada je rekao: Ljudi neprestano daju fetve. Jedni neto smatraju dozvoljenim, dok drugi to isto smatraju zabranjenim. Osoba koja neto zabrani ne moe vidjeti propast osobe koja to 112

Meumuslimanski odnosi dozvoli; niti osoba koja neto dozvoli moe vidjeti propast osobe koja to zabrani. Da rezimiramo, obaveza svih pripadnika mezheba je da odbace svaki vid skrivenog ili pojavnog, otvorenog ili pritajenog sumnjienja u ispravnost vjerovanja imama-ashaba, tabiina i onih koji su ivjeli poslije njih, onih za koje smatramo da su gajili iskrene namjere prema Allahu i da su cjelokupnu svoju energiju nesebino usmjerili iskljuivo ka hizmetu vjeri. Obaveza svih pripadnika mezheba je i da se boje Allaha dok govore o imamima koji su okonali svoj ovozemaljski ivot i otili za onim to su uradili, a Allah im je dovoljan i On e im dati ono to je za njih kod Njega pripremljeno na Sudnjem danu. Poznato nam je da je Poslanik, s.a.v.s., savjetovao: ... vae umrle spominjite po dobru, jer su oni otili za onim to su uradili. Davno je imam El-Mubarek Abdullah ibn el-Mubarek rekao: Meso uleme je otrovno a mi kaemo da je meso imama otrovnije i opasnije za one koji ga dotaknu.104

I V. I z b j e g ava n j e favoriziranja m e z h e b a i i m ama

Princip kojeg se moramo pridravati kada govorimo o mezhebima je izbjegavanje davanja prednosti jednim imamima mezheba nad drugima, kao i davanja prednosti jednim mezhebima nad drugima. Ovaj princip poiva na tome da su mezhebi u osnovi interpretacija idtihada koji je imao za cilj sluiti vjeri, obian svijet poduiti propisima vjere i precizirati krajnje namjere erijata u odreenim teolokim, praktinim i odgojnim pitanjima. Kada je ve opeprihvaeno da samo Allah zna ko je bogobojazniji, ueniji i poteniji, onda je krajnje pogreno da ovjek sam sebe tjera u potragu za Bogu najodabranijim imamom. Sasvim je neprihvatljivo po slovu erijata i mjerilima razuma da bilo koji musliman tvrdi ili vjeruje da je samo njegov mezheb u vjerovanju, razumijevanju ili prakticiranju
104

Misli se na ogovaranje uleme i imama, op. prev.

113

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

islama ispravan i primljen kod Allaha, d.. Tvrdnja poput ove moe samo odvesti u zabranjenu tvrdnju da ovjek poznaje gajb (nevidljivo), kada je dobro znano da nijedan ovjek tako neto za sebe ne smije tvrditi. Zbog toga je obaveza sljedbenika svih mezheba da izbjegavaju nepotrebno davanje prednosti odreenim imamima mezheba. Obaveza je ponositi se svim imamima islama, sve ih potovati, uvaavati i nastojati za sebe uzeti ono to je korisno u njihovom uenju. Imami vjerovanja, razumijevanja i prakticiranja islama zasluuju svako potovanje, uvaavanje i poasti za sav velianstveni trud koji su dali za vjeru. Pored svega toga, oni polau pravo na to da ih se svi muslimani sjete u dovama zbog toga to su im olakali puteve znanja, spoznaje i razumijevanja vjere. Otuda nema potrebe ni za kakvim nepotrebnim poreenjem imama, zato to su svi oni imami upute, svjetiljke istine i velikani koji su svoj ivot zavjetovali sluenju, poduavanju i pojanjavanju vjere. Ovaj princip obavezuje sljedbenike svih mezheba na saradnju u sputavanju onih mladia koji runo govore ili vrijeaju imame kod kojih nau pogrenu procjenu (idtihad) u oblasti vjerovanja, razumijevanja ili prakticiranja vjere. Ovaj princip takoer obavezuje na upozorenje da se zlo naneseno bilo kojem priznatom imamu ima smatrati zlom nanesenim svim imamima. Tako je onaj koji ne ukae duno potovanje imamu Dafer Es-Sadiku jednak onome ko ne bi ukazao takvo potovanje imamima afiji i Maliku; a onaj koji ne ukae duno potovanje imamu Ebu Hasenu El-Eariju jednak je onome ko ne bi ukazao takvo potovanje imamu Ebu Abdullahu Ahmedu ibn Hanbelu. Isti je sluaj i sa onima koji omalovae i ne cijene neke imame zuhda i odgoja (terbije), poput imama azilija, Tidanija, Senusija i drugih. Izbjegavanje davanja prednosti mezhebima i imamima mora obuhvatiti i izbjegavanje besmislenog poreenja meu ashabima, zato to ih je Uzvieni Allah pohvalio u brojnim ajetima: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. 114

Meumuslimanski odnosi (At-Tawba, 100); Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonite i pomau, - oni su, zbilja, pravi vjernici - njih eka oprost i obilje plemenito. (Al-Anfal, 74); Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku. (Al-Fath, 29) Pored toga, u brojnim hadisima stoji jasna zabrana vrijeanja i povrede prava ashaba u pogledu obaveznog iskazivanja potovanja, uvaavanja i divljenja prema njima. U jednom od tih hadisa, koji biljee Buharija i Muslim, kae se: Ne vrijeajte moje ashabe! Tako mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot, kada bi neko od vas udijelio koliko brdo Uhud zlata, ne bi postigao ni koliko pregrt ili pola pregrta njihove dobrote. Poslanik, s.a.v.s., je preselio sa ovog svijeta zadovoljan njima. Stoga, obaveza pripadnika ummeta je da se ugledaju na Poslanika, a.s., i da budu zadovoljni njima. Obaveza i ispravan put je i da u potpunosti openito i pojedinano izbjegavaju iznoenje linog suda o onima koji su pogrijeili ili su ispravno postupili u tom stranom iskuenju (fitni) nastalom nakon ubistva dvojice halifa, Osmana ibn Affana i Alije ibn Ebi Taliba, radijallahu anhuma. Dobro je znano svim uenim da plemeniti erijat nikoga ni prije ni poslije nas nije obavezao da sudi ili presuuje o tom bolnom iskuenju, a kamoli da okrivljuje bilo koga od tih odabranika koje Milostivi uini savremenicima Najodabranijeg stvorenja, s.a.v.s. Zbog toga je erijatom i razumom zabranjeno vrijeati ih, proglaavati grijenicima, razvratnicima ili nedoraslim. Oni zasluuju svako potovanje, divljenje i uvaavanje zbog svega to su dali za ovaj din, za uslugu koju do Sudnjeg dana ne mogu vratiti svi ljudi zajedno. Allah se smilovao pravednom, uenom i neumornom halifi Omeru ibn Abdulazizu, kada je odgovarajui na pitanje o nesporazumu meu ashabima, iji je epilog bilo krvoprolie, 115

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

rekao: To je krv kojom je Allah oistio nae ruke, pa zar da njome uprljamo svoje jezike.105 Ukratko reeno, svi pripadnici mezheba su obavezni potovati sve ashabe bez izuzetka kao to su obavezni predati rahmet (rijeima rahmetullahi alejhi) svim tabiinima i tabitabiinima. Obavezni su upoznati se sa poastima koje su date ovim imamima i obavezni su cijeniti njihov trud i doprinos. Dalje, duni su za sve njih u dovama moliti da im trud bude primljen i da im bude oproteno onoga dana kada sinovi i imeci od koristi nee biti i kada e samo onaj koji Allahu srca ista doe spaen biti. Principu izbjegavanja davanja prednosti imamima nuno je pridodati i princip izbjegavanja davanja prednosti bilo kojem akaidskom, fikhskom ili sufijskom pravcu, zbog toga to takvo favoriziranje uglavnom ima za posljedicu slijepu gorljivost za odreenim mezhebom i umanjenje doprinosa imama koji su osnovali druge mezhebe. Kada se zna da je opeprihvaeno miljenje islamskih uenjaka da su svi mezhebi utemeljeni na uputi i dobru, jer svi tee postizanju istih ciljeva i istovjetnih namjera, te zbog jednakosti u pripadnosti plemenitom erijatu; onda se favoriziranje bez nepobitnog dokaza smatra izlaskom sa kolosijeka i atak na ono to je Allah, d.., iskljuivo za Sebe zadrao, a to je poznavanje tanijeg, pravednijeg i boljeg kod Allaha na Sudnjem danu. Uz to, favoriziranjem se oduzima raznovrsnost razumijevanja i spoznaje kojom je Allah, d.., ovaj umet uinio jedinstvenim. Allah se smilovao imamu Sujutiju koji je upozorio na opasnost favoriziranja mezheba i imama, ubrajajui ga u oduzimanje Allahove blagodati ljudima, rekavi: ...Znaj da je razliitost mezheba u ovom ummetu velika blagodat i vrijednost. U tome se krije predivna tajna koju otkrie ueni, a neznalice je ne vide. ak sam uo neke dahile kad kau: Poslanik, a.s., je doao sa jednim erijatom, pa otkud onda etiri mezheba? udno je i to da onaj koji daje prednost nekom mezhebu time umanjuje i rui ugled onoga sa kime ga poredi, to e moda dovesti do svae meu maloumnim, i izazvati fanatizam i dahilijjetsku ratobornost. A
105

Kejfe neteamelu maa t-turas, 30.

116

Meumuslimanski odnosi ulema nema ama ba nita s tim... Neslaganje u parcijalnim pitanjima dogodilo se meu ashabima, pa niko se ni s kim nije svaao, niko zbog toga nije ispoljio neprijateljstvo prema dugome, niti su jedni drugima rekli da su pogrijeili ili da su neto runo uinili. Na taj nain je postalo jasno da je raznolikost mezheba u ovom ummetu posebno vrijedna odlika tog ummeta i davanje irine plemenitom i lahkom erijatu... 106 Najbolje miljenje po ovom pitanju je ono po kojem se trai potpuno, direktno i indirektno, izbjegavanje svakog oblika poreenja i favoriziranja imama mezheba sa jedne i samih mezheba sa druge strane. Umjesto toga, dunost je potivati sve imame, svima im rahmet predavati i nastojati se okoristiti njima kad god nam se za to ukae prilika. Mezhebe treba da posmatramo tako da svi oni zajedno ine islam, a da nijedan mezheb, ma o kojem mezhebu bila rije, sam nikad ne moe predstavljati cjelokupni islam.

V. N e p ro g l a avat i s l j e d benike drugih m e z h e b a g r i j e n i c i m a i novotarima

Opeprihvaeno pravilo kok uleme koja se bavi izuavanjem usul-i fikha (metodologije erijatskog prava) je da onaj ko pogrijei u parcijalnim akaidskim, praktinim ili metodolokim pitanjima nije grijean i da mu se to ne uzima za zlo, shodno Poslanikovim, s.a.v.s., rijeima u sahih-hadisu: Mom ummetu je oproteno ono to se uini grekom, iz zaborava ili pod prisilom. Ako kaemo da su mezhebi nastali usljed razmatranja pitanja kategoriziranih kao pitanja idtihada, parcijalna pitanja, preovladavajua miljenja (maznunat) ili manje jasna pitanja (muteabihat); onda se osoba koja pogrijei u preciziranju krajnjeg cilja erijata po tom pitanju ne ubraja u one koji ine grijeh, nego u one koji su jednostavno pogrijeili u procjeni. A ogromna je razlika izmeu osobe koja pogrijei i osobe koja uini grijeh. Osoba koja ini grijeh zasluuje kaznu na Sudnjem
106

Es-Sujuti, Dezilu l-mevahib fi ihtilafi l-mezahib, 21-22.

117

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

danu, a osobi koja pogrijei kao to se vidi iz navedenog hadisa oproteno je i to joj se ne uzima za zlo. Na osnovu toga, nije razborito niti je erijatom doputeno smatrati sljedbenike islamskih mezheba grijenicima, zato to njihovi imami, koji su grijeili u ponuenim rjeenjima, nisu kod Allaha grijeni, nego ih kod Allaha eka nagrada za njihov idtihad, kako to jasno stoji u sahih-hadisu koji smo ranije citirali. Kada znamo da osoba koja pogrijei u ponuenom rjeenju po odreenom parcijalnom pitanju nije kod Allaha grijena za to, nego je, in aallah, nagraena za to; onda niko nema pravo smatrati grijenim onoga koga je Allah od toga sauvao, kao to niko ko vjeruje u Allaha, Njegovog Poslanika i Sudnji dan nema pravo smatrati nevaljalim alima koji se iskreno i Allaha radi bavio idtihadom u odreenom parcijalnom pitanju, pa nije imao potpuni uspjeh u tome. Zaista je nedolino ponaanje razumom obdarene osobe koja proglaava novotarom onoga iji se idtihad ne slae sa njegovim miljenjem u odreenim parcijalnim akaidskim, fikhskim ili programskim pitanjima. Na osnovu toga, smatrati grijenim imama-mudtehida, ija je pogreka u idtihadu mogua, moe imati za posljedicu suprotno miljenje, tako da bi grijeni mudtehid imao pravo smatrati grijenim onoga ko njega smatra grijenim. Isto bi se moglo odnositi i na onoga ko mudtehida smatra razvratnim ili novotarom, a u svemu tome je tako oita krajnost i pretjerivanje. Pored ovog principa koji odobravaju erijat i razum, sve upuuje na nemogunost ljudske nepogrijeivosti u idtihadu. Nepogrijeivost ni prije ni poslije Kurana i hadisa nee biti zastupljena kao rezultat ljudskog nastojanja. Kada se zna da je ljudska nepogrijeivost nemogua, otkuda onda pravo nekome da ljude sa drugaijim idtihadom, u svojim sumnjivim nastojanjima, zamiljenom fanatizmu i zajaljivom pretjerivanju smatra grijenicima, razvratnicima i novotarima. Zbog toga razilaenja sljedbenika mezheba po odreenim akaidskim, fikhskim ili programskim pitanjima ne moraju nuno biti grijesi i runa djela koja se moraju osporiti i negirati. Zna se da se neto ne moe proglasiti haramom ukoliko za to ne postoji jasan i nedvosmislen 118

Meumuslimanski odnosi dokaz. Iz svega navedenog moe se zakljuiti da su pripadnici svih mezheba obavezni sva svoja razilaenja podlona idtihadu i vieznanosti izvesti iz zone grijeha, razvrata, novotarstva i ruenja; jer se svaka od tih pojava treba smatrati jasnim odstupanjem od pravog puta, otvorenom potvorom plemenitog erijata i bespravnim tutorstvom i duebrinitvom nad ljudima.

V I . I zb j e g avat i s va k i o b lik negiranja s l j e d b e n i k a m e zheba

Zna li se da je proglaavanje drugih novotarima, grijenicima i razvratnicima praksa suprotna tekstovima erijata i njegovim nepromjenljivim normama; zna li se da je svako optuivanje drugih i stavljanje u obavezu onoga to Allah nije uinio obaveznim takoe suprotno tekstovima erijata i njegovim nepromjenljivim normama, onda se negiranje prava sljedbenika mezheba da izaberu odreena miljenja i idtihad u pojedinim parcijalnim pitanjima treba ubrojati u izlaenje iz okvira onoga to je islamska ulema usaglasila i prihvatila. To se onda treba smatrati otvorenim oduzimanjem i negiranjem poznatog erijatskog pravila da pitanja iz oblasti idtihada ne podlijeu negaciji i osporavanju. Ovo pravilo su potencirali mnogi imami akaida, fikha i odgoja. Sve to jaa dogovor islamskih uenjaka o obaveznosti postupanja po njemu i pozivanju na njega u procesu saradnje sa neistomiljenicima po odreenim parcijalnim pitanjima iz vjerovanja, prakse i odgoja. Jedan od imama koji je pozivao sljedbenike akaidskih, praktinih i odgojnih mezheba na potivanje ovog pravila bio je i pravedni halifa Omer ibn Abdulaziz, koji je govorio: Ne bih volio da su svi ashabi Allahovog Poslanika isto mislili, jer bi to ljudima samo otealo vjeru. Oni su bili imami koje treba slijediti. Kada jedan ovjek postupi po jednom, a drugi po drugom miljenju, onda je to zaigurno laki put.107 Ovaj princip je imam Medine Malik ibn Enes, r.a., halifi Harunu Er-Reidu, koji htjede imamovo djelo El-Muvetta
107

El-Bagdadi, El-Fekihu ve l-mutefekkih, 2: 85.

119

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

proglasiti ustavom Abasijske drave, iskazao rijeima: Vladaru pravovjernih, zaista je razilaenje uleme milost za ovaj ummet, jer svi slijede ono to pouzdano znaju, svi su na uputi i svi to rade Allaha radi.108 Poznati erijatski pravnik Iraka Sufjan es-Sevri je govorio: Kada vidi nekog da u pitanjima oko kojih se ulema razila postupa suprotno onome to ti smatra ispravnim, nemoj mu to osporavati...109 Imam hadisa i fikha, Ahmed ibn Hanbel je odobrio ovaj princip rijeima: Ne treba erijatski pravnik obavezivati ljude da postupaju po njegovom mezhebu, jo manje ih treba na to prisiljavati.110 Analogno tome, ne treba govornik da navraa ljude na svoj mezheb, niti da ih na to prisiljava. Isti sluaj je i sa sljedbenikom tesavvufa, ne treba ljude navraati na svoj mezheb niti ih treba na to prisiljavati. Imam Zerkei je po ovom pitanju bio veoma jasan i precizan, kada je rekao: Osporavanje (inkar) se koristi onda kada se zanijee ono oko ega je islamska ulema postigla jednoglasan stav (idma), a to se tie onih pitanja za koja ne postoji dogovor, za njih se ne kori. Jer svaki mudtehid moe ponuditi tano rjeenje, a moe se desiti da samo jedan od njih ponudi tano rjeenje. Mi to ne znamo. Prvi muslimani su imali razliite stavove u pojedinanim pitanjima, ali niko od njih nije osporio suprotno miljenje. Negirali bi samo ono to je bilo suprotno Tekstu, konsenzusu (idmau) ili oitoj analogiji (kijasu).111 ejhul-islam Ibn Tejmijje je pojasnio ovaj princip rijeima: Ne moe se osporiti i negirati stav onoga ko se u pitanjima iz oblasti idtihada pozove na miljenje nekog islamskog uenjaka, niti se to moe uiniti onome ko postupa po jednoj od dvije predaje zabiljeene od islamskih uenjaka. U sluaju da o jednom pitanju postoje dva razliita rjeenja, a jedno od njih se uini ispravnijim, postupit e po njemu; a ukoliko nije sposoban procijeniti ispravnost, slijedit e ulemu u odabiru pretenijeg rjeenja.112
Tertibu l-medarik, 1: 192. El-Bagdadi, El-Fekihu ve l-mutefekkih, 2: 69. 110 Abdullah aban, Davabitu l-ihtilaf fi mizani s-sunne, Kairo, Darul-hadis, 1997., 96. 111 Ez-Zerkei, El-Mensuru fi l-kavaid, Kuvajt, Vizaretu l-evkafi ve -uuni l-islamijje, 1985., 2: 140. 112 Ibn Tejmijje, Medmuu l-fetava, 2: 207.
108 109

120

Meumuslimanski odnosi Na drugom mjestu u Fetvama kae: Pitanja poput ovih se ne spreavaju silom, niti iko ima pravo nametati ih drugima. Argumentacija mora biti zasnovana na naunim injenicama. Onaj kome se jedno miljenje pokae ispravnijim, postupit e po njemu; a onome ko bude slijedio one koji preferiraju drugaije miljenje, to se ne smije osporiti.113 Uenjak Arapskog poluotoka Muhammed bin Abdulvehhab je otiao korak dalje pa je zabranio da se pripadnicima tesavvufa ospori pravo na tevessul (spominjanje u dovama zaslunih umrlih muslimana), rekavi: Zbog toga to su neki uenjaci tevessul smatrali doputenim i za neke posebno zaslune muslimane, dok su ga drugi smatrali iskljuivo Poslanikovim, a.s., pravom, te na osnovu toga to pravo osporavali drugima ili to smatrali pokuenim djelom, ovo pitanje smatramo jednim od erijatskih pitanja. Iako miljenje veine uleme, koja kae da je to mekruh, smatramo ispravnim, pravo da to ine ne osporavamo onima koji drugaije misle, jer pitanja iz oblasti idtihada ne podlijeu negaciji i osporavanju.114 Da rezimiramo, svaki oblik negiranja, osporavanja i zabranjivanja u parcijalnim pitanjima iz sfere vjerovanja, prakse ili odgoja treba smatrati otvorenim krenjem ovog vrstog principa usvojenog od strane cjelokupno priznate islamske uleme. Skrivenim negiranjem treba smatrati svaki dananji napad na pojedina miljenja mudtehida, vrijeanje istih i sklanjanje njihovih knjiga od ruku obinog svijeta, kako bi se na taj nain zatitio od utjecaja i njihovih ideja. A istina je da takav postupak moe biti samo jedna vrsta negacije koja je potpuno suprotna praksi prvih muslimana; zato to su prvi muslimani jedan argument suprotstavljali drugom i to su pogrena miljenja i netaan idtihad ispravljali na nain da time ne bi povrijedili dignitet onoga ko je pogrijeio. Na osnovu svega navedenog, pripadnici mezheba moraju potovati ovaj princip i drati ga se kada se susretnu sa idtihadom koji je u suprotnosti sa njihovim mezhebom, bez obzira da li se ta rjeenja odnose na pitanja iz oblasti vjerovanja, propisa ili odgoja. Ovdje se mora primijeniti standard prema kojem je u naem erijatu dozvoljeno neto
113 114

Isti izvor, 3: 79-80. Ibn Abdulvehhab, Muellefatu ejh Muhammed ibn Abdilvehhab, III dio, Fetava, 69.

121

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

zabraniti ili negirati samo onda kada se radi o onome to je Tekstom zabranjeno, to se smatra neposluhom prema Allahu i grijehom. A to se tie pitanja u kojima postoji razilaenje uleme, njihovu negaciju ne odobrava niko od priznate uleme. Razlog tome je injenica da je doputeno zabranjivati samo ono to je grijeh i to bi u tome bilo otvoreno neprijateljstvo prema pravu na idtihad; a to je erijat dozvolio svim muslimanima kvalificiranim za to, garantirajui svakom mudtehidu dvije nagrade za tano rjeenje, a jednu za netano. Uzvieni Allah je pomogao svome siromanom robu piscu ovih redova da napie skromno djelo o erijatskom pravilu Pitanja iz oblasti idtihada ne podlijeu negaciji i osporavanju, koje je izdavaka kua Daru Ibn Hazm objavila ove godine. (Vidi dijelove u ovoj publikaciji - urednik).

V II . O b ave z a t r a e nja opravdanja z a p o i n j e n e g re k e i mama-mudtehida

Zna li se da je proglaavanje nevjernicima uleme i njihovih sljedbenika strogo zabranjeno (haram) u Kuranu i hadisu, te da je smatrati ih novotarima, razvratnicima i grijenicima sasvim suprotno praksi uenjaka akaida, fikha, usula i terbije, namee se pitanje alternative takvom pristupu u sluajevima kada se kod uleme ili njihovih sljedbenika uoi greka u pitanjima formalnog karaktera iz oblasti vjerovanja, prakticiranja ili odgoja. Smatramo da je iznalaenje opravdanja za greku imama ispravan odgovor na tu dilemu, prava alternativa i velika obaveza prema njima. Najvea obaveza prema imamima se sastoji u iznalaenju opravdanja za njihove greke. elimo pronai opravdanje i za one imame koji su u svom idtihadu oito pogrijeili, u dovama molimo za njih rijeima Uzvienog: Oni koji poslije njih dolaze - govore: Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, ti si, zaista, dobar i milostiv! (Al-Har, 10). 122

Meumuslimanski odnosi Iznalaenje opravdanja za greke imama i onih koji slijede njihova rjeenja u odreenim parcijalnim pitanjima trai isto i plemenito srce u kojem nema mjesta za prezir niti za ispoljavanje duhovnog ili fizikog neprijateljstva prema njima. Potrebno je distancirati se od stava da ih treba smatrati grijenim zbog greaka. Treba vrsto vjerovati da im je Allah garantirao nagradu za uloeni trud u idtihadu. Uz to traenje opravdanja podrazumijeva se da su nam poznata mnoga pitanja na koja su imami ponudili tana rjeenja. Ovu velianstvenu islamsku praksu nam je naglasio imam Ez-Zehebi koji se nije slagao u nekim pravnim rjeenjima sa imamom Ibn Abdulberrom, ali mu to nije smetalo da u biografiji ovog imama napie sljedee: Onome ko proui njegova djela, bit e jasno koliko je uen bio, kako je jasno razumijevao stvari i koliko je otrouman bio. Rijei svakog ovjeka su manjkave, osim Poslanikovih, s.a.v.s., rijei. Treba znati da kada imam pogrijei, to ne znai da odmah moramo zaboraviti sve njegove zasluge; nego da smo duni moliti za njegov oprost i traiti opravdanje za uinjenu greku. alosno je da se neki nai savremenici koriste grekama imama u idtihadu pojedinih pitanja o vjerovanju, propisima ili odgoju da ih uvrijede, iskau sumnjiavost u ispravnost njihovog vjerovanja, umanje njihov doprinos i poloaj koji im pripada i pokopaju sve njihove zasluge i dobro koje su za sobom ostavili. Uistinu je bolno gledati kako znatan broj obrazovane omladine traga za propustima i previdima uleme, da bi kasnije pisali pozamana djela o tome, mislei iz inata da time ine grandiozna djela. Ovo nije pojava samo savremenog doba. Istoj nepravdi su davno prije bili izloeni mnogi islamski uenjaci, zbog ega je praina prekrila njihove tragove i zasluge, a ljudi su ih se sa nelagodom sjeali, nisu se okoristili njihovim znanjem niti su doli u dodir sa njihovim pisanim djelima i knjigama. Jedan od alima kojima je uinjena historijska nepravda zbog propusta koji su iskoristili neprijatelji i zlikovci bio je poznati hanbelijski uenjak Nedmuddin Et-Tufi. Njegovi oponenti su iskoristili pogreni mu idtihad u davanju prednosti opoj koristi nad erijatskim tekstom, 123

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

zbog ega su ga optuili i opisali najloijim osobinama. Meutim, ovi neprijatelji i pakosnici su zanemarili svijetle primjere ispravnog idtihada i nesumnjive zasluge koje pripadaju ovom imamu. Nevjeto su preutjeli njegove trajne historijske usluge koje je inio islamu i uenicima toga vremana. Njegovo znamenito djelo Muhtesaru r-revda je najbolji pokazatelj da je ovaj imam bio obdaren neobinom snagom ispravne percepcije, zrelog promiljanja i dubokog sagledavanja prilika. U njemu je pojasnio kako se iza zadovoljstva krije prikrivanje potekoa, a iza nezadovoljstva razotkrivanje sramota. Naa savremena historija biljei mnoge primjere kidisanja obrazovanih laika na vjerovanje islamskih velikana i alima, zasnovanih na njihovim previdima, omakama i posrtajima. Optuuju ih za sve i svata. Neuka i obrazovana svjetina ispoljava svoju sumnjiavost u ispravnost njihovog vjerovanja, predanost Allahu i sauvanost od irka. Sve to obian svijet dezorijentira i frustrira, a islamski saf ini nejedinsvenim, razbijenim i posvaanim. Najkrae kazano, sljedbenici priznatih mezheba moraju princip traenja opravdanja za greke mudtehida uzeti kao platformu i praksu u doivljavanju pogreaka koje u sebi nose razliiti islamski mezhebi. Traenje opravdanja je najdjelotvorniji metod u popunjavanju pukotina, formiranju saveza, postizanju dogovora, jedinstvu safa i rada na onim poljima koja su meusobno usaglaena. Nema potrebe ni za kakvim akaidskim, fikhskim ili programskim neslaganjima, kako ona ne bi postala prepreka u saradnji i uzajamnoj ljubavi. Svi treba da budu obuhvaeni onim to islam nosi u svome znaenju. I ashabi su davali razliite fetve o istom pitanju. Da li je to rezultiralo razilaenjem u njihovim srcima? Je li to uticalo na njihovo jedinstvo. Ili je to moda ugrozilo njihovu meusobnu povezanost? Nije, tako mi Allaha! Hadis o ikindija-namazu u Benu Kurejzi nam nije nepoznat. Ako su se razili oni koji su bili najblii poslanstvu i poznavanju sutine propisa, zato se mi bijemo zbog nebitnih neslaganja od kojih ne prijeti nikakva stvarna opasnost. Ako su se imami, koji su najbolje poznavali Kuran i sunnet, razili i o odreenim pitanjima vodili polemiku, zato onda mi ne bismo imali 124

Meumuslimanski odnosi irinu koju su oni imali? Ako su se razilaenja desila u najpoznatijim i najjasnijim erijatskim propisima vezanim za ezan, kojim se muslimani pet puta na dan pozivaju na namaz i o emu postoje brojne predaje, zato onda to isto ne bi bilo mogue u pitanjima utemeljenim na argumentaciji miljenja i zakljuivanja.115

V I I I . N e t re b a s e z adovoljiti s a m o s l i j e e n j e m imama
Islamski uenjaci su jednoglasni u ocjeni da u svakom mezhebu ima neprihvatljivih rjeenja. Objektivnost ukazuje na zakljuak da u svim mezhebima ima pogrenih i netanih idtihada. Kao rezultat svega toga imamo to da su nepogreivost i svetost nespojivi sa ljudskim idtihadom. Svaki imam-mudtehid moe promaiti ili pogoditi, samim tim to je kao i drugi ljudi podloan zaboravu, previdu i greci; bilo da se radi o sagledavanju zadatog problema, njegovom razumijevanju ili nainu primjene. Zbog toga se danas osjea jaka potreba za tim da se svi dobronamjerni i svjesni sljedbenici islamskih mezheba obaveu na kritiku naunoutemeljenu analizu idtihada njihovih imama. Da tokom zrele valorizacije, jasne ocjene, ciljanog progresa i ispravljanja pogrenog proire brojna polja njihovog idtihada i fetve. Obaveza pripadnika mezheba je da slijede onaj isti put kojim su hodili njihovi imami kada su se vraali istini nakon to bi im se ona uinila jasnom i kada bi se potpuno predavali vjerodostojnim dokazima. Pripadnici mezheba se definitivno moraju distancirati od svih oblika pasivnosti i apatije prema naslijeenim idtihadima i fetvama, za koje je kasnije dokazano da su bili neprikladni i pogreni. Allah se smilovao imamu Ebu Hanifi koji je svoja predavanja zavravao rijeima: Ovo je na stav o tom pitanju i mi nikoga na njega ne obavezujemo, niti kaemo da ga bilo ko protiv svoje volje mora prihvatiti. Ukoliko neko ima bolje rjeenje, neka nam ga slobodno ponudi.116
115 116

Kejfe neteamelu maa t-turas, 133. Ibn Abdulberr, El-Intika fi fadaili l-eimme, 140.

125

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Allah se smilovao i imamu afiji koji je izrekao svoje na daleko poznate rijei: Ako u mojoj knjizi naete bilo ta to je u suprotnosti sa sunnetom Poslanika, s.a.v.s., recite da je ispravno onako kako je u sunnetu, a zanemarite ono to sam ja rekao, kao i rijei: Ako saznate za sahih-hadis od Poslanika, s.a.v.s., ovo to sam ja rekao bacite od zid.117 Moemo sa sigurnou rei da imami mezheba nisu bili ravnoduni prema stavovima imama koji su ivjeli prije njih. Da su bili pasivni, ne bi ponudili sopstvena rjeenja kojima se danas radujemo i pozivamo da se ne podlegne pasivizmu. Bili su veoma brzi u odustajanju od sopstvenih stavova i idtihada za koje bi shvatili da su neproduktivni i pogreni. Moda je najbolja ilustracija za to odustajanje imama Earija od mutezilijskog uenja (itizal) i pozivanja u novi mezheb. Imami Ebu Hanife, Malik, afija, Ahmed i drugi su odustali od svojih brojnih stavova i idtihada. Svi oni su nedvojbeno ukazali na neprihvatanje pasivizma i gledanja na njihov idtihad ili idtihad drugih imama kao na neku vrstu svetinje. Allah se smilovao imamu Karafiju, koji je jasno afirmirao ovaj princip, rekavi: Ma kako se promijenilo obiajno pravo (urf), prihvati ga; a ukoliko postane neproduktivno, zamijeni ga drugim. Nemoj se cijelog ivota zadovoljiti onim to je zapisano u knjigama. Ako ti doe ovjek iz druge pokrajine i upita o odreenom vjerskom pitanju, nemoj ga vezati za obiaje tvoje pokrajine, nego ga pitaj za njihove obiaje. Na osnovu njihovih, a ne tvojih obiaja, i na osnovu onoga to je u tvojim knjigama izdaj mu fetvu. To je istina jasna. Svaki pasivizam ima za posljedicu lutanje u vjeri i nepoznavanje onoga emu su ulema i prvi muslimani teili.118 Allah se smilovao i imamu Ibnul Kajjimu kada je rekao: Ko ljudima izda fetvu na osnovu onoga to pie u knjigama, pri tome ne vodei rauna o njihovim obiajima, tradiciji, vremenu, mjestu, stanju i okolnostima u kojima ive; takva osoba je zalutala i druge moe odvesti samo u zabludu. Vjeri je nanio veu tetu od doktora koji bi svim ljudima, bez obzira na razliitost bolesti, uvijek isti lijek iz knjige propisivao. Takav neuki doktor i neuki muftija bi takvim
117 118

Ialamu l-muvekkiin, 4: 173. El-Karafi, El-Furuk, Dar ihjai l-kutubi l-arebijje, 1346. h.,1: 176.

126

Meumuslimanski odnosi svojim postupkom nanijeli samo veu tetu vjeri i zdravlju ljudi. Da nas Allah sauva takvih.119 Na osnovu toga moemo zakljuiti da je obaveza svih pripadnika priznatih islamskih mezheba uporediti jasne kuransko-hadiske tekstove sa idtihadom imama u pitanjima vjerovanja, erijatskih normi i odgoja; i odustati od svih rjeenja (idtihada) koja su suprotna jasnim Tekstovima, nastalih kao posljedica propusta, greke ili zaborava. Potreba za ovim principom je izraenija kod onog seta rjeenja koja se odnose na odgojnu metodologiju zabiljeenu od imama zuhda i tesavvufa. Nema niega loeg u tome da se od znaajnog dijela ponuenih rjeenja odustane, zbog toga to su u mnogim primjerima ponuena rjeenja sasvim oprena jasnim i nedvosmislenim (muhkemat) kuransko-hadiskim tekstovima. Ovo se odnosi prvenstveno na idtihad koji poziva izolaciji i osamljivanju od ljudi, asketizmu (zuhdu), monatvu, preuveliavanju malih a omalovaavanju velikih grijeha i drugih rjeenja koja su upuenima u uenje o tesavvufu poznata kao unesena i ubaena u ispravni sunnijski tesavvuf. Naravno, odustajanje od ovih i slinih rjeenja ni u kom sluaju ne znai umanjivanje doprinosa idtihadu od strane imama tesavvufa u raznim odgojnim pitanjima. Naprotiv, potrebno je vrsto podrati sva ona rjeenja u kojima nalazimo postizanje krajnjih namjera erijata u formalnim odgojnim pitanjima. Bilo kako bilo, treba, takoer, odustati od brojnih filozofskih idtihada zaglavljenih u apstrakciji, kompliciranosti i oteavanju, nastalih kao posljedica vidljivog utjecaja fiktivnog i formalnog zakljuivanja (logike). Pod pretpostavkom da je takva vrsta idtihada bila valjana argumentacija u raspravama voenim sa prvacima hereze i filozofije, danas nema potrebe za takvom vrstom idtihada jer su heretici izumrli, a njihovo mjesto zauzela generacija sklona eksperimentu i otvorenom (trenutnom) promiljanju. Neka onda za njih bude prilagoena ona vrsta idtihada koja islamsko vjerovanje (akidu) pojanjava na prirodan nain; lahak za spoznaju i primjenu u stvarnom ivotu, dalek od
119

Ibnu l-Kajjim el-Devzijje, Ialamu l-muvekiin an rabbi l-alemin, Bejrut, Darul-fikr, 3: 67.

127

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

kompliciranih filozofskih izraza iz nekih davnih vremena, koji trezveno gledano ne mogu ponuditi valjanu uslugu plemenitom islamu. to se tie idtihada u erijatskom pravu (fikhu), treba odustati od velikog dijela te vrste idtihada i nipoto ne pristati na uahurenost ponuenih rjeenja, posebno u onoj vrsti idtihada koji regulira pitanja meumuslimanskih odnosa, veinu pravnih pitanja vezanih za mjesto i ulogu muslimanke u drutvu, kao i veinu pitanja iz oblasti koju imenujemo kao erijatska politika i meunarodni odnosi. Primjetne su brojne vremenske distance i programski propusti u toj vrsti idtihada, zbog ega se od njih mora odustati i iznai odgovarajua alternativa. Distanciranje od krutosti i nepopustljivosti u idtihadima imama u kojima se nalazi oita greka ili slabost ne treba se odnositi samo na jasne tekstove iz Kurana ili sunneta. Nuno bi bilo analizirati koliko su krajnji ciljevi erijata zastupljeni u brojnim rjeenjima imama. Znaajan dio tog idtihada je nastao u odreenim idejnim, drutvenim, politikim i ekonomskim prilikama koje u veini sluajeva vie nisu aktuelne. Sve to sa pozicije autentinih islamskih predaja i razuma obavezuje na novo promiljanje o istim pitanjima, shodno novonastalim idejnim, drutvenim, politikim i ekonomskim prilikama. Nije razumno uporno se pozivati na idtihad imama i zanemarivati da su se idejne, drutvene, politike i ekonomske prilike promijenile, a upravo njima su se rukovodili imami kada su ponudili preciznija i pretenija rjeenja o odreenim pitanjima. Najvea obaveza svih pripadnika mezheba se ogleda u nunosti otpoinjanja slijeenja one programske orijentacije koju su slijedili imami mezheba u nuenju rjeenja za odreena teoloka, praktina i odgojna pitanja. Svi oni su, nudei ponuena rjeenja, potovali opa pravila, oslanjali se na ope smjernice erijata, vrlo oprezno i uspjeno vodei rauna o tragovima koje e ostaviti njihov idtihad. Zbog toga je njihov idtihad bio sposoban da kanalie ivotne inovacije i uskladi uenje vjere sa svim segmentima drutva. Uobiajeno je da se svi sljedbenici mezheba slau u tome da je zabranjeno idtihad imama smatrati svetinjom, ali je alosno to da ga ogromna veina pripadnika mezheba tako doivljava. Mnogi od njih 128

Meumuslimanski odnosi nikako ne mogu prihvatiti dobronamjernu kritiku onog dijela idtihada nastalog kao posljedica oitog ideolokog utjecaja ili tada vaeih politiko-drutvenih prilika. To neprihvatanje se smatra davanjem odreene forme svetosti idtihadu imama, bez obzira da li se to odnosi na vjerovanje, propise ili odgoj, to ih onda sputava da selektivno revidiraju odreene stavove. Potpuno smo uvjereni da bi sami imami, kad bi danas ivjeli sa nama, ponudili potpuno razliita rjeenja za ista pitanja u potpuno promijenjenim okolnostima. Najbolji argument za to su bagdadska rjeenja (idtihad) imama afije, koja se uveliko razlikuju od rjeenja ponuenih u Kairu. Strano je to to veina sljedbenika mezheba ne moe ni uti za bilo kakav novi idtihad, umiljajui da e potonji idtihad samo ukazati na manjkavost i neispravnost onog ranijeg. Meutim, sutina je sljedea; neslaganje novijeg sa ranijim idtihadom je mogue podvesti pod ono to poznavaoci metodologije i samog erijatskog prava nazivaju promjenom vremena, a nikako promjenom dokaza i argumenata. Najvanije u svemu ovome je postojanje opravdane nade da e u prsima sljedbenika mezheba biti one potrebne irine za prihvatanje revizije jednog dijela idtihada nastalog pod utjecajem zamrenih politikih, drutvenih, ekonomskih i odgojnih okolnosti, znaajnih za period rane kodifikacije islamskih pravaca (mezheba) u sferi vjerovanja, propisa i odgoja. Smatramo da znaajan dio tih rjeenja nije usaglaen sa politikim okolnostima, niti sa socijalnim, ekonomskim i odgojnim ambijentom u kojem egzistira ummet danas. To obavezuje na ponovnu analizu zadate upitanosti. Neophodno je odrei se onoga ega je mogue odrei se, poboljati ono to doputa progres i ugraditi odreene inovacije u savremeni idtihad. Idtihad klasinih erijatskih pravnika o pitanjima koja se danas najee definiraju kao erijatska politika, meunarodni odnosi, uloga muslimanke u razliitim politikim, drutvenim, ekonomskim, pravnim i odgojnim procesima, islamsko prisustvo u nemuslimanskim sredinama; samo su neka pitanja koja vjerno ukazuju na takvu potrebu. Na to ukazuju i brojni nauni instrumenti, logiki i racionalni argumenti kojima su se sluili uenjaci mutezilijske, 129

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

earijske ili maturidijske kole kelama tokom uvjeravanja neobrazovanog i obrazovanog svijeta u ispravnost temeljnih naela islama. Potreba za ovakvim pristupom je vea u idtihadu do kojeg su doli uenjaci zuhda i onoga to nazivamo ienjem due, ustezanjem od uivanja u dozvoljenim uicima, osamljivanjem, stalnim razmiljanjem o Ahiretu; o emu je imam Muhasebi napisao znamenito djelo Et-Tevehhum, to bi se moglo prevesti kao Fantazija. Spomenuta i slina pitanja je potrebno jo jednom preispitati i usporediti sa trenutnim drutvenim, politikim i ekonomskim prilikama. Neophodno je napustiti odreena rjeenja namijenjena davno prolom vremenu, usporediti ih sa Objavom i povezati nepromjenljivost nebeske Objave sa promjenljivom zemaljskom zbiljom. Openito gledajui, izvjesno je da postoji nada da e svi sljedbenici mezheba odustati od insistiranja na jalovim, tetnim i vremenski uslovljenim mezhebskim razlikama, koje predstavljaju tamni dio nae bogate historije. Jo veu nadu polaemo u to da e se oni odrei svih akaidskih, fikhskih i odgojnih rjeenja koja su vodila, i jo uvijek, vode bolnom cijepanju islamskog safa i danononom kidanju oekivanih struna islamskog jedinstva. Takva vrsta idtihada upropatava svaku priliku toliko oekivane islamske solidarnosti. Upravo takav pristup je omoguavao, i jo uvijek omoguava, svakolikim neprijateljima ummeta da nametnu svoje intelektualno tutorstvo, kulturnu superiornost, politiku nestabilnost i ekonomski diktat.

I X . N e m i n ov n o st revizije m e z h e b s k i h r jeenja
Polazei od toga da je osoba koja se bavi idtihadom (mudtehid) dio okoline, vremena, uvjeta i prilika u kojima ivi; imajui na umu direktan i indirektan utjecaj vremena, mjesta i prilika na njegov idtihad i miljenja proizila na osnovu razliitih hipotetikih ili parcijalnih tekstova; neminovno je da pripadnici mezheba izanaliziraju jedan dio id130

Meumuslimanski odnosi tihada imama. Pomenuta analiza treba biti nauno utemeljena, usklaena sa trenutnim svjetskim gibanjima, posljednjim idejnim promjenama, drutvenim progresom i najnovijim socijalno-politikim prilikama. Revizija treba biti uraena tako da uvai sve novonastale okolnosti i savremene prilike. Ona treba odabrati ona znaenja koja odgovaraju novim okolnostima i koja svojim usmjerenjem, tanou i zrelou jaa ono to je Allah tim propisom elio da se postigne. Cilj revizije treba biti da se ojaa ona vrsta idtihada koju je potrebno ojaati, a da se odustane od one vrste idtihada koja je neprilagodliva realnosti vremena u kojem ivimo. Ovaj princip poiva na pozivu upuenom sljedbenicima mezheba da idtihad imama mezheba doivljavaju kao jedan, a ne kao vie mezheba. To je mogue ostvariti ukoliko se uvae rjeenja imama najprikladnija naem realnom stanju i ukoliko se meu tim brojnim i razliitim rjeenjima odaberu ona koja su najusklaenija sa stanjem ljudi ovog vremena. Cjelokupni islam je iri od svih fikhskih, akaidskih i sufijskih mezheba zajedno. Sigurno je i sveobuhvatniji od toga da ga bilo koji akaidski, fikhski ili odgojni pravac moe objediniti u sebi. Nemogue je da bilo koji mezheb, uvaavajui sav njegov doprinos u idtihadu, moe adekvatno odgovoriti svim zahtjevima vremena i prostora; niti je u stanju ponuditi ljekoviti mehlem za bolesti svakog vremena, mjesta ili stanja. Zbog toga se moraju krajnje iskoristiti sva rjeenja islamskih mezheba ranijih, sadanjih i buduih imama. Sve to mora biti u cilju buenja sveobuhvatnog islama i njegovog trezvenog ukljuivanja u ivotne tokove i progres ljudi. Pored navedenog, ovaj princip poiva na sigurnom odustajanju od svih filozofskih, fikhskih i sufijskih rjeenja nastalih na temeljima odreenih politikih i historijskih prilika koje su u crno zavile intelektualnu, politiku i drutvenu zbilju. Posljedica toga je ogromna rascjepkanost ummeta. Zbog toga su pripadnici mezheba duni osloboditi se naslaga tih bolnih politikih prilika. Intelektualno, akaidsko, fikhsko i sufijsko naslijee takve vrste idtihada treba pohraniti u stranicama gorke historije. Potrebno je na lijep nain okrenuti se od osoba koje su ponudile 131

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

takvu vrstu idtihada, postupajui po kuranskim rijeima: Taj narod je bio i nestao; njega eka ono to je zasluio, i vas e ekati ono to ete zasluiti, i vi neete biti pitani za ono to su oni radili. (Al-Baqara, 141) Nema nikakve sumnje da je neizlaganje idtihada imama objektivnoj reviziji zapravo umanjenje naunog znaaja i realne programske vrijednosti ponuenih rjeenja. Suprotstaviti ih rjeavanju kriza ili savremenih kataklizmi, zapravo bi znailo opteretiti ih onim to ne mogu iznijeti. Oito je da bi time bila nanesena velika teta programskoj, naunoj i spoznajnoj vrijednosti tih idtihada. Umjesto toga potrebno je graditi stavove na onom dijelu idtihada koji je prihvatljiv i odgovarajui. Potrebno je koristiti onu programsku platformu idtihada koja je plodonosna i djelotvorna. Prije toga je potrebno oivjeti onu metodologiju koja ima za cilj pametno iskoristiti nain razmiljanja do koga se dolo u dananje vrijeme. Veoma je vano ne podlei pritisku onih koji sugeriraju da je zabranjeno prouavati pitanja o kojima su imami dali svoj sud. Oni misle da se o onome to je bilo nema ta novo rei. A sve upuuje na to da za to postoje tolike mogunosti i da se danas, jednostavno, moraju ponuditi bolja rjeenja nego ranije. Instrumenti idtihada su danas bolji nego u davna vremena. Provjera autentinosti hadisa, upoznavanje sa pitanjima oko kojih je ulema postigla konsenzus, iitavanje principa kojima su se rukovodili imami idtihada u argumentaciji i zakljuivanju danas su dostupniji. Sve to je bilo teko dostupno onima koji su se tada bavili idtihadom, a danas je takva blagodat dostupna ljudima. Prema tome, ne postoji nikakva erijatska ili racionalna zabrana da se ponovo razmotre ona pitanja o kojima je ranija ulema ponudila odreena rjeenja. Naravno, pod uvjetom da je takva osoba osposobljena da moe upotrijebiti sve instrumente potrebne za idtihad, vodei rauna o krajnjim ciljevima erijata i realnom stanju drutva. Velika je nepravda to to ostaci pobornika slijepog slijeenja mezheba vrijeaju svojim jezicima mnoge ranije i sadanje mudtehide; sumnjaju u njih, a zatim ih proglaavaju nevjernicima! To ine samo zato to su pronali neka njihova miljenja koja se razlikuju od stavova klasine uleme. 132

Meumuslimanski odnosi Proglaavanje nevjernikom bilo koje osobe sposobne da se bavi idtihadom smatra se skretanjem sa puta i otvorenim neprijateljstvom prema jasnim Tekstovima koji zabranjuju klanjaa proglaavati nevjernikom. Svima umijeanim u ovaj gnusni zloin u tim tekstovima je nagovijetena oita propast i lo zavretak. Da rezimiramo. Sljedbenici svih islamskih mezheba su duni vrsto vjerovati u prihvatljivost revizije velikog broja ponuenih idtihada imama. Ta revizija mora biti objektivna i nauno utemeljena, a ponuena rjeenja e biti korekcija, izmjena, poboljanje ili dodatak ranijem idtihadu. Ona e biti odgovor na stalne misaone promjene, neprestane drutveno-politike izazove i nadolazee odgojno-ekonomske promjene. Takve procese mogu kanalisti i usmjeravati samo one osobe koje su sposobne baviti se idtihadom u svakom vremenu i prostoru. Obnova idtihada u svom punom znaenju i namjeri podrazumijeva oprezan hod po putu ranijih imama. Ona znai odgovorno oivljavanje otvorenosti koja je krasila imame prema svemu onome to je novo i razumno. Prilagoavanje svemu novome kroz primjenu i podrku u sebi nosi postupanje po principu koji potencira na tome da je uenje islama prihvatljivo za svako vrijeme i mjesto. Najbolja argumentacija za to se nalazi u otvorenoj obnovi idtihada, to opet znai da su svaki idtihad i obnova posebno vani za svako vrijeme i mjesto. To dvoje jednostavno mora biti prisutno, primjenljivo i afirmativno za svako vrijeme i svako mjesto.

X . N u n o s t s a r a d n j e n a implementaciji r j e e n j a o ko ko j i h p o s to j i sagl asnost ili se p o d r a z u m i j eva j u u isl amu

Postoji saglasnost o tome da se islam sastoji od glavnih i sporednih elemenata, nepromjenljivih i promjenljivih dijelova, preciznih i dvosmislenih tekstova, krajnjih ciljeva i odreenih metoda za njihovo ostvarenje. Postoji saglasnost, kako obinog svijeta tako i uleme, da se ono to je po svojoj sutini nepromjenljivo ne moe mijenjati ili zamijeniti neim to 133

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

je posljedica promjene vremena, prostora, stanja, obiaja, tradicije i trenutne situacije. Postoji saglasnost mezhebskih grupacija i o odreenim propisima u vjerovanju, primjeni i odgoju. Kada sve to postoji, onda je potrebno da sljedbenici mezheba, a na to sve ukazuje, ozvanie i zabiljee sve ono oko ega su saglasni u vjerovanju, prakticiranju i odgoju. Ono oko ega se mezhebi slau zauzima ogroman prostor. Nemogue ga je valorizirati, prakticirati, primijeniti nitii mu dati znaaj koji mu pripada ako se tome ne posveti cijeli ummet. Popunjavanje tog prostora, u osnovi, poiva na nunom distanciranju od zaokupljenosti i pridavanja velikog znaaja sporednim akaidskim, fikhskim ili odgojnim pitanjima kada se shvatanja i razmiljanja ljudi o njihovim znaenjima i krajnjim ciljevima razlikuju. Ovu dimenziju potvruje znameniti islamski uenjak Jusuf Kardavi kada kae: Zajedniko polje naeg rada nas obavezuje na ogroman trud, velika materijalna izdvajanja, pozitivnu energiju i stalno zalaganje. Obavezuje nas na mobiliziranje cjelokupnog materijalnog, mentalnog i duhovnog potencijala, kako bismo odgovorili izazovima, savladali prepreke i time realizirali postavljene ciljeve. Ono oko ega su islamski uenjaci postigli konsenzus nije malo, niti je beznaajno. To je neto veliko, znaajno i opasno. Tome ne pridajemo ni deseti dio energije koju ulaemo u ono oko ega se ne slaemo, u nebitne bitke i pitanja oko kojih se razila klasina, savremena i budua ulema; i o kojima se nikada dogovoriti nee. Ovdje je vano naglasiti da se mi danas slaemo po mnogim pitanjima, to nas obavezuje na mobilizaciju, dodatni napor i oslobaanje od uahurenosti i statinosti. Islam e, kao to ree poznati islamski mislilac ekib Arslan, izgubiti samo onaj koji je nezainteresiran i statian.120 Nikome ne treba posebno pojanjavati znaaj i nunost meusobne saradnje u onome oko ega se svi slaemo. Budunost ummeta je zalog stepena ostvarenog jedinstva njegovih sinova, solidarnosti njegovih naroda i saradnje njegovih grupacija u primjeni vjerskih, praktinih i odgojnih propisa oko kojih postoji saglasnost.
120

Kejfe neteamelu maa t-turas, 177-179.

134

Meumuslimanski odnosi Saradnja na onome oko ega se slaemo znai iznai opravdanje za svoga brata za ono oko ega se ne slaemo. Znai distancirati se i ne teretiti ga za njegov idtihad i drugaiji nain razmiljanja. Znai uiniti sopstvena prsa dovoljno prostranim da prihvate dugaije miljenja brata muslimana o onome to je valjano protumaiti i na drugi nain. Sasvim je normalno da mi ne negiramo to da su neka miljenja i ponuena rjeenja imama posljedica njihovog previda i omake. Dunost je svakog muslimana koji se upozna sa takvom vrstom idtihada da posavjetuje svoga brata i pomogne mu da se distancira od slijeenja onih rjeenja koja su posljedica previda i posrnua. U tome se treba pomoi oprobanom kuranskom metodologijom, pozivajui na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom i na najljepi nain raspravljajui! Sve u svemu, ne postoji alternativa mudroj saradnji, snanom potpomaganju, iskrenoj solidarnosti, vrstoj i otvorenoj povezanosti islamskih grupacija. Islamski ummet danas treba jedinstvo u razliitosti i razliitost u jedinstvu. Jedinstvo u razliitosti se ogleda u maksimalnom angairanju nacionalne i jezike arolikosti na putu jaanja saradnje i potpomaganja meu islamskim narodima. A razliitost u jedinstvu se ogleda u uzimanju koristi iz svakog mogueg oblika jedinstva, polazei od politikog jedinstva zasnovanog na iskrenom prihvatanju pozitivne razliitosti, preko ekonomskog jedinstva islamskih naroda, zasnovanog na ekonomskoj solidarnosti i usaglaenoj strategiji, penjui se ka idejnom jedinstvu, zasnovanom na jedinstvu vizija u rjeavanju sudbonosnih pitanja ummeta, zavravajui sa jedinstvom kulture i odgoja, zasnovanim na islamskoj kulturi, koje e zatim postati okvir za sve oblike kulture u islamskom svijetu. Ostvarenje tog prieljkivanog i mogueg jedinstva svi islamski mislioci smatraju dogovorenim stavom meu muslimanima i onim to nam vjera i razum nalau. Meutim, jo uvijek smo previe koncentrirani na bacanje utog i crvenog svjetla na sopstvena akaidska, fikhska i odgojna neslaganja; to samo produbljuje idejna, grupacijska i mezhebska trvenja meu sinovima ummeta. 135

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Bilo kako bilo, sa ovim principom smo stigli do posljednjeg od deset principa, koje smatramo obavezujuim prilikom saradnje sa razliitim islamskim mezhebima. Njihovom primjenom e se postii jedan civilizacijski nivo i pozitivna klima meu islamskim grupacijama. Primjenom navedenih principa okonat e se primitivni frakcijski okraji u islamskom svijetu. Njihovom primjenom e se ublaiti misaona i metodoloka stagnacija, koja je kao posljedica poremeenih vrijednosti zahvatila veliki dio ummeta. Oekujemo da e ovi principi nai put do njihove praktine primjene, da e jednog dana nestati mentalnih, socijalnih, kulturolokih i pedagokih barijera meu islamskim grupacijama. To Allahu, d.., nije teko, jer On sve moe, ali veina ljudi to ne zna.

Z a k l j u n e m i s l i i najznaajniji re z u ltat i s tudije

Uz Allahovu pomo, stigosmo do posljednje stanice ove studije. Obuzima me osjeaj gotovo izvjesne nade da u se jednog dana vratiti ovoj vrijednoj temi, proiriti je, dograditi, ispraviti i poboljati. Koristei se praksom ozbiljnih akademskih radnika, koji svoje studije zavravaju rezimeom najznaajnijih rezultata studije, navest u one rezultate do kojih sam doao istraujui ovu temu, u sljedeim takama: Prvo: Ouvanje bogate islamske batine ne postie se tako to emo je proglasiti svetom. Ona se uva razvijanjem njenih riznica i eksploatacijom bogatstva plemenitih komponenti iz vjerovanja, propisa i odgoja. Naravno, nemogue je postii stalni progres i profit ukoliko nema duboke svijesti o bogatstvu batinjenom u naunim riznicama, spoznajnom bogatstvu i informacijskoj prisutnosti. To je nemogue postii ako se islamska batina vrsto uokviri u odreeni iezli ili aktuelni dogmatski, pravni i odgojni okvir. Sutina je u tome da islamska batina prevazilazi svaki mezheb, bez obzira na njegovu teinu, znaaj i mjesto koje zauzima u ivotu svojih sljedbenika. 136

Meumuslimanski odnosi Drugo: Treba napraviti jasnu razliku izmeu kritike i kritiziranja batine. Kritika batine je, prema miljenju veine islamskih uenjaka, zapravo davanje savjeta i ona je kao takva jasno nareena u hadisu: Vjera je iskren odnos i savjet! Prema kome?, rekosmo. Allahu, Njegovom Poslaniku, Njegovoj Knjizi, voama i svim muslimanima. Krajnja namjera kritike je provedba idejne, programske i realne analize miljenja i idtihada nastalog kod imama idtihada. Ona je nain snanijeg pozicioniranja onog dijela idtihada koji je zasnovan na ispravnom rasuivanju. Kritika je put ka odustajanju od iznuenog i promjenama podlonog idtihada, uz krajnje distanciranje od bilo kojeg oblika povrede digniteta imama. Kritiziranje je emotivna i neobjektivna kritika samih imama, a ne njihovih miljenja i idtihada. Takav pristup se smatra zabranjenim, neprimjerenim i neprijateljskim prema imamima i njihovom ugledu koji uivaju kod ljudi. Glavna karakteristika kritiziranja je elja da se umanji ugled imama i satanizira njihov neuspjeli idtihad. Kritika ne kida vezu idtihada sa imamima i usmjerena je ka miljenju, a ne integritetu imama. Prema tome, kritiko promatranje islamskog naslijea je erijatska obaveza pred kojom islamska ulema ne bi smjela uzmicati. Na taj nain e se sauvati naslijee i dati novi pravac usmjeravanju, upuivanju i napretku muslimana. to se, pak, tie kritiziranja, ono je zabranjeno i destruktivno, te bi se na svaki nain trebalo distancirati od takvog pristupa. Tree: Bogato intelektualno naslijee treba podjednako iskoristiti kao i batinu ashaba, tabiina i tabitabiina. Nije pametno intelektualnu batinu omeiti samo jednim akaidskim, fikhskim ili odgojnim pravcem, svejedno da li se radilo o naputenom ili aktuelnom mezhebu. Neophodno je u potpunosti iskoristiti ostavtinu naih oeva i djedova ukoliko se u tome krije dio sigurne ostavtine ummeta. Idtihad ashaba, tabiina i tabitabiina je sazdan na ispravnom poimanju i svijetlim idejama, kojima se ummet mora okoristiti jednako kao to se okoristio idtihadom generacije imama koji su ivjeli poslije tabiina. etvrto: Termin mezheb se upotrebljava u dva znaenja. Prvo oznaava skupinu meusobno povezanih miljenja i teorija. Drugo 137

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

oznaava skupinu rjeenja (idtihada) i fetvi izdatih od strane priznatog imama o pitanjima oznaenim kao formalna i podlona promjenama. Ovo drugo zanaenje je danas u masovnoj upotrebi, zbog postojanja raznolikosti poimanja, idtihada i miljenja nastalih kao odgovor na odreena sekundarna pitanja. Samo postojanje vie mezheba podrazumijeva postojanje vie miljenja i idtihada. Polje islamske misli je poznato po nastanku brojnih akaidskih, fikhskih i odgojnih pravaca, te je vrlo neizvjesno kakvi e se pravci pojaviti u budunosti, s obzirom da su idtihad i obnova dva validna osnova bez kojih se ne moe, bude li ummet elio vratiti lidersku poziciju u civilizacijskom napretku, ili uestvovati u kanalisanju realnog ivljenja i usklaenosti ivota sa uenjima plemenitog erijata. Peto: Studija je prije svega pokazala erijatsku utemeljenost postojanja akaidskih, fikhskih i sufijskih mezheb, poevi od programskog poimanja i objektivnog promiljanja o poznatoj poslanikoj obznani o postojanju tri osnovne komponente od kojih je sainjena ova plemenita vjera; islama, imana i ihsana. Ta obznana je pojasnila pet stubova islama, detaljno razjasnila temelje vjerovanja i sutinu ihsana. Na temelju te obznane nastali su mezhebi, danas poznati kao fikhski mezhebi, putem kojih se eljelo odgovoriti na pitanja vezana za prvi temelj, za islam. Zatim su nastali razliiti akaidski mezhebi, putem kojih se eljelo odgovoriti na pitanja vezana za drugi temelj, za iman. to se tie odgojnih (sufijskih) mezheba, oni su nastali kao elja da se putem njih odgovori na pitanja vezana za trei temelj, za ihsan. Svijest o ovom monom erijatskom principu nastanka fikhskih, akaidskih i sufijskih mezheba ima za cilj distanciranje od upuivanja optubi na raun iskrenog idtihada za koji slijedi nagrada - kojima se eljelo poduiti obian svijet ovim trima temeljima. Plemeniti erijat je ostavio dovoljno prostora u svakom vremenu i na svakom mjestu za idtihad u svim pitanjima vezanim za ova tri principa, uvjetujui da idtihad ostane u granicama onoga to islamska ulema naziva pitanjima idtihada. Ova pitanja kao to je poznato kod islamskih uenjaka obuhvataju polje vjerovanja, propisa i odgoja. Naravno, ovo je potpuno 138

Meumuslimanski odnosi suprotno shvatanju mnogih neukih muslimana da se pitanja iz oblasti vjerovanja ne ubrajaju u pitanja idtihada. Istina je da kako god pitanja iz oblasti propisa (fikha) potpadaju pod idtihad, u istoj ravni moramo posmatrati akaidska i odgojna pitanja. Idtihad se u svojoj konanoj formi smatra zrelim naunim istraivanjem o odgovarajuim erijatskim propisima, koji u Objavi nisu detaljno, jasno i nedvosmisleno pojanjeni. Poznato je da se znaajan broj akaidskih i odgojnih pitanja ubraja u pitanja utemeljena na promjenljivim (zanni) tekstovima, ili pak nisu nikako utemeljena na tekstovima, to podrazumijeva provoenje idtihada u dijelu podlonom promjenama unutar Tekstova. Nauni standardi nalau da islamska ulema odgovori izazovu programskog definiranja erijatske zadae mezheba, posebno odgojnog (sufijskog) mezheba. Jasno isticanje prihvatljivog erijatskog osnova ovih mezheba naslonjenog na tekstove Mudre Knjige i istog sunneta ima za cilj poveati saglasnost i jedinstvo stavova meu sljedbenicima mezheba. Time se eli odustati od velikog broja pogrenih utisaka i propisa koje je obian svijet izrekao o mezhebima i pripadnosti njima, mislei da su mezhebi krajnji cilj; a istina je da su oni samo sredstvo za razumijevanje ciljeva erijata i pitanja vezanih za tri temelja. esto: Studija je pojasnila da su idejne promjene, politike i socijalne prilike jasno utjecale na nastanak akaidskih, fikhskih i odgojnih mezheba, kao i na znaajan dio idtihada imama. Poznato je da su idejni ambijent, politike i drutvene prilike imale, i jo uvijek imaju, utjecaj na shvatanja, miljenja i idtihad nastao oko sporednih akaidskih, fikhskih i odgojnih pitanja, jednostavno zato to je mudtehid dio sopstvenog okruenja, vremena, prostora, uvjeta i prilika. Svi pobrojani faktori i stanja se reflektiraju u njegovom poimanju i idtihadu. S druge strane i sam mudtehid nastoji utjecati na njih svojim idtihadom osmiljenim da prilike uskladi sa erijatom, a islamsko uenje uini korektorom tih prilika. Zbog toga se ini prikladnim da sve razumne osobe imaju na umu ovu dimenziju idtihada imama, umjesto da ga zaogru platom stalnosti, neupitnosti, svetosti i nepogreivosti; to moe biti odlika samo sveobuhvatne Boanske objave. Utjecaj vremena, prostora, prilika i stanja na 139

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

idtihad imama znai otvorenost idtihada bez obzira na njegovu naunu, spoznajnu, prostornu i vremensku vrijednost za promjene, izmjene i prilagoavanje uvijek kada se promijeni vrijeme, prostor, uvjeti i stanje. Sedmo: Korijeni nastanka akaidskih, fikhskih i odgojnih mezheba seu do historijskog momenta kada je Poslanik, a.s., preselio na Bolji svijet. Taj momenat je ponudio prvu klicu idejnog postanka mezheba. Oni se javljaju nakon pojave brojnih komentara kuranskih tekstova, posebno onih poznatih kao hipotetiki (zannijjat). To je ujedno bio poetak poveanog broja idtihada izreenog o tim tekstovima, nakon ega se vie nije moglo govoriti o samo jednom moguem znaenju tih tekstova u erijatu. Svijest o programskoj dimenziji i snazi argumentacije ovog momenta moe pobuditi vrsto ubjeenje u legitimnost nastanka i brojnosti mezheba. Takva svijest moe pomoi da se nadvlada razmiljanje prema kojem postojanje mezheba treba ograniiti samo na one koji su nastali u predveerje straha od brojnosti idtihadskih mezheba. Ona e pomoi da prevlada ono razmiljanje koje vjeruje da samo pjena nestaje, a da ono to koristi ljudima ostaje na zemlji. Pouka (ibret) nikada nije bila, niti e ikada biti u brojnosti; bila je i bit e u vrsti. Osmo: Krajnjim ciljevima koje su mezhebi htjeli postii svojim nastankom smatra se hizmet vjeri, poduavanje obinog svijeta islamu i dolazak do odabira najispravnijeg znaenja. Islamski mezhebi meusobno dijele ove uzviene ciljeve. Zbog toga je grjehota optuivati te mezhebe i njihove pripadnike, sumnjati u njihovu odanost Allahu i sauvanost od injenja irka. Prava je nepravda dovoditi u pitanje iskrenost nijjeta ovih velikana, koje je samo iskrena elja da pomognu vjeru pokretala ka osnivanju mezheba. Nadali su se da e na taj nain pomoi obinom svijetu da shvati sutinu islamskog uenja, te da e na osnovu toga njihovi postupci biti lijepi i ispravni. Ovo je stalno potrebno imati na umu kako bismo nali opravdanje za odreena posrnua, omake i greke imama i sljedbenika. Na taj nain emo biti u prilici da inimo dove za ove imame, da ih potujemo i cijenimo zbog njihovih plemenitih namjera koje vrsto stoje iza njihovog idtihada. 140

Meumuslimanski odnosi Deveto: Pojedini islamski uenjaci su prihvatili koncept razlikovanja pitanja u kojima je doputeno izriito oponaanje stava uleme (taklid) od pitanja u kojima to nije doputeno. Veina islamskih uenjaka smatra da taklid nije dozvoljen u pitanjima vezanim za vjerovanje, a da je to dozvoljeno u detaljnim propisima vjere (furu). Ova studija je pokazala da je polje taklida omeeno preciznou i objektivnou, zbog toga to pitanje dozvoljenosti ili zabrane taklida ne treba poivati na tome da li je neko pitanje iz oblasti vjerovanja (akaida) ili propisa (fikha). Potrebno je voditi rauna o samoj prirodi tekstova, odnosno da li su oni konani (kati) ili hipotetiki (zanni); bez obzira na to da li su ta pitanja akaidska, fikhska ili odgojna. Sutina je u prirodi tekstova navedenih u pitanjima. Ukoliko su oni hipotetiki (zanni), taklid je mogu, bez obzira na to jesu li ta pitanja iz oblasti vjerovanja, propisa ili odgoja. Potrebno je vidjeti koje pitanje moe biti predmet taklida, jer je taklid mogu samo u pitanjima nastalim kao rezultat idtihada. Taklidom se oznaava miljenje preuzeto od imama o onim pitanjima u kojima se do rezultata dolazi iskljuivo idtihadom. Ukoliko to nije sluaj, taklid je nemogue sprovesti. Jednostavno nije mogue da jedan priznati islamski uenjak ponudi sopstveno rjeenje na upitanost o onome o emu postoji direktan Tekst. Pretpostaviti mogunost taklida o upitanosti o kojoj imamo direktan Tekst, samo je teorijska i nju je nemogue sprovesti u stvarnosti. Kada je to ve tako, neophodno je prevazii podjelu na pitanja u kojima je mogu i pitanja u kojima nije mogu taklid. to se tie dileme da li je sa stanovita erijata taklid doputen ili nije; ova studija je pojasnila da se radi o istovjetnom principu pet obavezujuih propisa (el-ahkamu t-teklifijje hamse). To znai da teklif moe biti obaveza (vadib), ali i da moe biti zabranjem (mahzur). Obavezan je svim osobama nemonim da samostalno spoznaju cilj erijata u odreenom erijatskom pitanju. Zabranjen je svim osobama koje samostalno mogu doi do tog znaenja. Tako je i sa ostalim obavezujuim propisima. Prema tome, stav erijata o taklidu je uvjetovan sposobnou ili nesposobnou muslimana da samostalno doe do onoga to erijat eli 141

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

postii odreenim idtihadskim pitanjem. Doputena granica izriitog oponaanja stava uleme (taklid) zavisi od moi razumijevanja ciljeva erijata u pitanjima fleksibilne prirode. Od jaine ili slabosti te moi zavisi doputenost upotrebe taklida. Deseto: Ova studija je osvijetlila i stavove uenjaka o eklekticizmu, odnosno pozajmljivanju iz razliitih mezheba (telfik). Dolo se do zakljuka da je ovo pitanje jednako pitanju taklida. Osoba koja je sposobna samostalno i uz pomo jasnih programskih instrumenata komparirati snagu tih dokaza, obavezna je to initi. Osobi koja to nije sposobna initi zabranjeno je da se time bavi, kako se ne bi poigravalo sa propisima erijata i poremetilo postupanje po njima. Kada je rije o koritenju olakica (ruhas), ova studija se dotakla i tog pitanja. Dolo se do zakljuka da nije zabranjeno koristiti se olakicama ukoliko se njima eli postii lake, jednostavnije, prikladnije i prihvatljivije rjeenje u ponuenom idtihadu, zbog toga to se olakavanje i otklanjanje potekoe ubrajaju u originalne islamske principe od kojih nije dozvoljeno odstupiti da bi se postupilo suprotno. Meutim, ukoliko se pod olakicama misli na posrnua, omake i greke uleme, tada muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno da se njima koristi, zbog toga to takve olakice u sebi nose statinost prema predajama, a dobro je poznato da je u statinosti zabluda u vjeri i nepoznavanje namjera uleme i prvih muslimana. Jedanaesto: Ova studija je pokazala da je doputeno slijediti jedan odreeni mezheb, bilo da je rije o akaidskom, fikhskom ili odgojnom mezhebu, te da u tome nema valjane erijatske niti racionalne zabrane, zbog toga to se mezhebi u svojoj biti smatraju pomonim sredstvima za postizanje krajnje namjere erijata u odreenim idtihadskim pitanjima, kao i zbog toga to se smatraju saetim nastojanjem islamskih velikana da svojim paljivim rjeenjima podue obian svijet propisima, krajnjim namjerama i tajnama erijata. Zato bi bilo neobjektivno i nerealno pozivati obian svijet i ulemu da ne slijede nijedan mezheb. Svima je poznato da obian svijet nije sposoban samostalno doi do znaenja koja erijat eli postii u odreenom 142

Meumuslimanski odnosi idtihadskom pitanju. Treba im neko ko e im u tome pomoi. Nee nai bolje i prikladnije pomoi od mezheba i kroz historiju islama izbruenog idtihada o pitanjima vjerovanja, propisa i odgoja. Pozivati nepriznavanju mezheba znai pozivati u novi mezheb, koji se u osnovi ne pomae rjeenjima ranijih mezheba, nego se direktno upuuje na Kuran i sunnet. U sutini se radi o novom zahirijskom pristupu. Zahirije su bili poznati islamski mezheb, tako da se ovaj novi poziv moe smatrati hodom po stazama drevnih zahirija, poznatih po tome da su odbacivali i da nisu prihvatali mezhebe prije njih. Bilo kako bilo, ne postoji kuransko-hadiski tekst, analogija ili predaja koji zabranjuju obinom svijetu da slijedi odreeni akaidski, fikhski ili odgojni mezheb, sve dok je taj mezheb u islamu priznat i dok ne negira ono to u islamu ima karakter nepromjenljivog. Ne postoji nita to bi zabranilo islamskim uenjacima da se onoliko koliko mogu okoriste bogatom batinom mezheba, polazei od naela vanosti uzimanja koristi od naune i spoznajne ostavtine ranijih generacija muslimana. Dvanaesto: Postizanje civilizacijskog prilagoavanja i pozitivnog optimizma sa izumrlim i aktuelnim islamskim mezhebima, prema rezultatima ove studije zavisi od toga kako e biti prihvaena skupina idejnih, naunih i programskih principa, ponaanja i prakse koja se mora nai kod svake osobe zainteresirane za saradnju i prouavanje akaidskih, fikhskih i odgojnih islamskih mezheba. Te idejno-programske principe mogue je saeti u sljedeih deset principa: vrsto ubjeenje o zabrani prolijevanja krvi sljedbenika drugih mezheba, vrijeanja njihove asti i unitavanja imetka; zbog toga to su svi oni muslimani, obuhvaeni Poslanikovim, a.s., hadisom: Zaista su vaa krv, imeci i ast jednako sveti kao ovaj va dan, u ovom vaem mjesecu, u ovom vaem gradu. Potom dolazi princip zabrane proglaavanja nevjernicima (tekfira) imama mezheba, njihovih imama meu ashabima, tabiinima i tabitabiinima i svih sljedbenika islamskih mezheba. Trei princip je zabrana nepriznavanja i sumnjiavosti u ispravnost vjerovanja imama mezheba. etvrti princip se sastoji u izbjegavanje favoriziranja meu mezhebima i imamima. Peti princip znai izbjegavanje 143

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

smatranja sljedbenika mezheba grijenicima i novotarima. esti princip se ogleda u udaljavanju od svih oblika negacije sljedbenika mezheba. Sedmi princip ukazuje na obavezu traenja opravdanja za poinjene greke imama-mudtehida. Osmi princip govori o udaljavanju od pasivnosti i ravnodunosti prema idtihadu imama mezheba. Deveti princip potencira neminovnost obnove idtihada mezheba. I deseti princip ukazuje na nunost saradnje oko pitanja oko kojih postoji saglasnost ili se podrazumijevaju u islamu. To je deset principa koje bi trebalo stalno imati na umu kao najvanije pomone metode u lijepom ophoenju prema islamskim mezhebima. Oni e nam pomoi da meu sljedbenicima islamskih mezheba povratimo prisnost i dobronamjernost, shodno Poslanikovim, a.s., rijeima, zabiljeenim u Buharijevom Sahihu: Primjer vjernika u njihovoj meusobnoj ljubavi, samilosti i emotivnosti je jednak primjeru tijela; kada oboli samo jedan njegov organ, cijelo tijelo osjea malaksalost i bol. Na kraju smatramo prikladnim zavriti ovo poglavlje sa historijskom rezolucijom Meunarodne akademije erijatskog prava o pitanju islamskih mezheba, kao potvrdu da su svi principi i stavovi koje smo naveli zajedniki i mi ih dijelimo sa veinom uleme. Rezolucija je najbolja potvrda tome, s obzirom da ju je donijela najznaajnija nauna akademija svjetskog renomea, koja okuplja najeminentnije islamske uenjake i mislioce. Molimo Uzvienog Allaha da se ljudi okoriste ovim tekstom, jer On zaista sve moe.

