1

Vrhovno islamsko starjeinstvo u SFRJ Sarajevo

Muhamed Seid Serdarevi

FIKH UL- IBADAT

(PROPISI O OSNOVNIM ISLAMSKIM DUNOSTIMA)

Sarajevo, 1968. 2

Izdava: Vrhovno islamsko starjeinstvo u SFRJ Sarajevo

_____________________________________________________ tampa: Grafiko preduzee tampa Sarajevo Za tampariju: Simo Buni 3

SADRAJ
SADRAJ .................................................................................. 4 RIJE IZDAVAA ................................................................... 8 BILJEKA O PISCU ............................................................... 10 UVOD ...................................................................................... 16 MUKELLEF MUKELLEFIN............................................... 16 FIKH ........................................................................................ 17 Ahkami-er'ijje (eriatske presude)...................................... 17 Farz, vadib.......................................................................... 18 Farzi-ajn i farzi-kifaje.......................................................... 18 Sunnet, mustehab ................................................................. 19 Mekruhi-tahrimen, mekruhi-tenzihen .................................. 20 Podjela fikha ........................................................................ 20 Osnove fikha Edillei-er'ijje ............................................ 21 Mudtehid, mukallid............................................................. 21 Znameniti mudtehidi - imami ............................................. 22 Mezheb ................................................................................. 22 Hanefijski mezheb ................................................................ 23 Fetva, mufti .......................................................................... 23 ISTOA (Taharet).......................................................... 25 TA ZNAI TAHARET ......................................................... 25 O VODAMA............................................................................ 26 Sur ........................................................................................ 27 Ako je voda sumnjive istoe ............................................... 28 O bunarskim vodama ........................................................... 28 Kapljevine i voda koja je predrugojaena ........................... 30 ISTINDA I ISTIBRA ............................................................ 32 to ne valja upotrebljavati pri ienju ............................... 33 ABDEST .................................................................................. 34 Farzovi (artovi) abdesta..................................................... 34 Uvjeti za valjanost abdesta .................................................. 35 Sunneti abdesta .................................................................... 36 Adabi abdesta....................................................................... 37 4

Mekruhi abdesta................................................................... 37 Abdest u raznim prilikama ................................................... 38 ta kvari abdest?.................................................................. 39 KUPANJE (GUSL).................................................................. 40 Farzovi gusla ....................................................................... 40 Sunneti gusla........................................................................ 41 Adabi i mekruhi gusla .......................................................... 41 Vrste gusla ........................................................................... 42 TEJEMMUM ........................................................................... 43 Zato smo zadueni tejemmumom kad ne moemo uzeti abdest ili gusl? ..................................................................... 46 MESH PO MESTVAMA......................................................... 48 MESH PO ZAVOJIMA ........................................................... 51 HAJZ, NIFAS I ISTIHAZA..................................................... 52 O SAHIBI-UZRU .................................................................... 54 RAZNE NEISTI I IENJE OD NJIH .............................. 55 ZAKLJUNA RIJE O TAHARETU .................................... 57 SALAT (Namaz) ................................................................ 59 TA JE NAMAZ ..................................................................... 59 KAD JE MUSTEHAB KLANJATI NAMAZE....................... 61 KAD NE VALJA KLANJATI................................................. 61 EZAN I IKAMET .................................................................... 63 NAMASKI FARZOVI............................................................. 66 NAMASKI VADIBI.............................................................. 71 NAMASKI SUNNETI............................................................. 73 NAMASKI ADABI ................................................................. 77 SASTAV NAMAZA................................................................ 78 O KLANJANJU U DEMATU I O IMAMETU .................... 83 EZKAR POSLIJE FARZA ...................................................... 88 OKOLNOSTI KOJE KVARE NAMAZ.................................. 89 NAMASKI MEKRUHI ........................................................... 92 STAVLJANJE PERDE............................................................ 94 TA NIJE MEKRUH U NAMAZU ........................................ 95 O PREKIDANJU NAMAZA .................................................. 96 O VITR - NAMAZU................................................................ 96 5

O NAFILAMA......................................................................... 99 O DRUGIM NAFILAMA ..................................................... 101 TERAVIH (TERAVIJA) ....................................................... 104 KLANJANJE SJEDEI NA KONJU I U LAI I U ELJEZNICI.......................................................................... 105 KLANJANJE U KABI........................................................... 106 O MUSAFIRU I NJEGOVU KLANJANJU ......................... 107 O KLANJANJU BOLESNIKA ............................................. 109 NAKLANJAVANJE PROLIH NAMAZA ......................... 111 O PRISPIJEVANJU NA FARZ............................................. 113 O SEHVI SEDDI............................................................. 115 DVOUMLJENJE U NAMAZU............................................. 117 SEDDEI-TILAVET............................................................. 118 SALATUL-DUMUATI (DUM'A NAMAZ) .................... 120 O BAJRAMIMA.................................................................... 124 Kako se klanja bajram-namaz ........................................... 125 NAMAZ PRI POMRAENJU SUNCA I MJESECA TE RAZNIM STRAHOTAMA ................................................... 127 NAMAZ I DOVA RADI KIE ............................................. 128 DENAZE NAMAZ I DRUGE ODREDBE O MRTVACU 129 Kupanje mrtvaca................................................................ 130 Kefini.................................................................................. 131 Namaz za umrlog (Denaze-namaz) .................................. 132 Noenje denaze ................................................................. 137 Grob (kabur, mezar) .......................................................... 137 ehid................................................................................... 139 ZAKLJUNA RIJE O NAMAZU ...................................... 140 POST (SAVM) ................................................................. 143 TA JE POST ........................................................................ 143 VRSTE POSTA ..................................................................... 145 KADA I KAKO SE NIJJET INI ......................................... 147 KAKO SE USTANOVLJUJE POETAK RAMAZANA I BAJRAMA - JEVMI EK (SUMNJIVI DAN)..................... 149 TA E POST POKVARITI................................................. 151 U EMU SE SASTOJI KEFFARET I KADA ON SPADA . 152 6

ZA TO TREBA SAMO KADA'? ........................................ 153 TA NEE POKVARITI POST ........................................... 155 TA JE MEKRUH ZA ONOG KOJI POSTI ........................ 156 KOME JE SLOBODNO DA NE POSTI............................... 157 ZAKLJUNA RIJE O POSTU........................................... 159 ZAVJET (NEZR)................................................................... 161 O ITIKAFU............................................................................ 163 ZEKAT .................................................................................. 164 TA ZNAI ZEKAT............................................................. 164 ZEKAT NA DUG .................................................................. 166 ZEKAT OD IVE STOKE.................................................... 168 ZEKAT OD MRTVOG BLAGA........................................... 170 KOME SE DAJE A KOME NE DAJE ZEKAT.................... 172 ZAKLJUNA RIJE O ZEKATU........................................ 174 SADEKAI-FITR .................................................................... 176 KURBAN (UDHIJJETUN) ................................................... 177 HAD ..................................................................................... 180 HADSKA MJESTA I OBREDI .......................................... 180 O IHRAMU I MUHRIMU .................................................... 186 DUNOSTI HADIJE .......................................................... 188 KIRAN I TEMETTU ............................................................. 194 TEMETTU ............................................................................. 195 PRESTUPI ............................................................................. 196 O PRELASKU MIKATA BEZ IHRAMA ............................ 202 O IHSARU I PROLAENJU HADA ................................. 203 O ZAMJENJIVANJU U HADILUKU................................ 204 O HEDJU ............................................................................... 206 ZAKLJUNA RIJE O HADU.......................................... 208 SJEANJE NA AUTORA..................................................... 211

RIJE IZDAVAA
Fikh-ul-ibadat je punih pedeset godina sluio kao najobimniji i najmjerodavniji izvor fikhskih propisa na naem jeziku iz oblasti obredoslovlja u irem smislu, u to spadaju namaz, zekat, had i post. Do sada je ovo djelo doivjelo tri izdanja. Sva tri izdanja tampana su arapskim slovima, takozvanom matufovaom. Prvo izdanje, koje je izdao Reis-ululema Hadi Mehmed Demaludin ef. auevi izalo je 1918. godine. Znaajno je da ovo, etvrto izdanje, koje izdaje Vrhovno islamsko starjeinstvo u SFRJ, izlazi upravo na pedesetogodinjicu smrti autora Muhamed Seid ef. Serdarevia, kao i pedesetogodinjicu prvog izdanja. Drago nam je to moemo da i na ovaj nain obiljeimo ova dva znaajna jubileja i da se time, bar u nekoliko, oduimo jednom od najznaajnijih pionira naeg buenja. Pionirska uloga Muhamed Seid ef. Serdarevia na polju vjersko-prosvjetnog buenja muslimana bez sumnje je neizmjerno velika. Fikh-ulibadat je na vjerskom prosvjeivanju muslimanskih masa uinio mnogo. Prva izdanja tampana su arapskim pismom iskljuivo zbog toga, da bi bila to pristupanija muslimanskim irokim slojevima, jer je u to doba broj muslimana koji su znali itati arapsko pismo bio mnogo vei od onih koji su bili pismeni u evropskom smislu. Danas je, meutim, ta proporcija sasvim drugaija. Stoji u obrnutom odnosu. Osim vjerskih slubenika vrlo je mali broj onih koji znaju arapska slova, a sve vei broj onih koji itaju latinicu ili irilicu. Vrhovno islamsko starjeinstvo je zbog toga ve odavno osjealo potrebu da se Fikh-ul-ibadat tampa latinicom, kako bi u nae vrijeme bio pristupaan to veem broju italaca. 8

Zahvaljujui susretljivosti i punom razumijevanju autorovih nasljednika - nosilaca autorskog prava, ovoj nasunoj potrebi bie udovoljeno. Time je Vrhovnom islamskom starjeinstvu omogueno da ispuni jednu prazninu, koja odavno postoji. Sa osobitom zahvalnou istiemo da su se nasljednici autorskog prava velikoduno odrekli u korist Islamske vjerske zajednice svake materijalne naknade. Nesumnjivo je da su se na ovaj nain najdostojnije oduili autoru koji je itav svoj ivot bio posvetio Islamu i muslimanima u ovim krajevima. Smatramo potrebnim napomenuti da ovo, etvrto izdanje, pored izmjena u vrsti pisma, sadri izvjesne neznathije korekcije u tekstu, koje se uglavnom odnose na jezina i stilska prilagoavanja. Izostavljena su, uz saglasnost nasljednika autorskog prava, isto tako, neka manja poglavlja koja, s obzirom na nae prilike, nisu vie aktuelna. Ipak treba podvui da je djelo i pored ovih neznatnih izmjena sauvalo svoju punu prvobitnu izvornost, ne samo sadrajnu nego i stilsku i jezinu, jer je to bila izriita elja autorovih na-sljedaika. S obzirom da je Fikh-ul-ibadat pisan prije pedeset godina, kada je pismenost bila na vrlo niskom stupnju, treba shvatiti da e nam jezik kojim je pisano ovo djelo izgledati prilino zastarjelim. Tako e Fikh-ul-ibadat ponovo, u neto izmijenjenom ruhu, pokucati na vrata naih domova, ponuditi se imamima, vaizima, i predavaima obuke. Otvorite mu vrata i prihvatite ga! On e vam najbolje pomoi u upoznavanju i vrenju vjerskih dunosti. Vrhovno islamsko starjeinstvo u SFRJ Sarajevo 9

BILJEKA O PISCU
Autor ovog djela Muhamed Seid Serdarevi, dobro poznat starijim generacijama muslimana, rodio se je u Zenici 8. decembra 1882. godine. Za 36 godina ivota i 14 godina aktivnog rada napisao je desetak do petnaest to manjih to veih radova sa temama iz drutvene i religiozne oblasti i preko stotinu lanaka u gotovo svim muslimanskim asopisma onog vremena. Znaaj njegova djela nije dovoljno istaknut u publicistici muslimana BiH. Time je ujedno izostala i odgovarajua ocjena o njemu kao drutveno-prosvjetnom radniku, koji je u tadanji konzervativni sistem osnovnog i ope-drutvenog obrazovanja unio nove momente, koji su znaili reformu i reorganizaciju toga sistema. Ovo izdanje Fikh-ul-ibadata pruilo je priliku da se kae neto vie i da se itaocima ovog vremena prikae jedan od rijetkih entuzijasta svog poziva, koji je opoj stvari podredio line i porodine interese. Njegov rad karakteristian je po originalnom stvaranju, prevodilakoj djelatnosti, reformi osnovne vjerske nastave, organizovanju imamsko-mualimskog stalekog udruenja i pisanju vjerskih udbenika na narodnom jeziku - prvi sluaj u istoriji muslimana Bosne i Hercegovine. 10

Dobar poznavalac arapskog, turskog, perzijskog i vlastitog jezika, pod utjecajem ejh Muhameda Abduhua, Demaludina Afganije i Tekijuddina Ibni Tejmije - a prvenstveno onog prvog, iji mu je reformatorski rad bio dobro poznat, pristupio je razradi programa za reformu osnovne vjerske nastave kod nas, im je postavljen za vjerouitelja, nakon zavrenog Darul-muallimina u Sarajevu. Svjestan da se mektebska nastava ne moe dalje obavljati po sistemu Bergivije i na stranim jezicima, on je predloio novi program, s tim da se nastava obavlja na novi nain, na vlastitom jeziku i kvalifikovanim kadrom vjerouitelja. Program je izloio na prvoj skuptini imamskomualimskog drutva u referatu Preustrojstvo mektebi-ibtidaija 1904. godine. Za ostvarenje programa, napisao je na narodnom jeziku malu knjiicu u obliku pitanja i odgovora pod naslovom Temelji vjere (Usuli dinijje) i vjebenicu za ispravno uenje Kur'ana (Talimi tedvid), u kojoj su pravila izloena na veoma popularan nain. injenica, da je kao mlad vjerouitelj brzo uoio orsokak u kome se nala osnovna vjerska nastava i da je jo bre pristupio njenoj reformi, na tih i efikasan nain piui sam potrebnu strunu literaturu, ini ga svakako markantnom pojavom muslimanskog drutvenog ivota na poetku 20. vijeka. Ova efikasnost izgleda tim vea kad se zna da je poslije smrti svoga oca preuzeo dunost muderisa u Sultan-Ahmedovoj medresi u Zenici, saraivao u asopisima, pisao svake godine po jednu ili dvije stvari i da je vrei dunost imama u zenikom kaznenom zavodu, za potrebe vjerske nastave kanjenika samo za tri dana napisao djelo Nauka Islama, koje je i poslije njegove smrti - kao i ostale napisane stvari jo dugo sluilo kao jedini udbenik. 11

U vezi s reformom mektebske nastave, radio je na uvrenju vjerouiteljskog stalekog drutva, jer je znao da bez solidno obrazovanog kadra ni najbolje zamiljena reforma ne moe biti sprovedena. Pored organizacionog rada, ureivao je i struni asopis drutva Muallim, koji se svojom strukturom i tematikom smatrao meu najboljim te vrste, ne samo kod nas. Jedna od rubrika Pitanja i odgovori iz ovog asopisa bila je veoma cijenjena i popularna, pa je kasnije izdata i kao posebna knjiga. Pored ostalih djela u vremenu od 1904. do 1917. godine napisao je prvu Istoriju Islama pod nazivom Kratka povijest Islama i Fikh-ul-ibadat ije etvrto izdanje je pred nama, zatim Jedan hadisi erif, Dvije opasne socijalne bolesti i Istinitost Boijeg bivstva i Muhamedova poslanstva. Radio je na prevoenju Kur'ana i na grai za jedan arapsko-bosanski rjenik. Na alost, ovi materijali koji bi u islamskom muzeju nae zemlje, kojeg nema, bili veoma atraktivni eksponati, nestali su nakon njegove smrti. Tako bi se u dananjoj polemici o prvim prevodiocima Kur'ana kod nas, vrlo brzo raistile neke stvari, koje bi morale biti poznate. Saraivao je u Beharu, Tariku, Misbahu, Biseru, Mualimu i drugim listovima i asopisima onog vremena. Tim radom, kao izuzetno intenzivnom djelatnou dopunjavao je napisana djela, zadovoljavao dnevnu potrebu italaca za osnovnim znanjima i vrio izuzetnu misiju prosvjetitelja, kakvih kod nas nije bilo ba mnogo. U znak potovanja prema onima od kojih je uio i iz ijih djela je crpio mudrost, napisao je 1909. godine biografije ejh 12

Muhameda Abduhu, Abul Ala El Mearije, ejh Muslihudina Sadije i Tekijuddina Ibni Tejmije. Muhamed Seid Serdarevi vjerouitelj, imam, muderis, pisac, prevodilac, saradnik dnevnih listova i asopisa, drutveni i javni radnik nije imao vremena da svrava najvie kole niti da obavlja dunost visokih vjerskih funkcionera. Pa ipak uinio je mnogo vie sa mjesta donje hijerarhijske skale, to objanjava i njegovo odbijanje poloaja muftije u Travniku. Jedna od rijetkih rtava, kada skromni vjerouitelj iz razloga svog poziva odbija maksimalno unapreenje, jer bi ga ovo ometalo u njegovu radu. Kao da je znao da nee dugo ivjeti, urio je u svom poslu. Pisao je za imperativ trenutka, za mnoge inicijative koje je inspirisao, za budunost. Vjerovatno nije ni pomislio da e pedeset godina poslije njegove smrti biti izdato i etvrto izdanje Fikh-a jer je govorei o napretku muslimanske zajednice, kojoj je posvetio ivot i rad, pretpostavljao da e novi autori napisati nove i bolje stvari. ini se da se njegova predvianja nisu ostvarila - bar ne u onom obima, kakav je on pretpostavljao. O njegovu radu na dunosti muderisa, imama j drutvenog radnika u svom rodnom mjestu neemo govoriti na ovom mjestu. Spomenuemo samo to da je bio jedinstvena linost, autoritet za sve mjetane, bez razlike na nacionalna i vjerska opredjeljenja. Trieesetest nepunih godina ivota nije dug period da bi se ljudska linost i definitivno potvrdila. Meutim, Muhamed Seid Serdarevi se potpuno afirmisao u svom opredjeljenju, a ono to je uradio dokaz je izuzetne linosti, koja bi, da joj je bio dosuen dui ivot, uradila daleko vie. 13

U tom pogledu, gotovo da je bio usamljena pojava naeg drutvenog ivota onog vremena. Po strani od svakodnevnih, uobiajenih ili spektakularnih tokova, iao je svojim putem, ostvarujui misiju prosvjetitelja, za koju se u najranijoj mladosti opredijelio. Tu misiju je zaista ispunio. Umro je 26. maja 1918. godine. O pedesetogodinjici njegove smrti pojavljuje se ovo etvrto izdanje Fikh-ul-ibadata. Mjeseca maja 1968. godine M. S.

14

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

ELHAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN. VEL-AKIBETU LIL-MUTTEKIN. VESSALATU VESSELAMU ALA SEJJIDIL-MURSELIN MUHAMMEDIN VE ALA ALIHI VE ASHABIHI EDMEIN.

15

UVOD
MUKELLEF MUKELLEFIN
Svevinji Bog d. . je odlikovao ljudski rod od ostalih ivih bia time to mu je dao pamet i razum, ali ga je zato zaduio raznim dunostima, zapovjedivi mu neke stvari i zabranivi mu opet druge. Dok ivotinji nije sramota ta god uini, ovjeku se uzima za zlo i kod Boga i kod ljudi ako izostavi ono to je duan da uini ili uradi ono to ne bi smio uraditi. No, nije svaki ovjek duan da vri Boije zapovijedi, nego samo onaj koji je sposoban za to, a to je punoljetan i pametan ovjek. Takav ovjek se zove mukellef, to znai zaduen vjerskim dunostima. Mnoina od rijei mukellef je mukellefin - zadueni.

