Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Tihomir Čuljak :Tito Mesić

Tihomir Čuljak :Tito Mesić

Ratings: (0)|Views: 275 |Likes:
Published by Ante Lauc
Tihomir Čuljak je rijetko nadaren čovjek, inovator, ratnik, analizičar, ukratko svestran. Šteta što ni lokalne ni državne vlasti ne prepoznaju moralne i intelektualne vrijednosti ljudi. Tu su i uzroci našim problemima!
Tihomir Čuljak je rijetko nadaren čovjek, inovator, ratnik, analizičar, ukratko svestran. Šteta što ni lokalne ni državne vlasti ne prepoznaju moralne i intelektualne vrijednosti ljudi. Tu su i uzroci našim problemima!

More info:

Published by: Ante Lauc on Jun 11, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/11/2011

pdf

text

original

 
Gedajući Kumrovački skup titoističkih zombija koji od crvenih zvijezde na kapi ne vide kako im jekomunizam propao i Juga nestala, vidjeh i našeg bivšeg Predsjednika među svojima. Reče on kakoTito nije imao ni jednu stratešku grešku, i ostede živ, iako očito je, više nema pojma o čemu blebeće, te se zapitah: na čemu je ovaj, na bijelome il na igli?Strategija je dugoročna djelatnost koja uključuje analizu vlastitih mogućnosti, kreativno predviđanja problema i pronalaženja rješenja za te probleme koji se mogu pojaviti na putu doostvarenja strateškog cilja, tj. cilja o kojem ovisi opstanak sustava u realnom okruženju. Pri planiranju je potrebno jednako dobro poznavati okruženje i veze sa okruženjem, kao i sam sustav.Od svega ovoga Mesićev ljubimac Tito znao je ponešto vrlo dobro odraditi, ali ga nikad uistinu nisuzanimali dugoročni ciljevi kao što je opstanak njegove mile mu Jugoslavije, ili komunizma. Uživotu ga je zanimalo samo kako steći što više moći i vlasti, te kako tu vlast zadržati u svojimrukama, a u tome je zaista bio genijalan kao što je i većina uspješnih psihopata koji poznaju samovlastite želje i interese. Svoju psihopatologiju očeličio je u konstantnim frakcijskim komunističkimsukobima koji su započeli još u Lenjinova vremena, kad je kao zarobljeni Austrougarski dočasnik, poput 300.000 ostalih, po nalogu njemačkog zapovjedništva, u sastavu “internacionalnih brigada”čuvao Lenjinov boljševičkih sustav od pobunjenih Ruskih seljaka. Kao čovjek bez ikakvih moralnihskrupula vukao je genijalno jednostavne poteze usmjerene jedino njegovim kratkorčnim interesima. Nakon pristupanja u Crvenu Armiju vrlo brzo se svidio lenjinovim agitatorima, te je postaozapovjednik u internacionalnim brigadama Crvene Armije, što je za njega bilo vrlo dobro. Kad jeStaljin sve internacionalne brigade raspustio i poslao kući Tito je, nakon početnog kolebanja došaodo zaključka kako će se komunizam širiti, te se nekoliko godina nakon povratka učlanio u KPJgdje je odmah gledao kako uspjeti u karijeri. Gorkić ga je u Moskvu poslao na usavršavanje