144

rezolucija
o pitanju islaMskih Mezheba

Meunarodna akademija erijatskog prava Organizacije islamske konferencije U elji da dodatno argumentiramo najprikladnije principe saradnje sa islamskim mezhebima, u ovom poglavlju donosimo historijsku rezoluciju najznaajnije akademije u islamskom svijetu. Rije je o Meunarodnoj akademiji erijatskog prava, nastaloj u okrilju Organizacije islamske konferencije. Sadraj ove rezolucije potvruje ono to smo detaljno spomenuli govorei o navedenim principima. Ubjeenja sam da rezolucija ove renomirane akademije predstavlja onaj osjeaj koji se u metodologiji erijatskog prava definira kao konsenzus veine (idmau l-ekserijje). To je ona vrsta konsenzusa koja ne dozvoljava muslimanu da izlazi iz njegovih okvira, niti da se ne slae sa njim; s obzirom da se radi o velikoj veini najboljih alima, mislilaca i poznavalaca islama sadajeg vremena. Allah me je poastio time da budem jedan od uesnika i kreatora ove historijske rezolucije o islamskim mezhebima. Nadam se da e svi islamski uenjaci, pregaoci i iskreni vjernici, ma gdje se nalazili, postupati po njoj prilikom saradnje sa drugim mezhebima. To moe doprinijeti samo dobru, ispravnosti, racionalnosti i jedinstvu umeta. Zastanimo kod ove rezolucije, molei Uzvienog Allaha da oprosti imamima mezheba, koji su cijeli svoj ivot proveli sluei vjeri, te da ih uini od onih koji e stei nagradu idtihada i nagradu za ispravnost na Sudnjem danu. Tekst rezolucije glasi: 145

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na naeg prvaka Muhammeda, Peata poslanstva, na njegovu porodicu i na sve ashabe.

o i s l a m u , j e d n o m u m metu, akaidskim, fi k h s k i m i o d g o j n i m me zhebima

Meunarodna akademija erijatskog prava, nastala u okrilju Konferencije islamskih zemalja, na svom sedamnaestom zasijedanju, odranom u Haimijskoj Kraljevini Jordan, u periodu od 27. dumadel-ula do 2. dumadel-ahira 1427. godine po Hidri, to odgovara periodu od 24. do 28. juna 2006. godine po Miladu; a nakon uvida u izloene referate pred Akademijom na temu Islam i jedan ummet: akaidski, fikhski i odgojni mezhebi, te nakon provedene rasprave o izloenim referatima i rezolucijama Meunarodne islamske konferencije iz 1425. godine po Hidri, odnosno 2005. godine po Miladu, sa koje je upuen poziv da se proue principi sadrani u Ammanskoj poslanici, o emu su raspravljali islamski alimi i mislioci na Forumu, odranom u Mekki, to je posluilo kao uvod za Tree vanredno zasjedanje efova islamskih zemalja, donosi rezoluciju, iji sadraj glasi: Prvo: Svi radovi napisani na ovu temu su identinog stava o osnovnim opim pravilima islama. Akaidske, fikhske i odgojne pravce u islamu smatraju rjeenjima islamskih uenjaka, nastalim s ciljem da se olaka muslimanima. Usmjerena su izgradnji jedinstva ummeta, intelektualnog obogaivanja i postizanju iskonskog poziva islama. Ponuene studije na ovu temu, zajedno sa sadrajem Ammanske poslanice, u sebi nose pojanjenje sutine islama i njegove uloge u savremenom drutvu. Trud suverena Jordanske Haimijske Kraljevine, kralja Abdullaha Dru146

rezolucija

br.

152 (1/17)

Meumuslimanski odnosi gog Ibn Husejna, Allah ga sauvao, na meunarodnom promoviranju usvojenih odluka, zasluuje svaku pohvalu i duboko potovanje. Drugo: Ponueni referati i provedena rasprava o ovoj temi samo su potvrda ranije usvojenih odluka Meunarodne islamske konferencije odrane u Ammanu (Jordanska Haimijska Kraljevina) pod nazivom Sutina islama i njegova uloga u savremenom drutvu. U uvodnim napomenama pomenutih odluka je ukazano na fetve i odluke Vijea za fetve i vrhovne uleme razliitih mezheba, koji jednoglasno podravaju te odluke, a one glase: 1. Svako ko slijedi jedan od etiri ehli-sunnetska mezheba (hanefijski, malikijski, afijski i hanbelijski), daferijski mezheb, zejdijski mezheb, ibadijski mezheb i zahirijski mezheb je musliman, nije ga dozvoljeno proglasiti nevjernikom, zabranjeno je prolijevati njegovu krv, vrijeati ast i unitavati njegov imetak. Shodno fetvi ejhul-Ezhera nije dozvoljeno proglaavati nevjernicima pripadnike earijskog ubjeenja, kao ni one koji prakticiraju istinski tesavvuf. Isto tako nije dozvoljeno proglaavati nevjernicima sljedbenike autentine selefijske misli. Takoe, nije dozvoljeno proglaavati nevjernicima pripadnike bilo koje muslimanske grupacije koja vjeruje u Allaha, d.., Njegovog Poslanika, s.a.v.s., imanske i islamske arte i koja ne negira bilo ta to je u islamskom uenju opepoznato i prihvaeno (malum bi d-darure). 2. Slinosti meu mezhebima su mnogo brojnije nego razlike. Sljedbenici osam mezheba se slau u osnovnim islamskim naelima. Svi oni vjeruju u Allaha, Jednog i Jedinog; vjeruju da je Plemeniti Kuran Allahov govor, objavljen od Allaha, vjerno zapisan i sauvan od iskrivljavanja; da je Muhammed, a.s., poslanik i vjerovjesnik poslan cijelom ovjeanstvu. Svi oni se slau da ima pet islamskih arta: dva svjedoanstva, namaz, zekat, post ramazana i had; slau se i da su imanski arti: vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i Boije odreenje. Neslaganje uleme kod sljedbenika mezheba je u sporednim i nekim 147

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

3.

4.

5.

6.

7.

osnovnim pitanjima, a u tome je milost. Davno je reeno: Neslaganje uleme u miljenju je velika milost za ummet. Priznavanje islamskih mezheba znai striktno pridravanje utvrene metodologije u davanju fetvi. Nikome nije dozvoljeno da bez naune kvalificiranosti daje fetve, niti je to dozvoljeno initi bez uvaavanja mezhebske metodologije. Nikome nije dozvoljeno izdavati fetve i ustvrditi da je idtihad ono to on prvi misli, a to bi muslimane izvelo iz okvira erijatskih pravila i nepromjenljivih normi njegovih mezheba. Najvaniji dio Ammanske poslanice, obznanjene u dvadeset sedmoj noi blagoslovljenog ramazana 1425. godine po Hidri i proitane u Haimijskoj damiji je pridravanje mezheba i njihove metodologije. Priznavanje mezheba, insistiranje na dijalogu i susretljivosti meu njima u sebi nosi jaku poruku umjerenosti, tolerancije, srednjeg puta i milosti prema drugima. Pozivamo odbacivanju razlika a ujedinjenju rijei i djela muslimana. Pozivamo da jedni druge potuju i pokau solidarnost muslimanskih naroda i drava. Pozivamo jaanju veza bratstva i ljubavi prema Allahu. Pozivamo da ne ostave prostora smutnji (fitni) i zavadi meu njima. Uzvieni Allah je rekao: Vjernici su samo braa, zato pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (Al-Hudurat, 10) Uesnici Meunarodne islamske konferencije, okupljeni u jordanskoj prijestolnici Ammanu, nedaleko od blagoslovljenog Mesdidul-aksaa i okupirane palestinske teritorije, insistiraju na nunosti zatite Mesdidul-aksaa, prve kible i treeg svetog harema, od svih opasnosti i neprijateljstava kojima je izloen. To je mogue postii prestankom okupacije i osloboenjem svetinja. Oni takoer insistiraju na ouvanju svetinja u Iraku i na drugim mjestima. Uesnici insistiraju i na sveobuhvatnijem razumijevanju znaenja slobode, potivanja sopstvenog i tueg miljenja na prostoru itavog nam islamskog svijeta. Neka je hvala Allahu Jedinom.

148

Meumuslimanski odnosi Tree: Podrava se Rezolucija Akademije br. 98 (1/11) o islamskom jedinstvu i njene preporuke za aktiviranje predloene platforme u cilju postizanja islamskog jedinstva. U zakljuku rezolucije je zatraeno od Sekretarijata Akademije formiranje komisije u ijem sastavu bi bili njeni istaknuti lanovi i eksperti, a koju bi verifikovala Meunarodna islamska konferencija, sa zadatkom izrade operativne studije za postizanje jedinstva na kulturnom, drutvenom i ekonomskom polju. etvrto: Rezolucija insistira na donoenju i prezentiranju opih pravila za ona pitanja oko kojih postoji saglasnost, definiranju spornih pitanja i usporedbi istih sa erijatskim naelima na kojima su zasnovana. Rezolucija insistira na prezentiranju mezheba sa punim povjerenjem i bez pristrasnosti, u okvirima velianja identinosti i uvaavanja razliitosti. Prilikom odabira preferirajueg miljenja (terdih) treba se oslanjati na snagu argumenata i snanijeg postizanja krajnjih ciljeva erijata, bez bilo kakvog forsiranja mezheba samo zato to mu pripada istraiva koji o tome pie, ili zato to je taj mezheb dominantan u odreenim dravama i drutvu. Peto: Rezolucija insistira na odgajanju studenata na univerzitetima i uenika u srednjim kolama u duhu islamskog jedinstva, kulture dijaloga, pozitivne polemike i, to je najvanije, neomalovaavanja suprotnog miljenja. esto: Neophodno je raditi na oivljavanju pedagokih pravaca zasnovanih na Kuranu i sunnetu, kao metoda ublaavanja preovladavajueg materijalizma savremenog doba i zatite od nadolazeih oblika ponaanja koji ne potuju temeljna islamska naela. Sedmo: Ulema razliitih islamskih mezheba treba da pojanjava princip umjerenosti i srednjeg puta tokom svakodnevnih susreta, specijaliziranih i javnih naunih simpozija, koristei se iskustvima onih koji rade na zbliavanju mezheba. Njihov cilj mora biti popravljanje slike o razliitim akaidskim, fikhskim i odgojnim mezhebima, na koje treba gledati kao na razliite programe za primjenu islamskih naela i propisa. Razliitost meu mezhebima je razliitost raznovrsnosti i upotpunjavanja, a ne potiranja. Zato ih je potrebno sve izuavati, o 149

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

njihovim karakteristikama i odlikama govoriti i o njihovim izvorima brinuti. Osmo: Potivanja mezheba nema bez objektivne kritike kojom se eli proiriti polje identinosti, a suziti polje razliitosti. Mora se dati ansa konstruktivnom dijalogu islamskih mezheba, u duhu Kurana i sunneta, a sve u cilju jaanja muslimanskog jedinstva. Deveto: Mora se stati na put savremenim islamskim mezhebima i pravcima koji su u suprotnosti sa uenjem Kurana i sunneta. Kako god nije prikladno biti nemaran, isto tako nije dozvoljeno pretjerivati u prihvatanju svakog poziva, pa i onog sumnjivog. Moraju se jasno pokazati pravila ponaanja, kako bi se sauvalo naelo da neko prvo treba da zaslui pa tek onda ponese epitet islamski. Deseto: Akaidski, fikhski i odgojni mezhebi ne mogu biti odgovorni za pogrenu praksu ubijanja nevinih, vrijeanje asti, unitavanje imovine i privatne svojine, koja se eventualno u njihovo ime poini. Preporuke: 1. Vijee daje preporuku Akademiji da organizira simpozije i susrete s ciljem uklanjanja razloga koji vode bilo kojem obliku meusobne netrpeljivosti pripadnika razliitih mezheba. Postoji bojazan da e ova netrpeljivost prerasti u elemente podjele ummeta. Zato je neophodno jo jednom prouiti ona pitanja koja su pogreno shvaena, primijenjena ili se na njih na pogrean nain poziva, kao to su pitanja: a) Ljubav i mrnja u ime Allaha; b) Hadis o spaenoj skupini i svemu to je na tome zasnovano; c) Pravila o proglaavanju drugih muslimana nevjernicima, tekim grijenicima i novotarima, bez pretjerivanja ili poputanja; d) Odmetanje od vjere (riddet) i uvjeti za primjenu sankcije za takvo djelo; e) Poinioci velikih grijeha i posljedice za osobu optuenu da ih je poinila; f ) Proglaavanje nevjernikom osobe koja u potpunosti ne primjenjuje odredbe erijata, bez detaljnog analiziranja stanja. 150

Meumuslimanski odnosi 2. Vijee preporuuje svim odgovornim instancama u islamskim zemljama da zabrane tampanje, distribuiranje i razmjenu materijala koji svojim sadrajem produbljuju meumuslimansko neslaganje, ili odreenu grupaciju muslimana etiketira kao nevjernike i zabludjele, bez navoenja usaglaene argumentacije za to. 3. Vijee preporuuje svim odgovornim instancama da nastave ulagati napor u postizanju primjene erijata u svim zakonima i praksama, to je Akademija pojasnila u svojim rezolucijama i preporukama sa ranije odranih zasijedanja.

151

Ekstremizam u vjeri i tekfir

zabrana

ekstreMizMa u vjeri

Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif121 Hvala Allahu. Na Njega se oslanjamo, od Njega oprosta traimo i Njemu se od zla dua i djela naih utjeemo. Svjedoim da drugog boga osim Njega nema i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.

Niko veu tetu nije nanio islamskom ummetu od grupe koja zbog grijeha muslimane proglaava nevjernicima, tj. ini tekfir. Jedna zalutala skupina muslimana proglaava druge muslimane nevjernicima a da za to nemaju nijednog valjanog dokaza u erijatu i vjeri, pa ni u rijeima naih dobrih prethodnika iz prvih generacija islama. Shodno tome, oni smatraju dozvoljenim atak na ivote i imetke muslimana koje proglaavaju nevjernicima. Do izraaja dolazi vjerovjesnika dalekovidost u vezi s opasnom novotarijom zvanom tekfir. Dok je Poslanik, a.s., dijelio ratni plijen, dolazi mu ovjek i kae: Muhammede, pravedno dijeli! Allahov Poslanik, a.s., mu ree: Teko tebi, a ko je to pravedan ako ja nisam!? Omer b. el-Hattab, r.a., ree: Pusti me da ga ubijem! On ree: Ne, ostavi ga na miru. On e imati pristalice koji e se posvetiti vjeri a kroz nju e samo prolaziti a da ona na njih nee ostaviti nikakvog traga, kao to ne ostane traga na strijeli koja proleti kroz ulovljenu ivotinju!
121 Hurmetu el-guluvv fi d-din ve tekfiri l-muslimin (Kairo: Mektebetu t-turasi l-islami, 1. izd. 2002). Recenzija i saglasnost: Kerem Muhammed Zuhdi, Asim Abdulmadid Muhammed, Usama Ibrahim Hafiz, Fuad Mahmud ed-Devalibi, Hamdi Abdurrahman Abdulazim i Muhammed Isamuddin Derbale. Preveo Salih Haui. Autori i recenzenti su lanovi vostva egipatske El-Demaa el-islamijje koje je napravilo radikalan zaokret od ekstremizma i u etiri knjige 2002. godine iznijelo svoje vienje greaka nekih pripadnika savremenih islamskih pokreta. Vie o ovoj epizodi vidi u Mustapha Kamel al-Sayyid, The Other Face of the Islamist Movement, Carnegie Endowment for International Peace, 2003, Working Paper no. 33.

155

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Na Poslanik, a.s., rekao je istinu. Prole su brojne godine i pojavile su se haridije koje potpuno odgovaraju opisu koji je iznio Allahov Poslanik, a.s. Na njima su se obistinile rijei Allahovog Poslanika, a. s: Oni e na miru ostavljati idolopoklonike a ubijat e sljedbenike islama; Uit e Kuran, a Kuran nee sezati dalje od njihovih kljunih kostiju; Vi ete svoje namaze smatrati slabim u poreenju s njihovim, i svoj post u poreenju s njihovim postom i svoja dobra djela u poreenju s njihovim dobrim djelima!; Prolazit e kroz vjeru da ona na njih nee ostaviti nikakvog traga, kao to ne ostane traga na strijeli koja proleti kroz ulovljenu ivotinju!; U pretkijametsko doba e se pojaviti maloumni mladii koji e govoriti najbolje to ljudi govore... 122 ... Poslanik, a.s., je jo upozorio: Onaj ko drugog vjernika proglasi nevjernikom, kao da ga je i ubio.123 Postoji li ozbiljnije upozorenje od ovoga i vea prijetnja od ove prijetnje?! Za Poslanika, a.s., je neosnovano proglaavanje muslimana nevjernikom ravno njegovom ubistvu. A kako i ne bi bilo?! Zar tolika potvora i optuba nekog muslimana nije ravna njegovom moralnom i vjerskom unitenju?! Onaj ko ga proglasi nevjernikom osramotio ga je i obeastio u njegovoj porodici, rodu i narodu. Stvar postaje jo opasnija ako ga oslovi rijeima nevjernie ili kafire. Takva potvora je isto to i hitac iz vatrenog oruja na brata muslimana... Zbog svega toga i zbog posljedica proizalih iz proglaavanja drugog muslimana nevjernikom, Allahov Poslanik, a.s., svakom muslimanu skree panju na tu veliku opasnost i kae: Ko god bratu kae kafire (nevjernie), taj sud se na jednog od njih dvojice sigurno odnosi. Ako on ne bude u pravu, nevjerstvo e se vratiti na njega.124 Na taj nain Poslanik, a.s., zatvara vrata pred ovom smutnjom, da za sva vremena ostanu zakljuana i kao da svakom muslimanu pojedinano kae: Ako neosnovano proglasi drugog
122 Hadis biljee Buharija (6531) i Muslim (1066/154). Alija, r.a., je rekao: Kada vam prenosim hadis od Poslanika, a.s., tako mi Allaha, drae mi je da padnem s neba, nego da na njega slaem. A kada vam govorim o neemu to je izmeu mene i vas, neka znate da je rat varka. uo sam Allahova Poslanika, a.s., da kae: U posljednje doba e se pojaviti mladii sa neutemeljenim postupcima, govorit e najbolje to ljudi govore, a izlazit e iz islama kao to strijela prolazik kroz ulov. Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, a za njihovo ubijanje postoji nagrada na Sudnjem danu. 123 Ovo je samo dio hadisa koji biljei Tirmizi (6236) od Sabita b. Ed-Dahhaka, r.a. Albani ga svrstava u sahih hadise. 124 Hadis biljei Buharija (5753) i Muslim (154/60). Doslovan tekst je iz Muslimove predaje koju prenosi Abdullah b. Omer, r.a.

156

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

muslimana nevjernikom, sam sebi si presudu donio, jer se taj sud moe vratiti na tebe, pa da ti kua gorinu ae koju si spremio za svog brata i padne u jamu koju si za njega iskopao. Pojava tekfira zaeta je ezdesetih godina u egipatskom vojnom zatvoru zbog svirepog muenja pripadnika pokreta Muslimanska braa. Postavljala su se pitanja od kojih su neka za zatvorenike bila logina i razumna, ako se u vidu imaju strahote kroz koje su prolazili i njihovo psihiko i fiziko stanje. Prvo pitanje koje se pred njih postavljalo bilo je: emu sve ovo? Zato se prema nama odnose s tolikim divljatvom i koji smo to mi grijeh poinili? Odgovor na tu zapitanost glasi: Na jedini grijeh je to vjerujemo da nam je Allah Gospodar, Kuran zakon i islam ivotni put. Zatim su preli na drugo pitanje: Ovi to nas zlostavljaju, mue i vrijeaju nau vjeru, da li su oni muslimani? Mogu li oni biti muslimani, kada njihov ef kae: Dovedite mi svog Gospodara da i njega okujem u lance i bacim u zatvor?! Odgovor je, naravno, glasio: Ne, ovo su nevjernici. Potom se nametalo tree pitanje: Ako su ovo nevjernici, ta je onda s njihovim pretpostavljenim koji izdaju naredbe i donose zakone i u ijim su rukama naredbe i zabrane? Njihovi umovi su urno zakljuili a potom pokrenuli jezike koji su izricali, za njih jedini logian, sud: Naravno, i oni su nevjernici. Nakon to su bili uvjereni u ispravnost prethodnih odgovora, preli su na etvrto pitanje koje glasi: A ta je s narodom koji podrava ovakve vladare i pokorava mu se. Ko su oni? Odgovor na ovo pitanje je bio spreman. Te mase ljudi koje se mire s nevjerstvom voa i koje im aplaudiraju su, takoer, nevjernici, a onaj ko je zadovoljan nevjerstvom i sam je nevjernik. Slijedom takve logike u cijelom drutvu se pojavila skupina zvana tekfir, do te mjere da smo uli za super optube za nevjerstvo. Ta skupina je najslinija rasprskavajuoj bombi. Kada god se pojavi neslaganje jednih s drugim po bilo kom pitanju, pa i u sekundarnom - fikhskom, odmah jedni druge proglaavaju nevjernicima. Kada se ne sloe u proglaavanju odreene osobe nevjernikom, iznova dolazi do meusobnog optuivanja i novog razilaenja... Navodimo historijat ove ideje kako bismo vidjeli kako je ta sekta nastala. Ti ljudi bi trebalo da poznaju najvelianstveniji ajet koji govori o pravednosti i prema onima koji nepravdu ine. To su Allahove rijei: 157

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti...! (El-Maide, 8). Naalost, teki zatvorski uslovi i psihiko stanje uine da se ovaj ajet ne razumije. Samo snane i strpljive linosti, u takvim okolnostima, mogu da razumiju poruku ovog ajeta. Mnogi su bili i suvie slabi, pa su, u proglaavanju nasilnika nevjernicima, nalazili olakanja svojim mukama, i kakvu-takvu satisfakciju. Na taj nain su hranili snaan osjeaj potrebe za osvetom koju nisu mogli realizovati. Bila je to elja za trijumfom nad nasilnicima koji su slomili njihov duh i njihovo tijelo, pa makar i samo rijeima. Meutim, proglaavanje drugih nevjernicima je vid pretjerivanja u vjeri, i to najei vid pretjerivanja u vjeri. To se vidi iz rijei Allahovog Poslanika, a.s., koje nam prenosi Zul Huvejsire: Od potomaka ovog ovjeka e se pojaviti ljudi koji e uiti Kuran a on nee prelaziti njihove kljune kosti. Izlazit e iz islama kao to izae strijela iz ulovljene ivotinje. Ubijat e sljedbenike islama a ostavljati na miru idolopoklonike. Ako ja doekam da se pojave, ubijat u ih kao to je pobijen narod Ad.125 Zato ovdje govorimo o pretjerivanju u vjeru uopeno, zatim o uzrocima koji dovode do pretjerivanja u vjeri i o nekim manifestacijama tog pretjerivanja. Da neko ne bi pomislio da vjeru naruavaju samo pretjerivanje i nemarnost, osvrnuli smo se i na umjerenost u vjeri koja se nalazi izmeu zanemarivanja i pretjerivanja. I kao to se islam gubi u nemarnosti prema njemu, tako se gubi i kad se u njemu pretjeruje. Uvodni dio knjige sadri odgovor na novotariju zvanu tekfir, tj. proglaavanje muslimana nevjernicima zbog grijeha kao i odgovor na tekfir pojedinih muslimana. Zatim se govori o tekfiru muslimana zbog toga to trae podrku nemuslimana i tekfiru muslimana zato to su u dravnoj slubi. Nakon toga se govori o razlici izmeu zabranjenog prijateljevanja s nevjernicima i prijateljevanja koje je pohvalno i vjerom propisano, zato to u tome mnogi pretjeruju.126
125 Dio hadisa koji biljee Buharija (El-Feth, hadis br. 3344) i Muslim (134/1064), a prenosi ga Ebu Seid el-Hudrij. 126 Ovdje donosimo izbor iz ovog teksta. Uskoro bi se on u integralnom izdanju trebalo da pojavi na bosanskom jeziku. - Prireiva.

158

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

Trudili smo se da se drimo akide (vjerovanja) sljedbenika Kurana i sunneta (ehli sunneta ve-l-demaata), a dokaze smo navodili iz Kurana i sunneta, kao i rijei velikih uenjaka ovog ummeta iz prvog doba islama. Allaha molimo da ovaj skromni trud primi i da nam pogreke oprosti. Ono to smo ispravno rekli to je zbog Allahove pomoi, a gdje smo pogrijeili to je od nas samih a Allahu se utjeemo od vlastitih nedostataka i pogreaka. Gospodaru na, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve uje i sve zna! (El-Bekare, 127).

P re t j e r i va n j e u vjeri: u z ro c i i m a n i f e stacije
Mud ro s t z a b ra n e p re t j e r i va n j a u v j e r i
Pretjerivanje ili ekstremizam u erijatu znai ovjekov prelazak preko granice koju je postavio Zakonodavac zato to smatra da je ono to trai erijat nedovoljno, pa radi vie, mislei da je to erijatski pohvalno. Mudrost zabrane ekstremizma iznosimo onako kako ju je objasnio ejh dr. Jusuf el-Karadavi, samo u skraenom obliku127: 1. Ekstremizam odbija ljude. Kada bi manji broj ljudi i prihvatio ekstremizam, za veinu je on neprihvatljiv, dok je erijat zakon za sve, a ne za samo za odreenu skupinu. Zato se Vjerovjesnik, a.s., naljutio na svog velikog prijatelja Muaza kada je oduljio namaz koji je klanjao kao imam, zbog ega se na njega potuio jedan od klanjaa, pa mu je rekao: Zar da ti, Muaze, ljude stavlja u iskuenje? Taj ukor je ponovio tri puta.128 Drugom prilikom je ljutito rekao: O ljudi, neki od vas ljude razgone. Ko od vas predvodi ljude u namazu, neka skrati jer meu njima ima bolesnih, starih, nemonih i onih s potrebom.129 Zato Allahov Poslanik, a.s., alje Muaza i Ebu Musaa u
Es-Sahve el-islamijjeh bejne-l-duhudi vet-tetarruf, str. 29. Hadis biljei Buharija (673) a prenosi ga Dabir b. Abdullah el-Ensari. 129 Hadis biljee Buharija (5759) i Muslim 172/466) a prenosi ga Ebu Mesud el-Ensari.
127 128

159

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Jemen, savjetujui ih: Olakavajte, a ne oteavajte, obradujte a ne rastjerujte. A vas dvojica privoljavajte i ne razilazite se! 130 Omer, r.a., je rekao: Nemojte Allaha omraziti Njegovim robovima tako to neko od vas kao imam (predvodnik) u namazu odulji namaz, pa ljudi zamrze to to klanjaju! 2. Ekstremizam je kratkog vijeka. U ekstremizmu se ne moe dugo ustrajati. ovjek se brzo zasiti, jer su njegove mogunosti ograniene. Ako ovjek u pretjerivanju i ustraje jedan dan, ve narednog dana se zamori i pone posrtati u hodu. Mislim na napor koji trpe njegovo tijelo i njegova dua, zbog ega se zasiti i odustane od injenja dobrih djela ili se okree u suprotnom pravcu mijenjajui pretjerivanje zanemarivanjem. To je oigledno i dobro poznato. Zato je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Osoba koja iscrpljuje svoju jahalicu do iznemoglosti (munbett) niti eljeni put pree niti jahalicu sauva!131 Stoga plemeniti Poslanik, a.s., savjetuje: O ljudi, od dobrih djela inite onoliko koliko moete. Allahu nee dosaditi sve dok vama ne dosadi, a Allahu su najdraa ona djela koja su najtrajnija pa i ako su mala.132 Ibn Abbas, r.a., kazuje: Jedna slukinja Allahovog Poslanika, a.s., je danju postila a nou klanjala nafile (dobrovoljne namaze), pa su o tome obavijestili Allahovog Poslanika, a. s, a on je rekao: Svako djelo ima svoju otrinu a svaka otrina trai odmor i oputanje. Onaj ko se bude odmarao u skladu s onim to sam ja radio, taj je upuen, a onaj ko oputanje bude traio u neemu drugom, taj je zalutao!133 Allahov Poslanik, a.s., je takoer rekao: Vjera je lahka i niko sebe nee obavezati ibadetima preko svojih mogunosti a da mu to nee priiniti potekoe. Zato budite umjereni. Nastojte biti blizu ispravnog, budite radosni i sebi olakajte malo jutrom, krajem dana a malo nou.134 Allame
Hadis biljee Buharija (2873) i Muslim 7/1733) od Seida b. Ebi Burda, koji ga prenosi od svog oca a njegov otac ga je uo od svog oca (Allah neka je njima zadovoljan). 131 Dio hadisa koji biljei El-Bejheki u djelu El-Kebir (3/18/4520). Hadis prenosi Dabir b. Abdullah, r.a. El-Hejsemi u djelu Medmeu zzevaid kae: Hadis prenosi El-Bezzar a u nizu prenosilaca se nalazi Jahja b. El-Mutevekkil Ebu Akil a on je poznat kao laac. 132 Hadis biljee Buharija (5523) i Muslim (215/782) a doslovan tekst ovog hadisa je iz njegove zbirke. 133 Hadis spominje El-Hejsemi u djelu Medmeu zzevaid (3560) i kae: Hadis biljei El-Bezzar a njegovi prenosioci su pouzdani (sahih). 134 Hadis biljei Buharija (39), a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a.
130

160

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

El-Menavi u komentaru ovog hadisa kae: Niko se nee pretjerano predati ibadetu a da ga to ne optereti, pa da taj ibadet nekada ne mogne obavljati. Rijei: Zato budite umjereni! znae: Drite se onoga to je ispravno bez pretjerivanja i bez nemarnosti. Rijei: Nastojte biti blizu ispravnog znae: Ako ne moete u cijelosti uiniti dobro djelo, uinite od njega onoliko koliko moete. Rijei: Budite radosni! znae: Radujte se nagradi zbog trajnog injenja dobrog djela, pa i kada je ono malo. 3. Nema ekstremizma bez nepravde i nasilja. Svako pretjerivanje je atak na tua prava, a tua prava se moraju potovati i dug prema drugima se mora vratiti. Jedan mudrac je lijepo rekao: Nikada nisam vidio rasipnitvo a da se time nije zakinulo neije pravo. Allahov Poslanik, a.s., je rekao Abdullahu b. Omeru, r.a., nakon to je uo da se ibadetom iscrpljuje toliko da zapostavlja pravo svoje supruge koje ona ima kod njega: Abdullah, da li je tano ono to mi priaju o tebi, da danju posti a nou klanja?! Abdullah odgovori: Da, Allahov Poslanie. Poslanik, a.s., mu ree: Nemoj tako raditi, nego posti i mrsi. Klanjaj nafile i spavaj. Tvoje tijelo ima svoje pravo kod tebe, tvoje oi imaju svoje pravo kod tebe, tvoja supruga ima svoja prava kod tebe i tvoji gosti imaju svoja prava kod tebe. Tj. svemu daj pravo koje mu pripada i nemoj ii ni u jednu krajnost na raun druge strane. Ugledni ashab Selman Farisi je tako postupio sa svojim pobratimom Ebu Derdaom. Imam Buharija biljei: Allahov Poslanik, a.s., je pobratimio Selmana i Ebu Derdaa. Njih dvojica su se mnogo voljeli. Jednom je Selman posjetio Ebu Derdaa i njegovu suprugu Ummu Derda zatekao u pohabanoj odjei, pa je upitao: ta je s tobom? Odgovorila je: Tvoj brat nema potrebe za ovim dunjalukom. Kada je Ebu Derda stigao kui i pred njih bilo postavljeno jelo, Selman mu ree: Jedi!, a on ree da posti. Selman ponovo ree: Ako ti nee jesti, neu ni ja. Zatim su skupa jeli. Kada je nastupila no, Ebu Derda je ustao da klanja nafila-namaz, a Selman mu ree: Lezi i spavaj! Jo jednom 161

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

je pokuao ustati da klanja, ali ga je Selman ponovo vratio. Kada je no bila pri kraju, Selman ga dozva: Hajde sada ustani da klanjamo. Nakon namaza Selman je rekao: Tvoj Gospodar ima Svoje pravo kod tebe, ti ima svoje pravo kod sebe samog i tvoja supruga ima svoja prava kod tebe. Svakome daj ono to mu pripada. Ebu Derda o tome obavijesti Allahova Poslanika, a.s., a on mu ree: Selman je u pravu. 135

Ma n i f e s t a c i j e z a s t ra n j i va n j a u v j e r i
Zastranjivanje se manifestira na razne naine. Neke od njih je spomenuo dr. Jusuf el-Karadavi i mi ih navodimo onako kako ih je on naveo, s tim da jedne navode skraujemo a druge dodatno pojanjavamo. U zastranjivanje spada sljedee: 1. Fanatino dranje do vlastitog miljenja. U zastranjivanje spada i fanatino dranje do vlastitog miljenja i odbacivanje drugog miljenja u pitanjima u kojima je doputen idtihad i pitanjima koja mogu imati dvojako znaenje, pa se mogu i drugaije razumjeti. Onaj ko tako radi, pitanja koja je doputeno samostalno rjeavati esto stavlja u krug potpuno jasnih i nepobitnih pitanja i u krug pitanja o kojima postoji samo jedno miljenje a to je obavezno njegovo miljenje. On ne slua dokaze drugih, ne razmilja o njima, niti svoje rijei poredi s rijeima drugih radi odabira ispravnijeg i pretenijeg miljenja. udno je to neki od njih sebi doputaju da tumae najtea pitanja iako nisu od onih koji su u mogunosti da samostalno rjeavaju vjerskopravna pitanja a ne doputaju uenjacima da u oblasti koju su specijalizirali daju svoj sud kao to su ga oni donijeli. Takvim fanatinim slijeenjem vlastitog
135 Hadis biljei Buharija (1867), a prenosi ga Duhajfa, r.a. Sa slinim znaenjem imamo i hadis koji biljei Ebu Davud (1369) od Aie, r.a., u kome se kae da je Allahov Poslanik, a.s., poruio Osmanu b. Mazun da mu doe, pa mu je on po dolasku rekao: Osmane, zar ti odbacuje moj sunnet?! On je rekao: Ne, tako mi Allaha. Ja elim da po tvom sunnetu radim. Poslanik, a.s., mu je rekao: Ja spavam ali i klanjam, postim ali i mrsim i enim se. Boj se Allaha, Osmane! Tvoja supruga ima kod tebe svoje pravo, tvoji gosti imaju kod tebe svoje pravo a i ti sam ima kod sebe svoja prava. Zato posti i mrsi, i klanjaj i spavaj. (Ovaj hadis ejh Albani svrstava u vjerodostojne sahihhadise.

162

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

miljenja on samo poveava svoje sljepilo i privrenost vlastitom miljenju i odlunost da svako drugo miljenje u startu odbaci. Kao da govori: Ja imam pravo da govorim a ti obavezu da me slijedi. Moje miljenje je ispravno i ne postoji ni vjerovatnoa da je pogreno, a tvoje miljenje je pogreno bez ikakve vjerovatnoe da se u njemu nalazi neto to je ispravno. Zbog takvog stava nikada se ne moe dogovoriti s drugima. Stvar postaje opasnija kada se vlastito miljenje pokua drugima nametnuti silom i tapom. Ne mora to biti tap od drveta ili eljeza, ve je dovoljno nekoga optuiti da unosi novotarije u vjeru, ili da poniava vjeru, ili ga pak, proglasiti nevjernikom. Takva idejna zastraivanja i prijetnje su opasniji od fizikog zastraivanja. 2. Obavezivanje ljudi onim ime ih ne obavezuje Uzvieni Allah. Zastranjivanje u vjeri predstavlja i neprestano injenje onoga to je tee, pa i u situacijama kada treba raditi po onome to je lake, kao i tjeranje drugih da rade po onome to je tee, i pored toga to ih Allah time nije zaduio. Musliman ne smije odbacivati olakice ako mu je teko drugaije raditi. Odbacivati olakice koje propisuje Uzvieni Allah i stalno tragati za onim to je tee, pa i u situaciji u kojoj je potrebna olakica, neumjesno je. Olakice su propisane da ovjeka izvuku iz potekoa i otklone od njega nelagodnosti, a neki ih, eto odbacuju, i pored toga to je Poslanik, a.s., rekao: Olakavajte, a ne oteavajte, obradujte, a ne rastjerujte!136 Uzvieni Allah voli da se radi po olakicama kao to prezire da se ine grijesi.137 Uzvieni Allah u Kuranu kae: ... Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate (El-Bekara, 185). Allahovom Poslaniku, a.s., nikada nije data prilika da odabere jednu od dvije stvari a da nije odabrao laku ako to nije bio grijeh. 138 Zato musliman nema pravo da druge ljude obavezuje onim to e im u ivotu priiniti potekoe. Jedna od najznaajnijih osobina Allahova Poslanika, a.s., kojom ge Kuran opisuje je: ... koji e im lijepa jela
Hadis biljee Buharija (69) i Muslim 8/1734) od Enesa, r.a. Hadis biljei Ahmed u Musnedu (2/108) a prenosi ga Ibn Omer, r.a. ejh El-Arnaut ga svrstava u sahih-hadise. 138 Hadis biljee Buharija (6404) i Muslim 77/2327) a prenosi ga Aia, r.a.
136 137

163

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

dozvoliti, a runa zabraniti, koji e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi (El-Earaf, 157). Allahov Poslanik, a.s., bi kada klanja sam, ostajao u namazu dugo, a kada bi klanjao kao imam, skratio bi namaz. Govorio je: Kada neko od vas klanja sam, neka klanja koliko hoe dugo. 139 Ensarija Ebu Mesud prenosi da je jedan ovjek doao Allahovom Poslaniku, a.s., i rekao: Allahov Poslanie, ja kasnim na sabah u demat zato to imam dugo klanja. Allahov Poslanik, a.s., se naljutio toliko da ga nikada prije toga nisam vidio tako ljutog, a zatim je rekao: O ljudi, neki od vas rastjeravaju ljude. Onaj ko predvodi ljude u dematu, neka ne dulji, jer iza njega ima nejakih, starih i potrebnih!140 Muaza, r.a., je nakon to je namaz dugo klanjao, ukorio: Zar da ti, Muaze, ljude stavlja u iskuenje, i to je ponovio tri puta. 141 Enes, r.a., kazuje: Stupim u namaz s namjerom da ostanem u namazu dugo, pa ujem pla djeteta i skratim namaz, jer znam koliko je majci teko da slua pla djeteta. 142 U pretjeranu estinu spada i zauzimanje estokog stava prema onima koji ostavljaju sunnete kao da ostavljaju farzove143. estina je ophoditi se prema onima koji ine pokueno (mekruhe) kao to se odnosi prema onima koji ine zabranjeno (haram). Ljude ne treba obavezivati onim ime ih nije strogo obavezao Uzvieni Allah. Oni su, u svemu osim farzova, slobodni da odaberu, i to mogu ako hoe initi ili izostavljati. Kao dokaz za to dovoljan je vjerodostojan hadis, koji prenosi Talha b. Ubejdullah, r.a., u kojem se kae da je jedan beduin pitao Allahova Poslanika, a.s., koje farzove je duan obavljati, pa mu Poslanik, a.s., spomenu pet dnevnih namaza, zekat i post mjeseca ramazana. On ga upita da li je jo neim zaduen, a Poslanik, a.s., ree: Ne, osim ako ti to eli dobrovoljno. ovjek se okrenu i ree: Tako mi Allaha, ja ovome nita neu pridodavati niti umanjivati! Allahov Poslanik, a.s., je na to rekao: Ako bude iskren, spasio se, ili je rekao: Ako bude istinu rekao, ui e u Dennet! 144
Dio hadisa koji biljee Buharija (671) i Muslim (182/467). Prenosi ga Ebu Hurejre, r.a. Sahih Buhari, Poglavlje El-ezan, hadis br. 661. 141 Ova dva hadisa biljei Buharija a prethodno su navedeni njihovi izvori. 142 Hadis biljei Buharija (677/688). 143 Pohvalno ih je na to podsticati, ali ne i nareivati im da te sunnete obavljaju i koriti ih zbog njihovog izostavljanja. 144 Dio hadisa koji biljee Buharija (1331) i Muslim (29/19) a prenosi Muaz b. Debel, r.a.
139 140

164

E k s t r e m i z a m 3. Nepotrebna estina.

v j e r i

t e k f i r

estina u pogrenom vremenu i na pogrenom mjestu je pokuena, kao npr. s onima koji su nedavno prihvatili islam, ili su se nedavno pokajali od grijeenja, ili, pak, prema onima koji ive u neislamskim zemljama. Sa takvima treba biti irokogrudan u sporednim pitanjima i pitanjima u kojima postoje razliita miljenja. U komuniciranju sa njima prednost treba dati krupnim pitanjima prije sporednih. Prije svega treba raditi na ispravljanju akaidskih stavki, a kada se to rijei, onda treba prei na islamske arte, zatim na sporedna pitanja vjere i na kraju na stepene ihsana (dobroinstva). Zato je Allahov Poslanik, a.s., pri ispraanju Muaza b. Debela u Jemen rekao: Ti e doi meu sljedbenike Knjige. Pozovi ih da posvjedoe da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik. Ako ti se odazovu, poui ih da im je Allah propisao pet dnevnih namaza u danu i noi. Ako i to prihvate, poui ih da im je Allah naredio zekat koji se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromasima....145 Oigledno je da se nareuje postupno pozivanje i poinjanje s temeljnim pitanjima. Na prvom mjestu je kelime-i ehadet, a ako to prihvate, tada se pozivaju drugom temelju vjere, tj. namazu, a ako i to prihvate, treba ih pozivati treem temelju, tj. zekatu. Tako treba postupati u pozivanju ljudi u islamu. Na Zapadu nailazimo na mladie koji svoju brau kritikuju zato to oblae pantalone umjesto muke arapske bijele koulje i zato to jedu za stolom umjesto za sofrom, a pree bi im bilo da ljude pozivaju istoj vjeri (tevhidu), da ih podsjeaju na ahiret i pouavaju osnovnim krupnim pitanjima islama. 4. Grubost i osorost. Grubost i osorost takoer spadaju u zastranjivanje u vjeri. Grubost u ophoenju s ljudima, osorost u metodama i odurnost u pozivanju protivurijee Allahovim zapovijedima i zapovijedima Njegovog Poslanika. Uzvieni Allah kae: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i sa njima raspravljaj ne najljepi nain! (En-Nahl, 125). Uzvieni Allah
145

Dio hadisa koji biljee Buharija (6528) i Muslim (10/2165) a prenosi ga Aia, r.a.

165

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Poslanika, a.s., opisuje ovako: Doao vam je Poslanik, jedan od vas, teko mu je to ete na muke udariti, jedva eka da pravim putem poete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (Et-Tevba, 128). Uzvieni Allah kae: Samo Allahovom milou, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine (Ali Imran, 159). U islam se poziva blagou, znanjem i samilou. U islamskom davetu nema mjesta za grubost i osornost. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Zaista je Allah blag i u svakoj stvari voli blagost.146 U nekim predajama se kae: Onaj ko nareuje da se ini dobro, mora da to ini na lijep nain, i: Nikada se blagost nee nai u neemu a da to ne uljepa, i nikada se grubost nee nai u neemu, a da to ne uini odvratnim.147 Da bi se prilo neijem razumu, otvorilo i omekalo njegovo srce, potrebna je blagost. Naalost, neki islamski pokreti okupljaju mladie koji su prema ljudima grubi i u komuniciranju s njima ne prave razliku izmeu starije i mlae osobe; onoga ko zavrjeuje posebno potivanje, kao to su roditelji, i onoga ko nije na tom stupnju; onoga ko zasluuje dodatno potivanje kao to su uenjak, poznavalac erijatskog prava, uitelj ili odgajatelj i onoga ko nije od njih; onoga ko ima ispriku za svoje postupke i onoga ko nema isprike; i onoga ko je neznalica i onoga ko namjerno i svjesno pokazuje neprijateljstvo prema islamu. 5. Loe miljenje o drugima. Ekstremizam se manifestuje i tako to se o drugima misli loe. Kod ekstremno orijentirane osobe svako je sumnjiv, a iza svake sumnje se krije optuba, to je suprotno erijatu i pravu, prema kojima je svaka osumnjiena osoba prava dok se ne dokae da je kriva. estoki fanatici se trude da dokau kako su drugi ljudi loi, te ih za najmanju sitnicu optuuju, a da pri tome i ne pokuavaju nai bilo kakvu ispriku za one koje optuuje. Oni paljivo istrauju mahane drugih, male pogreke smatraju velikim grijehom, a velike nevjerstvom. Ako neije rijei
Hadis biljei Muslim (78/2594) a prenosi Aia, r.a. Ovim se aludira na hadis koji biljee Buharija (2580) i Muslim (38/2699) a prenosi Ebu Hurejre, r.a. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Onome ko sakrije mahanu drugog muslimana, Allah e sakriti mahane na dunjaluku i ahiretu. Allah je na pomoi ovjeku sve dok ovjek pomae svome bratu.
146 147

166

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

imaju dvojako znaenje, jedno koje bi moglo biti ispravno i drugo koje bi moglo biti pogreno, oni obavezno istiu negativno znaenje. Islamski uenjaci rijei muslimana uvijek pokuavaju razumjeti u pozitivnom kontekstu i protumaiti ih, ako je to mogue, tako da je onaj ko ih je izrekao elio dobro. Onoga ko ne misli ili ne radi kao oni, zato to smatra da treba drugaije postupiti, oni optuuju da je grjenik, inovator u vjeri, ili pak da poniava sunnet. Tako npr. ako ne praktikuje sunnet noenja tapa ili objedovanja na zemlji, oni e rei da ne potuje sunnet i ne voli Poslanika, a.s. Te optube ne stiu samo obian svijet, nego i elitu ovog ummeta. Ako islamski uenjak izda fetvu kojom ljudima olaka i od njih otkloni neugodnosti, za njega e rei da ne potuje vjeru. Ne optuuju se samo ivi nego i mrtvi, koji nisu u mogunosti da se brane. Tako se optuuju i imami priznatih mezheba. Ni oni nisu poteeni i pored svih zasluga koje im u ovom ummetu pripadaju. Njihova ishitrenost u proglaavanju muslimana nevjernicima, kritika drugih i pravdanje sebe je stara i dobro poznata bolest za koju Uzvieni Allah kae: ... zato se ne hvaliite bezgrjenou svojom On dobro zna onoga koji se grijeha kloni (En-Nedm, 32). Njihova bolest se krije u njihovom runom miljenju o drugima, i ona je pohranjena duboko u njihovim srcima. A da se vrate Kuranu i sunnetu, vidjeli bi da se od njih trai da o ljudima lijepo misle, ako pri njima vidi kakav nedostatak, da ga sakriju ne bi li Allah pokrio njihove mahane na ovom i buduem svijetu148, a ako kod njih vide kakvo dobro, da o tome druge obavijeste. Uzvieni Allah je rekao: O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista, grijeh (El-Hudurat, 12). Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Klonite se sumnjienja jer sumnjienja sadre najlaniji govor.149 Kao osnova za zabranu takvog postupanja nam je dovoljan vjerodostojan hadis u kome se kae: Kada ovjek kae: Propali su ljudi, on je taj koji ih je unitio (ili u drugoj verziji on je najgori od njih - A.A.).150 Mnogi od tih fanatika su na oi stavili crne naoale kroz koje na sve gledaju crno i ne vide nita osim mahana. Oni ljude samo kritiDio hadisa koji biljee Buharija (4849) i Muslim (28/2563) a prenosi Ebu Hurejre, r.a. Hadis biljei Muslim (139/2623) a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a. 150 Hadis biljei Muslim (32/2564) a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a.
148 149

167

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

kuju i za njih niko nije dobar. Ako pred njima spomene nekoga, oni e se sjetiti samo njegovih nedostataka i uveavat e ih, a o njegovim dobrim djelima nee ni rijei rei. A ako neko dobro djelo i spomenu, pokuat e ga umanjiti. To je zastranjivanje i udaljavanje od pravog puta, jer je Uzvieni Allah rekao: O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite! (El-Maida, 8); O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa i na svoju tetu ili na tetu roditelja i roaka, bio on bogat ili siromaan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedoili ili svjedoenje izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono to radite (En-Nisa, 135); ... svjedoite Allaha radi, tj. neka ta vaa pravednost bude samo radi Allaha, a ne radi nekakve dunjaluke koristi. Ako je onaj protiv koga svjedoi bogat, neka te to ne navede da protiv njega nepravedno svjedoi, ali mu zbog toga nemoj dati vie prava nego to mu pripada. Ako si svjedok siromanom, neka te to ne navede da protiv njega nepravedno svjedoi, niti da mu da vie prava nego to mu pripada. Uzvieni Allah je jo rekao: ... ta Allahovo je da se brine o njima, tj. Allah e o njima brinuti a On najbolje zna ta je za njih dobro i korisno. Zato ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni, tj. neka vas vai prohtjevi i mrnja prema nekim ljudima ne navedu da napustite pravednost u vaim meusobnim odnosima. A ako budete krivo svjedoili, tj. ako namjerno izmijenite svjedoenje, svjedoenje izbjegavali, tj. ako sakrijete ono to znate i budete izbjegavali da svjedoite, Allah zaista zna ono to radite, tj. Allah e vas pozvati na odgovornost. Musliman je uvijek pravedan i ljude vrjednuje umjerenom vagom erijata, prema kojoj je dobar svako ija su dobra djela tea od loih. On ne nosi crne naoale kroz koje se na sve gleda crno. On ne poniava brata muslimana. Poslanik, a.s., je rekao: Muslimanu je dovoljno grijeha da ponizi brata muslimana.151 Imam Ahmed biljei od Damdama b. Devv El-Jemanija da je re151

Hadis biljei Ahmed u Musnedu (3/323). ejh el-Arnaut kae da je lanac njegovih prenosilaca dobar (hasen).

168

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

kao: Rekao mi je Ebu Hurejre: O Jemani, nikada ovjeku ne reci: Allaha mi, tebi Allah nee oprostiti, niti nikada te nee uvesti u Dennet. Rekao sam mu: O Ebu Hurejre, to su rijei koje mi govorimo svome bratu i prijatelju kada smo ljuti. On ree: Ne izgovaraj te rijei, jer sam uo Vjerovjesnika, a.s., da kae: Meu sinovima Israilovim su ivjela dva ovjeka od kojih je jedan bio poboan a drugi grjenik. Bili su bliski kao braa. Pobonjak je posmatrao kako njegov brat svakodnevno grijei, pa ga je opominjao: Ne grijei toliko, a on bi odgovarao: Ostavi ti mene i mog Gospodara. Nisi stvoren da mene prati. Jednog dana ga je zatekao u grijehu koji mu se uinio ogromnim, pa je rekao: Teko tebi, ne ini to. Grjenik ponovo ree: Ostavi ti mene i mog Gospodara. Ti nisi stvoren da mene prati. On ree: Tako mi Allaha, tebi Allah nee oprostiti i nikada te u Dennet nee uvesti! Allah je njima dvojici poslao meleka da ih usmrti, pa su se nakon toga susreli pred svojim Gospodarom. Allah je rekao grjeniku: Idi i ui u Dennet po Mojoj milosti. Zatim je rekao drugom: Jesi li ti Mene poznavao? Jesi li ti mogao upravljati onim to je u Mojoj ruci? Idi i ulazi u Vatru. Poslanik, a.s., je rekao: Tako mi Onoga u ijoj ruci je dua Ebu-l-Kasima, izgovorio je rije koja mu je upropastila i dunjaluk i ahiret. Ovaj ovjek je vidio svoga brata u grijehu i vjerovao je da mu Allah nikada nee oprostiti i da ga nee uvesti u Dennet, a takvo vjerovanje je pogreno. Allahova milost obuhvata sve i niko nema pravo da je ograniava. 6. Oekivanje od zajednice da bude idealna. Pretjerivanje se manifestuje i tako to neko zamilja da zajednica u kojoj ivi treba da bude idealna i on drugaiju ne prihvata. Oekuje da muslimansko drutvo bude drutvo meleka u kome vladaju ljubav, samilost i trajna poslunost u dobru bez ikakvih manjkavosti. I ako je drutvo takvo kakvim ga on zamilja, to je za njega zajednica muslimana, a ako se u njemu ine grijesi, za njega je to neislamska i dahilijetska (neislamska) zajednica. To je zastranjivanje (guluvv) u razmiljanju i nerazumijevanje stvarnosti. Insan (ovjek) je nazvan insanom zbog zaborava (nisjana). Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Svi sinovi Ademovi su 169

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

grjenici....152 Kada vi ne biste grijeili, Allah bi stvorio one koji grijee i trae oprosta za grijehe, da bi im opratao.... 153 U svim narodima i meu sljedbenicima svih poslanika je bilo grijeenja, pa je neosnovano da dolazee generacije ne grijee?! Navodimo neke od grijeha koji su poinjeni u vrijeme ashaba - neka je Allah s njima zadovoljan - kako bi svim ljudima pokazali da ni najbolje stoljee, stoljee Allahova Poslanika, a.s., nije bilo poteeno od injenja grijeha; velikih i malih. Moda e to one koji na zajednicu gledaju kao na uzorito drutvo malo osvijestiti i vratiti u stvarnost u kojoj su prisutni slabost i manjkavosti. Eto, takvi su ljudi, a Uzvieni kae: ... a ovjek je stvoren kao nejako bie (En-Nisa, 28). Navodimo dokaze koji pokazuju da su ashabi bili ljudi. I u njihovo doba su se mogli desiti grijesi kao to su; ubistvo, kraa, preljuba, pijenje alkohola, i sl. Ne elimo da kritikujemo ashabe Allah je s njima zadovoljan. Oni su najbolja generacija i najbolji ljudi. Samo elimo da pojasnimo da ovjeanstvo nikada nee biti poteeno grijeenja. Ako je grijeenja bilo u najboljim vremenima, u kasnijim vremenima e ga, posigurno, biti vie, ali to, samo po sebi ne znai da su ljudi zbog tih grijeha izali iz islama i niko nema pravo da to za njih kae. Niko ne smije rei da je narod zbog tih prestupa otpao od islama niti da je u istom dahilijetu kao to je bio predislamski. Evo nekih grijeha, koji su se desili u vrijeme ashaba. (1. ...) 2. Neki muslimani su, u prvo doba islama napustili islam zbog terora i muenja kojima su bili izloeni. Ibn Ishak u svojoj Siri (Poslanikovoj biografiji) pie: Protiv muslimana se diglo cijelo pleme. Hapsili su ih, tukli, muili glau, eu i na razne druge naine. Izlagali su ih estokom mekanskom suncu, pa bi, kada oslabe, dolazili i tjerali ih da napuste islam. Jedni su pod estinom terora popustili, a drugi su sve to strpljivo podnosili. 154 3. Kada je Allahov Poslanik, a.s., ashabe obavijestio o nonom putovanju (isra) i uzdignuu na nebo (mirad,) neki muslimani su na152 Dio hadisa koji biljei Tirmizi (2499) a prenosi Enes, r.a. ejh El-Albani kae da je ovaj hadis hasen. 153 Dio hadisa koji biljei Tirmizi (2499), a prenosi ga Enes, r.a. ejh El-Albani kae da je ovaj hadis hasen. 154 Er-Revdu-l-enif (2/84).

170

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

pustili islam. Ibn Ishak pie: Kada im je Poslanik, a.s., prenio vijest o tome, mnogo ljudi je reklo: Allaha nam, ova stvar je potpuno jasna. Karavana iz Mekke u am u jednom pravcu putuje mjesec dana a da se vrati nazad treba jo jedan mjesec. Zar da Muhammed ode na tako dug put i vrati se nazad u samo jednoj noi?! Veina onih koji su prihvatili islam, otpade od islama.155 4. Aja b. Ebi Rebia je prihvatio islam i odselio u Medinu. Iz njegovog mjesta su doli ljudi i obavijestili ga da se njegova majka zavjetovala da se nee eljati niti u hlad skloniti sve dok njega ne vidi. On se saalio, otputovao majci i njegovi su ga odvratili od islama, pa se povratio u dahilijet. 5. Alkama b. Vail prenosi od svoga oca da je rekao: Sjedio sam s Vjerovjesnikom, a.s., kada mu je doao ovjek vodei sa sobom konim kaiom vezanog ovjeka. Rekao je: Allahov Poslanie, ovaj je ubio moga brata. Allahov Poslanik, a.s., ga upita: Jesi li ga ubio? Ako ne prizna, trait u od ovoga da donese dokaz da si ga ubio. ovjek ree: Jesam. Poslanik, a.s., upita: Kako si ga ubio? On ree: Brali smo plodove drvea, pa me poeo vrijeati i naljutio me, pa sam ga udario sjekirom u glavu i ubio ga....156 6. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: Dvije ene iz plemena Huzejl su se pobile, pa je jedna na drugu bacila kamen i ubila drugu i dijete koje je u stomaku nosila. Parnica je dola do Poslanika, a.s., pa je presudio da krvarina (dijeh) za dijete bude kolika je krvarina za roba ili tek roeno dijete, a da krvarinu za ubijenu enu snose skrbnici ubice.157 7. Ebu Hurejre, r.a., takoer, prenosi: Jedan musliman je doao Allahovom Poslaniku, a.s., dok je on bio u damiji. Dozvao ga je i rekao: Allahov Poslanie, poinio sam blud! Poslanik, a.s., se samo okrenuo. ovjek je etiri puta pred Poslanikom, a.s., to ponovio. Nakon to je sam protiv sebe svjedoio etiri puta, Poslanik, a.s., ga upita: Jesi li ti lud? ovjek mu ree: Nisam. Poslanik, a.s., upita: A jesi li oenjen? On ree: Jesam. Poslanik, a.s., ree: Vodite ga i kamenujte!158
Er-Revdu-l-enif (2/190). Dio hadisa koji biljei Muslim (32/1680). 157 Hadis biljee Buharija (6512) i Muslim (36/1681). 158 Hadis biljee Buharija (6747) i Muslim (16/1691).
155 156

171

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

8. Aia, r.a., prenosi: Jedna ena je pozajmljivala stvari, a kasnije to poricala, pa je Poslanik, a.s., naredio da joj se odsijee ruka. 159 9. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: Pred Vjerovjesnika, a.s., je doveden pijani ovjek, pa nam je naredio da ga izudaramo. Jedni su ga udarali rukom, drugi papuama a trei odjeom. Kada se ovjek udaljio, neki su ga proklinjali govorei: Allah te ponizio, pa je Poslanik, a.s., rekao: Ne govorite tako. Ne pomaite ejtana protiv njega! 160 10. Ibn Abbas, r.a., prenosi: Hilal b. Umejjeh je doao s puta i kod svoje supruge zatekao jednog ovjeka. Sve je vidio svojim oima i uo svojim uima. Smirio se do zore, a potom otiao Poslaniku, a.s., i rekao: Allahov Poslanie, sino kasno sam se vratio eni i kod nje zatekao jednog ovjeka. Sve sam vidio svojim oima i uo svojim uima. Poslanik, a.s., je to sa im je on doao prezreo i tada je objavljen ajet: A oni koji okrive svoje ene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdit e svoje svjedoenje zakletvom Allahom, i to etiri puta, da zaista govore istinu (En-Nur, 6).161 11. Itban b. Malik, r.a., prenosi: Jedno jutro me posjetio Allahov Poslanik, a.s., pa je jedan ovjek upitao: Gdje je Malik b. Ed-Dahen? Drugi ovjek je rekao: To je dvolinjak koji ne voli Allaha i Poslanika, a.s. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Zar niste rekli da on izgovara rijei la ilahe ilellah iz elje da njima postigne Allahovo zadovoljstvo?... 162 12. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: Allahov Poslanik, a.s., je proao pored posude za vaganje itarica. Stavio je ruku u nju i na prstima osjetio da je hrana na dnu vlana. Upitao je: ta je ovo, vlasnie hrane? ovjek je rekao: Nakvasila je kia, Allahov Poslanie! On ree: Zato vlano nisi stavio na vrh da ljudi vide? Onaj ko nas vara nije od nas!163 Ako su ovakvi grijesi injeni u vrijeme Vjerovjesnika, a.s., a njegovo vrijeme je, bez sumnje, najbolje vrijeme, kako da se ne ine u nae vrijeme. Zato niko nema pravo da za zajednicu muslimana kae da je to dahilijetska ili ateistika zajednica. Nema bezgrjene zajednice i tako je to u svim vremenima.
Hadis biljee Buharija (3288) i Muslim (8/1688). Dio hadisa koji biljei Ebu Davud (2256) a ejh El-Albani ga svrstava u slabe (daif ) hadise. 161 Hadis biljee Buharija (6539) i Muslim (54/33). 162 Hadis biljei Muslim (102). 163 Ibn Kesir kae: Ova predaja je vjerodostojna a lanac njenih prenosilaca je dobar (hasen).
159 160

172

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

U vrijeme druge generacije muslimana (tabiina) neki muslimani su na zajednicu muslimana gledali kao na idealno drutvo, pa su zakljuili da se ni u njoj ne radi po svim odrednicama Kurana. Bilo je to u vrijeme Omera b. el-Hattaba, r.a. Prezirali su to i eljeli da o tome razgovaraju sa Vladarem pravovjernih, Omerom, r.a. Pogledajte kako je tekao razgovor izmeu njih. Ibn Derir prenosi od Hasana da su ljudi namjesniku Egipta Abdullahu b. Amr b. el-Asu rekli: Primjeujemo da u Kuranu ima propisa po kojima se ne radi, pa smo o tome htjeli razgovarati s Omerom, r.a. On je sa njima otputovao do Omera, a Omer ga pita: Kada si stigao? Odgovorio je na to pitanje, a Omer ga ponovo pita: Jesi li doao s doputenjem? On je odgovorio: Vladaru pravovjernih, ljudi me u Egiptu pitaju o stvarima za koje ne znam odgovor. Kau da u Kuranu nalaze stvari po kojima se ne radi, pa su htjeli da s tobom razgovaraju. Omer, r.a., ree: Sakupi ih. Sakupio ih je pa je jednog po jednog pitao: Reci mi, tako ti Allaha, jesi li proitao cijeli Kuran? ovjek bi odgovorio da jeste. A on ga dalje pita: A jesi li ga primijenio u cijelosti na sebi? ovjek bi rekao: Ne, nisam. A da je rekao da jeste, ja bih s njim raspravljao. Kazuje Omer: A jesi li ga primijenio u svom gledanju, u svom govoru, svojim postupcima? Tako ih je sve do posljednjeg pitao. Zatim je rekao: alosna ti majka, Omere... Zar da toliko optereuje ljude. Zar ljudi ne ive po Kuranu?! Na Gospodar je znao da emo mi initi grijehe, pa je rekao: Ako se budete klonili velikih grijeha, oni koji su vam zabranjeni, Mi emo prei preko manjih ispada vaih i uvest emo vas u divno mjesto (En-Nisa, 31). Zatim je upitao: Da li Medinelije znaju zato ste vi doli? Oni rekoe da ne znaju, a Omer, r.a., im ree: Da znaju, ja bih vas u svom obraanju naveo kao primjer da uzmu pouku.164 Ta skupina ljudi je htjela da cijeli islamski ummet u cijelosti primijeni Kuran i sunnet u ivotu bez izostavljanja i najmanje stvari, pa im je Omer, r.a., u svom obraanju donio dokaze da ni oni sami to nisu kod sebe uinili. Rekao im je: Ako vi niste u stanju u cijelosti primijeniti Kuran i sunnet u svojim djelima i rijeima, kako moete traiti da cijeli
164

Hadis sa ovim znaenjem smo ve navodili.

173

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

islamski ummet to uini? Uzvieni Allah je znao da e se desiti neki grijesi i manjkavosti i da drugaije ne moe ni biti. Zato na zajednicu muslimana ne treba gledati kao na zajednicu u kojoj se ne ine nikakvi grijesi. To nikada nije bilo tako i nee nikada biti. Treba biti realan, objektivan i svjestan da su sva Ademova djeca grjenici, a da su najbolji od tih grjenika oni koji se kaju. 165 13. Najekstremniji oblik pretjerivanja je proglaavanje drugih muslimana nevjernicima (tekfir). Vrhunac tog zastranjivanja se dostie kada se ponu ubijati muslimani i kada se dozvoli prisvajanje njihovih imetaka. Tada su sva prava pogaena i dovedena u pitanje. To se deava kada ovjeka ponesu talasi tekfira, nakon ega poinje veinu muslimana optuivati da su izali iz islama, ili pak, da nikada nisu ni uli u islam. Tako razmiljaju neki, a to je vrhunac zastranjivanja u vjeri zbog koga osoba ostaje u jednoj dolini a itav preostali islamski ummet u drugoj. To se desilo s haridijama u prvo doba islama. Oni su bili najdosljedniji u obavljanju vjerskih propisa; posta, namaza i uenja Kurana. Njih nije unitila pokvarenost srca, nego iskvareni svjetonazori i pogledi. ejtan im je njihove postupke prikazao lijepim i oni su ih smatrali dobrim, pa su zalutali na dunjaluku, smatrajui da su na pravom putu i da ispravno postupaju. Za njih Vjerovjesnik, a.s., kae: Vi ete svoj namaz, post i uenje Kurana, u poreenju s njihovim, smatrati slabim.... I pored toga Poslanik, a.s., za njih kae: Kroz vjeru e prolaziti a da ona na njih nee ostaviti nikakvog traga, kao to ne ostane traga na strijeli koja proleti kroz ulovljenu ivotinju!. Za njihovu vezu s Kuranom Poslanik, a.s., kae: Uit e Kuran a Kuran ne dopire dalje od njihovih grla.166 Poslanik, a.s., ih je precizno opisao: Borit e se protiv muslimana, a ostavljat e na miru idolopoklonike.167 Ono to se desilo s haridijama u davna vremena, to se sada deava njihovim potomcima, sektama koje prakticiraju tekfir i pozivaju na izolaciju od ostatka muslimanske zajednice (hidru). Oni nevjernikom
Prethodno je navedeno ko biljei ovaj hadis. Biljei ga Ibn Derir Et-Taberi od Ebu Seida El-Hudrija, r.a., kao to stoji u djelu El-Feth (12/302). 167 Hadis biljei Buharija (5638).
165 166

174

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

proglaavaju svakoga ko uini grijeh i na njemu ustraje. Nevjernicima proglaavaju vladare i njihove podanike, uene i obini svijet, sve koji ne prihvataju njihove ideje i nisu sa njima, pa i one koji se s njima slau ali se nisu prikljuili njihovom pokretu i nisu dali prisegu njihovom voi. Onaj ko je dao prisegu na vjernost njihovom voi, pa kasnije zbog neega napustio njihovu organizaciju, za njih je heretik koga je dozvoljeno ubiti. Tako ta sekta zastranjuje i pretjeruje s proglaavanjem ljudi nevjernicima; i ivih i mrtvih. Na tu opasnost je upozorio Allahov Poslanik, a.s., u vjerodostojnom hadisu: Onaj ko svome bratu kae: O nevjernie, na jednog od njih dvojice se sigurno to vraa.168 Tj. ako dotina osoba ne bude nevjernik, ta optuba e se odnositi na onoga ko optuuje, a u tome se krije velika opasnost.

U z ro c i z a s t r a n j i va nja u vjeri
Neke od uzroka zastranjivanja u pitanjima vjere je spomenuo ejh dr. Jusuf el-Karadavi u svojim djelima. Neke od njih navodimo uz mala pojanjenja. Kratkovidnost u pitanjima vjere. Do zastranjivanja u vjeri dolazi zbog kratkovidnosti, nepoznavanja sutine vjere i islamskog prava, povrnog pristupa njihovim tajnama, gubljenja iz vida njihovih ciljeva i nemogunosti pronicanja u njihovu bit. Ovom zastranjivanju nije uzrok potpuno nepoznavanje vjere. Potpuno nepoznavanje vjere ne vodi ka zastranjivanju i estini, nego vodi ka nehatu prema vjeri i njenom zanemarivanju. Zastranjivanju u vjeri vodi polovino znanje. ovjek umisli da je uen, a tako je mnogo onoga to ne zna. Tamo i ovamo sakupi mrvice znanja, a i to to sakupi je esto nepovezano. Brine samo o povrnom, a za onim to se krije u dubinama i ne mari. Ne povezuje pojedinosti s cjelinom, a nejasno ne vraa jasnom. Nepoznate su mu oprenostima (tearud), ne zna kako se
168

El-Itisam (2/173).

175

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

jednom pitanju daje prednost nad drugim (terdih) i nije u mogunosti da se uzdri od grijeenja pri vaganju oprenih stvari. Imam Ebu Ishak e-atibi u svom poznatom djelu El-Itisam169 kae: Prvi uzrok pojave novotarija i pokuenog razilaenja koje vodi paranju islamskog ummeta na sekte, estoke jedne prema drugima je to to ovjek sebe pone smatrati mudtehidom170, ili ga drugi ponu smatrati takvim, a on nije dostigao taj stepen. Na to ukazuje vjerodostojan hadis Allahova Poslanika, a.s.: Zaista Uzvieni Allah nee silom podignuti znanje od Svojih robova, nego e ga podignuti usmrivanjem uenjaka, pa kada umre i posljednji uenjak, ljudi za svoje predvodnike uzimaju neznalice, pa ih pitaju a oni im daju odgovore (fetve) bez potrebnog znanja. Oni na taj nain zalutaju i druge u zabludu odvode.171 Polovino znanje uz oholost, uobraenost i umiljenost osobe da je uena tetnije je od pravog neznanja ako je neznalica svjestan da ne zna. Neznanje neznalice je obino neznanje, a neznanje uobraenog je sloeno neznanje. To je neznanje onoga ko ne zna da ne zna. Takvo neznanje se manifestuje na razne naine.

Ma n i f e s t a c i j a n e z n a n j a
Kompleksno neznanje se manifestuje na sljedee naine: 1. Bukvalno razumijevanje vjerskih tekstova. Neki mladii se vrsto dre doslovnih znaenja vjerskih tekstova, bez zalaenja u znaenja koja ti tekstovi sadre i razumijevanja zbog ega su izreeni. Ne poznaju analogiju (kijas) i ne koriste se njome, ne obraaju panju na uzrok (illeh) niti mudrost (hikmeh) koji se kriju iza erijatskih odredbi. Tako se npr. u Sahihima Buharije i Muslima nalazi hadis Allahova Poslanika, a.s., kojim se zabranjuje putovanje s mushafom u zemlju
169 Mudtehid je osoba koja je toliko uena da moe samostalno rjeavati novonastale probleme na temelju Kurana, sunneta i ostalih izvora vjere. - Op. prev. 170 Hadis biljee Buharija (100) i Muslim (13/2673) a prenosi ga Abdullah b. Amr b. el-As, r.a. 171 Buharija (2828) i Muslim (92/1869) biljee od Abdullaha b. Omera, r.a., sljedee: Allahov Poslanik, a.s., je zabranio putovanje s Kuranom u zemlju neprijatelja.

176

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

nevjernika, ili pak, u neprijateljsku zemlju.172 Meutim, ako se posmatra razlog ove zabrane, vidi se da je Vjerovjesnik, a.s., to zabranio samo iz straha da nevjernici ne bi oskrnavili mushaf. Naalost, mnogi mladii se ne osvru na razlog te zabrane i jo uvijek zabranjuju putovanje u zemlju nevjernika s mushafom, iako su muslimani u prijekoj potrebi da tamo sa sobom imaju mushaf radi uenja, pamenja, pouavanja djece njegovom uenju i pozivanju nemuslimana u islam. Dobar poznavalac islamskog prava danas putovanje s mushafom u nemuslimansku zemlju doputa zato to ne postoji razlog za takvu zabranu, a razlog je skrnavljenje Kurana. Uzrok je nerazdvojan od propisa i nema propisa tamo gdje nema uzroka. Ako postoji uzrok, postoji i propis, a ako nema uzroka, nema ni propisa. Po tome danas rade svi muslimani, i to niko ne osporava. Drugi primjer: Zabrana Allahova Poslanika, a.s., da se mu eni vrati nou.173 Postoje dva razloga za tu zabranu. Prvi je bojazan da se ovjek s puta ne vrati onako kako se vraa sumnjiav mu, koji u svoju suprugu sumnja, pa je eli iznenaditi kako bi pri njoj otkrio neto loe.
Buharija (1707) i Muslim (192/715) od Dabira, r.a. biljee: Allahov Poslanik, a.s., je zabranio da se na vrata supruge pokuca nou. U Buharijinoj predaji (4946) stoji: Kada je neko od vas bude dugo odsutan, neka ne kuca na vrata supruge nou! 173 To potvruje Buharijina predaja koju navodi u svom Sahihu (5/2008) u poglavlju Nakon dugog odsustva, eni se ne vraa nou. U Muslimovoj predaji (715/182) od Dabira, r.a., je to samo dodatak hadisu. Imam En-Nevevi navodi: Allahov Poslanik, a.s., se supruzi nije vraao nou, nego je to inio jutrom ili poslije podne. Poslanik, a.s., je rekao: Kada neko od vas nou doe s puta,neka eni ne ide nou sve dok ena od koje je bio odsutan ne upotrijebi ilet i dok se ne poelja. Allahov Poslanik, a.s., je zabranio ovjeku koji je dugo odsutan da se supruzi vraa nou. Rije: turukan, tj. kucanje na vrata, ustvari aludira na dolazak nou, jer svako ko dolazi nou kuca na vrata. Allahov Poslanik, a.s., je zabranio ovjeku da se supruzi vraa nou kako ne bi bio poput onoga ko sumnja u enu, pa eli da otkrije njene nedostatke. Rije: testehidd,
172

tj. dok ne upotrijebi hadid, tj. britvu, aludira na odstranjivanje vika dlaka sa tijela. Rije: elmugibe, tj. ona od koje je mu bio odsutan. Rije: jetehavvenuhum, tj. smatra du ga ena vara, pa to on na taj nain razotkriva. Sve ove predaje ukazuju na to da je onome ko je dugo odsutan od kue pokueno da se eni vraa iznenada i kasno nou. A onome ko je bio na kratkom putovanju i ena oekuje njegov skori povratak nou, njemu nije pokueno da se vrati nou, kao to se navodi u jednoj predaji: Ako je ovjek dugo odsutan. Isto tako, ako je ovjek u ogromnoj vojsci iji se povratak oekuje i njegova porodica i ena znaju za taj povratak, tada nema nikakve zapreke da u bilo koje doba noi doe supruzi, zato to je razlog zabrane iezao. Zabrana je izdata kako bi se ena mogla spremiti, a to se ve desilo. To potvruje i predaja: Kada smo stigli, htjeli smo da idemo kuama, a on je rekao: Saekajte do veeri. Da se poelja i odstrani dlake ona od koje ste bili odsutni. Ovo jasno potvruje na stav a ovdje se radi o tome da su oni eljeli ui jutrom a nisu ih u to vrijeme oekivali, pa im je Poslanik, a.s., naredio da se strpe do kraja dana kako bi vijest o njihovom dolasku stigla do njihovih ena da se spreme za njihov doek. (A Allah najbolje zna).

177

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Takva sumnjienja su strogo zabranjena. Islam ne eli da se brani drugovi spuste na taj nivo nego njihove meusobne odnose podie na mnogo vei i asniji nivo. Drugi je to ena za povratak svoga mua s puta treba da zna kako bi se za njega uljepala i sredila. Meutim, ako bi mu npr. svoju suprugu telefonom obavijestio da se u toliko i toliko vraa s puta, tada bi uzrok zabrane njegovog povratka s puta nou iezao.174 Poznavanje uzroka, pomae da se bolje razumije smisao erijata i duh njegovih tekstova a time i dolazak do ispravnog erijatskog stava i ispravne fetve, dok se bukvalnim dranjem samo vanjskih znaenja teksta samo poveava umalost i udaljava od onoga to se erijatskim odredbama eli postii. 2. Zanemarivanje krupnih pitanja zbog sporednih. Jedan od pokazatelja da neko ima ograniena shvatanja vjere i da stvari samo povrno razumijeva je i to to se stalno bavi sitnicama i sporednim pitanjima, a zapostavlja krupna pitanja o kojima ovisi opstanak islamskog ummeta, ouvanje njegove osobenosti i njegova konana sudbina. Tako susreemo ljude koji na noge podiu dunjaluk zbog sporedne stvari oko koje se razilazi islamska ulema i u prolosti kao i danas, i nema nikakve nade da e se nekada u tome sloiti jer se radi o sporednom pitanju u kome je doputen idtihad a razumijevanja se razlikuju i dokazi su meusobno suprotstavljeni. Allahova je milost to su razilaenja sve manja to su pitanja vanija, i to su razilaenja meu uenim sve vea to su pitanja manje vana. U vjeri su najvaniji islamski arti, a prvi od njih je vjera da je samo Allah Bog i da je Muhammed, a.s., Allahov Poslanik. U tome nema razilaenja meu muslimanima. A poslije toga, sve to se dublje zalazi u sporednija fikhska pitanja, razilaenje je sve vee. Veina fikhskih pitanja oko kojih se ueni razilaze i u kojima je dozvoljen idtihad, nisu od velikog znaaja za erijat. Takvo je, npr. pitanje vezivanja ruku u namazu, na prsima, ispod pupka, ili pak, njihovo sputanje niz tijelo. Poloaj ruku u namazu je stvar koja samo dopunjava
174

Hadis biljei Ibn Made (48) a El-Albani ga svrstava u dobre (hasen) hadise.