16

FIKH
Svaki punoljetan ovjek je odgovoran za svako svoje djelo, i svako njegovo djelo podlijee naroitim vjerskim propisima i osudama. Nauka koja nas ui kakvu osudu treba izrei za pojedina ljudska djela zove se Ilmi-fikh ili krae Fikh. Onaj ko se bavi tom naukom zove se fakih. Prema tome je fikh nauka koja pretresa sve postupke punoljetnih ljudi sa eriatskog gledita i odreuje da li se neko djelo po vjerskim propisima mora ili ne mora, smije ili ne smije initi, je li ga slobodno initi, ili je neko djelo pohvalno ili runo initi.

Ahkami-er'ijje (eriatske presude) Iz spomenute definicije fikha se vidi da eriatska osuda o izvjesnom inu moe biti donesena na pet naina: 1) da se neki in (npr. namaz ili post) mora initi, i to se zove vudub a in je sami vadib. 2) da se odreeni in ne smije initi (npr. upotreba alkoholnih pia ili kraa). To se zove hurmet, a takav in je haram (zabranjen). 3) da se neki in moe bez zamjerke initi (npr. napraviti izlet ili voditi obian razgovor). Tome se kae ibahat, a takav in je po eriatu mubah. 4) da je neto pohvalno initi (npr. redovito istiti zube). Tome se kae nedb, a sam in je mendub.

17

5) da je neki in nevaljao, ruan (npr. najesti se bijelog luka pa otii u drutvo ili damiju). Tome se kae kerahet, a takav in je mekruh. Prema tome: vudub, hurmet, ibahat, nedb i kerahet su eriatske presude (ahkami-er'ijje). One se primjenjuju na sve postupke punoljetnih i pametnih ljudi, a ti postupci zovu se efali mukellefin.

Farz, vadib Rekli smo ve da se in koji se po vjerskim propisima mora vriti zove vadib. No, vadiba ima dvije vrste: jedni se zovu farz, a drugi zadravaju ime vadib. Farz je onaj in za koji se sigurno zna da ga je Bog d. . zapovjedio, i ko ga takvim ne vjeruje, nije musliman. Vadib je opet onaj in za koji nismo posve sigurni da se Boija zapovijed odnosi ba na njega. Zato se ne moe rei za ovjeka koji ga kao takvog ne vjeruje da je nevjernik, ali ko ne izvrava i jedno i drugo, grijean je i zasluuje Boju kaznu. Prema tome rije vadib ima dva znaenja: 1) znai ono to se po vjerskim propisima mora initi, znalo se da je ba to (a ne drugo) Bog d. . izvjesnom zapovijedi naredio ili ne; 2) ono to se prema vjerskim propisima mora initi, ali za to se ne zna posve sigurno da li je ba to - a ne drugo Bog d. . zapovjedio.

Farzi-ajn i farzi-kifaje Farzove opet dijelimo na: farzi-ajn i farzi-kifaje. 18

Farzi-ajn je onaj farz koji mora vriti svaki sposoban musliman, kao npr. pet vakata namaza klanjati ili postiti mjesec ramazan. Farzi-kifaje je onaj farz koji se kao dunost odnosi na cijelo jedno drutvo - zajednicu muslimana, pa ako ga neki od njih izvri, s ostalih spada ta dunost, a ako ga niko od njih ne izvri, bie svi kod Boga grijeni i odgovarae pred Njim. Takav je npr. sluaj dunost klanjanja denaze umrlom muslimanu ili npr. dihad (braniti vjeru, ast, domovinu itd.).

Sunnet, mustehab Ono to Allah d. . nije zapovjedio da se radi, ali je Muhamed a. s. radio ili preporuivao da se radi zove se sunnet. Sunneta ima dvije vrste: Sunneti-huda i Sunneti-zaide (mnoina Suneni-huda i Suneni-zevaid). U prve spadaju postupci i djela u stvarima vjere koje je Muhamed a. s. redovno radio, kao npr. demat i klanjanje nekih sunneta. U druge sunete spadaju stvari iz ivota a tiu se obiaja, npr. nain nonje, jedenja i sl. Ovdje mogu unii i postupci u vjerskim stvarima koje Muhamed a. s. nije redovno uobiajio raditi (npr. predugo uenje Kur'ana u namazu, oduljivanje rukju'a i sedde i sl.). Sunneti-huda treba da vrimo, a suneni-zevaid lijepo je vriti, ali nee nam se zamjeriti ako ih i ne vrimo. Sunnete takoer dijelimo na sunneti-ajn i sunneti-kifaje. Meu prve spada npr. ienje zuba keficom (ili misvaem), a meu druge npr. zatvaranje nekolicine ljudi u i'tikjaf zadnju treinu ramazana. Mustehab je ono to je Muhamed a.s. rijetko radio ili je rekao za to da je lijepo raditi, kao npr. klanjati ikindijske sunnete. Ko, dakle, vri mustehab djela, bie mu to upisano u sevab, a ko ne vri, nee bita grijean. Kako se vidi, mustehab i sunneti-zaide su gotovo jedno te isto. 19

Mekruhi-tahrimen, mekruhi-tenzihen Ona djela koja ne valja raditi a nisu izriito zabranjena, zovu se mekruh. Mekruhe dijelimo na dvije vrste: Mekruhi-tahrimen i mekruhi-tenzihen. Prvi oznauje djela koja su veoma vana, sasvim bliska haramu, kao npr. nagomilavanje hrane u doba oskudice u namjeri da se proda po viim cijenama. Mekruhitenzihen je manje runo djelo, kao npr. jesti lijevom rukom. Prema farzu stoji haram. Farz su dunosti koje je Bog d. . jasno naredio, a haram stvari koje je jasno zabranio. I jedno i drugo ko zanijee, ne smatra se muslimanom. Prema vadibu stoji mekruhi-tahrimen a prema sunnetihuda mekruhi-tenzihen. Sunneti-zaide i mustehab su na istom stepenu. Oba se mogu nazvati imenom mendub.

Podjela fikha Podruje fikha je vrlo prostrano. On se dijeli u etiri glavna dijela: ibadat, munakehat, muamelat i ukubat. Ibadat su propisi o vjerskim obredima, munakehat govori o branim stvarima, muamelat tretira meusobne odnose ljudi, kao npr. kupoprodaju, a ukubat govori o kaznama za prekraje pojedinih vjerskih propisa. U ibadete spadaju uglavnom: namaz, post, zekjat i had. U ovoj knjizi bie govora samo o ibadatu, tj. o ovim vjerskim dunostima, i to najprije o namazu kao osnovnoj vjerskoj dunosti. Budui da se namaz ne moe obavljati bez poznavanja 20

propisa o istoi (Taharet), to e najprije biti govora o tim propisima.

Osnove fikha - Edillei-er'ijje Osnove fikha su: Kur'an, Sunnet, Idma i Kijas. Kur'an je Boija knjiga, Sunnet je ono to je Alejhis-selam rekao, radio ili utnjom odobrio (Sunneti-kavlijje, Sunneti-fi'lijje i Sunneti-tekririjje). Idma je jednoglasno rjeenje nekog eriatskog pitanja od strane cjelokupne uleme jednog vremena, a Kijas je donoenje neke eriatske odredbe na temelju analognog rjeenja donesenog prije o nekom drugom pitanju koje ima neto zajedniko i slino s pitanjem o kojem se donosi novo rjeenje, kao npr. odredba da je haram piti rakiju, jer i ona opija kao vino, za koje je ve otprije poznato da je zabranjeno. Kur'an, Sunnet, Idma i Kijas su, dakle, vrela iz kojih se crpe eriatske odredbe (ahkjami-er'ijje) za sve postupke, djela i dogaaje meu muslimanima sve do Sudnjeg dana. Ta vrela zovu se zajedniki Edillei-er'ijje (eriatski dokazi) jer se njima dokazuje ispravnost pojedinih eriatskih odredaba. Nauka koja raspravlja o tome kako se na temelju ovih Izvora dolazi do eriatskih odredaba zove se Usuli-fikh.

Mudtehid, mukallid Mudtehid je onaj uenjak koji, ne povodei se za drugim, nastoji linim prouavanjem glavnih izvora da doe do pravilne eriatske odredbe o nekom pitanju. Onaj, opet, koji nije u stanju ili nee da to potpuno samostalno ini, nego se u svom radu povodi za drugim mudtehidom, zove se mukallid. Medtehid, za kojim se drugi povode u svom radu zove se imam i metbu', a onaj koji se u radu povodi za njim je tabi' (sljedbenik). 21

U prvim stoljeima Islama bilo je mnogo mudtehida; bilo ih je i kasnije i bie ih do kraja svijeta.

Znameniti mudtehidi - imami Znameniti mudtehidi - imami bijahu: Hasani Basrija iz Basre (umro 110. g. po hidri), Ebu Sevr (Ibrahim ibni Halid) iz Bagdada (umro 240. g. po hidri), Ahmed ibni Muhamed ibni Hanbel (umro 261. po h.), Ebu Sulejman Davud ibni Alijj el-Isbihaniz-Zahirijj (umro 270. po h.), Muhamed ibni Derir et-Taberi (umro 310. po h.) - svi iz Bagdada. Muhamed ibni Nasr el Mervezijju, iz Horasana (umro 296. po h.), Abdur-Rahman el Evzaijju, iz Damaska (umro 157. po h.), Ebu Abdillah Mahkjul, iz Damaska (umro (l 14. po h.). Ibni Ebi Lejla (umro 184. po h.), Ebu Hanife en-Nu'man ibni Sabit (umro 150. po h .), Sufjan es-Severij - svi iz Kufe Malik ibni Enes (umro 179. po h.), Muhamed ibni Idris eafi'ijju (umro 204. po h.), Ebu Bekr Muhamed ibni Munzir (umro 309. po h.) - svi iz Medine. Ishak ibni Ravijje (umro 239. po h.), Muhamed ibni Huzejme (umro 313. po h.), oba iz Nisabura. Osim njih bilo je jo mudtehida - imama kao Ibrahim enNeh'ijju iz Kufe (umro 96. po h.), El-Lejs ibni Sad, porijeklom iz Isfahana (umro 175. po h.) i dr.

Mezheb Mezheb je put ili pravac kojim je neki mudtehid - imam iao rjeavajui pojedina pitanja iz fikha. Obino je svaki mudtehid imao svoj put - mezheb. Danas, meutim, postoje samo ovi priznati mezhebi (nazvani po imamima): hanefijski, malikijski, 22

afi'ijski, i hanbelijski, te donekle i zahirijski koji ima neto pristaa u Indiji. Ostalih je gotovo sasvim nestalo.

Hanefijski mezheb Osniva ovoga mezheba je Imami-A'zam Ebu Hanife (rahmetullahi alejhi!). Njegov mezheb je najraireniji u islamskom svijetu; jugoslavenski muslimani su takoer pristalice toga mezheba. Imam Ebu Hanife (kome je ime Nu'man, a ocu mu bilo ime Sabit) rodio se u Kjufi 80. g. po h. Uio je pred uvenim uenjakom Hammadom (zvao se Ebu Ismail ibni Sulejman, umro je 120. g. po h.). Pred njim su uili, pored ostalih, i Ebu Jusuf (Kjufa 113., umro u Bagdadu 182), zatim Muhamed ibni Hasan e-ejbani (Vasit 135., umro u Rejju 189.) i Ebu Huzeil Zufer ibni Huzejl (Basra 110-158). Ova trojica uenjaka bili su takoer imami. Ebu Jusuf, kao glavni kadija u abasovikoj dravi, mnogo je doprinio da se rairi hanefijski mezheb. On je udario temelj hanefijskom usuli-fikhu, a imami Muhamed je svojim mnogobrojnim djelima potkrijepio i uvrstio ovaj mezheb i osigurao mu uvjete za razvoj. Ova tri imama nisu usvajali uvijek miljenja Ebu Hanife, ali kako su se drali njegova pravca i naela (usula) u donoenju eriatskih odluka (propisa), oni se ne smatraju tuim imamima za hanefijski mezheb i zbog toga se i oni ubrajaju u imame hanefijskog mezheba, kojem stoji na elu Ebu Hanife (imamia'zam - najvei imam).

Fetva, mufti Fetva je rjeenje nekog pitanja iz fikha uz koje dolazi objanjenje na temelju ega je doneseno to rjeenje. Vjerski uenjak koji donosi to rjeenje zove se mufti (kod nas muftija). 23

Kad se kae npr. da je fetva u nekom pitanju donesena prema miljenju imami Muhameda, to znai da su ueni ljudi to pitanje po fikhu rijeili na temelju imami-Muhamedova miljenja, tj. oni su donijeli tu eriatsku odluku onako kako ju je donio imami Muhamed, a ne kao Ebu Hanife ili Ebu Jusuf. eriatski propisi koji se nalaze u ovoj knjizi u skladu su s rjeenjima (fetvama) odabranih fakiha.

24

ISTOA (Taharet)
TA ZNAI TAHARET
Jedan od bitnih uvjeta za obavljanje namaza je taharet (istoa), tj. da ovjek bude ist. Protivno od toga je nedaset (neistoa), tj. stanje kad ovjek nije ist. Imamo dvije vrste neistoe: nedaseti-hakikijje, tj. stvarna neistoa, kada je neije tijelo ili odjea zamazana ljudskom ili ivotinjskom neisti, mokraom i sl. Druga vrsta neistoe je nedaseti-hukjmijje, tj. gdje nema spomenute neistoe, ali se po fikhskim propisima smatra ovjek neist u izvjesnim sluajevima, kao npr. kad je ovjek bez abdesta, ili je dunup, ili je ena hajizli ili nifasli (prj menstruacaji ili poslije poroaja), pa kao takvi ne mogu stupiti na namaz. Stanje s nedaseti-hukjmijjom zove se hades koji moe biti veliki hades i mali hades. Mali hades znai stanje bez abdesta, te je potrebno uzeti abdest da bi ovjek mogao da klanja. Veliki hades je stanje kada treba da se ovjek okupa da bi bio ist, a to je ako je dunup, ili je ena hajzli ili nifasli. Taharet kojim se odstranjuje nedaseti-hukjmijja ili hades zove se tahareti er'ijje, a postie se obino vodom.

25

O VODAMA
Razlikujemo sedam vrsta voda kojim se moe postii ienje (tahareti er'ijje): 1) kinica, 2) morska voda, 3) rijena voda, 4) bunarska voda, 5) otopina snijega, 6) otopina grada (krupe) i 7) voda sa izvora. S obzirom na istou, pogodnost upotrebljivost, vode dijelimo u pet grupa: za ienje i

1) ona koja je ista i istea, tj. kojom se moe odstraniti neistoa (hades) i valja je u tu svrhu upotrebljavati, kao to je obina voda; 2) ona koja je, dodue, i ista i istea, ali je nije dobro upotrebljavati (mekruh je!). To je npr. voda koju je nalokala pitoma maka, koko ili ptica grabljivica, zmija, mi i sl.; 3) ona koja je ista ali ne i istea, tj. ne moe se njom uzeti abdest ili se okupati. To je tzv. mai-musta'mel, voda koja je ve jednom bila upotrebljavana, tj. uzeo se njome abdest, samo radi sevaba imajui ve abdest, ili se njom oprale ruke pred jelo ili poslije jela; 26

4) voda za koju se sumnja da li se njom moe oistiti ili ne. To je voda od koje je pila dugouha ivotinja magarac ili mazga. Ona se zove sumnjiva voda (mai-mekjukj) jer hanefijski imami nisu donijeli o njoj jasnu odluku; 5) neista voda, a to je ona u koju je upalo kakve neisti, a voda je stajaa i mala (s povrinom manjom od stotinu kvadratnih arina, ili otprilike pedesetsedam i po kvadratnih metara. Voda s veom povrinom rauna se kao velika voda.) Takva mala voda smatra se neistom kad u nju upadne neist, makar se i ne opaao nikakav znak od nje. Tekua voda kao i velika stajaa voda smatraju se neistim ako se opaaju neki znakovi neisti: okus, boja ili vonj (neugodni miris).

Sur Kada mala stajaa voda bude nalokana od kakve ivotinje, ona se zove sur. (Ovim imenom naziva se i ostatak jela). Kao i obinu vodu i sur dijelimo na vrste, i to: 1) onaj koji je ist i-istei, te se moe njime posluiti. To je voda koju je pio ovjek, konj i sve ivotinje ije meso musliman smije jesti, ili korpija (akrep); 2) sur se moe upotrijebiti ako nema druge vode, inae ga ne treba upotrebljavati. To je sur iza pitome make, kokoi koja hoda po neistim mjestima, ptica grabljivici (jastrijeba, sokola, orla, miara i si.), mia, zmije; 3) sur koji je sumnjiv u pogledu ienja. To je sur iza magarca i mazge. U nevolji se moe njim uzeti abdest, ali odmah iza toga treba i tejemmum uzeti, pa onda klanjati. 27

4) onaj sur koji je neist, te se ne smije njime posluiti. To je sur iza pseta, svinje i svih deraih ivotinja zvjeradi: vuka, medvjeda i sl.

Ako je voda sumnjive istoe Kad bi se na nekom mjestu nalo vie sudova vode od kojih je veina s istom vodom a neki s neistom, onda emo ispitati i pregledati vodu iz raznih sudova i odluiti se kojom emo uzeti abdest, okupati se njom ili se napiti. Ako bude vie sudova s neistom vodom, onda neemo izvriti ienje njom, nego emo uzeti tejemmum i klanjati, ako nema druge vode da se oistimo. (U sluaju da ima vie iste ili neiste odjee, u oba sluaja, bilo vie jedne ili druge, upotrijebie se ona za koju se misli da je ista).

O bunarskim vodama Iz malog bunara (s povrinom od 57 i po kvadratnih metara) treba iscrpati svu vodu: 1) ako u nju upadne makar malo neisti, ili kap krvi, ili mokrae (osim konjske fukije), 2) ako upadne u bunar svinja, pa makar bila i iva izvaena, 3) ako u njemu krepa pseto, ovca ili druga ivotinja, 4) ako ovjek umre u njemu, 5) ako i mala ivotinja krepa u bunaru pa se ve bila nadula. U sluaju da se ne moe sva voda iscrpsti, 28

treba da dvojica vjetaka odrede koliko da se iscrpa vode pa da se bunar smatra istim. Krepa li u bunaru koko, maka ili druga njima veliinom slina ivotinja, treba iscrpati etrdeset kova vode, a ako krepa mi, vrabac ili veliinom neto slino, treba iscrpati dvadeset kova. Tim crpanjem se oisti ne samo bunar, nego i ue, kova i ruka koja je izvlaila. U dananje doba najbolje je poslije ienja bunara odnijeti vodu na analizu i ubaciti klora u bunar. Voda u bunaru ne smatra se neista: 1) ako bi upala sasvim mala koliina brabonjaka, fukije ili balege, tako da se ne bi oito opaalo ili kad bi se crpalo da ne bude u svakoj kovi koji brabonjak, odnosno balege, ili frikija da se osjea, 2) ako upadne malo neisti od goluba, vrapca ili slinih ptica koje se jedu, 3) smru u bunaru ivotinje koja nema krvi kao ribe, abe, komarca, ose, muhe, korpije i si. pa i uope vodene ivotinje kao raka i si., 4) kad bi upao u bunar ovjek ili ivotinja ije se meso jede pa izali ivi a na njima ne bude neisti, 5) kad u bunar upadne magare, mazga ili ptica grabljivica, pa i divlja zvijer. No, ako bi se bala ovih ivotinja pomijeala s vodom, onda e se dotina voda smatrati onom vrstom sura, kakva je ivotinja upala u vodu. Ako bi se u bunaru nala kakva krepana ivotinja, a nije se jo nadula i ne zna se kad je pala u bunar, onda e se - po Ebu Hanifi - smatrati da se je bunar opoganio prije jednog dana (24 sata), a ako se je nadula, onda od prije tri dana. 29

(Tada bi namaze, obavljene kroz to vrijeme s abdestom koji smo uzimali vodom iz tog bunara, trebalo naklanjati). Imami-Jusuf i imami-Muhamed pak smatraju da e se voda u tom sluaju smatrati poganom tek od asa kada se primijetila krepana ivotinja u njemu, te ne treba naklanjavati namaze koji su dotada obavljeni.