pričemu je napomenuo kako trebaju prema njemu, zbog neobrazovanosti, biti obzirni. Tamo je došaoupravo kad su počele Staljinove čistke, čemu se vrlo brzo prilagodio, te je počeo pisatikarakteristike drugih komunista, što se pokazalo kao odlična taktika, ali nema nikakve veze sastrategijom razvoja komunizma ili Jugoslavije. Kako se vrlo dobro snašao u cinkanju već nakon 5mjeseci predložen je u izvršni komitet Kominterne, umjesto češko – srpskog komunista Gorkića, štonije prošlo. U prosincu 1937. Gorkić je zadužio Broza za nabavku broda za prijevoz dobrovoljacasa oružjem i opremom u Španjolski građanski rat, pri čemu je Broz napravio više grešaka, pa ga jeGorkić pozvao u Prag, smijenio ga, oduzeo mu novac i posao nabavke broda povjerio drugom. OvoBroz Gorkiću nije mogao oprostiti, pa je brod sa novcem, dobrovoljcima i organizatorima uhićennakon "nečije" dojave policiji, što je među komunističkim drugovima bila uobičajena praksa, iakosu pri tom stradali mnogi njegovi drugovi. Nakon toga Gorkić je pozvan u Moskvu gdje je uhićenzahvaljujući Titovim osvetnički napisanim "karakteristikama", što se pokazalo kao genijalnataktika, ali nema nikakve veze sa strategijom razvoja komunizma. Broz odmah odlazi u Pariz gdje pokušava preuzeti rukovodstvo partijom, nakon čega dolazi do borbe unutar CK. Borba se vodi pismima kojima Tito svoje konkurente optužuje za razna antipartijska djela. Brzo stradava prvi protivkandidat Petko Miletić, a Broz postaje generalni sekretaj Jugoslovenskih komunista. Širećidezinformacije uspio se uz pomoć NKVD-a nametnuti Staljinu, istisnuti i likvidirati oko 800drugih starih jugoslavenskih komunista koji su mu stajali na putu, te postati generalni sekretar Jugoslavenskih komunista. Genijalna taktika za osvajanje moći, ali nema nikakve veze sastrategijom razvoja komunizma, ili Jugoslavije. Napadom Njemačke na Jugoslaviju svi komunisti su dezertirali i širili defetizam po naputku o“revolucionarnom defetizmu”, a kad je Njemačka napala SSSR Broz je organizirao građanski rat uJugoslaviji čime je izazvao veći broj žrtava nego je u ratu poginulo Amerikanaca i Britanacasveukupno. Sklapajući tajni dogovor sa Talijanima o njihovoj suradnji, o čemu čak ni republički partizanski štabovi ništa nisu znali, povukao je genijalne taktičke poteze za preživljavanje partizanskog pokreta, ali je to moglo strateški uništiti čak i njegov pokret, samo da su talijaninekoliko mjeseci kasnije kapitulirali. Ispravno je ocijenio kako njegovi strateški neprijatelji nisu Njemci i Talijani već ustaše i domobrani, zbog podrške koji imaju među stanovništvom, pa je sveučinio kako bi borbe prenio što sjevernije, ostavljajući Talijanima prostor iza sebe znajući kako gaoni neće vratiti Ustašama. Nakon toga bilo bi dovoljno samo čekati da Italija kapitulira pa sve
 