178

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

namaz, a nije bit namaza niti ono zbog ega je namaz propisan. Zato je neslaganje u tome sporedno.... Naalost, ta razilaenja su prenesena i na one koji su odselili u Evropu i Ameriku radi traenja opskrbe ili studiranja. Njima je pree da energiju troe na ouvanje vjere (akide) i osnovnih farzova, te da sebe i svoje blinje sauvaju od harama. alosno je to mnogi od njih uporno potiu razmirice i razilaenja u tim drugorazrednim pitanjima i to oko toga diu veliku prainu, a istovremeno zapostavljaju osnovne obaveze oko kojih nema nikakvog razilaenja i ine harame koje svi jednoglasno smatraju haramima. Oni pred svim tim zatvaraju oi i gue se u jalovim raspravama. To im je postao hobi i time se naslauju, te u raspravama prelaze sve granice. Na njih se odnosi hadis: Nikada jedan narod nije zalutao nakon to je bio na pravom putu, a da se nije upustio u rasprave. 3. Neargumentovano proglaavanje haramom. Dokaz da osoba ne poznaje vjeru je i to to sve oteava, ograniava i pretjerano istie da je ovo ili ono haram, iako Kuran upozorava na tu opasnost, pa kae: I ne govorite neistine jezicima svojim: Ovo je doputeno, a ovo je zabranjeno, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine nee uspjeti. (En-Nahl, 116). Nai dobri prethodnici nisu za neto govorili da je zabranjeno (haram), dok nisu bili potpuno sigurni u to. Ako nisu bili sigurni, govorili bi: Mi to preziremo, ili pak: Smatramo da to nije dobro. Birali su rijei bojei se da bez dokaza za neto kau da je haram, za razliku od onih koji su zastranili u vjeri, pa se utrkuju da neto proglase haramom. Ako u islamskom pravu o nekom pitanju postoje dva miljenja; jedno koje ukazuje na pokuenost i drugo koje ukazuje na doputenost, oni e obavezno odabrati ono kojim se neto proglaava pokuenim. Ako jedno miljenje ukazuje na pokuenost, a drugo na zabranu, oni e obavezno odabrati miljenje po kome je to zabranjeno. Ako po nekom pitanju postoje dva stava; jedan olakavajui i drugi oteavajui, oni e uvijek odabrati onaj tei.

179

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

4. Slijeenje nejasnih a zapostavljanje jasnih tekstova. U uzroke koji dovode do zastranjivanja u razumijevanju vjere, u davna vremena a i danas, spada slijeenje nejasnih tekstova (muteabihat), a zapostavljanje jasnih (muhkemat). Pod nejasnim tekstovima mislimo na one tekstove koji mogu imati dvojako znaenje, a pod jasnim na tekstove koji su potpuno jasni i nedvosmisleno ukazuju na ono o emu govore. Neki sektai tragaju samo za nejasnim tekstovima i njima se oboruavaju, a zapostavljaju jasne tekstove koji su presudni u donoenju ispravnog suda i razumijevanja tekstova. Oni koji danas zastranjuju povode se za nejasnim tekstovima, te muslimane proglaavaju nevjernicima i doputaju njihovo ubijanje. Kada bi samo nejasne tekstove vratili jasnim, i njima ih pojasnili, doli bi do istine i ispravnog suda o tim pitanjima. 5. Uzimanje znanja od neznalica. Osoba moe slabo rasuivati i biti kratkovidna u pitanjima vjere zato to znanje nije uzela od prave uleme. Onaj ko zastranjuje, on znanje obino uzima direktno iz knjiga i to bez provjere, rasprave s uenim, prihvatanja i odbacivanja, ispitivanja vlastitog razumijevanja i valjanosti podataka i njihovog stavljanja na sto radi pregleda i razlaganja i konane izvedbe u formi naunog rada. Samo je neto proitao, razumio i izvukao zakljuak, a moda je pogreno i proitao i razumio i zakljuio, a da toga nije ni svjestan. Moda nasuprot njegovom stavu postoji oprean a jai stav, ili pak, dokaz, a on to ne zna, jer nije imao nikoga da mu na to ukae. Neki mladii zaboravljaju da se erijatske i fikhske znanosti moraju uzimati od pouzdanih poznavalaca tih znanosti i da oni bez njih ne mogu sami plivati tim dubokim vodama bez uenjaka koji e ih uzeti za ruku i pojasniti im nejasno, sporedno vezati za osnovno, i slino za slino. Zato su uenjaci u prvo doba islama zabranjivali uenje pred onim ko je znanje uzimao samo iz knjiga i pred onim ko je Kuran napamet nauio sam, bez pomoi uenjaka koji poznaje Kuran i njegove znanosti. 180

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

6. Nepoznavanje okolnosti u kojima se ivi, historije i zakona svemira. Neki ljudi prieljkuju ono to se nije desilo i tragaju za onim to ne postoji. Oni umiljaju da postoji ono to se nije desilo, stvarnost prihvataju kao neto nestvarno i tumae je shodno njihovoj iskrivljenoj slici koju imaju u svojoj glavi, a koja nema nikakve veze sa zakonima koje je Allah uspostavio za Svoja stvorenja, niti s propisima Njegovog erijata, a on eli da promijeni cijelu zajednicu, njena osjeanja i razmiljanja, obiaje i moral, drutveni, politiki i ekonomski sistem i sve to imaginarnim sredstvima, nestvarnim metodama i prevazienim mogunostima, i ine to s toliko hrabrosti i portvovanosti da im se rtva do tog cilja ne ini velikom ma kolika bila. Oni ne mare to e poginuti, ne interesuju ih posljedice ma kakve one bile, jer je njihov nijjet ispravan. Njihov cilj je uzdizanje Allahove rijei i oni se lahko odluuju na poduhvate koje jedni nazivaju samoubilakim a drugi luakim, u kojima padaju mnoge rtve, ali oni za tim ne mare. Neki od tih mladia nisu znalaki i s razumijevanjem itali historiju. Historiju nije dovoljno itati kao skup hronoloki poredanih dogaaja. Vano je iz nje uzeti pouku i spoznati Allahove zakonitosti koje su se u toj historiji desile. Uzvieni Allah kae: Zato oni po svijetu ne putuju, pa da srca njihova shvate ono to treba da shvate i da ui njihove uju ono to treba da uju, ali, oi nisu slijepe, ve srca u grudima (El-Hadd, 46). Historija je skladite poruka i uiteljica naroda. I kao to osoba iz jueranjeg dana ui za sutranji, tako i narod iz prolosti uzima pouke za budunost. Ui se na svojim grekama i ispravnim postupcima, na vlastitim pobjedama i porazima. Historija je, ustvari, iva memorija naroda. Narod koji nema svoje prolosti i ne vodi rauna o svojoj historiji poput je osobe koja je izgubila sjeanje i pamenje, pa ivi samo od dana do dana, bez prolosti na koju treba da se oslanja. Takva osoba je bolesna, bez korijena i nad njenom sudbinom treba plakati. Takvu osobu treba lijeiti. Pa kako onda zajednica moe da na takvim bolesnim temeljima gradi ivot. Historija je ogledalo u kome se zrcale Allahovi zakoni, koji vladaju svemirom ali i ljudima. Zato Kuran pridaje veliki znaaj prolosti i na to skree panju, da bismo se mi time okoristili i 181

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

do mnogih saznanja doli... Posluaj Allahove rijei: Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su zavrili oni koji su poslanike u la ugonili (Ali Imran, 137). Odlika ovih zakona je stabilna i nepromjenjiva. Uzvieni Allah kae: ... prema Allahovu zakonu koji odvazda vai, a ti nee vidjeti da se Allahov zakon promijeni (El-Feth, 23). U Allahovim zakonima ti nikad nee nai promjene, u Allahovim zakonima ti nee nai odstupanja (Fatir, 43). Ti Allahovi zakoni su vaei za sve ljude, bez obzira na njihovu vjeru i pripadnost narodu. Narod koji pogrijei ili zastrani dobit e zasluenu kaznu za svoju pogreku pa kada bi to bili i ashabi. Dovoljno je spomenuti cijenu koju su platili ashabi u Bitki na Uhudu. O tome govori i asni Kuran: Zar kad vas je snala nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, moete rei: Otkud sad ovo?! Reci: To je od vas samih! (Ali Imran, 165). U drugom ajetu jasno se ukazuje na razlog zbog kojeg se to desilo: Ali kada ste duhom klonuli i o svom poloaju se raspravljati poeli, kada niste posluali... (Ali Imran 152). Pod izuavanjem historije ne mislimo samo na islamsku historiju, nego na historiju cijelog ovjeanstva od vremena od kada se ona biljei. Mislimo na historiju ljudi ma gdje, i u bilo kojem vremenu ivjeli, bez obzira kojem narodu pripadali, bili oni muslimani ili nemuslimani. Pouke se ne uzimaju samo iz ivotopisa pravovjernih, nego se uzimaju i od vjernika i nevjernika, od grjenika i pobonjaka. Na sve njih se jednako odnose Allahovi zakoni bez dodvoravanja nekima od njih. Sluaj s tim zakonima je kao sluaj sa svim drugim prirodnim zakonima, poput zakona o toploti i hladnoi, kljuanju vode, pritisku i eksplozivnosti. Mi blagodati Kurana ne moemo dovoljno razumjeti ako ne poznajemo kakvo je stanje bilo u dahilijetu i u kolikoj zabludi se nalazilo ovjeanstvo. Na to ukazuje Uzvieni Allah: ... jer su prije bili u oitoj zabludi (Ali Imran, 164). ... i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio (Ali Imran, 103). U tome se nalazi tajna rijei koje je izrekao Omer, r.a.,: Sjaj islama e malo postupno blijediti kada u islamu porastu oni koji ne poznaju dahilijet. Historijski dogaaji se ponavljaju i uveliko jedni drugima lie, jer su iza njih zakoni koji ih pokreu i 182

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

oblikuju. Zato je neko rekao: Historija se ponavlja. Kuran ukazuje na slinost dogaaja, situacija, rijei i postupaka kao posljedicu slinosti u razmiljanju i shvatanju. Posluaj rijei Uzvienog Allaha: A oni koji ne znaju govore: Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo udo doe! Tako su, gotovo istim rijeima, govorili i oni prije njih, srca su im slina! (El-Bekare, 118). I tako je bilo, ni onima prije ovih nije doao ni jedan poslanik, a da nisu rekli: arobnjak je!, ili: Lud je! Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevrili (Ez-Zarijat, 52 - 53). Dakle, postoji slinost u ponaanju ranijih naroda i ovih danas prema Allahovim poslanicima. I jedni i drugi su urili da ih optue da su arobnjaci ili da su ludi. Nisu oni raniji ostavili oporuku ovim dananjim da na isti nain optuuju poslanike, nego se radi o slinosti izmeu njih. I jedni i drugi su nepravedni silnici, a poto su njihovi razlozi slini, i njihov kraj je slian. Onaj ko poznaje historiju i Allahove zakonitosti koje vladaju svijetom a razuman je, on e uiti na grekama ranijih naroda i uzimati pouku. A sretan je onaj ko pouku uzme prije no to na svojoj koi sve iskusi i ko se dobrom koje vidi kod drugih okoristi. Mudrost je izgubljeno blago koje vjernik uzima ma gdje ga nae, jer on ima najvee pravo na nju.175 U zakone koje neki od ekstremnih mladia zanemaruju, spada i postupnost. Postupnost je zakon koji vlada svemirom a to je i erijatski zakon. Uzvieni Allah je nebesa i Zemlju stvorio u est dana a bio je u stanju da samo kae: Budi i svemir bi u jednom trenu nastao. Meutim, On je nebesa i Zemlju stvarao u est vremenskih razdoblja, a koliki su ti periodi kod Allaha, to samo On zna. Nisu to dani poput naih dana jer oni su bili prije stvaranja Sunca i Zemlje i noi i dana, a no i dan su vezani za Zemlju i Sunce. Isto tako je stvorio ovjeka, ivotinju i biljke postupno i u odreenim periodima, kako bi se u tim periodima razvijali i napredovali. To je vezano za svemirska zbivanja. A to se tie postupnosti u erijatu, primjeujemo da se u islamu prvenstveno poziva ispravnom vjerovanju, a kada se to vjerovanje uvrsti, tada se postupno
175 Hadis biljee Tirmizi (2687) i Ibn Made (4169) a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a. ejh Albani kae da je ovaj hadis veoma slab (daif didden).

183

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

poinje s pojanjavanjem erijatskih propisa. I farzovi su postupno propisivani kao to su i harami postupno zabranjivani. Tako je prvo propisan namaz, zatim post, pa zekat, itd. Kada je Omer b. Abdulaziz, nakon preuzimanja hilafeta, pokuavao da, po uzoru na etvericu prvih halifa, organizuje ivot zajednice, njegov plemeniti i poboni sin Abdulmelik korio ga je zbog sporosti u ispravljanju iskrivljenog i ispravljanju nepravde koju su njegovi prethodnici uradili, pa mu kae: ta je s tobom, oe moj? Zato ne rjeava ove probleme? Tako mi Allaha, svejedno mi je to bismo se ja i ti u loncu kuhali ako je to zbog borbe za pravdu i istinu. Odgovor uenog vjernika je glasio: Ne pouruj me, sine. Uzvieni Allah je dva puta u Kuranu ukorio alkohol, a tek trei puta ga je zabranio. Ja se bojim da pred ljude svu pravdu i istinu iznesem najedanput, pa da je u cijelosti napuste i da to ne postane za njih teko iskuenje.

Te k f i r m u s l i m a n a zbog grijeha
Uzvieni Allah kae: I tako smo od vas stvorili umjerenu zajednicu... (El-Bekare, 143). Islam je umjerena vjera. Zbog te osobine je Uzvieni Allah pohvalio ovaj ummet. Umjerenost islama je u sredini izmeu dva zla; pretjerivanja i zanemarivanja. I jedno i drugo je zlo, a musliman se dri umjerenosti i kada govori i kada radi, ne pretjeruje i nije nemaran. On slijedi uputu Poslanika, a.s., koji se uvijek drao sredine izmeu te dvije krajnosti i linim primjerom pokazao da je mogue u sebi objediniti sva dobra, pa je i nama naredio da ih inimo a zastranjivanja i zla zabranio. Kada musliman posmatra ljude oko sebe, on se u donoenju suda o njima i ponaanju prema njima dri umjerenosti, i ne prelazi granice erijata i vjere, nego staje uz ono to je propisao Poslanik, a.s., onako kako nam to pojanjava iskrena ulema ovog ummeta koja slijedi sunnet Vjerovjesnika, a.s. To je granica na kojoj zastaje musliman, i on tu granicu nikada ne prelazi pretjerujui, ali ni zapostavljajui. Poto je pitanje tekfira postalo aktuelno i problem u koji je, zbog neznanja i slijeenja vlastitih prohtjeva, zapala skupina mladih ljudi, 184

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

potrebno je ukazati na opasnost od ove pojave i da se radi o zastranjivanju u vjeri, pretjerivanju i estini u donoenju nepravednog suda o ljudima. Umjerenost muslimana se ogleda u njegovoj pravednosti i spremnosti da stane na granicama koje je Allah uspostavio. Pravi musliman, tj. onaj ko vjeruju u Allahovu jednou, nikada druge ne proglaava nevjernicima, ali ni svojstvo vjerovanja ne pripisuju onome ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika, a.s. Ovdje mislimo na manju skupinu koja sebe smatra islamskim pokretom a islam je ist od nje koja je pri donoenju suda o drugima estoka. To su oni koji za sljedbenike islama tvrde da su izali iz islama i proglaavaju ih nemuslimanima zbog neke sumnje, slijeenja hirova ili nekog ko je zalutao i druge u zabludu odvodi, ili pak, iz nekog drugog razloga. Prije govora o njihovim otrovnim idejama i odgovora na njih treba ukazati na opasnost: 1) tvrdnje da su neki sljedbenici kible nevjernici, 2) ishitrenog proglaavanja ljudi nevjernicima, i 3) neodgovornog preuzimanja uloge sudije (kadije) i muftije od strane onih koji nisu dorasli tim zadaama, pa onoga koga hoe proglaavaju muslimanom a koga hoe nevjernikom, to znai uzimanje u zatitu ivota i imetaka jednih a ugroavanje ivota i imetaka drugih, zbog slijeenja vlastitih poriva i hirova. Imam El-Gazali je rekao: Savjetujem ti da pazi na svoj jezik kada su u pitanju sljedbenici Kible, sve dok izgovaraju la ilahe illellah, Muhammedun resulullah, i ne ine ono to je u sutoj suprotnosti s tim, jer se u proglaavanju drugih nevjernicima krije velika opasnost, a u utnji nema nikakve opasnosti.176 Dr. Jusuf el-Karadavi kae: Taj ekstremizam dosee svoj vrhunac kada se izgubi svijest o nepovredivosti prava drugih ljudi i kada se krv i imetak drugih proglase dozvoljenim. Kada se zaroni u talase tekfira, gube se sva prava ljudi i veina se osuuje za otpadnitvo od islama, ili se pone tvrditi da ti ljudi nikada nisu ni bili muslimani. Upravo to tvrde neki od njih.

176 Fejsalu et-tefrikati bejne el-islami ve ez-zindikati, Huddetu-l-islam Ebu Hamid el-Gazali, 1/14-15, Kairo 1907. g., preneseno iz lanka dr. Muhammeda Ammare.

185

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

I. tetne posljedice tekfira ljudi zbog grijeha Onaj ko drugog muslimana nepravedno proglasi nevjernikom, dovodi sebe u opasnost da postane nevjernik. Pojasniemo to u kratkim crtama. Prvo: erijat onome ko drugog muslimana nepravedno proglasi nevjernikom upuuje teku prijetnju. Mnoge predaje hadisa ukazuju na zabranu vrijeanja muslimana rijeima nevjernie ili kafire, pa ta onda rei za onoga ko muslimana proglasi nevjernikom i iskljui ga iz zajednice muslimana!? Ibn Omer, r.a., kae da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Kada ovjek kae bratu muslimanu: Nevjernie, ta rije se vraa na jednog od njih dvojice. Ako je izgovori s pravom, tako je, a ako ne bude u pravu, vratie se na njega samog.177 U predaji koju prenosi Sabit b. ed-Dahhak kae se: Ko prokune mumina, kao da ga je ubio. Optuba mumina za nevjerstvo je ravna njegovom ubistvu.178 Ko vjernika optui da je nevjernik, kao da ga je ubio!179 Imam En-Nevevi kae: Ovaj hadis se moe razumjeti na vie naina. Prvo, da se ova prijetnja odnosi na onoga ko smatra da je dozvoljeno drugog muslimana proglasiti nevjernikom. Drugo, na njega se vraa poniavanje muslimana i grijeh zbog njegovog proglaavanja nevjernikom. I tree, prijetnja se odnosi na haridije koji vjernike proglaavaju nevjernicima. Ovo miljenje je slabo. etvrto, hadis ukazuje na to da ga takav postupak moe odvesti u nevjerstvo, jer je adresa svih grijeha nevjerstvo i postoji bojazan da bi onaj ko to esto ini, mogao da zavri kao nevjernik. Peto, proglaavanje drugih nevjernicima vraa se na njega. Ne vraa se na njega nevjerstvo, nego se na njega vraa proglaavanje drugog muslimana nevjernikom, zato to je mumina poput sebe proglasio nevjernikom, pa kao da je i samoga sebe na to osudio, ili pak, zato to je proglasio nevjernikom onoga koga ne bi nevjernikom prozvao niko osim onoga ko ne priznaje vjeru islam.180 Prema tome, spomenuta tumaenja ovog hadisa se odnose na onoga ko bratu muslimanu kae nevjernie ako ne bude u pravu, i on
Hadis biljei Muslim (92) a prenosi ga Ibn Omer, r.a. Hadis biljei Buharija (5640) a prenosi ga Sabit b. ed-Dahhak. 179 Hadis biljei Tirmizi (2560) a prenosi ga Ed-Dahhak. 180 Komentar Sahihi Muslima od Imama En-Nevevija (2/50).
177 178

186

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

je, bez sumnje, grjenik. Ako kaemo da taj ne postaje nevjernik ako proglaavanje drugih ne smatra dozvoljenim, on i pored toga zasluuje dunjaluku kaznu zato to to osuenu osobu uznemirava i to mu je tee od bilo kojeg drugog vrijeanja. Neki to smatraju veim prestupom od potvore za blud. Zato su islamski pravnici napravili itave studije o kaznama koje zasluuje osoba koja muslimanu kae: Nevjernie!. Neka od miljenja ovdje navodimo. Autor djela Ed-Durru-l-muhtar kae: Onaj ko drugu osobu uvrijedi rijeima nevjernie, bie kanjen diskrecionom kaznom od strane sudije (tazirom). Ako vjeruje da je musliman koga on optuuje nevjernik, moglo bi se desiti da on postane nevjernik, a ako ne vjeruje u to, onda ni on zbog tih rijei ne postaje nevjernik. U djelu Et-Tatarhanije se kae: Nee se kazniti ako nije rekao: O nevjernie u Allaha, zbog mogunosti da je time htio rei: Nevjernie u taguta (tj. ejtana).181 Ibn Abidin u djelima En-Nehr i Ez-Zehire kae: Fetva koju treba izdvojiti glasi: Ako on time eli samo da ga uvrijedi i ne vjeruje da je on nevjernik, u tom sluaju on nee zbog te optube postati nevjernik, ali ako vjeruje da je osoba koju optuuje zaista nevjernik pa ga zato tako oslovljava, onda on zbog tih rijei postaje nevjernik, zato to je proglaavanjem muslimana nevjernikom ustvrdio da je islam nevjerstvo. 182 Drugo: Proglaavanjem muslimana nevjernikom ugroavaju se temelji pravde koja u najmanju ruku trai da osoba koja izrie takve osude bude kompetentna za to, i da optuenoj osobi bude omogueno da se zakonskim sredstvima brani od te potvore i zatiti od te nepravde. Tree: (...) etvrto: Rairenost ove pojave meu neukim muslimanima irom otvara vrata velikom neredu u zajednici muslimana u kojoj treba provoditi odredbe plemenitog erijata, u kome se nalaze brojne precizne terezije za vaganje ovog problema a najpozvaniji da o tome sude su ueni, jer su oni nasljednici Allahovih Poslanika i najbolje poznaju taj problem. Zato sud o tome ne treba da izriu drugi.
181 182

tu.

Ed-Durru-l-muhtar, komentar djela Tenviru-l-ebsar (3/69). El-Milelu ven-nihal od E-eherstanija (1/114-115), izdanje tamparije El-Halebija u Egip-

187

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Peto: Ako se neki muslimani, zbog grijeha koje ine, nepravedno proglase nevjernicima iako vjeruju u Allahovu jednou time se pred njima zatvaraju kapije nade a otvaraju kapije beznaa zbog ega se gubi svaka nada u Allahovu milost, pa oni ne ure da se pokaju i ne trae oprost za grijehe. Nekada to samo izazove prkos i odlunost da se ustraje u grijeenju... Ovo su kratki osvrti na problem i opasnost tekfira a tema je veoma opirna. Zbog svega ovoga Poslanik, a.s., je neosnovano proglaavanje muslimana nevjernikom i njegovo iskljuivanje iz okvira islama poistovjetio s njegovim ubistvom. Ta optuba je teka i strana, a njene posljedice su pogubne za pojedinca i cijelu zajednicu jer vode ka podvajanju, neslaganju i razdoru. II. Korijeni tekfira Govor o novotariji tekfira nas navodi na govor o njegovim korijenima, kako bismo spoznali uzroke opake bolesti. Tekfir je nastao u vrijeme velikog fitneta, u kome se iz islamskog tabora izdvajaju haridije koje su iznjedrile i odnjegovale ovu novotariju. Dakle, ova zabluujua novotarija je ponikla u njihovim glavama da bi je kasnije preuzele druge otpadnike sekte iji pripadnici nepravedno proglaavaju muslimane nevjernicima i pored toga to nisu kompetentni za donoenje takvih presuda. E-eherstani kae: Znaj da su se od Vladara pravovjernih, Alije, r.a., prvo odvojili njegovi saborci iz Bitke na Siffinu. Najei meu njima su bili El-Eas b. Kajs el-Kindi, Musir b. Muzekki et-Temimi i Zejd b. Husajn et-Tai. Doli su Aliji, r.a., i rekli: Oni nas pozivaju Allahovoj Knjizi, a ti nas poziva sablji! Alija, r.a., je rekao: Ja znam ta se nalazi u Allahovoj Knjizi. Alija, r.a., je pod pritiskom haridija, prihvatio da se donese sud o tom sporu. elio je da na pregovore poalje Abdullaha b. Abbasa, r.a., ali haridije to nisu prihvatile. Rekli su: On je tvoj. Alija, r.a., alje Ebu Musa el-Earija, r.a., da na temelju Kurana donese sud o tom sporu. Vladar pravovjernih nije bio zadovoljan sporazumom, pa se iz njegovog tabora izdvajaju haridije i naputaju ga. Rekli su: Zato si dopustio da ljudi donose presudu?! Ne prihvatamo sud ljudi, hoemo da nam sudi Allahova Knjiga! Okupili su se kod 188

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

rijeke Nehrevan. Od haridija su nastale mnoge druge otpadnike sekte ... Zajedniko za sve njih je: 1) nepriznavanje Osmana, r.a., to smatraju svojim najveim ibadetom, 2) proglaavanje najistaknutijih ashaba nevjernicima, i 3) vjerovanje da je obaveza ustati protiv halife koji ne postupi po sunnetu.183 Na jednu od tih sekti se odnosi hadis Allahova Poslanika, a.s.: Vi ete svoje namaze smatrati slabim u poreenju s njihovim namazima, i svoj post u poreenju s njihovim postom a njihov iman nee prelaziti njihove kljune kosti! To su otpadnici od vjere za koje je Poslanik, a.s., rekao: Od potomaka ovog ovjeka e se pojaviti oni koji e iz vjere izlaziti kao to koplje proe kroz metu. Prvi od njih je Zulhuvejsira184 a posljednji Zussedijja185 Oni su se suprotstavili Aliji, r.a., iz dva razloga: zato to nisu doputali da halifa bude osim Kurejija i tvrdnje da je Alija, r.a., pogrijeio u donoenju suda, jer je dopustio da sude ljudi, a sud pripada iskljuivo Allahu... ejh dr. Jusuf el-Karadavi kae: To je ono u ta su zapale haridije u prvo doba islama. Bili su najei u obavljanju vjerskih obreda kao to su post, namaz i uenje Kurana. Oni su zastranili u idejnom, a ne u moralnom pogledu. Njihovi runi postupci su im prikazani lijepim i oni su ih takvim vidjeli. Oni su zalutali, njihov trud u ivotu na ovom
Ve je naveden hadis koji govori o njemu. El-Hejsemi u djelu Medmeu zevaid (10438) prenosi od Sada b. Malik tj. Ibn Ebi Vekkasa da je uo Allahova Poslanika, a.s., kako govori o Zussedijju koji e biti sa iteljima Nehrevana, pa kae: ejtan s planine koga e svesti ovjek iz Bedile po imenu El-Ehes ili Ibn el-Ehes bie simbol nasilnog naroda. Hejsemi zatim kae: Ovaj hadis biljee Ebu Jala i Ahmed u skraenoj verziji a biljei ga i El-Bezzar. Prenosioci hadisa su pouzdani. On, takoer, za Aliju, r.a., kae (10449): Ueni iz porodice Muhammeda, a.s., i Aie bint Ebi Bekr su znali za to, pa su pitali Aiu, radijallahu anha, za pristalice Zussedijja koji su prokleti jezikom Vjerovjesnika, a.s., koji ne ita i ne pie. U drugoj predaji se kae da su to stanovnici Nehrevana. On, takoer, pominje dvije predaje koje biljei et-Taberani u djelu Es-Sagiru-l-evsat a prenosioci jedne od njih su pouzdani. Ibn Sad u djelu Et-Tabekat (51) navodi kazivanje o stanovnicima Nehrevana, pa kae: Nakon svega to se desilo izmeu Alije, r.a., i Muavije, r.a., na Sifinu u mjesecu saferu 37. godine po hidri, Alija, r.a., se vratio u Kufu i tada su se od njega odvojile haridije i utaborili u mjestu el-Harur,a pa su po tome nazvani harurije. Alija, r.a., im je poslao Abdullaha b. Abbasa, r.a., da s njima pregovara i ubijedi ih da grijee, pa se veliki broj njih povratio a drugi su ostali pri svojim stavovima i povukli se u grad Nehrevan. Tamo su presretali putnike i ubili Abdullaha b. Habbaba b. el-Eretta pa je protiv njih Alija, r.a., poveo rat u Nehrevanu i tamo ih pobio. Bilo je to 38. godine po Hidri. Nakon toga se vratio u Kufu, ali su haridije za njega bili stalna prijetnja sve dok nije ubijen. 185 Za odgovor onima koji muslimane proglaavaju nevjernicima zbog grijeenja, neznanja i saradnje sa nevjernicima vidi original ili integralni prijevod djela kada se pojavi. - Prireiva.
183 184

189

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

svijetu je uzaludan, a misle da je dobro ono to rade. Zato ih je Poslanik, a.s., opisao ovako: Neki od vas e svoj namaz, post, nafile i uenje Kurana, smatrati slabim u poreenju s njihovim. I pored toga, za njih Poslanik, a.s., kae: Kroz vjeru e prolaziti a da ona na njih nee ostaviti nikakvog traga, kao to ne ostane traga na strijeli koja proleti kroz ulovljenu ivotinju!. Njihovu vezu s Kuranom Poslanik, a.s., opisuje ovako: Uit e Kuran, a Kuran nee dopirati dalje od njihovih kljunih kostiju. Potom ih opisuje posebnim i prepoznatljivim opisom, pa kae: Ubijat e sljedbenike islama, a na miru e ostavljati idolopoklonike. Zbog ove posljednje osobine, jedan islamski uenjak je na upit haridija koji su ga zarobili, odgovorio: Murik koji trai kod vas utoite i eli da uje Boije rijei. Oni su na to rekli: Naa je dunost da ti pruimo utoite i ispratimo te do mjesta u kome e se osjeati sigurnim. Zatim su prouili kuranski ajet: Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega (Et-Tevba, 6).

190

d ozvoljeno

je uestvovati u vlasti

u nepravednoj dravi ukoliko e to iMati za cilj ublaavanje nepravde , zla i nereda

ejh Ibn Tejmijje186 Jednom prilikom, ejh je upitan o ovjeku koji je postavljen za namjesnika ili veleposjednika na dijelu zemlje na koji se odnose uobiajeni nameti vlasti, pa odabere da pokua ukloniti nepravdu i potrudi se koliko to bude u njegovoj moi, znajui da ukoliko napusti posjed pa on bude dodijeljen drugom nee biti uklonjeno nita od nepravde i zla nego e se moda uveati. On je dakle u mogunosti da ublai porez na svom posjedu ukidanjem polovine, mada drugu polovinu ne moe ukinuti jer te doprinose mora prikazati stranama koje su ga postavile i radi kojih se uzimaju, a on to u ovom sluaju ne bi bio u mogunosti. Da li je u ovom sluaju njemu dozvoljen ostanak na ovakvom posjedu ili poloaju? Njegov nijet je poznat kao i njegov pokuaj i trud da otkloni zlo u okviru svojih mogunosti. Treba li dii ruke od ovakvog poloaja i posjeda iako se time nee ukloniti nepravda, ve e naprotiv ostati ili se poveati? Da li je grjean za ovakvo djelo ili nije? Treba li napustiti poloaj iako narod zahtjeva njegovo ostajanje zbog oite koristi u tome kroz smanjenje nepravednih nameta koje je bio u mogunosti otkloniti, a koji bi njegovim odlaskom sigurno bili vraeni ili ak poveani? ejh je odgovorio: Hvala Allahu... ako on nastoji da bude pravedan i umanji zlo shodno svojim mogunostima - njegovo namjesnitvo je bolje i ispravnije za muslimane od nekoga drugog, kao to je i zaposjedanje dodijeljenog
186 Yusuf al-Qaradawi, Prioriteti islamskog pokreta u narednom periodu (Sarajevo, 1424. h.g./2003.), 231-35. Saeto iz Zbirka fetvi Ibn Tejmijje, 20: 48-61.

191

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

zemljita bolje od neijeg drugog. Ve je poznato da mu je dozvoljeno ostajanje na tom poloaju i posjedu i nema za to grijeha, ak je njegov ostanak bolji od naputanja ukoliko ga ne naputa radi poloaja na kome je prei. To mu moe biti vadib ukoliko nema niko drugi ko je u mogunosti da to uradi. irenje pravde i uklanjanje zla i nepravde spram mogunosti je fard-kifaje, gdje svaki ovjek mora uraditi koliko moe, ako nema nikoga drugog da to uradi, ali se nema pravo od njega to zahtijevati u ovakvom sluaju, jer nije u stanju potpuno otkloniti zlo. Ako vladari postavljaju odreene zahtjeve koje on ne moe odbiti, onda se od njega ne moe zahtijevati da prihvati taj poloaj. Ali, ukoliko vladari i njihovi zastupnici trae imetak koje namjesnik ne moe isplatiti osim sprovodei neke od tih dekreta, a ukoliko ih ne isplati, bit e postavljen neko drugi koji e podrati ili poveati nepravdu, a ne nastojati da je smanji, onda je uzimanje jednog dijela tih nameta i isplaivanje vlastima korisnije za muslimane od uzimanja cijelih iznosa. Onaj ko to uradi radi pravde i dobroinstva bolji je od ostalih jer on spreava zlo zulumara, uzimajui dio onoga to se od njega trai, dio ije se uzimanje moe sprijeiti - on je dobroinitelj muslimana, a ne nasilnik i zato to uzima pomenuti dio ima nagradu, a ne grijeh. On nije dunik onome od koga je uzeo niti ima grijeha na dunjaluku ili ahiretu radi pokuaja uspostave pravde i dobroinstva prema svojim mogunostima. Ovo je slino primjeru staratelja jetima, nadzornika vakufa ili uesnika u suvlasnikim preduzeima, tj. dioniara koji su na tim poloajima u svojstvu opunomoenog ili postavljenog, pa ne mogu ostvariti interese onih koje zastupaju ako dio tog imetka ne daju nepravednom vlastodrcu. U ovom sluaju neemo smatrati da je ova osoba otetila tienika. Takvi su i ovi ubirai poreza na putevima. Takoer, dio imetka o kome se brinu moraju izdvajati za redovne poreze na nekretnine, redovne poreze na robu u prometu... Svako ko upravlja svojim ili imetkom drugoga u ovom vremenu i u ovoj zemlji mora plaati poreze. Ako bi to znailo da niko ne smije zastupati ili upravljati imetkom drugoga, to bi neminovno dovelo do nereda i ne bi ostvarilo niije interese. Oni koji ovo zabranjuju da se ne bi desila nepravda (kada bi 192

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

ljudi pristali na udvostruenje nameta i nereda u drutvu) bili bi kao ljudi na putu, koje presretne zasjeda pa im ne ele dati ni dio imetka, a oni ih ubiju pa im uzmu sav imetak! Ko bi ovakvom karavanu mogao rei: Nije vam dozvoljeno dati nita od imetka koji imate ovakvim ljudima, elei time sauvati dio njihovog imetka (zabranjujui im plaanje). Ako bi uradili po njihovom uputstvu sve bi im bilo uzeto i bili bi opljakani - to nee preporuiti niko razuman, a pogotovo se takav stav ne moe uzeti kao eriatsko pravilo. Allah d.. slao je poslanike, radi ostvarenja interesa, a smanjenja ili odstranjenja tete, koliko god je to mogue. Tako i namjesnik ili veleposjednik koji preda dio nameta onima koji su ga postavili na taj poloaj, ako e time sprijeiti vea zla i nepravdu nad muslimanima, a nema drugog naina da to izvede, i ukoliko e u sluaju naputanja poloaja doi onaj koji e namete potvrditi, a ne umanjiti - ima za to nagradu, a ne grijeh i nije za takvo djelo odgovoran ni na dunjaluku ni na ahiretu. Na istom su stepenu staratelj jetima ili nadzornik vakufa, koji ne mogu zastupati interese onoga za ta su zadueni nego plaanjem obaveza prema nepravednim vlastima, a digne li ruke od svega bit e postavljen grenik koji samo moe pogorati stanje, onda je njegovo upravljanje dozvoljeno i nema za njega grijeha, ak prihvatanje te uprave moe postati i obavezno. Takav je i vojnik kome zbog slube bude dodijeljen feud, a koji pokuava ublaiti namete sa zemlje na kojoj je, ali ih ne moe potpuno ukinuti jer se od njega trae konji, oruje i hrana, tako da dio nameta mora uzimati, a to je u isto vrijeme onaj dio koji koristi muslimanima u dihadu. Ako e mu neko rei: Nije ti dozvoljeno uzeti nita od ovoga, napusti ovaj feud! i on ga napusti, a na njegovo mjesto doe nasilnik koji ne radi u interesu muslimana - ovakav savjetodavac nije u pravu, nego je neznalica o principima vjere. Zadravanje vojnika, bilo da je Turin ili Arap, sigurno je bolje nego da doe neko drugi. To je i korisnije za muslimane i pravednije za posjed na kome je a od koga pokuava ukloniti nepravdu shodno svojim mogunostima - od davanja toga posjeda onome koji e donijeti manje koristi, a vie tete. Onaj feudalac koji se trudi da ivi u pravdi 193

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

i dobroinstvu koliko moe, nai e Allahovu nagradu za dobro koje radi, a nee biti kanjen za neto to nije bilo u njegovoj moi, niti e biti pitan za dio koji je uzimao i isplaivao vlastima ako drugaije nije mogao, ili ako bi on u drugom sluaju, izazvao vee zlo. A Allah najbolje zna!

194

P o g l av l j e
o oprenosti dobrih i loih djela

ejh Ibn Tejmijje187

injenica je da dobra djela povlae za sobom koristi i jo ako su vadib, onda je njihovo neizvravanje tetno, kao to i loa djela nose sa sobom tetu, dok mekruh moe sadravati pored tete i neto od dobra. Tako se oprenost moe pojaviti kod dva dobra djela, pa ih je nemogue spojiti, te dajemo prednost korisnijem na utrb onoga koje je manje korisno. Isto tako, oprenost dva loa djela od kojih jedno ne moemo izbjei, pa biramo ono u kojem je manje zla, ili oprenost meu dobrim i loim uz nemogunost rastavljanja meu njima na nain da izvravanje dobrog djela povlai za sobom dio loeg, a ostavljanje loeg iziskuje ostavljanje i dobrog. U ovakvim sluajevima vagamo izmeu koristi dobra i tete zla i uzimamo ono koje prevagne. Primjer za prvi sluaj je primjer prioriteta vraanja traenog duga nad dobrovoljnom sadakom. Primjeri za drugi sluaj je prednost izdravanja porodice od izdvajanja za dihad ukoliko ta osoba nije konkretno odreena za to izdvajanje, i prednost izdravanja roditelja nad istim stanjem, kao stoje reeno u hadisu kada je Poslanik s.a.w.s. upitan: Koje je najbolje djelo? Rekao je: Namaz u njegovo vrijeme, Pa onda?, upitan je, Dobroinstvo roditeljima odgovorio je Poslanik a.s., A zatim?, Dihad na Allahovom putu. Ovdje spada i primjer prednosti dihada nad hadom, kao to je to u Kuranu i sunnetu, farz nad farzom, a mustehab nad mustehabom. Takva je i prednost uenja Kurana
187 Yusuf al-Qaradawi, Prioriteti islamskog pokreta u narednom periodu (Sarajevo, 1424. h.g./2003.), 235-42. Saeto iz Zbirka fetvi Ibn Tejmijje, 20: 48-61.

195

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

nad zikrom, ako su izjednaeni u dejstvu na srce, a prednost namaza nad oboma, ako je prisutnost srca u namazu izjednaena sa njima. A ako nije tako, onda je i zikr sa razumijevanjem i bogobojaznou bolji od itanja Kurana koje ne prevazilazi njegov izgovor (ali ovo je iroka tema). Primjeri za trei sluaj je prednost putovanja muhadirke bez mahrema nad njenim ostajanjem u neprijateljskoj zemlji, kao to je uinila Ummu Kulsum o kojoj je objavljen ajet: O vjernici ako vam vjernice kao muhadirke dou, ispitajte ih - a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo. Takav je i primjer iz oblasti dihada kada je ubijanje ena, djece i drugih koji ne uestvuju u ratu zabranjeno, ali ako to zbog interesa rata bude neophodno, onda su i oni ukljueni (kao kod bacanja iz katapulta ili nonih upada u naselja). Tada je dozvoljeno, kao to je preneseno sunnetom u sluaju Taifa, kada je ovaj grad gaan iz katapulta i o nekim murikim kuama koje su bile napadnute nou i to je onda uklanjanje posljedica nereda. Takvo je i pitanje postavljanja tita, koji uenjaci spominju jer je dihad nain da se izbjegne smutnja nevjerstva i sa sobom donese negativne posljedice koje su gore od toga. Zato se ulema sloila da se to dozvoljava ako muslimani na drugi nain ne mogu sprijeiti gubitke osim izlaganjem ivog tita mogunosti pogibije. A ukoliko gubici muslimana, izlaganjem ivog tita nee biti smanjeni - tu se miljenja razilaze. Primjer za etvrti sluaj je primjer jedenja strvine zbog gladi koja prijeti smru, jer je jedenje lijepih jela vadib osim u ovom stanju, kada je interes jai. Suprotno tome, lo lijek kada je teta za osobu vea od interesa u upotrebi lijekova, za iju korist nije siguran i gdje ne moe nai drugi da ga zamijeni. Takvo je i lijeenje alkoholom. Iz ovoga vidimo da postoje dva mogua stanja tolerisanja loeg djela: da se njime spreava ono to je gore, ako se ne moe niim drugim sprijeiti ili da se sa njim postie vie dobra nego bez njega, ako za to ne postoji drugi nain. Dva su mogua stanja ostavljanja dobrog djela: ako njegovo injenje iziskuje proputanje veeg interesa ili je neizostavno vezano za tetu koja nadilazi korist. To je ono na ta se odnosi vjersko 196

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

balansiranje u postupcima. Izostavljanje vadiba zbog dunjaluke tete, ili dozvoljavanje zabranjenog zbog dunjaluke potrebe zalazi u irinu vjere i izbjegavanje nelagode za ovjeka. Kae se: Nije mudar onaj koji zna razlikovati dobro od zla, nego onaj koji zna odabrati od dva dobra bolje, a od dva zla manje, i kako se pjeva u stihu: Kad tijelo zahvate bolesti dvije / lijeiti opasniju od mudrosti je. Ovo vrijedi i za druge sluajeve. Tako je u ljudskoj podsvijesti uvrijeeno da je u vrijeme sue kia blagodat za njih iako e uz pomo onoga to sa kiom uzrasta neki narodi pojaati svoje nasilje, ali je ipak izostanak kie gori. Kao to preferiraju postojanje vladara sa njegovim nasiljem nad stanjem bez vladara. Mudraci su rekli: ezdeset godina nepravednog vladara bolje je od jedne noi bez vladara. Zatim, vladaru se uzima za zlo neprijateljsko djelovanje, kao i uskraivanje prava narodu iako to ne mora, ali ja ovdje naglaavam da ako je vladarev namjesnik u dijelu uprave, teritorije, sudstva i sl., pa u tom stanju nije u mogunosti da izvrava sve vadibe i kloni se svih harama, ali to pokuava i namjerava to mnogi na njegovom mjestu i uz mogunost ne ine dozvoljen mu je ostanak na tom poloaju, a nekada moda i nareen! Jer ako je ta uprava od obaveza kojima se moraju postii vii interesi kao dihad, podjela plijena, izvravanje eriatskih kazni, osiguranje puteva itd., onda je ona obavezna. Takoer, ako ona iziskuje postavljanje na isti poloaj onoga ko nije dostojan, uzimajui ono na ta nema pravo ili dajui onome kome ne pripada i ne radei nita da sa tim prekine, onda je ovo pitanje stvari bez kojih se ne moe ispuniti farz ili mustehab, tako da i sama postaje farz ili mustehab ukoliko njena teta ne prelazi interese tog farza ili mustehaba. ak ako samo namjesnitvo i nije obavezno i u sebi ima faktora nepravde, a onaj ko ga vri to podrava, pa bude postavljen onaj ko ga eli umanjiti ili njegov vei dio zamijeniti blaim - ovo njegovo djelo je dobroinstvo, a dio zla koji ini sa nijetom izbjegavanja onoga to je gore je takoer dobro. Ovo je oblast u kojoj imamo razliite pristupe spram nijeta i za ono to je uinjeno. Ako nepravedni vladar trai od osobe imetak i time ga 197

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

obavee, pa se umijea neko trei elei umanjiti taj namet, pa uzme imetak od prve osobe i preda ga nasilniku, ali ne po svom izboru ili ga ne uzima ako bude mogao, on je u ovoj situaciji dobroinitelj, dok bi isto takvo posrednitvo, da bi pomogao nasilniku bilo smatrano loim djelom. Ono to je uticalo na ovakav ishod jeste lo nijet i loe djelo. Nijet - jer je elio vladarevu naklonost i imetak, a djelo - jer je poinio harame i propustio farzove. Razlog, dakle, nije bila oprenost ni korisnija i bolja namjera, niti samo namjesnitvo, ako je u jednom trenutku dozvoljeno, pohvalno ili obavezno, moda ista osoba ima ono to je obaveznije ili to vie voli, pa e odabrati pree, nekada iz obaveze, a nekada po vlastitom izboru. U ovu oblast spada i Jusufovo a.s. namjesnitvo nad trezorom egipatskog vladara, ak i sam njegov zahtjev vladaru da ga uini nadzornikom nad dravnim skladitima, iako su vladari i njegovi podanici bili nevjernici, kako kae Allah d.: Jusuf vam je jo davno donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono to vam je donio O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah jedini, svemoni? Oni kojima se mimo Njega klanjate samo su imena, koja ste im nadjenuli vi i preci vai... Sigurno je i to da su pored svoga nevjerstva imali i neke obiaje i pravila za uzimanje i troenje imetka na dvoru vladara, njegove porodice i svite. Sigurno nije bilo po pravilima poslanika i pravde, a Jusuf nije mogao initi sve to je htio ili kako mu je to nalagala Allahova vjera, jer to je bio narod koji mu se nije bio odazvao, ali je on postupao pravedno i sa dobroinstvom i isposlovao je kod vladara prihvatanje vjernika iz svoje porodice, to mu bez ovog poloaja ne bi bilo mogue. A sve ovo ulazi u rijei Uzvienog Allaha: Zato se Allaha bojte koliko god moete... Pa ako se nae vie farzova, a nema naina za ispunjavanje svih - biraj ono to je potvrenije. U tom sluaju ono ostalo prestaje biti obaveza i ne smatra se ostavljanjem farza radi preeg od njega, stvarnim naputanjem toga, kao to se ni injenje manjeg zla u situaciji kada je neminovno da bi se izbjeglo vee ne smatra stvarnim zlom. Prvo e se i dalje zvati proputanje farza, a drugo injenje harama. U ovim sluajevima to moemo 198

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

nazvati proputanjem farza sa razlogom i injenjem harama radi veeg interesa, potrebe ili spreavanja onoga to je gore. Podruje fikhskih oprenosti je dosta iroko, pogotovo u vremenima i mjestima gdje nedostaju predaje od Poslanika s.a.w.s. i pravednih halifa, jer je dosta ovakvih pitanja, a to je manje predaja vie je ovakvih situacija. Prisustvo ovih sluajeva razlog je razdora u Ummetu, jer kada su dobro i loe pomijeani otvara se prostor za nedoumicu i nejasnou, pa jedni gledaju na dobra djela i kod njih prevagne ova strana ma koliko zla to sa sobom nosilo, a drugi gledaju na lou stranu i ona prevagne, iako bi time postigli mnoga dobra. Umjereni su oni koji uzimaju u obzir obje stvari. Uenjak mora razumjeti vrstu problema. Moe se desiti da bude farz - kao to je prethodilo pojanjenje - u nekim sluajevima prei preko naredbe ili zabrane, a ne ohalaljivanje ili zapostavljanje. Kao kada nareujui dobro podstie na grijeh koji je vei - onda ga nee nareivati, izbjegavajui tako taj grijeh. Primjer toga je da prijavi nepravednim vlastima grenika, pa mu presude kaznu koja je vea od poinjenog grijeha ili primjer kada u njegovom odvraanju od zla postoji proputanje korisnog dobroinstva od samog ostavljanja tog loeg djela. Onda e preutjeti samo odvraanje, bojei se da ne izazove proputanje onoga to su Allah d.. i Njegov Poslanik naredili i to je kod Njega vee od samog runog ina koji bi se mogao desiti.

199

uvjeti

i z r i c a n ja s u da t e k f i r a

Safet Kuduzovi i drugi188 (...) Propis tekfira je u uskoj sprezi sa uslovima (artovima), ali ne mora znaiti to da ako neki od artova i uvjeta tekfira budu ispunjeni da e se sud tekfira obavezno nad nekim izrei, ali, ako odreeni artovi tekfira ne budu ispunjeni - sud tekfira se nikako nee izrei, ili, ako bude izreen - bie neispravan!

U v j e t i t e k f i r a s e d i j e le na tri grupe:
a) Uvjeti koje mora ispunjavati poinilac odreenog djela: 1) Teklif - punoljetnost i intelektualna sposobnost osobe. 2) Znanje tj. da osoba zna i da je dobro upoznata s time da je djelo kojeg ini djelo kufra. 3) Namjerno injenje djela. 4) Slobodan izbor i odabir tj. da osoba nije bila prisiljena na izgovaranje ili injenje onoga to je kufr. Allah, delle enuhu, kae: Onoga ko zanijee Allaha, nakon to je u Njega povjerovao, osim ako na to primoran bude, a srce mu smireno u vjerovanju ostane; one kojima se grudi nevjerstvom ispune - stii e srdba Allahova, i njih eka patnja velika! (Prijevod znaenja, En-Nahl: 106.)
Izvod iz proglasa koga su potpisali aktivisti selefijskog uenja u BiH: mr. Safet Kuduzovi, prof. hadisa; Sabahudin Selmani, prof. hadisa; Abdussamed ef. Buatli; Semir Imamovi, prof. fikha; Abdulvaris Ribo, prof. hadisa; hfz. Devad Golo, prof. fikha; hfz. Fahruddin Haselji, prof. fikha; Bilal Dervii, prof. akaida; Adnan Magli, prof. hadisa; Elvedin Pezi, prof. fikha; Ibrahim Hodi, prof. fikha; Elvedin Huseinbai, prof. fikha; Selvedin Haski, prof. hadisa; Ajdin Kova, prof. fikha; Muhammed Ikanovi, prof. fikha.
188

200

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

b) Uvjeti koje mora ispunjavati (ne)djelo kufra: 1 1) Da odreeno djelo, ili rijei, koje je poinio pametni i punoljetni musliman, jasno ukazuju na to da su to djela ili rijei nevjerstva (nakidun min nevakidil-iman evil-islami)! 2) Da dokazi, koji ukazuju na to da su odreeno djelo ili rijei nevjerstvo ili riddet, budu jasni, decidni i ispravni. c) Uvjeti utvrivanja neije krivice: Neija krivica za odreeni postupak se moe utvrditi samo ispravnim erijatskim metodama, nikako putem sumnji, izmiljanja, nagaanja, predvianja ili pretpostavki, a to biva na jedan od sljedea dva naina: 1) Putem ikrara tj. linog priznanja. 2) Putem bejjine tj. svjedoenja od strane dva pouzdana svjedoka.

S m e t n j e ko j e s e m o g u n a i na putu izricanja s u d a t e k f i r a ( m evani)

El-Mania, odnosno prepreka ili smetnja, je situacija ili stanje koje, u sluaju postojanja, nuno iziskuje nepostojanje neega. Npr. prisila je jedna od smetnji izricanju suda tekfira, pa, u sluaju postojanja prisile ako ovjek bude prisiljen na injenje djela kufra dotina osoba nee biti proglaena nevjernikom, ili e se takav sud proglasiti neispravnim u sluaju da se on izrekne!189 Smetnje ili prepreke (mevani), su suta suprotnost uvjetima i uslovima (urut), tako da kada se govori o jednome drugo se obavezno podrazumijeva, odnosno jedno drugo iskljuuju. Neispunjenje uslova biva preprekom i smetnjom odreenom propisu, kao to i nestanak odreene smetnje biva uslovom sprovedbe nekog propisa. Ovo je stav veine uenjaka usuli fikha.190
Pogledaj: erhu Tenkihil-Fusul, str. 82.; Iradul-Fuhul, 1/79.; Nerul-Bunud, 1/34-35.; Merakil-Suud, str. 73.; Muzekkiretu Usulil-Fikhi, str.83. 190 Pogledaj: Bedaiul-Fevaid, 4/12.
189

201

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Smetnje suda tekfira se mogu podijeliti na tri grupe: a) Smetnje koje se mogu nai kod poinioca odreenog (ne)djela, koje se u usuli fikhu nazivaju imenom El-Avaridu l-ehlijje, a koje se mogu podijeliti u dvije grupe: 1) Uroene smetnje one na koje ovjek ne moe uticati poput: malodobnosti, ludila, senilnosti, zaborava... Ovakve situacije iziskuju nebiljeenje grijeha, jer osobe ovakvog stanja nisu erijatski obveznici, ali eventualne tete, koje od njih proiziu, moraju biti nadoknaene. 2) Steene smetnje one na koje ovjek moe pozitivno ili negativno uticati, poput: 1. Greka Imam Muslim, Allah mu se smilovao, biljei predaju od Enes b. Malika, radijallahu anhu, da je Poslanik a.s., rekao: Allah se vie obraduje tevbi (pokajanju), Svog roba, nego li ovjek koji pustinjom putuje na devi, pa mu pobjegne, a sa njom mu ode sva hrana i pie, nakon ega je dugo traio sve dok ne oedni, pa, izgubivi svaku nadu da e je nai, lee u hlad jednog drveta kako bi se odmorio, pa, u takvom stanju oaja, odjedanput ugleda svoju devu u neposrednoj blizini, kako mirno stoji, te skoi, uhvati je za povodac, i od silne radosti, uzviknu: Boe moj! Ti si moj rob, a ja sam tvoj Gospodar!? pogreno se izrazivi od siline radosti!191 Kada kaemo greka, onda mislimo na greku u injenju samog postupka ili izgovaranju rijei tj. da onaj ko uradi taj postupak ili izgovori rije nije imao namjeru za tim a ne mislimo na to da nije imao namjeru izgovoriti rijei nevjerstva ili uraditi postupak nevjerstva, jer se takva namjera uope ne uzima u obzir.192 2. Neznanje Od najjasnijih dokaza koji govore o validnosti i ispravnosti opravdavanja neznanjem jeste hadis koji se biljei u Sahihu,193 a kojeg prenosi
Pogledaj: Sahihul-Buhari, br. 6308.; Sahihu Muslim, br. 2747. Pogledaj vie o ovome u djelu Ibn-Tejmijje, Allah mu se smilovao, Es-sarimul-meslul, str. 177. 193 Buharija, 7067.
191 192

202

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Jedan ovjek nijednog dobrog djela u ivotu nije uradio, pa naredi svojoj porodici da ga, kada umre, spale, pa potom da pola njegova pepela prospu po kopnu, a pola po moru! Rekao je: Vallahi, ako me Allah bude proivio, kaznie me kaznom kakvom do tada jo nikoga nije kaznio! Kada je ovjek umro, djeca postupie kako im bi nareeno. Allah, delle enuhu, kasnije, naredi zemlji pa sakupi ono to je od njega bilo u njoj, i naredi moru pa sakupi ono to je od njega bilo u njemu. Kada se nae pred Allahom, delle enuhu, upita ga: Zbog ega si to uradio? Ree: Zbog straha od tebe, Gospodaru, a Ti sve najbolje zna - pa mu Allah oprosti!194 Rekao je ejh Muhammed ibn Abdulvehhab, Allah mu se smilovao: ...a to se tekfira tie, znajte da nevjernikom smatram onoga ko sazna i spozna Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, vjeru, a nakon to je saznao i spoznao vjeru, pone iznositi na nju ljage i uvrede, odvraajui narod od nje, borei se protiv onih koji je u praksi sprovode. Ovakvu osobu ja smatram nevjernikom, a veina muslimanskog ummeta, hvala Allahu, nisu takvi...!195

194 ejhul-islam Ibnu Tejmijjje, Allah mu se smilovao, kae: Uvijek navodim ovaj hadis Ovaj ovjek je posumnjao u Allahovu, delle enuhu, mo, i u to da Allah, delle enuhu, moe oivjeti rasuti pepeo, ak je i povjerovao u to da nee biti oivljen to je oito djelo nevjerstva (kufr), na osnovu konsenzusa svih muslimana, ali u pozadini svega je ipak bio vjernik koji se plaio Allahove, delle enuhu, kazne, zbog ega mu je Allah, delle enuhu i oprostio! Pogledaj: Medmuul-Fetava, 3/231., 11/409-410, 28/501. Na drugom mjestu, ejhul-islam Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, nam ovaj hadis detaljnije pojanjava, pa kae: Ovaj ovjek je zapao u sumnju (ekk), i neznanje (dehl), po pitanju Allahove, delle enuhu, moi da On moe ponovo oivjeti ovjeka, nakon to bude spaljen i pepeo mu razasut bude; da moe oivjeti mrtva ovjeka i sakupiti ga nakon svega toga!? Dakle u pitanju su dvije veoma bitne stvari: 1) Osnova u vezi Allaha, delle enuhu tj. vjerovanje u to da je Allah, delle enuhu, u stanju sve uiniti (el-iman bil-kadai vel-kader). 2) Osnova u vezi vjerovanja u Sudnji Dan tj. vjerovanje u to da e Allah, delle enuhu, oivjeti ovog mrtvaca, i da e ga nagraditi za njegova djela. I pored svega navedenog, kada je ovaj ovjek u osnovi vjerovao u Allaha d., i u Sudnji Dan tj. da Allah, delle enuhu, nagrauje i kanjava poslije smrti, a prethodno je uradio jedno dobro djelo, a ono je iskreni strah od Allahove, delle enuhu, kazne zbog poinjenih grijeha, Allah, delle enuhu, mu je oprostio grijehe zbog toga to je vjerovao u Njega i u Sudnji Dan, i zato to je imao jedno dobro djelo! Pogledaj: Medmuul-Fetava, 12/491.; El-Sebinijjeh Bugjetul-Murtad, str. 342. 195 Pismo kojeg je poslao Suvejd el-Irakiju, alimu Iraka, ije je puno ime Abdurrahman b. Abdullah, a koje se nalazi u djelu Tarihu Nedd, na strani 320.

203

S a v r e m e n e 3. Pogreno razumijevanje

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

ejhul-islam Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, kae: Nee se smatrati nevjernikom osoba koja je muteewil, a imala je za cilj slijeenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, (mutabea), pa se ak nee smatrati ni fasikom u sluaju da je osoba inila idtihad pa pogrijeila.196 Ovo je opepoznata stvar kada je praktini dio propisa u pitanju (mesailul-amelijjeh). to se tie pitanja vjerovanja (mesailul-akaid), veliki broj ljudi proglaava nevjernicima one koji na tom polju pogrijee, a ovakav stav se ne biljei niti od jednog ashaba, niti od onih koji se u dobru povedoe za njima, niti od ijednog imama muslimana. U osnovi su takve fraze i stavovi naslijee novotara (ehlul-bidea) koji uvedu novotariju u vjeru, a potom tekfire svakoga ko im se suprostavi u tome, poput haridija, mutezila, dehmijja, u to su, naalost, zapali i brojni sljedbenici priznatih utemeljitelja pravnih kola, Malika, afije, Ahmeda i ostalih...!197 (...) 4. Prisila Smetnja prisile je suta suprotnost uvjetu line volje i slobodnog odabira, a dokaz koji nam ukazuje na validnost prisile kao opravdanja, jeste slijedei ajet: Onaj ko u Allaha uznevjeruje, nakon to je u Njeg vjerovao - izuzev ako bude primoran, a srce mu smireno u vjerovanju ostane - one kojima se nevjerstvo bude mililo stii e srdba Allahova, i njih eka patnja velika! (Prijevod znaenja, En-Nahl: 106.) Imam Kurtubi, Allah mu se smilovao, kae: Islamska ulema je slona na tome da ko bude prisiljen i prinuen na nevjerstvo, sve do momenta da mu ivot doe u pitanje, nema grijeha ako uznevjeruje tj. kae ili uradi neko od djela nevjerstva (kufra), a srce mu i dalje bude
196 Greka od strane medtehida, moe proizai iz nekoliko razloga: 1) erijatski tekst, koji govori o neemu, nije stigao do njega, 2) erijatski tekst mu je stigao ali ga je smetnuo sa uma, 3) erijatski tekst mu je stigao ali po njegovim kriterijumima nije sahih, 4) erijatski tekst mu je stigao ali ne primjeuje u njemu nikakvu smetnju ili zabranu za odreeni postupak kojeg ini, i 5) erijatski tekst mu je stigao ali ga smatra derogiranim. Vie o ovome potrai u poznatom djelu ejhul-islama Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, pod imenom Ref ul-Melam anil-eimmeh el-ealam. 197 Pogledaj: Minhadus-Sunneh, 5/239.

204

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

smireno u vjerovanju (imanu)! Nee mu se razvrgnuti brak, niti e se proglasiti nevjernikom!198 5. Slijepo slijeenje Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, kae: Novotari koji imaju nevjernika ubjeenja, i zastupaju nevjernike stavove poput onih koji negiraju stvorenost svijeta, tjelesno proivljenje, Allahovo univerzalno znanje, kao i to da Allah, delle enuhu, postupa shodno Svojoj volji od takve osobe se ne prihvata svjedoenje, jer takva osoba nije musliman! to se tie novotara koji pripadaju sveopem muslimanskom korpusu, ali, koji kontriraju ostalim muslimanima u nekim primarnim pitanjima ove vjere, poput rafidija, kaderija, dehmija, gulatul-murdieh, i njima slinih skupina, oni se mogu podijeliti na nekoliko grupa: 1. Osoba neznalica (dahil), koja se slijepo povodila za ostalima (mukallid), koja u osnovi ne pripada skupini intelektualaca. Spomenuta osoba se ne proglaava nevjernikom (kafirom), niti velikim grijenikom (fasikom), niti e mu se svjedoenje odbijati u sluaju da nije bio u mogunosti poduiti se uputi. Njegov status je status potlaenih ljudi, ena i djece, koji nisu bili u stanju pronai sebi izlaz iz situacije u kojoj su se nali. Za spomenute, nadati se je da e im Allah, delle enuhu oprostiti grijehe, a Allah je doista Milostiv, i grijehe oprata. 2. Osoba koja je bila u stanju pitati, i uputu potraiti, i istinu spoznati, ali je sve to zapostavila zanimajui se ovosvjetskim potreptinama, ili vlau, ili uivanjima... Takva osoba je nemarna (muferrit), i zasluna je kazne. Postala je grijena time to nije izvrila obavezu takvaluka prema Allahu, delle enuhu, shodno svojim mogunostima.
Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 10/119-120.; Fethul-Kadir, 3/278-280. Vie podataka o prepreci prisile, njenim oblicima, i stavovima islamske uleme o njoj, pogledaj u slijedeim djelima: Taazimu kaderis-salat, str. 930; El-Mugni, 8/292-295; Sahihul-Buhari sa erhom od Ibnu Bettala, Kitabul-Ikrah, 8/290-294; Sahihul-Buhari sa erhom od Ibnu Hadera, 12/311-315; Sahihul-Buhari sa erhom od imama El-Ajnija, 24/95-98; Tefsirul-Kurtubi, tefsir zadnjeg ajeta sure el-Bekara, 3/432; Isarul-Hakk od Ibnul-Vezira, str.395-396; El-Bahrur-Raik, 5/134; Tefsir 28. ajeta sure Alu Imran od imama Kurtubija, Ibnu Kesira, evkanija; Damiul-ulum vel-hikem, erh 39. hadisa; Menhed Ibnu Tejmijje fi meseletit-tekfir, 1/266-270; Davabitul-Tekfir, str. 365385; Nevakidul-Iman el-iitikadijjeh ve davabitul-tekfir indes-selef, 2/5-19.
198

205

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Status ove osobe je kao i status svih ostalih ljudi koji nisu izvrili svoje obaveze! Ako su novotarija i slijeenje strasti izraajniji od slijeenja Sunneta i Pravog puta, njegovo svjedoenje e biti odbaeno, a ako slijeenje Sunneta i Pravog puta bude izraajnije, prihvatit emo njegovo svjedoenje. 3. Osoba koja je pitala, i traila, i kojoj je uputa pojanjena, ali je nije prihvatila, i ostavila je ili zbog slijepa povoenja za ostalim (taklid), ili zbog pristrasnosti onome na emu je (teassub), ili je u osnovi mrzila uputu (bugd), ili iz neprijateljstva prema ljudima koji su bili na uputi (muadat). Ovakva osoba je u najmanju ruku veliki grijenik (fasik), a to se tie osude date osobe na kufr (tekfir), to pitanje e biti podlono idtihadu i detaljnijem obrazlaganju!199

b. Sm e t n j e k o j e s e m o g u n a i pri poinjenom (ne)djelu:

1) Da odreeno djelo ili rijei, koje pametni i punoljetni musliman izvri, ne ukazuju jasno na to da su to djela ili rijei nevjerstva. 2) Da dokazi, kojima se dokazuje da je odreeno djelo ili da su odreene rijei, nevjerstvo ili riddet, nisu jasni, niti kategoriki, ili da nisu decidni, ili su pak neispravni.200

c) Sm e t n j e p r i u t v r i va n j u n e i j e k r i v i c e :
1) Nepostojanje linog priznanja (ademul-ikrar). 2) Nepostojanje dva pouzdana svjedoka. Obavezno pravljenje razlike izmeu proglaavanja pojedinca ili grupe muslimana nevjernikom i izmeu ope kvalifikacije (suda) postupka i rijei (tekfirul-muajjen i tekfirul-mutlak)
199 200

El-Turukul-hukmijje, str. 174. Pogledaj detaljnije: Iktidau-s-siratil-mustekim, Ibn-Tejmijje, 80 85.

206

E k s t r e m i z a m

v j e r i

t e k f i r

Poznati uenjak, dr. Abdul-Aziz b. Muhammed el-Abdul-Latif, u svom djelu Nevakidul-imanil-kavlijjeh vel-amelijjeh na str. 52-54. kae: Ehlu-sunnet vel-demaat pravi razliku izmeu uoptenog izricanja suda tekfira, i tekfira odreenog muslimana (pojedinac ili grupa). U prvom sluaju (et-tekfirul-mutlak), izrie se uoptena osuda da je, osoba koja uradi to i to, ili kae to i to nevjernik! U drugom sluaju (el-tekfir el-muajjen), kada je ve u pitanju odreena osoba (taj i taj), koja je uradila ili rekla neto to je od djela kufra apsolutno se ne smije proglasiti nevjernikom sve dok se ne ispune traeni uvjeti, i dok se odreene smetnje sa tog puta na uklone. Nakon ispunjenja uvjeta, i otklanjanja smetnji, protiv takve osobe je dokaz uspostavljen, kojeg ako odbije postaje nevjernikom! Ako spoznamo razliku izmeu Et-tekfirul-mutlak i Et-tekfirulmuajjen, uvidjeemo greke dvije vrste ljudi: 1) onih koji su po ovome pitanju maksimalno pretjerali, osuujui odreenog pojedinca na nevjerstvo bez pravljenja ikakva izuzetka, i bez osvrta na osnovne uvjete i prepreke, i 2) onih koji su se apsolutno ustegli od proglaavanja odreenog pojedinca nevjernikom (nakon njegova ispunjenja svih neophodnih uvjeta), u potpunosti anulirajui oblast riddeta iz islamskog zakonodavstva.201

201 ejhul-islam imam Ebu Abdullah el-Zehebi, Allah mu se smilovao, u svom djelu MizanulItidal, 3/39, kae: Musliman mora biti blag prema ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,, i ne smije im tek tako oduzimati iman ili islam - to je jedno od glavnih obiljeja Haridija i Muutezila, koji zbog velikih grijeha - nevjernicima progaavaju pripadnike kible, a niti emo ih opisivati savrenstvom u vjeri i imanu - to je jedno od glavnih obiljeija Murdija. Musliman je osoba od ijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani!

207

D z i h a d, n e t e r o r i z a m

znaenje, historija i veza s religijoM

terorizaM:
Fikret Kari202

Teroristiki napad na Sjedinjene Amerike Drave 11. septembra 2001. godine doveo je, nakon zapanjenosti razmjerama i nainom izvrenja zloina, u fokus svjetske panje fenomen terorizma i njegovu vezu s religijom, u ovom sluaju konkretno s Islamom. Poznato je da postoji jako uvjerenje da od kasnih 1960-tih svijet ivi u dobu terorizma. Dogaaji 11 septembra osnaili su to uvjerenje: novi vijek zapoeo je sa, do sada najrazornijim teroristikim napadom izvrenim od strane pod-dravnih inilaca. Poznavati sutinu fenomena koji tako drastino utie na nae ivote, postaje imperativ. U tom smislu, vrijedno je imati uvid u rezultate naunog bavljenja sutinom, formama, uzrocima i prirodom terorizma. Takoe je poznato da je kroz historiju koritenje nasilja bilo motivisano ili opravdavano na razne naine. Ti referentni okviri mogu se svesti na dvije vrste: svjetovne ideologije i religije. Ovaj drugi sluaj za nas je posebno vaan: kako je mogue da se religija, koja u principu propovijeda mir i slobodu od straha, povee sa koritenjem nasilja radi zaplaivanja, to teror doslovno znai. Odgovor na ovo traiemo putem razmatranja nekoliko pitanja: ta je terorizam i kako se on definie, kakve su njegove historijske manifestacije, kakva je njegova veza sa religijom - da li je on inherentan odreenim religijskim uenjima ili predstavlja historijski uslovljen manjinski fenomen, te kako je dolo do toga da se javi nasilje koje se poziva na religiju.
202

Glasnik Rijaseta islamske zajednice u BiH, vol.LXIV, no. 3-4 (mart-april) 2002, 253-284.

211

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Tragajui za odgovorima na ova pitanja koristiemo dva glavna metoda - konceptualnu analizu i historijsko-komparativni pravni pristup.

1 . P ro b l e m d e f i n i s a nja terorizma
U posljednjih nekoliko decenija objavljena je cijela biblioteka radova o terorizmu. Osnovani su posebni instituti za njegovo izuavanje i uvedeni specijalni kursevi na univerzitetima - ali i pored svega toga i dalje ne postoji opta saglasnost oko definicije ovog fenomena. U ve klasinom referentnom djelu Politiki terorizam: novi vodi o uesnicima, autorima, konceptima, bazama podataka, teorijama i literaturi203 poznati autoritet u ovoj oblasti Alex Schmid naveo je 109 definicija terorizma. Suoeni sa ovakvom situacijom strunjaci su reagovali na razliite naine. Neki su pokuali da identifikuju najee spomenute elemente u ovim definicijama, da bi ih zatim ukljuili u jednu novu sintetizovanu definiciju, odnosno da ponude vlastitu definiciju. Drugi autori su predloili da se odustane od pokuaja davanja sveobuhvatne (konotativne) definicije i da se pristupi definisanju putem navoenja primjera (denotativna definicija).204 Ovaj metod, kao praktino rjeenje, prihvatile su neke nacionalne vlade i meunarodne organizacije, u namjeri da sprijee i kazne poinioce pojedinih oblika terorizma. Stav tree grupe autora, da terorizam ne treba uopte definisati poto se on, kao i pornografija, prepozna kada se vidi, nije naiao na iroko prihvatanje, jer je poznato da jedna ista osoba moe za nekoga biti terorista a za drugoga borac za slobodu. Terorista se, dakle, ne moe prepoznati kada se vidi. Naunici koji konstatuju tekoe oko definisanja fenomena terorizma nisu se, naravno, mogli ogluiti na pitanje ta je uzrok tih tekoa, zbog ega se jedan fenomen globalnog karaktera ne moe precizno odrediti. U tom smislu navode se najmanje dva razloga.205
203 Political Terrorism: A New Guide to Actors, Authors, Concepts, Data Basis, Theories and Literature (Amsterdam: Nort Holland Publishing Company, 1988). 204 Leonard B. Weinberg i Paul B. Davis, Introduction to Political Terrorism (McGraw - Hill Publishing Company, 1989), 4-5. 205 Leonard B. Weinberg, op. cit, 3-4.

212

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Prvo, terorizam je veoma star fenomen u ljudskoj historiji. Ispoljava se u razliitim oblicima i javlja u razliitim historijskim okolnostima te ga je teko pretoiti u definiciju koja bi obuhvatala sve njegove sutinske osobine. Drugo, ova rije posjeduje negativan politiki naboj i vrlo esto je koritena od pojedinih vlada s ciljem diskreditacije politikih protivnika bez obzira na metode njihovog djelovanja. Zbog ovih negativnih konotacija ni jedna grupa niti pojedinac koji pribjegavaju metodima terorizma ne nazivaju sebe teroristima. Propaganda i beskrupulozna upotreba ovog termina uinila je tekim njegovo objektivno definisanje i izuavanje. U ovoj sekciji daemo jedan saetak pokuaja definisanja terorizma kako u odgovarajuim naunim disciplinama tako i u domaem i meunarodnom pravu.

1.1 Et i m o l o g i j a i h i s t o r i j a t e r m i n a
Oksfordski engleski rjenik (The Oxford English Dictionary) daje veoma detaljnu i zanimljivu historiju termina terorizam i njegovih izvedenica.206 Teror (lat. terror - terrorem, gl. terrere, zaplaiti), oznaava (1) stanje prestraenosti, uasa, intenzivnog straha, strave ili groze; (2) djelo ili osobinu koja ulijeva strah. Terorizam je sistem straha, strahovlada. (Izam - ovdje oznaava sistem a ne ideologiju.) U ovom znaenju rije terorizam upotrijebljena je prvi put 1795 da oznai vladavinu putem zastraivanja na nain kako je to radila stranka na vlasti u Francuskoj tokom revolucije 1789-94. U tom smislu, teroristi su bili Jakobinci, njihovi agenti i sljedbenici, posebno oni povezani sa revolucionarnim sudovima tokom perioda Vladavina Terora (The Reign of Terror) od marta 1793 do jula 1794. Drugo optije znaenje rijei terorizam, koje se vremenom razvilo, jeste politika koja ima za cilj da utjera strah u kosti onima protiv kojih se koristi; koritenje metoda zastraivanja; in zastraivanja ili stanje zastraenosti. Samim tim i termin terorist
206 The Oxford English Dictionary, second edition, prepared by J. A. Simpson and E. S. C. Weiner (Oxford: Clarendon Press, 1989), 17: 820-821.

213

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

zadobio je optije znaenje. To je svako ko nastoji da podupire svoje stavove putem sistema zastraivanja prinudom. Rjenik zakljuuje da danas termin terorist obino oznaava lana neke tajne ili strane organizacije koja ima za cilj da izvri prinudu na odreenu ustanovljenu vladu putem akata nasilja protiv te vlade ili njenih graana. Dakle, terorizam je u modernoj historiji zapoeo kao nain vladavine koju jedan reim provodi nad svojim graanima. Vremenom je drava kao akter terorizma ustupala mjesto pod-dravnim organizacijama. Isto tako, terorizam je zapoeo kao unutranji fenomen pojedinih drava da bi preao dravne granice i poprimio meunarodni karakter. Ovaj historijski razvoj naao je odraz u akademskim razmatranjima sutine terorizma, njegove prirode i vrsta, te naporima da se on pravno definie i inkriminira.