Kapljevine i voda koja je predrugojaena Ne moe se hades oistiti vonim sokom kao ni sokovima od povra ili drvea, makar se sok sobom cijedio, kao to je sok vinove loze koji sam kapi. Isto to vai i za vodu koja je izgubila svoju narav (kapljevitost, tenost i snagu gaenja ei) kuhanjem ili nadvlaivanjem drugih primjesa dodavanjem istih. Ovo nadvlaivanje procjenjuje se ovako: Ako je primjesa kruta stvar, kao afran, sapun, voe, lie od drvea, zemlja itd, voda e se smatrati nadvladana samo onda ako izgubi svoju itkou i tekue svojstvo, inae joj nee smetati to e izgubiti ostala tri svojstva: boju, ukus i miris. Ako je primjesa kapljevina, onda e voda biti nadvladana ako se u njoj ukae jedno od svojstava dotine kapljevine (boja, ukus ili miris) ako ta kapljevina ima samo dva svojstva (kao mlijeko koje ima samo boju i ukus a nema mirisa). Ako kapljevina ima sva tri svojstva (kao sire), onda e voda biti nadvladana ako dobije dva svojstva njezina. Ako pak kapljevina nema nijedno od tih svojstava, kao mai-mustamel (upotrijebljena voda) ili izhlapjela ulsija, onda se uzima koliina kao mjerilo za nadvlaivanje.

30

Prema tome, ako je na litar vode u smjesi dolo dva litra mai-mustamela ili iulsije, onda se tom vodom ne moe uzeti abdest niti okupati. U protivnom sluaju moe.

31

ISTINDA I ISTIBRA
Istinda znai ienje stranjeg dijela tijela nakon obavljanja velike nude. Istibra znai odstranjivanje i najmanjeg traga mokrae s izvjesnog dijela (uda). Kad se ovjek pomokri, treba da obavi istibra na taj nain to e strpljivo nastojati da odstrani i najmanji trag mokrae sa spomenutog mjesta, i tek kada se uvjeri da je mokrana cijev presuila, onda e poeti uzimati abdest. Poslije obavljanja velike nude sunnet je oistiti predio oko mara, ako neist ne prelazi preko njega, a vadib ako prelazi a ne premauje koliina neisti izvjesnu mjeru (l dram), a ako prelazi tu mjeru, onda je ienje (istinda) farz. Kad neist prelazi odreeno mjesto, onda nije dovoljno to samo obrisati nego se mora i vodom ili drugom kakvom kapljevinom oprati. Pri vrenju gusula (vjersko kupanje kod uklanjanja velikog hadesa) treba i farz je oprati neist, pa makar ne prelazila izvjesno mjesto. Najbolje je oprati se vodom a moe se to uiniti i kamenom, zemljom i slinim. Naravno da je bolje u ovom sluaju jo i vodom izaprati se, iako u nevolji moe i bez ovog izapiranja. Pri ienju treba nastojati da se ukloni potpuno neist, a koliko e se upotrijebiti kamenica ili drugog neeg, nije to od presudne vanosti. Ne treba pretjerivati ni u jednom smislu, ni previe ni premalo. Poslije svakog podapiranja treba ruke dobro sapunom oprati, ako ima vode.

32

to ne valja upotrebljavati pri ienju Ne valja istinda initi pomou kosti, fukijom, ljudskom ili ivotinjskom hranom, ugljem, staklom, kreom i stvarima od neke vrijednosti, niti to valja vriti desnom rukom. Lijepo je (mendub) u zahod unii lijevom nogom a prije ulaska prouiti Euzu i Bismille a onda: Allahumme inni euzu bike minel-habesi vel-habaisi (Boe, sauvaj me zlih duhova!), onda unii i kleknuti oduprijevi se malo na lijevu stranu. Pri obavljanju nude i ienju treba stidno mjesto drati pokriveno, naroito ako se nuda vri na otvorenom mjestu. Nije lijepo pri tome razgovarati, a mekruh je tada biti okrenut prednjim ili stranjim dijelom tijela prema Kibli, Suncu, Mjesecu ili vjetru. Mekruh je i mokriti ili obavljati veliku nudu u vodi, u hladovini gdje ljudi sjede blizu puta, ili pod vokom. Isto tako ne valja mokriti u rupu gdje se insekti legu (mravinjak i si.). Poto se izae iz zahoda (izlazi se desnom nogom), mendub je prouiti: Elhamdu lillahi-1-lezi ezhebe annl ma ju'zini ve emseke alejje ma jenfeuni. (Hvala Bogu koji je dao da se odstrani iz mene ono to me mui a da se zadri u meni ono to mi koristi).

33

ABDEST
Farzovi (artovi) abdesta Glavni sastavni dijelovi abdesta (arti) su: 1) umivanje lica, 2) pranje ruku do iza lakata, 3) etvrtinu glave potrti mokrom rukom, 4) oprati noge do iza lanaka. Pod licem se razumijeva u duljinu prostor od vrha ela, gdje kosa poinje, pa do dna vilice (do podbratka), a u irinu od uha do uha. Pod pranjem ili umivanjem misli se upotrijebiti toliko vode perui izvjesno mjesto, da bar nekoliko kapi vode spadnu s njega. Povod (sebeb) za uzimanje abdesta je namjera vrenja djela koja se ine samo sa abdestom, kao npr. klanjanje, uzimanje mushafa ili obavljanje tavafa. Posljedica (hukum) uzimanja abdesta je mogunost vrenja spomenutih djela, na ovom svijetu, i sticanje sevaba za onaj svijet. Uvjeti da uzimanje abdesta bude obavezna dunost (vadib) su: 1) biti musliman - muslimanka, 2) biti punoljetan1,
Gdje god se u ovoj knjizi spomene izraz punoljetan, dorastao ili zrio (balig), misli se na osobu koja je ve spolno zrela, tj. kod mukog postoji polucija, a kod ene se ve pojavila menstruacija, ili ako imaju ve 15 godina i muka i enska osoba.
1

34

3) biti pametan, 4) biti u mogunosti upotrijebiti dovoljnu koliinu vode za abdest, 5) biti s hadesom, 6) za ene: biti ist od hajza ili nifasa i 7) da namasko vrijeme bude na izmaku.

Uvjeti za valjanost abdesta Da bi abdest bio ispravan valja ispuniti i sljedee uslove: 1) da istea voda doe u dodir i sa najmanjom esticom onoga dijela tijela koji se pere, 2) da se tokom uzimanja abdesta ne dogodi nita to abdest kvari (hades, hajz ili nifas), 3) da ne bude smetnji dopiranju vode do tijela (da ne bude npr. tijelo namazano masnom materijom). Vadib je oprati spoljanjost guste brade, a kod rijetke pokvasiti i sami korijen brade, odnosno kou ispod nje. Ne mora se kvasiti onaj dio kose koji je pad niz elo ili lice kao ni nutarnji dio usnica. Treba naroito pripaliti da se vodom operu mjesta izmeu stisnutih prsta, ispod dugakih nokata te dijelovi po kojima se polijepilo npr. tijesto, vosak i si. Ako pod noktima nije prljavtina nego obina plijesan, smatra se da voda moe prodrijeti ispod nje a isto tako i ispod buhoserine i si. Ako se nosi tijesan prsten ili minue, treba ih malo pri pranju okrenuti. Ako je pukotina na nozi ili ruci namazana mehlemom ili masti radi lijeenja, dozvoljeno je vodom samo preko toga prei da se rana ne bi pozlijedila pranjem. Kada se neko okupa ili uzme abdest pa se iza 35

toga obrije, odree nokte ili potkree brkove, ne treba mu ponovo vriti pranje niti mesh initi.

Sunneti abdesta Kod abdesta je sunnet slijedee: 1) oprati ruke do iza aka na poetku, 2) spomenuti Boije ime, isto na poetku, 3) oistiti zube misvakom, keficom ili makar prstima ako nema drugo, 4) izaprati usta tri puta, i to dobro (ako se ne posti), 5) izaprati nos tri puta, isto dobro (istinak), 6) madmada provui prste jedne izmeu drugih, 7) kroz gustu bradu proi prstima, 8) sve to se pere po tri puta prati, 9) svu glavu potrti mokrom rukom, ali samo jednom, 10) ui potrti mokrom rukom, 11) pri pranju trljati pojedine dijelove, 12) vriti pojedine dijelove abdesta uzastupno, 13) nijjet uiniti (donijeti odluku2), 14) dijelove abdesta vriti onim redom kako je izloeno, 15) poinjali s pranjem desnih dijelova, 16) poinjali mesh glave (notiranje) sprijeda i 17) poeti s pranjem ruku i nogu od prsta.

ta znai nijjet, to vidi kod rasprave o tejemmumu.

36

Adabi abdesta Adabi (mustehabi) - pohvaljene stvari - kod abdesta su: 1) ako se abdest uzima na vani, stati ili sjesti malo ponavie da se mai-mustamel ne sliva pod dotinog, odnosno paziti da se ne utrca tom vodom koja je upotrijebljena, 2) okrenuti se prema Kibli 3) sobom abdest uzimati, tj. bez tue pomoi, 4) izgovoriti nijjet, 5) uiti abdeske dove, 6) ne govoriti nita drugo osim dova ili Boijeg imena, 7) spomenuti Boije ime pri pranju svakog uda, 8) mali prst zavui u ui da se bolje mesh uini, 9) i prostrani prsten okrenuti, 10) desnom rukom izapirati usta i nos, a lijevom se oseknuti, 11) vrat mesh uiniti, 12) po svretku abdesta izrei dva kelimei-ehadeta, 13) napiti se malo vode iza abdesta, okrenuvi se prema Kibli, 14) po svretku uzimanja abdesta rei: Allahumme-d'alni minettevvabine ved'alni minelmutetahirin. (Boe, uini me od onih koji ine teubu [pokajanje] i od onih koji se redovno iste!).

Mekruhi abdesta Mekruh je pri abdestu: 37

1) previe vodu proljevati ili je previe uvati, 2) pljuskati po licu vodu, 3) razgovarati uzimajui abdest 4) traiti da nam kogod pomae (polijeva) kad se uzima abdest.

Abdest u raznim prilikama Abdest moe biti farz, vadib i mendub. Farz je abdest za ovjeka s hadesom radi obavljanja namaza, makar to bio neobavezni namaz (nafile), denaze-namaz, radi injenja sedde pri uenju Kur'ana (seddei-tilavet), kad hoemo prihvatiti mushaf ili to drugo na emu je ispisan makar jedan ajet iz Kur'ana. Abdest je vadib radi obavljanja tavafa (obilaenja) Kabe. Abdest je mendub u ovim prilikama: pred spavanje, kad se ustane iza sna, kad god se abdest izgubi (tako da se uvijek bude pod abdestom) kad malo zastari prijanji abdest (abdest na abdest), iza runa govora (lai, ogovaranja i si.), nakon svakog grijena ina, nakon smijanja grohotom (to nije muslimanu pohvaljeno initi), nakon kupanja mrtvaca, poslije noenja mrtvaca, radi pojedinog svakog namaza, prije kupanja zbog dunupluka, za dunupli ovjeka kad hoe da jede, pije ili spava, kad se ovjek rasrdi, kad hoe da ui Kur'an ili Hadis, ili uope studira vjerska pitanja, kad hoe da proui ezan, ikamet ili hutbu, kad hoe da posjeti Alejhisselamov kabur, da stoji na Arefatu, da tri izmeu Safe i Merve, kad se dotakne enske osobe ili stidna mjesta, kao to misle neki imami.

38

ta kvari abdest? Abdest e biti pokvaren: 1) vrenjem velike nude (makar samo glista izala) 2) ako se pomokri ili kakva bilo tekuina izae iz mokrane cijevi, 3) ako se pusti vjetar, 4) ako potee iz tijela krv, sukrvica ili gnoj, 5) ako se ispljuje krv, makar to bilo s pljuvakom, ako pljuvaka nije nadvladala, 6) ako se povrati punim ustima najednom ili na vie puta pa bi to sve bilo koliko puna usta (ako bude uzrok povraanju jedan), 7) ako se zaspi leei na strani, 8) ako se izgubi svijest uslijed onesvjeenja, pijanstva ili ludila, 9) ako se klanjajui glasno nasmije, tako da bi ga njegov susjed mogao uti. Abdest se nee pokvariti: ako se krv samo pojavi ali ne potee, to e s tijela otpasti kakva bobuljica a da krv ne potee, ako iz rane, nosa ili uha izae crv, ako se dotakne spolni organ, ako se dotakne enska osoba, kad se vidi stidno mjesto u sebe ili drugoga, to e se malo povratiti ili izbaciti hrakotine makar i vie, to e neko zakunjati ak da glavom klima, to e se ak i zaspati ali sjedei pa makar se i prislonio uza to, ako mu bude stranji dio priljubljen uza zemlju, kad se zaspi klanjajui pa makar na ruku'u ili na seddi koja bude obavljena onako kako je sunnet (odmaknuvi trbuh od stegana i miice od strana).

39

KUPANJE (GUSL)
Uzroci zbog kojih je kupanje farz su slijedei: 1) svako spolno openje (sa ejakulacijom ili bez nje), 2) polucija (ihtilam), snovi koji dovedu do izbacivanja sjemena i od toga se opazi trag na rublju, 3) izbacivanje sjemena usljed razdraene strasti, 4) prestanak hajza kod ene, 5) prestanak nifasa. Osoba pri kojoj se nalazi jedan od prva tri uzroka zove se dunub, a to stanje zove se denabet (dunupluk). Farz je takoer okupati i mrtvaca. Ne mora se kupati ni zbog kakve druge tekuine koja bi se pojavila iz mokrane cijevi osim sjemena kao ni zbog snova koji razdrauju ako se na rublju nije pokazao kakav znak ejakulacije ili mokrine na mokranoj cijevi. No, ni zbog izbacivanja sjemena ne mora se kupati, ako je ono izalo zbog muke ili bola, a ne u stanju razdraenosti.

Farzovi gusla Farzovi gusla su: 1) usta izaprati, 2) nos izaprati, 3) sve tijelo oprati da ne ostane ni trun na tijelu koji voda nije dohvatila. Radi toga se moraju oprati: unutranjost 40

pupka, menuna rupica na uhu, ako nije zarasla, koa i pod gustom bradom, brkovima i obrvama. ena ne mora rasplitati pletenica ako je voda dohvatila njihove korjenove.

Sunneti gusla Sunnet je pri kupanju slijedee: 1) nijjet uiniti, 2) spomenuti na poetku Boije ime, 3) ukloniti neist s tijela prije kupanja, ako je bude, 4) prije kupanja uzeti abdest kao to se obino uzima, 5) tri puta politi cijelo tijelo vodom, 6) politi najprije glavu, pa desno rame pa lijevo (ako se ne kupa u rijeci, 7) istrljati sve tijelo pri prvom polijevanju. Ako se neko kupa u kadi ili teknetu (koritu), u koje se slijeva mai-mu-stamel, nee pri uzimanju abdesta prati nogu, ali e po zavrenom kupanju oprati noge istom vodom.

Adabi i mekruhi gusla Adabi gusla su isti kao i kod abdesta, samo to se nee okretati prema Kibli ni uiti dove. Mekruhi su takoer isti, samo to je jo mekruh pri kupanju i dove uiti.

41

Vrste gusla Kupanje (gusl) moe biti farz, ili sunnet ili mendub. Gusl je farz u ve spomenutih pet sluajeva. Gusl je sunnet: 1) radi dume, 2) radi Bajrama, 3) radi oblaenja ihrama kod hada i 4) hadiji na Arefatu popodne. Gusl je mendub: 1) osobi koja primi Islam a bila je ista, 2) djeaku ili djevojici koji navre 15 godina a prije toga nisu imali znakova zrelosti, 3) osobi koja je bila izgubila pamet pa dola sebi, 4) nakon putanja krvi, 5) nakon kupanja mrtvaca, 6) na Lejlei-berat, 7) na Lejlei-kadr, 8) pred ulazak u Medinu, 9) radi stajanja na Muzdelifi, izjutra desetog dana zilhideta, 10) kad se unie u Meku radi tavafuz-zijareta, 11) radi klanjanja posebnog namaza kod pomraanja Sunca ili Mjeseca, kine dove, strave, tame, estokog vjetra itd. 42

TEJEMMUM
Tejemmum znai: rukama se dotai iste zemlje, zemljane stvari ili praha i tim rukama potrti lice i ruke. Tejemmum zamjenjuje abdest i gui kad je nemogue njih uzeti. Za valjanost tejemmuma postoji osam uslova: 1) nijjet, tj. odluiti ili naumiti neto uiniti, i to izvriti. Da nijjet bude valjan, treba: da je neko musliman, da je pametan, da poznaje ono to nijjet ini. Naroito kod nijjeta za tejemmum radi namaza treba paziti da se odlui jedno od ovo troje: ili tejemmum inimo radi tahareta od hadesa, ili radi namaza, ili radi ibadeta koji se namjerno ini a ne usput i koji bez ienja nije valjan. Prema tome ne moe se s tejemmumom klanjati ako nijjet uinimo samo za tejemmum, ili ne moe se npr. klanjati s tejemmumom ako smo nijjet uinili da uimo Kur'an, a nismo bili dunub. Nijjet za tejemmum ini se u momentu kada se rukama dotie zemlja ili prah za uzimanje tejemmuma. 2) razlog koji dozvoljava tejemmum: Razlozi koji dozvoljavaju da se uzme tejemmum su: udaljenost vode od najmanje dvadeset minuta pjeakog hoda, makar to bilo i u gradu, ili bolest koja bi se mogla pogorati ako se uzme abdest ili se okupa, ili rana koja bi u tom sluaju tee zacijelila, ili velika studen od koje bi mogao ovjek stradati ili oboljeti, ili strah od neprijatelja koji se nalazi na onom kraju gdje je voda, bio to ovjek ili zvijer, isto tako oskudica u vodi koja prijeti da e nestati vode za pie ili mijesenje hljeba, ili nedostatak orua kojim bi zagrabili vodu; ili bojazan da e nas maiti denaza - ili Bajram-namaz. (Bojazan 43

da e proi vrijeme obinog namaza ili da e nas duma maiti ne opravdava uzimanje tejemmuma). 3) da se tejemmum uzme istom zemljom, zemljanom stvari ili onim to se rauna kao zemlja: pijesak, kamen, kre itd. (Drvo, pepeo ili kovine ne spadaju u to). 4) sve lice i ruke do iza lakata obuhvatiti meshom (potrti zemljom). 5) cijelom rukom ili veom polovicom njezinom mesh initi. Dakle, ako bismo mesh inili samo pomou dva prsta, pa makar ponavljanjem obuhvatili sve to treba mesh uiniti, mesh nee valjati (dok to vrijedi za mesh po glavi). 6) dva puta dotai dlanovima zemlju, jednom za mesh po licu, drugi put za mesh po rukama, 7) da se tokom uzimanja mesna ne dogodi nita to bi mesh pokvarilo kao hajz, nifas i hades, kao to smo i kod abdesta naveli, 8) da se po mjestima kuda se mesh ini ne bude nalazilo neto to bi smetalo dodiru zemlje s tijelom, kao vosak, loj i sl., Uzroci koji trae tejemmum kao i uvjeti da on bude vadib isti su kao kod abdesta. Najvanije stvari kod tejemmuma su mesh uiniti po licu i rukama. Sunneti tejemmuma su: 1) spomenuti Boije ime na poetku, 2) mesh uiniti najprije lice pa onda ruke, 3) obaviti ga bez prekidanja, 44

4) ruke poslije sputanja na zemlju naprijed malo povui, pa ih zatim povui natrag, 5) iza toga ih stresti i 6) prste pri tome razmaknuti jedan od drugog. Mendub je priekati do pred kraj namaskog vremena, ako se nadamo da emo dobiti vode. Vadib je priekati pa kad bi i vrijeme namaza prolo, ako je neko obeao nabaviti nam vode. Isto tako je vadib priekati ali samo do pred kraj namaskog vremena, ako nam je neko obeao dati orue (kovu ili ue) za crpnju vode. (Ovakav je sluaj i kod onoga ko nema to obui pa mu neko obea donijeti haljinu). Vadib je traiti vodu sobom ili preko drugog do na udaljenosti od 300-400 koraka, ako mislimo da se voda nalazi u blizini i ako smo sigurni od opasnosti. Vadib je traiti vodu i od svoga druga ako se nalazi na mjestu gdje ima dovoljno vode. Ako je ovjek u nudi, on je duan i da kupi vode, ako nije preskupa i ako ima toliko novaca da mu pretjee preko osnovnih ivotnih potreba. S jednim se tejemmumom moe klanjati i vie namaza, farzova ili nafila, a moe se uzeti i prije nastupa namaskog vremena. ovjek ija je vea polovina tijela ranjava ili samo polovina, uzee tejemmum mjesto abdesta. Ako mu je ranjavo manje od polovine tijela, zdrave e dijelove oprati a ranjave mesh uiniti mokrom rukom neposredno po tijelu, a ako ne moe, onda po zavojima. Ako ni to ne moe, onda e i to izostaviti. Pranje i tejemmum ne moe se sastaviti. Tejemmum e pokvariti sve ono to i abdest kvari, a uz to jo i sluaj da dobijemo vode kojom bismo mogli uzeti abdest.