 preuzeti od Talijana. Vrlo rizična i uistinu genijalna taktika zasnovana na stotinama tisuća potpunonevinih ljudskih žrtava. Kapitulacijom Italije uspio je i Nijemce uvjeriti kako je bolje južni jadran iotoke prepustiti partizanima nego ustašama koji bi mogli pozvati saveznike skrcavanje, što je vrlodobra taktika, ali strateški to je moglo biti uzaludno da su se Amerikanci odlučili iskrcati, a što suspriječili Britanci zbog svojih interesa i tako Titu omogućili preživljavanje. Britanskomobavještajnom varkom o organiziranju protukomunističke vojske od svih koji se povuku na zapad, ana koju su nasjeli svi balkanski antikomunisti, (osim Grčkih) Titu je osigurano osvajanje vojnoispražnjenog prostora, što on nikad ne bi mogao učiniti da su se antikomunisti Rumunjske,Bugarske, Srbije, Albanije i Hrvatske odlučili na borbu kao Grci. Time je poslužio za realizaciju britanske strategije, a ne svoje o kojoj uopće i nije razmišljao. Osvojivši vlast najveći problem postali su mu srbijanski komunisti koji u njega baš i nisu imali osobito povjerenje. Prepustivši imubijanje stotina tisuća Hrvata stekao je i njihovo povjerenje, što je genijalan taktički potez zaučvršćenje osobne vlasti, ali je istovremeno izgubio mogućnost strateškog učvršćenja vlastitedržave. Da se umjesto ubijanja ideoloških neprijatelja odlučio za rusko takozvano "unutrašnjeizgnanstvo" mogao je 500.000 zarobljenih Hrvata i Slovenaca raseliti po Srbijanskim i Crnogorskimselima, zarobljene četnike, ljotičevce i baliste mogao je naseliti po Slovenskim selima, a stotinetisuća pobijenih i protjeranih Njemaca, Mađara i ostalih mogao je raseliti širom Jugoslavije i takosvako selo pretvoriti u malu Jugoslaviju. Nakon nekoliko godina zarobljenici bi se poženili salokalnim djevojkama, te bi njihova djeca uistinu bili Jugosloveni, nakon čega više nikom ne bi bilou interesu rušiti njegovu Jugoslaviju za koju se on navodno borio, iako ga ona uistinu nikad nijezanimala. Time je izgubio stratešku mogućnost čvrstog utemeljenja vlastite države, čime je počelonjezino dugoročno propadanje. Nakon rata i među partizanima je bilo "prolupalih" osobito međuženama koje su znale padati na tlo, valjati se i coktati ustima kao da piju krv. Kako mu takvi svojim pričama ne bi smetali problem je riješio vrlo jednostavno, Ozna ih je sve po općinama i gradovima pozvala na "svečanu večeru" nakon čega ih nitko više nije vidio, što je taktički zbilja vrloučinkovito, ali moralno upitno, iako se radilo o onima koji su najviše okrvavili svoje ruke. Zbogsvoje želje za proširenjem vlasti pokušao je komunizam proširiti i na Grčku, oružjem koje je dobiood Rusa, pa se zbog toga nakon nekoliko godina sukobio i sa Staljinom kojem je trebao mir sazapadom, što Tito strateški nije shvaćao. Zbog te velike ambicije i lošeg strateškog promišljanjaušao je u sukob iz kojeg se izvukao zahvaljujući samo brzini; počeo je loviti staljinove pristaše prijenego su oni ulovili njega. Većina uhvaćenih komunista bili su upravo oni koji su se nekoliko prijašnjih godina, po njegovoj zapovijedi najviše nauživali u ubijanju nevinih Hrvata. Iako je učistkama najviše polovio srbijanskih komunista, ta srbijanska komunistička elita je ipak postajalasve jača. Kako bi održao svoj položaj morao je ojačati frakcijske borbe u kojima bi on igrao uloguarbitra, ali mu to baš među srbima i nije uspijevalo. Zbog toga se odlučio na izazivanjemeđunacionalnih sukoba koje bi on onda smirivao, što je uistinu odlična taktika za opstanak navlasti, ali i katastrofa za strateško održanje Jugoslavije koju njegovi obožavatelji ni danas ne moguzaboraviti. U cilju jačanja nacionalnih komunističkih elita dopustio je zadržavanje sve većeg djelaimovine na republičkom nivou. Nakon smrti Staljina od kojeg je stalno strepio, nastojao je ohrabritiHrvatsku komunističku elitu, zastrašenu i marginaliziranu nakon poslijeratne likvidacije AndrijeHebranga, Tito se počeo javno izjašnjavati kao Hrvat. Kako bi popravio deviznu bilancu Tito je prihvatio odlazak hrvata na rad u zapadne države. To je odgovaralo i srbima kojima je odgovaralošto veće iseljavanje Jugoslavije, te je time Titova Jugoslavija strateški dugoročno slabila, što jestrateški dobitak za Hrvate, na žalost naših jugoslovena. Upravo iseljenici i gastarbajteri su sekasnije pokazali kao ključni u rješavanju političkih, gospodarskih i logističkih problemaorganiziranja domovinskog rata. Hrabrenjem hrvatskih komunista Tito ih je poticao na što većezadržavanje, od naroda opljačkane imovine u vlastitim rukama, čime je sam izazvao stvaranje"Hrvatskog proljeća", što se kasnije pokazalo kao strateško jačanje Hrvatske i strateško slabljenjeupravo njegove Jugoslavije. Hrvatska komunistička elita je 1971. zatražila ostanak većeg postotkadeviza u Hrvatskoj, koje su hrvatski hoteli i hrvatska poduzeća morala prodavati Narodnoj banciJugoslavije po tečaju nekoliko puta manjoj od realne, a sve te zahtjeve Tito je javno podržao, nezbog pravde već zbog izazivanja sukoba u kojima bi on opet mogao arbitrirati. Kako Beogradska

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->