1 . 2 A k a d e m s k o d e f i n i s a n j e t e ro r i z m a
U radovima akademskog karaktera terorizam se definie ili putem identifikovanja bitnih elemenata koji su spomenuti u ponuenim definicijama ili putem nuenja novih sintetizovanih definicija. Prvi pristup se moe vidjeti u knjizi Meunarodni terorizam: uvod u koncepte i uesnike koju je napisala Dona M. Schlagheck.207 Bitni elementi koji konstituiu terorizam, prema ovom autoru, su: (1) Terorizam ukljuuje koritenje nasilja ili prijetnju nasiljem. Koncept nasilja se redovno pojavljuje u definicijama terorizma. Nasilje ima tri aspekta: (1) namjeru da se uini teta ili prouzrokuje povreda; (2) djela koja proizvode tetu ili povredu (postavljanje bombi, atentati, otmice i slino); (3) predstava o rtvama koji su ciljevi ili svjedoci nasilja. (2) Teroristiko nasilje je nepredvidivo. Ko e biti meta nasilja, kada i gdje - ne zna se do poetka napada. Neizvjesnost i nepredvidljivost nasilja poveavaju tjeskobu poto je svako ugroen.
207 Donna. M. Schlagheck, International Terrorism: An Introduction to the Concepts and Actors (Lexington, Massachusetts/ Toronto: Lexington Books, 1988), 1-9.

214

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

(3) rtve terorizma imaju uvijek simboliku vrijednost. Mete teroristikog nasilja su izabrane zbog toga to njihov identitet, lokacija ili aktivnost simboliziraju neto to teroristi ele napasti. Obino se pravi razlika izmeu neposrednih rtava nasilja, koje su stvarno napadnute, i ire publike koja je cilj zastraivanja i kojoj teroristi putem nasilja prenose odreenu poruku. (4) Teroristi ele publicitet. Teroristiko nasilje nema za cilj da zastrai ili ubije neposredne rtve nego da utie na iru publiku. Zato terorizam trai publicitet. (5) Teroristi imaju politike ciljeve. Teroristi ne ele jednostavno da zastrae svoje rtve. Oni ele da postignu odreene ciljeve. Ti ciljevi mogu biti lina dobit (kriminalni terorizam), manifestacija mentalnih bolesti i problema (psihopatski terorizam) ili politiki (politiki terorizam). Politiki ciljevi mogu biti nacionalno osloboenje, nametanja odreenih ideologije i slino. (6) Terorizam posjeduje veliku fleksibilnost. Terorizam moe da koristi svako - vlade, grupe ili pojedinci i moe se koristiti protiv svakoga. Ova fleksibilnost se vidi u trasformaciji terorizma od unutranjeg problema pojedinih zemalja (domai terorizam) do meunarodnog problema (meunarodni terorizam). (7) Terorizam je veoma kompleksno pitanje. Terorizam obuhvata brojne oblike nasilja, razliite motive i nema dokazanih rjeenja. Kompleksnost ovog fenomena vidi se u neslaganju oko toga kada se i za koga ova etiketa moe koristiti. Isti autor navodi i jednu definiciju sintetikog karaktera o ijim elementima postoji iroka saglasnost. Ta definicija glasi: Terorizam je nepredvidivo nasilje ili prijetnja nasiljem. Cilja simbolike rtve i iskoritava publicitet za postizanje politikih ciljeva putem prinude. Moe biti koriten od strane grupe ili drava protiv grupa ili drava.208
208

Donna. M. Schlagheck, op. cit, 8.

215

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Drugi primjer sintetizovane definicije jeste prijedlog Alexa Schmida, ocijenjen kao do sada najrigorozniji napor da se definie ovaj fenomen. Na osnovu analize 109 razliitih definicija terorizma, ovaj autor je izabrao 16 najee spomenutih elemenata i spojio ih u jednu definiciju koja glasi: Terorizam je metod ponovljenih akcija nasilja koji podstie uznemirenost, koriten od strane (polu) tajnih pojedinaca, grupa ili dravnih inilaca, zbog idiosinkrazijskih, kriminalnih ili politikih razloga, gdje nasuprot atentatu- neposredni ciljevi nasilja nisu i glavni ciljevi. Neposredne ljudske rtve nasilja su openito izabrane nasumice (ciljevi anse) ili selektivno (predstavniki ili simboliki ciljevi) iz okvira ciljane populacije, i slue kao proizvoai poruke. Prijetnja i proces komunikacije izgraen na nasilju izmeu teroriste (organizacije), (ugroenih) rtava i glavnih ciljeva koriste se radi manipulacije glavnog cilja (publike), preobraavajui je u cilj terora, cilj zahtijeva ili cilj panje, zavisno od toga da li se prvenstveno eli postii zastraivanje, prinuda ili propaganda.209 Razliite definicije terorizma odraavaju napore strunjaka da identitfikuju sutinu ovog fenomena, njegove manifestacije, te da ponude njegovo teorijsko objanjenje. U nauci, terorizam se generalno smatra vrstom politikog nasilja. To nije ideologija ve strategija koja moe biti koritena od strane pojedinaca, grupa ili drava za razliite ciljeve.210 Kao takav terorizam je instrumentalno nasilje- on nije sam sebi cilj. On je takoe i besmisleno nasilje u smislu da kida uobiajene veze izmeu uzroka i posljedice, krivice i kazne (npr. ubijanje turista koji obilaze antike spomenike i nemaju nikakvih veza sa politikom situacijom koja inicira teroristiki akt). S obzirom na to ko su izvrioci teroristikog akta postoje dvije vrste terorizma: terorizam odozdo (terorizam privatnih pojedinaca i grupa, odnosno pod-dravnih organizacija), i terorizam odozgo (dravni
209 210

Alex. P. Schmid, op. cit., 28. Prevodi svih definicija i citata dati u ovom lanku su autorovi. Leonard B. Weinberg, op. cit, 6-10.

216

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

terorizam). Moe se govoriti i o treoj kategoriji- pomaganju privatnih teroristikih grupa od strane drava (dravno sponzorisanje terora). Prva i trea vrsta terorizma privlae glavninu panje strunjaka i vlada kako u pogledu izuavanja, dokumentacije, teorijskog objanjenja tako i u pogledu zakonske regulative, spreavanja i kanjavanja. U brojnim sluajevima danas se cijeli fenomen terorizma svodi na ove dvije vrste, iji primjeri ispunjavaju hronologije ovog zloina. Kao primjeri ove vrste terorizma mogu se navesti bombake kampanje Irske republikanske armije (IRA), napadi Ermenske tajne armije za osloboenje Ermenije (ASALA) na turska diplomatska predstavnitva 1970tih, bombake kampanje ETA (Baskijska domovina i sloboda) protiv panske vlade, postavljanje bombi i kidnapovanje javnih linosti od strane Frakcije Crvene armije (RAF) u Njemakoj 1978, otmice civilnih aviona, napad na izraelske sportiste na olimpijadi u Minhenu 1972, te otmica broda Achille Lauro 1986 od strane palestinskih organizacija i tako dalje. Pomaganje privatnih teroristikih organizacija od strane drava naziva se dravno sponzorisanje terorizma.211 Ta pomo se moe, izmeu ostalog, iskazivati u politikoj, finansijskoj i diplomatskoj podrci, pruanju utoita teroristima, davanju vojne ili paravojne obuke i slino. Drave koje pomau teroristike organizacije nazivaju se teroristike drave (terrorist state), na osnovu prakse SAD od 1979 da Dravni sekretar podnosi godinji izvjetaj Kongresu o terorizmu radi uspostavljanja sankcija prema dravama koje ponovljeno pruaju podrku akterima meunarodnog terorizma. Teroristike drave su takoe i one koje putem svojih agenata direktno uestvuju u aktima meunarodnog terorizma. Druga vrsta terorizma - dravni terorizam - (state terrorism) postoji u sluaju kada jedna drava koristi nasilje u irokom obimu s ciljem da promijeni ponaanje onih koji nisu direktni cilj napada.212 U ovom sluaju pojedini reimi koriste dravnu maineriju sile za zastraivanje
Adrian Guelike, The Age of Terrorism and the International Political System (London, New York: Tauris Academic Studia, 1995), 148. 212 Ibid, 8.
211

217

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

pojedinih grupa vlastitog stanovnitva. Primjeri ove vrste terorizma su veoma brojni: nacistiki teror u Njemakoj (1933-1945), komunistiki teror u Sovjetskom Savezu (1929-1946), prljavi rat u Argentini protiv subverzivnih elemenata (1976-1983) i tako dalje.213 Dravni terorizam je posebno ubojit: poto drava posjeduje monopol sile nastaju katastrofalne posljedice kada se ta sila upotrijebi kao sredstvo terora. Meutim, i pored ubojitosti dravnog terorizma, rairena je tendencija u nae doba da se on ne uzima u obzir ukoliko ne prouzrokuje meunarodne implikacije. Reimi koji praktikuju dravni terorizam maskiraju svoju aktivnost orwelianskim izrazima kao to su borba protiv subverzivnih elemenata, kontra-terorizam, ciljana ubistva i tako dalje. Postoji jo jedna podjela terorizma - na domai i meunarodni - s obzirom na to da li su svi poinioci teroristikog akta iz jedne ili vie zemalja. U sluaju domaeg terorizma svi relevantni elementi - poinioci, rtve, mjesto izvrenja i ciljana populacija - su u istoj zemlji. S druge strane, meunarodni terorizam je onaj gdje je jedan ili vie relevantnih elemenata inostranog karaktera. Kada se pristupi praktinoj primjeni ove klasifikacije javljaju se tekoe kako zbog nedostatka preciznog razgranienja izmeu razliitih kategorija tako i zbog prisustva politikog faktora u kvalifikovanju odreenih akata. To je manje sluaj u pogledu pod-dravnog terorizma nego u sluaju dravnog terorizma. Na primjer koja je granica izmeu meunarodnog dravnog terorizma i agresije? U tom sluaju odgovor se obino nudi u stavu da je dravni meunarodni terorizam (state directed international terrorism) koritenje nasilja niskog intenziteta koje ne dostie nivo agresije.214 Ili, koja je granica izmeu meunarodnog dravnog terorizma i odmazde odnosno legitimne odbrane drave koja je predmet napada? Mogui odgovor na ovo pitanje je teorija pravednog rata o kojoj e biti kasnije govora. Konano vano pitanje koje se raspravlja u literaturi o terorizmu jeste njegova pravna priroda. I u ovom sluaju nude se razliiti odgovori.
Donna M. Schlagheck, op. cit, 47-50. Vidi na primjer, Noam Chomsky, International Terrorism: Image and Reality in Western State Terrorism ed. Alexander George (Cambridge, UK: Polity Press, 1991), 14.
213 214

218

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Tri teorijske pozicije o terorizmu (shvaenom kao nasilje pod-dravnih grupa) se posebno istiu.215 Prema prvoj poziciji, terorizam je zloin kanjiv po zakonima svih drava. Teroristi su kriminalci. Oni imaju politike motive ali ti motivi ne opravdavaju pribjegavanje nasilju niti mijenjaju njegov karakter, nasilje u sutini ostaje kriminalno. Teroristima se bavi krivino pravosue odgovarajuih zemalja. Prema drugoj poziciji, terorizam je oblik ratovanja (konflikt niskog intenziteta). Terorizmom se zato bavi vojska i njene specijalne jedinice. Prema ovom stanovitu, teroristi su ratni zloinci odgovorni za krenje ratnog prava ili za zloine protiv mira zato to su nepravedno poveli rat.216 Meutim, teroristi ne vode rat jer operiu u doba mira i izbjegavaju vojni odgovor. Iako se esto ele predstaviti kao vojnici, te u nazivima svojih organizacija koriste vojnu terminologiju (na primjer, armija, brigada, snage, itd), oni nisu vojna formacija jer nemaju jasnu politiku kontrolu, uniforme, lanac komandovanja i ne nose otvoreno oruje. Osim toga, ta je rat stvar je definisanja nacionalnog i meunarodnog prava, a to znai prava ustanovljenih drava a ne pod-dravnih organizacija. U veini sluajeva napadnute drave odreuju da li se smatra da teroristi vode rat ili ne, te se teroristima redovno odbija status zaraene strane. Trei stav je da je terorizam manifestacija dubokih socijalnih i politikih problema. Na meunarodnom planu to moe biti borba protiv kolonijalizma i strane okupacije, rasizma, diskriminacije, nezaposlenosti, drutvenih razlika i tako dalje. Terorizam se takoe vidi kao oruje slabih, pratilac modernog industrijskog i postindustrijskog doba, rezultat demokratizacije nasilja i slino. Za neke autore, kao to je Leonard B. Weinberg, ima elemenata istine u sve tri ove pozicije. Kako e se odgovoriti na terorizam zavisi od procjene pojedinih vlada s kakvom vrstom izazova, odnosno prijetnje se suoavaju.217 Za druge autore, kao to je Paul Gilbert, terorizam ima dvojnu prirodu - on je i rat i zloin- ali se tako ne moe istovremeno
Leonard B. Weinberg, op. cit, 152; Paul Gilbert, op. cit, 47-51. Leonard B. Weinberg, op. cit, 152; Paul Gilber, op. cit, 7, 43. 217 Isto, 153.
215 216

219

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

tretirati od strana ukljuenih u konflikt. Drava ne moe istovremeno koristiti i civilno i ratno pravo protiv terorista. Ona treba da odlui koju opciju e da koristi. Teroristi, sa svoje strane, ne mogu odravati svoju politiku ulogu i priznavati da su kriminalci. Ako ele da se prihvate kao zaraena strana moraju u najmanju ruku pretendirati da se pridravaju pravila ratovanja.218 Stav o pravnoj prirodi terorizma odreuju nain na koji e se odgovoriti na ovu prijetnju. Ako se terorizam smatra za zloin onda, kako navodi britanski politolog Paul Wilkinson, odgovor treba da slijedi pravilo vladavine zakona (rule of law). To znai da: (1) prekrioci prava mora da budu kanjeni; (2) kazna mora biti individualna - samo za poinioce - a ne da se pretvori u odmazdu protiv grupa za koje se misli da simpatiu teroriste; (3) organi za primjenu prava mora da funkcioniu u okviru zakona.219 Ako se terorizam smatra za rat onda odgovor treba da slijedi doktrinu pravednog rata. Ova doktrina razvijena je tokom historijskog iskustva Evrope i u odreenom obimu nala odraza i u Povelji Organizacije Ujedinjenih Nacija.220 Po ovoj doktrini postoje pravedni i nepravedni ratovi. Pravedni rat je onaj koji ispunjava dva uslova: (1) da se vodi za pravedan cilj, odnosno da se posjeduje pravo na rat (jus ad bellum) i (2) da se vodi po pravilima prava u ratu (jus in bello). Pravo na rat ima se ili radi kanjavanja za zlo koje je uinjeno (na primjer, neizazvan napad) ili radi samoodbrane. U sluaju kanjavanja mora se posjedovati odgovarajua vlast za pokretanje rata poto jedino vlast moe razlikovati javno zlo od privatne povrede, te pravedna namjera koja se izraava u poboljanju stanja stvari a ne u reagovanju u srdbi ili zbog animoziteta to moe da onemogui izglede za dugoroni mir i pravdu. Takoe se trai da drava koja se opredjeljuje za rat ima razumnu nadu za uspjeh, te se ratu moe pribjei samo ako postoje veliki izgledi za uspjeh u otklanjanju poinjenog zla. U sluaju odbrane takoe se trai odgovarajua vlast, koja
Paul Gilbert, op. cit, 57. Paul Wilkinson, Terrorism and the Liberal State (New York: New York University Press, 1986), 125 -142. 220 O ovoj teoriji vidi Paul Christopher, The Ethics of War and Peace: An Introduction to Legal and Moral Issues (Englewood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall, 1994), 8-133.
218 219

220

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

treba da procjeni da li je grupa stvarno ugroena i da li moe reagovati radi svoje odbrane. Meutim ne trai se postojanje anse za uspjeh da bi odbrana bila opravdana poto nema drugog naina da se postigne sigurnost. Pravo u ratu odreuje koja se sredstva, protiv koga i u kojoj mjeri mogu upotrijebiti. Na primjer, kontra-napad se moe vriti samo u mjeri koja je potrebna da se kazni poinilac izbjegavajui bilo kakav napad na nevine. U sluaju samoodbrane pravilo je da se ne moe initi vie nego to je neophodno za odbijanje napadaa ili povrat teritorije. Ovo pravo takoe odreuje ko su legitimni ciljevi napada, ko su zatiene osobe i koja se sredstva mogu koristiti protiv legitimnih ciljeva. Krenje ovih pravila predstavlja ratni zloin. Dilema o tome da li je terorizam zloin ili nepravedni rat moe se rijeiti stavom: teroristiki akti su krivina djela koja bi u sluaju postojanja ratnog stanja predstavljala ratne zloine. Drugim rijeima, ono to je u doba rata ratni zloin to je u doba mira terorizam. Teorijski stavovi o pravnoj prirodi terorizma omoguavaju bolje razumijevanje ovog fenomena (razumijevanje ne u smislu odobravanja, nego u smislu shvatanja uzroka) i formulisanje dugorone politike borbe protiv terorizma. Jedan od takvih dugoronih ciljeva bilo bi postizanje opte saglasnosti o tome koji su to oblici ponaanja koje svaka ljudska zajednica mora da sprijei da bi opstala kao ljudska zajednica. Rije je, dakle, o utvrivanju oblika nasilja koja su apsolutno nezakonita - prema bilo kome i u bilo kojim okolnostima.

1 . 3 Pra v n o d e f i n i s a n j e t e ro r i z m a
irenje fenomena terorizma tokom 20 vijeka dovelo je do formulisanja zakonodavnih odgovora na ovaj izazov kako na nacionalnom tako i na meunarodnom nivou. Openito gledano, nacionalna zakonodavstva bila su mnogo efikasnija u tom pogledu od nastojanja Organizacije ujedinjenih nacija (OUN) i drugih regionalnih organizacija, gdje su politike i ideoloke razlike sprijeile postizanje neophodne saglasnosti. 221

S a v r e m e n e Nacionalno pravo

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Pravni odgovor na prijetnju terorizma u nacionalnim zakonodavstvima izraava se u obliku dvije vrste mjera: (1) promjena u materijalnom krivinom zakonodavstvu, ukljuujui uvoenje novih krivinih djela i (2) promjena proceduralnog karaktera koje imaju za cilj da poveaju efikasnost dravnih organa u otkrivanju, istraivanju i sudskom progonu ovog i s njim povezanih drugih krivinih djela.221 Na ovom mjestu daemo primjere nekoliko definicija terorizma u nacionalnom zakonodavstvu Zapadnih zemalja.222 Pri tome treba imati na umu injenicu da veinu teroristikih akata ine obina krivina djela koja postanu teroristikim zbog motiva poinilaca. U tom smislu, na primjer, Francuski krivini zakonik (l. 421-1) odreuje teroristike akte kao one koji mogu ozbiljno naruiti javni poredak koristei prijetnju ili teror. Slino, panski krivini zakonik odreuje terorizam kao djela usmjerena ka podrivanju ustavnog poretka i ozbiljnom naruavanju javnog mira (l. 571). Sline rijei koristi Italijanski krivini zakonik (l. 270, 280, 289) govorei o podrivanju demokratskog poretka. Meu zemljama Evropske Unije Velika Britanija ima u ovom pogledu najobimniji zakonodavni akt - Zakon o terorizmu iz 2000.223 U ovom Zakonu (dio I, l. 1) terorizam se definie kao djelo ili prijetnja izvrena s ciljem da utie na vladu ili da zaplai javnost ili dio javnosti; djelo ili prijetnja izvrena u cilju promicanja nekog politikog, religijskog ili ideolokog cilja; djelo ili prijetnja koja ukljuuje upotrebu vatrenog oruja ili eksploziva. Djelo spada u ovaj domen ukoliko predstavlja: teko nasilje protiv linosti, teko oteenje imovine, dovoenje u opasnost neijeg ivota, osim ivota onoga koji izvrava djelo, stvaranje ozbiljnog rizika za zdravlje ili sigurnost javnosti ili nekog njenog dijela;izvreno tako da ozbiljno utie ili ozbiljno ometa elektronski sistem.
Leonard B. Weinberg, op. cit, 172. Vidi, Explanatory Memorandum, pridodat uz Proposal for a Council Framework Decision on Combating Terrorisam, Comission of the European Communities, Brussels, 19.9.2001, COM(201) 521 final. 223 Vidi, Terrorism Act 2000: www.uk-legislation.hmso.gov.uk/acts2000/20000011.htm
221 222

222

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Nakon 11 septembra Evropska Unija preduzela je hitne mjere za ujednaavanje materijalnog zakonodavstva drava lanica. Ove mjere se naslanjaju na ranije napore Evropske Zajednice a posebno na Evropsku konvenciju o suzbijanju terorizma (Strasbourg, 27 januar 1977) donijetu pod autoritetom Evropskog Savjeta. U ovoj konvenciji, terorizam je tretiran generiki i data je lista teroristikih djela.224 Meutim, ostala je injenica da je do septembra 2001, samo est drava lanica Evropske Unije imalo pravne instrumente koje se bave terorizmom. Da bi se drave lanice pravno opskrbile sa instrumentarijem za suoavanje za prijetnjom terorizma i izvrilo ujednaavanje zakonodavstva, donijeta je Okvirna odluka Savjeta o borbi protiv terorizma. Sve drave lanice treba da do 31 decembra 2002 preduzmu neophodne mjere da usaglase nacionalno zakonodavstvo sa Okvirnom odlukom. Ovaj dokumenat definie teroristiko djelo u l. 3(1) koji glasi: 1. Svaka drava lanica preduzee neophodne mjere da osigura da se sljedei prestupi, definisani prema nacionalnom pravu, kada su namjerno izvreni od strane pojedinaca ili grupa protiv jedne ili vie zemalja, njihovih institucija ili naroda u cilju zastraivanja i ozbiljnog naruavanja ili unitenja politike, ekonomske ili dravne strukture te zemlje, budu kanjeni kao teroristiki prestupi: (a) ubistvo; (b) tjelesna povreda; (c) kidnapovanje i uzimanje talaca; (d) ucjena; (e) kraa ili pljaka; (f ) nezakonito posezanje ili oteenje dravnih ili vladinih objekata, sredstava javnog prijevoza, infrastrukture, javnih mjesta, i imovine; (g) proizvodnja, posjedovanje, nabavka, transport ili snabdijevanje oruja ili eksploziva; (h) otputanje kontaminirajuih supstanci, izazivanje vatre, eksplozije ili poplava, ugroavanje ljudi, imovine, ivotinja ili okoline;
224 Vidi, European Convention on the Supression of Terrorism, http://conventions.coe.int/ Treaty/EU/Treaties/Html/090.htm.

223

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

(i) ometanje ili prekidanje snabdijevanja vodom, energijom ili ostalim temeljnim izvorima; (j) napadi putem uplitanja u informativni sistem; (k) prijetnja da se izvri bilo koji od gore navedenih prestupa; (l) usmjeravanje teroristike grupe; (m) promicanje, pomaganje ili uestvovanje u teroristikoj grupi. 2. Za potrebe ove Okvirne odluke, teroristika grupa oznaava strukturisanu organizaciju ustanovljenu tokom odreenog perioda vremena, koju ine vie od dvije osobe, djelujui u saglasnosti da vre teroristike prestupe navedene u paragrafu 1 (a) do (k). Sjedinjene Amerike Drave (SAD) su nakon 11 septembra usvojile veoma brojno i detaljno antiteroristiko zakonodavstvo. U cjelini ovog zakonodavstva poseban znaaj ima USA Patriot Act 2001 ili punim imenom Zakon o ujedinjenju i jaanju Amerike putem osiguranja odgovarajuih sredstava potrebnih za otkrivanje i spreavanje terorizma (The Uniting and Stregthening America by Providing Appropriate Tools Required to Intercept and Obstruct Terrorism (USA PATRIOT) Act od 26 oktobra 2001225 U pogledu definisanja terorizma ovaj zakon dopunio je postojeu ameriku definiciju meunarodnog terorizma datu u Zakoniku Sjedinjenih Drava (US Code) titulus 18, glava 113B, sekcija 2 331 i, na osnovu nje, formulisao novo krivino djelo - domai terorizam. Dopunjena definicija meunarodnog terorizma u kontekstu krivinog prava i procedure sada glasi: (1) Termin meunarodni terorizam oznaava aktivnosti koje (A) obuhvataju nasilna djela ili djela opasna po ljudski ivot koja predstavljaju krenje krivinih zakona Sjedinjenih Drava ili bilo koje drave ili koja bi bila kriminalno nasilje ako bi bila uinjena unutar nadlenosti Sjedinjenih Drava ili bilo koje Drave;
Za detaljnu analizu ovog zakona vidi Charles Doyle, Terrorism: Section by Section Analysis of the USA PATRIOT Act, Congressional and Research Service - The Library of Congress, Updated December 10, 2001, http://www.fpc.gov/CRS_REPS/tssa1210.pdf.
225

224

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

(B) pokae se da su uinjena sa namjerom (i) da zastrae ili napadnu civilno stanovnitvo (ii) da izvre uticaj na politiku neke vlade putem zastraivanja ili prinude; ili (iii) da utie na ponaanje neke vlade putem masovnog razaranja, atentata ili kidnapovanja; i (C) izvre se prvenstveno izvan teritorijalne nadlenosti Sjedinjenih Drava, ili prelaze dravne granice u pogledu sredstava kojim su izvrena, osoba za koje se pokae da su bila predmet zaplaivanja ili prinude ili mjesta u kome njihovi izvrioci djeluju ili trae utoite. Novo krivino djelo u Amerikom zakonodavstvu - domai terorizam - definie se u USA Patriot Act (Sec. 802) kao aktivnosti koje: (A) obuhvataju djela opasna po ljudski ivot koja predstavljaju krenje krivinih zakona Sjedinjenih Drava ili bilo koje Drave; (B) pokae se da su uinjena s namjerom (i) da zastrae ili prinude civilno stanovnitvo; (ii) da izvre uticaj na politiku vlade putem zastraivanja ili prinude; ili (iii) da utiu na ponaanje vlade putem masovnog razaranja, atentata ili kidnapovanja; (C) izvre se prvenstveno unutar teritorijalne nadlenosti Sjedinjenih Drava. Izmjene u definisanju djela meunarodnog terorizma sastoje se, uglavnom, u dodavanju masovnog razaranja kao naina izvrenja teroristikog akta. Naime, razmjere teroristikog akta poinjenog protiv SAD 11 septembra, promijenile su uobiajenu predstavu teroristikog akta kao ina koji prouzrokuje srazmjerno mali broj rtava. (Od meunarodnog terorizma je u periodu od 1960- tih do 2001 godinje stradalo do hiljadu osoba).226 Novim amerikim antiteroristikim zakonodav226

Adrian Guelke, op. cit, 17.

225

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

stvom uvedeno je novo krivino djelo - domai terorizam - definisano na osnovu koncepta meunarodnog terorizma (izostavljen je izraz nasilna djela u opisu bia krivinog djela a mjesto izvrenja vezano za teritorijalnu nadlenost SAD). Uvoenjem krivinog djela domaeg terorizma u zakonodavstvo SAD i domae amerike organizacije moi e se karakterisati kao teroristike. U kontekstu vanjskih poslova te prakse da Dravni sekretar SAD podnosi Kongresu godinji izvjetaj o terorizmu (US Code, titulus 22, glava 38, sect. 2656 f ) termin meunarodni terorizam definie se kao terorizam koji ukljuuje graane ili teritoriju vie od jedne zemlje. Terorizam znai umiljajno, politiki motivisano nasilje izvreno protiv neborbenih ciljeva od strane pod-dravnih grupa ili tajnih agenata. Teroristika grupa oznaava svaku grupu koja praktikuje ili koja ima znaajne pod-grupe koje praktikuju, meunarodni terorizam. Ove definicije koriste se prilikom izrade godinjeg izvjetaja Dravnog sekretarijata SAD o vidovima globalnog terorizma.227 Na osnovu ovog kratkog prikaza nacionalnog zakonodavstva Zapadnih zemalja moe se zakljuiti da je opta tendencija da se terorizam definie kao djela koja po nacionalnom zakonodavstvu predstavljaju obina krivina djela ali koja zbog ciljeva izvrenja - zastraivanje i prinuda civilnog stanovnitva, naruavanje ustavnog poretka, javnog mira i nezakonit uticaj na vladu ili stanovnitvo - postaju teroristikim. Kao poinioci ovog djela pojavljuju se pojedinci ili grupe pod-dravnog karaktera. Meunarodno pravo Aktivnost OUN, i njene prethodnice Drutva naroda, u posljednjih est decenija da se formulie meunarodni odgovor na izazov terorizma odvijala se u dva pravca: (1) postizanje saglasnosti o definisanju terorizma (normativni odgovor) i (2) formulisanje saglasnosti o inkriminaciji pojedinih aspekata ukupnog problema (pragmatini odgovor).228 Prva
Vidi, US Department of State, Patterns of Global Terrorism - 2000, http://www.state.gov/s/ rls/pgtrpt/2000/2419.htm 228 Rosalyn Higgins, The General International Law of Terrorism, u Terrorism and International Law, ed, by Rosalyn Higgins and Maurice Flory (London - New York: Routledge/LSE, 1997), 14.
227

226

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

vrsta odgovora nije donijela rezultate tako da danas ne postoji meunarodno prihvaena definicija terorizma. Prvi meunarodni napor u pravcu definisanja terorizma zapoeo je daleke 1937 kada je Drutvo naroda, nakon atentata hrvatskih separatista na kralja Aleksandra Karaorevia u Marseju 1934 kojom prilikom je ubijen i francuski ministar vanjskih poslova Bartho, izradilo nacrt dvije konvencije - o spreavanju i kanjavanju terorizma i o uspostavljanju meunarodnog krivinog suda.229U prvom dokumentu usvojenom 16 novembra 1937 u enevi pod naslovom Konvencija o spreavanju i kanjavanju terorizma, kreirano je novo krivino djelo u meunarodnom pravu - djelo terorizma. Ovo djelo obuhvatalo je ubistvo ili pokuaj ubistva efova drava, lanova njihovih porodica, ostalih javnih slubenika i lanova opte publike. Krivina odgovornost za ova djela pada na pojedinca a dravama je zabranjeno da takvim osobama pruaju utoite. Meutim, ove konvencije nije ratifikovao dovoljan broj drava, uskoro je nastupio Drugi svjetski rat i stvar je zaboravljena. Sljedei pokuaj za definisanje terorizma bio je uinjen od strane Komisije za meunarodno pravo koja je za OUN izradila Nacrt Zakonika o prestupima protiv mira i sigurnosti ovjeanstva. U lanu 2 (6) ovog nacrta meunarodni terorizam je opisan kao preduzimanje ili ohrabrenje od strane vlasti neke drave teroristikih aktivnosti u drugoj dravi, ili tolerisanje od strane vlasti neke drave organizovanih aktivnosti usmjerenih ka izvoenju teroristikih akata u drugoj dravi.230 Meunarodni terorizam je u ovom dokumentu i rezolucijama Generalne skuptine koje su slijedile, karakterisan kao prestup protiv mira i sigurnosti ovjeanstva, uziman u oba vida u kome se pojavljuje kao dravni i pod-dravni. (Nacrt ovog zakonika ponovo je razmatran tokom perioda 1985-1991, kada je dravni terorizam postao predmet zasebnog paragrafa.) Saglasnost koja je o razumijevanju meunarodnog terorizma postignuta meu lanicama meunarodne zajednice poela je da nestaTekst ovih konvencija vidi u Control of Terrorism: International Documents, ed. by Yonah Alexander, Marjorie Browne and Allan Nanes ( New York: Crane Russak, 1979), 31-42. 230 Donna M. Schlagheck, op. cit, 121.
229

227

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

je kada se 1972, nakon masakra izraelskih sportista na olimpijskim igrama u Minhenu, u OUN poela voditi rasprava o meunarodnom terorizmu. Tadanji generalni sekretar OUN Kurt Waldheim postavio je pitanje terorizma u Generalnoj skuptini a vlada SAD podnijela je Nacrt Konvencije o kanjavanju nekih akata meunarodnog terorizma. Generalna skuptina je 2 novembra 1972 ustanovila Ad hoc Komitet za meunarodni terorizam koji je imao zadatak da definie terorizam, ispita njegove uzroke i predloe mjere za njegovo spreavanje. Diskusije koje su u ovom komitetu voene pokazale su postojanje dubokog jaza izmeu Zapadnih zemalja predvoenih SAD i zemalja Treeg svijeta i Varavskog pakta.231 Centralno pitanje bilo je uspostavljanje razlike izmeu terorizma i rata za nacionalno osloboenje, odnosno koncept opravdanog politikog nasilja. Naglasak prve grupe zemalja bio je na spreavanju i kanjavanju teroristikih akata, dok je druga grupa bila zainteresovana za bavljenje uzrocima nasilja.232 Rezultat ovih razlika bilo je odbijanje Nacrta Konvencije za kanjavanje odreenih oblika meunarodnog terorizma koje je podnijela vlada SAD zbog, kako je navedeno, mogunosti da se zakonita borba naroda za nacionalno osloboenje etiketira kao terorizam.233 Meutim, Generalna skuptina je odobrila Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina protiv meunarodno zatienih osoba, ukljuujui diplomatske agente (6/1974). Ovaj razvoj pokazao je da u okviru tadanje ideoloki podijeljene meunarodne zajednice nije bilo mogue postizanje saglasnosti o tome ta ini zabranjeno ponaanje (normativni odgovor) te se panja usmjerila prema inkriminisanju pojedinih oblika terorizma o kome se saglasnost mogla postii (pragmatini odgovor). Konsekventno tome, kada je Ad hoc Komitet o meunarodnom terorizmu podnio izvjetaj Generalnoj Skuptini 1979 izbjegao je bilo kakav pokuaj definisanja ovog djela. Pragmatini pristup rezultirao je u zakljuenju vie meunarodnih konvencija koje se bave pojedinim aspektima terorizma, kao to su:
231

Za detaljniji uvid u ove diskusije vidi, Rosalyn Higgins, op.cit., 16-17. Donna M. Schlagheck, op. cit., 122. 233 Isto, 123.
232

228

D z i h a d, -

n e

t e r o r i z a m

Tokijska konvencija o prestupima i nekim drugim djelima poinjenim u zrakoplovima (9/1963) Haka konvencija o suzbijanju nezakonitog zauzimanja zrakoplova (12/1970) Montrealska konvencija o spreavanju meunarodnih akata protiv sigurnosti civilne avijacije (9/1971) Meunarodna konvencija protiv uzimanja talaca (12/1979) Protokol o suzbijanju nezakonitih akata nasilja na aerodromima koji slue meunarodnoj civilnoj avijaciji (2/1988) Protokol o suzbijanju meunarodnih akata protiv sigurnosti pomorske navigacije (3/1988) Konvencija o obiljeavanju plastinih eksploziva radi identifikacije (3/1991) Konvencija o suzbijanju teroristikog postavljanja bombi ( 1998)

Pragmatini pristup bavljenju terorizmom, bez davanja sveobuhvatne opteprihvaene definicije, nastavljen je do danas. Nakon teroristikog napada 11 septembra, Savjet sigurnosti svojom rezolucijom 1373 od 28 septembra 2001, jednoglasno usvojenom bez diskusije, zatraio je od drava lanica da presjeku finansiranje terorista, sprijee njihovo regrutovanje, osiguraju da se zakoni o azilu ne zloupotrebljavaju, te da preduzmu akcije protiv terorista. I ova rezolucija ne sadrava definiciju rijei terorist, injenica koju je objasnio Generalni sekretar OUN Kofi Annan u svom uvodnom izlaganju u Generalnoj skuptini 1 oktobra 2001 rijeima: Jedno od najteih pitanja odnosi se na definisanje terorizma. Razumijem i prihvatam potrebu za pravnu preciznost. Ali elim da otvoreno kaem da ima takoe i potreba za moralnom jasnoom. Ne mogu se prihvatiti oni koji bi eljeli da opravdaju namjerno oduzimanje nevinih ivota civila, bez obzira na ciljeve i nedae. Ako postoji ijedan univerzalni princip o kome se svi ljudi mogu saglasiti, to je sigurno ovaj.234 Na kraju ovih prikaza neuspjenih napora na meunarodnom planu da se doe do opteprihvaene definicije terorizma i uzimanja kursa
234

Jim Wurst, Terrorism: Still Undefined, Dawn, 6 october 2001.

229

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

pragmatinog pristupa, korisno je navesti jedno miljenje istaknutog strunjaka za meunarodno pravo koje moe imati funkciju zakljuka ove sekcije. Rosalyn Higgins, dugogodinji profesor meunarodnog prava na Londonskom univerzitetu i sudija Meunarodnog suda u Hagu, smatra da termin terorizam nema specifino pravno znaenje ve je to pogodan nain da se opiu iroko neprihvaene aktivnosti, bilo drava bilo pojedinaca, gdje su nezakoniti bilo metodi koji su upotrijebljeni, bilo da su napadnuti zatieni ciljevi, bilo oboje. Terorizam u meunarodnom pravu saeto obuhvata slijedee: 1. Prestupe drava protiv diplomata. 2. Prestupe drava protiv ostalih zatienih osoba (na primjer civila u vrijeme rata). 1. Prestupe drava, ili onih koji su u njihovoj slubi, protiv zrakoplova ili plovila. 2. Prestup dravnog uzimanja talaca. 3. Prestup drava kojim doputaju da njihova teritorija bude koritena od strane ne-dravnih grupa za vojnu akciju protiv ostalih drava, ako ta akcija jasno ukljuuje zabranjene ciljeve (na primjer, protiv civila), ili zabranjena sredstva sile. 4. Akcije ne-dravnih uesnika koje ukljuuju bilo zabranjene ciljeve bilo zabranjena sredstva. 5. Preutni pristanak ili propust, da se kontrolie takva ne-dravna akcija. Ovo podrazumijeva indirektnu odgovornost drave i spada pod dravni terorizam.235 Od sedam prestupa navedenih u ovom citatu, est su prestupi drava a samo jedan (t. 6) je prestup ne-dravnih inilaca. Autor to obrazlae injenicom da se meunarodno pravo bavi normama koje reguliu ponaanje drava a pojedincima odnosno ne-dravnim iniocima samo onda kada se radi o odgovornosti za meunarodne zloine. Meutim ovakvo shvatanje terorizma, koje bi moglo biti pravno i etiki valjana osnova najire mobilizacije radi eliminisanja, spreavanja i
235

Rosalyn Higgins, op. cit, 27.

230

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

kanjavanja ovog zloina u sadanjem svijetu vjerovatno ne bi bilo predmet konsenzusa.Ako bi se i postigao konsenzus, sljedei problem bila bi dosljedna primjena ove definicije na sve akte uesnika u meunarodnim dogaajima bez obzira na politike i ideoloke razloge, ekonomske i druge interese. Neuspjeh meunarodne zajednice da pravno definie terorizam predstavlja politiki a ne tehniko-pravni neuspjeh.236 Ovaj neuspjeh, te neuspjeh u izgradnji meunarodnog mehanizma za suzbijanje meunarodnog terorizma doveo je do toga da drave koje su rtve teroristikih napada preduzimaju jednostrane akcije i esto pribjegavaju metodima upitnog pravnog i moralnog karaktera.

2 . H i s to r i j s k e m a n i f e s tacije terorizma: ve z a s a re l i g ijom

Istraivai terorizma slau se u konstataciji da ovaj fenomen ima veoma dugu historiju, odnosno da je star koliko i historija.237 Primjeri teroristikih akata i s njima povezanih koncepata i tehnikih termina mogu se nai u antikoj historiji. Jedna stara kineska poslovica kae: Ubij jednoga da zaplai deset hiljada. 238 U staroj Grkoj razvijena je ideja ubistva tiranina (Tyrannicide), po kojoj ubistvo nasilnog vladara ne samo da je bilo zakonito nego i pohvalno.239 Interesantno je, meutim, da tri esto koritena termina u engleskom jeziku koji se odnose na razliite vidove terorizma imaju vezu sa

Maurice Flory, International Law: An Instrument to Combat Terrorism, u Terrorism and International Law, 33. 237 Vidi, International Terrorism: Political and Legal Documents, ed. Yonah Alexander (Dordecht/Boston/London: Martinus Nijhoff Publishers, 1992), 9. 238 Richard Clutterbuck, International Cooperation Against International Terrorism: Treaties, Conventions and Bilateral Arrangements, cit. prema Alex Obote-Odora, Defining International Terrorism, E-Law-Murdoch University Electronic Journal of Law, 6:1(March, 1999), n. 11. 239 The Oxford English Dictionary, 18:794.
236

231

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

religijom.240 Rije je o terminima zealot (dananje znaenje: revnosnik, pobornik, pristaa), assassin (dananje znaenje: ubojica, plaeni ubica, atentator) i thug (dananje znaenje: razbojnik, ubojica, pljaka). Ova okolnost trai da se baci pogled na historijske primjere veze terorizma s religijom to moe pomoi boljem razumijevanju manifestacije ovog fenomena u savremeno doba. Zeloti su bili jevrejska grupa koja se borila protiv rimske uprave u Palestini u periodu izmeu 6. godine N. E. i 135. godine N. E. Njihovo uenje i metode djelovanja detaljno je zabiljeio rimski historiar Flavius Josephus, i sam Jevrej.241 Zeloti su vjerovali da su pozvani od Boga da vode rat protiv sila mraka- tj. Rimske carevine- te da je takav rat neizbjean ako ele da se pokoravaju Bojoj naredbi da ne potuju nikakvog vladara nad Izraelom osim Boga. Zeloti nisu oekivali da poraze Rimsku Carevinu- supersilu toga doba - ali su vjerovali da, ako u svojoj arkoj odanosti Bogu, zaponu rat sa Rimljanima, onda e Bog intervenisati na njihovoj strani. U tom cilju Zeloti su koristili metode koji se potpuno uklapaju u dananje shvatanje terorizma: vrili su nasilje protiv Rimljana ali i Grka i Jevreja koji su saraivali sa rimskom vlau (atentati omiljenim orujem Zelota - malim bodeom zvanim sica); napadi su bili neoekivani (na javnim mjestima, u vrijeme praznika); objekti napada su imali simboliku vrijednost (rimski slubenici, istaknuti Jevreji koji su saraivali sa Rimljanima); ciljevi Zelota bili su politiki (da dokinu rimsku vlast i uspostave jevrejsku teokratsku dravu u Palestini). Terorizam Zelota dostigao je kulminaciju 66. godine N. E. kada su masakrirali rimski garnizon u Jerusalemu i zauzeli Jevrejski hram. Rimska Carevina odgovorila je slanjem legija koje su nakon duih borbi ponovo uspostavile kontrolu nad Jerusalemom i razruile Jevrejski hram 70 godine N.E. Zeloti su bili prisiljeni da se povuku u tvrave u unutranjosti zemlje. Konfrontirani sa rimskom vojskom na otvorenom Zeloti vie nisu mogli koristiti svoju taktiku zasnovanu na tajnosti, izne240 David C. Rapoport, Religion and Terror: Tughs, Assassins, and Zealots, in International Terrorism: Characteristics, Causes, Controls, ed. Charles W. Kegley Jr. (New York: St. Martins Press, 1990), 146-157. 241 Vidi, Donna M. Schlagheck, op. cit., 15-18.

232

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

naenjima i izazivanju straha, te su gubili tvravu za tvravom. Posljednja tvrava Masada pala je 73 godine N.E. Prije ulaska rimske vojske u tvravu, Zeloti su izvrili masovno samoubistvo u kome je nestalo 960 ljudi, ena i djece. Nakon toga Rimljani su nastavili progone i egzekucije preostalih zelotskih grupa. Pedeset godina kasnije, kada je dolo do obnavljanja antirimskih pobuna (116-117 N.E. i 132-135 N.E.) Rimljani su se odluili na drastinu mjeru progona Jevreja iz Palestine. Assassin (ar. haiin, oni koji jedu hai) je termin koriten da oznai pripadnike ijske grupe ismailija, ogranak nizarije, koji su bili aktivni u Iranu i Siriji izmeu 1094 i 1256 godine.242 Naime, nakon smrti fatimijskog vladara al-Mustansir bi-Llah (1094), postavilo se pitanje njegovog naslijea. Oni koji su dali izjavu lojalnosti Mustansirovom sinu Nizaru, postali su poznati kao nizarije. Ova grupa uzela je pod svoju kontrolu dio teritorija sadanjeg Irana i Sirije sa centrom u planinskoj tvravi Alamut. Teorijsko uenje grupe i temelje organizacije grupe dao je Hasan-i Sabah (u. 1124). Propagirano je povlaenje (hidra) u izolovana mjesta i organizovanje ivota prema ismailijskom uenju u oekivanju Mehdije. U naporima da uspostave, konsoliduju i ouvaju svoju teritoriju, te da ire svoje uenje, Nizarije su vodile borbu, koristei teroristike metode protiv sunijskih Selduka, evropskih krstaa i Mongola, koji su ih na kraju brutalno unitili. Jedan od centralnih koncepata u nizarijskom uenju bio je fida, odnosno rtvovanje vlastitog ivota za nekog drugog.243 Uobiajen nain ovog rtvovanja u nizarijskoj praksi bilo je slanje dobrovoljaca ili posebno uvjebanih lanova (fidai) da ubiju neprijatelja grupe. Fidai bi se pribliili svojoj potencijalnoj meti, proveli odreeno vrijeme u njenoj blizini a zatim u pogodnom momentu izvrili asasinaciju. Mete su mogli biti selduki slubenici, krstaki vitezovi, sunijski uenjaci koji bi se izjasnili protiv Nizarija i slino. rtve su redovno ubijane na javnom mjestu i uvijek bodeom, nikad otrovom niti strijelama. Fidai je najee bivao uhvaen, esto i ne pokuavajui da pobjegne tako da je sugerisano da je
Vidi, The Encyclopaedia of Islam, new edition (Laiden: E.J. Brill, 1995), 8:84, s.v. Nizariyya. 243 The Encyclopaedia of Islam, 2: 882, s.v. Fidai.
242

233

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

za Fidaija bila sramota da preivi akciju. Fidai su bili visoko motivisani, vjerujui da ih za izvreno djelo eka nagrada u Denetu. Na ovakve akcije Nizarija napadnute grupe su redovno odgovarale odmazdama. Ogoreno prirodom nizarijskih napada, veinsko muslimansko stanovnitvo zaodjenulo je akcije Fidaija brojnim legendama. Jedna od njih bila je da su lanovi grupe uzimali hai da ih motivie prije odlaska u akciju, zato ne postoje historijski dokazi.244 Bez obzira na to, ime koje je Nizarijama dala napadnuta populacija -haiin- ulo je preko srednjevjekovnih autora u evropske jezike da oznai jedan od klasinih oblika terorizma - ubistvo iz potaje koje ima za cilj da zaplai iru publiku. Thugs (na sanskritu sthag, skrivati, prevariti), bili su lanovi tajne organizacije oboavatelja boice Kali, hinduskog simbola terora i razaranja.245 U hinduskom vjerovanju ovo boanstvo je redovno predstavljano kao enska crna osoba sa isplaenim crvenim jezikom i nizom lobanja oko vrata.246 Prema ovom vjerovanju, u pradavna doba Kali je ubila demona koji je ugroavao ljude. Iz demonske krvi umnoilo se bezbroj demona te je Kali poela da upija krv da bi to umnoavanje zaustavila. Vremenom se od toga umorila, pa je stvorila dva ovjeka kojima je od svoje odjee dala marame da dave demone. Njima je naredila da to prenesu na svoje potomstvo - Tagove - koji su nastavili misiju ubijanja demona davljenjem. Simbol ovog boanstva bio je pijuk, koji su lanovi organizacije koristili za kopanje grobova svojih rtava. U lanstvo organizacije se ulazilo putem razraenog religijskog ceremonijala. Tagovi su se okupljali u mjesecu oktobru, dijelili u grupe a zatim izlazili na indijske drumove da presreu bogate trgovce. Ubijali bi ih davljenjem, pokopali a zatim uzimali njihovu imovinu. Opljakanu imovinu bi meusobno dijelili ostavljajui uvijek jedan dio za hramove podignute u ast Kali. Tagovi nisu napadali one za koje su vjerovali da su potomci Kali - ene, lutalice, leprozne, slijepe i sakate. Nesmetano su djelovali vjekovima na podruju Indije, tako da je detaljan opis njihove
244 O tome je detaljno pisao M.G. S. Hodgson, The Order of Assassins: The Struggle of the Early Nizari Ismailis Against the Islamic World (The Hague, 1955). 245 David C. Rapopot, op. cit., 147-149. 246 Klaus K. Klostermaier, A Concise Encyclopedia of Hinduism (Oxford: Oneworld, 1998), 92-93.

234

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

247 Vidi, Dictionary of Middle Ages, ed. Joseph R. Strayer (New York: Sharles Scribners Sons, 1985), 6:483-489, s.v. Inquisition.

aktivnosti mogue nai u djelu Historija Firuz aha koju je napisao Ziauddin Barani u 14 vijeku. Tek u 19 vijeku, kada je grupa usmjerila napade protiv predstavnika britanske vlasti, uslijedila je energina dravna akcija. Tokom kampanje koju je vodio Sir W. H. Sleeman (1788-1856) oko 3000 lanova ove organizacije je pogubljeno ili poslato u zatvore a sama organizacija je efektivno dokinuta. Osim ovih sluajeva terorizma pojedinih grupa koje su se pojavile u okviru Jevrejstva, Islama i Hinduizma, historija biljei i pojavu religijski inspirisanog institucionalizovanog terora. Primjer za to je Inkvizicija Katolike crkve u doba srednjeg vijeka.247 Inkvizicija je bila pravna institucija uspostavljena od strane Pape sa zadatkom da pronalazi, optuuje i osuuje lica osumnjiena za herezu (odstupanje od slubenog crkvenog uenja). Protiv osumnjienih osoba bila je dozvoljena upotreba torture. Kazne koje su izricali sudovi Inkvizicije varirale su od religijskih sankcija (obavljanje hodoaa, noenje krsta i slino) do predaje osuene osobe svjetovnim vlastima, to je faktiki znailo zahtjev za pogubljenje. Uobiajen nain egzekucije bilo je spaljivanje na lomai. U doba Inkvizicije u paniji tokom 15 i 16 vijeka, spaljivanje na lomai bilo praeno ceremonijom poznatom kao auto-da-fe (in vjere). rtve Inkvizicije bili su krani optueni za herezu kao i pokrteni Jevreji (Marranos) i muslimani (Moriscos), za koje se sumnjalo da nisu iskreno prihvatili novu vjeru. Progon i pogubljenje ovih osoba, prema uvjerenju inkvizitora, trebalo je da pomogne spaenju due osuenog i da zaplai ostale. Ono to je zajedniko za Zelote, Asasine, Tagove i Inkviziciju jeste da je nasilje vreno u ime religije i opravdavano pozivanjem na religijsko uenje. Ovakva situacija dominirala je pred-modernim dobom iz jednostavnog razloga to je u to vrijeme dominantni pogled na svijet bio religijski te su sve aktivnosti opravdavane pozivanjem na religiju. Meu ovim vrstama terora, takoe postoje znaajne razlike koje proizlaze iz doktrinarnih posebnosti pojedinih religija. U nekim sluajevima teror je bio odgovor na religijski imperativ a u drugim religijski izraen odgovor na historijsku poziciju grupe. 235

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Moderno doba, koje je zapoelo graanskim revolucijama u Evropi i proglaenjem sekularizma kao principa ureenja odnosa izmeu religijskog i politikog autoriteta, donijelo je sekularnu inspiraciju i opravdanje terorizma. Ulogu religije u tom pogledu preuzele su svjetovne ideologije. Najilustrativniji primjer u tom pogledu je Francuska revolucija u vrijeme Vladavine Terora. Dana 5 septembra 1793 francuska revolucionarna vlada je proglasila: Teror je dnevna zapovijed.248 Vlada je to opravdala potrebom da zatiti zemlju i revoluciju od unutranjih i vanjskih neprijatelja. U tom smislu teror je institucionalizovan i provoen sistematski: iza njega je stajala dravna politika i dravni mehanizam. Po rijeima lana revolucionarne vlade Hippolyte Carnot, teror je diktatura nevoljnika. Diktatura je ukljuivala donoenje odgovarajuih zakona (Zakon o sumnjivim osobama, 1793), razraen sistem dounika, sudove neoptereene pravnim obzirima (revolucionarni sudovi), te brzo i efikasno sredstvo pogubljenja (giljotina). Rezultat godinu dana Vladavine Terora bilo je hapenje izmeu 150 000 i 300 000 osumnjienih te smrt izmeu 35 000 i 40 000 osoba koje su ili pogubljene ili umrle u prenatrpanim zatvorima. Prevladavanje sekularnog terorizma nastavilo se tokom 19. i u prvoj polovini 20. vijeka bilo da se radi o reimskom teroru ili o teroru pod-dravnih grupa i pojedinaca. Razliiti motivi i razlozi opravdanja terorizma u ovom periodu mogu se svesti na dvije iroke kategorije: (1) etnonacionalistiki/separatistiki i (2) ideoloki. U oba sluaja radi se o referiranju na ideje ili ideologije svjetovnog karaktera. Etnonacionalistiki/separatistiki terorizam je terorizam motivisan idejama nacionalnog osloboenja ili uspostavljanja odnosno homogeniziranja nacionalnih drava. U ovu vrstu terorizma spadaju, na primjer: aktivnosti Unutranje makedonske revolucionarne organizacije (VMRO) protiv osmanlijske vlasti i muslimanskog stanovnitva u Makedoniji poetkom 20 vijeka;249 ubistvo austro-ugarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove supruge Sofije u Sarajevu 28
Donna M. Schlagheck, op. cit., 18. Funk and Wagnalls New Encyclopaedia, 25: 247; Roland Gaucher, The Terrorists from Tsarist Russia to the OAS, tr. from French Paula Spurlin (London: Secker-Warburg, 1968), 155.
248 249

236

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

juna 1914;250 aktivnosti organizacija Irgun Zvai Leumi i Lohamei Herut Israel, protiv britanske vlasti u Palestini i palestinskog stanovnitva, ukljuujui podmetanje bombe u Britanski tab u hotelu Kralj David u Jerusalemu 22 jula 1946 u kome je poginulo 90 lica;251 aktivnosti nekih komponenata Palestinske oslobodilake organizacije (PLO) koje su nakon neuspjeha gerilske taktike u borbi protiv izraelske okupacije usvojile teroristike metode (na primjer, otmice civilnih aviona, napadi na izraelske ciljeve u treim zemljama, asasinacija jordanskog premijera Wasfi Al-Tala u Kairu, itd.);252 aktivnosti, ukljuujui bombake kampanje, Irske republikanske armije (IRA) i njenih protestantskih oponenata Boraca za slobodu Ulstera253 i tako dalje. U nekim od ovih sluajeva u ideologiji teroristikih grupa ili identitetu njihovih lanova prisutne su i religijske komponente ali oigledno prevladavaju etnonacionalistiki ili separatistiki ciljevi. Ova konstatacija primjenjiva je i na dravni teror. Na primjer, reim koji Izrael primjenjuje na okupiranim palestinskim teritorijama i u borbi protiv palestinskih grupa otpora (otmice i obaranja civilnih zrakoplova, plovila, vansudske egzekucije, pritvaranje incomunicado, tortura zatvorenika, ruenje kua osumnjienih, napadi na palestinske ciljeve u treim zemljama i sl.), oigledno predstavljaju akte dravnog terora. Neki autori spremni su da ovaj terorizam identifikuju kao sveti terorizam254 s obzirom na njegov referentni okvir i simboliku koju koristi (na primjer, jedinica Mossada - izraelske obavjetajne slube - koja je izvodila asasinacije palestinskih voa u treim zemljama naziva se Mivtzan Elohim, Boji Gnjev). Ideoloki terorizam je terorizam motivisan i opravdavan pozivanjem na svjetovne ideologije. I u ovom sluaju moe se raditi o terorizmu drava i pod-dravnih organizacija. Na primjer, marksistika
International Terrorism: Political and Legal Documents, IX. Adrian Guelke, op.cit., 53.; R. Garaudi, The Case of Israel: A Study of Political Zionism (London: Shorouk International, 1983), 148-153. 252 Leonard B. Weinberg, op. cit., 48-51. 253 Isto, 51-53. 254 Livia Rokach, Israels Sacred Terrorism: A Study Based on Moshe Sharetts Personal Diary and other Documents (Belmont, Mass.: Association of Arab-American University Graduates), 1986.
250 251

237

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

ideologija koritena je za opravdavanje vladavine terora u Sovjetskom Savezu u kome je tokom perioda izmeu 1929 i 1946 ubijeno vie od 15 miliona ljudi (seljaka, komunista, etnikih i vjerskih manjina, ratnih zarobljenika i drugih).255 Isto tako, nacistika ideologija, koja je ukljuivala ideje o superiornosti arijevske rase, motivisala je i pruala opravdanje dravne politike terora u Treem Rajhu koja je kulminirala u smrti 6 miliona Jevreja i 16 miliona Slavena, Roma, i pripadnika drugih naroda.256 Marksistika i faistika ideologija nastavile su i u periodu nakon Drugog svjetskog rata da inspiriu teroristike pod-dravne grupe. Brojne teroristike organizacije u Latinskoj Americi, veoma aktivne 1970tih, bile su inspirisane marksistikom i anarhistikom ideologijom. Tipini primjeri takvih grupa jesu Nacionalni oslobodilaki pokret (Tupamaros) Urugvaja, osnovan 1962, i Sendero luminoso (Put svjetlosti) osnovan 1980 u Peruu.257 S druge strane, nacizam je inspirisao vie grupa u Zapadnoj Evropi koje su 1970-tih i 1980-tih vrile teroristike akte protiv Jevreja, arapsko-afrikih useljenika i turskih radnika. Meu tim grupama bili su Charles Martell klub, Borci protiv jevrejske okupacije, Odessa, Evropski nacionalni faisti (FNE) i drugi.258 Etnonacionalistiki/separatistiki i ideoloki teror dominirao je svjetskom scenom sve do kraja 1970-tih. Bruce Hoffman, jedan od vodeih svjetskih strunjaka za terorizam, navodi da se ni jedna od meunarodnih teroristikih grupa aktivnih 1968 godine nije mogla klasifikovati kao religijska tj. da je imala ciljeve i motive preteno religijske prirode.259 Meutim, krajem 1970-tih situacija se dramatino mijenja a broj grupa koji teroristike metode motiviu ili opravdavaju religijom ubrzano se poveava. Prema istom autoru, broj religijskih teroristikih grupa
Donna M. Schlagheck, op. cit., 48. Isto. 257 Leonard B. Weinberg, op. cit., 58-59, 62-63. 258 Isto, 70-71. 259 Bruce Hoffman, Old Madness, New Methods, Rand review, winter 1998, 3, http://www. rand.org/publications/randreview/issues/rr.winter98.9/methods.html
255 256

238

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

poveao se 1990. sa 2 na 11. Godine 1994. takvih grupa je bilo 16 (od ukupno 49 identifikovanih grupa). Godine 1995. broj takvih grupa popeo se na 26 (od ukupno 56 identifikovanih grupa). Slijedee godine, posljednje za koju je autor imao kompletne statistike podatke, broj takvih grupa pao je na 13 (od ukupno 46 identifikovanih grupa).260 Ove grupe su se vezivale za glavne svjetske religije a ne samo za Islam, kako se to esto popularno predstavlja, te neke tajne sekte i kulture. Istraivae je posebno zabrinula injenica da su ove teroristike grupe poinile veinu od najubojitijih teroristikih napada. Taj fenomen usmjerio je istraivae prema identifikovanju optih karakteristika religijskog terorizma, koji ve spomenuti Bruce Hoffman definie kao terorizam koji je u cjelini ili djelimino motivisan religijskim nalogom.261 Opta karakteristika religijskog terorizma, prema ovom autoru, jeste da se on zasniva na radikalno razliitom sistemu vrijednosti, moralnosti, mehanizmima legitmizacije od onoga koji postoji u sluaju svjetovnog terorizma. Za poinioca ovog akta, nasilje je sakramentalni in, odnosno dunost izvrena kao odgovor na neki teoloki zahtjev ili imperativ. Religija se koristi kao nain legitimizacije nasilja, esto putem davanja klerikalne sankcije. Religijski teroristi vide sebe kao one koji ele izvesti temeljitu promjenu u postojeem sistemu.Oni ne ele da apeliraju na neku drugu publiku osim na sebe. Terorizam u njihovoj viziji ima neku transcendentalnu dimenziju, te njegovi poinioci nisu ogranieni politikim, moralnim ili praktinim ogranienjima to ima za posljedicu spremnost da se elimiu iroke kategorije neprijatelja. (Meutim, treba primijetiti da ovo nije samo karakteristika religijskog terorizma. I svjetovni terorizam, posebno u sluaju kada ga provode drave, to potvruje primjer Sovjetskog Saveza i nacistike Njemake, ne pokazuje politika, moralna ili praktina ogranienja.) Religijski teroristi imaju nekada za cilj uspostavljanje teokratskih drava, nekada izvrenje mistikih, transcendentalnih naloga a nekada uspostavljanje anti-vladinih oblika populizma utemeljenih na idejama zavjere i mjeavini buntovnih,
Isto. Bruce Hoffman, Holy Terror: the Implications of Terrorism Motivated by a Religious Imperative, Rand Documents, No. P-7834, 1993, p.14.
260 261

239

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

rasnih i religijskih postavki. Kao primjere religijskog terorizma autor identifikuje: Aum Shinrikyo sektu u Japanu, fanatine jevrejske grupe u Izraelu, kao to je Eyal, Kranski patriotski pokret u Americi, neke radikalne islamske organizacije u Aliru, Libanu, Izraelu, Arapske Afganistance vezane za Usama Bin Ladena, odnosno Al-Qaida organizaciju.262 Razvoji koji su se odvijali posljednjih nekoliko godina a posebno dogaaji od 11 septembra 2001 imali su za posljedicu drastino poveanje broja organizacija i pojedinaca sa muslimanskim identitetom ili islamskom samo-identifikacijom na listama grupa umijeanih u terorizam. Na primjer Sveobuhvatna lista terorista i grupa identifikovanih Izvrnom uredbom broj 13224 (Comprehensive List of Terrorists and Groups Identified Under Executive Order 13224) predsjednika SAD od 23 septembra 2001 godine, ukljuujui i dezignacije od 26 februara 2002 godine, obuhvata 189 grupa, entiteta i pojedinaca.263 Od tog broja 149 ukljuenih ima muslimanski identitet, vidljiv po linom imenu ili nazivu grupe ili entiteta. To je injenica koja po sebi mora izazvati zabrinutost i ozbiljno promiljanje svih muslimana a posebno onih koji se bave islamskom religijom i naukama. Kako se moglo desiti da se religija uope, a Islam posebno, dovede u vezu sa terorizmom, odnosno da se koristi kao sredstvo motivacije ili opravdanja teroristikih akata? Svjesni da ovaj autor sam i jedan kratki lanak ne mogu dati sveobuhvatni odgovor na jedno tako sutinski vano i kompleksno pitanje, elimo se ograniiti na nekoliko optih napomena. 1. Jedna od centralnih ideja svih objavljenih odnosno svjetskih religija jeste mir, briga za ovjekom i upuivanje kako da se postigne srea na ovom i buduem svijetu. Ove religije takoe ue da je sloboda od straha jedna od temeljnih ljudskih sloboda. Samim tim, nasilje nije inherentno uenjima ovih religija, niti koritenje nasilja radi zastraivanja ljudi.
262 263

Bruce Hoffman, Old Madness, New Methods, 1, 5. http://www.state.gov/s/ct/rls/fs/2001/6531.htm

240

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

2. Prikaz historijskih manifestacija terorizma, koji je dat u ovom lanku, pokazuje da je religijsko motivisanje i opravdavanje terorizma bilo izuzetna pojava, da je bilo povezano ili za manjinske grupe unutar velikih religija ili za posebne historijske prilike u kojima se odreena grupa nala. U tim sluajevima odreeno tumaenje religije preuzimalo je funkciju ideologije. Historija takoe pokazuje da manjinske religijske grupe koje su pribjegavale nasilju nisu imale uspjeha. 3. U savremeno doba, nakon 1970-tih, dolo je do globalnog irenja nasilja koje se pozivalo na religiju. Taj fenomen koincidirao je sa jednim irokim talasom de-sekularizacije pojedinih drutava koji se oznaava i kao fundamentalizam ili povratak svetog i koji je praen, kako je to pokazala Karen Armstrong, pojavom militantne religioznosti u svim veim religijama.264 Ova vrsta religioznosti izraava se vrlo esto u svijesti pojedinaca kao borba protiv sila savremene modernosti koja ugroava njihove najsvetije vrijednosti. Meutim, i sama militantna religioznost je drutveno uslovljena: ona je povezana ili sa nainom, prirodom i efektima modernizacije u pojedinim zemljama ili sa historijskim iskustvom pojedinih grupa u tom periodu. 4. Historija Islama pokazuje da u periodu izmeu 13. vijeka, kada su Mongoli unitili grupu Nizarijja (Asasina) pa do 1970-tih nije bilo grupa koje su provodile ono to se naziva religijski terorizam. To znai da samo islamsko uenje ne postavlja svojim sljedbenicima religijski imperativ za vrenje nasilja ve da drugi, ne-doktrinarni faktori, podstiu pojedince ili grupe da pribjegnu nasilju i to svoje nasilje legitimiziraju pozivajui se na odreeno tumaenje religije. U tom svjetlu, ima se puno pravo odbaciti, kako to ini i Ann Elizabeth Mayer, poznati zapadni strunjak za islamsko pravo, svaki pokuaj da se terorizam meu muslimanima objasni postojanjem
264 Karen Armstrong, The Batlle for God: Fundamentalism in Judaism, Christianity and Islam (London: Harpter Collins Publishers, 2001), IX-XVI.

241

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

neke navodno prirodne veze izmeu nasilja i Islama.265 Sakralizacija uzroka terora, od strane pojedinih autora koji koriste termine sveti gnjev (sacred rage) ili sveti teror (holy terror), samo odvlai panju sa stvarnih uzroka ovog fenomena koji lee u konkretnoj drutvenoj i politikoj stvarnosti pojedinih muslimanskih zemalja i naroda u drugoj polovini 20. vijeka. 5. Brojni su faktori koji su u sluaju Islama direktno ili indirektno uticali na pojavu fenomena nasilja koje se poziva na religiju. Bez namjere da te procese u potpunosti identifikujemo i u detalje razmatramo, na ovom mjestu emo ih samo nekoliko navesti: (1) neuspjeh vladajuih elita u muslimanskom svijetu da izgrade moderne demokratsko-liberalne drave koje karakterie ustavni parlamentarizam i vladavina prava; (2) jaanje dogmatske i redukcionistike tendencije u islamskoj misli koja svo bogatstvo ove tradicije svodi na politikopravni aspekt, odbija unutranji dinamizam islamske misli i potrebu i mogunost njenog kreativnog susreta sa modernou, te zagovara netrpeljivost prema ne-istomiljenicima; (3) problemi ujednaenog i pravinog razvoja muslimanskih zemalja; (4) produivanje tragedije palestinskog naroda i negiranje njegovog prava na dravu pola vijeka nakon osnivanja drave Izrael u Palestini, te posebno izraelska okupacija Starog Jerusalima 1967, gdje se nalazi El-Mesdidu l-aksa, tree sveto mjesto (Harem) muslimana;
Ann Elizabeth Mayer, War and Peace in the Islamic Tradition and International Law, in Just War and Jihad: Historical and Theoretical Perspectives on War and Peace in Western and Islamic Traditions, ed. John Kelsay and James Turner Johnson (New York-Westport-London: Greenwood Press, 1991), 219-220. U ovom lanku autor iznosi jedan paradoksalan primjer. Robin Wright, medijski ekspert za Islam i autor knjige Sveti gnjev: bijes militantnog Islama (Sacred Rage: The Wrath of Militant Islam), svjetovnjak po profilu, objanjava terorizam u Libanu kao izraz svetog gnjeva, egzotinog islamskog fenomena. S druge strane, njen sagovornik ejh Muhammed Husein Fadlullah, duhovni voa Hizbullaha, religijski uenjak po profilu, objanjava da korijeni terorizma lee u libanskom drutvu i da religijske kategorije nisu od pomoi za razumjevanje ovog fenomena.
265

242

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

(5) sovjetska invazija Afganistana i koritenje Islama kao sredstva politike mobilizacije anti-sovjetske borbe; (6) stradanja muslimanskih naroda u raznim dijelovima svijeta (Kamir, Bosna, Kosovo, eenija i tako dalje), koja su poveavala osjeaj ugroenosti i samo-pozvanje pojedinih muslimanskih grupa da preduzmu direktnu akciju, koja je, paradoksalno, veinom pogaala one koji nisu bili odgovorni za muslimanska stradanja. Ovo razmatranje pokazuje da odgovor na fenomen nasilja koje se poziva na Islam mora adresirati njegove sutinske uzroke kao i njegov potencijalni referentni okvir. Po prirodi stvari, dravni i meunarodni faktori treba da adresiraju prvi aspekt a muslimanski uenjaci drugi aspekt. Za muslimanske uenjake naeg doba jedan od najveih izazova jeste da vrate fokus na centralnu poruku Islama, kao vjere mira poslate kao milost svjetovima, da povuku jasnu demarkacionu liniju izmeu legitimne odbrane i zloina, te da delegitimiziraju terorizam kao djelo kojim se napadaju oni koji se ne smiju napasti ili se koristi metodi koji se ne smiju koristiti.

243

znaenje

terorizMa:

o d g o v o r i M u s l i M a n s k i h u s t a n o va

Fikret Kari266 Tok dogaaja u muslimanskom svijetu u drugoj polovini 20. vijeka donio je pred muslimanske ustanove i uenjake pitanje nasilja i njegovog koritenja za ostvarivanje religijskih i politikih ciljeva. I prije toga, tokom kolonijalnih osvajanja muslimanskog svijeta i njegove borbe za slobodu, ulema i centri islamke uenosti bili su pitani da daju vjersko-pravne kvalifikacije antikolonijalne i nacionalno-oslobodilake borbe. Ta borba je redovno bila kvalifikovana kao dihad, koncept koji u islamskom kategorijalnom aparatu predstavlja ekvivalent pravednog rata (bellum iustum) zapadnih naroda. U to doba situacija je bila jasna - muslimanske zemlje i narodi bili su potinjeni od strane kolonijalnih sila, njihova borba za osloboenje bila je legitimna a zbog znaaja islamskog nasljea neki antikolonijalni pokreti koristili su Islam kao sredstvo legitimizacije oruane borbe i politike mobilizacije stanovnitva.267 Ovakvo stanje stvari nastavilo je da postoji i u prvoj polovini 20. vijeka u vrijeme zenita antikolonijalne i oslobodilake borbe u veem dijelu muslimanskog svijeta. U to doba, meutim, veina muslimanskih antikolonijalnih i oslobodilakih pokreta bila je inspirisana svjetovnim ideologijama, kao to to pokazuje primjer Alira, Palestine i drugih zemalja.

266 Znaenje terorizma: odgovori muslimanskih ustanova, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, vol. LXIV, no. 5-6 (May-June 2002). 267 O ovom razvoju vidi Hadia Dajani - Shakeel and Ronald A. Meissir (eds.), The Jihad and Its Times (Ann Arbor, MI: University of Michigen Press, 1991); Rudolph Peters, Jihad in Classical and Modern Islam (Princeton: Markus Wiener, 1996).

244

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Situacija se radikalno mijenja 1970-tih.268 Poniavajui poraz arapskih zemalja u ratu sa Izraelom 1967. godine i paljevina damije Al-Aksa, treeg islamskog svetog mjesta, dovode do razoarenja muslimanskih masa u vladajue ideologije i vostva, posebno u arapskom svijetu. Javljaju se brojne militantne grupe koje proglaavaju vladajue muslimanske reime nelegitimnim i opravdavaju njihovo uklanjanje s vlasti nasilnim putem prikazujui to kao preduslov efikasnog muslimanskog suprotstavljanja Izraelu i drugim neprijateljima muslimanskog svijeta. Ove grupe proglaavaju dihad protiv muslimanskih vlada i poinju vriti napade na vladine predstavnike, institucije, strance i slino, vrei na taj nain djela koja po svojim obiljejima potpadaju pod kvalifikaciju terorizma. Takvom nasilju (unf), na primjer u Egiptu, pribjegavaju Hizb al-tahrir al-Islami (Partija islamskog osloboenja), poznata po napadu na Vojno-tehniku akademiju u Heliopolisu 1974., zatim grupa poznata pod imenom Damaat al-takfir wa l-Hidra (Grupa koja proglaava muslimane nevjernicima i poziva na seobu), poznata po kidnapovanju i ubistvu ejha Muhammeda ez-Zehebija, ministra vakufa i islamskih poslova Egipta 1975-76., te grupa Tanzim al-dihad (Organizacija dihada), koja je izvrila atentat na predsjednika Muhammeda Envera Es-Sadata 6. oktobra 1981., kao i organizacija Al-Damaa al-islamiyya (Islamska grupa), poznata po najveem broju akata politikog nasilja nakon 1981., ukljuujui napad na grupu stranih turista u Luxoru 17. novembra 1997. kada je ubijeno 66 osoba.269 Sline grupe pojavile su se i u drugim arapskim, odnosno muslimanskim zemljama, suoavajui ove zemlje sa fenomenom domaeg terorizma koji se poziva na Islam kao opravdanje. Rije irhab, arapski prevod termina terorizam, postala je dio svakidanjeg medijskog, politikog i akademskog diskursa. Poto su se militanti pozivali na Islam i koritenje nasilja opravdavali vlastitom interpretacijom koncepta diYahya Abd Al-Mubdi, Mafum al-irhab bayn al-asl wal-tatbiq, IslamOnLine.net, 25/11/2001, http://www.islamonline.net/arabic/mafaheem/2001/11/article1.shtml. 269 Vidi, Gilles Kepel, Muslim Extremism in Egypt: The Prophet and Pharaoh, translated from the French by Jon Rothschild (Berkeley and Los Angeles: University of California Press, 1986); Denis J. Sullivan and Sana Abed-Kotob, Islam in Contemporary Egypt: Civil Society vs. The State (London-Boulder: Lynne Rienner Publishers, 1999), 71-86.
268

245

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

had, islamske institucije i uenjaci osjetili su se pozvanim da deligitimiziraju te interpretacije. U brojnim knjigama, brourama i fetvama ulema je iznijela argumentaciju da militanti nemaju pravo da pokrenu dihad, da koriste nezakonitu silu i napadaju zabranjene ciljeve te da dosljedno pripadnici tih grupa nisu mudahidun (borci na Bojem putu), nego muharibun (odmetnici), odnosno bughat (pobunjenici), ija djela povlae teku krivinu odgovornost po islamskom pravu.270 Neki uenjaci su pripadnike militantnih grupa nazvali novim haridijama (al-khawarid al-dudud), aludirajui time na slinost njihov ideologije i prakse sa vjersko-politikom muslimanskom grupom iz prvog vijeka Hidre poznatoj po iskljuivosti i radikalizmu.271 Kao rezultat ovog razvoja, u medijskoj praksi brojnih muslimanskih zemalja, termin dihad postao je povezan sa djelatnou tajnih militantnih grupa. Uporedo sa ovim procesom tekao je proces islamizacije referentnih okvira i diskursa brojnih muslimanskih nacionalno-oslobodilakih pokreta. Na primjer, u spektru libanskih i palestinskih grupa otpora izraelskoj okupaciji dominirale su sve do 1980-tih grupe utemeljene na svjetovnim ideologijama. Borba za osloboenje u ideologijama ovih grupa izraavana je putem koncepta nidal (borba), koji je imao svjetovne konotacije i bio optekoriten ak i od ljeviarskih organizacija.272 Meutim, od 1980-tih javljaju se grupe koje svoju ideologiju zasnivaju na odreenoj interpretaciji islamskog uenja a borbu za osloboenje i otpor okupaciji izraavaju u islamskim terminima dihad i fida (rtvovanje). Takve su grupe Hizbullah (Boja stranka) u Libanu, osnovan 1982., Islamski pokret otpora - Hamas (vatrenost) u Palestini, osnovan 1987. te (palestinski) Al-Dihad al-Islami (Islamski dihad).
270 Takva je npr. veoma detaljna fetva Dadd al-Haqq Ali Dadd al-Haqq, muftije Republike Egipta (1978-1982) od 3. januara 1982. kojom se pobija, sa islamskog stanovita, valjanost argumenata u manifestu Organizacije dihad pod naslovom Al-Farida al-Ghaiba (Zanemarena dunost). Vidi, Dar al-Ifta, Al-Fatawa al-Islamiyya (Cairo: Wizarat al-Awqaf, 1980-1993), 10: 3726-92. 271 Za ilustraciju ovog stava moe se uzeti Umar Abdullah Kamil, autor knjige Al-Mutatarrifun: al-khawarid al-dudud - istabahu dima al-muslimin wa qatalu al-nisa wal- atfal walmustaminin (Ekstremisti: nove haridije - dozvoljavaju prolijevanje krvi muslimana i ubijaju ene, djecu i nemuslimane kojima je garantovana sigurnost) (Cairo: Maktabat al-turath alIslami, 1998), p. 248. 272 Devid J. Whittaker (ed.), The Terrorism Reader (London and New York: Routledge, 2001), 46.