45

Zato smo zadueni tejemmumom kad ne moemo uzeti abdest ili gusl? Vjerski propisi trae da se ienje koje se postie abdestom ili kupanjem vri radi obavljanja namaza, jer samo isti moemo stati pred Boga d. . S druge strane to ienje je od ogromne koristi za odravanje zdravlja ovjekova jer neistoa prouzrokuje razne bolesti. Musliman koji se pridraje ovih propisa o istoi i jo pri tome ima na umu da to vri radi Boijeg zadovoljstva, bie uvijek tjelesno i duevno zdrav. Vriti redovito ovo ienje po nekoliko puta dnevno nije lak posao, osobito pri hladnom vremenu i drugim neprilikama. Naviknuti se na ovo redovno ienje poteko je naroito za ljude slabe volje, dok je to za ljude s jakom voljom i vrstim vjerovanjem vrlo lak posao i s uivanjem ga obavljaju, a kad se jednom navikne na to, onda ovjek ne moe ni pomisliti da to ne ini. Ako je takav ovjek usljed putovanja ili bolesti bio sprijeen da vri redovno ienje, on jedva eka priliku da ga pone vriti. Naravno, ako je ovjek u nemogunosti da uzme abdest ili se okupa, on ne bi mogao klanjati. Da bi se izbjeglo izostavljanje namaza u tom sluaju, odreeno je da se moe uzeti tejemmum kao zamjena za abdest ili gui. Tim postiemo dvije stvari: ne ostavljamo Boiji farz nego ga redovno vrimo i uzimajui tejemmum inimo one pripreme za namaz kao da uzimamo i abdest, te se ne odvikavamo od tih priprema, a s druge strane idemo i duevno pripremljeni na namaz. U nudi, dakle, obraamo se materi zemlji od koje smo postali, na kojoj ivimo od roenja do smrti, koja nas hrani svojim izravnim i neizravnim proizvodima i konano e nas poslije smrti u se primiti. Uzimajui tejemmum, potirui se zemljom, treba da o svemu tome razmiljamo, a naroito o ovom posljednjem. Time mi isto tako iskazujemo pokornost i poniznost prema uzvienom Stvoritelju jer za Njegovu ljubav taremo svoje lice, najodabraniji dio tijela, zemljanom prainom. To ine u odreenim prilikama svi muslimani: vladar i prosjak, bogat i siromah, najugledniji 46

ovjek i obini seljak, jer je svima jedna majka - zemlja i, potirui svi svoje lice zemljom, tim izraavaju da su svi pred uzvienim Bogom jednaki i da ne treba da se neki smatraju veim i da se uzdiu nad druge.

47

MESH PO MESTVAMA
Ako ovjek ili ena nose mestve, oni mogu pri uzimanju abdesta mesh uiniti po mestvama, mjesto da skinu mestve i operu noge. To je jedna olakica za ljude, a opravdava se tim to je noga u mestvama manje izloena neistoi nego kad je bez mestve. Pod rijei mestva razumije se svaka vra obua koja pokriva nogu do iznad lanaka, dakle i svaka ista cipela s lastikom ili svezama. Mestve ne moraju biti od koe, nego mogu biti i od neke jae materije, npr. od sukna, ohe, abe i si. Isto tako smatraju se mestvama i debele arape koje same stoje uz nogu: bez vezanja i ne proputaju vode lako, pa makar i ne bile podiveme koom. Da se mogne po mestvama mesh uiniti treba sedam uvjeta: 1) da se mestve ili slino njima obuku dok je ovjek s abdestom ili je oprao noge prije navlaenja mestava pa do uzimanja cijelog abdesta nije mu se dogodilo nita to bi mu abdest pokvarilo; 2) da pokrivaju lanke nogu (dakle ne moe se mesh uiniti po patikama, kratkim priglavcima ili polucipelama); 3) da se moe ii u njima. Ne moe se dakle mesh initi po mestvama od rveta, eljeza, stakla i si., a moe po cipelama s drvenini potplatama; 4) da ne budu toliko razdrte da bi se mogla ukazati bar tri prsta;

48

5) da stoje same uz noge bez sveza (dakle ne moe po tankim arapama), 6) da ne proputaju vodu (dakle po rijetko pletenim arapama, makar bile i od debele pree, ne moe se mesh initi); 7) da se u mestvi nalazi od prednjeg dijela stopala bar toliko koliko su tri najmanja runa prsta. Prema tome ovjek kojem je odrezan prednji dio stopala, pa makar mu peta bila u mestvi, ne moe mesh initi nego treba da pere noge. ovjek koji je kod svoje kue (mukim), moe mesh initi dvadeset i etiri sata od asa kako je izgubio abdest s kojim je obukao mestve. ovjek koji je na putu (musafir), moe to initi tri dana i tri noi. Kad bi mukim, koji je mesh uinio po mestvama, poao na put prije nego je isteklo vrijeme njegova mesha, i-nie mesh kao musafir, tj. tri dana. Kad bi opet musafir stigao kui, morao bi skinuti mestve ako je mesh inio ve dvadeset i etiri sata, a ako nije, moe namiriti 24 sata. Farz je kod mesha povui mokrim prstima (s najmanje tri prsta) po gornjem prednjem dijelu stopala. Sunnet je prste razmaknuti i povui ih od vrhova prsta prema grliu mestava. Kad god se ponovi abdest, mora se i mesh ponovo uiniti. Mesh prestaje vrijediti ako skinemo makar jednu mestvu ili izvuemo vei dio stopala do u grli mestve, ili se vea polovica koje bilo noge smokri u mestvi, ili, napokon, istee vrijeme mesha (za mukima 24 sata a za musafira tri dana). U ovim sluajevima treba, dakle, noge oprati, osmi u sluaju velike studeni pri kojoj bi ovjek mogao stradati, ali se cio abdest ne 49

mora ni u jednom ovom sluaju obnavljati ako ga nije bio inae izgubio. Mesh se moe uiniti i po izmama obuenim na mestve, ako ih je ovjek obukao na mestve dok je bio pod abdestom. Ne moe se mesh initi po saruku (turbanu, ahmediji), po kapi, po vali (pei) ni po rukavicama.

50

MESH PO ZAVOJIMA
Ako ozlijedimo neki dio tijela koji se pere pri uzimanju abdesta, pa smo stavili zavoj na taj dio tijela, onda mjesto pranja moemo mesh uiniti po zavoju ako ne smijemo taj dio prati niti po njemu direktno mesh initi. I po zdravim dijelovima tijela koji se nalaze pod zavojima moemo mesh initi ako e nam nakoditi skidanje zavoja, inae emo te zdrave dijelove oprati a po ranjenim mesh uiniti. Ako e nam to koditi onda emo mesh po ozlijeenom mjestu izostaviti. Mesh po zavojima ima istu vrijednost kao i pranje toga dijela tijela, nije ogranien vremenski, ne mora se biti s abdestom kad se zavoji povijaju, vrijednost njegova ne gubi se time to je zavoj spao ili se odmotao osim ako je rana zarasla pa su zavoji postali nepotrebni. U ovom sluaju ne mora se mesh ni obnavljati, iako je bolje obnoviti. Napokon moe se mesh initi po zavoju jedne noge a drugu nogu prali. Kad inimo mesh po mestvama, po zavoju i po glavi nije potrebno nijjet initi. Ukratko, gdje god pranje kodi, moe se ono zamijeniti mesnom, a gdje i mesh kodi, on se izostavi

51

HAJZ, NIFAS I ISTIHAZA

Hajz, nifas i istihaza su posebne pojave kod enskih lica, priroene samo njima, a stoje u vezi s ustrojstvom i funkcijama enskih tjelesnih organa. Hajz (ensko pranje, ensko vrijeme, perioda, menstruacija, menzis, ensko mjeseno vrijeme) je periodina pojava krvi koju izbacuje materica zrele enske osobe koja je zdrava i koja nije prela izvjesne godine starosti, i to kad je u normalnom stanju (nije trudna), a traje obino najmanje tri dana a najdue deset dana.3 Najmanji je razmak izmeu dva redovita pranja, kad je ensko isto, petnaest dana, a najveem nema granice. Nifas je hajzu slino stanje kod ena iza poroda, a to se stanje u nas zove ienje. Njega moe nikako da ne bude, a najdue moe trajati etrdeset dana. Istihaza je oticanje krvi kod ene osim hajza i nifasa. Prema tome ono za to bi se mislilo da je hajz a ne traje tri dana ili potraje preko deset dana ili prekorai obiaj i premai deset dana (obiaj je na primjer kod jedne ene da ima pranje pet dana, pa joj se dogodi da joj jedno pranje mimo obiaj traje dvanaest dana, uzee se da joj je hajz pet dana a sve ostalo, tj. sedam dana da je istihaza, pa joj treba naklanjati namaze to ih nije kroz to vrijeme klanjala). Isto tako i nifas preko etrdeset dana ili ako se pokazao
3

Imami afija i Hanbel vele: Najmanje trajanje hajza je jedan dan, a najvie petnaest dana. Imami Malik misli da najmanje vrijeme niie odreeno, moe trajati i jedan as, a najvie petnaest dana Za najmanje trajanje nifasa sva tri imama se slau da je neodreen, dok za najdue trajanje imami afija i Malik vele da je ezdeset dana. Imami Hanbel se slae s Ebu Hanifom, a po mnogim verzijama i imami Malik.

52

odliv krvi prije nego je minulo najmanje petnaest dana iza redovitog pranja - sve je to istihaza. Istihaza je, dakle, neuredno ensko vrijeme kao i tzv. bijelo vrijeme ili bijeli cvijet. ena je neista dok je u hajzu ili nifasu, a kad to prestane, onda je ista im se okupa. Dok je ena neista, ona ne smije klanjati, postiti, uiti Kur'an ili ga prihvaati, osim ako je zamotan u platno ili u kakvom oklopu koji nije za njega priiven, zatim ne smije ulazit u damiju, tavaf initi Kabu niti spomo opiti. Nita od nabrojanih stvari ne smije ena initi dok joj pranje ili ienje ne prestane i ne okupa se. Samo spolno openje moe se vriti i prije kupanja, ako je pranje prestalo navrenim desetim a ienje navrenim etrdesetim danom. Ako je prestalo prije, i prije obiaja, onda se to openje ne dozvoljava nikako, a ako je po obiaju, onda se dozvoljava uvjetno i to: da se okupa, ili u nudi da uzme tejemmum, ali i da uz to klanja jedan namaz ili da nakon zaustavljanja krvotoka proe toliko namaskog vakta koji je ve u toku kroz koliko bi se ena mogla okupati i stupiti u namaz, pa makar se ne okupala ni tejemmum uzela. Neista ena je duna da post obavi naknadno (na kada), a namaze ne treba naklanjavati. Osoba koja je neista (dunub) ne smije vriti ono prvih est stvari koje su zabranjene neistoj eni, osim posta koji je njemu dozvoljen (dunubu) pa e i postiti, ako je ramazan. Osoba koja je s malim hadesom ne smije vriti prvi, etvrti i esti in od onih koji su spomenuti. ena s istihazom ne smatra se neistom, pa smije sve spomenuto initi; ona je samo kao obini sahibi-uzr.

53

O SAHIBI-UZRU
Sahibi-uzr ili mazur je ona osoba kod koje se neprestano pojavljuje neto to kvari abdest. Tu je najprije sluaj sa enom koja je s istihazom. Takva je i osoba kod koje neprekidno curi krv iz nosa ili rane, zatim osoba koja ne moe drati mokrau, vjetrove itd. Sahibi-uzr postaje osoba kod koje dotini uzr (smetnja, razlog da se neko ispria za neto kao npr. teenje krvi, curenje mokrae i sl. ustraje kroz jedan cijeli namaski vakat, ne prekinuvi ni toliko koliko bi se mogao uzeti abdest i obaviti namaz. Dotini e se smatrati takvim sve dotle dok mu se pri svakom namaskom vaktu bude taj uzr ukazivao makar jedanput. Proe li samo jedan namaski vakat a da se uzr nije ukazao, prestaje se biti sahibiuzrom. Sahibi-uzr e mijenjati abdest pri svakom namaskom vaktu i u toku toga vakta on moe s tim abdestom klanjati ta god hoe, bez obzira na svoj uzr. im dotini namaski vakat istee, ne vai vie ni taj abdest za isteeni namaski vakat.

54

RAZNE NEISTI I IENJE OD NJIH

Neisti dijelimo u dvije vrste: teke i lake. Teke su neistoe: sve to izlazi iz ljudskoga tijela i to kvari abdest, zatim vino, krv, ali ne ona to je u mesu nego ona to otjee iz mesa, meso od mrljine (krepane ivotinje) kao i njena koa dok se ne uini, mokraa ivotinja koje se ne jedu, neist pasja i svinjska, neist deraih ivotinja i njihova bala, te neist domae peradi. Lake neisti su mokraa konjska i svih ivotinja koje se jedu i neist ptica koje se ne jedu (jastrijeb, orao i sl.). Za konjsku mokrau, balegu i brabonjke Ebu Hanife dri da su teke neisti, a Ebu Jusuf i Muhamed da su lake, pa je imami Muhamed ak kasnije istakao miljenje da to nisu uope neisti. I teke i lake neisti se prataju do izvjesne mjere, pa se ne moraju istiti da bi se moglo klanjati. Ta izvjesna mjera kod tekih, krutih neisti je jedan dram (neto preko etiri i po grama) a kod tenih koliko bi moglo stati u izdubljeni prostor dlana. Kod lakih je ova mjera koliko bi zahvatio etvrtinu odjee, odnosno tijela. Prata se takoer minimalna koliina mokrae koliko vrh od igle koja doe prskanjem. Neist se moe prenijeti i na istu stvar. Tako npr. pri spavanju se smokri znojem postelja ili zemlja, pa se trag od toga pokae na nozi ili drugom dijelu tijela. Ako se trag ne pokae na tijelu, onda se ne smatra da je ono oneieno. Isto tako nee se oneistiti ista suha haljina zamotana u neistu mokru iz koje se ne moe nita iscijediti kad bi to pokuali, kao ni mokra haljina prostrta po neistoj suhoj zemlji pa makar se zemlja od nje malo ovlaila.

55

Neista stvar sa vidljivom neisti postae ista ako se bitni dio neisti otkloni, makar samo jednini pranjem, pri emu ostane i trag neisti koji je bilo teko ukloniti. Neista stvar s nevidljivom neisti postaje ista ako se tri puta opere i svaki put iscijedi. ienje se obavlja: 1) pranjem vodom ili kojom drugom tekuinom kojom se moe neist uklonuti, npr. sirce, ulsija i sl., 2) otiranjem (delk), 3) potiranjem (mesh), 4) istiranjem (ferk), 5) isuivanjem, 6) pretvaranjem u to drugo, 7) eriatskim klanjem i 8) injenjem. Haljine se iste pranjem, mestve i druga kona obua pranjem i otiranjem ako je neistoa kruta, sablja i kalajisano sue, nokat i politirane drvene stvari potiranjem krpom ili zemljom, ljudsko sjeme (menija), ako je suho, istiranjem, zemlja (tlo) i trava na njoj isuenjem s kojim ne ostaje traga neisti. Ovo vrijedi- samo za klanjanje na njoj a ne za tejemmum, zatim uginula ivotinja ako se pretvori u so, drvo ili pepeo, neisto maslo ili zejtin pretvaranjem u sapun, svaka koa ivotinje koja se ne jede ako je Hana po propisima vjere kao i koa kakve bilo uginule ivotinje osmi svinjske, postaje ista injenjem. Ostriena vuna, kostrijet ili dlaka s uginule ivotinje, rogovi, kopile i kosti, ako na njima nema masti, smatraju se isti.

56

ZAKLJUNA RIJE O TAHARETU

istoa (taharet) je propisana u prvom redu radi obavljanja namaza. Stupanjem u namaz, mi stupamo pred uzvienog Allaha, gospodara i tvorca svih svjetova, da Mu se pomolimo i iskaemo Mu zahvalnost na svim dobrima. Kad nije pristojno da izaemo neisti pred jednog uglednog ovjeka, kako bismo mogli takvi izai pred Boga d. . Osim toga istoa je sama po sebi lijepa i draga i Bogu i ljudima, a u isto vrijeme ona je uvjet za ouvanje zdravlja, njom se spreavaju mnoge bolesti, a ona pomae i pri lijeenju bolesti. Zato islamski propisi od nas zahtijevaju nekad potpuno ienje (kupanje), a nekad djelomino (abdest). Ova ienja su naravno potrebna pored ienja od vidljive neistoe s tijela, odijela i mjesta gdje se boravi i gdje se klanja. Iz svega ovog se vidi da musliman treba da strogo pazi na istou, da je se pridrava i da bude upravo uzor istoe. Ovo sve je vanjsko ienje, ienje nae spoljanjosti i ono slui samo kao priprema za ono drugo, unutranje ienje koje je glavni cilj. ovjek se sastoji od tijela i due. Dua je u ovjeka glavno, a tijelo joj slui kao odjea. Namaz se sastoji takoer od spoljanjeg dijela (pregibanja, padanja na seddu i uenja) i unutranjeg dijela (sjeanja na Allaha i osjeaja strahopotovanja prema Njemu). Spoljanja i unutranja strana kod namaza sline su tijelu i dui kod ovjeka. Za spoljnji dio namaza slui kao priprava vanjsko ienje, dok za unutarnji dio namaza treba da se izvri ienje due i srca od svih runih pomisli i negativnih svojstava. 57

Tako npr. kad nemamo abdest i peremo pojedine dijelove tijela od vanjske neistoe, treba u isto vrijeme da mislimo i na to da elimo da oistimo te dijelove i od eventualnih grijeha uinjenih tim dijelovima tijela, ili da ne uinimo takve grijehe. Ispirui usta iskreno zaelimo da operemo usta od lai, nepristojnih rijei i govora, ogovaranja, sijanja sumnje prema drugima itd. Tako i kod ienja drugih dijelova tijela, ienje same spoljanjosti, bez ienja unutranjosti, donosi malo koristi ovjeku za njegovo usavravanje, to je glavni cilj vjere.