246

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Drugi primjer za ovaj proces prua Kamir. Borba kamirskog naroda za samoodreenje zapoela je 1964. i bila izvorno formulisana kao borba za nacionalno osloboenje u programu Oslobodilakog fronta Damu i Kamir (JKLF). Meutim, od ranih 1990-tih nacionalistiki diskurs ustupa mjesto islamistikom a koncept dihada, u razliitim oblicima interpretacije, potiskuje koncept borbe za nacionalno osloboenje.273 Okupacione sile, protiv kojih je otpor bio usmjeren, bez obzira na referentni okvir, imale su tendenciju da otpor u cjelini prikau i tretiraju kao terorizam. Konano, 1990-tih javljaju se muslimanske grupe koje koriste metode to spadaju u kategoriju meunarodnog terorizma. Takve su, na primjer, Tanzim al-dihad i Tanzim al-Qaida (Organizacija Baza). Kao kljuni koncept opravdanja akcija, ove grupe koriste koncept dihada i pozivaju na njegovo voenje u globalnim razmjerama.274 U ovakvim okolnostima, muslimanske ustanove i uenjaci pozvani su da daju objanjenje ta je to terorizam sa islamskog stanovita a ta je to dihad, te ta su razlike izmeu ova dva koncepta. To objanjenje je bilo potrebno da bi se onemoguilo da stvarni teroristi budu vieni ili prihvaeni kao mudahidun a da stvarni mudahidun ne budu kvalifikovani kao teroristi. Muslimanska ulema i institucije su od 1970-tih iznosili svoje stavove o fenomenu domaeg terorizma koji se pojavio u pojedinim muslimanskim zemljama. Od 1990-tih postalo je neophodno da se istakne stav Islama prema globalnom fenomenu terorizma koji je poeo da proizvodi ozbiljne implikacije na odnose muslimana sa ostalim religijskim grupama, narodima i civilizacijama. Izricanje principijelnog stava Islama prema terorizmu bilo je potrebno posebno nakon 11. septembra 2001. kada je dolo do izraene tendencije naglaavanja navodne inherentne
Yoginder Sikand, The Changing Course of the Kashmiri Struggle: From National Liberation to Islamist Jihad, The Muslim World, 91 (Spring 2001), 229-256. 274 Vidi, dokument pod nazivom Tekst izjave Svjetskog islamskog fronta kojom se poziva na dihad protiv Jevreja i krstaa - poslate faksom i objavljane u Londonskom Al-Quds al-arabi, 23. februara 1996., koju su potpisali Usama bin Muhammad bin Laden, Ayman al-Zawahiri, emir grupe Dihad u Egiptu, Abu Yasir Rifai Ahmad Taha, voe (egipatske) Islamske grupe, ejh Mir Hamzah, sekretar Damiat-ul-ulema-i Pakistan i Fazlul Rahman, emir Dihad pokreta u Bangladeu, kod Magnus Ranstorp, Interpreting the Broader Context and Meaning of Bin Ladens Fatwa, Studies in Conflict and Terrorism, 21 (1998): 321-330.
273

247

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

veze izmeu Islama i nasilja, profiliranja terorista kao muslimana i kada su pojedine drave, poznate po opresiji muslimanskih naroda, pourile da svoje poveano nasilje opravdaju borbom protiv terorizma. Brojne muslimanske ustanove i uenjaci iznijeli su od tada svoje stavove o terorizmu. U ovom radu koncentrisaemo se na naelne stavove, posebno definisanje terorizma, koje su dale tri uticajne ustanove Organizacija islamske konferencije, kao politiki predstavnik dananjeg muslimanskog svijeta nacionalnih drava, Akademija za islamska istraivanja pri Univerzitetu Al-Azhar, kao najuticajnijem centru islamske uenosti danas te Svjetska islamska liga, kao uticajni religijski forum. Naelni stavovi ovih ustanova bie dati putem prezentiranja prevoda odgovarajuih dokumenata, njihove analize i meusobnog poreenja.

I . O rg a n i z ac i j a i s l a m s ke konferencije
Organizacija islamske konferencije (OIC) je meuvladina organizacija koja okuplja 56 zemalja gdje muslimani predstavljaju veinu ili znaajan dio stanovnitva.275 Organizacija je formirana u Rabatu 25. septembra 1969. na prvom sastanku lidera muslimanskog svijeta sazvanog nakon paljevine damije Al-Aksa u Jerusalemu (Kudus-i erifu) od strane cionistikih elemenata. Cilj formiranja OIC bio je da se ujedine izvori muslimanskog svijeta, objedine napori i podigne zajedniki glas za ouvanje interesa i osiguranje progresa i dobrobiti stanovnitava drava lanica i ostalih muslimana irom svijeta. Institucionalno oblikovanje OIC izvreno je februara 1972., opet u Rabatu, usvajanjem povelje OIC. Na osnovu ovog temeljnog dokumenta, ciljevi organizacije su definisani kao: 1. Jaanje: a) islamske solidarnosti meu dravama lanicama; b) saradnje na politikom, ekonomskom, drutvenom, kulturnom i naunom polju;
275

OIC in Brief, http://www.OIC-OCI.org/english/main/OIC_in_brief.htm.

248

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

c) borbe svih muslimanskih naroda da ouvaju svoje dostojanstvo, nezavisnost, i nacionalna prava. 2. Koordinacija akcija radi: b) ouvanja svetih mjesta; c) podrke borbe palestinskog naroda i pomoi u povratku oduzetih im prava i osloboenja domovine. 3. Rad na: b) eliminisanju rasne diskriminacije i svih oblika kolonijalizma; c) stvaranju povoljne atmosfere za promicanje saradnje i razumijevanje izmeu drava lanica i ostalih zemalja. Tijela Islamske konferencije su: Konferencija kraljeva i efova drava i vlada (Islamski Samit, Vrh Islamske konferencije), kao najvia vlast koja se sastaje svake tri godine da formulie politiku Organizacije, Konferencija ministara vanjskih poslova, koja se odrava jednom godinje radi ispitivanja izvjetaja o primjeni odluka donijetih u okviru politike koju definie Islamski Samit, i Generalni sekretarijat, koji je izvrni organ konferencije, zaduen da izvrava odluke prethodna dva organa. Konferencija posjeduje brojne specijalne komitete i druga tijela, meu njima i Akademiju za islamski fikh (IFA). Ova akademija osnovana je na osnovu rezolucije br. 8/3-c (is) od 25-28. januara 1981. kao zajedniki forum za interpretativnu refleksiju (idtihad) islamske pravne nauke, uenjaka i filozofa sa zadatkom da prui Ummetu autentini islamski odgovor na svako pitanje koje moe donijeti razvoj savremenog ivota.276 Prvo zasjedanje IFA odrano je 19-22. novembra 1984. koncentriui se na organizaciona pitanja i planove. Akademija ima slijedea tijela: Savjet akademije (40 lanova), Sekretarijat i tri sekcije: za planiranje, istraivanje i davanje fetvi. Akademija ima na svojoj listi 60 strunjaka iz vie od dvadeset zemalja. Najvie strunjaka je iz Saudijske Arabije (14). Iz Bosne i Hercegovine, odnosnog ireg regiona Balkana, nema na listi ni jednog strunjaka, dok je Turska zastupljena samo sa jednim ekspertom.
276

IFA in brief, http://www.fiqhacademy.org.sa/brief.htm.

249

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

OIC se poela posebno baviti pitanjem terorizma od 1991. kada je na estom zasjedanju Islamskog Samita u Dakaru osuen terorizam kao suprotan Islamu.277 Islamska konferencija ministara vanjskih poslova na svom 21. zasjedanju u Karaiju 1993. pozvala je na saradnju u borbi protiv meunarodnog terorizma u svim njegovim oblicima. Takoe je zakljueno da se izradi Etiki kodeks u ovoj oblasti. Taj dokument pripremio je Generalni sekretarijat a odobrio ga je Islamski Samit na svom sedmom zasjedanju u Kazablanci 1994. No Osmom zasjedanju Vrha Islamske konferencije u Teheranu 1997. otilo je korak dalje - donijeta je odluku o potrebi izrade obavezujueg ugovora meu dravama lanicama o borbi protiv terorizma. Na osnovu ove odluke, grupa eksperata drava lanica (ne navodi se da li je IFA u tome uestvovala) izradila je nacrt dokumenta koji e postati poznat kao Konvencija Organizacije islamske konferencije o borbi protiv meunarodnog terorizma (The OIC Convention on Combating International Terrorism). Ova konvencija usvojena je na 26. zasjedanju Islamske konferencije ministara vanjskih poslova u Ouagadougou (Burkina Faso) jula 1999. i podnijeta OUN na registraciju. Konvencija OIC o borbi protiv meunarodnog terorizma najvaniji je pravni akt koji izraava odnos muslimanskog svijeta prema terorizmu.278 Ova konvencija po svojoj prirodi je ugovor regionalnog karaktera - ona ureuje pravila i postupak borbe protiv meunarodnog terorizma meu zemljama lanicama OIC. Ona je obavezujua samo za one muslimanske zemlje koje konvenciju ratifikuju ili prihvate i deponuju elemente ratifikacije ili prihvatanja kod Generalnog sekretarijata organizacije. Za stupanje na snagu ove konvencije dovoljna je njena ratifikacija od sedam lanica (lan 40.). U preambuli, Konvencija se poziva na propise eriata, intelektualno naslijee Ummeta, Povelju OIC, i druge relevantne dokumente ove organizacije, principe meunarodnog prava, Povelju OUN i rele277 Report of the Secretary General on the OIC Role in Combating Terrorism, ExICFM/1-20002/Rep.SG. 278 Za tekst ove konvencije na engleskom vidi http://www.ciaonet.org/cbr/cbroo/video/cbr_ ctd/cbr_ctd_25.html.

250

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

vantne rezolucije OUN o eliminisanju meunarodnog terorizma. Po ovim izvorima inspiracije Konvencija nastoji da naglasi pripadanje muslimanskog svijeta vlastitom pravnom horizontu ali i nuno pripadanje meunarodnoj zajednici i njenom pravu. U preambuli se takoe istie nekoliko stavova koji su se mogli ranije identifikovati u raspravama o terorizmu u okviru OUN. To su: (1) terorizam predstavlja teku povredu ljudskih prava, posebno prava na slobodu i sigurnost, kao to predstavlja prepreku slobodnom funkcionisanju institucija i drutveno-ekonomskom razvoju poto ima za cilj destibilizaciju drutva; (2) terorizam se ni na koji nain ne moe opravdati, i kao takav, treba biti nedvosmisleno osuen u svim njegovim oblicima i manifestacijama, u svim djelima, metodama i praksi, bez obzira na izvor, uzroke i ciljeve, ukljuujui direktne ili indirektne akcije drava; (3) potvruje se legitimitet prava naroda na borbu protiv strane okupacije, kolonijalnih i rasistikih reima svim sredstvima, ukljuujui oruanu borbu za osloboenje svojih teritorija i postizanje prava na samo-odreenje i nezavisnost u saglasnosti sa ciljevima i principima Povelje i rezolucijama OUN. Sa ova tri principa, Konvencija OIC stoji na poziciji koju su zauzele zemlje Treeg i Drugog svijeta u raspravama u Generalnoj skuptini OUN i njenim specijalnim komitetima nakon 1970-tih kada se bezuspjeno pokuala postii opteprihvatljiva definicija meunarodnog terorizma. U dijelu I (Definicije i opte odredbe) l. 1(2) Konvencija daje slijedeu definiciju terorizma: (2) Terorizam znai bilo koji akt nasilja ili prijetnju nasiljem bez obzira na motive ili namjere izvrene radi ostvarenja pojedinanog ili kolektivnog zloinakog plana s ciljem zastraivanja naroda ili prijetnjom da mu se nanese teta ili ugroavanjem ivota, asti, slobode, sigurnosti ili prava ili izlaganjem opasnosti okoline ili bilo koga objekta ili javne ili privatne imovine, njihovim okupiranjem ili zauzimanjem ili ugroavanjem nacionalnih resursa, ili meunarodnih objekata, ili dovoenjem u opasnost stabilnosti, teritorijalnog integriteta, politikog jedinstva ili suvereniteta nezavisnih drava. 251

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

(3) Teroristiki zloin znai bilo koji zloin koji je izvren, zapoet ili u kome se uestvovalo radi ostvarenja nekog teroristikog cilja u bilo kojoj dravi ugovornoj strani ili protiv njenih dravljana, prihoda ili interesa ili stranih objekata ili dravljana koji borave na njenoj teritoriji kada je taj zloin kanjiv po unutranjem pravu. U t. 4. ovog lana navodi se da se zloini kvalifikovani kao teroristiki akti u odgovarajuim meunarodnim konvencijama takoe smatraju teroristikim zloinima po konvenciji OIC, izuzev onih koji su iskljueni zakonodavstvom drava ugovornica ili drava koje nisu ratifikovale te konvencije. Ista taka taksativno nabraja o kojim meunarodnim konvencijama je rije. To su poznate konvencije koje ine okosnicu meunarodnog prava o suzbijanju terorizma: Konvencija o prestupima i drugim aktima poinjenim u zrakoplovima (Tokio, 1963), Konvencija o suzbijanju nezakonitog zauzimanja zrakoplova (Hag, 1970), Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata protiv sigurnosti civilne avijacije (Montreal, 1971) i njen protokol (Montreal, 1984), Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina protiv osoba koje uivaju meunarodni imunitet, ukljuujui diplomatske agente (Njujork, 1973), Meunarodna konvencija protiv uzimanja talaca (Njujork, 1979), Konvencija OUN o pravu mora iz 1988. i njene odgovarajue odredbe o piratstvu na moru, Konvencija o fizikoj zatiti nuklearnog materijala (Be, 1979), Protokol o suzbijanju nezakonitih akata nasilja na aerodromima koji slue meunarodnoj civilnoj avijaciji (Montreal, 1988), Protokol o suzbijanju nezakonitih akata protiv sigurnosti fiksiranih platformi na kontinentalnom grebenu (Rim, 1988), Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata protiv sigurnosti pomorske navigacije (Rim, 1988), Meunarodna konvencija o suzbijanju teroristikog podmetanja bombi (Njujork, 1997) i Konvencija o oznaavanju plastinog eksploziva u cilju njegovog otkrivanja (Montreal, 1991). U lanu 2, Konvencija stipulira: (a) narodna borba, ukljuujui oruanu borbu protiv strane okupacije, agresije, kolonijalizma i hegemonije, koja ima za cilj osloboenje i samo-odreenje u skladu sa principima meunarodnog prava nee se smatrati teroristikim zloinom. 252

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Definicija terorizma i teroristikog zloina u Konvenciji OIC ima elemenata slinosti sa Evropskom konvencijom o suzbijanju terorizma iz 1977, odnosno Okvirnom odlukom Evropskog savjeta o borbi protiv terorizma iz 2001.279 Osnovu obje definicije predstavlja shvatanje da veina teroristikih akata ine obina krivina djela koja postanu teroristikim zbog motiva poinilaca. Glavna razlika izmeu Konvencije OIC i evropskih dokumenata je to Konvencija OIC ne smatra terorizmom oruanu borbu naroda za osloboenje ili samo-odreenje u skladu sa principima meunarodnog prava. U irem smislu, moglo bi se rei da je ovo glavna razlika izmeu zapadnog poimanja terorizma i poimanja zemalja Treeg svijeta. Ovdje se meutim, otvara jedno vano pitanje: da li je narodima koji se bore za osloboenje i samo-odreenje dozvoljeno sve ili je to borba podvrgnuta odreenim pravilima? Meunarodno pravo zahtijeva od svih strana u sukobu da se u svako doba pridravaju odredaba enevske konvencije.280 Konvencija OIC ne daje direktan odgovor na ovo pitanje. Formulacija lana 2(a) spominje saglasnost sa principima meunarodnog prava ali se to odnosi na cilj narodne borbe a ne na nain njenog voenja. Ovo pitanje na odreen nain je dotaknuto na Vanrednom sastanku Islamske konferencije ministara vanjskih poslova o terorizmu odrane u Kuala Lumpuru 1-3. aprila 2002. Predsjednik vlade Malezije Dato Seri Dr. Mahatir bin Mohamed u svom uvodnom izlaganju, koje predstavlja slubeni dokument ovog sastanka, je rekao: elim da ovdje predloim da se oruani napadi ili druge vrste napada na civile moraju smatrati kao akti terora a njihovi poinioci kao teroristi. Bez obzira da li napadai djeluju samostalno ili na osnovu naredbi svojih vlada, bez obzira da li su regularne ili neregularne jedinice, ako napadaju civile, moraju se smatrati za teroriste. Grupe ili vlade koje podravaju napade na civile, moraju se smatrati teroristima, bez obzira
279 Uporedi, Fikret Kai, Terorizam: znaenje, historija i veza sa religijom, Glasnik Rijaseta islamske zajednice u BiH, vol.LXIV, no. 3-4 (mart-april) 2002, 253-284. 280 Vidi stav Jean Allana, profesora na Amerikom Univerzitetu u Kairu, The Issue Is Definition, Al-Ahram Weekly Online, 15-21 Novembar 2001, br. 560, http://www.ahram.org.eg/weekly/2001/560/eg4.htm.

253

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

na opravdanje izvrenih operacija, bez obzira na asnost borbe. Meutim ako su civili sluajno uhvaeni u unakrsnoj vatri, napadai ne treba da se oznaavaju kao teroristi. Prema ovoj definiciji napad na Svjetski trgovinski centar 11. septembra, napadi putem ljudskih bombi koje vre Palestinci i Tamilski tigrovi, napadi protiv civila od strane izraelskih snaga, ubijanje Bosanskih Muslimana i slino mora se smatrati kao akt terora a poinioci moraju biti osueni kao teroristi. U sluajevima kada drave stoje iza akata terorizma, cjelokupna vlada mora biti osuena. Meutim, ni jedna rasa niti religija ne moe biti osuena niti diskriminisana zbog toga to su neki ljudi iz te rase ili religije bili ukljueni u teroristike aktivnosti.281 Meutim, uesnici Vanrednog sastanka Islamske konferencije nisu bili spremni da usvoje ovakvu definiciju terorizma. Zavrni dokument ovog sastanka - Kuala Lumpurka deklaracija o meunarodnom terorizmu - potvrdila je privrenost definiciji terorizma datoj u Konvenciji OIC o borbi protiv meunarodnog terorizma (t. 2.).282 Isti dokument je potvrdio privrenost principima i istinskom uenju Islama koji zabranjuje agresiju, cijeni mir, toleranciju i potovanje, te zabranjuje ubijanje nevinih ljudi (t. 4.); odbacio svaki pokuaj da se Islam i muslimani poveu sa terorizmom poto terorizam nema vezu ni sa jednom religijom, civilizacijom ili nacionalnou (t. 5.); jednoglasno osudio sve akte meunarodnog terorizma u svim formama, ukljuujui dravni terorizam, bez obzira na motive, poinioce i rtve poto terorizam predstavlja ozbiljnu prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti i predstavlja teko krenje ljudskih prava (t.7.); potvrdio principijelnu poziciju o zakonitosti otpora stranoj agresiji i borbi naroda pod kolonijalnom ili stranom dominacijom i okupacijom za nacionalno osloboenje i samo-odreenje te u tom smislu podvukao hitnost postizanja jedne meunarodno usaglaene definicije terorizma, koja bi razlikovala takvu legitimnu borbu od akata terorizma (t.8); podvukao imperativ potovanja meunarodnog humanitarnog prava u pogledu zatite
We must define act of terror, New Straits Times, 2 april 2002, 8. Za puni tekst ove deklaracije na engleskom jeziku vidi, Ex-ICFM/1-2002/DR.KL.DEC. http://www.OIC-OIC.org.
281 282

254

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

civilnog stanovnitva (t. 9); odbio svaki pokuaj da se terorizam povee sa borbom palestinskog naroda u vrenju neotuivog prava da uspostavi svoju nezavisnu dravu sa Kudus-i erifom kao glavnim gradom (t.10); te odbacio svaki pokuaj povezivanja islamskih drava ili palestinskog i libanskog otpora sa terorizmom, to predstavlja prepreku globalnoj borbi protiv terorizma (t. 11). Ova pozicija ministara vanjskih poslova OIC pokazuje da organizacija ne moe da prihvati definiciju terorizma koja apsolutno zabranjuje odreene akte, ve da uzima u obzir kontekst u kome se akt ini. Na primjer, OIC je putem izjave Generalnog Sekretara od 12. septembra osudila terorizam i poinioce napada na SAD.283 U tom smislu i brojni govornici na Vanrednom sastanku Islamske konferencije ministara vanjskih poslova o terorizmu u Kuala Lumpuru ponovljeno su kvalifikovali napad na SAD kao terorizam.284 S druge strane, kada se doe do pitanja kvalifikacije akata otpora izraelskoj okupaciji, od strane palestinskih i libanskih grupa posebno koritenje ljudskih bombi, lanice OIC odbile su da ta djela kvalifikuju kao terorizam. Istovremeno, uesnici Vanrednog sastanka Islamske konferencije ministara vanjskih poslova u Kuala Lumpuru podvukli su imperativ potovanja meunarodnog humanitarnog prava koje titi civilno stanovnitvo. Kakav je odnos izmeu ova dva stava? Da li to znai da se otpor stranoj okupaciji u cjelini ne moe nazvati terorizmom, ali da su lanovi otpora vezani u svojoj borbi za potovanje meunarodnog humanitarnog prava, te ukoliko kre to pravo njihovi pojedinani akti mogu biti kvalifikovani kao terorizam? Ili da je u sluaju palestinske borbe izraelska vlada svojim sistematskim napadima na palestinsko odnosno arapsko civilno stanovnitvo pruila opravdanje za represaliju prema svom vlastitom stanovnitvu odnosno kompromitovala poziciju svog civilnog stanovnitva na okupiranim teritorijama naoruavajui ga i stavljajui stanovnike naselja na okupiranim teritorijama, koja su nezakonita na osnovu etvrte
Vidi, Report of the Secretary General on the OIC Role in Combating Terrorism, t. 5. Vidi na primjer govor ministra vanjskih poslova Irana dr. Kamala Kharazija i dr. Nizar ibn Ubej Medenija, pomonika ministra vanjskih poslova Kraljevine Saudijske Arabije; Moinuddin Haidara, ministra unutranjih poslova Pakistana. Uz to, drave lanice su pojedinano istakle svoj stav o napadu na SAD od 11 septembra putem zvaninih vladinih izjava.
283 284

255

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

enevske konvencije, u funkciju okupacije? Dokumenti OIC ne pruaju decidan odgovor na ovo pitanje. U svakom sluaju pitanje kvalifikacije metoda borbe za nacionalno osloboenje predstavlja najbitniju razliku izmeu zapadnih i muslimanskih zemalja u pogledu shvatanja terorizma.

I I . A k a d e m i j a z a i s l a m ska istraivanja p r i A l - A z haru

Akademija za islamska istraivanja (Madma al-buhuth al-islamiyya) je najvie tijelo za islamske studije u Egiptu osnovano na temelju Zakona o reorganizaciji Al-Azhara br. 103/1961.285 Ovo tijelo je zamiljeno kao forum za preporod islamske kulture. Kao takva Akademija je pozvana da formulie stavove o svim drutvenim i mezhebskim problemima koji se odnose na vjeru. Akademija je zamijenila ranije najvie tijelo uleme Egipta - Hayat kibar al-ulama. Broji 50 lanova od kojih najvie 20 mogu biti stranci, ukoliko su diplomirali na Al-Azharu. (Jedan od lanova ove akademije bio je rahmetli Husein efendija ozo). U redovima Akademije zastupljene su sve islamske pravne kole. lanove imenuje predsjednik Republike Egipta svojim ukazom. Akademija radi u obliku godinjih konferencija koje traju etiri sedmice i mjesenih sastanaka egipatskih lanova. Akademijom rukovodi Predsjednik, koji je rektor Al-Azhara, a stalni sekretarijat publikuje odluke akademije. Akademija je od 1964. do 1972. odravala redovne godinje konferencije a nakon toga sa prekidima. Osnivanje ovog tijela doekano je s velikim entuzijazmom koji je vremenom splasnuo. I pored toga to Akademija nakon 1970-tih nije uspjela da ukljui u svoje redove vane meunarodne muslimanske linosti, njeni stavovi imaju odreenu teinu i uvaavanje meu muslimanskim uenjacima i vjernicima izvan granica Egipta.
285 Jakob Skobgaard-Peterson, Defining Islam for the Egyptian State (Laiden-New York-Koln: E. J. Brill, 1997), 186-188.

256

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Neposredno nakon 11. septembra 2001. Akademija se oglasila Deklaracijom o islamskom stavu prema fenomenu terorizma. Tekst deklaracije donosimo u cjelini u prevodu autora ovog rada. Deklaracija Akademije za islamska istraivanja pri Al-Azharu o fenomenu terorizma 286 (Kairo, 15. aban 1422./1. novembar 2001.) Hvala Allahu Gospodaru svjetova, salavat i selam na onoga koji je poslan kao milost svjetovima, naeg uitelja Muhammeda, na njegovu porodicu i drugove i na ostale Boje poslanike a nakon toga Akademija za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu, s obzirom na svoju odgovornost u islamskom svijetu i Ummetu, i s obzirom na amanet koji ima u pogledu uvanja islamskog eriata i njegovih nauka, i s obzirom na dunost kojom je obavezana u pogledu obznanjivanja istine cijelom svijetu, pratila je intenziviranje medijske kampanje usmjerene ka povezivanju onoga to se naziva terorizam sa Islamom i muslimanima, koja je putem izjava lidera u nekim zapadnim zemljama dostigla do toga da se Islam uzima za neprijatelja koji je zauzeo mjesto nekadanje zle komunistike imperije, tako da su neki, nakon krvavih i traginih dogaaja koji su se desili u Sjedinjenim Amerikim Dravama 11 septembra 2001 godine opetovano govorili o krstakom pohodu, ratu civilizacije protiv barbarstva i nunosti trijumfa Zapada nad Islamom. Ovu grozniavu medijsku kampanju pratilo je i iz njega proisteklo podvrgavanje Arapa i muslimana u brojnim zapadnim drutvima, njihovih damija i kulturnih centara, njihovih interesa i graanskih sloboda brojnim vrstama rasne diskriminacije i pritisaka. Iako su razumni glasovi zapadnih voa i intelektualaca ve osudili ovaj talas neosnovanog neprijateljstva prema Islamu i muslimanima, ova kampanja se i dalje nastavlja, te se Arapi i muslimani i dalje suoavaju sa njenim zlim posljedicama ak i u ovim trenucima. Pred ovom stvarnou koja se tetno odraava na odnose meusobnog razumijevanja, dijaloga, suivota i solidarnosti meu nacijama, narodima, kulturama, religijama i civilizacijama, ukazuje (Akademija
286 Bayan Majma al-buhuth al-islamiyya bil Azhar bi shan zahira al-irhab, http:// www. islamonline.net/Arabic/doc/2001/11/article3.shtml, wathaiq wa bayanat.

257

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu) svim razumnim ljudima bez obzira na religiju, civilizaciju ili pravac miljenja, na nekoliko principa koji treba da se uvaavaju u oblasti miljenja, kulture, informacija, politici i meusobnim odnosima: Prvo, Islam gleda na mnotvo vjerozakona, konfesionalnih zajednica, naroda, kultura i civilizacija kao na jedan Boji red i nepromjenjivi univerzalni zakon, kao to uzvieni Allah d.. kae: A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Meutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. (Hud: 118.119) Suivot, dijalog i razumijevanje meu nacijama i narodima jeste put za ouvanje ovog pluralizma kao to je to i meusobno pomaganje svih strana utemeljeno na dobru i bogobojaznosti, a ne na grijehu i nasilju, jer Allah d.. kae: O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da bi ste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji. Allah, uistinu, sve zna i nije mu skriveno nita. (El-Hudurat: 13) Drugo, suivot nacija i naroda i napredak ovjeanstva vezani su za vladavinu sistema vrijednosti i morala utemeljenog na vjeri, u prvom redu na vrijednosti pravde, potovanju principa meunarodnog prava i autoriteta meunarodnih institucija, a ne, kao to je to sluaj sa dananjim svjetskim poretkom, koji ignorie principe meunarodnog prava i pretvara svijet u dunglu u kojoj moni ugnjetavaju slabe; stanje koje gura skupine potlaenih prema upotrebi nasilja kao odgovor na tiransku i arogantnu silu. Tree, neophodno je da se ogranii, u miljenju, kulturi i informisanju, namjeravano znaenje termina koji se uestalo koriste u ovoj grozniavoj kampanji protiv Islama i muslimana. Terorizam je zastraivanje osoba kojima se garantuje sigurnost, unitavanje njihovih dobara i sutinskih uslova za ivot, napad na njihovu imovinu, ast, slobodu i ljudsko dostojanstvo to po svojoj prirodi predstavlja prestup i irenje nereda na zemlji. Drava na ijoj teritoriji je izvren ovakav zloinaki teroristiki akt ima pravo da traga za poiniocima i da ih privede 258

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

sudskim vlastima koje e im izrei presudu u skladu sa pravom. Islamski dihad je ulaganje napora u cilju podravanja istine i prava, otklanjanja nasilja i uspostavljanja pravde, mira i sigurnosti u svim oblastima ivota. Oruanoj borbi koju je Islam propisao mogue je pribjei samo u izuzetnoj nudi i u dvije situacije: - odbrana domovine protiv okupacije i pljakanja dobara, protiv kolonijalizma koji protjeruje muslimane iz njihovih domova, protiv onih koji podravaju protjerivanje, te protiv onih koji kre ugovore. - uklanjanje smutnje u vjeri muslimana, onoga to ih prisiljava da mijenjaju vjerovanje ili im onemoguava slobodu da mirno pozivaju Islamu, jer Allah d.. kae: Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone- Allah zaista voli one koji su pravini- ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi ine nepravdu. (El-Mumtehina: 8-9) ak i kada su muslimani prinueni da ratuju radi odbrane domovine i zatite slobode vjerovanja, Islam postavlja jasna pravila i moralnost koja zabranjuju ubijanje ne-boraca, zabranjuju takoe ubijanje nevinih starih osoba, ena i djece, kao to zabranjuju progonjenje onih koji se povlae, ubijanje onih koji su se predali, muenje zarobljenika, nakaenje tijela ubijenih, ili unitavanje objekata, mjesta i zgrada koje nisu vezane za borbu. etvrto, svi razumni ljudi u svim vjerama i civilizacijama slau se da bavljenje uzrocima problema i bolesti dolazi prije bavljenja simptomima. U svijetu u kome se rairio fenomen koritenja nasilja nemogue je izjednaavanje nasilja nasilnika koji nasilno zaposjedaju zemlje, rue dostojanstvo, skrnave svetinje i pljakaju dobra. Ujedinjeni u pogledu ovog principa pravde cijelog ovjeanstva i odluka meunarodne zakonitosti kaemo: ne moe se izjednaiti nasilje ovih agresivnih nasilnika i koritenje zakonitog prava na odbranu, putem koga se bore potlaeni za povrat svojih zakonitih prava koje im je dalo prirodno pravo prilikom odreivanja sudbine uz dodatna prava koji im 259

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

je odredila meunarodna pravda. Cionistika vojna maina bespravno je zaposjela palestinsku zemlju i oskrnavila svetinje na oigled nekih velikih sila, dok se palestinski otpor bori za primjenu odluka nedjelotvornih Ujedinjenih Nacija. Rat protiv terorizma - koji podrava Akademija ovom deklaracijom - ne opravdava napad na siromani i nemoni narod Afganistana iji su gradovi, sela, damije, starci, ene, djeca, i sutinski uslovi ivota postali meta napada arogantnog tiranina, bez razumnog ili prihvatljivog razloga, i prije istraivanja dogaaja od septembra 2001. Zbog toga: A. Akademija za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu smatra, nakon odreivanja koncepata na prednjem osnovu, da je nuno razlikovati dihad koji je ne samo zakonit - nego i obavezan - za oslobaanje domovine i odbijanja agresije i nasilja agresora, koji okupira tuu zemlju ili nastoji da promjeni sistem vlasti brutalnom i agresivnom silom, ili oduzima nacionalnim vladama suverenitet nad vlastitom teritorijom, ili terorie mirne graane i pretvara ih u jadne izbjeglice. B. Odbacuje (Akademija za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu) navode o sukobu civilizacija, vjerskim ratovima i borbi kultura, koji daju ideoloko pokrie za nasilje silnika nad nemonim; to su bili navodi zbog kojih je ovjeanstvo propatilo u prolim stoljeima, te ih treba odbaciti i upozoriti na njihove katastrofalne posljedice po savremeni ivot. C. Akademija takoe smatra da je vraanje potovanja principima pravde ovjeanstva, obraanje principima meunarodnog prava i meunarodnim institucijama, pridravanje jedinstvenih kriterija u pitanjima nezavisnosti naroda i njihovog prava na samoodreenje, te uvaavanje sistema vrijednosti utemeljenih na vjeri - u emu se ne razlikuju nebeske religije - sve to garancija za lijeenje uzroka ove bolesti od koje pati na savremeni svijet; poto je nasilje arogantnih tirana ono to stvara i razvija nasilje potlaenih i potinjenih. S pozicije vjerske i ljudske odgovornosti (Akademija za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu) upuuje svim razumnim ljudima svijeta ovu Deklaraciju, nadajui se ostvarenju pravde i svjetskog mira, mo260

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

lei Gospodara (Slavnog i Uzvienog) da da svima razboritost u voenju poslova. A naa posljednja molba je Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Veliki Imam ejh Al-Azhara i predsjednik Akademije Prof. Dr. Muhammed Sayyid Tantawi287 Definicija terorizma koju je dala Akademija za islamska istraivanja pri Al-Azharu ukljuuje nekoliko elemenata izraenih u jeziku koji kombinuje tradicionalnu terminologiju Fikha i modernog prava. Terorizam je definisan kao akt izvren s ciljem zastraivanja osoba kojima se garantuje sigurnost (aminun). Termin amin u Fikhu oznaava osobu koja posjeduje pravo na sigurnost (haqq al-aman).288 To pravo se posjeduje ili na osnovu vjere (din) ili na osnovu teritorije (dar), odnosno drave u kojoj odreena osoba ivi. Prema ova dva kriterija, svi muslimani su zatiene osobe na osnovu vjere. Nemuslimani su zatieni na osnovu teritorije, ako su graani muslimanskih drava, ili stranci koji zakonito borave na teroritoriju muslimanskih drava, odnosno ako su graani ili rezidenti prijateljskih ne-muslimanskih drava. Teroristiki akt se vri unitavanjem dobara zatienih osoba, esencijalnih uslova za njihov ivot, napadom na njihovu imovinu, ast, slobodu i ljudsko dostojanstvo. Vrijednosti koje ugroava terorizam su, u stvari, glavne vrijednosti zatiene islamskim pravom (daruriyyat). Ugroavanje ovih vrijednosti ugroava ivot ljudske zajednice. Teroristiki akt po svojoj prirodi predstavlja prestup (baghy) i irenje nereda na zemlji (fasad). Ovim se jezikom Fikha kae da su teroristika djela po svojoj prirodi protivpravna i predstavljaju krivina djela najtee vrste.
Muhammad Sayyid Atiya Tantawi, roen je 1928. u Salim Sharqi, Gornji Egipat. Zavrio je Al-Azhar 1958. a doktorirao na Tefsiru i Hadisu 1966. disertacijom Izraeliani u Kuranu i Hadisu. Od 1986. do imenovanja za Rektora Al-Azhara 1995. Bio je na poziciji Muftije Republike, vrhovnog dravnog muftije Egipta, koji stoji na elu institucije Dar al-ifta. Nauni opus prof. Tantawija ukljuuje, izmeu ostalog, 15-tomni komentar Kurana pod naslovom AlTafsir al-Wasit li al-Quran al-Karim (1970-1986). U pogledu ope orijentacije, prof. Tantawi sebe smatra uenikom ejha Muhammada Abduhua. (Vidi, Wizarat al-ilam, Al-Mawsua alqawmiyya li al-shakhsiyyat al-misriyya al-bariza, Cairo, 1989, 310). 288 Vidi Al-Mawsua al-fiqhiyya (Kuwayt: Wizarat al-awqaf wa al-shuun al-islamiyya, 1406/1982), 6: 277-278 s.v. amn.
287

261

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Akademija takoe definie dihad i uspostavlja razliku izmeu dihada i terorizma (irhab). Dihad je iroko definisan kao napor za uspostavljanje pravde, mira i sigurnosti. Oruana borba koju Islam doputa (qital) se, u stvari, definie kao pravedni rat. Ta borba se doputa izuzetno u dvije situacije-samoodbrani i otklanjanju nereda i prinude- to predstavlja islamsko definisanje prava na rat (ius ad bellum). Pravila kojih se muslimani moraju pridravati tokom oruanog sukoba (zatita ne-borbenog stanovnitva, civilnih objekata, okoline i sl.) predstavlja islamsko pravo u ratu (ius in bello). U potkrepljivanju svojih stavova Akademija se poziva na eriat i njegove izvore, ali isto tako i etike i pravne principe ovjeanstva i principe meunarodnog prava to i u ovom sluaju, slino OIC, izraava samorazumijevanje muslimana kao dijela jedne velike opte-ljudske zajednice.

I I I . A k a d e m i j a z a Fi k h S v jetske isl amske lige

Svjetska islamska liga (Rabitat al-alam al-islami) osnovana je maja 1962. u Meki kao popularna, meunarodna islamska ne-vladina organizacija, u kojoj su predstavljeni svi muslimani svijeta.289 Ova organizacija ima za cilj da iri islamski poziv (dawa), objanjava islamsko uenje i brani stvar Islama. Odluujue tijelo u Svjetskoj islamskoj ligi je Konstitutivni savjet, koji broji 62 lana izabrana iz reda eminentnih uenjaka i mislilaca iz svih krajeva muslimanskog svijeta. (lan ovog tijela iz Bosne i Hercegovine je Reis ul-ulema dr. Mustafa Ceri). Izvrni organ Rabite je Generalni sekretarijat. Vodei funkcioneri Rabite (predsjednik, generalni sekretar i sl.) su dravljani Saudijske Arabije, odakle dolaze i sredstva za finansiranje ove organizacije. Godine 1977. osnovano je posebno tijelo Rabite - Akademija za Fikh (Madma al-fiqh al-islami) koji ima za cilj, kako se navodi, da izuava pitanja s kojima se suoavaju muslimani danas, identifikuje eriatske propise koji se na njih odnose na osnovu Kurana, Sunneta,
289

Main objectives of Rabitat, www.arab.net/mwl/about.htm.

262

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

idmaa i kijasa, da pokae superiornost islamske pravne nauke nad svim pozitivnim pravima te da oivi i iri islamsko pravno nasljee. lanstvo ovog tijela ini ulema (sada 30 lanova, predsjednik i podpredsjednik), velikom veinom iz arapskog svijeta. Orijentacija veine lanova je selefijska. Trenutni predsjednik Akademije za Fikh Svjetske islamske lige je Veliki muftija Saudijske Arabije ejh Abdul Aziz ibn Abdullah Al ejh. Akademija radi u obliku godinjih konferencija. Fetve i naelni stavovi se publikuju u asopisu Svjetske islamske lige i posebno u asopisu Akademije za fikh. U vremenu izmeu 5. i 9. januara 2002. godine Akademija je odrala svoje 16. zasjedanje na kome je razmatrala vie pitanja s kojima se suoavaju muslimani naeg doba, a posebno pitanje terorizma. Generalni sekretar Svjetske islamske lige dr. Abdullah ibn AbdulMuhsin et-Turki pozvao je muslimanske uenjake da daju sveobuhvatnu i objektivnu definiciju terorizma i razjasne muslimanima ovaj koncept.290 Odgovarajui ovom pozivu, Akademija je nakon petodnevnog rada izdala zavrnu izjavu u kojoj je osudila medijsku kampanju koja se vri u namjeri povezivanja Islama sa terorizmom, prikazivanje Islama kao novog neprijatelja Zapada, podstrekavanje anti-muslimanskih predrasuda i promicanje teorije sukoba civilizacija. U ovom dokumentu Akademija je iznijela stav Islama prema terorizmu, ponudila definiciju terorizma, distinkciju izmeu dihada i terorizma i islamsku soluciju za problem terorizma. Na ovom mjestu donijeemo prevod odgovarajuih dijelova zavrne izjave Akademije za Fikh Svjetske islamske lige koji se odnose na pitanja Islam i terorizam, definicija terorizma i terorizam i dihad. Prevod je izvren od strane autora ovog teksta sa engleske verzije zavrnog dokumenta.291 ()
Scholars Define Terrorism, Call for Joint Action to Defend Islam, Arab news, 11/1 2002, http://www.arabnews.com. 291 Resolution and Recommendations: Muslim Scholars Define Terrorism, Flay Anti-Islam Campaign, The Muslim World League Journal, vol. 29, no. 12 (February 2002) str. 30-34.
290

263

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Is l a m i t e ro r i z a m
Savjet292 potvruje da ekstremizam, terorizam i nasilje nemaju nikakve veze sa Islamom. To su, u stvari, opasni akti koji nedvojbeno dovode do tetnih posljedica, poto predstavljaju agresiju protiv ovjeka i nanose mu nepravdu. Osim toga, ako paljivo prouavamo dva glavna izvora islamskog eriata - asni Kuran i Sunnet Poslanika (mir neka je na njega) - neemo nai nita to podrava ekstremizam, nasilje ili terorizam, koji jednostavno znai poduzimanje agresije protiv drugih bez legitimnog razloga. Imajui u vidu da su lanovi Savjeta opredijeljeni da razviju jednu islamsku definiciju terorizma oko koje e se objediniti muslimanski pogledi i stavovi, i imajui u vidu da je sutinski vano naglasiti opasnost povezivanja Islama sa ekstremizmom i terorizmom, Savjet daje slijedeu definiciju terorizma i stav Islama prema ovom fenomenu, da bi ta definicija bila od koristi kako muslimanima tako i nemuslimanima.

De f i n i c i j a t e ro r i z m a
Terorizam se moe definisati kao nepravedni napad izvren od strane pojedinaca, grupa ili drava protiv ljudskog bia bilo da se radi o njegovoj vjeri, ivotu, razumu, imovini ili asti. To ukljuuje sve akte zastraivanja, nanoenje tete, prijetnje, nezakonitog ubistva, sve akte koje ukljuuju oruano razbojnitvo, napad na putnike, te izvrenje bilo kog nasilnog djela ili prijetnju da e se izvriti pojedinani ili kolektivni zloinaki plan s ciljem zaplaivanja i prinude stanovnitva ili ugroavanja ljudskih ivota, slobode i sigurnosti. Terorizam takoe ukljuuje nanoenje tete okolini, privatnim i javnim objektima ili ugroavanje prirodnih i nacionalnih resursa. Sva ova djela spadaju pod kategoriju nere292 Autor engleskog prevoda zavrne izjave imenuje Akademiju za Fikh kao Savjet za islamski fikh (Islamic Fiqh Council).

264

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

da na zemlji koji je Allah d.. zabranio muslimanima da ine. Kuran kae: I ne ini nered na zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ine. (28:77) Uzvieni Allah d.. propisao je stroge i odvraajue kazne za djela terorizma, nepravednog napada i nereda na zemlji smatrajui te akte kao voenje rata protiv Allaha i njegovog Poslanika (mir neka je na njega). Ovo je potvreno slijedeim Kuranskim ajetom: Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika njegova vojuju i koji nered na zemlji ine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti ili da im se unakrst ruke i noge odsjeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je ponienje na ovom svijetu, a na onom svijetu eka ih patnja velika. (5:33) Ovakva stroga kazna ne postoji ni u jednom ljudskom pravu, poto se ovaj nepravedni napad smatra u islamskom eriatu za rat protiv Boijih granica293 (hudud) kao i protiv Njegovih stvorenja. Savjet potvruje da terorizam takoe ukljuuje dravni terorizam; najbolji primjer takvog gnusnog terorizma jeste onaj koji trenutno vre Jevreji u Palestini, kao i onaj koji su poinili Srbi na Kosovu i u Bosni i Hercegovini. Savjet smatra ovu vrstu terorizma kao najopasniju po svjetski mir i sigurnost, te da je suprostavljanje tom terorizmu akt zakonite samoodbrane i dihad na Bojem putu. ()

D i h a d n i j e t e ro r i z a m
Dihad u islamu znai podravati pravo, otklanjati nepravdu, osigurati pravdu, mir, sigurnost i ustanoviti milosre - to je misija s kojom je Poslanik (mir neka je na njega) poslat ovjeanstvu, da ga izvede iz ponora mraka u eru svjetla: poruka milosti koja e eliminisati terorizam u svim njegovim oblicima.
293 Engleska verzija teksta koristi izraz rat protiv Allahovih kazni (war against Allahs punishments/Hudood). Smatramo da je ispravniji prevod rat protiv Allahovih granica poto rije hudud ima dva zanenja: granice koje je Bog postavio ljudima da potuju i sankcije koje slijede za one koji prekorae te granice. U ovom sluaju se oigledno radi o granicama koje je Allah d.. postavio.

265

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Zbog toga, dihad je propisan samo u sluajevima kao to je odbrana domovine protiv strane okupacije i pljake. On je takoe propisan protiv kolonizacije, koja izbacuje ljude iz njihovih domova, protiv onih koji podravaju ovaj tip kolonizacije, protiv onih koji ne izvravaju svoje obaveze i protiv onih koji navode muslimane da napuste svoju religiju, ili ih liavaju mogunosti da mirno vre dawa aktivnosti. Uzvieni Allah d.. kae u Kuranu: Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravini - ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi ine nepravdu. (60:8-9) Islam postavlja jasna pravila i instrukcije za zakoniti dihad te zabranjuje ubijanje ne-boraca i nanoenje tete nevinim ljudima kao to su stari, ene i djeca. Ova pravila takoe zabranjuju progonjenje onih koji se povlae, ubijanje onih koji se predaju, zlostavljanje zatvorenika, nakaenje tijela ubijenih, te unitavanje javnih objekata i mjesta koja nisu ukljuena u borbena dejstva. Nema naina da se porede akti teroristikog nasilja koje vre ugnjetai to uzurpiraju tue domove, napadaju na ast, skrnave sveta mjesta i pljakaju imovinu sa vrenjem prava na zakonitu odbranu od strane potlaenih koji ele da povrate svoje legitimno pravo na samoodreenje. Zbog toga Savjet eli da skrene panju svim dravama, narodima i meunarodnim organizacijama na vanost razlikovanja izmeu zakonitog dihada protiv tlaenja i za uklanjanje nepravde i agresivnog nasilja, koje se vri radi okupacije tue zemlje, povrede suvereniteta nacionalnih vlada na vlastitoj teritoriji, teroriziranju civilnog stanovnitva i pretvaranju tog stanovnitva u izbjeglice. Pozivajui meunarodna udruenja i organizacije da se suoe sa agresivnim nasiljem i zaustave dravni terorizam koji se praktikuje sa izgradnjom naselja u Palestini, Savjet osuuje sve izraelske opresivne radnje protiv Palestine, njenog naroda i islamskih svetinja koje se tu nalaze, i poziva sve miroljubive drave da pomognu 266

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

palestinski narod i podre ga u proglaenju nezavisne palestinske drave sa El-Kudsom kao prijestolnicom. Savjet takoe eli da naglasi da je ignorisanje pravde u rjeavanju ljudskih problema i prihvatanje sile i arogancije u meunarodnim odnosima jedan od uzroka brojnih ratova i sukoba: indiferentnost prema rjeavanju pitanja palestinskog naroda na temelju pravednih principa nainila je centar sukoba i nasilja. Zbog toga je neophodno da se radi na povratku prava i otklanjanju nepravde. Ostali primjeri u ovom smislu jesu Kamir, Juni Filipini i eenija. Poto Islam zabranjuje terorizam i agresiju, a potvruje potrebu za pravdom i tolerancijom te naglaava vanost dijaloga i komunikacije meu ljudima, Savjet poziva sve narode i organizacije da izuavaju Islam kroz njegove glavne izvore, s ciljem da pronau rjeenja za razliite ljudske probleme i da shvate da je Islam za sve ljude i da zabranjuje agresiju: I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpoinjite borbu!- Allah, doista ne voli one koji zapodijevaju kavgu (2:190). () Na osnovu ovog teksta mogu se identifikovati nekoliko glavnih elemenata za definisanje terorizma od strane uleme okupljene u Akademiji za Fikh Svjetske islamske lige. Terorizam se openito definie kao nepravedni napad (agresija) izvrena od strane pojedinaca, grupa ili drava protiv ljudskih bia. Vrijednosti ugroene agresijom su pet zatienih vrijednosti (daruriyyat) islamskog prava: religija, ivot, razum, imovina i ast. Veza izmeu terorizma i agresije identifikovana je i u naporima Meunarodne pravne komisije (ILC) koja je 1954. poela pripremati Nacrt Zakonika o miru i sigurnosti ovjeanstva (The Draft Code on Peace and Security of Mankind) kada je teroristiki akt predstavljao dio definicije koncepta agresije294. Kasnije je terorizam izdvojen kao poseban predmet. Terorizam se smatra oblikom nereda na Zemlji (al-fasad fil- ard), djela za koje Islamsko pravo propisuje najstroije kazne. irenje nereda
294

Alex Obote-Odoro, Defining International Terrorism, E-Law Mardoch University Electronic Journal of Law, vol. 6, no. 1 (March 1999), 4.

267

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

na Zemlji u Fikhu se kvalifikuje kao krivino djelo hiraba (voenje rata protiv Boga i Njegovog poslanika, odnosno drutva u cjelini) ili qat al-tariq (presjecanje puteva). Kazna za ovo djelo stipulirana je u citiranom kuranskom ajetu (5:33-34). Stav Akademije za Fikh Svjetske islamske lige da terorizam korespondira djelu hiraba islamskog prava zasluuje posebnu panju i njega dijele brojni strunjaci za islamsko i uporedno pravo.295 Karakteristike djela hirabe, kako je definisano u djelima Fikha, su: koritenje nezakonite sile, ugroavanje zatienih vrijednosti ljudi, napad iz potaje, irenje osjeaja straha i bespomonosti, odsustvo postajanja bilo kakve relacije izmeu napadaa i napadnutog (napadnuti ne zna ko napada, zbog ega i kada napada), te onemoguavanje slobodne cirkulacije ljudi i dobara. Zbog ovih karakteristika hirabe, u djelima Fikha se navodi da muharibunima (poiniocima djela hiraba) niko i nigdje ne smije dati utoite.296 Akademija za Fikh Svjetske islamske lige prilikom nabrajanja akata koji se smatraju teroristikim navodi i brojna tzv. obina krivina djela kada su poinjena s ciljem zastraivanja javnosti, vrenja prinude i ugroavanja ivota, slobode i sigurnosti ljudi. Takoe se podvlai da terorizam ukljuuje dravni terorizam i izriito navodi da je ovaj oblik terorizma najopasniji po svjetski mir i sigurnost. Akademija za Fikh Svjetske islamske lige uspostavlja razliku izmeu terorizma, identifikovanog kao oblik irenja nereda na Zemlji, i dihada, koji se definie kao pravedni rat. Navode se uslovi pod kojima je doputeno pokretanje dihada (pravo na rat) i pravila koji se muslimani moraju pridravati tokom voenja rata (pravo u ratu).

295 Vidi npr. Khaled Abou El-Fadl, Islam and the Theology of Power, Middle East Report, no. 221 (Winter 2001), 4, http://www.merip.org/mer/mer221/221_abou_el_fadl.html; Sherman A. Jackson, Domestic Terrorism in the Islamic Legal Tradition, The Muslim World, vol. 91 (Fall 2001), 293-310. 296 Vidi djela navedena u fusnoti 29.

268

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

I V. Po re e n j e s tavova m u s l i m a n s k i h i n s titucija
U dananjem muslimanskom svijetu ne postoji opteprihvaeni autoritet za tumaenje islamskog uenja. Posljednji autoritet takvog karaktera u sunijskom muslimanskom svijetu do 1924. bila je Kancelarija ejhul-Islama (Meihat-i Delile-i Islamiyye) u Istanbulu. Nakon toga u okviru muslimanskih nacionalnih drava formirana su nacionalna tijela za tumaenje islamskog uenja. Posljednjih decenija 20. vijeka formirane su islamske institucije i tijela regionalnog karaktera, pa ak i ona koja pretenduju na globalni (ummetski) znaaj. Meutim, i u radu ovih tijela esto je prisutan uticaj pojedinih nacionalnih drava. U tom smislu pitanje centralnog autoriteta za tumaenje islamskog uenja ostaje i dalje otvoreno. U ovom radu dali smo prikaze i analizu naelnih stavova o Islamu i terorizmu koje su zauzele tri muslimanske institucije - Organizacija islamske konferencije, Akademija za islamska istraivanja pri Univerzitetu Al-Azhar i Akademija za Fikh Svjetske islamske lige. Analizirani dokumenti tri muslimanske institucije posjeduju razliitu pravnu prirodu. Konvencija OIC o borbi protiv meunarodnog terorizma jeste ugovor regionalnog karaktera i samim tim obavezujui za drave koje mu pristupe. Deklaracija Akademije za islamska iztraivanja Al-Azhara i Zavrna izjava 16. zasjedanja Akademije za Fikh Svjetske islamske lige su izjave naelnog karaktera izdate od strane tijela koja okupljaju muslimanske uenjake. Samim tim te izjave imaju karakter autoritativnog strunog miljenja. Prezentirani i analizirani dokumenti izdani su u razliito vrijeme. Konvencija OIC o borbi protiv meunarodnog terorizma usvojena je 1999., dok su Deklaracija Akademije za islamska istraivanja pri Al-Azharu i Zavrna izjava 16. zasjedanja Akademije za Fikh Svjetske islamske lige donijete nakon 11. septembra 2001. godine. I pored toga, sva tri dokumenta iznose u osnovi isti stav o terorizmu to znai da se radi o izricanju principijelnih stavova a ne o davanju izjava pragmatinog 269

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

karaktera. Jedino se u stavovima dvije akademije nailazi na vie poleminosti sa malicioznom medijskom kampanjom koja je nakon 11. septembra 2001. nastojala da povee Islam sa terorizmom a muslimane da prikae kao neprijatelje civilizacije. Sva tri dokumenta pozivaju se na eriat ali i na principe i izvore meunarodnog prava. Dokumenti dvije akademije koriste preteno koncepte i terminologiju Fikha dok konvencija OIC uglavnom koristi terminologiju modernog prava i direktno se poziva na kljune dokumente meunarodnog prava o suzbijanju terorizma. Pozivanje na meunarodno pravo jasno pokazuje da glavne muslimanske institucije u svijetu smatraju muslimane integralnim dijelom meunarodne zajednice ije pravne vrijednosti dijele i u razvoju ijeg prava ele da uestvuju. Sva tri dokumenta muslimanskih institucija spominju odreena glavna obiljeja bia krivinog djela terorizma. To su: terorizam je akt nasilja ili prijetnja nasiljem, teroristiki akt ima za cilj zastraivanje naroda ili iznuivanje odreenog ponaanja, teroristikim aktom napadaju se ili ugroavaju sutinske ljudske vrijednosti neophodne za odravanje ljudske zajednice, teroristiki akt je usmjeren protiv ljudi, odnosno stanovnitva kome se garantuje sigurnost (krug zatienih osoba ne obuhvata samo muslimane), terorizam se kvalifikuje (u dokumentima dvije akademije) kao oblik irenja nereda na zemlji, jednog od najteih krivinih djela u Islamskom pravu, izvrioci terorizma mogu biti pojedinci, grupe ili drave. Po ovim elementima definisanje terorizma je blisko definisanju ovog fenomena u savremenoj zapadnoj pravnoj nauci i zakonodavstvu. Analizirani dokumenti iskljuuju iz definicije terorizma oruanu borbu radi odbrane od agresije i borbu naroda za osloboenje i samoodreenje. Po ovom elementu definisanje terorizma od strane muslimanskih institucija razlikuje se od stava zapadnih zemalja izraenog u odgovarajuem nacionalnom zakonodavstvu ili u raspravama u meunarodnim institucijama. Dokumenti dvije akademije na identian nain uspostavljaju razliku izmeu dihada i terorizma. Dihad je definisan na nain koji se moe identifikovati kao pravedni rat, te se preciziraju 270

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

uslovi kada se ima pravo na rat i pravila kojih se muslimani moraju pridravati prilikom voenja rata (pravo u ratu). Pri tome, meutim obje akademije proputaju da adresiraju jedno vano pitanje vezano za dihad: Ko ima pravo da proglasi dihad? Ovo pitanje je od sutinskog znaaja za svaku teoriju pravednog rata, i, konsekventno, za razlikovanje legitimnog dihada od nasilja koje se poziva na religiju. Za prilike dananjeg muslimanskog svijeta nacionalnih drava trebalo bi odgovoriti na pitanje ko je zakoniti autoritet za proglaenje dihada i, sljedstveno tome, da li je dihad dravna prerogativa ili privatni poduhvat da se ne bi desilo da grupe ili pojedinci proglaavaju dihad u ime vie od milijarde muslimana i svojim samoproglaenim aktima utiu na sudbinu cjelokupnog Ummeta i njegovih pojedinih dijelova. Takoe je potrebno dalje elaboriranje ratnog prava koga se moraju muslimani pridravati u sluaju oruanog sukoba, kako u pogledu prava koja proizilaze iz eriata tako i u pogledu prava koja proizilaze iz ugovornih obaveza muslimanskih drava. Uoava se da dokumenti dvije akademije ne prave razliku izmeu domaeg i meunarodnog terorizma te definiu terorizam uopte. Takoe sva tri dokumenta ne prave preciznu tehniko-pravnu razliku izmeu terorizma i ratnih zloina, odnosno zloina protiv ovjenosti, uobiajenih kategorija savremenog meunarodnog krivinog prava. Ratni zloini su, kako je poznato, krenje zakona i obiaja rata to ukljuuje ubistvo, zlostavljanje, deportaciju radi prinudnog rada, ili bilo kog drugog razloga, civilnog stanovnitva na okupiranim terirorijama, ubistvo ili zlostavljanje ratnih zarobljenika ili osoba na moru, ubijanje talaca, pljaku privatne ili javne imovine, bezrazlono razaranje gradova, naselja i sela ili unitavanje neopravdano vojnom potrebom.297 Zloini protiv ovjenosti ukljuuju ubistvo, iskorjenjivanje, podjarmljivanje, deportaciju i druge nehumane akte poinjene protiv bilo kog civilnog stanovnitva, prije ili u toku rata, ili progon na politikoj, rasnoj ili religijskoj osnovi, bez obzira da li to djelo predstavlja povredu
297 Farhad Malekian, The Concept of Islamic International Criminal Law: A Comparative Study (London/Dordrecht/Boston: Graham &Trotman / Martinus Nijhoff, 1994), 66.

271

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

domaeg prava u zemlji u kojoj je izvreno.298 Teroristiki akti su oni akti koji bi, kada bi stanje rata postojalo, bili u veini sluajeva ratni zloini. Zbog toga da bi se neki akt pravno, politiki i moralno osudio kao gnusan ne mora se oznaiti kao terorizam. Ratni zloini i zloini protiv ovjenosti, posebno genocid, predstavljaju najtee vrste krivinih djela kanjive po meunarodnom pravu te nema potrebe da se poinioci npr. genocida kvalifikuju kao teroristi da bi se njihova djela osudila. Definicije ponuene u tri analizirana dokumenta predstavljaju pokuaj da se terorizam definie s islamskog stanovita. Predloene definicije u osnovi izraavaju isti stav prema fenomenu terorizma: odbacuju bilo kakvu vezu Islama sa nasiljem i podvlae da su Islamu strani agresija, ekstremizam i terorizam i u tom smislu ovi dokumenti su izuzetno vani. S tehniko pravnog aspekta predloene definicije trebalo bi dalje rafinirati, razviti i precizirati. Pri tome je neophodna saradnja uleme sa moderno obrazovanim pravnicima i strunjacima za terorizam, te koritenje bogate literature i rezultata istraivanja ovog fenomena u nacionalnim i meunarodnim razmjerama izvrenih u posljednjih nekoliko decenija. Koritenjem takvog integrativnog pristupa principi eriata i kategorije Fikha izrazili bi se u jeziku savremene nauke. U tom pogledu muslimanski uenjaci i institucije mogu dalje doprinijeti postizanju globalnog konsenzusa o fenomenu terorizma.

298

Isto, 76.

272

dihad,

r a t o va n j e i t e r o r i z a M

Khaled Abou El Fadl299 Nijedan aspekt islamske religije nije svakodnevno toliko prisutan u javnosti i medijima kao to je pitanje dihada i terorizma. Pitanje dihada u islamu zapravo se nalazi u temeljima mnogih tvrdnji o mogunosti koegzistencije i saradnje islama sa nemuslimanima. Uprkos brojnim studijama o ovoj temi, zbunjujue je zapravo koliko mnogo muslimana razliito razumije ovu doktrinu. Nema sumnje da veina onoga to je napisano o dihadu potie iz loih izvora. Ali isto tako je nesporno da su, pogotovo u moderno doba, muslimanske izjave i ponaanja uinili koncept dihada zbunjujuim i ak haotinim. Dihad, pogotovo kako je prikazan u zapadnim medijima i zloupotrijebljen od strane terorista, je esto povezan sa idejom svetog rata koji se vodi u ime Boga protiv nevjernika i esto je izjednaen sa najvulgarnijim odrazima vjerske netolerancije. Najgore od svega, pitanje terorizma je naruilo reputaciju druge najvee svjetske religije. Nije iznenaujue da su stavovi umjerenih muslimana i puritanaca o ovome pitanju jako razliiti. Problem je u tome to su stavovi puritanaca mnogo izraeniji nego stavovi umjerenih muslimana. Puritanci govore orujem; a koje oruje imaju umjereni muslimani? Bilo bi mnogo lake pojasniti ove savremene rasprave imajui na umu klasino nasljee. Ne slaem se sa uenjacima koji misle da prolost odluuje o budunosti, ali u odreenim pitanjima, kao to su dihad i ratovanje, klasina tradicija je igrala jako vanu ulogu.

299 Iz knjige The Great Theft: Wrestling Islam from the Extremists (Velika kraa: Izbavljanje islama od ekstremista), San Francisco, Harper, 2005, str. 220-49, preveo Harun Kari.

273

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Dihad je jedan od kljunih principa u islamskoj teologiji; sama rije po sebi znai teiti, ulagati, naprezati se, ustrajati. Na razliite naine, dihad sugerie jaku duhovnu i materijalnu radnu etiku u islamu. Pobonost, znanje, zdravlje, ljepota, istina i pravda nisu mogui bez dihada, tj. bez kontinuiranog i upornog rada. Prema tome, otklanjanje sujete i hirovitosti, potraga za znanjem, lijeenje bolesnih, hranjenje siromanih, borba za pravdu i istinu ak i uz veliki lini rizik, sve su to vrste dihada. Kuran se koristi terminom dihad da oznai sami in tenje ka postizanju Boijih namjera na Zemlji, koji sadri sva ranije spomenuta djelovanja. Poslanik Muhamed je neprekidno poduavao da je najvea vrsta dihada borba protiv samog sebe (strasti) i iznoenje istine pred opresivnom silom i snoenje posljedica tog govora. Prema istoj logici, teiti ili mukotrpno raditi u ratu, pod uslovom da je taj rat pravedan i opravdan, takoer je dihad. Naglaeno je da sve dok je cilj ili povod dobar, onda je borba za postizanje tog cilja dihad. Slino tome, opiranje nepravednom vladaru, ak i silom, moe biti dihad. Dihad je postao moan simbol za ustrajanost, mukotrpan rad i uspjeh u islamskoj historiji. On je koriten kao simbol da pokrene entuzijazam i uzbuenje za raznovrsne povode, ukljuujui i ratovanje. U ratovanju, ako se bitka vodila izmeu muslimana i nemuslimana, onda je vladar bio taj koji je pozivao na dihad. Ako je, meutim, povod bio unutranje prirode, kao to je graanski protest, pobuna, sakupljanje podrke za izgradnju medrese, ili sakupljanje sredstava za izgradnju biblioteke ili sklonita za pse lutalice i make (to je bila esta praksa u klasino doba), onda bi poziv na dihad uobiajeno izdao najcjenjeniji i najasniji uenjak koji bi podravao takav cilj. Da li bi narod odgovorio pozivu na dihad? To je zavisilo od moralnog autoriteta i ubjeivakog karaktera koji je taj uenjak uivao u svojoj zajednici. Ukoliko odreeni vladar nije uveo obavezno sluenje vojske, nije bilo drugog izbora nego da se nada da e se dovoljan broj ljudi prijaviti za borbu - bez obzira kakav to povod bio. Da li je postojala teologija svetog rata u smislu: Naprijed, kranski vojnici kao u katolikoj vjeri? Odgovor mora biti negativan, 274

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

jer islamska teoloka tradicija nije imala princip svetog rata. Islamu je nedostajala slina institucija papinskog autoriteta koja je mogla donositi odluke o uzvienom statusu rata. Kljuna razlika je u tome to je u kranstvu postojala institucija koja je mogla na odluan i konaan nain dodijeliti vojnoj sili status krstaa ili hodoasnika u Boijoj vojsci i garantovati iskupljenje tim vojnicima. Niko u islamu, ak ni halifa niti visoko pozicionirani pravnik nije imao takvu mo da bi mogao garantovati spas svojim vojnicima, ili proglasiti vojni pohod svetim ili uzvienim. Dihad je samo oznaavao mukotrpni rad ili borbu za postizanje pravdenog cilja. Izrazom sveti rat (na arapskom el-harb el-mukaddese) ne koristi se ni Kuran ni muslimanski teolozi. U islamskoj teologiji, rat nije nikada svet; on je ili opravdan ili nije - ako je opravdan, onda su ubijeni u borbi smatrani muenicima/ehidima. Meutim, muenitvo je u Boijoj vlastitoj nadlenosti; samo Bog moe ocijeniti namjere pojedinaca i pravednost njihovih namjera, i konano, da li oni zasluuju status muenika. Kuranski tekst ne prepoznaje ideju neogranienog ratovanja, i on ne smatra da je za uspostavu pravednosti rata dovoljno da jedna od ratnih strana bude muslimanska. Drugim rijeima, Kuran prepoznaje mogunost da muslimanski ratnik moe djelovati i nepravedno, ali u tom sluaju taj musliman ne sudjeluje u dihadu. Prema Kuranu, rat moe biti potreban, i moe ak postati obavezujui i obligatoran, ali on nikada nije moralno i etiko dobro. Kuran se ne koristi rijeju dihad da opie ratovanje ili borbu; takva djela se nazivaju kital. Dok je kuranski poziv na dihad bezuslovan i neogranien, to nije sluaj sa kitalom. Dihad je dobro samo po sebi, dok kital nije. Dihad je jedno dobro samo po sebi, kao to je protestantska radna etika: mukotrpan rad prema dobroj namjeri. Kitalrat je, meutim, sasvim druga pria. Svako kuransko obraanje na kital je ogranieno odreenim uslovima; ali podsticanje na dihad, koji se odnosi na pravdu i istinu, apsolutno je i bezuslovno. U svim moguim prilikama u kojima upuuje muslimane da se bore, Kuran ujedno postavlja i uslove za te upute nareujui vjernicima da ne prekorauju 275

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

granice, da oprataju i da trae mir. Iako je ova injenica prepoznatljiva samim itanjem Kurana, ova tekstualna realnost je neobino izmakla velikom broju muslimanskih i nemuslimanskih poznavalaca Kurana. Unato tome, nije sporno da Kuran nikada ne podrava vojnu opciju bez uslovljavanja tog izbora nekim znaajnim nainom. Iako Kuran ne odobrava princip neogranienog ratovanja ili koncept svetog rata, historijske okolnosti u kojima su pisali srednjovjekovni muslimanski pravnici, pogotovo u devetom i desetom vijeku, duboko su utjecale na nain na koji su pravnici itali i interpretirali kuranski tekst. U toku ovog historijskog perioda, narodi i imperije, u nedostatku mirovnog sporazuma, smatrali su da su u stanju neprekidnog ratovanja sa svima ostalim. U srednjovjekovno doba, osvajanje i pokoravanje slabijih bio je prihvatljiv dio obiaja i prakse naroda i imperija. Kao to je dokumentovano u brojnim historijskim primjerima, ukljuujui pravo Grka, Rimljana, Bizantinaca, Lombarda, Franakog carstva, Vizigotskog carstva, Ostrogotskog carstva, mongolskih plemena, kriarske drave, i mnogih drugih, kroz srednjovjekovni period drave i narodi su redovno vrili invazije jedni na druge u neprestanom nadmetanju za dominaciju. Ako su narodi pokuavali izbjei opasnost invazije, uobiajena praksa bila je da slabija drava, u skladu sa ugovorom, plaa novanu naknadu jaoj dravi. I pored toga to su drave ili imperije jednake moi esto sklapale ugovore o prekidu ratovanju i uspostavljale meusobne trgovinske veze, injenica je da je bilo koji ambiciozni vladar lahko mogao prekriti bilo koji postojei sporazum i vratiti se ratovanju. Zbog ovoga, bilo koji italac srednjovjekovne historije moe primijetiti neprekidnu sagu invazija i kontrainvazija, kao i konstantan rast i opadanje ili propadanje drava i imperija. Ovo je bio prevladavajui kontekst u toku godina formiranja islamskog prava, okvirno izmeu osmog do desetog vijeka. Piui o temi meunarodnog prava, muslimanski pravnici su unijeli praksu tadanjeg vremena u svoja tumaenja Kurana i Poslanikova sunneta. Raspravljati o interpretacijama i koncepcijama srednjovjekovnih pravnika ne znai puko uputanje u historijske trivijalnosti; naprotiv, ove srednjovjekovne 276

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

odluke su na samom vrhu liste najgorih zapadnih zabluda o islamu, a takoer imaju znaajan uticaj na puritansko posmatranje savremenog svijeta. Mnogi muslimanski pravnici su podijelili svijet na dvije zemlje ili teritorije: zemlju islama (daru l-islam) i zemlju rata (daru l-harb ili ponekad nazvanu daru l-kufr, zemlja nevjernika). Historijski gledano, koncept zemlje islama bio je vrlo slian papinskom konceptu zemlje kranstva u dvanaestom vijeku.300 Iako je rije zemlja doslovan prijevod rijei dar, namjeravano znaenje se odnosilo na teritorije i podruja jurisdikcije muslimanskih autoriteta protiv teritorija i jurisdikcije nemuslimana. Prema tome, u sutini, znaajan broj muslimanskih pravnika je zamiljao svijet podijeljenim na muslimanske zemlje ili teritorije i nemuslimanske zemlje ili teritorije. Prema ovom bipolarnom pogledu, podrazumijeva se da su muslimani i nemuslimani u neprekidnom stanju rata, sve dok muslimani jednom zauvijek ne pobijede nemuslimane. Na osnovu miljenja znatnog broja muslimanskih pravnika koji su o ovome pisali u periodu formiranja islamskog prava, muslimani su morali ponuditi nemuslimanima jednu od tri opcije: prihvatanje islama, plaanje poreza, ili borbu.301 Nije se smatralo potrebnim da cijelo ovjeanstvo prihvati islam, ali se smatralo imperativnim da muslimani pokuaju postati vrhovni vladari
300 Kranstvo, ili preciznije Zapadno kranstvo je, kao pravni i teoloki koncept definisan papinskim autoritetom u Rimu, igralo kljunu ulogu u etiri kriarska pohoda, odobrena od strane pape, i takoer u onome to se nazivalo vojnim misionarstvom paganskih plemena i regiona sjevernoistone Njemake, podruja slavenskih, livskih, i letskih plemena, kao i ostatka Istone Evrope. Vojno misionarstvo je bio ljubazan izraz smiljen od strane historiara da se opie, od strane pape odobrena, rasprostranjena praksa prinudnog pokrtavanja paganskih plemena. Ovo prinudno pokrtavanje su kasnije papinski autoriteti i katoliki apologete opisali kao odbranu i proirenje podruja Zapadnog kranstva. Vidi Geoffrey Hindley, The Crusades: Islam and Christianity in the Struggle for World Supremacy (New York: Caroll and Graf, 2003), 159-67 301 U srjednjovjekovnom svjetskom poretku, ova miljenja nisu bila neobina. Plaanje danka da se izbjegne vojni sukob je bila prihvaena praksa, ak do te mjere da je 1147. god., borei se protiv paganskih Slavena, Bernard od Klairvauksa naredio kranskim vojskama da ne prihvate danak, govorei: Mi strogo zabranjujemo da se bilo koga razloga sklopi primirje sa ovim narodom, bilo za novac, ili za danak, sve dok se, uz Boiju pomo, svi oni ne preobrate ili ne poubijaju historiari i kranski teolozi smatrali su ovu izjavu veoma ekstremnom i problematinom. Kao i u islamskom kontekstu, plaanje novanog doprinosa od strane slabije drave monijoj dravi bila je uobiajena praksa ak i u toku sklapanja mirovnih sporazuma. Vidi Jonathan Phillips, The Crusades, 1095-1197 (London: Pearson Education, 2002), 71-72

277

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

svijeta. Stoga, prema zagovornicima bipolarnog stanovita, vjerske razlike i raznolikost su tolerisani sve dok postojanje ovih razlika nije predstavljalo konkurenciju muslimanskoj politikoj nadmoi i dominaciji. Konsekventno tome, smatralo se da je rat uvijek bio potreban da se osigura nadmo muslimana nad nemuslimanima. Zagovornici bipolarnog stanovita su tvrdili da je u okrutnom kompetitivnom srednjovjekovnom svijetu bilo imperativno da muslimani osiguraju svoju dominaciju, a ne da budu podloni dominaciji. Zagovornici ovog stanovita su smatrali da je svaka nemuslimanska drava u neprijateljskom odnosu sa muslimanima, osim ako sporazumom nije drugaije odreeno, i izraavali su svoje protivljenje mirovnim sporazumima koji nisu imali rok vaenja - u veini sluajeva, oni su zagovarali period od deset godina. Ovo stanovite nije bilo izuzetak u srednjovjekovnom periodu. Ugovori u to vrijeme nisu trajali vjeno - mogli su imati rok vaenja do devedeset devet godina, ali je neka vrsta roka morala postojati. Iako je ograniavanje ugovora bilo uobiajeno u pravima drava, to se tie pravnika bipolarnog stanovita, ugovor o neratovanju se smatrao nesretnom koncesijom politike realnosti. Uobiajeno stanje odnosa i uslova bilo je da su dvije teritorije, islama i rata, bile u neprekidnom ratu - borei se dok jedna ne uspije dominirati nad drugom. Naglaeno je da je pretpostavljeno vjeno stanje rata izmeu muslimana i nemuslimana vie od svega bilo posljedica historijskog konteksta u kojem su mnogi rani pravnici ivjeli. Ovo stalno stanje rata imalo je malo veze sa religijskim vjerovanjima ili ubjeenjima. Zapravo, razlog za ovo stanovite lei u tome to su mnogi pravnici stvorili pravnu pretpostavku da, ako nije drugaije dokazano, nemuslimani predstavljaju opasnost za muslimane. Na osnovu prevladavajuih normi meunarodnih odnosa tog vremena, osim ako je postojao valjan sporazum koji je predviao suprotno, smatralo se da je svaka postojea drava ili imperija u ratnom odnosu sa ostatkom svijeta. Prihvatajui ovaj kontekst kao takav, mnogi muslimanski pravnici su smatrali da je svaka nemuslimanska drava u neprijateljskom odnosu sa muslimanima, i prema tome, muslimani su u konstantnom stanju samoodbrane, osim ako je postojao 278

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

mirovni sporazum ili ugovor ili obiajno pravo koje dokazuje suprotno. Stoga, na osnovu miljenja mnogih pravnika, smatralo se, naprimjer, da Bizantijsko carstvo i venecijanska drava predstavljaju opasnost za islamsko carstvo, osim ako sklope mirovni sporazum sa muslimanima. injenica je, zaista, da su i Bizantijsko carstvo i Venecija, u razliitim historijskim periodima potpisali mirovne sporazume sa muslimanskim dravama u Egiptu i Siriji. Iste pretpostavke su postojale u pogledu takozvanih franakih drava, ali u ovom sluaju kriarske invazije su dokazale da su pretpostavke bile opravdane. Iako je ideja da je svijet podijeljen na muslimanske i nemuslimanske teritorije imala znaajan utjecaj na islamsku jurisprudenciju, ona nije potkrijepljena ni Kuranom ni sunnetom. Oba izvora doista spominju da svi muslimani treba da se smatraju jednim narodom koji pripada jednoj cjelini, ali oni ne dijele svijet u dvije teritorije, i ne govore da muslimani treba da budu u konstantnom stanju rata sa nemuslimanima. Jedine teritorije o kojima Kuran govori su teritorije (podruja) Budueg svijeta i podruje ovoga svijeta, s tim da je Budui svijet jasno opisan kao superiorniji. Kuranska i Poslanikova uenja da svi muslimani pripadaju jednoj cjelini imaju za cilj da naglase moralnu vezu koja ujedinjuje sve muslimane i injenicu da muslimani treba da suosjeaju jedni s drugima kao braa i sestre. Ideja da svijet treba podijeliti u dva tabora koja su konstantno u ratu jedan s drugim nalazi vrlo tanku podrku u islamskim osnovnim izvorima. Bipolarni pogled o dvije teritorije nije, meutim, bio jedini dominantni pogled kroz islamsku historiju. Mnogi pravnici koji su pisali u to vrijeme, pogotovo nakon desetog vijeka, tvrdili su da je umjesto dvodijelne podjele svijeta, postojala i trea kategorija - teritorija neratovanja ili neutralnosti (daru s-sulh ili el-ahd) teritorija koja nije muslimanska, ali koja je gajila miroljubive odnose sa muslimanskim svijetom, bilo kroz formalni mirovni ugovor bilo kroz uspostavljenu obiajnu praksu. Nasilni dihad nije igrao nikakvu ulogu na ovoj teritoriji. tavie, ukoliko bi skupina muslimana poinila nasilje nad neutralnom dravom ili je napala, to se nije smatralo samo grijehom ve je ta 279

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

skupina morala biti kanjena i natjerana da nadoknati prouzrokovanu tetu toj dravi. U prvim stoljeima islama, naprimjer, nemuslimanske drave poput Nubije i Abesinije su uivale prijateljski status sa islamskim carstvom i smatrale su se neutralnim dravama. Kroz islamsku historiju, razne nemuslimanske drave su sklapale mirovne sporazume bilo sa Abbasijskim carstvom, ili, kasnije nakon njegove dezintegracije, sa nekim od brojnih islamskih dinastija. Ugovori o neratovanju, sklopljeni za omoguavanje trgovinskih odnosa, sklapani su ak i sa kriarskim dravama u dvanaestom i trinaestom stoljeu. Prema tome, izuavajui historijsku praksu, protivnici bipolarnog stanovita su tvrdili da je trodijelna ili trostrana podjela svijeta preciznije opisivala realnost meudravnih odnosa. Meutim, vano je spomenuti da, to se tie tree teritorije, smatralo se potrebnim postojanje ugovora ili obiajne prakse koja e garantovati uzajamno neratovanje i nenasilje. Prijateljski ili srdani odnosi nisu bili potrebni. Prema tome, grupa muslimana nije mogla upotrijebiti nedostatak prijateljskih odnosa kao izgovor da prekri ugovor ili status neratovanja i da napadne nemuslimansku dravu. Stoga, naprimjer, Sjedinjene Drave danas imaju sporazume o neratovanju sa brojnim muslimanskim dravama, ukljuujui i Saudijsku Arabiju. Prema klasinom pravu, grupa saudijskih dravljana ne moe napade na Sjedinjene Drave opravdati odreenim brojem navodnih nedaa sve dok postoji sporazum o neratovanju. Kako je vrijeme prolazilo, dvodijelni i trodijelni pogledi na svijet postajali su sve vie neodrivi i nerealni. Mnogi pravnici irom islamskog svijeta, pogotovo oni koji su pisali nakon dvanaestog stoljea, odbacivali su podjelu na dvije ili tri teritorije i poeli su iznositi teoriju da je svijet podijeljen na vie vrsta teritorija. Tako su mnogi klasini pravnici, naprimjer, tvrdili da bez obzira na politiku afilijaciju odreene teritorije, prava ili istinska teritorija islama je gdje god postoji pravda (daru l-adl), ili gdje god muslimani mogu slobodno i otvoreno praktikovati svoju religiju. Na osnovu toga, ako muslimani mogu ivjeti sigurno i otvoreno praktikovati svoju religiju u Sjedinjenim 280

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Dravama, naprimjer, onda bi se Sjedinjene Drave mogle smatrati dijelom muslimanske teritorije. Stoga, mogue je da se teritorija kojom vlada nemusliman sa muslimanima kao manjinom smatra dijelom muslimanskog svijeta. Ovo bi znailo da se protiv te teritorije ne moe ratovati i nasilni dihad protiv te teritorije ne bi bio legitiman. Neki klasini pravnici su ak tvrdili da je postojala teritorija formalnog islama i teritorija istinskog islama. Drugim rijeima, ako je teritorija pod vlau nepravednog muslimanskog vladara, ona bi se smatrala teritorijom formalnog islama. Meutim, teritorija koja je slobodna od vladavine nepravednog vladara i gdje se islam ispravno praktikuje, smatrala bi se teritorijom istinskog islama. Jednostavnije reeno, veliki broj klasinih uenjaka je razvio teoriju da je kategorizacija u dvije ili tri teritorije previe pojednostavljena, i da umjesto toga treba postojati vie vrsta teritorija od kojih bi svaka teritorija oslikavala svoju moralnu i etiku vrlinu i vladavinu. Neki pravnici su otili ak i dalje, govorei da kad nepravda i pokvarenost preplave sve zemlje, onda se teritorija istinskog islama nalazi u srcima pobonih.302 Dok su klasini muslimanski pravnici raspravljali o komplikovanom pitanju teritorija, istovremeno su raspravljali i o tome ta bi predstavljalo opravdan i pravedan razlog za borbu protiv nemuslimana. Klasine rasprave fokusirale su se na pitanje da li se ratuje protiv nemuslimana zbog njihovog nevjerstva ili samo zato to predstavljaju fiziku prijetnju muslimanima. Veina klasinih pravnika je zakljuila da je opravdanje za borbu protiv nemuslimana direktno proporcionalna fizikoj opasnosti koju su predstavljali muslimanima. Ako nemuslimani nisu prijetili ili nastojali nanijeti tetu muslimanima, onda nije bilo opravdanja za vojno djelovanje protiv njih. Prema veini muslimanskih pravnika, in nevjerstva ili proputanje vjerovanja (kufr) nije bio dovoljan razlog za rat, zato to on sam po sebi, nije opravdavao oduzimanje ivota. Ovo je razlog zato su, prema klasinoj tradiciji, ivoti civila sveti. Iako civili mogu biti nevjernici, oni sljedstveno ne predstavljaju
O ovome pitanju, vidi Khalid Abou Fadl, Islamic Law and Muslim Minorities: The Juristic Discourse on Muslim Minorities from the Second/Eight to the Eleventh/Seventeenth Centuries, Islamic Law and Society 1, no.2 (1999): 141-87
302

281

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

prijetnju i prema tome ne mogu biti meta napada. Oslanjajui se na prethodno postavljena Poslanikova pravila, klasini muslimanski pravnici drali su se stava da su civili kao to su djeca, ene, stari ljudi, redovnici, pustinjaci, svetenici i bilo ko drugi ko ne eli ili ne moe da se bori protiv muslimana nepovredivi i ne mogu biti predmet napada ak ni u toku tekuih neprijateljstava. Prije bilo kojeg vojnog pohoda, Poslanik je imao obiaj dati uputstva svojoj vojsci da ne povreuju civile i da nepotrebno ne unitavaju imovinu ili vegetaciju, ve da lijee ranjene i hrane siromane, ukljuujui i ratne zarobljenike. U dobro poznatoj predaji zabiljeeno je da je nakon jedne bitke Poslanik naiao na enski le i jako se razoarao i prigovorio svojoj vojsci zbog ubijanja civila.303 Ovo je temeljno nasljee koje su muslimani modernog doba preuzeli, i ono koje su puritanci i umjereni muslimani morali prihvatiti, odbaciti ili prilagoditi. Kao to se moe uoiti, nasljee nije tako direktno ili jednostavno; postoje razni stavovi i trendovi u ovom nasljeu, i ono to preostaje muslimanima jeste da odlue kako ele da se nose sa novim uslovima i novim izazovima modernog doba. Neki dijelovi ovog nasljea su proizali direktno iz Kurana - naprimjer, zabrana povreivanja ratnih zarobljenika ili krenja ugovora i sporazuma. Neki dijelovi prolog nasljea su imali veoma tanku povezanost sa Kuranom, kao naprimjer podjela svijeta na dvije teritorije. Kao to je ranije spomenuto, Kuran govori o muslimanima kao o jednom narodu pred Bogom, ali ne dijeli svijet na dvije ili vie teritorija. I pored svoje slabe povezanosti sa islamskom teologijom, binarni pogled na svijet je igrao kljunu ulogu u oblikovanju savremenih zapadnih stereotipa o islamu. Mnoge knjige napisane od strane nemuslimanskih uenjaka na Zapadu ovjekovjeuju mit da islamsko pravo nepromjenljivo nalae podjelu svijeta na dvije teritorije zauvijek osuene na sukob. esto te iste knjige lano pretpostavljaju da se veina muslimana danas pridrava tog istog bipolarnog pogleda na svijet. Ovo naravno
303 O ovome pitanju, vidi Khaled Abou El Fadl, The Rules of Killing At War: An inquiry into classical sources, The Muslim World 89, no. 2 (1999): 144-57; Khaled Abou El Fadl, Holy War versus Jihad: A Review of James Johnsons The Holy War Idea in the Western & Islamic Traditions, Ethics and International Affairs 14 (2000): 133-40.