58

SALAT (Namaz)
TA JE NAMAZ
Salat znai namaz, a onaj ko ga obavlja je musallija. Ako neko klanja sam on je munferid, a ako je za imamom onda je muktedija, a moe ovjek klanjati i kao imam pred drugima. Ako je muktedija prispio na namaz i cijeli namaz klanjao za imamom, zove se mudrik, ako je s poetka zakasnio, zove se mesbuk, a ako je sluajno u sredini namaza neto mu prolo (npr. momenat zakunjao) ili na kraju namaza to bude, on se zove lahik. Namaz je jedna od osnovnih i najvanijih vjerskih dunosti i svaki musliman i muslimanka duni su (farz im je) da pet puta dnevno klanjaju namaz. Kur'an na mnogo mjesta spominje ovu vjersku dunost a rijei koje stoje u vezi s namazom su: salat, musallin, Ekimus-salate, jukimunes-salate, lilmusal-line itd. Za one koji tu dunost zanemaruju izraene su u Kur'anu i Hadisu estoke prijetnje. Da namaz bude nekom farz potrebna su tri uvjeta: 1) islam, 2) zrelost (punoljetnost) 3) pamet. Radi priuavanja klanjanju, djeci od sedam godina ve e se preporuivati da klanjaju, a od one od deset godina traie energinije da klanjaju (natjerivati ih upotrijebivi ak i ipku). 59

Dunost klanjanja izvjesnog namaza pada na nas s nastupom vremena toga namaza i moe se odgaati klanjanje samo do pred konac toga namaskog vremena. Svaki namaz ima svoje odreeno vrijeme. Vrijeme sabah namaza poinje od (prave) zore pa traje do pred izlazak Sunca. Podnevsko vrijeme poinje od zevala, tj. otkako Sunce prevali polovicu neba pa dok sjena svake stvari naraste za dva ili jedan put toliko kolika je ona sama, nadovezu-jui na onu sjenu to ju je imala pri zevalu. Recimo da je sjena naega to je metar visoko pri zevalu iznosila 30 cm. Podnevsko vrijeme istie kad sjena toga naraste na dva metra i 30 cm po Ebu Hanifi, a za jedan metar i 30 cm po imamejnu (Ebu Jusufu i Muhamedu). Ikindijsko vrijeme je od isteka podnevskog vremena do zalaska Sunca, akamsko od zalaska Sunca do nestanka efeka, tj. crvenila koje se opaa uvee na obzorju. Jacijsko od tada pa sve" do zore, a isto tako je i vrijeme vitr namaza. Treba znati da se ipak vitr namaz ne moe klanjati prije jacije namaza.

60

KAD JE MUSTEHAB KLANJATI NAMAZE

Mukarcima je mustehab da klanjaju sabah kad se prilino rasvane, a enama jo za sumraka. Podne je mustehab klanjati ljeti kad popusti ega, a u druga godinja doba odmah kad mu nastupi vrijeme osim kad je oblano. Ikin-diju je mustehab klanjati uvijek malo kasnije, samo ne ekati dok Sunce prevrne. Akam je bolje pouriti osim pri oblanom vremenu. S jacijom je bolje priekati da proe jedna treina noi, osim kad je oblano. Vitr namaz je bolje odgoditi do na kraj noi ako je ovjek siguran da e se tada probuditi.'

KAD NE VALJA KLANJATI

Tri su doba kad se ne moe klanjati nijedan farz ni vadib namaz koji su postali dunost ovjeka prije nastupa ovih doba, a to su: 1) kad se Sunce raa pa dok ne odskoi za jedno ili dva koplja, 2) kad je Sunce na polovici neba, 3) kad Sunce pred zalazak klone pa dok ne zae. Namazi koji su postali vadib u sama ta doba mogu se u njima klanjati ali je to mekruh. Na primjer denaza namaz mrtvaca koji je tek opremljen, ili sedde pri uenju Kur'ana za ajet koji se u to doba proui ili ikindija namaz istoga dana ako se malo okasni. 61

Jo je tei mekruh (tahrimen) klanjati kakvu bilo nafilu u ta doba. Mekruh je klanjati nafilu: poslije zore pa sve do Sunca, osim dva rekata sabahskog sunneta, zatim poslije ikin-dijskog farza, prije akamskog farza, kad se hatib ispne na mimber pa sve dok se ne klanja dumanski farz, kad pone ikamet za neki farz (samo sabahski sunnet smije se i tada klanjati), prije i poslije bajram-namaza u damiji, kad je vrijeme za klanjanje farza pri izmaku. Mekruh je uope klanjati kad osjeamo veliku ili malu nudu, kad je jelo gotovo a ovjek se osjea gladan, kao i pri svakoj situaciji koja nam zaokuplja um i ne moemo da se posvetimo namazu kako treba.

62

EZAN I IKAMET
Ezan zapravo znai objavljivanje a ikamet uspostavljanje. Poto se izvjesnim rijeima najavljuje svijetu da je nastupio odreeni namaski vakat i klanjanje, to se i prozvalo ezanom. Ikamet se obavlja neposredno pred poetak farza namaskog, tj. kad se namaz uspostavlja, i odatle mu i naziv. I ezan i ikamet su za mukarce sunneti muekkede pred klanjanje farza, makar klanjali sami, u redovnom vremenu ili naknadno, kod kue ili na putu. enskim osobama to je mekruh initi. Ezan glasi: Allahu ekber (4 puta), Ehedu en la ilahe illellah (2 puta), Ehedu enne Muhammeden resulullah (2 puta), Hajje ales-salah (2 puta), Hajje alel-felah (2 puta), Allahu ekber (2 puta), La ilahe illellah (l put). Znaenje ezana: Bog je najvei (4 puta), Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha (2 puta), Svjedoim da je Muhamed Boji poslanik (2 puta), Hajde na namaz (2 puta), 63

Hajde na spas (2 puta), Bog je najvei (2 puta), Nema drugog boga osim jedinog Allaha (l put). Kod sabahskog ezana umetne se iza Hajje alel-felah jo Essalatu hajrun minen-nevm (2 puta), to znai: Bolji je namaz od spavanja. Ikamet sadri iste rijei kao ezan, samo iza rijei Hajje alel-felah doda se Kad kametis-salatu (2 puta) tj. namaz upravo nastupi. Dok se ezan ui lagano i s odmorima ikamet se vri bre i bez zastajanja. Lijepo je da muezin bude poboan, da zna kako se ezan obavlja u skladu sa sunnetom, da poznaje namaska vremena, da bude s abdestom i da se okrene prema kibli, da stavi prste u ui, da se licem zakrene malo na desno pri uenju Hajje ales-salah, a nalijevo kod Hajje alel-felah. Ako je na munari muezin, onda je mustehab da ide okolo. Izmeu ezana i ikameta treba da proe toliko vremena da se moe demat iskupiti, ali pazei da se odgaanjem ne doe u ono vrijeme kada je mekruh klanjati. Kod akama je samo toliki razmak koliko bi se mogla prouiti tri kratka ajeta, odnosno napraviti nekoliko koraaja. Nije runo i pored ezana upozoriti ljude na namaz na najprikladniji i uobiajen nain u tom mjestu, npr. rijeima: Vaktus-salati (Vrijeme je namaza!) ili slino. Mekruh je kod ezana netano izgovarati rijei, ezan obavljati bez abdesta ili dunub, a isto tako i ikamet. Ne valja da ezan ui nerazumno dijete, luda, pijan ovjek, enska osoba ili vjerski prijestupnik (fasik), kao i da se ezan obavlja sjedei. Za vrijeme ezana kao i ikameta ne valja razgovarati. ak je lijepo ponoviti ezan u tom sluaju, dok ikamet ne treba ponavljati. 64

Za ljude koji su sluajno zakasnili na dumu namaz mekruh je dati ezan i ikamet kad hoe da klanjaju tada podne, makar po sebi klanjali, dok im je mekruh klanjati taj podne-namaz dematile. Kad ovjek naklanjava neki namaz, prouie i ezan i ikamet. Ako naklanjava vie namaza, onda mu ne treba posebno za svaki namaz ezan, dok ikamet treba za svaki farz posebno. Kad ujemo ezan, treba prekinuti razgovor i slijediti muezina ponavljajui rijei njegove tiho. Jedino,kod rijei hajje alessalah i hajje alel-felah ne treba ponavljati iste rijei, nego tada rei La havle ve la kuvvete illa billahi (Nema preinake sa zla niti snage za dobro bez Boije pomoi. Pri rijeima Essalatu hajrun minen-nevm treba rei: Sadekte ve bererte tj. Istinu si rekao i dobro si uinio!, ili samo rei: Maaellah! Lijepo je poslije svretka ezana prouiti dovu: Allahumme rabbi hazihi deavetit-tammeti ves-salatil-kaimeti ati Muhammedenilvesilete vel-fadilete vebashu mekamen mahmudenil-lezi veadtehu. (Boe moj, Gospodaru ovog savrenog poziva i nastupajueg namaza, podari Muhamedu odlian stepen i ast i postavi ga na ono mjesto koje si mu Ti obeao).

65

NAMASKI FARZOVI
art znai uvjet ili uslov, od koga zavisi postojanje neega ili njegova vrijednost. Rukn znai sastavni dio neega. U namazu imamo i artova i ruknova, a jednim imenom zovu se namaski farzovi. Namaskih farzova ima uglavnom dvanaest, i to: 1) biti ist od nedaseti-hukmijje, tj. male i velike neistoe (hadesa), 2) istoa tijela, odijela i mjesta gdje se klanja od nedaseti-hakikijje, 3) da bude pokriven stidni dio tijela, 4) okrenuti se prema kibli (Meki), 5) da nastupi vrijeme namaza, 6) nijjet uiniti, 7) tahrime, tj. donijeti poetni tekbir pri stupanju u namaz, 8) kijam, stajanje na namazu, 9) kiraet, uenje Kur'ana, 10) ruku, sagibanje tijela, 11) sudud, initi seddu, 12) kadei-ehire, izvriti posljednje sjedenje. 1) i 2): ta je nedaseti hukmija, kako se od nje isti, ta se radi kad nema vode, ta je nedaseti hakikijja, o koliinama neistoe koje smetaju namazu - o svemu je bilo govora prije. 66

Jedino bi se moglo rei i ovo: Ako se po neistom mjestu prostre makar i neto tanko, ako je neprozirno, moe se na tom klanjati i namaz je valjan. Isto tako namaz je valjan ako se klanja na suknu, ponjavi ija je gornja strana ista a donja makar neista, ili na haljini ije je lice isto a postava neista, ako ta haljina nije isproivana. Takoer i na istom kraju prostirke ako je drugi kraj neist, makar prostirka bila i malena. (Kad bi se jedan dio ahmedije ili ala koji se zamotaje oko glave oneistio, pa ovjek neisti dio odmotao i spustio da visi a isti ostavio na glavi, pa ako bi se neisti kraj micao kad se makne isti dio, namaz ne bi bio valjan, inae ne bi smetalo namazu.). Kad se neistoa nemadne im oistiti, klanjae se i pored toga, i taj namaz ne treba naklanjavati (povraati). 3) Kod mukarca se kao stidni dio tijela uzima od ispod pupka do pod koljena, dok ene moraju pokriti sve tijelo osim lica, ruku do iza aka i nogu do iza lanaka, pa ak i kosu. Ako bi etvrtina onog dijela tijela koji treba pokriti bila otkrivena to bi smetalo namazu. Ako bi se na raznim mjestima ukazalo poneto od stidnog dijela tijela, pa bi sve skupa iznosilo etvrtinu najmanjeg od otkrivenih dijelova tijela, namaz nee vrijediti; inae nee smetati. Ko nemadne niim da pokrije stidna mjesta, on e klanjati go, i taj namaz ne treba mu kasnije ponoviti. Ako bi naao poganu haljinku, kojoj je makar etvrtina ista, mora se njome posluiti. ak je bolje klanjati u haljinki koja je sva pogana nego go klanjati. Ko nae neto im bi mogao pokriti makar samo jedan dio stidnog mjesta, to e staviti na ono to je stidnije. Ko bude prisiljen da klanja go, on e klanjati sjedei, pruivi noge prema kibli, sluei se gestovima (iaretom), a moe i stojei. Stidne dijelove treba pokriti tako da se obinim gledanjem sa strane ne moe nita vidjeti. 4) Kibla je Kaba, odnosno strana na kojoj se Kaba nalazi. Ko je u Meki i gleda u Kabu, treba da se okrene prema njoj, samoj 67

zgradi. Ko je izvan Meke ili u Meki, ali ne vidi Kabe, treba da se okrene na onu stranu na kojoj se nalazi Kaba. Ko se ne mogne okrenuti prema kibli, npr. usljed bolesti ili jaui na konju s kojeg ne moe da sjae, ili ako sjae ne bi mogao opet uzjahati, ili se boji iza lea neprijatelja ako se okrene prema kibli, neka se okrene kuda moe ili smije i to e mu vrijediti kao kibla. Ko ne bude znao na kojoj je strani kibla, a nemadne koga upitati niti imadne drugog naina da to dozna, on e se nakon istraivanja i razmiljanja, osloniti na pamet i tamo e se okrenuti kuda mu pamet kae i klanjati. Ako bi poslije doznso da se nije pravo okrenuo, nee ponavljati namaza. No, ako bi tokom samog namaza doznao pravac kible, okrenue se u samom namazu i nastaviti klanjanje ne ponavljajui prvog dijela namaza. Ako bi neko poeo klanjati bez istraivanja kible, namaz mu ne bi bio valjan ak i kad bi tokom namaza doznao da je i pogodio bio kiblu. Glavno je dak!e, u sluaju nepoznavanja kible, istraivati. Ako je ve bio sklanjao namaz, ne bi ga trebao ponavljati. Ako bi doznao da je krivo bio okrenut kad je klanjao, bilo da je doznao u namazu ili poslije njega, klanjae ponovo. Kad bi se vie osoba na osnovu vlastitog odreivanja okrenulo na razne strane, ne bi se mogao formirati demat izmeu njih osim onih koji bi se okrenuli onamo kuda se je imam okrenuo. U mraku bi moda moglo kad se ne vidi kuda se on okrenuo. 5) Ve je reeno kad je vrijeme kojeg namaza. Nijedan se namaz ne moe klanjati prije njegova vremena niti se smije odgoditi bez vjerskim propisima odreenog razloga do drugog namaskog vremena. Kod nastupa vremena treba da se to sigurno zna i vjeruje da je vrijeme namaza nastupilo. 6) Nijjet. O njemu je bilo govora jo kad se govorilo o tejemmumu. Kod nijjeta igra vie ulogu srce nego jezik, tj. to je unutranja odluka da staje na namaz - koji si duan u to vrijeme 68

da klanja i stane i rekne: Allahu ekber. Ne mora se, dakle, govoriti nita kao npr. Nevejtu fardil-vakti ili jo opirnije kao to mi govorimo: Nevejtu en usallije lillahi teala salate fardiz-zuhri... i sl. Potrebno je pri tome pomisliti na to da li klanjamo farz ili vadib i treba u mislima odrediti koji mislimo farz ili vadib da tada klanjamo. Ako klanjamo to drugo osim farza i vadiba, ne mora se odrediti koji je to namaz; dosta je naumiti da klanjamo. Ako se klanja u dematu treba zanijetiti da se pristaje za imamom, dok imam ne mora nijetiti da e biti kome imam, osim ako ima ena koje klanjaju za njim. U nijetu se ne mora spominjati okretanje prema kibli niti isticati broj rekata. 7) Tahrime ili iftitahi tekbir. To je rei pri stupanju u namaz Allahu ekber. Tekbir treba donijeti odmah poslije nijeta stojei i izgovarajui ga tako da ga mi sami moemo uti. 8) Kijam, tj. stajanje usprav. Ono je farz u namazima koji su farz ili vadib, dok kod drugih namaza (nafila) nije farz. Krajnja granica uspravnog stajanja je ta da, kada bi ovjek pruio sasvim ruke, ne bi mogao dohvatiti koljena. U namazu je farz stajati onoliko koliko je farz uiti iz Kur'ana na jednom rekatu. 9) Kiraet - uenje Kur'ana. Farz je prouiti na jednom stajanju najmanje jedan ajet, pa koji bilo. Kiraet je farz na dva rekata farz-namaza kao i na svima rekatima ostalih namaza: nafila i vitra. Ko za imamom klanja nee uiti nita iz Kur'ana, ni Fatihe ni sureta. Ako bi uio, bilo bi mu to mekruh tahrimen. 10) Ruku. To znai sagnuti lea i glavu najmanje toliko da moemo rukama dosei koljena. Ako je neka osoba sama od sebe ve pogurena da izgleda da je na rukuu, samo e malo glavu pognuti kad obavlja ruku. 11) Sudud - injenje sedde. Dvije su sedde farz na svakom rekatu. Za valjanost sedde potrebno je najmanje da na istu zemlju spustimo elo, jednu ruku i koljeno, te jednu nogu, 69

odnosno neto od krajeva njenih prsta. Ovakva sedda je mekruh, iako vrijedi kao takva. Prava sedda je kada se poloe na zemlju obje ruke, oba koljena, obje noge, elo i nos. Sedda se ini na onom istom predmetu ija se tvrdoa moe bar osjetiti, i gdje e elo moi mirno stajati. Mjesto gdje stavljamo glavu na zemlju neka ne bude uzdignuto vie od pola arina (40 cm) od mjesta nogu, inae sedda nee biti valjana. Ako je velika tjeskoba, moe se sedda obaviti i na leima osobe koja stoji ispred nas i klanja isti namaz. Isto tako moe se sedda obaviti ako je mjesto sedde malo odignuto, najvie do pola arina. Sedda se moe uiniti, iako to nije lijepo, i na svojim dlanovima ili na kraju svoje haljine, ako je mjesto ispod njih isto. Sedda ne valja ako se samo nos spusti na tle, osim ako ima smetnje na elu (ir ili sl.). Isto tako ne vai sedda ako se spuste gornji dijelovi nogu (nadkoljenice) na zemlju. Sedda i ruku vae samo ako je sedda obavljena neposredno poslije rukua, odnosno ruku prije sedde. 12) Kadei-ehire, posljednje sjedenje. Farz je sjediti na zavretku namaza koliko se moe prouiti teehhud, tj. Ettehijjatu. To sjedenje zove se Kadei-ehire. Ono mora biti na kraju namaza, i zato ako bi npr. neko uinio obinu namasku seddu, koju je bio zaboravio, poslije sjedenja, on mora zato ponovo izvriti sjedenje, da bi namaz valjao. Prvih sedam namaskih farzova su artovi, a ostalih pet su ruknovi. Za valjanost ruknova namaza potrebno je biti budan za njihovo obavljanje. Za valjanost namaza koji su farz potrebno je da onaj koji ih obavlja tano zna da su oni farz, a ne nafila.

70

NAMASKI VADIBI
Vadib je u namazu slijedeih petnaest stvari: 1) uiti Fatihu na svakom rekatu i to samo po jedanput (ako nehotice prouimo dva puta, treba sehvi-seddu uiniti), 2) iza Fatihe prouiti sure, ili tri kratka ajeta, ili jedan dui ajet u farz-namazu na prva dva, a u vitra i sunnetnamaza na svakom rekatu, 3) na seddi pored ela i nos spustiti na tle tako da i nosom osjetimo tvrdou tla, 4) na prvom sjedenju kod svih namaza sjediti toliko da se moe prouiti Ettehijjatu, 5) pri svakom sjedenju prouiti Ettehijjatu, 6) im se proui Et-tehijjatu na prvom sjedenju, odmah ii na trei rekat, 7) im se uini druga sedda od prvog i treeg rekata odmah ii na slijedei rekat, 8) da se u podnevskom i ikindijkom namazu kao i u svim dnevnim nafilama Fatiha i sure ue u sebi (tiho), 9) da imam ui na glas Fatihu i sureta u namazima sabahu, akamu, jaciji, dumi, teraviji i vitru uz ramazan. (Ko klanja za sebe a ne u dematu, moe i ovdje uiti u sebi, a moe i na glas), 10) kad se klanja za imamom, na stajanju nita ne uiti osim Subhaneke koje se ui samo na prvom rekatu, 71

11) na zavretku namaza selam predati (okrenuvi glavu na desnu stranu rei: Eselamu alejkum ve rahmetullah, pa opet to rei zakrenuvi glavu na lijevu stranu). 12) u vitr-namazu prouiti Kunut dovu, 13) u bajramnamazu prouiti est tekbira, tri na prvom a tri na drugom rekatu. Na prvom rekatu tekbiri se ue poslije Subhaneke, a na drugom rekatu poslije sure tj. pred ruku, 13) uiniti Sehvi-sedde kad zatreba, 14) tadili-erkan, tj. smireno i bez prevelike urbe izvriti rukiue, sedde kao i dizanje s rukua i s prve sedde.