282

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

nije precizan opis islamske pravne doktrine; tavie, on ne iznosi precizno vjerovanja pretene veine muslimana danas. Taj opis, dodue, precizno iznosi uvjerenja i ideologiju savremenih puritnskih mislilaca i aktivista. Puritanci su se nadovezali na ideju podjele na dvije teritorije, sa stanjem permanentnog sukoba, zato to je ona veoma dobro sluila njihovom bipolarnom pogledu na svijet. Iako je cijela ideja o zemljama islama ili kranstva kad je to u pitanju, protiv bilo koje druge teritorije bila u osnovi proizvod historijskih okolnosti, svi puritanci tretirali su tu ideju kao pravilo islamske vjere. Bilo da odreena puritanska grupa vjeruje da je teritorija islama trenutno u stanju aktivnog neprijateljstva sa teritorijom rata, bilo da vjeruje da zbog ovog ili onog razloga postoji privremeni prekid neprijateljstava, krajnji efekat je isti. Teorija o sukobljenim stranama je moda posluila svojoj svrsi u odreenom historijskom trenutku, ali primijenjena u dananjim uslovima vodila bi katastrofalnim posljedicama. to se tie puritanaca, ova srednjovjekovna paradigma im pogoduje naroito stoga to im dozvoljava da napadaju svoje neprijatelje bez upozorenja ili objave rata protiv njih. Ukoliko se za sve nemuslimanske zemlje moe pretpostaviti da su neprijatelji islama i muslimana, puritanci tvrde da u tom sluaju oni nisu pravno obavezni da daju obavijest nemuslimanskim dravama o postojeem ratnom stanju, te, prema tome, opravdavaju napade na nemuslimane bilo gdje i bilo kad. Prema puritancima, pretpostavka tekuih neprijateljstava im omoguava da napadaju po volji bilo nemuslimane u vlastitim zemljama ili nemuslimanske interese u muslimanskim zemljama. U svojim raspravama, puritanci su takoer prihvatili oportunistiku logiku da muslimani moda nekad i treba da sklapaju mirovne sporazume sa nemuslimanima, ali samo u sluaju kada su muslimani nemoni i kada trebaju vremena da ponovno izgrade svoju mo. Ali, u principu, im dostignu neophodnu mo, muslimani moraju utvrditi svoju nadmo nad nevjernicima, nudei im tri drakonska izbora: prihvatanje islama, plaanje poreza, ili borbu. Da li ovo pojanjava puritansko nasilje poinjeno protiv Zapada danas? Ne ba. Puritanci vjeruju da oni sudjeluju u defanzivnom ratu, a ne 283

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

ofanzivnom. Ovo ima neobian rezultat, jer ako je to agresivni rat (ili to se u islamskom pravu naziva preventivni rat), onda puritanci ne bi smjeli poiniti nasilje a da prvo ne ponude Zapadnjacima izbor prihvatanja islama. Meutim, poto puritanci vjeruju da oni sudjeluju u odbrambenom ratu, potreba za takvom opomenom ne postoji niti ih ograniava. Kao to je spomenuto ranije, puritanci vjeruju da je preteni dio muslimanske teritorije danas i dalje kolonizovan od strane Zapada, ne direktno, ve preko posrednika. Sadanji vladari u veini muslimanskog svijeta funkcioniu posredno za svoje Zapadne vladare, i prema tome, kad Zapadne snage stignu na Bliski Istok ak i sa pozivom domaih vlada, taj poziv je nebitan. Zapadnjaci su i dalje agresori, zato to su oni, kroz svoje lokalne agente (vladare), sami sebe pozvali da okupiraju muslimansku teritoriju. Zbog ovoga, militantne puritanske grupe jo od 1980-ih godina sve do danas nastavljaju napadati Amerikance i ostale Zapadnjake u Saudijskoj Arabiji, Jemenu, Egiptu i ostalim muslimanskim zemljama. U svakom navedenom primjeru, puritanske militantne grupe su u svakoj od ovih zemalja vrsto vjerovale da su lokalni muslimanski vladari nita vie od Zapadnih marioneta. Prema tome, garancija sigurnosti ponuena od strane muslimanskih vlada dravljanima nemuslimanskih zemalja smatra se nevalidnom i nitavnom jer su ovi dravljani nezakonito prisutni na muslimanskoj teritoriji, i ne mogu uivati imunitet. Ali ako puritanci vjeruju da muslimani nastavljaju biti kolonizovani posrednicima, i da Zapad okupira muslimanske zemlje manipulirajui njihovim marionetama (muslimanskim vladarima), pravo pitanje je: Zato puritanski militanti jednostavno ne napadnu vojne snage stacionirane u njihovim zemljama umjesto da vre teroristike napade irom svijeta? Odgovor je u cijelosti funkcionalne i oportunistike naravi. I pored sve prie o doslovnosti u tumaenju Boijeg zakona, puritanci se oslanjaju na jednu oiglednu logiku nunosti. Puritanci to opravdavaju time da je Zapad moan i ima vojske sa kojima moe voditi destruktivne ratove. S druge strane, muslimani su, kako tvrde puritanci, nemoni i neizbjeno bi bili uniteni u konvencionalnom ratu. Stoga, 284

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

muslimani treba da nau alternativni nain borbe oni treba da napadaju gdje god stignu, i nanose tetu neprijatelju sve dok se on ne odlui povui sa muslimanske teritorije. Logika puritanaca je takva da oni smatraju opravdanim krenje islamskih moralnih i pravnih propisa protiv napada na civile zato to nema drugog nain da se bore i pobijede svoje neprijatelje. Poto nisu dovoljno jaki da se direktno konfrontiraju Zapadnim vojnim snagama, oni moraju postii pobjedu na bilo koji mogui nain. Prema puritancima, napadi na civilno stanovnitvo drava koje okupiraju muslimanske zemlje te e zemlje eventualno dovesti do ruba propasti, i nauiti ih da nikada ne smiju kriti nepovredivost muslimanskih zemalja ili pokuati da dominiraju nad njima. Neslaganje izmeu puritanaca i umjerenih muslimana je veoma duboko i rasprostranjeno u svim pitanjima vezanim za ratovanje, dihad i terorizam. Neslaganje se odnosi na nepovredivost i vrijednost ivota i na pitanja vezana za to kakav primjer Bog eli da muslimani postave ovjeanstvu. Ono se odnosi na pitanje da li postoji otvoreni, beskrajni rat izmeu islama i nemuslimana, i pod koju cijenu se ovaj rat moe voditi. Ovdje se suoavamo sa osnovnim i fundamentalnim razlikama o tome kako treba itati kuranski tekst o ratu. Pitanje u ovom sluaju je moralne naravi poeljnost nasilja i cijena rata. Umjereni muslimani i puritanci e uoiti da je selam (mir) kljuni moralni uslov koji je vie puta naglaavan i u obrednoj praksi, kao u molitvi, i u skoro cjelokupnoj islamskoj drutvenoj praksi, kao to su razmjene pozdrava meu ljudima. Ali Kuran ne govori o ritualnim pozdravima kao ljubaznom nainu ignorisanja ili izbjegavanja drugog. Kuran povezuje molitvu mira sa opratanjem i milou on savjetuje muslimane da oprataju i kau: Mir, ili ih savjetuje da kau: Mir i onda pojanjava da je Bog proglasio milost nad Samim Sobom.3045
Kuran, 6: 54; 43: 89; 36: 58. Izraz Bog je proglasio milost nad Samim Sobom je vieznaajna i izazvala je znatnu raspravu u islamskoj tradiciji. Muslimanski uenjaci su se sloili da ovaj izraz u najmanju ruku treba oznaiti kljunu vanost milosti u islamu. Ako je Bog odluio biti milostiv u svim pitanjima, onda i oni koji nastoje postii Uzvienost u svojim ivotima moraju initi isto. Suoeni sa bilo kojim problemom ili izazovom, oni moraju nastojati da djeluju na najmilostiviji nain, i oni ne treba da dozvole da ih mrnja, neprijateljstvo, ili osvetoljubivost, navedu da napuste milost kao pravedni put u bilo kojim djelima i bilo kojim situacijama.
304

285

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

I opratanje i samilosno postupanje prema drugima bilo da su oni nemuslimani ili muslimani koji pripadaju drugim sektama neophodno je za koegzistenciju ljudskih bia u miru. Znaajno je da se i u kuranskom diskursu i islamskoj teologiji selam, ili mogunost ivljenja u stanju mira i bezbrinosti, smatra potpunim Boijim blagoslovom, koji treba njegovati i obazrivo slijediti svaki musliman. Klasine teoloke rasprave koje sumiraju sutinsku prirodu islama esto navode da je islam ne samo vjera predaje, nego i vjera mira. Ali na osnovu Kurana, da bi postojalo stanje mira, muslimani moraju aktivno njegovati pratanje i samilost. Stoga, Kuran odluno upozorava muslimane da ne dozvoljavaju mrnji i neprijateljstvu da prodire u njihova srca i da ih kvari. To je razlog zbog kojeg Kuran upuuje muslimane da ne dozvole da nepravda poinjena od strane drugih izmijeni odnos muslimana prema njihovim moralnim obavezama podsticanja pratanja i milosti. Ova taka je naglaena vie puta u Kuranu. Kuran navodi: O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite!305 ak i nakon to je kolektivni muslimanski ego preivio teak udarac, postalo je naroito imperativno muslimanima da budu dodatno obazrivi u pridravaju svojih moralnih principa. Kuran je izriit u vezi s ovim pitanjem i upuuje muslimane na slijedei nain: ... I neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite, zato to su vam sprijeili pristup asnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava. 306 Kuran ponovno naglaava da Bog ne voli nasilje i nasilnike, i upozorava muslimane da moraju kritiki razmiljati o nainu na koji postupaju prema drugima da se nesvjesno ne bi nali u poziciji da budu nepravedni. Jasno je da Kuran poznaje pravo na odmazdu, i daje do znanja da u nekim trenucima moe biti potrebno djelovati na kazneni
305 306

Kuran, 5: 8. Kuran, 5: 2.

286

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

nain. Budu li napadnuti, muslimani mogu odgovoriti na isti nain, ali ako neprijatelj prestane sa napadom, onda se i muslimani moraju suzdrati od daljih napada. U ovom kontekstu, Kuran navodi: Onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone307 U ovom kontekstu, Kuran govori o pravu na samoodbranu pogotovo u situacijama u kojima bi zbog izostanka efektivnog reagovanja u cilju zatite muslimani prekrili kuransku zapovijed: ..., i sami sebe u propast ne dovodite,...308 Drugim rijeima, u nekim sluajevima, izostanak samoodbrane je jednak doputanju unitavanja samog sebe ili izvrenju samoubistva. Ali, takoer treba spomenuti da, u odreenim situacijama, insistiranje na injenju agresije i izazivanju sukoba sa drugima isto tako predstavlja dovoenje samog sebe u propast. Oigledno, biti prisiljen upotrijebiti silu nije idealna situacija. Kuran govori o situacijama kada muslimani moraju pribjei sili zato to nema drugog izbora. Idealnije i bolje rjeenje za muslimane je da pokuaju gajiti pratanje i samilost. Stoga je u Kuranu navedeno: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, To mogu postii samo strpljivi; to mogu postii samo vrlo sreni. A kad ejtan pokua da te na zle misli navede, ti zatrai utoite u Allaha, jer On, uistinu, sve uje i zna sve.309 Vrijedi naglasiti da je u kuranskom diskursu vii moralni cilj put onih koji su obdareni suzdravanjem, duhovnom moi, i mudrou da se na zlo uzvrati dobrotom. Idealni i bolji uslov je irenje pratanja, a ne mrnje i pakosti. Ovo je razlog zbog kojeg Kuran upuuje muslimane: Ti sa svakim lijepo! i trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni!310 To znai da muslimani treba da gaje i njeguju tolerantno i pratajue ponaanje, i da izbjegavaju konfrontacije sa onima koji ne razumiju moralnu teinu bilo koje vrijednosti. Dio ovog procesa je da se izbjegne eskaliranje sukoba ili namjerno poticanje mrnje ili zle
Kuran, 2: 194. Kuran, 2: 195. 309 Kuran, 41: 34-36. 310 Kuran, 7: 199.
307 308

287

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

namjere. Stoga, Kuran izriito nareuje muslimanima da ne govore rune rijei niti da proklinju svoje protivnike, ak i ako ti protivnici iniciraju verbalno vrijeanje. Kuran opravdava ovu zabranu pojanjavajui da pokuaj uzvraanja verbalne uvrede samo vodi prema dinamizmu koji se sutinski ne moe kontrolisati i koji je osuen da zavri u veem neredu.311 Ideja o tome da je gajenje pratanja i samilosti mnogo edniji stav u potpunosti je nepoznata puritancima. Ovo je razlog zato je taj problem temeljne naravi. Stav puritanaca je da je prava islamska vrlina borba i osvajanje. Puritanci su usredsreeni na naglaavanje i uveliavanje onog to dijeli muslimane od nemuslimana umjesto da pokuavaju pronai zajedniko tlo u pratanju i milosti. Ponaanje prihvaeno od strane puritanaca u potpunosti je nekonzistentno sa kuranskim savjetom da se kroz dobra djela najgori neprijatelji preokrenu u najdrae prijatelje. Moda je najvei problem od svega to da puritanci nisu uspjeli uoiti da je u Kuranu odsustvo mira oznaeno kao negativna i nepoeljna situacija. Odsustvo mira je opisano kroz Kuran kao iskuenje i nevolja, kao prokletstvo ili kazna, ili ponekad, kao nuno zlo. Ali odsustvo mira nije nikada samo po sebi pozitivna ili poeljna situacija ona nije moralna situacija koja bi trebalo da bude poeljna ili preferirana od strane muslimana. Rat (kital) je prikazan u Kuranu kao proizvod ljudskih ludorija ili slabosti esto je prikazan kao proizvod ljudskog podlijeganja strastima ili ejtanskog navoenja. Prema tome, kao to je ranije spomenuto, Kuran potvruje da bi bez Uzviene milosti, mnoge damije, crkve, sinagoge i kue bile unitene zbog ratova izazvanih neznanjem i hirovitou ljudskih bia.312 esto Bog milostivo intervenie da ugasi vatre rata, i spasi ljudska bia od ludorija koje bi rezultirale daljim nasiljem.313 Ova moralna orijentacija o ratu kao ludoriji, zlu i razvratu koju Kuran nastoji uliti muslimanima, zanimljivo, nije prisutna u puritanskoj svijesti. Puritanci u cjelini ignoriu kuransku uputu da je in unitavanja ili irenja propasti na ovom svijetu jedan od najozbiljnih moguih grijeha
Kuran, 6: 108. Kuran, 22: 40. 313 Kuran, 5:64.
311 312

288

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

fesad fi l-erd, to znai unitavanje ljepote stvaranja na ovoj zemlji. Ovo se smatra krajnjim inom bogohuljenja.314 Oni koji kvare zemlju unitavajui ivote, imovinu i prirodu opisani su kao mufsidun (oni koji su pokvareni i zlonamjerni), koji, u sutini, vode rat protiv Boga unitavajui samu strukturu postojanja.315 Unitavanje zemlje predstavlja in ponitavanja i rastavljanja veza i odnosa koje je Bog stvorio, koji remeti proces ljudske interakcije i unitava samu mogunost ljudskih bia da upoznaju jedno drugog kroz interaktivnu drutvenu dinamiku.316 Najvanije prema Kuranu je da je rat po samoj svojoj prirodi primarni prilonik ovom procesu unitavanja koji zarazi i na kraju unitava ljudska bia. Ovo je upravo razlog zato islamska teologija pouava da je integralni dio Boanskog zavjeta datog ljudskim biima da se bave graenjem i stvaranjem, a ne krenjem i unitavanjem ivota. Zbog ovoga je islamska civilizacija napredovala u nauci, umjetnosti, pravu, arhitekturi i trgovini, i to je takoer razlog zbog kojeg se islamsko historijsko iskustvo primarno odnosilo ne na ratovanje, ve na graenje civilizacije. U namjeri da se bolje shvate kuranski principi vezani za pitanje rata, postoji par znaajnih presedana koje treba uzeti u obzir. Rani muslimani koji su ivjeli kao manjina u Mekki nisu imali pravo uzvratiti orujem mekkanskom ugnjetavanju sve dok im Bog nije uputio izriitu dozvolu da to uine. Muslimani u Mekki su trpjeli ugnjetavanje vie godina. Uprkos nestrpljivom urgiranju muslimana, Poslanik im nije dozvolio da uzvrate nasiljem. U jedno vrijeme, Poslanik je dopustio skupini svojih najugnjetavanijih i najslabijih slijedbenika da migriraju i potrae utoite kod Nedaija, kranskog kralja Abesinije. Boije doputenje muslimanima da migriraju iz Mekke i da uzvrate silom u samoodbrani dolo je u obliku kuranske objave upuene Poslaniku i njegovoj muslimanskoj zajednici. Kuran je paljivo zabiljeio da je muslimanima dato odobrenje da se bore (sudjeluju u kitalu) samo zato to su postali rtve agresije.317 Nadalje, Kuran je uputio muslimane da se
Na primjer, vidi Kuran, 2: 27; 2: 205; 5: 32. Kuran, 2: 27. 316 Kuran, 13: 25. 317 Kuran, 22: 39; 60: 8; 2: 246.
314 315

289

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

bore samo protiv onih koji su njih napali, i da ne ine prijestup borei se protiv onih koji ele mir s njima.318 Prema kuranskim objavama, ako je neprijatelj prestao sa nasiljem i zatraio mir, onda su i muslimani duni zatraiti mir. Kuran pojanjava da Bog nikada ne zabranjuje muslimanima da uspostave mir sa onima koji ne ratuju protiv muslimana, ali Bog zabranjuje muslimanima da uspostave mir sa onima koji su protjerali muslimane iz njihovih kua i koji nastavljaju da progone muslimane.319 Na drugom mjestu, Kuran je naglasio jae ovlatenje govorei: Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve uje i sve zna.320 tavie, Kuran upuuje muslimane da ne odbijaju bahato nevjernike koji ele uspostaviti mir sa muslimanima, i napominje muslimane: ... A da Allah hoe, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih.321 Nadalje, Kuran je upozorio muslimane na opasnost prihvatanja ratobornog ponaanja u kojem se smiljaju izgovori za voenje rata. Ako jedan narod ponudi muslimanima mir, na osnovu Kurana, arogantno je i nemoralno da se muslimani koriste injenicom da je taj narod nemuslimanski da bi opravdali nastavak ratovanja protiv njih. Drugim rijeima, muslimani ne treba da smiljaju zapreke uspostavljanju mira. Ukoliko to ine, muslimani podlijeu iskuenju onoga to je zemaljsko, umjesto da se usredsrede na ono to je Uzvieno. Drugim rijeima, odbijanje pravednog mira bi moglo ukazati na to da su muslimani izgubili iz vida Uzviene ciljeve kojima su voeni, i da su podlegli zemaljskim iskuenjima elje za moi i dominacijom.322 U ovom kuranskom diskursu, propust da se trai mir bez opravdanog razloga smatra se oholim i grjenim, zato to je elja ili volja za sudjelovanje u miru smatrana Boijim blagoslovom. Bog ima mo, i ako Bog eli
Kuran, 2: 190; 2: 194; 5: 87. Kuran, 60: 9. 320 Kuran, 8: 61. 321 Kuran, 4: 90. 322 Kuran, 4: 94.
318 319

290

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

da inspirie u srcima nemuslimana elju za mirom, onda to muslimani moraju prihvatiti kao blagoslov i odgovoriti sa zahvalnou i uvaavanjem, a ne prkosom i arogancijom.323 Ovaj kuranski diskurs o miru ne bi imao smisla da je muslimanima nareeno da budu u neprekidnom stanju rata sa nevjernicima, i da su nevjernici smatrani stalnim neprijateljima i vjeitim legitimnim metama. Iz ove umjerene perspektive, puritanci su propustili da shvate da je mir, a ne rat, favorizovan u Kuranu. Puritanci proputaju iskoristiti mogunosti za mir i ne mogu da shvate da je mir dar od Boga, koji se ne smije troiti, osim zbog nesavladivih razloga. Umjereni muslimani tvrde da je ideja o dvjema teritorijama u stalnom meusobnom ratu, iako je bila historijska realnost za jedan period vremena, oigedno nekonzistentna sa kuranskom moralnou. Nije iznenaujue da na sve ovo puritanci odgovaraju argumentom da su mirovni ajeti u Kuranu abrogirani naredbom da se vodi rat protiv nevjernika.324 Po ovoj logici, samo jedan ajet, 3: 85, koji nareuje muslimanima da vode rat protiv nevjernika, ponitio je i uinio nevaeim sve ajete u Kuranu koji govore o uspostavljanju ili traenju mira. Ovo bi trebalo znaiti da je jedan ajet ponitio najmanje trideset ajeta o miru. tavie, puritanci ignoriraju da su ti takozvani ratni ajeti u Kuranu uvijek uslovljeni odreenim kvalifikacijama i ogranienjima da se ne prekorai granica u ratovanju i da se ne postane nepravednim. injenica je da ne postoji nijedan ajet u Kuranu koji poziva na nekvalificiran, ili neogranien rat protiv nevjernika. Kao to sam ranije spomenuo, ova tvrdnja o abrogaciji je veoma hirovit nain da se vlada kuranskim pouavanjima. Kada Kuran kae da Bog ne voli agresore, to se mora ozbiljno shvatiti i razumno protumaiti. Moramo imati na umu da svaki agresivni i ratoborni pojedinac moe dovoljno izopaiti injenice sve dok sam ne pone vjerovati da je on rtva, a ne agresor. Ali, prema kuranskoj naredbi
Kuran, 4: 90. Za one koji su zainteresovani za pitanje abrogacije i njenu logiku, vidi Abid Ullah Jan, The Limits of Tolerance, u The Place of Tolerance in Islam, ed. Joshua Cohen i Ian Lague (Boston: Beacon Press, 2002): 42 - 50.
323 324

291

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

se mora odnositi s dobrom namjerom, i teret je uvijek na onome koji se koristi nasiljem da preispita svoju savjest i utvrdi da nije postao rtva mita viktimizacije, na osnovu koje neko uvijek sebe posmatra povrijeenom stranom. Ovo je jedan od najproblematinijih aspekata puritanskog vjerovanja oni izuavaju historiju na takav nain da su muslimani uvijek rtve, a nemuslimani uvijek agresori. Kao rezultat toga, oni sve kuranske naredbe o nenasilju smatraju jednostavno nerelevantnim na kraju krajeva, prema puritancima, muslimani su uvijek oaloena strana. Smatram da je vano naglasiti da svi umjereni muslimani nisu pacifisti. Oni zaista prihvataju da u odreenim vremenima postaje neophodno boriti se u samoodbrani, ali oni samoodbranu razumijevaju restriktivno. Borba za ispravljanje historijskih greaka i osveta nepravdi koja se deavala prije nekoliko stoljea, esto nije uope samoodbrana, ve tanko prikrivena agresija. Borba u samoodbrani mora biti proporcionalna i umjerena, u smislu da ona mora odbiti postojeu opasnost bez nanoenja vie tete nego to je potrebno da se uniti ta prijetnja. Naprimjer, nije umjeren ili proporcionalan odgovor ako napada ispali jedan metak a onja kji se brani odgovarajui napadau ispali arsenal raketa. Samoodbrana mora biti ograniena na borbu protiv grupe ljudi koji su izvrili invaziju i oduzeli muslimanskom narodu njihova prava ili zemlju. U islamskom pravu, samoodbrana nije izgovor za otvoreno ratovanje irom svijeta bez ikakvih ogranienja ili suzdravanja. Naravno, uenja i ogranienja islamskog prava su od direktnog znaaja za mnoge sukobe u koje su muslimani ukljueni, kao to su Kamir i eenija, izmeu ostalih. Umjereni muslimani veoma ozbiljno uzimaju Poslanikova uputstva o zabrani ubijanja civila i ostala organienja u voenju rata. Stoga, umjereni muslimani prepoznaju sluaj da, iako je povod pravedan, ako ogranienja nisu potovana, povod ostaje pravedan, ali rat moe postati nepravedan ako se vri agresija. Drugim rijeima, agresiju ne odreuje samo pitanje zato se rat vodi, nego, takoer, kako se rat vodi. Tako naprimjer, ako su civili i molitvena mjesta namjerno ciljani, onda rat postaje nepravedan. 292

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Ali ovdje postoji jo jedna dimenzija vezana za nered na zemlji, kako Kuran to opisuje. Klasini pravnici su, skoro bez izuzetaka, tvrdili da su oni koji u potaji napadaju civile, terorizirajui stanovnike i putnike, oni koji ire nered na zemlji. Svaki napad na stanovnike i putnike, to je bio pravni izraz za narod u naseljenim mjestima ili putnike koje napadai teroriziraju, izaziva nered na zemlji. Pravni termin kojim se nazivaju ljudi koji tako postupaju je muharibun (oni koji vode rat protiv drutva), a zloin se naziva hirabe (voenje rata protiv drutva). Zloin hirabe bio je tako ozbiljno i odvratno djelo da su, prema islamskom pravu, oni koji poine ovo djelo smatrani neprijateljima ljudskog roda i nije im dozvoljeno utoite ili boravak bilo gdje. Klasini pravnici su ponavljali da je nedostojno da muslimani napadaju bespomone, i da se izvoenjem napada u tajnosti i bez upozorenja neizbjeno iri teror, naruava mir i suprotstavlja Boijoj volji. Rezultat e biti razaranje Boije zemlje zato to narod nee moi da gaji dobrotu ili da radi zajedno na uspostavi samilosti. Ovaj zloin se smatrao naroito odbojnim zato to ljudi koji to ine ne cijene bilo kakva pravila i svetosti. Kao krivino dijelo, ono ozbiljno prijeti svim formama mirne saradnje i potpuno potkopava etike obaveze da narodi treba da tee meusobnom upoznavanju. Kao to klasini pravnici formuliu, ovaj zloin rastae strukturu ivota, i irei teror vodi apsolutnom razaranju Boije zemlje. U moderno doba, smatra se da je terorizam najozbiljniji zloin koji iri nered na zemlji. Dok se nasilje ini protiv bespomonih, u tajnosti i bez upozorenja, konani efekat je da se iri strah i uas medu Boijim ljudima. Bilo da se naziva hirabe ili terorizam, ovaj zloin je u sutini ista stvar. Poznavaoci klasine tradicije e priznati da je mogunost usporedbe onoga to se opisuje kao zloin hirabe i onoga to se danas esto naziva terorizmom, jednostavno iznenaujua. Klasini pravnici su smatrali da su krivina djela kao to su ubistva, podmetanje poara ili trovanje vode sve to moe nediskriminirano ubiti nevine djela hirabe. Nadalje, otmice raznih saobraajnih sredstava ili razapinjanje ljudi u cilju irenja straha i teror su takoer djela hiraba. Vano je 293

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

naglasiti da islamsko pravo strogo zabranjuje uzimanje talaca, sakaenje leeva i torturu. Islamsko pravo bilo je neuobiajeno dobroduno prema pobunjenicima protiv drave koji su imali ideologiju ili povod. Takvi pojedinci nisu se smatrali obinim kriminalcima koji zasluuju okrutan tretman i kazne. Meutim, pobunjenici koji su poinili okrutnosti kao one ranije navedene, bez obzira na njihove ideoloke povode ili opravdanja, tretirani su kao najgori kriminalci. Iskreno, u svjetlu ove islamske tradicije, to to puritanci izvode teroristika djela, koja su izriito i specifino zabranjena islamskim pravom, protivno je razumu. Naprimjer, islamsko pravo ne samo da zabranjuje uzimanje talaca nego ak i zabranjuje ubijanje neprijeteljskih ratnih zarobljenika iz osvete to je neprijetelj ubio muslimanske taoce ili zatvorenike. Ovaj stav je proizaao iz injenice da Kuran vie puta opominje muslimane da niko ne smije patiti za grijehe drugih.325 Jedna od najpoznatijih pria koja se ak prepriava muslimanskoj djeci je anegdota o jednom Poslanikovom prijatelju kojeg su zarobili nevjernici Mekke. Poslanikov prijetelj je obavijeten da e biti pogubljen idueg dana. U toku noi, Poslanikov prijatelj je imao mogunost da se spasi kada je primijetio malo dijete jednog od nevjernikih voa, koje je dralo veliki no. Poslanikov prijetelj je mogao uzeti dijete za taoca i tako sebe spasiti. Sljedeeg dana, prije nego to je pogubljen, upitan je zato nije iskoristio priliku da uzme dijete za taoca. Njegov odgovor je bio nedvosmislen: Kakav grijeh je ono poinilo? Kuran nam ne dozvoljava da kaznimo osobu za grijehe drugih. Naalost, nevjernici Mekke su ga ubili sljedeeg dana. Uprkos ovim nekompromisnim predajama, primijetili smo, naprimjer, da je nekoliko grupa u nedavnom sukobu u Iraku istiui razne vrste islamskih zastava kidnapovalo i muslimanske i nemuslimanske taoce. Jo je gore to to su ove grupe sakatile i patile svoje rtve, tvrdei da je to ponaanje na neki nain islamsko. Takav stav je nepomirljiv i neobjanjiv za umjerene muslimane jer su svi elementi hirabe, ukljuujui kidnapovanje, uzimanje talaca, sakaenje, torturu navedeni u Kuranu i u Poslanikovoj predaji kao jasni primjeri ponaanja koje kvari zemlju i skrnavi Boije stvaranje.
325

Kuran, 6: 164; 17: 15; 35: 18; 39: 7; 53: 38.

294

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Pitanje terorizma i nereda na zemlji osvjetljava jednu od kljunih razlika izmeu umjerenih muslimana i puritanaca: umjereni muslimani bi radije sauvali zemlju kao Boije djelo neiskvarenu, ak i ako njome vladaju nemuslimani. Puritanci bi radije iskvarili zemlju, nego da vide kako njome vladaju nemuslimani. Osnovna razlika u stavovima izmeu umjerenih muslimana i puritanaca u tijesnoj je vezi sa odnosom islama prema vlasti. Da bi islam bio pobjedniki, smatraju puritanci, muslimani treba da osvoje i pokore ostale. Tek e tada biti uspostavljen Boiji suverenitet, i tek tada Boija Rije moe prevladati. Jaz izmedu muslimana i nemuslimana je toliko dubok zato to, u puritanskom miljenju, jedna strana sadri neupitnu i neiskvarenu istinu, a druga strana je apsolutno izgubljena u tami. U puritanskom miljenju, nemuslimani, bez obzira ime se bave, ne mogu nimalo zakoraiti u svjetlost; dok muslimani, ako su pravi muslimani na osnovu puritanske definicje, posjeduju izvornu svjetlost i istinu. Za puritance, istina ili vrlina se ne mogu dijeliti niti se za njima moe tragati; njih jednostavno posjeduju oni koji ih prihvataju. Stoga, ne postoji nita na ijem bi postizanju muslimani i nemuslimani mogli saraivati. Odnos muslimana i nemuslimana moe biti neratoboran u nekim vremenima, ali neprijateljstvo uvijek treba da postoji, i moe se oekivati da se pretvori u rat kad god postoji mogunost za dominaciju, poraz, ili nanoenje tete drugome. Umjereni muslimani pozivaju nemuslimane da vole Boga i da kroz predaju dozvole Bogu da ih oisti od grijeha i neistoe. Ali ako je poziv odbijen, to nije kraj angaovanja. Prema umjerenim muslimanima, Boija svjetlost nije ni u ijem vlasnitvu, tako da muslimani i nemuslimani mogu biti prosvijetljeni zajedno. Oni mogu dijeliti partnerstvo u kojem se mogu meusobno upoznati. U tom procesu, oni mogu saraivati na uspostavi samilosti na ovome svijetu oni mogu saraivati na spreavanju nereda na zemlji, koji se izraava u runoi, neznanju, mrnji, ratu i unitavanju. Umjereni muslimani vjeruju da nadmo pripada samo Bogu. Stoga, kada upuuju poziv drugima da dou prosvjetljenju, oni to ine sa apsolutnom skromnosti skromnosti znanja da je nemogue sprijeiti nered na zemlji, i takoer nemogue postii bilo koji stepen 295

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Uzvienosti na ovoj zemlji, osim ako oni upoznaju jedni druge. Upravo je to, znanje o drugome, potrebno za Boanstveni dar mira. Iznosei svoje stavove, puritanci i dalje nalaze mnogo utemeljenosti u svom vjerovanju da oni nisu agresori, ve da jednostavno upotrebljavaju svoje osnovno pravo na samoodbranu. Tipino, diskusija o ovom pitanju e zvuati ovako: Sve to ste vi rekli o stavu umjerenih muslimanima je idealistino i naivno. Realnost je da Zapad, naroito Sjedinjene Drave i Izrael, savremenim orujem ubija muslimanske civile, a mi nemamo nikakvog naina da se branimo ili da im uzvratimo udarac. Stoga, mi smo u situaciji u kojoj teka nuda opravdava krenje svetog prava. Mi izvravamo djela, koja bi vi nazivali teroristikim, ne zato to to volimo, ve zato to je to jedini nain da sprijeimo Zapad, Sjedinjene Drave i Izrael da masakriraju muslimane kad poele. Ovdje postoji pragmatino pitanje u koje ne elim ulaziti, a to je da li terorizam zaista brani muslimane ili on samo nudi izgovor za ubijanje vie muslimana. Vanija je injenica da je logika nunosti neograniena i esto i nemoralna. Pod platom nunosti, cijela struktura islamskog morala moe se preobraziti u svoju suprotnost. U svim sluajevima oslanjati se na logiku nunosti znai iznevjeriti moralne vrijednosti islamske vjere. Pretpostavljajui da terorizam nekako dozvoljava muslimanima da uzvrate udarac, i da ak postanu pobjedonosni, pitanje je: Po koju cijenu ova pobjeda? Ako je cijena politike pobjede moralni poraz, te krenje islamske etike i kuranskih uputa, da li je to uope pobjeda? esto je odgovor na ovo pitanje ono to razlikuje umjerenog muslimana od puritanca. Koliko god logika vojne nunosti bila uvjerljiva za neke muslimane, ona je bijedno nedovoljna u pojanjavanju nekih dinamika izmeu korienja terorizma i oslanjanja na islamsku tradiciju u opravdavanju terorizma. Mogue je za teroriste da otvoreno citiraju logiku nunosti dok javno poriu bilo kakvo oslanjanje na islamsku tradiciju. Teroristika grupa bi mogla rei, naprimjer: Mi radimo ono to moramo raditi bez obzira ta islam kae o bilo emu. Nunost nedovoljno tretira neka od karakteristinih ponaanja terorista, pogotovo u smislu kako se oni odnose prema islamu ili kako se njime koriste u procesu. 296

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Naprimjer, postoji jedna zabrinjavajua praksa koja potie neka udna i zbunjujua pitanja o interakciji nasilnih puritanaca sa islamskom etikom tradicijom. Mislim na praksu odrubljivanja glava taocima u Iraku, praksu koja je utemeljena sa mnogo ponosa, kao da poinioci izvravaju islamsku pravdu. Za mnoge ljude u moderno doba, odrubljivanje glava je u njamanju ruku okantno odbojno, a mi imamo pravo da pitamo: ta je islamsko u odrubljivanju glava? U predmoderno doba, odsijecanje glave je bio najbri nain da se ubije osoba, i najee, bio je to najmilostiviji nain. Danas postoji mnogo razliitih, manje okrutnih naina da se pogubi neka osoba. Kao to je ranije spomenuto, islamsko pravo je zabranilo mrcvarenje. Takoer je zabranilo metode egzekucije koji su nepotrebno bolni i okrutni, kao to je smrt ubadanjem, vatrom, trovanjem, guenjem, i bilo koji drugi metod koji se koristio u srednjem vijeku. Stoga, nije iznenaujue da je odsijecanje glave bilo najtolerantnija forma pogubljenja. Ironija je u tome da je jedina povjerljiva i autentina Poslanikova predaja vezana za tu temu ona u kojoj on savjetuje da se ak i prilikom klanja ivotinja obavezno naotri no ili sablja kako bi se smanjila patnja ivotinje. Naravno, u to vrijeme vitezovi su vei dio svojih ivota trenirali ratovanje sabljama, tako da nije bilo teko pronai ovjeka koji moe jednim udarcem odsjei glavu. Najvanije od svega je da nema nita islamsko u pogubljenju ovjeka sabljom. Uzimajui u obzir sve ranije spomenute injenice, kako se sve ovo moe transformisati u ubjeenje da je odsijecanje glave islamska stvar, ak i ako je to najokrutniji i najmorbidniji nain? Jedina stvar koja se zaista moe opisati kao islamska je nalog da se, ako je ono uope potrebno, za ubijanje izabere najmilostiviji i najhumaniji metod, a moderna nauka je izumila vie humanijih naina za ukidanje ivota od odsijecanja glave. ak i smrtna kazna kamenovanjem, propisana od strane puritanaca za blud, nije spomenuta u Kuranu. Ona je preuzeta iz Starog zavjeta, i umjereni muslimani su je veoma osporavali.326 Unato tome, neosporno je da se u puritanskoj nauci bez sumnje
326 Danas su Saudijska Arabija i u manjoj mjeri Iran i Nigerija jedine muslimanske zemlje koje primjenjuju kaznu kamenovanjem. Veina muslimanskih zemalja smatraju kamenovanje okantnom i okrutnom kaznom za moderno doba. Puritanci ovo smatraju moralnom slabou, dok umjereni muslimani to smatraju vrstom moralnog jaanja.

297

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

tvrdi da je odsijecanje glava dio islamske pravde. Ovo slui kao podsjetitelj kompleksnosti puritanskog sistema proizvoenja znaenja i simbola. Kao to je esto sluaj, puritanci nisu u interakciji sa islamskom etikom niti razmiljaju o sutini islama.Vie puta, oni su zainteresirani za formu, u vanjskom izgledu, i u simbolinoj asocijaciji. Onda, zato sablja i odsijecanje glava? To je bez sumnje strah i predrasuda koju svijet ima o islamu. Puritanci su svjesni da u glavama mnogih postoji stereotipna asocijacija o islamu i sablji, i takoer o odsijecanju dijelova tijela. Umjesto da se bore protiv stereotipa i da ih razbiju, oni ih uvruju i eksploatiu. inei to, oni dobivaju mo mo koja proizlazi iz konstrukcije straila, a zatim podsjeaju ljude na to strailo kad god im puritanski smisao nesigurnosti daje osjeaj da gube mo. Ovo se, naprimjer, osjetilo kad je 1977. god. puritanska organizacija Et-Tekfir ve l-hidra kidnapovala i odsjekla glavu ejh Muhammedu ez-Zehebiju, (bivem) ministru za vjerska pitanja i vakufe i rektoru Univerziteta AlAzhar u Egiptu.327 U sutini, terorizam je nain zadobijanja moi irenjem straha. Bilo da je ta mo postignuta kroz puritansku vladavinu nad graanima ili utjecajem puritanskih grupa na vlade, metod i efekat su isti. Ali, esto rtve puritanaca i njihove dinamike moi nisu samo ubijeni nevini ljudi nego takoer i islam i integritet njegove etike tradicije.

327

Koliko nam je poznato rahmetli ejh Ez-Zehebi nikada nije bio rektor Azhara. Prireiva.

298

teritorij

z a pa d :
svjedoenja

Tariq Ramadan328 U aktuelnim raspravama o islamu esto susreemo pojmove daru l-islam i daru l-harb. Ako bismo napravili malo istraivanje o njima, nali bismo da se oni ne pojavljuju ni u Kuranu ni u sunnetu.329 Oni, ustvari, ne pripadaju temeljnim izvorima islama iji su principi upueni cijelom Svijetu (li l-alemin), za sva vremena i bez ikakvih geografskih ogranienja. Uenjaci su bili ti koji su, tokom prva tri stoljea islama, razmatrajui stanje Svijeta - njegove geografske podjele, svjetske sile i njihovo religijsko pripadanje i utjecaj te promjenljiva saveznitva - poeli da klasificiraju i definiraju razliite prostore u kojima su ivjeli ili koji su ih okruivali. Ovaj proces bio je neophodan zbog najmanje dva razloga: prvo, oznaavajui islamske teritorije, ulema je bila u stanju istai sutinske uvjete koji jednu teritoriju ili dravu ine islamskom te koja su to pravila koja odreuju politike i strateke odnose sa ostalim dravama ili carstvima. Drugo, to im je omoguilo da ustanove jasnu razliku, u pogledu pravnih pitanja, izmeu situacije muslimana koji ive unutar islamskog svijeta i onih koji ive izvan njega te onih koji esto putuju kao to je sluaj trgovaca (i kojima su, zbog toga, potrebna posebna pravila). Izuavajui stav Boijeg Poslanika nakon Mira na Hudejbijji (Sulh el-Hudejbijje), upuivanje brojnih misija vladarima susjednih zemalja u toku narednih pet godina330 kao i odnose sa tim zemljama, klasini
Tarik Ramadan, Evro-ameriki muslimani i budunost islama, Sarajevo, Udruenje ilmijje IZ u BiH, 2007, 86-104. 329 Ideja daru l-harba pojavljuje se dva puta ili, tanije, tri puta u dva hadisa ija je autentinost upitna (mursel). Ovi hadisi mogu biti koriteni kao pravila samo u veoma preciznim situacijama. 330 Izmeu este godine Hidre (Sulh el-Hudejbijje) i njegove smrti u desetoj godini po Hidri.
328

299

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

uenjaci su zakljuili da u pogledu klasifikacije teritorija etiri elementa treba uzeti u obzir: 1. stanovnitvo koje ivi na odreenoj teritoriji 2. vlasnitvo nad zemljom, 3. prirodu vlasti i 4. pravne propise koji se primjenjuju. Boiji Poslanik (a.s.) - smatrajui sebe, u svjetlu Objave, za poslanika upuenog cijelom Svijetu - poslao je, prema Ibn Hiamu, najmanje devet izaslanika (tokom petogodinjeg perioda) narodima susjednih zemalja koji nisu nita znali o islamu, ili iji vladari nisu znali istinu o novoj vjeri i koji su zasnivali svoju vladavinu na nepravednim zakonima. U dva poznata sluaja postupak vladara prema izaslanicima Boijeg Poslanika doveo je do rata (koji niti je bio cilj ovih misija niti pravilo za odnose sa susjednim zemljama). Prvi rat je bio protiv Bizantijaca poto je emisar Boijeg Poslanika Haris ibn Umejr bio ubijen od strane Amra el-Gassanija, jednog od ministara Carstva, a drugi rat je bio protiv Perzijanaca, iji je vladar pocijepao Kuran pred oima izaslanika i naredio jednom od svojih vojnika da ide i dovede ivog tog Muhammeda. Obje ove reakcije bile su shvaene kao objava rata. U veini ostalih sluajeva, meutim, Poruka je bila rairena bez rata i bez ogranienja. Oigledno, prioritet je bio da se poruka islama uini dostupnom opem stanovnitvu. Vladari su, tokom ovog perioda, bili neposredno sredstvo za ispunjenje ovog cilja poto je islam poruka za narod prije nego uputstvo vladarima. Temeljei svoja razmiljanja na ovim injenicama, ulema je pokuala da izvede neke principe te da napravi razliku i kategorizira odlike tzv. islamskih prostora i zemalja i one neislamskih teritorija. Od samog poetka, a s obzirom na stvarnost s kojom su se suoavali, njihov ukupni koncept Svijeta nije mogao biti drukiji nego bipolaran. Prema tome, prije nego to se da bilo koja vrsta kontekstualizirane definicije, prvo temeljno pravilo u pogledu politikih odnosa izmeu muslimana i nemuslimana je, nakon studiranja prakse Boijeg Poslanika, postojanje 300

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

stanja mira, a ne stanja rata. Drugo pravilo je da je Boiji Poslanik (a.s.) iznad svega bio zainteresiran da se obrati ljudima, a ne da preuzme vlast. Tradicija pokazuje da se on uvijek borio protiv vladara zbog toga to su oni vrili ubistva, izdaje ili nasilja, a da se nikad nije borio protiv stanovnitva zato to bi ono odbilo da prihvati islam. On je elio da ljudi odaberu, na osnovu punog znanja ta islam jeste, ono to ele. Nakon toga, on bi prihvatio njihov izbor dajui im pravo da ostanu tamo gdje jesu, da praktikuju svoju religiju i da plaaju porez (dizje) na ime zatite koju im je pruala drava. Ulemi je preostalo da definira entitete daru l-islama i daru l-harba da bi muslimani imali jasnu sliku geopolitike stvarnosti svoga doba. Brojne definicije su predloene, posebno u okviru etiri velike sunnijske kole prava. Na ovome mjestu je nemogue da detaljno prezentiramo odgovarajue radove ovih kola, ali je korisno da ih rezimiramo kako slijedi.

D a r u l - i s l a m ( Te r i to rija isl ama)

Uzimajui u obzir dva od etiri ranije navedena elementa, Ed-Dusuki, iz malikijske kole prava, smatra da islamska teritorija331 mora biti vlasnitvo muslimana i da se u njoj primjenjuje islamsko pravo (ak i kada je zauzmu nemuslimani).332 Ibn Tejmijje dijeli ovo miljenje. Ulema hanefijske kole, meutim, naglaava specifinu situaciju prakticirajuih muslimana postavljajui pitanje da li oni uivaju sigurnost ili ne. Prema ovim uenjacima, kako navodi Es-Serahsi, dokaz da se nalazimo na teritoriji islama jest da se muslimani tu osjeaju sigurnim i da nemaju straha zbog svoje vjere. Za ovu kolu kljuno je pitanje sigurnosti i zatite, a ne striktno pitanje islama i kufra (neprihvatanja islama).
Takoer nazvan daru l-adl (teritorija pravde) ili daru t-tevhid (teritorija vjere u jednog i jedinog Boga). 332 Na ovaj nain Ed-Dusuki uspostavlja razliku izmeu muslimana ije prisustvo i broj u stvarnosti izraavaju ideju vlasnitva nad zemljom (el-milkijje li l-muslimin) i vladara koji mogu biti nemuslimani. V. studiju Ikametu l-muslim fi beled gajr islami (Boravak muslimana u nemuslimanskoj zemlji) koju je napisao ejh Menna el-Kattan (Islamska fondacija za informiranje, Pariz, 1993).
331

301

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

D a r u l - h a r b ( Te r i torija rata)
Ponueno je mnogo definicija koncepta daru l-harba333 i znatne su razlike meu ulemom u pogledu najbolje od njih. Ipak, uenjaci se slau da je jedna zemlja daru l-harb kada njen pravni sistem i vlast nisu islamski. Postignut je konsenzus da opis ne ovisi o stanovnitvu, koje moe biti u veini, nego o karakteru prava i politikog sistema. Za hanefijsku pravnu kolu, nasuprot daru l-islamu, daru l-harb je zemlja u kojoj muslimani nisu niti zatieni, niti mogu da ive u miru. Ali, kao to razliite definicije pokazuju, postojanje teritorije rata ne znai nuno i postojanje ratnog stanja izmeu dvije suprotstavljene teritorije. Detaljnije analiziranje ove dvije definicije (iako ovdje ne mogu biti detaljno i potpuno predstavljene) pokazuje da kriteriji kojima se odreuje karakter jedne teritorije nisu striktno suprotstavljeni. Veina uleme insistira na vlasnitvu nad zemljom i primjeni islamskog prava kao indikatorima za utvrivanje postojanja daru l-islama, dok su karakter vlade i pravnog sistema relevantni za odreivanje teritorije rata. U prvom sluaju naglasak je na stanovnitvu, a u drugom na vladi. Ova asimetrija, ustvari, uzrok je snanog razilaenja meu savremenim uenjacima koji priznaju da se islamski pravni sistem (koji je drugi uvjet za klasificiranje odreene teritorije kao teritorije islama) danas nigdje istinski ili u potpunosti ne primjenjuje. Zbog toga, neka ulema uzima u obzir stanovnitvo i smatra da se savremene muslimanske zemlje mogu i dalje smatrati daru l-islamom, dok drugi, koji uzimaju u obzir karakter vlasti, koje oigledno, po svim pokazateljima, ne potuju islamsko uenje, dre da se ove zemlje ne mogu vie nazivati daru l-islamom. Meutim, ako u obzir uzmemo kriterije sigurnosti i mira, na emu insistiraju neki pravnici hanefijske kole, zakljuak ne samo da e biti razliit nego i potpuno suprotan: muslimani su nekada sigurniji na Zapadu - u pogledu slobodnog prakticiranja njihove vjere nego u nekim tzv. muslimanskim zemljama. Ova nas analiza dovodi do zakljuka da je, s obzirom na kriterije
333

Takoer nazvan daru -irk (teritorija politeizma) nasuprot daru t-tevhidu.

302

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

sigurnosti i mira, opis daru l-islama primjenljiv na gotovo sve zapadne drave, dok to nije sluaj sa velikom veinom muslimanskih zemalja u kojima muslimani ine 60, 70, 80, pa i 95 posto stanovnitva. Ova zamjena u opisima zapadnih i muslimanskih zemalja je zasigurno nemogua, smatra ejh El-Mevlevi, jer osim u pogledu sigurnosti, sve ukazuje na injenicu da mi uistinu nismo u muslimanskoj zemlji.334 Ova debata, zajedno sa problemima definiranja koje je iznijela na povrinu, zasniva se na starim konceptima koji su daleko od naeg vremena. Primijeniti ove koncepte, razvijene prije vie od deset vijekova, na savremenu stvarnost jeste metodoloka greka. U Svijetu koji je postao jedno selo, gdje je stanovnitvo u stalnom pokretu i gdje smo svjedoci procesa rastue kompleksnosti u pogledu finansijske i politike moi kao i raznolikosti u stratekim savezima i zonama utjecaja, nemogue je da se drimo jedne stare, jednostavne i udvojene vizije stvarnosti. To bi bilo neadekvatno i moglo bi odvesti do pojednostavljene i u svakodnevnici tetne predstave o naem vremenu. ak i dodavanje treega koncepta, koji je uveo E-afi, a to je teritorija ugovora (daru l-ahd), nedovoljno je da nas izvede iz ove dvopolarne vizije Svijeta. Ova kategorija izraava ideju da su neke zemlje, iako neislamske sa politikog stanovita, potpisale ugovor o miru i saradnji sa jednom ili vie islamskih drava. Taj ugovor moe biti privremeni ili stalni te izgleda da nam kategorija daru l-ahda otvara interesantno podruje za istraivanje u savremenom meunarodnom politikom scenariju. Tako, postojanje ustanova kao to su Ujedinjene nacije ili Organizacija afrikog jedinstva te brojnih ugovora izmeu drava moe biti jasan izraz i ostvarenje ovog specifinog stanja stvari. Ovo je miljenje Mannaa el-Kattana koji kae da je ovo danas odgovarajua kvalifikacija za veinu zemalja u pogledu njihovih odnosa sa muslimanima.335 Oigledno je da ovaj koncept osvjetljava nain na koji posmatramo svijet oko nas, ali blia analiza takoer pokazuje da ova kvalifikacija nije u sta334 Fejsal el-Mevlevi, El-Usus e-erijje li l-ilakat bejne l-muslimin ve gajri l-muslimin (Islamski principi o odnosima izmeu muslimana i nemuslimana), Menilmontat, Unija islamskih organizacija u Francuskoj (UOIF), 1987, p. 104-5. 335 El-Kattan, Ikametu l-muslim, p. 7 i dalje.

303

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

nju da nam da odgovarajuu viziju nae sadanje situacije. Ustvari, daru l-ahd ima specifino znaenje samo u odnosu na ostala dva koncepta o kojima smo diskutirali ranije. Da bi se definirao ugovor, potrebno je da znamo prirodu zemalja koje su se saglasile o njegovim klauzulama; a to znai da imamo jasnu ideju ta daru l-islam jest, a ta nije. Mi smo se ve osvrnuli na tekoe koje ova identifikacija nosi te izgleda da, ako je koristimo za opisivanje naeg savremenog Svijeta, daru l-ahd postaje jednostavan opis stanja bez rata prije nego odgovarajua definicija prostora u kome muslimani ive. Kao takva, ova kategorija je interesantna i korisna, ali ne i potpuno adekvatna, i to zbog najmanje tri razloga. 1. Ona se temelji na ideji dva virtualna entiteta (daru l-islam i daru l-harb) koji sklapaju ugovor te je nemogue da je koristimo bez doze opreznosti u naem savremenom Svijetu. Ovi entiteti nemaju stvarnu i definiranu egzistenciju, a ugovori, zbog zamrenih politikih utjecaja i neuravnoteene borbe za mo, ne mogu se smatrati za izraze saglasnosti izmeu dviju ili vie samostalnih i slobodnih vlada. 2. Upotreba iste rijei (ahd), kako u odnosu na ugovore izmeu zemalja, tako i na odnose koje muslimani imaju sa jednom dravom (i njenim ustavom) moe dovesti do sutinske promjene u znaenju. To zbog toga to sadraj koji imamo na umu nije ni u kojem sluaju iste prirode. Upotrebljavajui ova tri stara koncepta, ulema je zanemarila neke vane geopolitike injenice koje treba uzeti u obzir poto one imaju veliki utjecaj na novu viziju Svijeta koju moramo razviti. 3. Na dubljem nivou, smatrati da smo mi, kao graani, u nekoj vrsti ugovora sa neislamskim drutvom odrava ideju da ne ivimo u svom vlastitom drutvu ve da se mirimo sa entitetom sa kojim se ne identificiramo. Ideja ahda upotrijebljena na ovaj nain bitno je razliita od ideje drutvenog ugovora izmeu graanina i entiteta iji je on dio i u kojem se osjea kao punopravni lan. Govorei o daru l-ahdu, ne inimo nita da to uinimo efektivnom realnou u umovima muslimana. Praenje diskusija koje se vode meu ulemom pokazuje da postoji oigledan jaz izmeu starih referentnih okvira i savremenog stanja 304

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

stvari (vaki). Neki naglaavaju ovo posljednje pokuavajui da prilagode i modificiraju sadraj koncepata, dok drugi, privreni naslijeu fikha, nastoje da pojednostave stvarnost i nastavljaju sa dvopolarnom vizijom Svijeta koja vie nije odgovarajua.336 To pokazuje u kakvoj su neugodnoj situaciji uenjaci, kako u pogledu kategorijalnog aparata koji imaju na raspolaganju, tako i u pogledu novog svjetskog politikog i ekonomskog ambijenta sa kojim se suoavaju. etiri elementa koja smo ranije identificirali: stanovnitvo, vlasnitvo nad zemljom i priroda vlasti i zakona koji se primjenjuju na odreenoj teritoriji, nisu vie dovoljni ukoliko elimo izgraditi tano vienje savremene situacije muslimana u Svijetu. U tom pogledu mogu se iznijeti tri zapaanja. Velike promjene u islamskim zemljama izazvale su kolonizacija, a zatim i politike aktivnosti koje su u trajanju od 150 do 175 godina bile definirane kao razliiti oblici zatite. Saveznitvo znaajnog broja muslimanskih vladara sa Zapadom i postepeno uvoenje jednog stranog i pozapadnjaenog pravnog sistema dovelo je do iroke modifikacije referentnog okvira unutar samih islamskih drutava. To nije, niti e ikada biti, jedinstven i zatvoren Svijet oien od stranih utjecaja. Ekonomski i politiki prioriteti prisilili su milione ljudi da napuste svoje zemlje traei posao ili sigurnost na Zapadu. Ovaj proces doveo je do njihovog naseljavanja na Zapadu: oni su sada dio zapadnjakih drutava, ija najznaajnija karakteristika izgleda da je raznolikost te multireligijska i multikulturna dimenzija. Muslimani predstavljaju manjinu na Zapadu, ali se djeca druge i narednih generacija osjeaju kao kod kue. Zapad je, s druge strane, sada svjestan da je znaajan dio njegovog stanovnitva danas potpuno evropski i potpuno muslimanski. Mi ivimo u vremenu raznolikosti, kompleksnosti i mijeanja te se ova stvarnost ne moe razumjeti ili ocijeniti kroz dvopolarnu prizmu, koja je, koliko simplisticika, toliko i redukcionistika. Jasno je da danas niti je dovoljno niti je relevantno da se koncentriramo na pitanja
336 Ova debata je isto tako vana poto je putem nje ulema esto pokuavala da odredi ta je temeljni princip (asl) za boravak muslimana. Kada se definira daru l-islam, princip (asl) je, izgleda, da muslimani moraju tu ivjeti izuzev u vrlo specifinim sluajevima. Tekoa u odreivanju razliitih podruja takoer doprinosi odreivanju asla, pa je to ono pitanje kojim se mi trenutno bavimo.

305

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

prirode vlasti, zakona koji se primjenjuju ili na vlasnitvo nad zemljom, poto stanje u kome se Svijet nalazi oteava sveobuhvatno bavljenje ovim pitanjima kako u muslimanskim zemljama, tako i na Zapadu. Proces internacionalizacije i globalizacije vodi nas nazad do analize koja treba uzeti u obzir stvarnost u kojoj ljudi ive. Takva studija bi pokazala da je potrebna radikalna promjena stanja nae svijesti. Biti dosljedan i umjeren musliman danas je teko poto ni svijet oko nas, ni kriteriji na osnovu kojih se donose procjene, u muslimanskim ili zapadnim zemljama, nisu vie konzistentni. To je najmanje to se moe rei. To znai da se moramo vratiti izvorima islamskog uenja kako bismo ustanovili da li smo u stanju otkriti okvir, uputu ili pravac koji e nam omoguiti da se suoimo sa izazovom koji pred nas postavlja naa savremena situacija. Treba se, meutim, stalno podsjeati na dvije stvari: prvo, da je za muslimana islamsko uenje, ako se dobro razumije i primijeni, pogodno za svako mjesto i za svako vrijeme i da je to znaenje izraza alemijjetu l-islam (svjetska dimenzija islamskog uenja). Drugo, da koncepti daru l-islam, daru l-harb i daru l-ahd ne potiu ni iz Kurana ni iz sunneta. Ustvari, to su ljudski napori, historijski odreeni, da opiu svijet i da prue muslimanskoj zajednici standarde, prilagoene stvarnosti, kojima e mjeriti svijet. Ova situacija se sada potpuno promijenila te je danas neophodno da se vratimo Kuranu i sunnetu i, u svjetlu naeg okruenja, produbimo analizu da bismo razvili novu prilagoenu viziju konteksta i iz nje formulirali odgovarajua pravila. Preduvjet za to je ponovno promiljanje islamskog uenja. U vrijeme kada stari parametri nisu vie bitni u drutvu i kada je teko nai uputstva ili rjeenja u historijskim radovima, neophodno je da se vratimo Izvorima i da jasno kaemo ta su, sa islamskog stanovita, prioriteti u ivotu vjernika, na nivou pojedinca i na nivou zajednice. To znai da definiramo ko smo mi i ta naa vjera trai od nas kao muslimana. Na prvi pogled, ova dva pitanja izgledaju jednostavna, ak i suvie jednostavna, ali ona su kljuna s obzirom na okolnosti s kojima se suoavamo: odreujui opi oblik islamskog identiteta, koji nije vezan za 306

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

karakteristike odreenog podruja kao to je Evropa, omoguava nam da kaemo ta je to, u evropskom okruenju, to odgovara tom okviru, a ta trai promjenu i poboljanje da bi se osigurala uravnoteena egzistencija i miroljubiva koegzistencija. Islamske nauke samo su sredstvo koje je trebalo da omogui muslimanima da zatite svoju vjeru, ivote i vjersku praksu. Ove nauke su sredstva putem kojih je ulema dala muslimanskoj zajednici jedno ope razumijevanje i pravni okvir koji joj je omoguavao da bude i ostane muslimanska bez obzira na promjenu okolnosti. Isto tako moemo rei da je okruenje, bez obzira koje vrste, jedan prostor u kojem musliman treba nai potrebne putokaze koji e mu omoguiti da djeluje u saglasnosti sa svojim vjerovanjem: u tom smislu, okruenje je sredstvo putem kojeg identitet postoji i razvija se. Filozof Bergson je smatrao da postoje dva naina spoznaje predmeta: vanjski, koji se ostvaruje dodavanjem gleditima, i unutarnji, koji se ostvaruje posebnom vrstom intuitivnog iskustva toga predmeta. Ne slijedei ovo iskustvo do krajnjih granica, moemo se posluiti ovom distinkcijom onda kada elimo definirati prostor u kome ivimo u meuodnosu sa identitetom pomou koga mi definiramo sami sebe te da to definiranje obavimo u svjetlu naih izvora. Prije nego prostudiramo izvore muslimanskoga identiteta, ini nam se da je neophodno izloiti fundamentalne principe koji su preduvjeti prostora ivljenja i koji omoguuju da se taj identitet razvije. Mi takoer treba da izbjegnemo metodoloku greku itanja stvarnosti putem preetabliranih koncepata koji su formulirani u nekom drugom dobu za neki drugi kontekst. Naa refleksija e na ovaj nain postaviti gornju klasifikaciju preliminarnih temelja za razvijanje pozitivnog podruja koje moe posluiti kao mjerilo pomou kojeg moemo vrjednovati drutveno-politiko okruenje na Zapadu. Ovaj novi metod je, kao to emo vidjeti, u nekom smislu vrlo blizak hanefijskoj ulemi koja, kao to smo vidjeli ranije, preferira definiranje podruja (kao daru l-islam ili daru l-harb) na temelju sigurnosti (el-emn) vjernika prije nego na poklanjanju panje formama pravnog sistema ili vlasti. Na taj nain, oni nisu samo u znatnoj mjeri 307

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

modificirali kriterij i uvjete u vezi sa tim kako e koje podruje (dar) biti definirano, nego su oni bili prethodnica globalne vizije koja nam treba danas kao posljedica masovnih preokreta iji smo svjedoci bili u prolom stoljeu. Ono okruenje koje garantira slobodu savjesti i bogosluja za muslimane (tj. slobodu njihove vjere i vjerske prakse), koje titi njihov duhovni integritet i njihovu slobodu da djeluju u skladu sa svojim uvjerenjima to nije neprijateljsko okruenje. U Sjevernoj Americi, kao i u Evropi, pet fundamentalnih prava garantirano im doputa da se oni osjeaju ovdje kao kod kue u zemljama iz kojih dolaze:337 pravo da prakticiraju islam, pravo na vjersko obrazovanje, pravo na uspostavljanje organizacija, pravo na autonomno predstavljanje i pravo na zakonsku zatitu.338 Vrjednovanje podruja Zapada moglo bi biti osnova za komparativnu analizu dva seta razmiljanja u vezi sa prethodno reenim: na jednoj strani, uvjeta koji su esencijalni za proirenje muslimanskog personaliteta, i na drugoj strani, pet opih i fundamentalnih prava koja se uglavnom potuju na Zapadu. Otprve je jasno da su mnogi pravni uvjeti koje smo upravo naveli na Zapadu ispunjeni te da muslimani, u dobroj mjeri, uivaju pravo da ive kao muslimani u Evropi i Sjevernoj Americi, premda ne smijemo zaboraviti da tu ima mnogo vanih pitanja o kojima moramo razmiljati, tim prije to se ona javljaju kao prepreke za istinsku i punu egzistenciju muslimana na Zapadu. Na primjer, ne smijemo minimizirati tekou koju imamo u zatiti ivog vjerovanja u industrijaliziranim zemljama podvrgnutim zakonitosti proizvodnje i potronje. Duhovnost je jedna od velikih znaajki islama, i neutralnost javne sfere u sekulariziranim drutvima esto moe da se uzme u smislu potpunog odsustva religioznosti (ak i njezina kategorikog odbijanja), ili preimustva ateistike ideologije, ne ba pod tim njezinim izravnim
Poslije dogaaja 11.sepptembra 2001. god. situacija se u nekoj mjeri pogorala u SAD: graanska prava brojnih graana ili rezidenata muslimana bila su evidentno izvrgnuta ruglu i podsmijehu. Isto se deavalo i u nekim evropskim zemljama gdje su sigurnosni razlozi legitimirali sve vrste intervencija prilikom kojih se nisu potivala ljudska prava. Ovakve situacije su uvjerile muslimane da oni nisu kod kue i da nisu dobrodoli kao takvi. 338 Za vie detalja o svakom od tih prava vidi Biti evropski musliman, Poglavlje II.
337

308

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

imenom. To nije sfera gdje su muslimani u konfliktu sa legislativom, zakonima ili propisima; to je fundamentalni problem koji je svugdje ukorijenjen. To je, onda, povezano sa jednim pitanjem koje je vitalno za muslimanske zajednice na Zapadu: na koji nain zatititi vitalnost duhovnog ivota u drutvu koje je postalo moderno moderno u popularnom smislu te rijei, to e rei: koje je sekularizirano i industrijalizirano i na koji nain proi kroz neophodno obrazovanje koje je jedino u stanju da osigura autentinu slobodu, taj nezaobilazni uvjet da bi se pristupilo bilo kakvom izboru. Ovakvo gledite otkriva jednu drugu seriju fundamentalnih problematinih podruja, problema povezanih sa pitanjima obrazovanja u opem smislu i islamskog obrazovanja posebno u sekularnom okruenju, pitanja drutvene i politike participacije te kulture, na ta emo se vratiti u Poglavlju II. Bilo kako bilo, mi ovdje moramo dodati i problem koji svakodnevno postaje sve akutniji, a to je imid islama, imid koga oblikuju dogaaji koji imaju meunarodni karakter. Ozraje politike situacije iz muslimanskih zemalja, aktivni interes, a ponekad i manipulacije nekih vlada bacaju vrlo negativno svjetlo na muslimane koji ive na Zapadu i uspostavljaju cijeli niz predrasuda i isfabriciranih ideja o islamu i muslimanima. Posljedica ovoga je da se zakoni, iji bi sadraj trebalo da titi muslimane, itaju, interpretiraju i koriste tendenciozno zato to se sve ovo deava u atmosferi sumnjienja, te tako postaju zvanino i legitimno opravdanje za oiglednu diskriminaciju. Danas bi bilo glupo zakretati glavu od ove realnosti jednostavno zato to ona nije neposredno kvantitativno odreena ili zakonski identificirana: injenica je da ona ini svakodnevno iskustvo hiljada muslimana koji ive na Zapadu koji se konfrontiraju sa imaginarnom vizijom njihovih sabesjednika mnogo ee nego to su muslimani u sukobu sa ustavom ili zakonima ove ili one zemlje. Ovakvo predstavljanje islama i muslimana esto je uzrok tekoa kroz koje prolaze muslimanske zajednice u nae doba. Moda je to ak glavni faktor. Ovaj fenomen je ponekad skriven iza vela pretpostavljene totalne pravne inkompatibilnosti, koja ne bi izdrala ozbiljne analize. Sigurnost koja se temelji na tome da se pitanje islama tretira 309

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

kao prijetnja prouzrokuje istu vrstu problema. Pa ak i prije 11. septembra i zloina u SAD, muslimani su svakodnevno bili podvrgavani sumnjienju i diskriminaciji. Od 11. septembra stvari su se pogorale, i danas je problem zajednikog ivota u pluralistikim drutvima Zapada sveden vie na nivo predstavljanja nego traenja jednakog tretmana u upranjavanju vjere i njezinih propisa. Odgovornost na ovom polju je zajednika, o emu emo neto rei i u narednom poglavlju. Nezavisno od svih ovih zamki (iako se one ne bi smjele minimizirati), Zapad je podruje na kome muslimani mogu ivjeti u sigurnosti sa odreenim fundamentalnim pravima koja su im dana i koja ih tite. Kako emo, onda, nazvati ovo podruje? Koje ime emo iznai koje bi bilo adekvatno i za islamske reference i za nau sadanju situaciju? Ne postoji konsenzus (idma) oko pitanja identifikacije, definicije ili imenovanja podruja Zapada openito. Na jedan iri nain, mi ovdje moemo razlikovati tri ne u potpunosti kontradiktorne pozicije koje izraavaju tri specifina pravna gledita u vezi sa ovim pitanjem.339 Neka ulema smatra da je stari koncept daru l- islama i daru l-harba i dalje validan, ak i ako svi relevantni uvjeti nisu u potpunosti zadovoljeni. Druga ulema kae da se prilikom ovih razmatranja moraju u obzir uzeti razumljive promjene i da su uvjeti (urut) koji se odnose na ranije izneseno - to bi moglo dopustiti da se odreeno podruje definira kao daru l-islam ili daru l-harb - danas ne dogaaju na isti nain u razliitim dijelovima Svijeta. Prema njihovome miljenju, ovi bi se elementi obavezno trebali imati u vidu kada se raspravlja o situaciji muslimana na Zapadu. Kako bi definirali zemlje Zapada, oni upotrebljavaju afiijev koncept daru l-ahda (podruje ugovora ili podruje sporazuma) ili daru l-emna (podruje sigurnosti). Trea grupa uleme vjeruje da ovi koncepti nisu validni na due staze: nastaviti ih dalje upotrebljavati znailo bi da nas se prisili da odustanemo od pitanja koja se tiu i ovih koncepata i stvarnosti s kojom se suoavamo. Oni smatraju da ulema treba da razmilja o novom nazivu koji bi odgovarao islamskim izvorima a bio primjeren sadanjoj situaciji. Fejsal el-Mevlevi, npr., kae:Mi na Zapadu ne ivimo u podruju
339

O trima razliitim pozicijama vjerskih uenjaka detaljnije vidi Biti evropski musliman, Poglavlje II.

310

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

rata; prije bi se moglo rei da ivimo u podruju ugovora (o miru) ili u podruju pozivanja Bogu (dave). Ukoliko elimo da zadrimo (tradicionalnu) klasifikaciju Svijeta kakva se nalazi u fikhu: podruje islama, podruje rata i podruje ugovora, mi, u tom sluaju, na Zapadu ivimo u podruju ugovora. S druge strane, ukoliko smatramo da se stara klasifikacija iz fikha ne moe vie primjenjivati na nau dananju situaciju a to je gledite koje ja preferiram onda, na tim osnovama, mi moemo rei da mi ivimo u podruju dave isto kao i Poslanik (a.s.) i prvi muslimani u Mekki prije Hidre. Mekka nije bila ni daru l-islam ni daru l-harb, nego je bila daru d-dave,340 kao to je i cijeli Arapski poluotok u oima muslimana bio daru d-dave.341 Ovdje je vano uoiti dva fenomena. Prvi, da tradicionalni nazivi o kojima raspravljamo a koji su uglavnom ostavljeni postrani i novo ime koje se sugerira u svjetlu izvora (mekkanskoga perioda) vie korespondiraju sa naom stvarnou, i to sa vie strana. Ovaj posljednji pristup (izraen novim nazivom) je, prema naeme miljenju, slijedei nae analize, korektniji i relevantniji. Ukoliko u podruju gdje ive muslimani postoji sigurnost za njih to je, ako emo poteno priznati, sluaj na Zapadu onda se to mora u bitnome uzeti u obzir. I, izvan svih sektakih i neprimjerenih klasifikacija, muslimani trebaju da imaju na umu, u ovom dobu globalizacije i Novog svjetskog poretka, da se oni moraju sueliti sa svojim odgovornostima kako bi, s jedne strane, nosili autentino svjedoenje svoje vjere u jedinost Boga te svoj respekt prema vrijednostima pravde i solidarnosti, i, s druge strane, da se prihvate primjerenog djelovanja, kako kao pojedinci, tako i kao drutvo. Zaista, gdje god musliman koji izjavi: Ja srcem vjerujem, a jezikom izjavljujem da nema drugog Boga osim Boga i da je Muhammed Njegov rob i poslanik ivi u sigurnosti i moe da ispunjava svoje osnovne vjerske dunosti, on je kod kue budui da je Poslanik (a.s.) nama rekao da je cijeli svijet damija. Ovo znai da muslimani, ivei na Zapadu, kao pojedinci jednako kao i zajednice
Daru d-dave oznaava podruje gdje se poziva ljude Bogu prezentirajui im islam i irei njegovu poruku. 341 El-Mevlevi, El-Usus, 104.
340

311

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

iz razliitih zemalja, ne samo da mogu da ive ovdje, nego mogu i da budu nosioci ogromne odgovornosti: oni moraju svome drutvu podariti svjedoenje koje se temelji na vjerovanju, duhovnosti, vrijednostima, osjeaju prema mjestu gdje se boravi i stalnom humanom i drutvenom angamanu. Ova vizija okree percepciju utemeljenu na starim konceptima koja neminovno podstie muslimane da prihvate onaj reakcionarni stav sebe kao manjine, to ih, posljedino, vodi da se odlue za svoja minimalna prava radei na tome da zatite samo njih. Ako je ovakav stav i bio shvatljiv tokom prvih dekada muslimanskog prisustva na Zapadu i meu prvim generacijama migranata, on bi danas trebao biti izmijenjen. Krajnje je vrijeme da se definiraju odgovornosti muslimana na Zapadu i, u svjetlu ovih razmiljanja, kao prvo mi bismo trebali i mogli ovo podruje gdje ivimo nazvati podrujem Zapada. El-Mevlevi predlae koncept daru d-dave naslanjajui se na mekkanski period za vrijeme kojeg su muslimani, iako su bili manjina u drutvu koje je odbijalo novu Objavu (koje ovaj autor naziv daru l-kufr), smatrajui sebe odgovornim za noenje svjedoenja svoje vjere najprije pred svojim narodom i svojim plemenom. Na isti nain i mi bismo mogli govoriti o sadanjem novom svjetskom poretku, koji je, izgleda, zaboravio na Stvoritelja i koji se oslanja na logiku koja je preteno i ekskluzivno ekonomska, gdje se muslimani sueljavaju sa istim odgovornostima, posebno u industrijaliziranim drutvima. Na istinski nain i samopouzdano oni moraju podsjetiti ljude oko sebe na Boga i duhovnost, a kada na red dou drutvena pitanja, oni moraju biti aktivno ukljueni u podrci vrijednostima i moralu, pravdi i solidarnosti. Oni ne bi smjeli pognuti glavu pred svojim okruenjem ve, obrnuto, poto ive u sigurnosti, trebali bi da ire pozitivan utjecaj u tom okruenju. Iznutra Zapada, ini se da je jako bitno uiniti jasnom ovu perspektivu budui da koncept dave, iako je ivotan, ima mnogo sjena u

312

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

svome znaenju i jako ga je teko prevesti.342 Poev od istog pristupa ponovnog iitavanja Izvora u skladu sa njihovom vjerodostojnom intencijom, ali i u svjetlu univerzalne poruke i uenja islama (alemijjetu l-islam), mi poteno i korektno, ja vjerujem, moramo shvatiti predodbu ehadeta (Svjedoenja), posebno ukoliko se on uzme u dvije vane forme. Prva se vraa ehadetu koga svaki musliman, ukoliko se smatra takvim, mora izgovoriti pred Bogom i pred cijelim ovjeanstvom, i uz pomo koje se uspostavlja njegov muslimanski identitet: Nema drugog Boga osim Boga i Muhammed je Njegov poslanik. Druga forma je povezana sa odgovornou muslimana, prema kuranskom nalogu, da nose ehadet (svoga vjerovanja) pred ovjeanstvom.343 U ideji ehadeta, Svjedoenja, mi nosimo zajednike sutinske elemente muslimanskog vjerovanja: jasno podsjeanje na fundamentalnu sr naeg identiteta vezano za vjerovanje u jedinost Boga (tevhid) i Njegovu posljednju Objavu dostavljenu poslaniku Muhammedu te za uzdizanje svijesti da nam je data obaveza da druge podsjeamo na Boije prisustvo i da djelujemo na takav nain da je nae prisustvo meu njima i sa njima, ustvari, podsjeanje na Stvoritelja, duhovnost i etiku. Dvostruka funkcija ehadeta mogla bi se jasnije izraziti u est taaka koje ovdje navodimo, od kojih se prve tri odnose na sami identitet muslimana, a posljednje tri na njihovu ulogu u drutvu. 1. Izgovarajui ehadet, muslimani svjedoe svoje vjerovanje i izgovaraju jasan izvor svoga identiteta: oni su muslimani, vjeruju u Boga, u Njegova Poslanika, u meleke, u objavljene Knjige, u sudbinu, u Sudnji dan. Oni vjeruju da su uenja islama dola iz Objave i da su lanovi muslimanske zajednice, Ummeta (umma). 2. ehadet ne samo to je usko vezan za vjerske obrede i praksu, budui da je on prvi stup islama, nego bez njega ne moe ni biti stvarnih
Pojam dave esto se shvata kao izraz inherentne islamske inklinacije ka prozelitizmu i njegove elje za preobraanjem. Meutim, taj pojam u sebi prije nosi ideju prezentiranja i izraavanja poruke islama budui da preobraanje, koje mora biti in slobodne volje, jeste neto to se deava iskljuivo izmeu Boga i ovjekova srca. Vidi poglavlje o meureligijskom dijalogu u naoj knjizi Evro-ameriki muslimani i budunost islama, Sarajevo, Udruenje ilmijje IZ u BiH, 2007. 343 Kuran, 2: 143.
342

313

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

3.

4.

5.

6.

obreda i prakse. Ravnopravan dio muslimanskog identiteta jest i injenica da je on, musliman, u stanju (i da ima pravo) da klanja, daje zekjat, posti i obavi hadd. Ovo je jasno istaknuto u Kuranu na onome mjestu gdje se govori o pobonim ljudima koji vjeruju u ono to je izvan ljudske percepcije i koji obavljaju namaz.344 Mnogo ire, ovo znai da musliman treba, ili u najmanju ruku bi mu trebalo biti doputeno, da potuje naredbe i principe svoje vjere te da vodi brigu o onome to je doputeno i to nije doputeno u islamu. Muslimani ne smiju biti prinueni da ine bilo ta to je u suprotnosti sa njihovom savjeu, zbog ega bi mogli da poreknu svoj identitet. Izgovaranje ehadeta je in pred Bogom kojim se izraava potovanje prema Njegovom stvaranju budui da je vjerovanje (iman), ustvari, znak vjernosti (emane). Odnosi meu ljudima se temelje na potovanju, povjerenju i, vie od svega, apsolutnoj odanosti sporazumu, dogovoru i ugovoru svejedno da li su oni uinjeni javno ili nasamo. Kuran je jasan: I ispunjavajte obavezu, jer e se za obavezu, zaista, odgovarati!.345 A vjernici su oni koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu.346 Kao vjernici koji ive meu drugim ljudima, muslimani moraju nositi svoj ehadet pred njima. Oni moraju prezentirati islam, objasniti sadraj svoga vjerovanja i uenja islama openito. U svakoj vrsti drutva, pa tako, naravno, i u nemuslimanskom okruenju oni su svjedoci, uheda, i upravo ovo obuhvata ideju dave. Ovaj ehadet nije samo verbalni in. Muslimani su jedinke koje vjeruju i, u skladu sa tim vjerovanjem, stalno djeluju. Oni koji vjeruju i dobra djela ine kae Kuran na brojnim mjestima insistirajui na injenici da ehadet neminovno ima utjecaj na ponaanje muslimana, svejedno u kakvom se drutvu on naao. Nositi ehadet znai biti drutveno angairan u svakom podruju u kome se nalaze nezaposlenost, marginalizacija, delinkvencija itd. To isto

Kuran, 2: 3. Kuran, 17: 34. 346 Kuran, 23: 8.

344 345

314

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

tako znai biti angairan u procesu koji bi mogao voditi u pozitivnu reformu kako institucija, tako i pravnih, ekonomskih, drutvenih ili politikih sistema, sa ciljem uvoenja to vie pravde i realne ljudske participacije. Bog nareuje pravedno postupanje347 kae Kuran, i to je konkretna manifestacija Svjedoenja. Tako, prema naeme miljenju, ovakav koncept ehadeta, ini se, najprimjereniji je nain da se izrazi koncepcija koja ujedinjuje identitet i ulogu muslimana u svjetlu islamskog uenja. Ovakva koncepcija ehadeta je primjerena i za nau situaciju budui da ona doputa da identitet i drutvena odgovornost muslimana budu neraskidivo izraeni i povezani. Takoer je primjereno da se studira njezina relevantnost u odnosu na sadanje stanje u Svijetu i geopolitiku konfiguraciju na Planeti. Izgleda da je teko, dok iskuavamo svjetski proces globalizacije,348 nastaviti pozivati se na tradicionalnu predodbu dar-a, prevoenog kao kua, podruje, boravite... Zar nije bolje itav Svijet posmatrati kao nae boravite? Na Svijet je nov i, svialo se to nama ili ne, to je otvoren svijet. Zaista, ovo je intuicija koja se javlja na temelju originalnog naziva koga je predloio El-Mevlevi kada je rekao: Prema naeme miljenju, itav Svijet je podruje pozivanja (daru d-dave).349 Prema tome, izgleda da nije primjereno pojam dar-a prevoditi u njegovom ogranienom znaenju boravita, nego treba ostaviti mogunost i da se on prevede u znaenju neogranienog prostora koji, kada se odnosi na okruenje, mnogo jasnije izraava ideju otvorenog Svijeta budui da je muslimanska populacija rasuta po svim kontinentima. Ove migracije su znaajne i, uprkos vrlo restriktivnim propisima, oigledno je da e se populacijska pomjeranja neminovno nastaviti. Danas na Zapadu ive milioni muslimana. Njihova sudbina je povezana sa drutvima u kojima ive, i nemogue je povui demarkacionu liniju izmeu njih i nemuslimana samo na temelju prostora na kome ive. U naem Svijetu mi emo teko moi da operiemo terminima dviju
Kuran, 16: 90. to ponekad moe izgledati kao proces vesternizacije. 349 El-Mevlevi, El-Usus, 104.
347 348

315

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

razliitih kua; bolje je govoriti o odnosima izmeu ljudi koji pripadaju i identificiraju se sa razliitim civilizacijama, religijama, kulturama i moralnim vrijednostima. To je i pitanje odnosa izmeu graana u konstantnoj interakciji sa drutvenim, pravnim, ekonomskim i politikim sistemom koji oblikuje prostor u kome oni ive i upravljaju njime. Ovaj proces je vrlo sloen i on ima specifine karakteristike globalizacije, izmijeanih faktora koji nas unaprijed onemoguavaju da definiramo razliite kue. Mi moramo ii mnogo dalje: staro binarno geografsko predstavljanje, sa dvama jukstaponiranim, uporedno postavljenim svjetovima koji mogu ostati sueljeni u relativnoj stabilnosti, ni na koji nain ne korespondira sa stvarnou hegemonije i sfera utjecaja u civilizaciji, kulturi, ekonomiji i naravno, posljedino tome, u politici. Vesternizacija, legitimno edo multidimenzionalne globalizacije, bolje je izraena pojmovima centra (Zapad i njegov istureni dio na Jugu) i periferije (ostatak Planete) nego shemom dviju kua koje ive u konfrontaciji (v. sl. 3.1 i 3.2). Muslimani koji ive na Zapadu ive u centru, srcu i vrhu sistema koji proizvodi simboliku aparaturu vesternizacije. U ovom specifinom prostoru, u centru, na mnogo zahtjevniji nain nego na periferiji, muslimani moraju biti nosioci ehadeta, moraju biti svjedoci onoga to oni jesu i vrijednosti do kojih oni dre. itav Svijet je, zaista, zemlja ehadeta, ali postoji jedan prostor, jedna tvrava kojoj je povjerena dunost jednog jedinstvenog simbolinog predstavljanja, koji je srce cijelog sistema i gdje milioni muslimana danas ive. U centru, vie nego bilo gdje, princip ehadeta, koji ima i svoje jezgro i svoju ljusku, zahtijeva njegovo puno znaenje. Mi moemo shematizirati evoluciju ovog predstavljanja u Svijetu kako je pokazano na sl. 3.1. Predstavljanje na sl. 3.2 donosi nam logiku konfrontaciju. Za muslimane koji ive u srcu Zapada ne moe doi u pitanje odbacivanje stare binarne vizije (sl. 3.1) i izbjegavanje neprijatelja; bolje je snagu troiti u traenje povjerljivih partnera koji su im slini i koji e napraviti selekciju u zapadnjakoj kulturnoj proizvodnji kako bi promovirali njezine pozitivne doprinose i odustali od njezinih destruktivnih 316

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

tvorevina nastalih na humanoj i ekolokoj razini. Openitije, to je i rad na promociji istinskog religijskog i kulturnog pluralizma u meunarodnom omjeru. Mnogi evropski i ameriki intelektualci bore se kako bi osigurali pravo civilizacijama i kulturama da egzistiraju u meusobnom potivanju. Pred Bogom, zajedno sa svim ljudima, evro-ameriki muslimani moraju, zajedno sa tim misliocima, biti svjedoci koji su angairani u podrci ovakvoj viziji, za pravdu i za sve ljude svejedno koje su rase, porijekla ili religije. Pojam ehadeta titi i uva esencijalne osobine muslimanskog identiteta, u njemu samom i u njegovom drutvu; taj pojam nanovo oivljava stalnu relaciju prema Bogu (er-rebbanijje) i izraava obavezu muslimana da ivi meu ljudima i da nosi ehadet, djelom i rijeju, kao poruku islama pred cijelim ovjeanstvom. Ovo bi trebalo da se dogodi u svakom drutvu zato to je to polazina osnova u naim odnosima sa drugima. Zemlje Zapada, nazvane daru -ehade ili alemu -ehade (podruje, ili svijet svjedoenja, ehadeta), predstavlja okruenje u kome se muslimani podsjeaju na bitna uenja islama i pozivaju da odigraju svoju ulogu: smatrajui sebe uheda ale n-nas, svjedocima pred svim ljudima, u skladu sa kuranskim rijeima, trebaju te ljude povesti u odbacivanje svih reakcionarnih i fanatiziranih gledita, u razvijanje samopouzdanja utemeljenog na dubokom osjeaju za odgovornost, koji bi u zapadnjakim drutvima morao biti praen realnom i konstantnom akcijom za pravdu. Ovaj pristup iznutra otvara mogunost da se evropsko

317

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

okruenje definira kao region odgovornosti za muslimane. Ovo je precizno znaenje podruja ehadeta koje mi ovdje predlaemo i koje u potpunosti prua ivotnu perspektivu. Ukoliko muslimani u narednim godinama sami sebi budu postavljali pitanje da li i na koji nain e biti prihvaeni, ozbiljno razmatranje i usavravanje zapadnjakog pravnog okruenja e im ii naruku, u svjetlu njihova islamskog odreenja, sa njihovim pozvanjem od vrhunske vanosti. Ukoliko su oni uistinu uz Boga, njihov ivot mora nositi svjedoenje stalnog angamana i beskrajnog nesebinog davanja za stvar drutvene pravde, boljitka ljudskog roda, ekologije i solidarnosti u svim njezinim manifestacijama. Nekad legitimno nadieni i ak skriveni u podrujima rata i kufra (nevjernitva), muslimani danas mogu ui u svijet ehadeta, u smislu jamenja esencijalne obaveze i zahtjevne odgovornosti da svugdje, gdje god mogu, doprinose promociji dobra i pravde u ljudskom bratstvu i kroza nj. Muslimansko miljenje mora krenuti, kao to smo ve rekli, od puke protekcije (zatite) ka autentinom doprinoenju, kontribuciji, i podrati ovaj model koji se temelji na duhovnim izvorima. Muslimani su, ivei dugo sa drugim ljudima, bogati u etici davanja. Ovo davanje, zajedno sa svima drugima, bit e posveeno bogatstvu njihovih drutava.

318

d e k l a r ac i j a o b o M b a k i M n a pa d i M a saudijskoj arabiji
Visoko vijee islamskih uenjaka S. Arabije 350

Hvala Allahu, Gospodaru svih svijetova. Neka je salavat i selam na plemenitog vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. Visoko vijee islamskih uenjaka na 59. zasjedanju odranom u Taifu, 11. 6. 1424. hidretske godine razmatralo je posljednje dogaaje u Kraljevini Saudijskoj Arabiji sagledavi posljednje bombake napade kojim se ciljano ubijalo i izazivalo materijalnu destrukciju zatienim osobama, kao to se namjerno izazivao strah i nesigurnost meu stanovnitvom. Studija je obuhvatila sluaj otkrivanja naoruanja i opasnih eksplozivnih materija kojima se namjeravalo izazvati razaranje drave, koja je tvrava islama i u kojoj je Allahova, d.., kua i Kibla kojoj se u namazu okreu muslimani, kao i damija Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Uenjaci su se sloili da postupci ove vrste kojima se izaziva unitavanje materijalnih dobara i na zemlji iri nered, ubijaju se nedune osobe i ugroava privatna i druvena imovina, suprotni interesima nacije i izlau je velikom zlu. S obzirom da je dunost uenjaka da se odrede naspram ovih opasnih djela i pozovu na saradnju sve pojedince da pomognu u sprijeavanju istih ime e se njihovo zlo osujetiti, te da upozore na one koji se navedenim aktivnostima bave jer se neobavjetavanje o navedenom smatra ugroavanjem bezbjednosti drave, vijee smatra da je obaveza i odgovarajui potez donoenje deklaracije kojom se trenutno oslobaa od kolektivne krivice i savjetuju sve vjerske voe, iz iskrene zabrinutosti za muslimansku populaciju koja se eli pretvoriti
350

Preveo hfz. Kenan Musi.

319

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

u oruje unitenja i razaranja, te sve sljedbenike navedenih voa koji zovu zabludama, podjelama i nevoljama. Uzvieni Allah je uzeo zavjet od uenjaka da e ljudima objanjavati istinu, jer On Uzvieni kae: A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je sigurno ljudima objanjavati da nee iz nje nita kriti...351; pa je zbog toga neophodno podsjetiti i upozoriti ljude na prijetnje kojima se njihova i sigurnost drava u kojima ive ugroava i obznaniti njihovu opasnost. Iz navedenih razloga Vijee donosi zvaninu deklaraciju u kojoj se kae: Prvo: postupci kojima se unitava ili rui, bez obzira da li se radi o bombakim napadima, ubijanjima, ugroavanjem imetka i slino, jesu ozbiljna kriminalna djela i napad na osobe koje uivaju zatitu i izazivanje materijalne tete to povlai za sobom kaznu koju erijat odreuje. Ovo je presuda koja je u potpunoj saglasnosti sa izvornim islamskim uenjem kojeg izrie tekst koji nalae zatitu reda i zabranjuje pobunu protiv vlasti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Svaka osoba koja bude neposluna i odvoji se od zajednice muslimana umrla je dahilijetskom nemuslimanskom smru; tj. kao da je umrla prije dolaska islama. a svaka osoba koja se bori protiv moje zajednice, napadajui nedune i krive u tome, takva osoba nema nita sa mnom, niti imam ta sa njom. (Hadis biljei Muslim) Svako ko tvrdi da se slini postupci razaranja, unitavanja i ubijanja, smatraju borbom na Allahovom putu (dihad) je neznalica i u zabludi, jer dihad nema nita sa navedenim. Jasno je da poinitelj ovih djela, kao i onaj koji iza njih stoji donosei razaranja, ini veliki grijeh. Trebaju se bojati Uzvienog Allaha, Njemu se pokajati i vratiti zbog navedenog prijestupa. Takva osoba ne bi trebala slijediti prazne slogane i rijei kojima se eli nanijeti zlo i iskljuivo se spominju u namjeri da se nacija podijeli i dovede u zabludu i propast. Islam nema nita sa postupcima ove vrste. Radi se samo o zavoenju neznalica ili onih koji su u zabludi i islamsko pravo je na mnogo mjesta istaklo razliite sankcije kojima se kanjavaju poinitelji ovih djela. Naglasak je na neophodnosti sprijeavanja, ali se govori o kanjavanju poinitelja.
351

Alu Imran, 187.

320

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Drugo: u svijetlu iznesenih injenica Visoko vijee islamskih uenjaka u potpunosti podrava mjere koje poduzima drava u cilju sprijeavanja i otkrivanja grupa koje su odgovorne za djela ove vrste ime se tite kako pojednici, tako i drava u cjelosti. Navedeno je uinjeno u namjeri da se muslimanski domovi zatite od nedaa. Dunost je svih da sarauju u izoliranju ove opasnosti obzirom da se to smatra dobrim djelom koje nalae Uzvieni Allah rijeima: Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava.352 Vijee nadalje upozorava sve pojedince koje na bilo koji naim pruaju pomo u navedenim postupcima da time ine veliki grijeh. Njihov postupak opisan je u rijeima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Allah je prokleo one koji zatitu pruaju prestupnicima (Muslim i Buharija). Islamski uenjaci u komentaru hadisa kau da se odnosi na sve one osobe koje na zemlji ire nered. Ovo je ozbiljno upozorenje svakome ko daje utoite ovoj vrsti ljudi, pa se iz toga razumije koliki je tek grijeh onoga koji pomae iste. Tree: Vijee podstie sve uenjake da izvre svoju dunost prema ovom problemu, te da upute ljude u pravilno razumjevanje kako bi se istina jasno manifestirala. etvrto: Vijee izraava svoje aljenje zbog fetvi, miljenja i izjava kojima se daje podrka i ohrabruje ovaj zloin. Izjave kojima se to ini ne samo da su alosne, ve izrazito opasne. Uzvieni Allah upozorava da se fetve ne smiju izdavati bez adekvatne naune kvalifikacije, a naglaava da su izjave ove vrste ejtanska djela. Uzvieni Allah kae: O ljudi, jedite od onoga to ima na Zemlji, ali samo ono to je doputeno i to je prijatno, i ne slijedite ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj oevidni! On vas navraa na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono to ne znate.353; i kae Uzvieni: I ne govorite neistine jezicima svojim: Ovo je doputeno, a ovo je zabranjeno, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - nee uspjeti, kratko e uivati, i njih e strana patnja ekati.354; i kae Uzvieni: Ne povodi se za onim to ne
El-Maide, 2. El-Bekare, 168, 169. 354 En-Nahl, 116, 117.
352 353

321

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

zna! I sluh, i vid, i razum, za sve to e se, zaista, odgovarati.355 Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Svako ko zove zabludi nosi grijeh svih onih koji ga budu slijedili, a njihov grijeh se time nee umanjiti. (prenose Buharija i Muslim) Vlasti imaju pravo da procesuiraju osobe koji izdaju fetve kojima se eli zabluditi svijet i plasiraju miljenja kojima se podravaju zloini o kojima smo govorili. Procesuiranje je u potpunoj saglasnosti sa erijatom obzirom da se poduzima radi zatite vjere i ouvanja iste savjesti. Dunost je onih kojima je dato znanje da upozore na lane tvrdnje, razotkriju zlo i obmanu koje one u sebi sadre, te da istaknu znaaj pridravanja naredbi Allahove Knjige, Suneta Vjerovjesnika, s.a.v.s., i stavova imama Islama ime se ostvaruje opi interes muslimana. Nadalje oni trebaju ne samo upozoriti na fetve ove vrste kojima se eli poremetiti mir i unijeti nered u drutvo, ve su obavezni ukazati da se o Allahovoj vjeri ne smije govoriti bez znanja i kroz slijeenje vlastitih prohtjeva. Potreba nikada do sada nije bila nasunija jer se ovim posebno zasljepila omladina i oni koji nemaju islamsku naobrazbu kojom su slina pitanja obuhvaena. Uenjaci i studenti trebaju razotkriti pozadinu navedenih fetvi i obmanu onih ljudi koji imaju za svoj cilj da ih promoviraju. Ovo je ozbiljna pojava u islamu i nijedan musliman koji razumije ta je dozvoljeno, a ta zabranjeno, ili razluuje asno od neasnog i raspoznaje plemenite, asne i vrijedne ciljeve koje islam nosi u sebi nee dozvoliti da bude zaveden na ovaj krivi put. Zabludjela miljenja su najvei povod podjelama i mrnji meu ljudima. Peto: oni koji su na vlasti imaju dunost da sprijee svaku osobu koja zloupotrebljava religiju, ili miljenja uenjaka, ili podstie ljude da budu nedosljedni u primjeni vjerskih dunosti. Nadalje, imaju obavezu da sprijee one koji nastoje uspostaviti bilo kakvu vezu izmeu vjere islama, ili vjerskih uenja, i djela koja su se dogodila. Vijee osuuje komentare pojedinih autora koji su pokuali povezati akte destrukcije sa sistemom islamskog obrazovanja. Takoer, osuuje korienje istih
355

El-Isra, 36.

322

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

u napadima na osnovne temelje ove blagoslovljene zemlje koji se oituju u praksi estitih generacija, a osudu upuuje onima koji napadaju ejhul-islama Muhammeda ibn Abdulvehaba, neka je Allahova, d.., milost na njega. esto: vjera islam ujedinjuje ljude u predanost Allahu, d.., i zabranjuje podjele i sektatvo. Ovo je Uzvieni Allah jasno u Svojoj Knjizi naloio. Uzvieni Allah kae: Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte!356; i kae Uzvieni: Tebe se nita ne tiu oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah e se za njih pobrinuti.357 Uzvieni Allah pouava Svog Vjerovjesnika da nema nita sa onima koji se dijele u vjeri i formiraju sekte, to jasno ukazuje kako islam tretira podjele i da se one smatraju velikim grijehom. Iz ovog uenja islama je oito da se treba drati demata i posluan biti pretpostavljenim meu muslimanima. Uzvieni Allah kae: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim.358 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Duni ste sluati i pokoravati bilo vam lahko ili teko, slagali se ili ne slagali (Muslim). Takoer, Ebu Hurejere, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Onaj ko je meni posluan posluan je Allahu, a ko je meni neposluan neposluan je Allahu. Onaj ko se pokora pretpostavljenim pokorava se meni, a ko se suprotstavlja pretpostavljenim neposluan je meni (Buharija i Muslim). Praksa je prvih generacija muslimana, ashaba Allahovog Poslanika i generacije iza njih, da se pokoravaju svojim pretpostavljenim. Vijee upozorava na one koji su se pojavili u posljednje vrijeme i pozivaju zabludi, neredu i podjelama. Takve osobe izobliuju poimanje muslimanima i podstiu ih na neposlunost i pobunu protiv pretpostavljenih. Ovo je oito zabranjeno vjerom, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Zaista, bie mnogo razilaenja, pa koga vidite da hoe zajednicu podjeliti maem ga posjecite, ma ko on bio. Ovo su rijei upozorenja onima koji zovu zabludi i podjelama, a i opomena onima koji ih slijede. Oni zasluuju kaznu na ovom i buduem svijetu. Suprotno
Alu Imran, 103. El-Enam, 159. 358 En-Nisa, 59.
356 357

323

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

tome pravilno je da se pridravaju uenja islama i budu postojani na pravom putu koji se temelji na Kuranu, Sunnetu i razumjevanju ashaba i generacije koja je dola iza njih. Dunost je odgajati nove narataje na osnovu principa uenja islama ime se sprijeava njihovo zavoenje i pristupanje zavedenim frakcijama iji se poziv nekada ini privlanim meu mladim ljudima. Sve napore treba uloiti da se omladina usmjeri djelovanju koje e koristiti muslimanskim narodima i ponese znanje koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ostavio u nasljedstvo svojim sljedbenicima. Potvrujemo da je neophodno podrati vlasti i uenjake drave posebice u ovim tekim vremenima. Skreemo panju narodu, onima koji vladaju i koji su podreeni, na grijehe i labavost u vjeri jer su to opasne pojave i treba nastojati biti dosljedan uenjima islama i uspostavljati vjeru time to e se nalagati dobro, a odvraati od zla. Neka Uzvieni Allah zatiti muslimanske zemlje od svakog zla, ujedini muslimane na istini i uputi, neprijatelje vjere osujeti u njihovim napadima i zlo njihovo udalji. Zaista, Allah sve uje i blizu je. Neka je mir i spas na Poslanika Muhammeda, njegove ashabe i sve one koji slijede njegov put do Sudnjeg dana. U potpisu: Abdul-aziz ibn Abdullah ibn Muhammed Alu ejh, predsjednik Vijea, i lanovi: Salih ibn Muhammed el-Hajdan, Abdullah ibn Sulejman el-Manejja, Abdullah ibn Abdurahman el-Gadjan, Dr. Salih ibn Fevzan ibn Abdullah ibn Fevzan, Hasan ibn Dafer al-Atmi, Muhammed ibn Abdullah as-Subail, Dr. Abdullah ibn Muhammed ibn Ibrahim eejh, Muhammed ibn Sulejman el-Bedr, Dr. Abdullah ibn Abdulmuhsin et-Turki, Muhammed ibn Zejd es-Sulejman, Dr. Bekr ibn Abdullah Ebu Zejd (odsutan radi bolesti), Dr. Abdulvehab ibn Ibrahim Ebu Sulejman, Dr. Salih ibn Abdullah ibn Hamed, Dr. Ahmed ibn Ali Sir el-Mubareki, Dr. Abdullah ibn Ali el-Rukban, Dr. Abdullah ibn Muhammed el-Mutlak

324

f e t va

o n a pa d i M a

na nebodere u

aMerici

ejh Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz, muftija Kraljevine Saudijske Arabije359 Hvala Allahu, Gospodaru svih svijetova i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika. S obzirom na veliki broj pitanja koja se postavljaju u vezi sa dogaajima u Sjedinjenim Amerikim Dravama, ime se eli znati stav erijata po pitanju doputenosti navedenog djela, kaem: Uzvieni Allah nas je blagoslovio vjerom islamom, darovao nam upotpunjeno zakonodavstvo koje se moe primjenjivati u svakom vremenu i na svakom mjestu, a iji je cilj blagostanje pojedinaca i zajednice. Islam poziva istini, principijelnosti, pravdi i dobru, a odbacuje mnogobotvo, zlo, nasilje i izdaju. Dakle, blagoslov je u slijeenju ove vjere i postupanju po njenim naelima, a svi koji to uine imaju obeanu nagradu na buduem svijetu. injenica da je u napadima koji su se desili u Sjedinjenim Amerikim Dravama imala za posljedicu pogibiju stotina ljudi siguran je pokazatelj da navedeni postupak islamsko pravo odbacuje i on nema nita sa uenjem islama. Ne postoji nain na koji bi se ovo uskladilo sa islamskim principima iz slijedeih razloga: Prvo: Uzvieni Allah nareuje pravinost, jer su nebesa i Zemlja uspostavljeni na pravdi, radi ostvarenja pravde je poslan Vjerovjesnik i objavljena Knjiga. Uzvieni Allah kae: Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima udjeljuje, a razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.360 Uzvieni takoer kae: Mi
359 360

Preveo hfz. Kenan Musi. En-Nahl, 90.

325

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

smo izaslanike nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali - a gvode smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi - i da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moan i silan.361 I jo: da nijedan grjenik tue grijehe nee nositi.362 Drugo: Uzvieni Allah samome Sebi zabranjuje nepravdu i zbog toga istu zabranjuje Svojim robovima. U hadisi kudsiju se kae: Robovi Moji, uistinu sam Sebi zabranio nepravdu i zabranjenom je uinio meu vama pa jedni drugima nepravdu ne inite. Ova odredba se odnosi na sve Njegove robove, muslimane i nemuslimane, pa nikome nije dozvoljeno da ini nepravdu bilo kome ak i u situaciji kada se rasrdi i konfrontira. Uzvieni Allah kae: O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite!363 Iz navedenih razloga nije prihvatljivo bilo koje opravdanje agresije i nasilja. U svijetlu spomenutog trebamo biti svijesni, kako drava tako i pojedinci, muslimani i nemuslimani, slijedeih injenica: Prvo: napadi koji su se desili u Sjedinjenim Amerikim dravama otmica aviona, zastraivanje i ubijanje nedunih osoba su in agresije i nasilja to islamsko pravo erijat, ne doputa. Zaista, navedena djela su zabranjena i smatraju se velikim grijehom; Drugo: svi muslimani koji su obrazovani u islamu, duhu Kurana i Sunneta nee uestvovati u zloinima ove vrste iz straha od Uzvienog Allaha, Njegove srdbe i loih posljedica, razaranja i unitenja koje oni donose; Tree: dunost je uenjaka muslimanskih nacija da razjasne prirodu ovih djela, te da prezentiraju istinu kada se radi o tretmanu istih u Allahovom zakonu ime se jasno pokazuje da se radi o neprihvatljivim postupcima;
El-Hadid, 25. En-Nedm, 38. 363 El-Maide, 8.
361 362

326

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

etvrto: mediji i oni koji nastoje okriviti muslimane i dovesti ih u vezu sa ovom vrstom aktivnosti, to se sve poduzima u cilju omalovaavanja islama i pripisivanja njegovom uenju onoga od ega je ono isto, trebaju prestati initi navedeno i uzdrati se od irenja zlonamjernih glasina odmah. Svako ko zna bilo ta od islamskog uenja svjestan je da se kroz povijest islama i muslimana navedeno nije dogaalo, ve se uvijek islam suprotstavljao zlostavljanju, nipodatavanju prava, te promovirao istinu i pravdu. Ova deklaracija izdaje se u cilju pojanjavanja i uklanjanja zbunjenosti koja se izazvala nakon posljednjih dogaaja. Molim Uzvienog Allaha da nas vodi putevima mira i uzdizanja Njegove rijei. Neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu i drugove. U potpisu Muftija Kraljevine Saudijske Arabije, Predsjedavajui Visokog vijea uenjaka i Predsjednik vijea za istraivanja, fetve, davet i upuivanje Kraljevine Saudijske Arabije Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz

327

i z j ava p o v o d o M n a p a d a n a t o r n j e v e s v j e t s k o g t r g o va k o g c e n t r a u s a d
ejh Salih ibn Muhammed el-Hajdan364 Potovani gledaoci, neka je mir i spas Allahov i Njegov blagoslov na sve vas. Hvala Allahu u svakom stanju i vremenu, Njemu ijom se milou postie odanost vjeri i sve je u Njegovoj vlasti. Katastrofa koja se dogodila u Sjedinjenim Amerikim Dravama izazvala je bujicu pitanja kojima se eli doznati kakav je stav islamskog uenja o dogaajima ove vrste. Nema sumnje da kompletno islamsko uenje i zakonodavstvo erijat obuhvataju sve aspekte ljudskog ivota. Zbog toga uenjaci su duni da pojasne propise islama koji tretiraju spomenuta deavanja ime prije svega istiu stav islama u ovom pogledu bez obzira da li se radi o muslimanima ili nemuslimanima. Islamski propisi obuhvataju i odnose se na sve ljudske postupke, pa i one o kojima govorimo. Ljudi su pitali: ta je propis islama o ovome? Da li su poinitelji kanjeni nekom sankcijom? ta uenjaci kau po ovom pitanju? Dakle, dunost je uenih da iznesu islamski tretman navedenog i pravni status djela koja su poinjena. Nema sumnje da se sve dogaa Allahovom voljom, a On je taj koji je najbolji sudac i najmilostiviji. Sebi je Uzvieni zabranio nepravdu i uinio je zabranjenom meu robovima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenio je hadisi kudsiju u kojoj Uzvieni Allah kae: Robovi Moji, uistinu sam Sebi zabranio nepravdu i zabranjenom je uinio meu vama pa jedni drugima nepravdu ne inite. Nepravda je napasti na nedune ljude, ubijati one koji nisu krivi; Allahov Poslanik, s.a.v.s., je Poslanik milosti i pravde poslan cijelom ovjeanstvu, svim ljudima i pored njih dinima. Poslanik, s.a.v.s., je
364

Izjavu je prenijela Saudijska televizija. Preveo hfz. Kenan Musi.

328

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

uvijek nalagao muslimanskoj vojsci koja ide u rat protiv neprijatelja slijedee: Nemojte ubijati djecu, ene, civile, sveenike ili monahe koji su se povukli radi molitve. Drugim rijeima islam dozvoljava da se ubijaju iskljuivo oni koji napadaju i ubijaju muslimane. Kriminalna djela kojima se neselektivno ubijaju ene, djeca, stari, bolesni, izaziva teta i slino se tretiraju u uenju islama kao postupci kojima se na Zemlji iri nered, unitavaju usjevi i potomstvo. Sve navedeno islam zabranjuje. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio ubijenu enu na bojnom polju kazao je: Ova se nije borila, pa zato je ubijena? Navedeno nam govori da je takva vrsta ubijanja zabranjena. Prizori koje smo vidjeli prilikom napada na tornjeve u Americi: ljude kako panino bjee kao da je Sudnji dan nastupio usljed oka izazvanog napadima, apsolutno su neprihvatljivi u islamu i smatraju se kriminalnim djelima. Samo najgori ljudi bi mogli podrati zloine ove vrste. U zabludi je svaka osoba koja misli da meu islamskim autoritetima ima onih koji odobravaju ovakva djela. Musliman se ne smije radovati muci drugih ljudi, pa ak i kada se radi o najljuim neprijateljima. Nepravda i individualni in napada nisu odobreni od islama, a kamoli da se moe tvrditi da islam podrava navedeno. Uzvieni Allah kae: Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite!365 Uenje islama kae da su nebesa i Zemlja uspostavljeni na pravdi, te da je bilo koja vrsta kolektivnog kanjavanja nepravda jer je ubiti nedunoga veliki grijeh. Kakav je tretman kada se napad usmjeri na neku grupu koja ukljuuje ene i djecu? Musliman koji praktikuje svoju vjeru nee podrati slian postupak, a Kraljevina Saudijska Arabija sa svojim uenjacima ranije je osudila otmice aviona prije nego to se to desilo u Saudijskoj Arabiji. Nadalje, nema razlike izmeu aviona koje koriste muslimani ili nemuslimani, svaka otmica je zloin i neprihvatljiv postupak. Terorizam i napadi na ljude bez opravdanja je veliki grijeh, pa se nije uditi kada Kraljevina osudi takve postupke iz iste uvjerenosti u islamske principe i vjere u pravdu i moral.
365

El-Maide, 8.

329

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Saudijska Arabija je drava u kojoj su sveta mjesta i srce muslimanskog svijeta. Nije iznenaujue da osudi spomenuta kriminalna djela. Musliman koji je obrazovan u vjeri i primjenjuje njena uenja, uenja koja upuuju na milost i saosjeanje meu svim ljudima, osudit e zloine ove vrste. Brojna su pitanja koja su mi pristigla i elim jasno kazati o kakvom se zlu ovdje radi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Onaj ko zlo ini, najprije ga sebi i protiv sebe ini.; u smislu da se niiji grijeh ne smije pripisati onome koji to nije uinio. Zbog toga, incident koji se dogodio iskljuivo proizvodi mrnju protiv muslimana uprkos injenici da muslimani ne podravaju postupke koji su doveli do njega. Nije pravedno da neduni pate zbog onih koji su krivi. Kompletna zajednica ne smije se kanjavati zbog postupaka pojedinaca to se razumije iz hadisa kojeg smo spomenuli i iz rijei Uzvienog u Kuranu: da nijedan grjenik tue grijehe nee nositi.366 Razumom obdaren nee teretiti muslimanske zajednice, bez obzira da li se radi o roenim Amerikancima muslimanima ili Arapima koji su trenutno na boravku u Sjedinjenim Amerikim dravama, za djela koja su izvrili pojedinci, a to je naalost praksa medija i pojedinih organizacija. Kao to sam ranije spomenuo, nije oekivati od amerikog naroda koji zastupa ljudske slobode, demokraciju i potivanje prava, da osudi svoje sugraane muslimane amerikog ili arapskog porijeka koji borave u Americi, jer nije pravedno da se krivica prenese na onoga koji je neduan. Islam zabranjuje ubijanje civila, pa nije pravedno da se vjera koja tako strogo gleda na svetost ivota bude optuena za neselektivna ubistva i nasilje koje se desilo. Islam je ist i dalek od svega toga kroz svoju kompletnu povijest. Sa ovim problemom se treba suoiti kroz sve njegove dimenzije, najprije kroz sankcionisanje poinitelja, ali i kroz preventivno djelovanje kojim e se sprijeiti ponavljanje kroz preduzimanje svih potrebnih mjera u tom pravcu. Islam ui da je bolje sprijeiti nego li lijeiti; ovaj oblik kriminalnog djelovanja je bolest koja se prenosi ne na pojedince, ve na zajednice i grupe, pa je neophodno poduzeti sve islamom predviene mjere da bi
366

En-Nedm, 38.

330

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

se problem izlijeio. Ne elim biti preopiran u izlaganju, ali moram ponoviti da muslimanske nacije, bez obzira da li se radi o politikim ili akademskim krugovima, ne podravaju postupke ove vrste i imaju znaajnu ulogu u razotkrivanju pitanja ove vrste. Niko ne podrava ove postupke. Ameriki narod ne smije smatrati drugi narod odgovornim za dogaaje koji su se desili i iji su akteri individualci. Vlade njihovih zemalja nemaju nikakvu vezu, niti su bile upoznate sa njihovim djelovanjem prije nego su oni poduzeli konkretne korake i svijet vidio zloince u njihovom pravom svijetlu. Vlasti Sjedinjenih Amerikih drava moraju se suzdrati od izjava koje sve muslimane terete za postupke spomenutih zloinaca, jer islam ne poznaje ovu vrstu diskriminacije koja se temelji na rasnoj, jezikoj ili ideolokoj razliitosti. Iznova ponavljam dogaaj je zloin prema Sjedinjenim Dravama, barbarski i ruilaki postupak koji nadilazi klasnine teroristike napade. Kaem da su ovi postupci najvee zlo i najgora forma nasilja. Molim Uzvienog Allaha da nas sve zatiti i dadne pobjedu Istini i onima koji nju zastupaju. Neka bude poraena la i oni koji je zastupaju, a neka nas Uzvieni vodi djelima kojim je On zadovoljan i neka nam se smiluje. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, sve poslanike i one koji slijede istinu od svog Gospodara. Nema snage niti moi osim Allahove, a On je zaista Svemogui.

331

i z j av e

vodeih islaMskih autoriteta

o t e r o r i s t i k i M n a pa d i M a o d septeMbra 2001. godine

11.

Nie potpisane voe islamskih pokreta su uasnute dogaajima od utorka, 11. septembra 2001. god. koji su izazvali masovno ubijanje, ruenje i agresiju na nevine ivote. Izraavamo svoje duboke simpatije i alost. Najsnanije osuujemo ove dogaaje koji su suprotni svim humanim i islamskim normama. Na je stav utemeljen na asnim propisima islama koji zabranjuju sve oblike napada na nevine ljude. Uzvieni Allah u Kuranu kae: I niko nee nositi grijehe druge osobe (El-Isra 17:15). Mustafa Mehur, Muslimanska braa (Egipat); Kazi Husejn Ahmed, emir Demaat-i islamijje (Pakistan); Muti Rahman Nizami, emir Demaat-i islamijje (Banglade); ejh Ahmed Jasin, Islamski pokret otpora (Palestina); Raid Gannui, Pokret za preporod - Nahda (Tunis); Fazil Nour, Svemalezijska islamska stranka (Malezija) i etrdeset drugih muslimanskih uenjaka i politiara, 14. septembar 2001. Iz perspektive islamskoga prava teroristiki akti predstavljaju zloin drumskog razbojnitva (hirabe). ejh Jusuf el-Karadavi (Katar); Tarik el-Biri (Egipat), Dr. Muhammed S. el-Avva, (Egipat); Dr. Hejsem el-Hajjat, (Sirija); Fehmi Huvejdi (Egipat), ejh Taha Dabir el-Alvani (SAD), 27. septembar 2001.

332

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Otimanje aviona, teroriziranje nevinih ljudi i prolijevanje krvi predstavljaju oblik nepravde koju islam ne tolerira ve ih karakterizira kao velike zloine i grijehe... ejh Abdulaziz Al ejh, Veliki muftija Saudijske Arabije, 15. septembar 2001. Grijeh je ubijati nevine ljude. Takoer je grijeh hvaliti one koji ubijaju nevine ljude. Muftija Nizamuddin emzai, Pakistan, New York Times, 28. sept. 2001. Naa srca krvare zbog napada na Svjetski trgovinski centar i druge institucije u SAD. Izriito sam protiv da predani muslimani ine takve poduhvate. Islam nikada ne doputa muslimanu da ubija nevine i nemone ljude. ejh Jusuf el-Karadavi, IslamOnline.com, 13. sept. 2001.

333

otvoreno

pisMo

usaMi
367

bin

ladenu

ejh Selman el-Avde

Brate Usama! Koliko je krvi proliveno? Koliko nevine djece, ena i starih ljudi je ubijeno, osakaeno i protjerano iz svojih domova u ime El-Kaide? Da li si sretan sresti Allaha sa ovim tekim bremenom na svojim ramenima? Ono je zaista teko breme, najmanje stotine hiljada nevinih ljudi, ako ne miliona. Kako moe to eliti kad zna da je Allahov Poslanik rekao: Ko ubije vrapca bezrazlono, nai e ga na Sudnjem danu kako se ali Allahu: Gospodaru moj! Ta osoba me je ubila bez razloga. Nije me ubila iz opravdanog razloga (iz potrebe).? Naa vjera koja je dola da zatiti ivot vrapca, nikad ne moe prihvatiti ubijanje nevinih ljudi, bez obzira koje je navodno opravdanje dato za to. Zar nisi itao da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Jednom je jedan od poslanika sjedio pod jednim drvetom pa ga je ujeo mrav. Zbog toga, on je zapalio itav mravinjac. Uslijed toga, Allah mu je objavio: Zato ne ubi samo jednog mrava? (Sahih Muslim). Allah je objavio tom poslaniku: ta? Samo zbog toga to te je jedan mrav ujeo, ti si zapalio cijelu skupinu koja slavi Allaha! (Sahih Muslim, 2241). Ako je ovako u sluaju mravinjca, razmisli koliko mora biti gore nanijeti tetu ljudskim biima? Ko je odgovoran za sve one mlade muslimane, koji su u cvatu svoje mladosti, noeni arom svoga uzrasta, zalutali na put za kojeg ne znaju kuda vodi? Slika islama je danas iskrivljena. Ljudi irom svijeta govore kako islam poduava da one koji ga ne prihvataju treba ubiti.
www.islamtoday.com. Dr. Selman b. Fahd el-Avde, generalni supervizor internet stranice www.slamtoday.net i ugledni saudijski alim srednje generacije, 14. septembra 2007. uivo je na televizijskoj kui MBC uputio otvoreno pismo Usami bin Ladenu.
367

334

D z i h a d,

n e

t e r o r i z a m

Oni takoer govore da sljedbenici selefijskog uenja ubijaju muslimane koji ne dijele njihove poglede. No, stvarnost islama jeste da na Poslanik, s.a.v.s., nije ubijao podmukle munafike u svojoj sredini iako mu je Allah objavio ko su oni i informirao ga da su oni namijenjeni za najnie dubine dehennema. Zato je suzdrao svoju ruku? Dao je slijedee objanjenje: Ne elim da ljudi govore kako Muhamed ubija svoje drugove. Brate Usama, ono to se desilo 11. septembra, a to smo odmah glasno osudili, jeste ubistvo nekoliko hiljada ljudi, vjerovatno neto manje od tri hiljade. To je broj onih koji su poginuli u avionima kao i u tornjevima. S druge strane muslimanske daije, koji ostaju nepoznati i nezapaeni, su uspjeli u upuivanju stotina hiljada ljudi na Islam, ljudi koji su otad upueni svjetlom vjere i ija su srca ispunjena ljubavlju prema Allahu. Nije li razlika izmeu onog ko ubija i onog ko upuuje oigledna? Na Gospodar nam govori: Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva - kao da je svim ljudima ivot sauvao (El-Maide: 32). S druge strane, uputiti jednu duu ka spoznaji i vjeri je jedno znaajno ostvarenje. To je neto to e nam donijeti veliku nagradu. Brate Usama, ta e se dobiti unitenjem itavih naroda, a to je ono emu smo svjedoci u Afganistanu i Iraku? ta e se dobiti od potkopavanja njihove stabilnosti i svake nade u normalan ivot? Tri miliona izbjeglica je izbjeglo samo u Siriju i Jordan, da ne spominjemo one koji su pobjegli na Istok i Zapad. Strava graanskog rata koji sada bijesni u Afganistanu i Iraku ne donosi nikakvu radost muslimanima. Kada je Poslanik, s.a.v.s., uo o ovjeku po imenu Harb (to znai rat na arapskom), on je odmah promijenio njegovo ime u neto drugo, jer je Poslanik mrzio rat. Allah kae: Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! (El-Bekare: 216). Rat je neto prezreno i emu se mora pribjei jedino kad je nuda i kada se ne moe nai drugi izlaz. Ko e se okoristiti pretvaranjem drava kao to su Maroko, Alir, Liban ili Saudijska Arabija, ili bilo koja druga drava u tu svrhu, u boj335

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

no polje gdje se niko ne osjea sigurnim? Je li cilj da se doe do vlasti? Je li to rjeenje za sve? Je li to plan, makar se mogao ostvariti samo koraanjem preko leeva stotina hiljada ljudi, policajaca, vojnika, civila i obinih muslimana? Mogu li se njihove smrti opravdati rijeima: Oni e na onom svijetu biti oivljenu na onome na emu su njihova srca. Doista, svi oni koji su ubijeni bie oivljeni na onom na emu su njihova srca. Pitanje koje mi sebi trebamo postaviti je, meutim, u kakvom stanju emo mi biti oivljeni? Kakve emo sebe nai kada sretnemo svoga Gospodara? Kako e biti za onoga koji ima sve te bezbrojne smrti na svojoj dui, bez obzira elio on to ili ne. Briga za dostavu poruke Islama ovjeanstvu je ta koja moe uticati na druge i ubijediti ih. To je puno vea i tea briga od koritenja brutalne snage i nasilja kako bi natjerao druge da slijede tvoju volju. Allah je poslao svoga Poslanika, s.a.v.s., kao vodia ovjeanstvu, ne kao sakupljaa poreza, kao to je Omer b. Abdulaziz imao obiaj rei. Ko je odgovoran, brate Usama, za promicanje kulture tekfirenja (proglaavanja muslimana nevjernicima) koja je razdvojila porodice i dovela do toga da sin svoga oca naziva nevjernikom? Ko je odgovoran za njegovanje kulture nasilja i ubijanja to je dovelo do toga da ljudi prosipaju krv svojih blinjih hladnokrvno, umjesto da njeguju duh ljubavi i spokojstva kojeg bi muslimanska porodica trebala da ima? Ko je odgovoran za mladie koji svoje majke ostavljaju uplakanim; koji naputaju svoje supruge, ija se mala djeca bude svaki dan pitajui kada e se babo vratiti kui? Kakav se odgovor moe dati, kada bi taj otac vrlo mogue mogao biti mrtav, ili nestao i da niko ne zna za njegovu sudbinu? Ko je odgovoran to zapadne vlade sprjeavaju svaki dobrotvorni projekat u svijetu, tako da su jetimi, siromani i potrebni irom planete lieni hrane, obrazovanja i drugih esencijalnih potreba? Ko je odgovoran, brate Usama, za punjenje zatvora muslimanskog svijeta naom omladinom, to e proizvesti samo jo vie ekstremizma, nasilja i ubistava u naem drutvu? Muhamed, s.a.v.s., je moj izvor rukovoenja, a nadam se i tvoj, pa 336

U m j e s t o

z a k l j u k a

je li ono s ime je on doao nedovoljno za tebe? On je poslan kao milost cijelom ovjeanstvu. Kae Allah: I Mi smo te poslali samo kao milost cijelom ovjeanstvu(El-Enbija: 107). Rije milost se ne moe nai u leksikonu rata. Gdje je milost u ubijanju ljudi? Gdje je milost u bombardovanju naselja? Gdje je milost u pretvaranju ljudi i naselja u mete? Gdje je milost u pretvaranju mnogih muslimanskih zemalja u bojna polja? Poslanik, s.a.v.s., je stavio cijelu Arabiju pod svoju vlast bez ijednog pokolja, uprkos svim bitkama koje su pokrenute protiv njega. Broj ljudi koji je ubijen tokom dvadeset i tri godine njegove misije je manji od dvije stotine ljudi. Broj muslimana ubijenih od neprijatelja tokom tog vremena je mnogo vei od tog broja. emu se stotinu ljudi u Aliru, ili duplo vie u Libanu ili u Saudijskog Arabiji nada kada izvode djela nasilja, ili kako oni kau, samoubilake napade? To su djela uzaludna. Recimo, isto hipotetiki, da ti ljudi uspiju preuzeti vlast negdje u svijetu. ta tad? emu se mogu ljudi koji nemaju ivotnog iskustva nadati da ostvare u sferi dobre vladavine? Ljudi koji nemaju znanja o islamskom pravu koje bi ih podralo na tome putu i nemaju razumijevanje unutarnjih i meunarodnih odnosa? Je li Islam samo oruje i municija? Jesu li vaa sredstva sama sebi postala cilj? Ta ideologija koja je zarazila mnoge mlade ljude irom svijeta, je li ona objava od Allaha o kojoj se ne moe postavljati pitanja ili ponovo promisliti? Ili je samo rezultat ljudskih napora koji je podloan greci i samim tim popravljiv. Mnoga tvoja braa po Egiptu, Aliru i drugdje su uspjeli vidjeti kraj ceste za tu ideologiju. Oni su shvatili koliko je ona destruktivna i opasna. Oni su takoer snali smjelosti da objave u svojim pisanjima i uivo da su bili u krivu i da je put na kojem su bili bio pogrijean put. Oni su priznali da on ne moe voditi niemu dobrom. Zatraili su Allahov oprost za ono to je prolo i izrazili su svoje iskreno aljenje za ono to su uradili. Koliko je onima koji imaju neustraiva srca potreban i neustraiv um! Jesi li uo glasove pobonih uenjaka, onih koji oboavaju Allaha danju i noi i koji su puni brige prema Allahu, zar ih ne uje kako plaui govore iste rijei koje je Poslanik, s.a.v.s., koristio kada je Halid b. Velid, 337

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

glavni komandant u njegovoj vojsci, pogreno postupio: O Allahu! Ja se ograujem od onoga to je Halid uradio. Te iste rijei jo uvijek odjekuju nakon 1400 godine u plau islamskih uenjaka: O Allahu! Ograujemo se od onoga to Usama ini, i od onih koji se s njim identificiraju ili rade pod njegovim bajrakom. ivot, Usama, ne bi trebala biti samo jedna lekcija. Moramo se suoiti sa brojim lekcijama u naem ivotu, i te lekcije su veoma raznovrsne. Ja nisam razliit od mnogih drugih ljudi koji su zabrinuti zbog muslimanskih pitanja. Srce me boli kada pomislim na broj mladih ljudi koji imaju potencijal, koji bi mogli dati tako velik i originalan doprinos drutvu, koji imaju da ponude toliko toga konstruktivnog i pozitivnog, a koji su pretvoreni u ivue bombe. Evo kljunog pitanja na koje mora odgovoriti i koje drugi imaju pravo pitati: ta su sve ove duge godine patnji, tragedija, suza i rtve ustvari donijele? Molim Allaha da nas sve ujedini na istini i pravom putu. Molim Ga da nas sve uputi na ono s ime je zadovoljan.

338

Um j e s t o z a k l j u k a

Sav j e t i m u s l i m a n s ko j oml adini

Fuad Sedi i Izet Terzi Bismillahi-rrahmani-rrahim! Svjedoci smo da se Bosna i Hercegovina, kao i ostali dijelovi Balkana u toku posljednjih ratnih zbivanja, kao i u postratnom periodu, nala na udaru razliitih razumijevanja vjere islama i prakticiranja vjerskih propisa. To je donekle i razumljiva pojava s obzirom na prisustvo muslimana iz drugih podneblja koji su svojim prisustvom eljeli pomoi muslimanima u najteim danima. Ti ljudi su uglavnom bili pripadnici drugih islamskih pravnih kola (mezheba) i njihovo mijeanje sa naom omladinom rezultiralo je zbunjenou i nejasnoama u razumijevanju pojedinih vjerskih propisa. Vjerovatno je, u tom kontaktu sa naom sredinom, nedostajalo mudrosti i primjenjivanja opepoznatih pravila u pozivanju u islam, davetu. Trebalo je imati na umu da islam ovdje postoji nekoliko stoljea, da je tu bilo i uleme, uenjaka, medresa i ostalih vjerskih institucija koje su uvale i njegovale emanet vjere, koji su preuzeli od svojih prethodnika. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kae: Stanovnici Meke najbolje poznaju svoje podruje i svoje prilike. Tako isto i muslimani naih podruja bolje poznaju nae podneblje, nae prilike i nae probleme, kao i mogua rjeenja za njih. Takoer se morao uzeti u obzir i period razliitih sistema koji su vladali ovim prostorima, pogotovo onih pedesetak godina nakon Drugog svjetskog rata, kada je vjera marginalizirana i stavljana u drugi plan. Svjesni smo da su se tokom tog tekog perioda u vjeru moda i uvukle neke novine koje nemaju osnovu u vjeri, ali to razumijevamo kao rezultat truda na ouvanju bilo ega to ima veze sa vjerom, nainom ouva341

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

nja veze izmeu ljudi i Boga, koji moda i nije bio najadekvatniji, ali je u tim prilikama vjerovatno bio jedini, da bi se vjera sauvala. Treba imati na umu i to da je unoenje razdora meu muslimane, njihovo meusobno zavaanje i razbijanje njihovog jedinstva i sloge taktika njihovih neprijatelja, koji ih na drugi nain ne uspijevaju nadvladati. Naalost, u tome su nekad manje, nekad vie i uspijevali. Tako su se pojavili novi pravci, nove sekte i nova tumaenja islamskih propisa, koji i danas egzistiraju meu muslimanima. Njihovi pogledi i tumaenja ponekad ne samo da nisu bili u skladu sa glavnim izvorima nae vjere, Kuranom i Hadisom, ve je bilo i oprenih stavova i raznih novotarija koje su se uvukle u propise nae vjere. Sve te nalete i pokuaje udaljavanja od glavnih izvora svoje vjere, muslimani su, hvala Bogu, u najveem broju odbacili i ostali na kursu pravog puta i ivota u okrilju svoje iste vjere. Jedna od muslimanskih skupina koje su se pojavile u posljednjem ratu i iza njega u Bosni i na Balkanu je ona koja je prihvatila stavove drugih mezheba, ili bolje reeno formirala vlastiti mezheb, koji uveliko odstupa od tradicionalnog hanefijskog mezheba, koji je ve ustaljen i stoljeima prihvaen na ovim prostorima. Sve to izazvalo je brojne probleme, polemike, uznemiravanja i razdor ionako krhke zajednice muslimana. O tome se mnogo pisalo, prialo, polemisalo i sukobljavalo i tako su se irili smutnja i nered meu muslimanima. Sve ta deavanja meu nama, koja jo uvijek traju, nisu doprinijela jaanju i irenju islama. Naprotiv, izazvala su nove podjele i razilaenja, te sukobe i najee verbalne obraune meu muslimanima, naalost ak i u damijama. U ovim skupinama ima veliki broj estitih, pobonih i dobronamjernih mladia muslimana, koji se maksimalno pridravaju propisa svoje vjere islama i uvaju se zabrana, harama. Radi njih, radi ouvanja zajednice muslimana je i ovo obraanje i pisanje, krajnje dobronamjerno i samo u ime Allaha, da pomognemo savjetom jedni drugima, jer je vjera savjetovanje, kako je rekao i poslanik Muhammed, s.a.v.s. elimo da naoj omladini ukaemo da nije ispravno samo ono to im se iz takvih krugova nudi, nego da je naa vjera vjera samilosti, blagosti 342

U m j e s t o

z a k l j u k a

i uzajamnog uvaavanja, kako nas je uio onaj koji je poslan cijelom ovjeanstvu, a na iju praksu se skoro svi pozivamo. Muhammed, a.s., je poslan kao milost svjetovima i on je, uistinu, bio Allahova milost koja je hodila po Zemlji i koji je svojim rijeima, izmeu ostalog, ukazao kako se lijepim ahlakom dostiu najvii dennetski stepeni. U tom duhu na narednim stranicama emo pokuati ukazati na neka shvatanja i postupke koji nemaju opravdano uporite u naoj lijepoj vjeri, ali zato imaju kobne posljedice po jedinstvo nae muslimanske zajednice.

N e k l a n j a n j e u d emaatu z a p o s tav l j e n i m imamom

Jedno od pogrenih i neispravnih shvatanja pojedinaca je i shvatanje da nije dozvoljeno klanjati za pojedinim imamima, ni dumu-namaz ni ostale namaze. Taj svoj stav oni opravdavaju nedostacima, manjkavostima, bidatima (novotarijama) koje taj imam, po njihovom ogranienom shvatanju, ima kod sebe, a koje ga ine nedostojnim imamske dunosti. Oni smatraju da klanjanje za takvim imamom nije ispravno i da takav namaz nije primljen. Kao rezultat toga imamo formiranje posebnih, odvojenih demata, gdje oni klanjaju po sunnetu, ili u istim damijama klanjaju nakon obavljenog namaza i to je najgore, javno iznose svoje miljenje, irei tako smutnju i dovodei i imama i dematlije u nezgodnu situaciju. U zadnje vrijeme je takoer primjetno da denaze pojedincima, njihovim istomiljenicima, ili lanovima njihovih familija, klanjaju iskljuivo oni, jer smatraju da su oni najbolji i najprei da to obave, a ne dotini imam u tom mjestu, koji je postavljen od strane najviih vjerskih instanci u naoj zemlji. Takoer se vrlo esto deava da ovi ljudi nee uope da klanjaju danazu obinom svijetu, jer smatraju da su oni slabi ili nikakvi muslimani. Ovi pojedinci ili ne znaju, ili ne ele da znaju, da ovakvim postupcima dovode u pitanje ispravnost svog namaza i namaza onih koji se povode za njima. Toliko je hadisa u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., 343

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

upozorava na vanost zajednikog klanjanja, odravanja jedinstva i sloge u dematu. Ne treba oni da brinu za ispravnost namaza, jer je to Poslanik, s.a.v.s., jo davno zagarantovao dematlijama, pa ak i kada bi bilo nekih nedostataka i manjkavosti kod imama. Prvenstveno je imam odgovoran za svoj namaz i za namaz onih koji su iza njega, jer ako on pogrijei, dematlije imaju sevap i namaz im je ispravan, a imam je grjean, kao to stoji u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Imami e vam klanjati, pa ako to obave kako treba, imat ete nagradu i vi i oni, a ako oni pogrijee, vi ete imati sevap, a oni e snositi grijehe.368 Navedeni hadis se odnosi na klanjanje u odreeno namasko vrijeme, ali i na sve drugo to se tie zajednikog obavljanja namaza. Ibnul-Munzir kae: Ovaj hadis pobija miljenje onih koji smatraju da neispravnost namaza od strane imama prelazi na one koji su klanjali za njim. Muhelleb kae: Ovaj hadis ukazuje da je dozvoljeno klanjati za bogobojaznim imamom, a i za onim koji je grjenik, pogotovo ako bi se bojali njegova zla.369 U drugom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: Boriti se na Allahovom putu je vaa obaveza sa svakim pretpostavljenim, bio on dobroinitelj ili grjenik, pa makar inio i velike grijehe. Duni ste da klanjate u dematu za svakim muslimanom, bio on dobroinitelj ili grjenik, pa makar inio i velike grijehe. Klanjati denazu-namaz duni ste svakom muslimanu, bio on dobroinitelj ili grjenik, pa makar inio i velike grijehe.370 Prenosi se takoer da je Hasan el-Basri upitan o klanjanju za imamom koji ini neke novotarije (bidate), pa je Hasan rekao: Ti za njim klanjaj, a on je odgovoran za svoju novotariju.371 Ovu predaju je Buharija spomenuo u poglavlju Klanjanje za imamom koji kod sebe ima neku novotariju. Na istom mjestu Buharija biljei da je Ubejdullah ibn Adijj ibn Hijar doao kod Osmana, r.a., kada je bio opkoljen od strane onih koji su unosili smutnju i razdor u islamskom drutvu. On ga je tada upitao: Ti si na imam a zapao si u situaciju u koju si ve zapao,
Hadis je sahih, a biljei ga Buharija 2/187 (654). Pogledaj El-Feth, 2/188. 370 Hadis je zabiljeio Bejheki u uabu l-imanu, 7/3. 371 Ovu predaju biljei Buharija u Babu imameti meftun ve l-mubtedi, pogledaj El-Feth, 2/188 (659), poglavlje u Knjizi o ezanu. Ibn Hader kae da je Seid ibn Mensur ovu predaju zabiljeio sa svojim senedom.
368 369

344

U m j e s t o

z a k l j u k a

nama kao imam klanja neki ovjek koji je upleten u ovu smutnju, pa se mi, klanjajui za njim nelagodno osjeamo, pa ta da radimo? Osman mu odgovori: Namaz je neto najbolje to ljudi mogu obavljati, pa ako ljudi ine dobro, ini ga i ti sa njima, a ako oni ine loe, ti se kloni njihovih loih djela.372 Ibn Hader kae: Iz ovoga vidimo da Osman nije tog imama spomenuo ni po emu loem, nego je rekao da je to njegovo klanjanje najbolji posao... Takoer, njegova izreka ukazuje na vanost zajednikog klanjanja, pogotovo ako ima smutnje i nereda, da se demat ne bi jo vie razjedinjavao.373 Ove izreke i postupci nam dovoljno govore o vanosti uvanja demata, zajednikog klanjanja, pa ak ako bi i bilo nekih nedostataka kod imama. Poznat je sluaj ashaba Ebu Seida el-Hudrija sa Mervanom, Mauvijinim namjesnikom u Medini, koji je htio da bajramsku hutbu odri prije klanjanja bajram-namaza, kako bi natjerao ljude da sluaju njegovu hutbu. S obzirom da sluanje hutbe nije vadib, po miljenju nekih uenjaka, ljudi bi se razilazili odmah nakon namaza i ne bi sluali hutbu. Ovaj namjesnik je na ovaj nain htio natjerati ljude da sluaju hutbu. Ebu Seid ga je upozorio i rekao mu da je ispravno prvo klanjati bajram, pa onda drati hutbu. Mervan se na to ogluio i uradio je onako kako je naumio.374 Takoer emo navesti i sluaj drugog ashaba, Velida ibn Ukbeta, Osmanovog, r.a., namjesnika u Kufi, koji se napio i tako u pijanom stanju klanjao sabah-namaz kao imam ljudima. Kada je nakon dva rekata predao selam, upitao je prisutne: Hoete li jo koji rekat da vam dodam? Velid je bio Osmanov brat po majci i njegov namjesnik u Kufi pet godina. Kasnije su ljudi obavijestili Osmana o tom sluaju i kada je naao nekga da to posvjedoi, naredio je da se Velidu udari etrdeset udaraca biem zbog tog prekraja.375 Ove primjere sam naveo da ukaem na situacije u kojima su se nalazili ashabi i tabiini, koji su prisustvovali ovim dogaajima a ni za jednog se ne kae da je napustio namaz i da nije klanjao za imamom,
I ovo je zabiljeio Buharija na istom mjestu. Pogledaj El-Feth 2/188. 374 Ovo je zabiljeio Buharija u svom Sahihu, pogledaj El-Feth, 2/49 (956), Kitabu l-idejn. 375 Ovaj sluaj je zabiljeio Buharija, pogledaj El-Feth, 7/53 (3696).
372 373

345

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

niti da je ponovo klanjao dotini namaz. Kod nas se, pak, nekada zbog nebitne sitnice prigovara imamu, njegovom vjerovanju (akaidu), o njemu se svata pria, pa to sve uzimamo kao opravdanje da za njim ne klanjamo. Hvala Bogu, jo nigdje se nije ulo da je neko imamio a bio u pijanom stanju, niti je neko pokuao da odri hutbu prije bajramnamaza. Ako su ashabi, r.a., sve ove postupke tolerisali i za tim ljudima klanjali, elei na taj nain da ouvaju demat i zajednicu, kako mi sebi onda uzimamo za pravo da ne klanjamo za naim zvaninim imamima!? Evo jo jednog primjera iz kojeg vidimo da su ashabi uvali demat i zajednicu muslimana. Poslanik, a.s., je najavio da e doi vrijeme pa e halife kasniti sa ikindijskim namazom. Na to ga ashabi upitae kako e tada postupati. On im ree: Kod kue klanjajte ikindiju na vrijeme, a kada zaui ezan, idite u damiju i klanjajte skupa sa svijetom. Nikom od njih Poslanik nije rekao da ne klanja za takvim imamima, niti da prestane odlaziti u damiju, nego ih savjetuje da ouvaju zajednitvo javnog klanjanja u damiji. Drati se zajednice i ne razdvajati se od svoje odabrane skupine je kuransko naelo koje je izraeno u slijedeem ajetu: vrsto se drite za Allahovo ue i ne razjedinjujte se!376 Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Imat ete emire (pretpostavljene) sa kojima e vaa srca biti zadovoljna i njima ete teiti, a zatim e nad vama zavladati emiri koje e vaa srca prezirati a od njihovih postupaka e vam se koa jeiti. Neki ovjek upita: Hoemo li se boriti protiv njih? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Neete dok god obavljaju (i ne spreavaju) namaz.377 Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko kod svoga emira (pretpostavljenog) vidi neto to ne valja, neka se strpi (osaburi), jer ko god napusti zajednicu (demat) koliko je jedan pedalj, pa tako umre, umro je dahilijetskom smru.378 U svim situacijama treba uvati zajednitvo i biti pokoran svome pretpostavljenom. U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: Treba da bude posluan svome pretpostavljenom, kada si raspoloen i kada si neraspoloSura Ali Imran, 103 Hadis je zabiljeio Bejheki u uabu l-imanu 6/64. 378 Hadis je zabiljeio Buhari.
376 377

346

U m j e s t o

z a k l j u k a

en, kada si u tekoj i u lahkoj situaciji i trebada mu daje prednost nad sobom.379 Enes, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Budite posluni i pokorni pa makar va pretpostavljeni bio abesinski rob, sa malom crnom glavom!380 Allahov Poslanik, s. a. v.s ., ovu obavezu je spomenuo i u svom obraanju na Oprosnom hadu, gdje je, izmeu ostalog, rekao: Budite pokorni svojim emirima, ui ete u Dennet Vaeg Gospodara.381

N ovota r ij e i n j i h ovo r a z u mijevanje kod nas

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u nekoliko hadisa upozorio svoje sljedbenike da se uvaju bidata, tj. novotarija u vjeri, jer novotarije odvode u zabludu. To su oni postupci koji bi mogli rezultirati iskrivljivanjem istog vjerovanja, traenjem pomoi od nekog drugog mimo Allaha. Meutim, vrlo esto kao rezultat nepoznavanja osnovnih pravila pozivanja na dobro i odvraanja od zla, i nerazumijevanja prioriteta u vjeri, imamo pogreno razumijevanje novotarija. Kod mnogih se javlja strah od moguih neislamskih natruha koje bi se mogle udomiti u islamu, pa odbacuju svaku novinu i nazivaju je bidatom novotarijom. U takvoj opreznosti se nekad zna otii i predaleko, pa se, svjesno ili nesvjesno, prekorauju granice nazivajui bidatom sve to nije u skladu sa neijim vlastitim vienjem islama i erijata. Da bi se moglo tano razluiti ta je novotarija, potrebno je baciti vie svjetla na ovaj pojam.Jedinstven stav cjelokupne uleme ehli-sunneta je da je zabranjena bilo kakva vrsta bidata (novotarije) u islamu ukoliko ona i najmanje naruava sadraje nama poznatih imanskih i islamskih artova. S obzirom da je islam cjelokupan ljudski sistem ivota, mogue se susresti i sa novinama koje mogu biti ili u skladu ili u suprotnosti sa islamskim pogledom na svijet. Rije bidat u arapskom jeziku ima znaenje novine, tj. neega to ranije nije postojalo. U Kuranu se govori kako su sljedbenici Isaa, a.s.,
Hadis je zabiljeio Muslim. Hadis je zabiljeio Buharija. 381 uabu l-iman, 6/5
379 380

347

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

pojaali svoj ibadet dotle da su, u elji da se to vie priblie Allahu d.. prekoraili granicu: A u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monatvo oni sami, kao novotariju, uveli. Mi ga nismo propisali, osim u elji da steknu Allahovo zadovoljstvo, ali oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo...382 Ovdje je rije bidat navedena u pozitivnom znaenju, iako oni u isto vrijeme dobijaju kritiku zbog toga to ne vode dovoljno rauna o svom pojaanom ibadetu. Imam afija kae da se novotarija dijeli na pohvaljenu i pokuenu. Ona koja je u skladu sa sunnetom Boijeg Poslanika, s.a.v.s., je pohvaljena, a ona koja je u suprotnosti sa istim je pokuena.383 Kao primjer lijepe novotarije moe posluiti Omerova, r. a naredba., da ljudi klanjaju teravih-namaz skupa, u dematu, pa kada ih je kasnije vidio kako skupa klanjaju, rekao je: Divna li je ovo novotarija!384 Imam El-Gazali takoer kae da je zabranjena svaka novotarija koja je u suprotnosti sa Kuranom i sunnetom, tj. erijatom, dok su neke novotarije proizvod i zahtjev vremena i potrebe ljudi.385 On takoer u svom Ihjau navodi i neke stroge uvare od novotarija koji u njegovo vrijeme nisu htjeli da ulaze i klanjaju u damiji, ukoliko je ona bila pokrivena bilo ime osim hasurom. ta bi tek sada rekli za raznolike ilime i tepihe po naim damijama, za lampu, sijalice i pozlaene lustere, za struju od koje sija sva damija!? Ibn Redeb el-Hanbeli kae da je novotarija sve novo to nema nikakvog utemeljenja u erijatu, a eli mu se pripisati, dok novotarije koje nemaju ni utemeljenja, ni veze sa erijatom i nisu novotarije, makar to one jeziki bile.386 Ibn Hader kae da je bidat neto novo to nije postojalo ranije, a kada se spominje u domenu erijata, onda je ona pokuena.387 U hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., rije bidat je navedena uvijek u negativnom kontekstu, dok su h. Omer, Ebu Umame i Abdullah ibn Omer iznijeli i mogunost pozitivnog poimanja iste.
El-Hadid, 27. Fethu l-Bari, 17: 10. 384 Buhari, poglavlje o teravih-namazu, 1. 385 El-Gazali, El-Ihja, 2: 3. 386 Ibn Redeb, Damiul-ulum..., 160. 387 Ibn Hader, Fethu l-Bari..., 5: 156.
382 383

348

U m j e s t o

z a k l j u k a

Savremeni alim i veliki savremeni autoritet u svijetu ejh El-Karadavi je jednom prilikom bio upitan: Da li je slikanje, odnosno fotografisanje haram, tj. novotarija? ejhov odgovor je bio neobian: Dok neprijatelji snimaju i slikaju svaki pedalj zemlje Arapa i muslimana, mi se bavimo takvim pitanjima! elei rei da je bavljenje i ovladavanje naunim tehnikim dostignuima obaveza, a ne zabrana.