72

NAMASKI SUNNETI
Sunnet je u namazu slijedee: 1) kod stupanja u namaz i donoenja poetnog tekbira da mukarac digne ruke do spram uiju, a ena do spram ramena, 2) pri tome prste ruku ostaviti u njihovu naravnom poloaju, 3) drati se usprav, ne saginjui glavu pri samom stupanju u namaz, 4) da na kijamu mukarac svee ruke ispod pupka, ensko na prsima. Mukarac e pri tom staviti dlan desne ruke po ljesici lijeve ruke i obuhvatiti palcem i malim prstom ruku, dok to ene nee raditi, 5) prouiti Subhaneke i Euzu na prvom rekatu svakog namaza kao i na treem u sunneti-gajri muekkede (nepritvreni sunnet), i to Euzu samo onaj koji e uiti Elham ili sure (po Ebu Hanifi i Muhamedu), 6) prouiti Bismille s poetka svakog rekata, takoer onaj ko e uiti Fatihu, 7) po svretku Fatihe rei Amin, 8) sve ovo Subhaneke, Elham i sure - u sebi prouiti. 9) Ko klanja po sebi i ko je imam da rekne Semiallahu li men hamideh kad se die s rukua, 10) ko klanja po sebi i ko je za imamom rei e jo Rabbena lekel-hamd, 73

11) da imam na glas izgovara tekbire i Semiallahu li men hamideh, 12) na kijamu noge rastaviti jednu od druge kolik etiri prsta, 13) da sure koje se iza Fatihe ui u sabahskom i podnevskom namazu bude od duih sureta (mufessala), u ikindiji i jaciji od srednjih, a u akamu od kratkih, odnosno onoliko da se iz Kurana proui u spomenutim namazima koliko odgovara duini ovih sura ako se nije na putu ili u nudi. (Zadnja sedmina Kur'ana zove se Mufessal. Dugake sure u njemu su po prilici od sure El-Hudurat do sure El-Burud, srednja od te sure do sure Lem jekunillezine keferu, a kratke odatle pa do kraja), 14) prvi rekat u sabahskom farzu uiniti duim od drugog 15) tekbir rukuski, 16) na ruku-u rei tri put Subhane rabbijel-azim, 17) na ruku-u se prihvatiti rukama za koljena, 18) na ruku-u rune prste razmaknuti jedan od drugoga, i to muko, a ensko ne, 19) noge u koljenima ispraviti, a ne ukriviti ih pognuvi koljena naprijed, jer je to meknih, 20) na ruku-u lea uravniti, 21) glavu s leima poravnati, 22) pri idenju na seddu najprije spustiti na tle koljena, pa ruke pa onda lice, a kad se ustaje sa sedde, onda postupati obratnim redom, ako nema kakve smetnje. (Ko je slab ili klanja u mestvama ili cipelama, on e initi kako moe), 23) donijeti tekbir kad se ide na seddu i sa sedde, 74

24) pri seddi spustiti glavu meu ljesice ruku, 25) tri puta rei na seddi Subhane rabbijel-eala, 26) da mukarac rastavi na seddi trbuh od stegana, laktove od strana a podlaktice ruku od tla, dok ensko to ini obratno, 27) ruke poloiti na stegna kad se sjedne. Muko e sjesti na podavijenu lijevu nogu, dok e desnu usaditi, okrenuvi prste prema kibli, dok e ensko sjesti isto na lijevi dio sjedilice a noge e izbaciti na desnu stranu ispod desnog buta, 28) pri prvom ehadetu kaiprstom dati znak. 'Kad se htjedne izgovoriti Ehedu... podaviemo mali, prstenjak i srednjak, i vrh palca poprijeenog ispod kaiprsta postaviti na stranu srednjeg zglavka a srednjak i palac saviti u kolut da im se vrhovi jedan drugog dodiruju, pa kad reknemo En la ilahe dignuemo kaiprst, a kad reknemo Illellah spustiemo ga, 29) salavat prouiti iza teehuda (Ettehijjatu) pri posljednjem sjedenju kao i pri prvom u sunneti gajrimuekkede, 30) prouiti iza salavata dovu kur'anskog porijekla kao: Rabbena atina fiddun'ja haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina azaben-nar, ili: Rabbena la tuzig kulubena b'ade iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke entel-vehhab, ili: Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kebiren, ve la jegfiruz-zunube illa ente, fagfir li magfireten min indike, verhamni, inneke entel-gafurur-rahim, ili druge sline dove, makar i ne bile kur'anskog ili hadiskog porijekla, ako se u njima trai ono to se ne moe od ljudi traiti, 75

31) pri selamima obazrijeti se najprije na desnu pa onda na lijevu stranu, 32) da imam u mislima svojim selamom pozdravi sav demat svoj kao i nevidljive duhove i meleke. Isto tako i onaj koji klanja za imamom treba da pri selamu misli na okolne dematlije oko sebe, na imama, a ko klanja sam nek misli na meleke, 33) da se drugi selam izgovori malo tie od prvog koji se glasnije izgovara, 34) da onaj koji nije na sve rekate prispio za imama, pa treba naklanjati, prieka dok imam zavri sasvim zadnje sjedenje pa onda ustane i donaklanja proputeno.

76

NAMASKI ADABI
U namazu je adab izmeu ostalog i ovo: 1) da onaj koji klanja gleda kad je na kijamu u ono mjesto gdje e seddu uiniti, na ruku-u u potkoljenice, na seddi u zadnji dio nosa, pri sjedenju u kiblu, a predajui selam u ramena, 2) po mogunosti suzbijati kaalj, 3) otimati se zijevanju, 4) kad mujezin pri ikametu rekne Hajje alel-felah ustati, a kad rekne kad kametis-salatu onda stupiti u namaz.

77

SASTAV NAMAZA
Kad hoe neko da stane na namaz, dignue ruke do spram uiju (ako je muko), ili do spram ramena (ako je ensko) okrenuvi dlanove prema kibli i donijee tekbir, tj. rei e Allahu ekber namjeravajui tim stupiti u namaz. Tekbir e izgovoriti lijepo, bez otezanja hemzeta u rijei Allah, jer kad bi to A bilo otegnuto, ne bi mu namaz bio valjan. Odmah poslije tahrime svezae ruke ispod pupka (muko) ili na prsima (ensko) pa e prouiti: Subhanekel-lahumme ve bihamdike, ve tebarekesmuke, ve teala dedduke vela ilahe gajruke (tj. Uzvisujem Te, Boe, nad sve ono to Ti ne dolikuje, i zahvaljujem Ti, Tvoje je ime blagoslovljeno, Tvoje je velianstvo uzvieno, i nema drugog boga osmi Tebe. Svaki e musallija prouiti onda: Euzu billahi mine-ejtanir-radim (Traim utoite kod Allaha od prokletog ejtana). Ovo e prouiti onaj ko e uiti Fatihu i sure, dakle nee muktedija, ali hoe mesbuk (Prema Ebu Jusufu svi e Euzu prouiti, pa i muktedija). Na bajram-namazu e se Euzu prouiti poslije ona tri tekbira. Poslije Euze prouie se Bismillahirrahmanir-rahim. (U ime Boga, sveopeg Dobroinitelja, Milostivog), zatim Fatihu, osim muktedije. Bismilla se ui na svakom rekatu samo pred fatihom. Fatiha glasi: Elhamdu lillahi rabbil-alemin. Errahmanirrahim. Maliki jevmiddin. Ijjake n'abudu ve ijjake nestein. Ihdinessiratal-mustekim, siratallezine en'amte 'alejhim, gajrilmagdubi 'alejhim ve led-dallin (Hvala jedinom Bogu, Gospodaru svih svjetova, sveopem Dobroinitelju, Milostivom. Gospodaru sudnjeg dana. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo traimo. Ti nas napuuj na pravi put, na put onih koje si Ti obasuo svojim blagodatima, a ne na put onih na koje je pala Tvoja srdba niti onih koji su zalutali). 78

Nakon Fatihe rekne se Amin!, tj. Usliaj (Boe), i to u sebi, kako imam tako i muktedija, kao i onaj koji klanja po sebi. Zatim emo prouiti jednu suru iz Mufessala ili nekoliko ajeta iz kojeg bilo sureta (najmanje tri kratka ili jedan dui - to je vadib). Poslije toga doe tekbir pa se ide na ruku', pri emu e se izravnati glava i lea, prihvatiti rukama rastavljenih prsta za koljena i ispraviti noge i na ruku-u rei tri puta Subhane rabbijel-'azim (Slava mome velikom Gospodaru!) Zatim e se dignuti s ruku-a govorei: Semi'allahu li-men hamideh (uo Bog onog koji Mu zahvaljuje), zatim Rabbena lekel-hamd (Gospodaru na, Tebi hvala!). Ovo obadvoje rei e ko klanja sam, dok e u dematu imam rei samo ono prvo, a muktedije e rei drugo. Kad se podigne s rukua, mirno e se stati jedan asak, a zatim poi na seddu poloivi najprije koljena na tle, pa ruke (ako za to ne bude kakve smetnje), zatim lice, i to meu ruke. elo i nos treba da dotiu tle. Tako treba mirno ostati izgovarajui tri puta Subhane rabbijel-eala (Slava mom Najuzvienijem Gospodaru!). Pri seddi e mukarac rastaviti trbuh od stegana i ruke od strana tijela odignuvi ih od zemlje, ako nema za to smetnje, dok ensko to nee initi. Prste rune i none okrenue prema kibli. Poslije prve sedde podignue se uz tekbir i stavivi ruke na stegna sjee malo i uz tekbir vratiti se na drugu seddu, koju e obaviti kao i prvu. Zatim e dignuti glavu, i uz tekbir ustati na drugi rekat ne odupirajui se na zemlju (bez nude) i ne zastajui nimalo. Drugi rekat je kao i prvi, samo se u njemu ne ue Subhaneke ni Euzu. Poto se zavri i druga sedda od toga rekata, musallija e sjesti na prvo sjedenje kako je opisano gore i prouiti teehhud kako'ga je Ibni Mesud prenio, a mi ga zovemo Ettehijjatu. Ono glasi: Ettehijjatu lillahi vessalevatu vettajjibatu. Esselamu alejke, ejjuhen-nebijju, ve rahmetul-lahi ve berekjatuhu. Esselamu alejna ve ala ibadillahis-salihin. Ehedu en la ilahe illellah, ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. (Potovanje, molitve i .sva dobra pripadaju Allahu! Neka je selam Tebi, Vjero-vjesnie, kao i nama i svima dobrim Boijim robovima. Oitujem da nema drugog boga osim jedinog 79

Allaha. Svjedoim da je Muhamed Boiji rob i Boiji poslanik!) Kod prvog ehadeta e kaiprstom dati naroiti znak kako smo to naprijed opisali. Trei, odnosno i etvrti rekati su kao i drugi, samo to se iza Fatihe nee uiti sura nego e se odmah ii na ruku, ako je namaz farz, inae treba uiti i sure iza Fatihe. Pri svretku namaza e se sjesti kao i na prvom sjedenju, prouiti Teehhud, salavate i dovu, pa e se predati selam rijeima: Esselamu alejkum ve rahmetullah (Nek je spas i Boja milost na vas) i to najprije na desnu pa onda na lijevu stranu, imajui na umu one oko nas, kako je to ve reeno. Salavati glase: Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin kema sallejte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime, inneke hamidun medid. (Boe podijeli svoju milost Muhamedu i njegovim roacima kao to si ukazao milost Ibrahimu i njegovim roacima. Ti si hvaljen i slavan!) Allahumme barik 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin kema barekte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime, inneke hamidun medid. (Boe, Ti obaspi blagoslovom Muhameda-i njegove kao to si obasuo blagoslovima Ibrahima i njegove! Zaista si Ti hvaljen i slavan). Dove iza salavata su najobinije ove: Rabbena atina fid-dun'ja haseneten ve fil-ahireti haseneten, ve kina azaben-nar (Gospodaru na! Daj nam i na ovom i na onom svijetu svako dobro i ouvaj nas paklene vatre!). Allahummegfir li ve livalidejje ve lil-muminine jevme jekumul-hisab (Boe, oprosti grijehe meni, mojim roditeljima i vjernicima onoga dana kad se bude polagao raun!) Rabbena la tuzig kulubena bade iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeh, Inneke entel-vehhab (Gospodaru na, ne daj da nam srca skrenu poto si ih Ti ve uputio pravim putem, i podijeli nam svoju milost. Ti si zaista vrlo dareljiv!) 80

Allahumme afini vafu anni ve aslih emri vasrif anni kulle errin! Allahummestamilni bi taatike ve taati resulike verhamni ja erhamer-rahimin (Boe, sauvaj me bolesti i muka, oprosti mi grijehe, poboljaj mi moje stanje i otkloni svako zlo od mene! Boe, upotrijebi me u slubi Svojoj i Svoga Poslanika i smiluj mi se, najmilostiviji Milosnice!) Napomena: Ruke se diu samo u ovim sluajevima: 1) kod stupanja u namaz pri poetnom tekbiru, 2) pri tekbiru za Kunut dovu u vitr-namazu, 3) pri posebnim bajramskim tekbirima, 4) pri dovi poslije namaza (znamo kako se tada dre ruke u visini prsa okrenute dlanovima prema nebu), i 5) na izvjesnim mjestima kod obavljanja hada, kao na Arefatu, Muzdelifi itd. Sve to se ui u namazu osim Kur'ana, tj. Fatihe i sureta, moe se uiti na narodnom jeziku a ne na arapskom. To je miljenje naeg imama Ebu Hanife r. a. koje je dobilo prevagu, dok po miljenju Ebu Jusufa i Muhameda ne moe se to uiti na drugim jezicima bez nude. Ako je krajnja nuda, onda se sve, pa i Fatiha i sura, moe uiti na narodnom jeziku onog koji klanja. U tom se slau sva tri imama. Kao nuda rauna se sluaj kad neko ne zna pravilno prouiti to na arapskom jeziku. Muslimanu je farz da naui iz Kur'ana makar jedan ajet, a vadib mu je znati Fatihu i makar jednu suru, odnosno tri kratka ajeta ili jedan dulji. Dok to ne naui, ako ne zna otprije, neka se slui prijevodom. Ne mogne li ovo nauiti i pored svega nastojanja, spada s njega ta dunost (La jukellifullahu nefsen illa vusaha - Bog nikog ne zaduuje osim koliko moe podnijeti.). Za tahrimu je, kako vele, vano da je na arapskom jeziku, samo ako je ovjek umije lijepo izgovoriti. U svakom sluaju 81

potrebno je da musallija zna ono to ui u namazu i da o tom misli. Zato smo i dali prijevode svih sastavnih dijelova namaza koji se ue. Sure Ihlas glasi: Kul huvellahu ehad. Allahussamed. Lem jelid, ve lem juled. Ve lem jekun lehu kufuven ehad. (Reci: Bog je jedan. Bog je onaj Gospodar kojem se svako u nevolji utjee. Nije nikog rodio niti je roen. Niko i nita Mu nije prilika.).

82

O KLANJANJU U DEMATU I O IMAMETU

Klanjati namaz u dzematu (zajednici) mnogo je bolje i sevabnije nego po sebi; to je ak sunneti-muekkede za ljude bez uzura (zapreke) i ne smije se olako uzimati. Ako neko nije mogao otii u pravi demat u damiju, neka makar s jednom osobom klanja negdje, pa bilo to sa enom ili djeakom. Tim e postii jedan dio koristi koja dolazi od klanjanja u dematu, iako je sevab vei od veeg demata. Imamet - biti imam - vrlo je dobra i pohvalna stvar a isto tako i muezinluk - sluba muezina. Da neko moe biti imam zdravim ljudima treba da pored toga to je musliman ima jo sedam stvari: 1) da bude dorastao (punoljetan); djeak ne moe biti imam odraslom, 2) da bude pri pameti (lud i pijan ne mogu biti imam), 3) da bude mukarac (ena ne moe biti imam muku, a i enama da bude imam, mekruh je), 4) da zna iz Kurana toliko koliko' je nuno za namaz, 5) da ne bude sahibi-uzr (jedan sahibi-uzr moe biti imam drugom sabibi-uzru ako je uzr iste vrste, inae ne moe), 6) da prilino dobro moe izgovarati rijei koje se u namazu ue (tepavac i mucavac koji ne mogu izgovarati pravimo ili bez ponavljanja rijei ne mogu biti imami, 83

7) da mu ne manjka koji namaski art kao taharet i setriavret (goli ne moe npr. biti imam odjevenom). Da neko mogne klanjati za imamom, tj. da bude muktedija treba osim onih stvari nunih za imamet jo i slijedee: 1) da muktedija pred stupanje u namaz nijjet uini da klanja za tim imamom (pristaje za njim), 2) da imam nijet uini imamet ako za njim klanjaju enske osobe, inae ne mora to initi ako su za njim ujisali mukarci. Dakle, ako je mukarac poeo sam da klanja pa mu tokom namaza doao drugi mukarac i pristao za njim da klanja, on e, poto je u dui pristao na to, poeti da ui na glas, ako je to sabah, akam ili jacija od onoga mjesta dokle je bio doao klanjajui sam za sebe, ili s poetka, 3) da imam makar svojom petom bude naprijed ispred muktedije (ako bi imam bio nonim prstima ispred muktedije a petom iza njega, ovaj ne bi mogao biti njegov muktedija), 4) da namaz imamov ne bude sporedniji od namaza muktedije (tako se ne moe klanjati farz za ovjekom koji klanja neku nafilu), 5) da namaz imamov i muktedijin budu isti (ne moe se npr. podnevski farz klanjati za ovjekom koji klanja ikindijski farz ili ak jueranje podne), 6) da ne bude imam mukim a muktedija musafir ako se klanja ne sadanji nego proli namaz i ako je taj namaz od etiri rekata (ako se klanja namaz koji je jo u svom vremenu ili je ba proli ali je od dva ili tri rekata (sabah i akam), onda spomenuto nita ne smeta, 7) da ne bude onaj za kim bi htio klanjati mesbuk, 84

8) da izmeu muktedije mukarca i imama ne bude koji red ena, 9) da su i imam i muktedija na istom mjestu kako bi se moglo rei da se ovaj nalazi u njegovu podruju. Ako se klanja negdje na polju, pa muktediju od imama rastavlja npr. potok, mala rijeka ili puti, to se uzima kao jedno mjesto. Ako je velika rijeka kojom lae plove ili je to pravi put za vozila ili je izmeu imama i muktedije neki prostor na kome bi mogla stati dva reda ljudi, onda u ovim sluajevima ne bi ovakav muktedija mogao klanjati za ovim imamom. Ako ga rastavlja od imama zid ili neka druga pregrada a on moe pratiti imama jer ga npr. uje ili vidi, onda ne smeta ta pregrada, inae ne bi mogao klanjati za njim. Musalija koji je s abdestom moe klanjati za nekim ko je s tejemmumom, onaj koji pere noge pri abdestu za onim koji ini mesh po mestvama ili zavoju, koji klanja stojei za onim koji klanja sjedei ili za zguranim, onaj koji klanja gestovima (iaretom) za onim koji isto tako klanja, te koji klanja nafilu za onim koji klanja farz. Kad se ustanovi da imamov namaz nije valjan, moraju ga i njegove muktedije ponovo klanjati. Imam tada treba da obavijesti svoje muktedije o tome. Opravdan razlog za izostanak od demata moe biti: kia, veliko blato ili studen kao i pomrina, zatim nesigurnost od razbojnika ili nasilnika, starost, bolest, uzetost, saka-tost ruke ili noge, zatvor, ponavljanje fikha, ako nije to est sluaj, spremanje na put, posluga bolesnika, puhanje estokog vjetra po noi i pripravljeno jelo za kojim neko udi. Ko izostane s razlogom od demata u kojem bi inae uestvovao da nije bio sprijeen, rauna mu se sevab kao da je bio u dematu. 85