O rg a n i z i r a n j e m ev lu d a i s linih sveanosti
Islamska ulema se slae da je sveano obiljeavanje roenja (mevluda) naeg Poslanika, s.a.v.s., neto novo i da toga nije bilo u njegovo vrijeme, pa ak ni u prva tri stoljea islama. Meutim, islamska ulema se i razilazi u vezi s ovim pitanjem, pa jedni to nazivaju pokuenom novotarijom, a drugi pohvalnom novinom. Glavni argumenti onih koji se protive mevludskim sveanostima su da takvo neto nije postojalo u doba Poslanika, a.s., ashaba, niti tabiina. Takav stav opravdavaju i rasipanjem imetka (hrane) koja se tada koristi, zatim moguom upotrebom muzike i mijeanjem mukaraca i ena. Argumenti onih koji doputaju mevludske sveanosti su zasnovane na tome da ne postoji nikakva erijatska striktna zabrana (tekstom Kurana i hadisa) za takvo neto, dok upotrebom analogije nalaze dozvolu za taj in. Ibn Hader kae da mevlud u sebi moe sadravati i pozitivne i negativne stvari, pa ko se trudi i nastoji to provesti na vjerski ispravan nain, onda je to dozvoljeno, a ako se tom prilikom upranjavaju zabranjene stvari, onda je i sam mevlud zabranjen. Dokaz za dozvoljenu novotariju je uzeo iz primjera Muhammeda, s.a.v.s., kada je vidio kako Jevreji Medine potuju i slave Musaa, a.s., i poste auru, te je rekao: Mi smo prei Musau od Jevreja, pa postimo i mi auru. Na taj nain je iskazao potovanje prema svome prethodniku i odobrio da i muslimani upranjavaju post aure.388 U dozvoljene sadraje mevludske sveanosti ulema ubraja sljedee: iskazivanje zahvale Allahu, d.., uenje Kurana, hranjenje siromaha,
388

Ibn Hader, Fethu l-Bari, 3: 39.

349

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

davanje sadake, uenje i citiranje pobonih pjesama, poticanje ljudskih srca na dobro i sjeanje na Ahiret. U isto vrijeme to ne smije ii na utrb farzova, obaveza, na nain da se misli da smo time ispunili svoje glavne dunosti prema Stvoritelju, niti da se u slavlju pretjeruje. Ako je u pitanju sveanost koja e se pretvoriti samo u igru i zabavu, nedozvoljene pjesme i sadraje, onda to ulema kategoriki zabranjuje.389 Dobronamjernost naeg naroda je rezultirala obiajem da se kod nas u raznim prilikama, (kao to je enidba, roenje djeteta, useljenje u novu kuu i tome slino) organizira mevludska sveanost, kako bi se tom inu dalo vjersko obiljeje i na taj nain izrekla zahvalnost Allahu, d.., a ujedno i podijelila radost sa najmilijima. Tom prilikom se ui Kuran, spominje Allah, d.., (ini zikr), donosi salavat na Muhammeda, s.a.v.s., iitavaju se i recituju stihovi koji govore o Poslanikovom, a.s., ivotu, kao i drugi pouni sadraji u kojima se govori o vanosti vjerskih obaveza i o tetnosti grijeenja. Treba podsjetiti da je organiziranje mevluda, u vrijeme komunizma, bio jedan od vrlo rijetkih dozvoljenih povoda okupljanja muslimana, gdje bi se ujedno odrao koristan vaz. Svakako treba upozoriti da miljenja onih koji smatraju da Poslanik i njegova dua prisustvuju ovakvim sveanostima nisu tana i nemaju nikakvo utemeljenje u vjeri. Takoer, ne smijemo dozvoliti da organiziranje mevluda bude naa jedina veza sa vjerom, a da se zapostavlja namaz i drugi obredi nae vjere. Moda ba zbog ovakvih miljenja pojedinci tako otro kritikuju organiziranje mevluda, kao da su to skupovi u kojima se hule i psuju vjerske svetinje. Sveukupno, ini se da su na prostoru BiH mevludi imali znaajnu ulogu u odravanju islama, a Allah najbolje zna.

Ko r i t e n j e tespiha i z a j e d n i k i z i k r u namazu
Oduvijek je kod nas bila praksa da se poslije namaza zajedniki zikri (tespih ini) i da se zajedniki ui dova. I nai stariji su lijepo govorili:
389

Izzet Atijje, Bida, 417.

350

U m j e s t o

z a k l j u k a

Kada se dije sijeno, treba lijepo dovriti, aludirajui time na tespihanje i uenje dove nakon namaza. Meutim, jedan od novih pogleda koji se kod nas nameu je etiketiranje ovog ina novotarijom, pa imamo situacije kada neko mujezini da nee zajedniki da tespiha, smatrajui da je tim inom upotpunio svoju vjeru. Nije nita drugo uradio osim to je zbunio na narod i pokuao uvesti smutnju i razdor. Ako neko ne eli da mujezini onako kako je uobiajeno, onda je bolje da se ne uputa u mujezinjenje jer e tako samo poveati zbunjenost dematlija. Imam Nevevi, poznati uenjak u komentaru Muslimovog Sahiha kae da nema zapreke da se zajedniki obavlja zikr dok god imamo u damiji nekoga koga tome treba poduiti. Naa dosadanja praksa u Bosni je pokazala da imamo toliko ljudi meu naim dematlijama koji e, ako nemaju u rukama tespih, i ako im jo mujezin glasno ne kae ta treba da izgovaraju, samo utjeti. Pa zato onda smeta da ljudi, ako im to olakava zikr, koriste tespih ili neko drugo pomagalo? A ko hoe da zikri na prste, to je i bolje, neka tako postupa, ali neka mu ne smetaju oni koji to rade pomou tespiha ili kakvog drugog pomagala. Osim toga, tespih je kod nas oduvijek imao vjersko obiljeje.

R a z m i c a n j e n o g u u namazu
Safovi u namazu treba da budu ravni, popunjeni i ne smije ostati praznina meu klanjaima. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Poravnajte vae safove, jer ja vas uistinu vidim iza svojih lea. Dalje Enes, r.a., kae: I mi bismo doticali jedan drugog naim ramenima i naim nogama. Na kraju ove izreke u Meamerovoj predaji se dodaje i ovo: ...a kada bi danas sa nekim tako postupio, odmaknuo bi se od tebe kao neposluna mazga.390 Ovaj primjer sam naveo zbog toga da vidimo koliko su ljudi jo u vrijeme ashaba i tabiina bili osjetljivi na ovakve postupke (prislanjanje noge uz nogu), pa kakva je tek situacija sa naim svijetom danas. Moramo razumjeti ljude i ne smijemo ih niim uznemiravati niti
390

Ovo je zabiljeio Buharija u svome Sahihu. Pogledaj El-Feth 2: 211 (725), Kitabul-ezan.

351

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

iritirati. Pogotovo vrlo esto vidimo da pojedinci toliko pretjerano pridaju vanost prislanjanju nogu jedne do druge, a istovremeno naprave razmak izmeu njihovih ramena po desetak centimetara, to je svakako pogreno. Zapravo se esto deava da ljudi, kada se neko previe gura i stie ih u safu, jednostavno izau iz safa i onda se opet nije nita korisno postiglo. Dakle, saf treba poravnati i niko ne smije nikog drugog na ovaj nain provocirati i izazivati u namazu. Pokuajmo se to bolje skoncentrisati dok smo u namazu, jer nam se od tog namaza prima samo ono u emu smo bili skrueni i skoncentrisani.

O b av l j a n j e n a m a z a p o drugim me zhebima
Forsiranje drukijeg naina klanjanja nije donijelo nikakve pozitivne rezultate u naoj sredini, nego je samo unijelo zabunu meu naim narodom. Treba imati na umu meusobno uvaavanje i potivanje uenjaka razliitih mezheba. Prenosi se da je imam afija klanjao u Bagdadu, u blizini Ebu Hanifinog kabura, pa nije uio kunut-dovu na sabah-namazu, kao to je to bila njegova uobiajena praksa i njegov stav. Kada su ga upitali o tome, on je odgovorio: Pa zar ne zasluuje vlasnik ovog kabura (misli na Ebu Hanifu) da bude potovan!? Imam afija je znao da je to sredina u kojoj ljudi klanjaju po hanefijskom mezhebu i zbog toga je tako postupio, ne elei da unosi razdor i nesporazume meu ljude. Ponekada vidimo pojedince koji, elei primijeniti neke hadise u namazu, koji se koriste kao argumenti u drugim fikhskim pravcima, na taj nain unose zabunu i remete ustaljeni nain klanjanja. Zaboravljaju da je sloga i zajednitvo farz, a da su to stvari koje su sunnet, ili ak mustehab, samo pohvaljene. Od tih shvatanja je dizanje ruku prije i poslije rukua, koje ima hadisku podlogu u drugim mezhebima, ali je ouvanje nae sloge pree i vanije od toga. Nekada pojedinci u damijama pokuavaju sve nas poduiti kako se klanja vitr-namaz, da treba kunut-dovu uiti diui ruke i to poslije 352

U m j e s t o

z a k l j u k a

rukua i tome slino. Oni zaboravljaju da je to samo jedan od naina klanjanja vitr-namaza. Pa zar je to jedini ispravan nain, a ono kako su nai dragi djedovi klanjali i kako danas milioni ljudi irom svijeta klanjaju, nije ispravno? Na ogranienost ovakvog razumijevanja vjere, kao i upitnost ovakve namjere ukazuje i to da su zaboravili da je vitr-namaz bolje klanjati kod kue i to na nain kako oni smatraju da je to najbolje, a ne da ovako javno zbunjuju narod u damiji.

D i z a n j e ru k u p r i l i ko m uenja dove i p ot i r a n j e l i c a n a kon toga

Kod ovakvih pitanja se ne smijemo ograniiti samo na broure u kojima su izneseni jednostrani stavovi pojedinih uenjaka. Da pogledamo ta se govori u hadiskim zbirkama o ovom pitanju. Nije mi jasno zato pojedincima toliko smeta dizanje ruku prilikom uenja dove i zato to smatraju novotarijom, kada se kao primjer mutevatir hadisa navodi upravo to da je Poslanik, s.a.v.s., dizao ruke prilikom uenja dove, u raznim prilikama. Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Molite Allaha dlanovima okrenutim prema nebu, a nemojte dlanove okretati prema zemlji, a kada zavrite sa dovom, onda rukama potarite vaa lica!391 Ibn Reslan, u komentaru Ebu Davudovog Sunena, kae: U ovom hadisu imamo dokaz da je onome ko ui dovu i u njoj neto trai sunnet da dlanove svojih ruku okrene prema nebu, a ako u dovi trai da se prekine neko iskuenje (kao npr. kina dova, zbog sue), onda se ruke okrenu prema zemlji. Ibn Reslan dalje nastavlja: ...Iz ovoga hadisa se zakljuuje da onaj ko je uio dovu, nakon dove potare svoje lice dlanovima...392 Hakim biljei slijedeu predaju u kojoj Poslanik, s.a.v.s., kae: Kada ui dovu, okreni svoje dlanove prema nebu, a kada zavri sa dovom, onda svojim dlanovima potari svoje lice!393
Hadis su zabiljeili Ebu Davud i Ibn Made. Komentar Ebu Davudovog Sunena od Ibn Reslana, 2/452. 393 Pogledaj Et-Telhisu l-habir od Ibn Hadera, 1/250.
391 392

353

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Omer ibn El-Hattab, r.a., kae: Kada god bi Poslanik, s.a.v.s., uio dovu, nikada ne bi sputao svoje ruke dok sa njima ne bi potrao svoje lice.394 Takoer se u hadisu kae: Kada vjernik digne ruke prilikom uenja dove, Allah, d.., se stidi da mu te ruke vrati prazne. Ako je ve u hadisu tako reeno, u emu je onda zapreka da se sa tim bereketom na dlanovima potare lice, nakon prouene dove. Poslanik, s.a.v.s., je takoer, u svojoj bolesti uio na svoje dlanove sure (El-Felek i En-Nas) i onda bi tim dlanovima potirao svoje tijelo. Kada je oslabio, onda bi to radila Aia, r.a., i potirala ga svojim dlanovima. Dova nakon namaza se prima, pa je vrlo praktino da se tada obratimo Allahu, d.., dovom i da tom prilikom dignemo ruke i nakon toga njima potaremo nae lice. Bez obzira to se u senedima nekih od ovih hadisa nalaze pojedini slabi prenosioci, ipak metn, tj. tekst ovih hadisa dosee do derede dobrog, hasen-hadisa i nema nikakve zapreke da se po njima postupa, kako to obrazlae veliki broj uenjaka u svojim knjigama. Moramo imati vie razumijevanja za na narod koji je uobiajio na jedan nain klanjati, uiti dovu i moramo obostrano imati vie razumijevanja i tolerancije, ali moramo izbjegavati i provociranje i uznemiravanje drugih, koji su pored nas.

U va ava n j e v j e r s k i h autoriteta (uleme)

Obaveza nas vjernika je da cijenimo i uvaavamo nau ulemu, nae pretpostavljene i kada bismo kod njih zapazili neke greke. Nai prethodnici su o tome vodili toliko rauna da su ak napisali i posebna djela u kojima su govorili o potivanju i ophoenju uenika prema svojim uiteljima, mlaih prema starijima itd. Pojedinci su sebi umislili da svijet poinje od njih i da jedino oni pravilno primjenjuju islamske propise, a do tada su to, kako oni kau: ...bili samo dahili i neznalice i tome slino. Ti pojedinci nisu svjesni niti znaju cijeniti ono to su nai prethodnici, naa ulema, uradili i koliko su se rtvovali na putu ouvanja emaneta vjere. ta su sve podnosili kroz razliite sisteme koji su prohujali ovim naim
394

Hadis su zabiljeili Tirmizi 9/329 (3446) Ed-Davat, Hakim, Taberani i drugi.

354

U m j e s t o

z a k l j u k a

podnebljem. Vrlo esto se u zatvor ilo bez ikakvog razloga, ili zbog neke izreke koja se mogla dvojako razumjeti. ivjeli su u sistemu u kojem se zbog obinog dizanja ruku prilikom uenja Fatihe svojoj majci na denazi ilo na odgovornost, jer je to znailo opredijeljenost za vjeru islam. A danas sreemo one koji smatraju da je dizanje ruku prilikom uenja dove bidat, novotarija. Ovakve osobe ne znaju uvaavati ni nae prethodnike, niti nau dananju ulemu i nae vjerske predstavnike. Oni smatraju da ine najvei dihad kada o naim vjerskim predstavnicima svata govore. Zaboravljaju da im je vjerska obaveza poslunost i pokornost pretpostavljenom, pa makar on bio abesinski rob, kako to u hadisu stoji. Na taj nain samo ire smutnju i unose razdor meu muslimane. Allah, d.., nas poduava kako se treba ophoditi prema onima koji su nas u vjeri pretekli i koji su nam prenijeli emanet vjere, pa kae: Oni koji poslije njih dolaze, govore: Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i milostiv.395 Koliko se u islamu uvaava i potuje ulema i oni koji se bave naukom, govore slijedei navodi. Ebu Derda, r.a., kae: uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako kae: Ko bude slijedio put traenja nauke, Allah e mu olakati put prema Dennetu. Zaista meleki postavljaju i prostiru svoja krila onome koji trai nauku iz zadovoljstva s tim njegovim inom. Prednost uenog ovjeka nad pobonim ovjekom je kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama. Za oprost grijeha uenjaku moli sve to je na nebesima i na zemlji, pa ak i ribe u morskoj dubini. Uenjaci su nasljednici Allahovih poslanika, a poslanici nisu u nasljedstvo ostavili ni zlatnika ni srebrenjaka, nego su ostavili znanje, pa ko se toga prihvati, prihvatio se onoga to je najvrjednije.396 Osman ibn Affan, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Na Sudnjem danu za ljude e se zauzimati (efaat initi) poslanici, a.s., zatim uenjaci a zatim ehidi.397 Dabir ibn Abdullah, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ueni i pobonjak e
Sura El-Har, 10. Hadis je zabiljeio Ebu Davud. 397 Hadis je zabiljeio Ibn Made.
395 396

355

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

biti proivljeni, pa e se pobonjaku rei da ue u Dennet, a uenjaku e se rei da saeka dok se zauzme za druge ljude koje je poduavao dobru.398 Ebu Bekrete, r.a., prenosi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Budi uen, ili onaj koji trai nauku, ili onaj koji slua ili onaj koji voli nauku, i nemoj biti peto, pa da bude upropaten.399 U drugoj predaji jedan od prenosilaca kae drugom (Ubejd ibn Hammad kae Atau): Teko onome kod koga ne bude ni jedna od tih osobina. Ibn Mubarek je kazao: Za ispravno traenje nauke potrebno je etvero: slobodno vrijeme, novac, pamenje i bogobojaznost.400 Katade kae: Od mudrosti je zapisano: Blago uenom koji govori i blago onome koji pomno slua.401 Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko bude traio nauku koja se trai u ime Allaha, a on je bude traio radi dunjalukih interesa, nee osjetiti dennetskog mirisa.402 Dabir ibn Abdullah, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko bude traio nauku da bi se time ponosio pred uenjacima, ili raspravljao sa neznalicama, ili time izraavao svoju pristranost nekom medlisu (halki), taj je zasluio vatru.403 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Najteu kaznu na Sudnjem danu imat e onaj uenjak od ijeg znanja nije bilo koristi.404 Hasan Basri, rahimehullah, kae da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko god od ljudi odri hutbu (govor), Allah, d.. e ga pitati ta je time elio postii? Malik ibn Dinar, kada bi god prenosio ovaj hadis, gorko bi zaplakao, tako da nije mogao dalje govoriti. Nakon toga bi rekao: Mislite da je meni lahko kada vam neto govorim, a ja znam da e me Allah, d.., za to pitati na Sudnjem danu, ta sam time elio postii.405 Kako kod traenja nauke, tako isto i kod njenog prenoenja na druge ljude, ovjek mora voditi rauna da mu bude ispravan nijjet i da svakim svojim poslom eli postii Allahovo, d.. zadovoljstvo. Prema tome,
uabu l-iman, 2/268. Hadis je zabiljeio Taberani. 400 uabu l-iman, 2/272. 401 uabu l-iman, 2/278. 402 Hadis su zabiljeili Ebu Davud, Ibn Made i Hakim. 403 Hadis je zabiljeio Hakim. 404 Hadis je zabiljeio Ahmed ibn Hanbel u Zuhdu. 405 uabu l-iman, 2/228.
398 399

356

U m j e s t o

z a k l j u k a

vjernik uvijek mora kontrolisati svoje srce i uvati ga od ejtanskog djelovanja. Dabir ibn Abdullah, r.a., kae: Uenjak treba preiavati svoje srce kao to ovjek isti svoju odjeu od prljavtine.406 Malik ibn Dinar, rahimehullah, kae da je u Tevratu proitao: Pravi uenjak je onaj ije znanje pobijedi njegove hirove i prohtjeve.407

U m j e re n o s t u svemu
Muhammed, a.s., je milost cijelom ovjeanstvu i on se uistinu tako i ponaao. Njegovo ophoenje prema ljudima u sredini u kojoj je ivio, bili oni muslimani ili nemuslimani, uistinu je primjer i olienje te milosti koja je hodila zemljom. Njega su uvaavali kako njegovi sljedbenici tako i njegovi protivnici ili neistomiljenici. Nakon tako lijepih primjera blagosti i susretljivosti sa ljudima, ko ima pravo da ovog ovjeka, a.s., prikazuje kao nekog ko je bio grub, odnosno, ko sebi uzima za pravo da njegovu praksu, sunnet prikazuje svijetu kao neto tako naporno, komplikovano i skoro neprihvatljivo u mnogim sredinama!? U narednim redovima nastojat emo ukazati da je njegova praksa, sunnet, prilagodiva i primjenjiva za sva vremena i sva podneblja gdje ive muslimani, samo je treba istinski i pravilno razumjeti, kako bi se kao takva mogla i primijeniti. Poslanik, a.s., je za sebe rekao: Ja sam milost koja vam je poklonjena.408 Poslan sam s milou.409 Dalje Poslanik, a.s., savjetuje, pa kae: Smilujte se drugima, pa e se i vama smilovati!410 Allah me nije poslao sa potekoama niti naporima, nego me poslao kao uitelja i onoga koji e olakavati.411 Poslanik je bio blag i milostiv i brinuo se za svoje sljedbenike. Allah, d.., za njega kae: Doao vam je Poslanik, ...a prema vjernicima je blag i milostiv.412 Njemu
uabu l-iman, 2/290. Hadis je zabiljeio Hakim. 408 Hadis je zabiljeio Muslim. 409 Hadis je zabiljeio Ahmed. 410 Hadis je zabiljeio Muslim. 411 Sura Et-Tevbe, 128. 412 Sura Ali Imran, 159.
406 407

357

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

njegov Gospodar ukazuje da je bio drukiji i ishod njegove misije je bio drukiji: Samo Allahovom milou ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjeali bi se iz tvoje blizine. Zato im prataj i moli se da im bude oproteno i dogovaraj se s njima.413 Takoer ga Allah upuuje, pa kae: Ti sa svakim lijepo! I trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni!414 Pa koliko smo mi daleko od ovih kuranskih uputa, koliko smo daleko od Poslanikove prakse?! Blagost je osobina koja treba da krasi svakog muslimana, a pogotovo onog koji poziva u vjeru. To je osobina koja sva druga djela krasi, a njen gubitak sve ostalo kvari. Na to nas upuuje Allahov Poslanik, a.s., pa kae: U emu god se nae, blagost to ukrasi, a gdje god je nema, to je pokvareno.415 Poslanik, a.s., poziva svoje sljedbenike ovoj osobini, pa kae: Zaista je Allah Blag i voli blagost, i On za blagost daje ono to ne daje za grubost, niti za bilo to mimo toga. Poslanik, a.s., je bio najblae naravi i najmilostiviji prema ljudima. Tako ga je Allah, d.., odgojio. Poznat je sluaj beduina koji je izvrio malu nudu u damiji. Poslanik ga je zatitio od ashaba svojom blagou, a ashabima je nakon toga rekao: Vi ste poslani da olakavate, a niste poslani da oteavate.416 Upeatljiv je i primjer Poslanikovog, a.s., pedagokog pristupa mladiu koji je od njega traio dozvolu da ini zinaluk, pa ga on lijepo savjetuje i na kraju stavlja ruku na njegove grudi i moli Allaha, d.., ovom dovom: Allahu moj, oprosti njegove grijehe, oisti njegovo srce i uini ga moralnim! Nakon toga ovaj mladi nije ni pomiljao na nemoral.417 Na nama je da se upitamo kako bismo se mi ponaali i kako bismo postupili u ovakvim i slinim situacijama. Poslanik, a.s., je ak uio dovu za one koji su samilosni prema ljudima, pa u jednom hadisu stoji da je ovako uio: Allahu moj, ko god bude nadreen ljudima iz moga ummeta, pa bude prema njima milostiv i Ti se njemu smiluj!418 U islamu nema zastranjivanja, pretjerivanja, nema bjeanja
Sura El-Araf, 199. Hadis je zabiljeio Muslim. 415 Hadis je zabiljeio Muslim. 416 Hadis je zabiljeio Buharija. 417 Hadis je zabiljeio Ahmed. 418 Hadis je zabiljeio Muslim.
413 414

358

U m j e s t o

z a k l j u k a

ni u jednu krajnost. Mi smo zajednica srednjeg puta i kao takve nas je Allah, d.., u Kuranu opisao: ummeten vesetan419 - ummet sredine, to se takoer moe prevesti i kao umjeren. Ibn Kesir ovu rije vesetan objanjava kao: najbolji i najplemenitiji. Prema tome, svako zastranjivanje u vjeri (guluvv) znailo bi skretanja sa ovog ispravnog, srednjeg puta na koji nam je Allah, d.., u Kuranu ukazao i Poslanik, s.a.v.s., svojom praksom pojasnio.

U m j e re n o s t u s va ko d n evnim poslovima
Kada pogledamo ivot naeg uzora Muhammeda, s.a.v.s., vidimo da je on u svemu bio umjeren; u jelu i piu, jer je prakticirao kuranski ajet: Jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.420 Poslanik, a.s., je takoer bio umjeren u smijanju: Poslanik se nikada ne bi (glasno, grohotom) smijao, ve bi se smijeio.421 Poslanik upuuje na umjerenost u tome, pa kae: Nemoj se puno (neumjereno) smijati, jer pretjeran smijeh umrtvljuje srce.422 Poslanik, a.s., kao na uzor bio je umjeren u svemu, u ibadetu, u davetu, dranju govora, duini uenja u namazu i na to je podsticao one koje ga slijede. Dr. Jusuf el-Karadavi navodei osobenosti nae, islamske, kulture spominje i karakteristiku srednjeg puta ili umjerenosti.423

O s j e a j z a s re d i n u u ko j oj se nal azimo
Onaj ko poziva u vjeru, ili pojanjava neke vjerske propise, uvijek mora imati u vidu gdje se nalazi, kome se obraa i da li je skupina kojoj se obraa u stanju da razumije njegov govor, odnosno da li je to o emu
Sura El-Bekare, 143. Sura El-Earaf, 31. 421 Hadis je zabiljeio Tirmizi u E-emailu. 422 Hadis je zabiljeio Tirmizi. 423 Pogledaj Salih Indi, Suvremeni prikaz Poslanikove linosti, str. 10.
419 420

359

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

govorimo odgovarajua i najvanija tema o kojoj u toj sredini treba da govori. Ako ne budemo imali sluha i osjeaja za sredinu u kojoj se nalazimo, moemo postii potpuno suprotan efekat od onoga koji smo eljeli. Posluajmo izreke nekih ashaba koji nas na to upozoravaju. Ebu Derda, r.a., kae: Na svakom mjestu treba znati ta e se rei. Alija, r.a., kae: Ljudima govorite onoliko koliko su oni u stanju da razumiju, zar elite da oni zanijeu vjeru u Allaha i Njegova poslanika. Ibn Mesud, r.a., kae: Kada god ljudima pria neto to njihovi umovi ne mogu razumjeti, taj govor e neke od njih odvesti u iskuenje (smutnju ili zabunu).424 Pogledajmo kako Poslanik, a.s., upozorava Muaza na sredinu u koju e doi i upuuje ga kako e se ponaati. alje ga u Jemen i upozorava ga da se dri postepenosti u pojanjavanju vjerskih propisa, pa mu kae: Zaista e ti doi meu ljude kojima je ve ranije objavljena nebeska knjiga, pa ih pozovi da priznaju da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov poslanik. Ako oni od tebe to prihvate, onda ih upoznaj da im je Allah propisao pet namaza dnevno. Ako od tebe to prihvate, onda ih obavijesti da im je Allah propisao zekat, koji bogati daju siromanim. Ako to prihvate, onda se uvaj da uzima ono to je najkvalitetnije od njihovih imetaka i boj se dove onoga kome je uinjena nepravda, jer izmeu nje i Allaha nema prepreke.425

U m j e re n o s t u d u i n i uenja u namazu
Kada ovjek klanja sam, moe da ui koliko hoe dugo, ali ne smije na to prisiljavati druge ljude. Poznat je sluaj kada je Poslanik, a.s., klanjao teravih-namaz, pa su se ljudi narednih noi poeli sve vie i vie sakupljati i povoditi za njegovim namazom. Nakon toga sljedee noi nije nikako izaao klanjati i rekao je: Vidio sam ta ste uradili, pa nisam htio da vie izlazim klanjati jer sam se pobojao da vam se to ne propie kao obavezan namaz, a vi to ne mognete izdrati.426
Predgovor Muslimovog Sahiha. Hadis je zabiljeio Muslim. 426 Hadis su zabiljeili Buharija, Muslim i drugi.
424 425

360

U m j e s t o

z a k l j u k a

U pouzdanim hadisima preneseno je da se Poslanik, s.a.v.s., naljutio na neke ashabe koji su predvodili demat zbog toga to su previe dugo uili poslije El-Fatihe kao to je to bilo sa Muazom ibn Debelom i Ubejjom ibn Kabom, r.a. Tako se neki ovjek poalio Poslaniku, s.a.v.s., da ne moe prisustvovati sabah-namazu zbog toga to imam previe dugo ui. Tada je Poslanik rekao: O ljudi, zaista meu vama ima onih koji razgone demat. Ko od vas bude imam ljudima, neka bude umjeren u uenju Kurana, jer zaista iza vas ima slabih, starih i ljudi sa potrebama.427 Poslanik, s.a.v.s., upozorava da se ne smije oduljiti sa namazom, pogotovo kada je neko imam drugim ljudima. Na to ukazuje slijedei hadis. Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada neko od vas klanja kao imam ljudima, neka bude umjeren u namazu jer zaista meu njima ima slabih, bolesnih i ljudi sa potrebama, a kada neko od vas klanja samo za sebe, onda neka odulji koliko hoe.428 U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., trai od imama koji predvode namaz da budu umjereni u uenju nakon sure El-Fatiha znajui da iza njih ima slabih, bolesnih, starih, nemonih, ena trudnica ili dojilja, putnika i drugih osoba s razliitim potrebama ili ogranienjima. Umjerenost pri uenju u namazu podrazumijeva da se ne ui previe dugo poslije El-Fatihe, te da se ruku i sedda ne oteu vie nego to treba. Sa ovim se ne misli na momenat povratka sa rukua niti na sjedenje izmeu dvije sedde. Upravo radi toga Buharija je ovom hadisu stavio ovakav naslov: Poglavlje u kojem se govori o umjerenosti imama na kijamu i potpunom izvravanju rukua i sedde. Jednom prilikom se desilo da je Muaz, r.a., poeo na jaciji namazu uiti suru El-Bekare. Tada je jedan ashab napustio zajedniko klanjanje, klanjao sam za sebe i otiao kui. Neki ljudi su za njega rekli da je munafik, a on se poalio Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: Poslanie, ja cijeli dan radim sa svojim devama a Muaz je doao i poeo dugu suru u namazu. Tada je Poslanik pozvao Muaza i rekao mu: O Muaze, zar hoe da posije smutnju meu muslimanima?429 to znai: Zar e ti ljude razgoniti i
Hadis je zabiljeio Buharija 2/200 (704). Muttefekun alejhi. 429 Hadis je sahih, a zabiljeio ga je Buharija 2/200 (705).
427 428

361

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

odvraati od vjere. Tada ga je posavjetovao da ui suru E-ems ili Ed-Duha ili El-Eala. Allahov Poslanik, s.a.v.s., vodio je rauna o onima koji su klanjali za njim, pa bi nekada skratio uenje iza Fatihe i uinio bi namaz umjerenim. Ebu Katade r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Zaista ponekad ponem da klanjam namaz i elim da due uim, ali kad ujem pla djeteta, onda skratim uenje u namazu ne elei da oteam njegovoj majci.430 Treba napomenuti da se mora voditi rauna o ispravnom izvravanju namaskih ruknova i skruenosti u namazu kako ova umjerenost ne bi dovela do kvarenja namaza, pa da ne budemo od onih koji klanjaju namaz a namaz im se ne prima, jer je namaz ono za to emo prvo biti pitani na Sudnjem danu. Poslanikova tolerancija je dosezala do te mjere da bi on dozvolio da ga njegov unuk, za vrijeme boravka na seddi, zajae, pa se on ne bi vraao sa sedde sve dok on sam ne sie. Kada su ga ashabi upitali o razlogu njegovog oduljivanja sa seddom, on je rekao: Moj unuk me zajahao dok sam bio na seddi, pa nisam htio da ga ometam sve dok on sam nije siao. Upitajmo sebe, kako bismo se mi ponaali, ili kako se ponaamo kada nam se dijete samo primakne dok smo u namazu, a da ne govorimo o tome kada bi nam sjelo na lea?! U drugom sluaju Poslanik, a.s., dri svoju unuicu u rukama dok klanja, pa kada ode na seddu, spusti je na zemlju, a kada se vrati sa sedde, ponovo je uzme u naruje.

Na re i va n j e d o b r a i o dvraanje od zl a
Pogrene metode su veoma esto prisutne u pozivanju u vjeru, odnosno davi. Pravilo je da, ako e pokuaj izmjene nekog postupka dovesti do situacije gore nego to je bila, onda je bolje da se u to ne dira. Jedan od najboljih primjera za to je Poslanikov, a.s., hadis, u kojem se on obraa Aii, r.a.: O Aia, da tvoj narod nije skoro izaao iz dahilijeta, naredio bih da
430

Hadis je sahih, a zabiljeio ga je Buharija 2/201 (706).

362

U m j e s t o

z a k l j u k a

se Kaba porui, pa bih izgradio na njoj ono to je uklonjeno. Vratio bih njen ulaz na visinu zemlje, napravio na njoj dvoja vrata, istona i zapadna, i vratio bih je na Ibrahimove, a.s., temelje.431 O nainu obraanja ljudima govori nam i kuranski ajet u kojem Allah, d.., nareuje Musau i Harunu da odu Faraonu, koji se uzoholio i za sebe rekao da je bog: Idite Faraonu, on se uistinu osilio, pa mu se blagim govorom obratite ne bi li se pobojao i podsjetio.432 Kada Allah nareuje Svome Poslaniku da se ovom oholom i obijesnom ovjeku blago obrati, kako onda mi treba da se obraamo naem narodu, koji eli neto da naui, ali da mu se to na lijep nain objasni. U komentaru ovog ajeta pojedini uenjaci spominju sluaj jednog ovjeka koji je bio previe grub u svom nastupu, pa je uao kod tadanjeg halife i poeo da galami, ukazujui mu na nedostatke i teku situaciju u drutvu. Tada ga mudri halifa posjeti na gore spomenuti ajet i ree mu: Ti zna kako je Allah rekao Musau da se obrati Faraonu!? Niti sam ja gori od Faraona, a nisi ni ti bolji od Musaa, molim te da se udostoji i da lijepo kae to eli! Od primjera koju ukazuju da treba uvaavati starije i paziti da se njihovi osjeaji ne povrijede je sluaj kada su Poslanikovi, a.s., unuci Hasan i Husejn vidjeli nekog starijeg ovjeka koji nije znao ispravno uzeti abdest. Tada su mu se mudro obratili: Amida, ako ti nije teko da ocijeni ko od nas dvojice ispravnije uzima abdest? Kada je ovjek vidio kako oni to lijepo rade, sam u sebi je rekao: Ne zna se ko od vas dvojice to ljepe obavlja, ali uistinu ne valja kako ja to radim. Na taj nain je poruka stigla onome kome treba, a niko se nije naao uvrijeen.

Je l i n a j ve i i m a n iz abrati o n o to j e n a j te e?
Pojedini ljudi smatraju da je najbolje izabrati ono to je najtee u vjeri. Oni misle da tako zasluuju najveu nagradu. Svakako da je to zabra431 432

Hadis su zabiljeili Buharija, Muslim, Nesai i Ahmed. Sura Ta ha, 43-44.

363

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

njeno initi i ovjek ne smije sebi oteavati ono to mu je Allah olakao. Enes, r.a., kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nemojte sebi oteavati, pa da vam i Allah onda otea. Zaista su ljudi prije vas sebi oteali, pa im je Allah jo oteao...433 Naredni tekstovi ukazuju da to nije bila Poslanikova, a.s., praksa, jer Allah od svojih robova ne trai da se mue i vjera nije zbog toga poslana. Aia, r.a., kae: Kad god je Poslanik, a.s., imao prilike da izabere izmeu dvije stvari, uvijek bi izabrao ono to je lake ako u tome ne bi bio grijeh, a ako bi tu bio grijeh, onda bi bio najvie udaljen od te stvari.434 Allah, d.., u Kuranu kae: Ta ha. Ne objavljujemo Kuran da se mui, ve da bude pouka onome ko se boji.435 I sve to je dobro, Mi emo tebi olakati.436 Ibn Kesir ovo pojanjava ovako: Sva dobra djela emo ti olakati, propisat emo ti lahku, blagu i umjerenu vjeru, u kojoj nema iskrivljivanja, niti nelagodnosti niti potekoe. Allah, d.., takoer kae: Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate.437 Poslanikova, a.s., praksa, kao i savjet njegovim izaslanicima je uvijek bio: Olakavajte i nemojte oteavati, obveseljavajte i obradujte ljude i nemojte ih od sebe razgoniti!438 Ve smo spomenuli hadis u kojem Poslanik, a.s., upozorava svoje ashabe i kae im: Vi ste poslani da olakavate, a niste poslani da oteavate.439 Pogledajmo ta nam Poslanik, a.s., kae: Allahu najdraa vjera je ona koja je blaga i lahka.440 Ova vjera je lahka i nee se niko natjecati sa njom a da ga ona nee nadjaati, pa budite umjereni i zbliavajte.441 Zaista je ova vjera jaka, pa u nju ulazite s blagou, jer onaj koji previe brzo tjera svoju jahalicu (pretjeruje u vjeri) niti e stii tamo gdje je krenuo niti e mu jahalica ostati u ivotu.442 Poslanik, a.s., upuuje na olakicu skraivanja namaza na putu i u drugim situacijama i za tu olakicu kae: To vam je dar koji vam je dao
Ebu Davud (4904) i Ebu Jeala (3694). Hadis je muttefekun alejhi. 435 Sura Ta-ha, 1-3. 436 Sura El-Ala, 8. 437 Sura El-Bekare, 185. 438 Hadis je muttefekun alejhi. 439 Hadis je zabiljeio Buharija. 440 Biljei ga Buharija bez seneda u Sahihu i u El-Edebu l-mufredu, str. 109. 441 Hadis je zabiljeio Buharija. 442 Ahmed i Bezzar.
433 434

364

U m j e s t o

z a k l j u k a

Allah, pa primite sadaku od Njega .443 Enes, r.a., pripovijeda da je Poslanik, a.s., vidio nekog ovjeka kako ide pjeice, oslanjajui se na dvojicu ljudi oko sebe. Kada je upitao za njega, rekoe mu da se on Bogu zarekao da e pjeaiti. Tada mu Poslanik naredi da uzjae jahalicu i ree: Zaista, Allahu ne treba ovo to taj ovjek sam sebe kanjava.444 Jednom prilikom dok je drao hutbu, Poslanik je ugledao nekog ovjeka kako stoji izloen suncu. Upitao je za njega, pa mu odgovorie da je to ovjek zvani Ebu Israil, koji se zarekao da e postiti i tako stajati, nee nikako sjedati, niti e ii u hladovinu, niti e s kim razgovarati. Tada Poslanik ree: Recite mu neka razgovara, neka sjedne u hlad i neka dovri svoj post.445 Ukbe ibn Amir, r.a., kae da se njegova sestra zerekla da e do Kabe otii pjeice, bosa, pa mu je rekla da o tome upita Poslanika, a.s., pa kada ga je upitao, on mu ree: Neka malo pjeai, pa onda neka uzjae na jahalicu.446 Iz ovih hadisa se razumije da namjerno izazvana patnja i izlaganje tekoama nema nikakve podloge u propisima nae vjere i njenoj blagosti. Imam El-Izz ibn Abdusselam kae: Nije ispravno initi ibadet sa potekoama, jer ibadet u sebi sadri velianje Allaha, d.., a patnja nije ni velianje ni potivanje.447 Ibn Hader kae: Ovo ukazuje da sve ono to teti ovjeku i nanosi bol nije vjerom propisano niti ima potporu u Kuranu, niti u sunnetu, kao to je izloenost suncu, hodanje pjeice bez obue i tome slino. Ibn Tejmijje, pak, kae: Ako neko sam sebe, beskorisno, kanjava i nanosi bol, to nema nikakve veze sa naom vjerom, jer nam je Allah naredio ono to nam koristi, a zabranio nam je ono to nam teti.448 Jednom prilikom je Poslanik, a.s., uao u damiju, pa je ugledao konopac vezan izmeu dva stupa. Kada je upitao za to to slui, ashabi su mu odgovorili da to jedna ena koristi kada joj se zadrijema dok klanja noni namaz, pa se ona onda uhvati za taj konopac da ne padne. Tada je on naredio da se to smakne. Poslanika preporuka je da onaj ko
Hadis su zabiljeili autori est najpoznatijih hadiskih zbirki. Buharija, 6/177, Kitabul-ejman i Muslim, 3/1264. 445 Buharija, 6/177, Kitabul-ejman i Ebu Davud. 446 Buharija, 3/35, Kitabul-hadd i Muslim, 3/1264. 447 Kavaidu l-ahkam, 1/36. 448 El-Fetava, 22/314.
443 444

365

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

je pospan, u tom stanju ne treba da klanja nafile, da ne bi dove pogreno uio. U ovakvim prilikama bi Poslanik, a.s., rekao: Izvravajte od ibadeta ono to moete, jer zaista Allahu nee dojaditi da vas nagrauje sve dok vama ne dojadi da inite dobra djela.

I a s h a b i s u s e r azlikovali
Ashabi su najodabranija generacija koju je Allah dao da budu drutvo Poslaniku, s.a.v.s. Meutim, i oni su se razlikovali po svojim osobinama i specifinostima. Neki od njih su se istakli u nekoj oblasti, drugi opet u drugoj i to je normalna pojava. Takoer su se razlikovali po svojoj privrenosti vjeri, posveenosti nekoj vrsti ibadeta. Neki su se vie druili sa Poslanikom, a.s., a drugi, zbog udaljenosti i posebnih obaveza, manje. Njihove naravi i ophoenja meusobno i prema drugima, takoer, su bila razliita. Kod islamskih uenjaka poznata je strogost Abdullaha ibn Omera i popustljivost Abdullaha ibn Abbasa. Ako je ve postojala razliitost i kod ashaba, pa ona mora postojati i kod naeg naroda. Ne mogu svi ljudi biti na istoj deredi privrenosti vjeri i mi toga moramo biti svjesni. Poslanik, a.s., istie posebnosti nekih od svojih drugova, pa kae: Najmilostiviji od mog ummeta je Ebu Bekr, najstroiji u vjeri Omer, najiskreniji u stidljivosti je Osman, najbolje poznaje halal i haram Muaz, najbolje poznaje nasljedno pravo Zejd i svaki narod je imao svoga povjerenika a povjerenik moga ummeta je Ebu Ubejde ibn El-Derrah.449 Poznat je primjer Abdullaha ibn Amra, r.a., koji trai od Poslanika da mu dozvoli da to vie vremena provede u dobrovoljnom postu, nonom namazu, da to vie puta proui Kuran i tome slino. Poslanik ga savjetuje da se ne optereuje i nakon njegove upornosti, on mu kae da posti svaki drugi dan i da nema boljeg od toga. Kada je Abdullah uao u godine i vie nije mogao s lahkoom izvravati preuzete obaveze, a nije htio da ih napusti, onda je rekao: Kako sree da sam prihvatio od Poslanika olakicu koju mi je
449

Hadis je sahih, Ahmed, Tirmizi, Ibn Made i drugi.

366

U m j e s t o

z a k l j u k a

nudio.450 Kasnije je sam Abdullah priznao da je sebe opteretio, pa mu je to Allah uinio tekim. Nasuprot ovom spomenutom primjeru navedimo sluaj ashaba koji se interesuje samo za farzove, pa i za njega Poslanik obeava Dennet. Ebu Hurejre, r.a., kae da je neki beduin doao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: Allahov Poslanie, uputi me na djelo za koje u, ako ga budem radio, ui u Dennet. On mu je rekao: Oboavaj Allaha i nemoj Mu pripisivati druga, klanjaj propisane namaze, daji obavezni zekat i posti mjesec ramazan. Tako mi onoga u ijoj ruci je moj ivot, ree beduin neu ovome nita dodavati, niti u ta od toga oduzimati. Kada je on otiao, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ko eli da vidi ovjeka iz Denneta, neka pogleda u ovoga ovjeka. 451 U vrijeme Poslanikovog, s.a.v.s., ivota desilo se nekoliko sluajeva krenja vjerskih propisa od strane ashaba, pa i pored toga je Poslanik sa njima fino razgovarao, nije dozvoljavao da se sa njima neko ismijava, nego se prema njima korektno odnosio. Dok je jedan ashab bio bievan i udaran zbog ponovnog pijenja alkohola, neko od prisutnih ree: Allah te ponizio! Poslanik, s.a.v.s., na to ree: Nemojte biti pomonici ejtanu protiv svoga brata!452 Kada je Poslanik, s.a.v.s., htio da klanja denazu-namaz eni koja je nakon injenja zinaluka kamenovana, neko od ashaba ree: Pa zar e njoj klanjati denazu? Tada Poslanik, s.a.v.s., ree: Ona se uistinu tako iskreno pokajala, kada bi se njena tevba razdijelila na sve stanovnike Medine, svima bi doteklo.453 Poslaniku, a.s., se navodi primjer pobone ene koja danju posti a nou klanja. On na to kae da e ona u Dehennem zato to je nou obilazila komijska vrata, prislukivala njihov razgovor, prenosila tue rijei i time zavaala komije. Takoer Poslanik, a.s., upozorava da e jedna ena u Dehennem zato to je zatvorila maku i nije joj dala ni hranu ni pie. Nasuprot tome navodi sluaj ene koja je inila zinaluk, pa je napojila ednog psa i bit e joj oproteno.
Buharija i Ebu Davud. Hadis su zabiljeili Ebu Davud 13/156 (4776), Tirmizi 6/128 (2061) i drugi. 452 Buharija, 8/197, Kitabu l-hudud. 453 Buharija, Muslim i Ebu Davud.
450 451

367

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Pogledajmo Poslanikov, a.s., nain poduavanja ashaba i ukazivanja na greke. Muavija ibn Hakem, r.a., pria: Jednom prilikom dok sam klanjao sa Poslanikom, jedan ovjek je kihnuo, pa sam mu u namazu rekao: Jerhamukellah! (Allah ti se smilovao!) Prisutni su me presjekli svojim otrim pogledima. Ja sam tada rekao: Teko mojoj majci, to me tako gledate? Tada su mi oni svojim rukama pokazali da utim, pa sam uutio. Kada je Poslanik zavrio sa namazom, ja nisam vidio boljeg i paljivijeg odgajatelja i uitelja od njega. Tako mi Allaha, niti me je kritikovao, niti me udario, niti mi je ta runo rekao, nego mi je na lijep nain rekao: Zaista u namazu ne prilii da se ita govori, osim Subhanallah, Elhamdulillah i uenja Kurana.454

P re t j e r a n o s l i j e e n j e samo ashaba
Kada itamo tekstove nekih ljudi, primjeujemo da oni toliko naglaavaju da treba slijediti samo ashabe, i oni to toliko nameu da se stie dojam da im je miljenje i stav nekog od ashaba skoro vanije od miljenja samog Poslanika, s.a.v.s. U prethodnim redovima bilo je rijei o tome kako je naa dunost da potujemo i uvaavamo ashabe i cijenimo njihov trud koji su uloili u pomoi Poslaniku, s.a.v.s., i sve ta su uradili na putu ouvanja vjere. Uz svo potivanje te najodabranije skupine koju je Allah, d.., odabrao da budu drutvo Poslanika, s.a.v.s., moramo naglasiti da je jedino Poslanik, a.s., zatien od grijeenja, masum, a svi ostali, meu kojima su i potovani ashabi podloni su grekama. Ovo to sam rekao ni u kojem sluaju ne umanjuje vrijednost i zasluge ashaba, nego to kaem u kontekstu uzimanja fikhskih propisa iz njihovih rijei i postupaka. Ako po nekom pitanju imamo jasan kuranski tekst, ili pouzdan hadis, onda nema potrebe da uzimamo miljenja nekog od ashaba, pogotovo ako bi to miljenje bilo u bilo kakvoj koliziji sa ova dva izvora. Kada se desi da po nekom pitanju nemamo jasan kuransko-hadiski tekst, onda
454

Muslim,1/381, Kitabu l-mesadid.

368

U m j e s t o

z a k l j u k a

pribjegavamo miljenju i izrekama ashaba, r.a., koja nam u takvim situacijama slue kao pomo i utjeha po odreenom pitanju, ali ni u kojem sluaju njihova miljenja ne mogu biti na stepenu obavezivanja vjernika po nekim postupcima, kao to je to sluaj sa prva dva izvora nae vjere. Kada se kae: Slijedimo samo ashabe, postavlja se pitanje: Koje ashabe slijediti u situaciji kada se i oni po nekim pitanjima razilaze. Svima nam je poznato koliki znaaj i ulogu ima Kuran u ivotu muslimana. Ali i u tako znaajnom segmentu bilo je nesporazuma oko razliitih itanja (kiraeta) Kurana, pa je i sam Muhammed, s.a.v.s., intervenisao meu ashabima. U jednom zanimljivom predanju Omer ibn Hattab, r.a., pria: Za ivota Allahova Poslanika s. a. v.s ., uo sam Hiama ibn Hakima kako ui suru El-Furkan. Posluao sam njegovo uenje i primijetio da se razlikuje od onoga kako je mene Boiji Poslanik s.a.v.s., nauio. Umalo ga jo u toku namaza nisam zgrabio, ali sam se strpio dok nije predao selam, a onda sam ga stisnuo njegovim ogrtaem i upitao: Od koga si nauio ovu suru? Nauio me je Boiji Poslanik s.a.v.s. rekao je. Lae rekoh mu Boiji Poslanik, s.a.v.s., je mene nauio toj suri drukije nego to si ti sad uio! Poveo sam ga nakon toga Boijem Poslaniku s.a.v.s., kome sam rekao: uo sam ovoga kako ui suru El-Furkan drukije nego to si ti mene poduio. Boiji Poslanik s.a.v.s., ree: Pusti ga! Ui, Hiame (da ujem)! Uio je pred njim isto onako kako sam ga i ja uo da ui, a Allahov Poslanik s.a.v.s., ree: Tako je objavljena!Ui ti, Omere! ree nakon toga. Ja sam uio onako kako je mene poduio, pa Boiji Poslanik s.a.v.s., ree: I tako je objavljena. Ovaj je Kuran, doista, objavljen na sedam naina uenja, pa uite kako vam je lake! Danas u svijetu ima deset priznatih naina uenja Kurana (kiraeta), a oni opet svoje rivajete i vedhove (varijante). Postavlja se pitanje: ako na polju uenja Kurana imamo bogatstvo u raznovrsnoj ispravnosti, kojeg emo, onda, ashaba / ashabe slijediti? Naravno, mi sve ashabe volimo i cijenimo, ali ne smijemo sebi dozvoliti da favorizujui neke od njih iskljuujemo mogunost i djelovanje drugih. 369

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

S ve to s t i vota n evinih osoba

Primjetno je da pojedinci sebi uzimaju za pravo da presuuju po svom nahoenju i svojim stavovima, te sebi uzimaju za pravo da nekog proglaavaju nevjernikom i otpadnikom od vjere, pa nakon toga proglaavaju njegovu krv dozvoljenom i na taj nain nanose veliku tetu i islamu i muslimanima. Jo je alosnija situacija to se na putu njihovih provoenja erijatskih sankcija nalaze najblii lanovi njihovih familija, majke, oevi, sestre i tome slino. Oni ih vrlo esto smatraju prijestupnicima, koji, po njihovom miljenju, zasluuju najteu kaznu, a to je ubistvo. Takvi stavovi i takva miljenja su daleko od pravog islamskog stava i razumijevanja, gdje je ljudski ivot svetost i niko nema pravo da ga ugroava i uznemirava, a kamoli da ga oduzima. Pogledajmo kuransko-hadiske tekstove koji govore o ovoj temi. Allah, d.., u Kuranu kae: Ko ubije nekog koji nije ubio nikog, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini, kao da je sve ljude poubijao: ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, kao da je svim ljudima ivot spasio...455 Abdullah ibn Omer r.a. je jednom prilikom pogledao u Kabu i rekao: Velianstvena si i asna Kabo, ali je ast jednog muslimana, kod Allaha, d. , vrjednija i vea od tvoje asti. 456 Kako bi se zatitio i sauvao ljudski ivot, islam je zabranio zlostavljanje i ugroavanje bilo ijeg ivota, asti, imetka, i svega drugog na to svako ivo stvorenje ima pravo. Islam regulie prava svakog ovjeka na: vjeru, ivot, razum, porijeklo, ast i imetak. U skladu s tim islam je zabranio oduzimanje ivota na bilo koji nain: ubistvom, samoubistvom, pobaajem, zakopavanjem ive enske djece, koje je bilo rasprostranjeno u predislamskom dobu. Allah d.. u Kuranu kae: I kada iva sahranjena djevojica bude upitana zbog kakve krivice je ubijena. 457

Sura El Maide, 32. Tirmizi. 457 Sura Et Tekvir, 8-9.

455 456

370

U m j e s t o

z a k l j u k a

Z a b r a n a u b i j anja
Allah, d.., u Kuranu kae: Onome koji namjerno ubije vjernika, kazna e biti Dehennem, u kome e vjeno ostati; Allah e na njega gnjev Svoj spustiti i proklet e ga i patnju mu veliku pripremiti. 458 Burejde, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ubistvo vjernika je kod Allaha, d.., tee od propasti itavog dunjaluka.459 Abdullah ibn Mesud r.a. pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Prvo za to e ovjek polagati raun na Sudnjem danu je namaz, a prvo to e se meu ljudima presuditi jesu ubistva i prolijevanje krvi. 460 Abdullah ibn Abbas, r.a., je smatrao da ubica nema pravo na pokajanje, pojanjavajui to hadisom u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: Doi e ubijeni ovjek na Sudnjem danu, u jednoj ruci nosei svoju glavu, a drugom rukom vukui onoga koji ga je ubio a krv e iktati iz njegovog vrata - pa e obojica stati pred Allaha, d.., i ubijeni e rei: Gospodaru, ovaj je mene ubio. Tada e Allah, d.., rei ubici: Teko tebi, i bie baen u dehennemsku vatru.461 Hasan prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nisam ni zbog jednog grijeha toliko puta molio svoga Gospodara, kao to sam ga molio da oprosti ubici, pa mi nije usliao molbu.462 Ebu Derda, r.a. pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nadati se da e Allah oprostiti svaki grijeh, osim irka i namjernog ubistva muslimana.463 Abdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Vjernik je u prostranstvu svoje vjere sve dok ne ubije nekoga koga nije smio ubiti. A Abdullah ibn Omer, r.a., kae: Od najgorih situacija u koje ovjek moe zapasti a iz kojih nema izlaza je da nekoga bespravno ubije. 464 Abdullah ibn Mesud, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nije dozvoljeno ubiti onoga ko svjedoi da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov
Sura En Nisa, 93. Nesai 7/83. 460 Nesai. 461 Tirmizi i Nesai. 462 Kurtubijev tefsir. 463 Hadis je sahih, Ebu Davud. 464 Fethul-Bari, 12/188.
458 459

371

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Poslanik, osim u tri sluaja: oenjenu osobu koja uini zinaluk, osobu koja bespravno ubije drugu osobu i osobu koja napusti svoju vjeru i zajednicu.465 Ibn Hazm, rahimehullah, kae: Najvea dva grijeha kod Allaha d.., nakon irka su: ne klanjati farz-namaz (u propisano vrijeme) i ubiti vjernika ili vjernicu bez razloga.466 Propisi islama su toliko preventivni po pitanju upotrebe oruja da su zabranili bilo kakav gest ili potez koji moe rezultirati straenjem ili ranjavanjem, pa makar to bilo i u ali. ak je zabranjeno da neko u ali upire oruje prema drugom. Ebu Musa el-Eari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko protiv nas bude nosio oruje, taj ne pripada nama.467 I na kraju molim Uzvienog Allaha da uini da naa djela budu samo u ime Njega, da nai postupci budu onakvi kakve On voli, da nae ponaanje, prakticiranje vjerskih propisa, pozivanje drugih u vjeru, bude na najljepi nain i da bude u skladu sa onim kako je to inio Muhammed, s.a.v.s. Amin!

Buhari i Muslim. El-Muhalla, 10/342. 467 Buhari 8/90 i Muslim 1/97.

465 466

372

Epilog

M u m b a i - re p u tac i j a i s l a ma je u opasnosti
ejh Selman el-Avde468 Nema nikakve sumnje u to! Teroristiki napadi koji su se nedavno desili u Mumbaiju, u Indiji, i koji su odnijeli ivote 143 civila i ranili jo 370 drugih su gnusni. Osjeam veliku bol i alost zbog nevinih rtava ovih napada. Takoer osjeam veliku alost zbog svoje vjere. Islamu je ovim napadima uinjena nepravda. Globalna reputacija islama je teko ranjena. Moje srce se gri u bolu i ne mogu a da ne upitam: Oni koji su poinili ova uasna djela - jesu li oni zaista muslimani? Jo oekujemo konanu potvrdu o vjerskoj pripadnosti poinilaca, ali veina dokaza govori da su imali neku islamsku orijentaciju i da su se nazivali dihadistima. Bili su mladi - po nekim izvjetajima 24 ili 25 godina - i trebala im je uputa, perspektiva i iskustvo njihovih starijih. to se tie zloina koje su poinili u ime milijardi muslimana diljem svijeta, ili ak u ime stotina muslimana u Indiji, nanijeli su veliku nepravdu naoj vjeri. Treba da se bojimo Allaha i da ne blatimo nau vjeru. Poslanik Muhammed, koga je Allah poslao kao milost cijelome ovjeanstvu, suzdrao se od napada na dvolinjake koji su kovali zavjeru protiv muslimana dok su ivjeli meu njima i pod njegovom vlau. On ih je mogao lahko dokrajiti na nain koji je izabrao, ali je odluio da im pokae milost i mir objasnivi to rijeima: Nikada niko nee moi rei da Muhammed ubija svoje drugove. Sada, nakon napada u Mumbaiju cijeli svijet, a posebno mediji, govore o islamu i pojedinana je odgovornost svakog muslimana da ima zreo, jasan i artikuliran stav o ovoj vrsti zloina.
468 Izvor: http://www.islamtoday.com/showme2.cfm?cat_id=29&sub_cat_id=2034. Preveo A. Alibai.

375

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

To to smo vidjeli u Mumbaiju Allah mrzi. Vjerujemo iz dubine svoga srca da Allah ovo mrzi. Umorstvo ljudi koji su odsjedali u tim hotelima, svakojakih ljudi - i svetaca i grjenika podjednako, je najobinije i najjednostavnije umorstvo i kao takvo je neprihvatljivo. Ovo posebno naglaavam islamskim uenjacima u Indiji i islamskim organizacijama u toj zemlji: ne oklijevajte da osudite zloine u Mumbaiju najjasnijim i najodlunijim rijeima. Ovo nije vrijeme za opravdanja i izgovore. Cijeli svijet mora osuditi ovo to se desilo. Ako su Amerika, Britanija i Evropa u bolu zbog onoga to se desilo i ako mogu progovoriti, onda mi muslimani moramo biti na elu onih koji iskazuju svoju bol i osudu. Moramo biti zgroeni takvim zloinima, i to ne samo zbog toga to nam naa vjera nalae da to osjeamo, ve i zbog toga da ne budemo stavljeni u isti ko sa poiniocima tih zloina i da nas ne bi na bio koji nain smatrali podrkom tim zlikovcima. Allah nam nareuje: O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite (El-Maide, 8). On nam takoer kae: O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi (En-Nisa, 135). Ovi ajeti trae da budemo jasni i iskreni u osudi zloina iz Mumbaija. Pozivam svoju djecu i svoju brau u vjeri da se boje Allaha, da se boje za reputaciju svoje vjere i za ugled svoga Poslanika. Misija nas muslimana je da ljudima popravljamo njihove ivote, ne da ih uzimamo. Allah veli: Ko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da je sve ljude poubijao. A ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, kao da je svim ljudima ivot sauvao (El-Maide, 32). Kada emo se probuditi i vidjeti razum? Kada emo preuzeti i odgovornost za svoju vjeru? Kada emo se poeti ponaati kao neko ko shvata da postoji 1,5 milijardi muslimana u svijetu koji s nama dijele na vjerski identitet? Ima li ikakvog smisla blatiti i poniavati njihov obraz? Koliko e muslimana u Indiji sada patiti zbog onoga to se desilo? Mi moramo progovoriti!

376

Anotirana lista preporuene literature

preporuena

literatura

Rezolucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o tumaenju islama i drugi tekstovi. Sarajevo, El-Kalem, 2006. Ovaj zbornik sadri nekoliko znaajnijih tekstova o prakticiranju islama u nas. Pored dvije fetve o tumaenju i prakticiranju islama u nas, tu je i tekst profesora Fikreta Karia o elementima islamske tradicije Bonjaka te Islamska povelja Svjetske unije islamskih uenjaka. Uz ovaj zbornik treba jo itati i Deklaraciju evropskih muslimana Reisu-l-uleme dr. Mustafe Ceria, koju je Rijaset IZ u BiH usvojio kao svoju (www.rijaset.ba) i Povelju muslimana Evrope Federacije islamskih organizacija u Evropi (www.bosanskialim.com). Tariq Ramadan, Evro-ameriki muslimani i budunost islama, Sarajevo, Udruenje ilmijje IZ u BiH, 2007. Knjiga se bavi teorijskim pitanjima interpretacije islama u evropskom okruenju i onim to to znai u praksi i to u nekoliko sfera: duhovnosti, islamskom obrazovanju, politikom angamanu, ekonomiji, meuvjerskom dijalogu i kulturi. Autorov cilj je razumjeti univerzalnost poruke islama i osvijetliti sredstva koja nam omoguavaju da ivimo u okvirima zapadne civilizacije potujui sebe i druge. U tom nastojanju on polazi od Kurana i Sunneta, potujui i koristei metodologiju klasine uleme ali i ide dalje: ponovo ita kuransko-sunnetske tekstove, redefinira pojmove, ponovo vri klasifikacije itd. To ini jer vjeruje da istinske reforme islama nema bez vjernosti njegovim izvorima i normama njihova itanja.

379

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

Taha Dabir el-Alvani, Etika neslaganja u islamu, Sarajevo, Visoki saudijski komitet za pomo BiH, 1996. Etika neslaganja je objanjenje normi koje islam postavlja za uesnike u intelektualnim raspravama i dijalozima. Ona nam izlae vie principe i intencije erijata koje muslimanima otvaraju mnogo ire vidike nego li to ine sitniave debate o detaljima zakona i sitnim razlikama izmeu razliitih teolokih argumenata. Kako je knjiga prvotno bila namijenjena suprotstavljenim islamskim politikim strujama u jednom dijelu muslimanskog svijeta, autor je veinom navodio primjere iz klasine povijesti pravne nauke islama. Posebnu panju je posvetio analizi primjera neslaganja ranih pravnika islama; razlika koje su bile zadrane unutar akademskih okvira i kojima nije dozvoljeno da evoluiraju u neprijateljstvo meu uesnicima u raspravi. Razlike nikad nisu zaslijepile rane uenjake u toj mjeri da previde osnovne namjere erijata ili svoju odgovornost. U poglavljima o nekim od najveih linosti muslimanske znanstvene i politike povijesti savremeni musliman moe nai praktine primjere suzdranosti i razumijevanja. U tome lei i vrijednost ovoga djela. Ponovno oivljavanje duha tolerancije i razumijevanja omoguit e dananjim muslimanima da s nadom gledaju u budunost- navodi se u predgovoru knjige koja bez sumnje moe posluiti kao korisno tivo svim onim islamistikim pravcima koji promoviu iskljuivost i koji trebaju izgraditi vlastiti platformu za meumuslimanski dijalog i duh islamskog pluralizma. Louay M. Safi, Mir i granice rata, Sarajevo, Bemust, 2004. Ovo kratko djelo dr. Safija daje odlian klasini pregled stvarnog znaenja pojma dihad u islamskoj tradiciji, kao i historijski kontekst nastanka nekih od propisa koji se veu za propise dihada u islamskom pravu. Ibn Tejmijje, Opravdanja za greke velikih uenjaka i imama. Ova knjiga jednog najveih autoriteta ehlu hadiske kole miljenja odlian je 380

Anotirana lista preporuene literature primjer kako su ranije generacije muslimana batinile islamski pluralizam. Autor u ovom djelu pokazuje kako smatra da je prirodno da se uenjaci razlikuju u miljenju i da postoje razliiti stavovi o istom pitanju, a sve to zbog razloga koje je pisac naveo u ovoj knjizi. Ibn Tejmijje naglaava kako razliiti pristupi istom problemu meu ulemom nisu bili razlozi za meusobnu netrpeljivost, vrijeanje i iskljuivost. Ova knjiga je znaajna i zbog toga to brojni mladi islamisti koji se danas pozivaju na Ibn Tejmijju pokazuju sklonost ka netrpeljivosti prema svakome onome ko ima drugaije miljenje od njih. Jusuf el-Karadavi, Razumijevanje Sunneta, Sarajevo, Bemust, 2001. Knjiga pojanjava osnovne principe ophoenja sa vjerovjesnikom tradicijom, i to iz perspektive pravnika, ali i daija (misionara islama). Druga tema ovoga rada je definisanje nunih principa i smjernica za ispravno razumijevanje sunneta daleko od skuenosti doslovnjaka koji se zaustavljaju kod vanjskih znaenja, a zanemaruju intencije; koji dre do forme sunneta a zapostavljaju njegov duh, ali i od pretjerane fleksibilnosti nemarnih priuenjaka koji u kuu ne ulaze na vrata; koji se uputaju u ono to ne znaju raditi, i o Bogu i Njegovu poslaniku govore ono to ne znaju. Ova knjiga na jedan vrlo konstruktivan nain trasira smjernice srednjeg i umjerenog puta u jednoj jako bitnoj temi kakva je razumijevanje sunneta. Ali M. e-erif i drugi, serijal knjiga o revidiranim stavovima egipatske El-Demaa el-Islamijje: 1) Zabrana pretjerivanja u vjeri i proglaavanja muslimana nevjernicima (Hurmetu l-guluvv fi d-din ve tekfiri l-muslimin),469 2) Rasvjetljavanje greaka koje su se desile u dihadu (Taslitu l-adva ala ma vaka fi l-dihad mine l-ahta), 3) Savjet i pojanjenje o ispravljanju shvatanja onih koji podstiu na dobro i odvraaju od zla (En-Nushu ve t-tebjin fi tashih mefahimi l-muhtesibin) i 4) Inicijativa obustavljanja nasilja- erijatska vizija i realan pogled
469

Prevedena na bosanski u cijelosti.

381

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

(Mubaderetu vakfi l-unf: ruje erijje ve nazre vakiijje), sve izdate u Kairu, Mektebetu t-turasi l-islami, 2002. Autori ovog serijala su lanovi tzv. historijskog rukovodstva egipatske El-Demaa elIslamijje ili lanovi Medlisu -ura (Savjetodavnog tijela koje je upravljalo pokretom) koji su revidirali svoje stavove: Zuhdi Kerem, emir Organizacije, Nadih Abdullah Ibrahim, njen glavni ideolog, Ali M. e-erif, jedan od najutjecajnijih lidera, Osama Ibrahim Hafez, daleko najpopularniji lider meu sljedbenicima Organizacije, Asim Abdulmadid Muhammed, lan Medlisu -ura.470 Nakon to je historijsko rukovodstvo El-Demaa el-Islamijje 1997. god. obznanilo da odustaju od koritenja nasilja u cilju promovisanja vlastite verzije islamizacije drutva koju zagovaraju, izdali su serijal od etiri knjige (kasnije je tampana i peta) u kojima su istom argumentacijom utemeljenom na islamskoj tradiciji koju su koristili da opravdaju nasilje, osporili stavove onih koji koritenje nasilja pravdaju islamom. U ovom serijalu oni su upozorili na greke koje su poinili u razumijevanju islamske tradicije jasno korigujui svoje ranije stavove koji su hiljade mladia odvele u nasilni konflikt sa dravom i muslimanskom zajednicom. Serijal ima poseban znaaj zbog imena autora koji ga potpisuju, jer se radi o ljudima koji su u dihadskim krugovima bili neprikosnoveni autoriteti. Kao i veina knjiga tzv. pokajnika i ovaj serijal i dalje sadri niz kontraverznih stavova koje se teko mogu pomiriti sa tradicionalnim islamskim uenjem, ali je bitno da i takvi stavovi predstavljaju znaajan iskorak od ekstremistikih stavova koje su ranije zastupali. Ono zbog ega ovo tivo moe biti interesantno jeste to to se u njemu argumentima koji su prihvatljivi sljedbenicima dihadskog menheda ili metodologije shvatanja i ivljenja islama osporavaju njihovi teoloki dokazi kojima pravdaju nasilje, ekstremizam i iskljuivost. Muhamed bin Hussin el-Kahtani, urednik, Fetve uleme o mranim dogaajima (Fetava el-eimme fi en-nevazil el-mudelhime). Radi se o
470 lanovi historijskog rukovodstva El-Demaa el-Islamijje se jo i Muhammed E. Derbala, Fuad ed-Devalibi i Hamdi Abdulazim Abdurrahman.

382

Anotirana lista preporuene literature zbirci fetvi koje je izdala saudijska ulema, a koja je tampana nakon to su se u Kraljevini poeli deavati teroristiki napadi u kojima su akteri bili mladii koji sebe smatraju sljedbenicima selefizma. Zbirka je prevedena u cijelosti na bosanski jezik ali jo nije objavljena. Radni naslov prijevoda je Stavovi islamskih uenjaka Saudijske Arabije po pitanju terorizma u ime islama.

383

Iz r e c e n z i j e

Sa zadovoljstvom sam iitao hrestomatiju pod naslovom Savremene muslimanske dileme Hrestomatija ima za cilj pruiti prvenstveno muslimanima, ali i drugima, uvid u doktrinarne, erijatskopravne, povijesne i druge pretpostavke za uspostavljanje istinskog razumijevanja i plodotvorne saradnje na svim poljima prije svega meu muslimanima, a zatim i s pripadnicima drugih religija, kultura i tradicija, to je u interesu, kako pojedinanih drutvenih zajednica, tako i ovjeanstva u cjelini. Prireiva, detektirajui glavne prepreke koje stoje na putu boljeg raumijevanja i konstruktivnije i uspjenije saradnje, uvrtava u hrestomatiju tekstove koji govore o iskljuivosti sa svom lepezom uzronika i posljedica do kojih ona dovodi. U prvom redu rije je o ekstremizmu koji u krajnjoj instanci rezultira proglaavanjem drugog muslimana nevjernikom, te o terorizmu kao jednoj od najpogubnijih posljedica pogrenog razumijevanja univerzalnosti islama, te pogrenog razumijevanja aktualnog stanja u kojem se muslimani nalaze. Ova hrestomatija je, odreenije kazano, nastojanje da se prodre u ekstremistiku ideju i principe djelovanja utemleljenog na toj ideji, da se ukae na posljedice takvog razumijevanja i prakticiranja islama, kako bi se preduprijedila pojava radikalnih ideja meu muslimanima, prvenstveno, na ovim bosanskohercegovakim prostorima. Prireiva je uzeo u obzir veliki broj pitanja: od onoga kako muslimansku zajednicu uiniti to kompaktnijom, kako izbjei sve vrste iskljuivosti i ekstremizma, do pitanja djelovanja muslimana na Zapadu. U okviru ovog posljednjeg ukazuje se na to da muslimani konano trebaju izai iz pozicije onoga koji traga za izgubljenim identitetom i s veim samopouzdanjem doi u stanje da prezentirajui nemuslimani387

S a v r e m e n e

m u s l i m a n s k e

d i l e m e

ma islamske principe u svoj njihovoj irini, univerzalnosti i aktualnosti ukau na islam kao zajedniko dobro svih ljudi koje im moe pomoi da u svim sferama svoga djelovanja, bez obzira na prostor i vrijeme, budu jo uspjeniji i bolji. S paljivo odabranim tekstovima autora razliitih provenijencija, i bez obzira na sasvim razumljivu razliitost u njihovom kvalitetu, hrestomatija je, zasigurno, ostvarila svoj cilj. Sagledavajui sva pitanja koja su prezentirana u ovoj hrestomatiji, nain njihovog prezentiranja i obrade te potrebu za ovakvim tivom smatram da je hrestomatija Savremene muslimanske dileme kvalitetno uraena i sa zadovoljstvom je preporuujem za publiciranje. dr. Zuhdija Hasanovi

388