Kad se nae nekoliko ljudi na okupu i hoe da osnuju demat, ako tu nema sposobnog kunog domaina, pravog imama, ili kakvog uglednijeg i uenijeg ovjeka, uzee za imama onog ovjeka koji najbolje poznaje namaz i ono oko namaza. Za njim dolazi onaj koji zna najbolje uiti Kur'an po tedvidu, pa onda najpoboniji, pa najstariji, zatim najljepe udi, najpristaliji, najboljeg roda i na kraju najljepeg glasa. Ovako treba da se radi i kada se izabire stalni imam za neku damiju. Ako oba kandidata imaju iste osobine, onda se moe odluiti kockom ili da ljudi odlue veinom glasova kojega e od te dvojice uzeti. Nije lijepo postavljati slabijeg imajui boljeg i sposobnijeg. Mekruh je postaviti za imama: slijepca, krivovjerca, vjerskog prestupnika (fasika), ovjeka kojeg slabije cijene kao ciganina ili iz nezakonita braka roenog ovjeka. Ova posljednja dvojica, ako su ueni, u privatnom dematu i s pristankom dematlija mogu imamiti i bez keraheta. Mekruh je da imam oduljuje previe klanjanje namaza jer bi mogao odbiti demat. Golim ljudima kao i enskim osobama mekruh je osnivati demat. Ako bi ipak osnovali demat, njihov imam ne bi stupio pred njih, nego bi stao u sredinu safa meu njih. Kad imam klanja samo s jednim ovjekom, postavie ga sebi s desne strane (mekruh je kad bi stao s lijeve strane imama ili za njim). im su dvojica za imamom ili vie njih, oni klanjaju iza imama. U redove (safove) poredaju se najprije ljudi, zatim djeca pa iza njih enske osobe, ako idu u damiju. Kad bi imam predao selam prije nego je muktedija prouio Ettehijjatu, ovaj e dovriti uenje pa onda predati selam iza imama. Isto tako e postupiti muktedija ako imam ustane na trei rekat a on nije dovrio teehhud; dovrie pa onda ustati, a ako i ne bi dovrio i ustao, nee biti grijean. Kad imam ustane s rukua ili sedde prije nego tri put rekne tespih, slobodno ustani i ti za imamom. Kad bi imam otiao na treu seddu ili ustao zabunom 86

recimo na peti rekat poslije zadnjeg sjedenja, muktedija nee pristati za njim, nego e ostati sjedei, pa ako imam zavri i peti rekat i ak i seddu uini, neka muktedija sam preda selam. Ako u ovom sluaju imam ne bi izvrio sjedenje poslije etvrtog rekata nego ustao odmah na peti, muktedija nee opet za njim ii nego e pokuati da imama vrati na sjedenje upozorenjem recimo rijeima: Subhanellah. Ne vrati li se imam, nego zavri peti rekat (ili trei kod sabaha, ili etvrti kod akama), pa ak i seddu uini, onda je namaz pokvaren i za imama i za muktedije.

87

EZKAR POSLIJE FARZA

im se obavi farz-namaz, treba odmah ustati da se obavi i sunnet, ako ga ima poslije farza. Ne valja izmeu farza i sunneta uiti kakve dove ili ta drugo, jer se zna sigurno da je Muhamed a. s. odmah ustajao iza farza i klanjao sunnet-namaz. Mustehab je imamu da se po zavrenom farz-namazu pomakne malo na lijevu stranu i klanja sunnet. Isto tako mu je mustehab kad zavri cijeli namaz da se okrene dematu kad zikr ini. Mustehab je svakom musalliji, bio ga on munferid, muktedija ili imam da poslije svrenog namaza tri puta uine istigfar, proue Ajetelkjursiju, tri zadnja sureta iz Kurana, po 33 puta Subhanellah, Elhamdu lillah i Allahu ekber, iza toga da proui: La ilahe illellahu, vehdehu la erike leh. Lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli ej-in kadir. (Nema drugog boga osim jedinog Allaha. On nema druga, Njemu pripada vladavina nad. svim, kao i svaka hvala. On je uzvien i svemogui). Zatim se majo podignu ruke, okrenuvi dlanove prema nebu, i proui se dova. U toj dovi zamolimo od Allaha dobro sebi i svim muslimanima i pri svretku dove potaremo lice dlanovima.

88

OKOLNOSTI KOJE KVARE NAMAZ

Namaz e biti potpuno pokvaren i valja ga ponovo klanjati u slijedeim sluajevima: 1) ako se progovori makar samo ijedna rije nehotice ili u zaboravu. Isto tako e pokvariti namaz na namazu uinjena dova da tome dade Bog d. . neto to se moe i od ljudi moliti, npr. da zamoli da dobije slubu, plati dug, oeni se i sl. Isto tako je i nazvati selam ili ga primiti na namazu pa makar samo rukovanjem, ili onom ka kihne rei: Jerhamukellah, ili uvi radosnu vijest rei Elhamdulillah, zaudivi se emu rei Subhanellah i slino, tj. sve to odvraa panju klanjaa od namaza; 2) nasmijati se, uzdahnuli, jauknuti, leleknuti i glasno zaplakati, ako to plakanje nije izazvano sjeanjem na ahiret; 3) iskaljivati se bez nude; 4) togod pihnuti i pojesti, makar jednu mrvicu, pa to bio i ostatak izmeu zuba ako bude velik kao graak; 5) prsa od kible okrenuti; 6) uope uiniti neto to bi gledaocu sa strane dalo povoda da misli da se ovaj musallija ne nalazi na namazu i da je to velika stvar za namaz. (Takva velika stvar za namaz bi bila prema nekim miljenjima ako bi se ovjek poeao tri puta uzasebno na jednom rukunu, ili udario dijete ili koga drugog rukom ili tapom); 89

7) hotimino pokvariti abdest pa i nehotice posrednim putem (npr. isteklo nekome vrijeme mesha, spao mu zavoj, po kojem je mesh uinio jer je rana zacijelila itd.) ili tuim uticajem kao npr. neko ili neto ga ozlijedi pa mu krv potee; 8) nastajanje okolnosti kad moemo izvriti neki art namaza koji prije nismo mogli uiniti (npr. ugledati vodu za ovjeka koji je uzeo tejemmum i poeo klanjati, ili dobavljanje odjee za onog ko je poeo go klanjati); 9) hotimino selam predati, makar i mislei da je u drugom namazu (npr. kod podne namaza poslije prvog sjedenja selam preda mislei da sabah klanja, ili dumu ili da je musafir pa da treba klanjati samo dva rekata). Ako bi selam predao nehotice, u zaboravu, nee namaz biti pokvaren; 10) unaprijed proi odjednom koliko dva safa (dok prelaenje u prvi saf ispred sebe u cilju popunjavanja safa ne bi pokvarilo namaz makar taj prelaz bio u jedan mah. Ako bi prostor do drugog safa preao u prekidima, nee biti namaz pokvaren; 11) nekome drugom, osim svog imama koji se pomeo i zastao, kazivati i otpoinjati mu uiti (ne kvari namaz ako neko imamu kae i provede ga kad se on zbuni, ali u tom sluaju ne treba uriti. Najbolje je da se imam snae: ako je prouio dovoljno, neka ide na ruku, ako nije, neka pree na drugi ajet ili suru); 12) klanjajui isti namaz za imamom ili kao imam stati uporedo sa enskom odraslom osobom, od koje ga ne dijeli nikakva pregrada ili zastor niti makar prazan prostor gdje bi mogao stati bar jedan musallija, ako je imam nijjet uinio imamet i enama i ako joj dotini mukarac nije dao nikakva znaka da se povue nazad 90

(u ova dva posljednja sluaja e njen namaz biti pokvaren, ako se ona ne bude odmah povukla natrag). Isto je tako i kad ona bude. stala pred mukarca pa klanjaju isti namaz za jednim imamom, tj. njegov namaz sad e biti pokvaren. Namaz nee biti pokvaren ako musallija pogleda u kakav natpis, oglas ili slino, pa razumije to je tamo napisano. Isto tako ako bi prodro ostatak hrane iza zuba manje veliine od graka, iako i to ne valja, zatim ako ko proe ispred klanjaa ba onuda gdje ini seddu, ali je to grijeh onom koji prolazi.

91

NAMASKI MEKRUHI
U namazu je mekruh (pokueno): hotimino izostaviti jedan njegov sunnet i uiniti neto to ne spada u namaz, to se ne slae s onim mirom i dostojanstvom s kojim treba da se obavlja namaz. obazirati se, igrati se ili baviti se haljinom, odjeom, tijelom ili nekom stvari na njemu, kleati, turski sjediti bez nevolje, prihvatiti selam gestom, rukom ili naklonom, bacati pogled u nebesa, miriti bez valjana razloga, zijevati, protezati se, dovravati uenje Kur'ana na ruku-u, kao i rijei Semiallahu li men hamideh i tekbire, koji se izgovaraju na prelazu izmeu ruknova, izgovarati tek kad se pree na drugi rukun. uiniti drugi rekat prilino duim od prvog (npr. za trietiri ajeta), dva puta prouiti jedno isto sure na jednom ili i na dva rekata, ako zna koje drugo sure, i to kad se radi o farznamazu, dok se kod nafile moe uiti jedno sure na svim rekatima bez zamjerke, hotimino prouiti na drugom rekatu sure koje je bilo pred suretom koje je proueno na prvom rekatu, preskoiti na dva uzastopna rekata jedno sure, (npr. na prvom rekatu uiti Ereejtellezi a na drugom Kul ja 92

ejjuhel-kafirune, preskoivi sam Inna eatajna - to je mekruh, ako je uinjeno hotimino. klanjati golih ramena i plea ako moemo obui koulju ili to slino, zatim ogrnut nekom odjeom klanjati, ili zamotan u neto tako da nema kuda da se ruke izvade, klanjati u prostim i zamazanim haljinama imajui bolje na raspolaganju, klanjati u stanju kad mui prirodna nuda, velika ili mala, ili vjetar uvati klanjajui. Sve ovo je mekruh osim ako se zbog kratkoe vremena bojimo da e proi vrijeme dotinog namaza, ili da neemo stii u demat (ako bismo doli u samom namazu u takvu nezgodnu situaciju, lijepo je i ak je mendub prekinuti namaz), klanjati kad je jelo postavljeno a ovjek dobro gladan kao i kod svaeg drugog to bi moglo ovjeka zaokupiti da se ne moe u namazu potpuno posvetiti namazu i smjerno ga vriti (s huuom), klanjati iza safa u kom ima praznine, klanjati u odijelu sa slikama ivih bia kao i u prostorijama s takvim slikama osim ako su slike malene, odrezanih glava ili su na podu, ali ne na mjestu gdje se sedda ini, zatim prema vatri klanjati, na putu kuda svijet prolazi, na neistim mjestima, u blizini neisti, u groblju, na tuem zemljitu bez odobrenja vlasnika, ako klanjamo na polju ne usadivi kakav tap preda se a nadamo se da bi mogao kogod tuda proi.

93

STAVLJANJE PERDE
Musalliji je mustehab da postavi preda se perdu ako se boji da e neko ispred njega proi dok on klanja. Kao perda moe poluiti tapi od arina (80 cm) a kao prst debljine. Sunnet je stati blizu perde koja e nam doi prema jednoj obrvi a ne ravno izmeu obrva. Ako je cijeli demat na polju, dovoljno je pred imama staviti perdu. Mustehab je da musallija ne odbija sluajnog prolaznika ispred sebe, iako mu je i to dozvoljeno uiniti, i to samo gestom (iaretom) ili tesbihom (viknuti Subhanellah!), ili povienim glasom uiti Kur'an koji je bio zapoeo na namazu uiti. ensko e u ovom posljednjem sluaju udariti vanjskom stranom prsta desne ruke po dlanu lijeve ruke i tako upozoriti prolaznika.

94

TA NIJE MEKRUH U NAMAZU

Iz spomenutog bi se moglo lako razumjeti ta nije mekruh, ali ipak emo spomeunti neke sluajeve to nisu mekruh, kao: Nije mekruh klanjati s pripasanom sabljom ili neim drugim ako ne smeta pri klanjanju, klanjajui okrenuti se prema Musafu, svijei, sablji, lampi ili ovjeku koji je leima okrenut klanjau, a koji razgovara, klanjati na prostirci sa slikama pa makar i ivih; bia, ako ne inimo seddu na njima direktno. Nije mekruh u namazu ubiti zmiju, korpiju, zelembaa, krpelja, osu, buhu, u ili komaricu i mrava ako ga jedno od ovih uznemiruju. Ako ne uznemiruju, onda je mekruh (osim ono prvo dvoje, koje se moe ubiti udarivi ih i nekoliko puta pa ak i zakrenuvi se od kible. (Neki ni ovo ne dozvoljavaju: i misle da to kvari namaz). Klanjajui se moe i odijelo malo rastresti da se lake obavi ruku i sedda, zatititi ga da se ne zamae, otresti s ela zemlju ili drugo to se za njega prilijepilo ako ga to smeta i uznemiruje; inae ne valja to initi do svretka namaza, pogledati preko oka na stranu ne zakreui glave, a bolje je i to ne initi.

95

O PREKIDANJU NAMAZA
Namaz je slobodno prekinuti ako zaprijeti kakva opasnost po ivot ili imovinu musalliji ili drugome. teta ne mora biti velika da bi se namaz mogao prekinuti. Ako bi npr. domaica vidjela da e joj lonac iskipjeti, smije namaz prekinuti, a kamoli ako bi se pobojala da djetetu to ne bude. Vadib je namaz prekinuti musaliji koji bi uo zapomaganje nevoljnika kojem on moe pomoi neposredno.

O VITR - NAMAZU
Vitr namaz je vadib. Sastoji se od tri rekata i jednog selama. Na svakom e se rekatu uiti Fatiha i sura. Nakon dva rekata obavi se prvo sjedenje i proui samo Ettehijjatu (teehhud), na treem rekatu ui se Bismilla, Fatiha i sura, a zatim se dignu ruke, donese tekbir i proui se KUNUT koji se samo na ovom mjestu ui. Kunut znai dova i nju je vadib na spomenutom vitrnamazu prouiti, ali ne u smislu elja i molbi kakve se mogu upuivati ljudima i kakve bi namaz pokvarile, nego poput uobiajenih kunut-dova. Sunnet je prouiti ovu kunut-dovu: Allahumme inna nesteinuke, ve nestegfiruke, ve nestehdike, ve nu'minu bike, ve netubu ilejke, ve netevekkelu alejke, ve misni alejkel-hajre kullehu, nekuruke ve la nekfuruke, ve nahleu ve netruku men jefduruke. Allahumme ijjake nabudu ve leke nusalli ve nesdudu ve ilejke nes'a ve nahfidu, nerdu 96

rahmeteke ve naha azabeke. Inne azabeke bil-kuffari mulhikk. (Boe, mi od Tebe pomo, oprost i uputu traimo, samo u Tebe vjerujemo, Tebi se pokajniki obraamo, u Tebo se pouzdajemo i hvalimo Te svakim dobrom. Zahvaljujemo Ti na blagodatima i ne pokrivamo ih, odbacujemo, naputamo svakog onoga ko se Tebi protivi. Boe, samo Tebe oboavamo, samo Tebi klanjamo i seddu inimo, samo Tebi teimo i naglimo nadajui se Tvojoj milosti i bojei se Tvoje kazne. Tvoja e kazna-zaista stii nevjernike). I ova je dova lijepa, ko moe, nek i nju proui poslije spomenute: Allahummehdini fimen hedejte, ve afini fimen afejte, ve tevelleni fimen tevellejte, ve barik li fima 'atajte ve kini erre ma kadajte, feinneke tekdi ve la jukda alejke. Innehu la jezillu men valejte ve la jeizzu men adejte, tebarekte rabbena ve tealejte. Allahumme inni euzu biridake min sehatike ve bimuafatike min ukubetike ve euzu bike minke. La ahsa senaen alejke, ente kema esnejte ala nefsike - (Boe, naputi me na pravi put zajedno s onima koje si naputio, sauvaj me svih nezgoda zajedno s onima koje si od tog zaklonio, proviaj sa mnom kao s onim s kojim si providio, blagoslovi mi ono to si mi dao i sauvaj me zla od onoga to si dosudio jer samo Ti sudi a protiv Tebe niko ne sudi. Koga Ti odlikuje taj ne moe biti ponien, niti moe biti uzdignut onaj na koga se Ti izuzme. Blagoslovljen i uzvien li si, Gospodaru na! Boe, utjeem se Tvojoj milosti od Tvoje srdbe, i Tvojoj spremnosti za pratanje utjeem se od Tvoje kazne, i utjeem se samo Tebi od Tebe. Ne mogu Te pohvaliti onako kako treba, Ti si onakav kakav si sam rekao za sebe da si). Ko ne zna lijepo koju od spomenutih dova, neka rekne tri puta: Allahummagfirli! ili jednom: Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina azaben-nar, ili tri puta: Ja rabbi. Kad musallija zaboravi Kunut dovu, pa je se sjeti na rukuu ili poto se s rukua digne, nee je ni uiti nego e sehvi-seddu uiniti. Ako bi je ipak prouio poto se digao s rukua, ne bi trebao 97

ponavljati rukua, ali bi sehvi-seddu morao opet uiniti, jer kunut nije prouen na svom mjestu. Vitr se klanja u dematu samo uz ramazan. Pored imama i dematlije e uiti Kunut. Ako bi imam otiao na ruku prije nego bi muktedija zavrio Kunut, ili se boji da e ga maiti ruku s imamom ako bude dovravao Kunut, slijedie imama na ruku, makar i ne svrio. Ako bi imam zaboravio Kunut, muktedija e ga uiti ako vidi da e se imamu moi makar malo pridruiti na rukuu, inae nee ni on uiti Kunut. Kad bi ko stigao imama na ruku-u treeg rekata, uzima se kao da ga je stigao i na Kunutu, pa ga nee uiti naklanjavajui prole rekate. Tim prije nee uiti Kunuta pri tome ako je prispio i na Kunut na treem rekatu i s imamom ga ve uio.

98

O NAFILAMA
Nafila znai onaj ibadet koji nije dunost initi, a mi ga inimo. Pod nafilom u irem smislu razumijemo i sunnete kao to emo ih ovdje uzeti. Sunnete dijelimo u dvije vrste: sunnete-mendube i sunnete-muekkede (pritvreni). Nafile, odnosno sunneti prije farza, imaju za cilj da priprave musalliju za farz, a oni koji se klanjaju poslije farza da poprave i dopune eventualne manjkavosti kod farza koje se esto dogode. Sunneti-muekkede je klanjati po dva rekata prije sabahskog, poslije podnevskog, akamskog i jacijskog farza, a po etiri rekata prije podnevskog te prije i poslije dumanskog farza i to s jednim selamom. Sunneti-mendubi ili gajri-muekkede su etiri rekata prije jacijskog i ikindijskog, i est rekata poslije akamskog farza. Kod sunneti muekkede namaza koji su od etiri rekata, na prvom sjedenju e se uiti samo Ettehijjatu, a na treem se nee uiti Subhaneke dok kod namaza sunneti mendubi uie se na treem rekatu Subhaneke i Euzu, a na prvom sjedenju i salavat i dove. Kod dnevnih nafila mekruh je klanjati s jednim selamom vie od etni rekata, a kod nonih vie od osam. I kod jednih i kod drugih je najbolje klanjati etiri rekata s jednim selamom po Ebu Hanifi, r. a., a po Ebu Jusufu i Muhamedu kod nonih po dva rekata. Nona nafila ima veu vrijednost od dnevne. 99

Dugo stajati na namazu i uiti Kuran a manje rekata klanjati bolje je nego obratno.

100

O DRUGIM NAFILAMA
Sunneti-mendub je klanjati dva rekata poto se unie u damiju a prije nego se sjedne, a u poast damiji, ako nije sluajno u vrijeme kada je mekruh klanjati. Takav namaz se zove Tehijjetul-mesdid (potovanje damije). Ako e dotini klanjati u toj damiji farze ili koji drugi namaz, onda ne treba klanjati ta dva rekata. Mendub je klanjati dva rekata kad god se uzme abdest, i to odmah. Mendub su nadalje: Salatud-duha, salatul-lejl, salatuistihare i salatul-hade. Salatud-duha je namaz koji se klanja u vremenu otkad sunce odskoi za jedno koplje ili dvoje pa do poprije podneva (zevala), a klanja se od etiri do dvanaest rekata. Salatul-lejl je noni namaz koji se klanja pri kraju noi i obino broji najmanje osam rekata. Salatu-istihare je namaz koji se klanja kad se togod zamisli uiniti pa se lako ne moe odluiti da li da se to uini. Taj namaz se sastoji od dva rekata a poslije toga se ui ova dova koja se ponavlja do sedam puta: Allahumme ihni estehiruke bi-ilmike ve estakdiruke bikudretike, ve eseluke min fadlikel-azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve ta'lemu ve la a'lemu, ve ente allamul-gujub. Allahumme in kunte tealemu enne hazel-emre hajrun li fi dini ve dunjaje ve meai ve akibeti emri ve adiluhu, ve adiluhu fakdirhu li ve jessirhu li, summe barik li fihi. Ve in kunte tealemu enne hazelemre errun li fi dini, ve dunjaje ve meai, ve akibeti emri, ve adiluhu, fesrifhu anni vesrifni anhu vakdir lijel-hajre hajsu kane, 101

summe erdini bihi. (Boe! Traim od Tebe izbor Tvojim; znanjem i traim pomo od Tvoje moi, molim neto od Tvoje velike dobrote, jer Ti (sve) moe a ja ne mogu, Ti (sve) zna, a ja ne znam, Ti si onaj koji odlino poznaje sve sakrivene (tajanstvene) stvari. Boe! Ako je prema Tvom znanju ova stvar dobra za mene u pogledu moje vjere, dunjaluka, ivota, moje sadanjosti i budunosti, Ti mi je odredi i olakaj mi je, te mi je uini sretnom. Ako je prema Tvom znanju ova stvar za mene loa u pogledu moje vjere, dunjaluka, ivota, moje sadanjosti i budunosti, otkloni je od mene, odvrati mene od nje i odredi za mene dobro gdje god to bude i zadovolji me tim). Salatul-hade je namaz koji se klanja kad ima ovjek kakvu potrebu ili vaan posao koji bi htio sretno zavriti. On se moe klanjati na razne naine. Jedan od tih naina je i ovaj koji prenosi Abdullah ibni ebi Evf od Resulullaha koji da je rekao: Ko imadne neku potrebu kod Allaha ili kod ljudi, neka lijepo uzme abdest i neka klanja dva rekata. Zatim neka izvri pohvalu Bogu i salavat Njegovu Poslaniku kao npr. Elhamdu lillahi rabbilalemin, vessalatu, vesselamu ala resulihi Muhammedin ve alihi, ve sahbihi edmein. Iza toga neka rekne: La ilahe illalahulhalimul-kerim. Subhanellahi rabbil-aril-azim. Elhamdu lillahi rabbil-alemin. Eseluke mudibati rahmetike, ve azaimi magfiretike, vel-ganimete min kulli birrin, vesselamete min kulli ismin. La tedu li zenben illa gaferteh, ve la hemmen ili feredteh, ve la hadeten leke fiha ridaen illa kadajteha, ja Erhamerrahimin! (Nema drugog boga osim blagog Allaha. Slava i hvala Allahu, gospodaru svjetova! Molilm Ti se da budem dostojan Tvoje milosti i djela koja donose Tvoj oprost, molim obilje u svakom dobru i spas od svakog grijeha. Ne ostavi mi nijednog grijeha neoprotena, otkloni mi svaku brigu, ne ostavi mi nijedne potrebe s kojom si Ti zadovoljan a da mi je ne izvri, najimlostiviji Milosnie!). Mendub je provesti u ibadetu (klanjanju i uenju) posljednjih deset noi ramazana, zatim noi uoi jednog i drugog 102

Bajrama, prvih deset noi zilhideta i petnaestu no abana. No, mekruh bi bilo sastajati se u damijama da se spomenute noi slave ibadetom.

103

TERAVIH (TERAVIJA)
Teravih je sunnet i mukarcu i eni. Klanjati je u dematu je sunneti-kifaje. Vrijeme mu je odmah poslije jacije, a moe se klanjati i prije i poslije vitra. Ovo posljednje je bolje. Ovaj namaz ima dvadeset rekata i deset selama, dakle na svaka dva rekata predae se selam. Mustehab je poslije svaka etiri rekata napraviti kratki odmor koliko bi se moglo klanjati etiri rekata. Za to vrijeme moe se uiti Kuran, salavati, tesbih initi ili utjeti. Na svakom sjedenju e se uiti salavati i dove, a na svakom prvom i treem rekatu Subhaneke i Euzu. Poto je u svakom namazu vadib uz Fatihu prouiti itavo sure ili tri kratka ajeta (npr. Summe nazare, summe abese ve besare, summe edbere vestekbere), ili jedan ajet dug koliko tri kratka, to ni u teraviji ne valja uiti manje nego to je vadib. Ako nam proe teravija, ne moramo je naklanjavati.

104

KLANJANJE SJEDEI NA KONJU I U LAI I U ELJEZNICI

Nafila se moe klanjati sjedei, makar dotini i mogao stajati, ali mu je manje sevaba upola ako bez razloga to ini. Kad neko klanja sjedei, klanjae kao da sjedi na teehhudu. Kad se nafila zapone stojei, moe se zavriti sjedei, bez ikakve manjkavosti. Konjanik izvan grada ili sela moe klanjati nafilu kao i redovne pritvrene sunnete jaui, i to gestovima i okreui se u pravcu kretanja konja. Sluajna neistoa na konju, pa i na samom sedlu ili stremenu nee smetati namazu. Namazi koji su farz ili vadib (kao vitr, zavjetni namaz, zapoeta pa pokvarena nafila) zatim namaz denaze, seddeitilavet za ajet koji je prouen na tlima - ne mogu se obavljati na konju, osim ako je prava nuda kao: bojazan od lopova ili razbojnika za sebe, konja ili svoje stvari u sluaju da sjae, bojazan od zvijeri ili veliko blato na tlu. ak e i pjeak u ovom posljednjem sluaju klanjati samo stojei i, nee ii dolje u blato. Jo je razlog i silovitost konja pa ne bi mogao konjanik sjahati ili ponovo uzjahati, kao i slabost jahaa, pa ne bi mogao sjahati i uzjahati. U brodu i eljeznici klanjae se kako se moe. Ko je u stanju da klanja stojei, ne moe ni tu klanjati sjedei. Ako ima razlog da ne klanja stojei, npr. hvata ga vrtoglavica ako za vrijeme vonje stoji, a moglo bi vrijeme namaza proi dok bude stao brod ili eljeznica, onda e klanjati sjedei. Musallija u lai ili eljeznici treba da se okrene prema kibli. Ako bi ga laa, odnosno eljeznica tokom njegova klanjanja zakrenula koji put od kible usljed mijenjanja pravca kretanja, klanja treba da se okrene 105

prema kibli i da namaz dovri okrenut prema kibli, inae mu namaz nee biti valjan, osim ako ne moe da se okree.

KLANJANJE U KABI
Svaki namaz se moe klanjati u Kabi i na Kabi, ali je ovo drugo mekruh. Ko klanja u Kabi ili na Kabi u dematu, ako bi sluajno bio okrenut leima imamovim ili kojoj drugoj njegovoj strani osim lica, namaz e mu biti valjan. Ako bi mu dola lea prema licu imamovu, namaz ne bi bio valjan. Demat koji je van Kabe mogao bi klanjati za imamom koji je unutar Kabe ako bi vrata bila otvorena. Demat poredan oko cijele Kabe moe klanjati s imamom koji je takoer vani, osim onih koji su blii Kabi, a nalaze se na njegovoj strani, tj. zapravo pred njim do Kabe.

106

O MUSAFIRU I NJEGOVU KLANJANJU

Osoba koja je na putu zove se musafir, a ona koja je kod svoje kue ili je na strani ali se misli tu zadrati najmanje petnaest dana, zove se mukim. Musafir ima nekih pogodnosti u pogledu vjerskih propisa kao: skraivanje farz namaza od etiri rekata na dva rekata, ne mora postiti uz ramazan, mesh po mestvama moe initi tri dana i tri noi itd. Spomenute pogodnosti ima samo onaj musafir koji je naumio prevaliti put od najmanje osamnaest sati srednjeg pjeakog hoda a koji je samostalan i nezavisan u donoenju odluka, ili ako mu je pretpostavljeni bar odluio da uini toliki put, a on za to znadne. Kao nesamostalni u donoenju odluka raunaju se: ena s muem, vojnik sa svojim starjeinom, sluga sa svojim gospodarom, uenik sa svojim nastavnikom itd. te njihove nakane nemaju odluujue vanosti pred odlukama njihovih pretpostavljenih. Skraivanje namaza je ne samo pogodnost nego i dunost za musafira, i mekruh mu je klanjati neskraen farz-namaz. Ako jo ne bi ni sjedio na prvom sjedenju, namaz bi mu bio pokvaren. Naravno, pokrauju se samo farzi od etiri rekata, a od tri i dva ne. Ako je musafir negdje odsjeo i slobodan, pa i na krae vrijeme, moe klanjati sunnete, inae e ih sasvim izostaviti. Skraivanje namaza, poinje vriti musafir im se udalji od svog grada s predgraem i to ini sve dok se ne vrati u svoje mjesto ili dok u jednom mjestu ne naumi ostati najmanje petnaest dana. Ako naumi ostati manje od petnaest dana, ili toliko pa i vie, ali u dva razna mjesta, ili ne naumi ostati due vremena u jednom 107

mjestu, pa ak i nekoliko mjeseci ili godina, stalno e skraivati namaz. Ko se nastani za stalno u jednom mjestu, kad putujui doe u svoj stari zaviaj, on e ipak pokraivati namaz, osim ako bi i tu imao svoju porodicu pored one koju je u novom mjestu osnovao. Musafir moe klanjati za imamom mukimom ako klanja namaz dotinog vremena. On e u ovom sluaju klanjati cijeli namaz s imamom a ne skraen. Musafir moe biti i imam mukimima makar se klanjao koji bilo namaz (toga vremena ili prolog), ali e on namaz skratiti, a demat sam klanjati ostatak namaza, pri emu na ta dva rekata nee nita uiti, ba kao da i dalje klanjaju za imamom. Musafir imam treba da prethodno obavijesti demat o tom da je on musafir te da e predati selam na dva rekata i da e oni nastaviti sami i dovriti namaz. Na putu proli namazi naklanjae se kao skraeni, a koji nisu na putu proli kao potpuni e se naklanjati.

108

O KLANJANJU BOLESNIKA
Bolesnik koji nikako ne moe klanjati stojei ili moe ali s velikim bolom ili se boji da e mu se bolest pogorati ako ustaje, klanjae sjedei obavljajui tada ruku i seddu, a sjee onako kako mu bude zgodno. Ako bi mogao jedno vrijeme stajati, ali ne dok sve izui to treba, on e stajati koliko moe, a onda e sjesti i tako dovriti uenje. Ako ne moe obavljati ni rukua ni sedde, klanjae sjedei i njih e izvriti manjim i veim sagibanjem glave. Ako ne bi ovako uinio, ne bi mu namaz vrijedio. Ne treba nita podizati prema glavi da bi se na tom sedda uinila, ali kad bi neko podmetnuo neto to bi bilo nie od onog njegova znaka za ruku, namaz bi mu vrijedio, inae ne. Ako bolesnik ne moe ni sjediti, onda e klanjati leei, i to na leima ili na strani, ali je bolje na leima, ako moe. Metnue pod glavu jastuk, okrenuvi lice prema kibli, a ne nebu. Dobro bi bilo i noge do koljena uspraviti da mu tabani ne budu prema kibli, ako moe bolesnik. Ne mogne li bolesnik ni znakovima glavom kad lei klanjati, i to potraje vie od 24 sata, onda s njega spada dunost klanjanja i ne treba ni naklanjavati namaze prole u takvom njegovu stanju. Ne treba klanjati dajui znakove oima, obrvama i srcem. Ako bi bolesnik mogao stajati ali se ne moe pregibati za ruku i seddu, klanjae sjedei i iaretom. To je bolje nego da znakove daje (ini iaret) stojei. Ko ne moe sedde initi, ne mora initi ni rukua, makar ga i mogao obaviti. Ko zapone namaz stojei lijepo, pa mu najednom neto doe i ne mogne vie stajati, on e dovriti namaz onako kako moe, makar iaretom. Ko zapone namaz sjedei s rukuom i 109

seddama, pa mu pri tom nestane smetnje za stajanje, dovrie namaz stojei. Ako ga je pak bio poeo iaretom pa mu dola snaga i mogao bi klanjati obino, treba ga sasvim iznova klanjati. Namaze koji prou nekome u nesvjesnom stanju ili u ludosti treba naklanjati ako je to stanje manje od dvadeset i etiri sata, inae ne.

110

NAKLANJAVANJE PROLIH NAMAZA

Proli se namaz zove faite, onaj koji je jo u svom vremenu vaktijje, a naklanjavanje kada. Pri naklanjavanju treba paziti na red meu faitom i vaktijjom kao i meu samim faitama, pa po redu klanjati najprije ono to je dolazilo i prolazilo. Taj red pri klanjanju prolih namaza zove se tertib. Na taj tertib ne treba paziti: 1) pri kraju mustehab vremena, 2) pri zaboravu, 3) pri nagomilanim faitima. 1) kad pravo vrijeme (mustehab a ne mekruh) jednog namaza bude na izmaku, te se on kao vaktijja ne bi mogao u tom vremenu obaviti ako bi se pazei na tertib najprije klanjale faite, onda e se, ne pazei na tertib, klanjati najprije vaktijja namaz. 2) ako neko zaboravivi da ima faitu klanja vaktijju pa mu kasnije na um padne, namaz mu je valjan, ne mora ga ponavljati. Tertib je, dakle, i tu spao. 3) kad se u koga nagomila faita pa ih bude est ili vie (ne raunajui vitr, iako se i on mora uzimati u tertib), onda se uzima da su se faite nagomilale i ne mora se vie paziti na tertib, iako je bolje. Kao primjer za tertib donosimo ovo: Neko hoe da klanja ikindiju a nije jo klanjao podne. Treba da najprije klanja podne pa onda ikindiju. Ako bi klanjao ikindiju pa podne, ikindija mu ne bi valjala. Ili: ovjek nije jedan dan nita klanjao, pa naklanjava skupa. Treba najprije da naklanja sabah, pa podne, ikindiju, akam i jaciju. Ako bi isprometao, isprometani namazi ne bi mu valjali. Poto je, osim u spomenuta tri sluaja, dunost paziti na tertib, pa kad bi neko klanjao vaktijju-namaz sjeajui se faite, 111

vaktijja-namaz bio bi mu pokvaren kao farz i prometnuo bi se u nafilu, ali uvjetno, kao u sluaju kad bi faitu naklanjao prije nego to proe pet slijedeih vaktijja. Ako bi pak poslije toga, tj, nakon to proe pet slijedeih vaktijja, naklanjao faitu, spomenute vaktijje bi mu postale valjane. Na pr. neko klanja podne sjeajui se da mu je toga jutra proao sabah. To podne mu je pokvareno ako sabah naklanja prije nego istee vrijeme sutranjeg podneva. Pokvareni bi mu bili i ikindija, akam, jacija i sabah pa i podne ako bi onu faitu, dakle sabah, naklanjao prije nego izae vrijeme ovog podneva. Ako bi kasnije sabah naklanjao, svi spomenuti namazi bili bi mu valjani. ovjek s kojeg je bila spala obaveza tertiba, im kada uini sve, pa i zadnju faitu, opet prima na se obavezu tertiba. Kad se naklanjavaju faite, treba ih prema miljenju nekih islamskih uenjaka lijepo u svijesti oznaiti, koja je npr. to jacija, podne itd. koje hoe da naklanja. Ako to ne moe tano da se, sjeti, onda neka namisli najprvi ili najzadnji izvjesni namaz, npr. podne, da naklanjava, a koji mu je proao. Tako se isto postupa i kad se post hoe da naposti za prole dane.

112

O PRISPIJEVANJU NA FARZ
Kad ovjek pone zasebno klanjati neki farz, pa se u tom kod njega obrazuje demat, on e prekinuti svoj namaz i pristupie dematu, ako ne bude seddu od prvog rekata uinio, ili ako bude i uinio ali je to namaz od dva ili tri rekata. Ako je seddu uinio u namazu od etiri rekata, onda e klanjati sam jo jedan rekat, pa e predati na dva rekata selam i to e mu se raunati u nafilu, a on e prii i za imamom klanjati dotini namaz. Ako bude klanjao tri rekata kad se uspostavio demat, svrie po sebi svoj farz, pa e, ako hoe, pristupiti dematu i s njim klanjati namaz koji e mu se raunati kao nafila. Ovo moe uiniti ako taj namaz nije ikindija, inae ne. Ako bi bio samo ustao na trei rekat, odnosno ne bude jo uinio sedde za taj rekat kad se demat uspostavio, prekinue namaz na nogama jednim selamom pa e pristupiti dematu. Ko zapone klanjati sunnet dume i pri tom imam izae na minber ili klanja podnevski sunnet a demat zapone farz klanjati, najbolje je da se prekine sunnet na dva rekata, stupi u demat, i nakon obavljenog farza da naklanja cijeli sunnet. No ne mora prekidati zapoeti sunnet, moe ga zavriti pa onda pristupiti dematu, odnosno sluanju hutbe. Ko doe u damiju i zatee imama da klanja farz, odmah e i on stupiti u demat ne klanjajui sunnete osim kod sabahnamaza, gdje e klanjati sunnete najprije, ako je siguran da e imama stii makar na Ettehijjatu, a ako ni to ne moe, onda e sunnet ostaviti i nee ga ni naklanjati. Podnevski sunnet u tom sluaju e naklanjati poslije farza prije ili iza posljednjeg sunneta. Od svih sunneta se naklanjava nakon to izae namasko vrijeme jedino sabahski sunnet, ali i on samo onda kada i farz izae iz vremena i naklanjava se istog jutra do podne. 113

Ko prispije makar samo na jedan rekat u dematu, pa makar i na teehhud, iako se pravniki ne moe uzeti da je klanjao u dematu4, ipak je taj njegov namaz postigao vrijednost (fadilet) demata. Prije farza se moe klanjati nafila-sunnet i drugo, ako je ovjek siguran da mu vrijeme nee izmai, inae e klanjati najprije farz. Ko zatee imama na ruku-u pa tekbir uini i stane dok imam digne glavu s rukua, ili nije nikako stajao nego odmah otiao na ruku ali nije imama stigao, nije prispio na taj rekat. Mekruh je izai iz damije u kojoj je prouen ezan a ne klanjati u njoj, osim ako je dotini mujezin ili imam u drugoj damiji pa treba tamo prei.

Kad bi se neko zakleo da e klanjati izvjesni namaz u dematu pa prispio samo na jedan rekat, ne bi mu vrijedila zakletva, te bi je morao iskupiti propisanim nainom (keffaretom)..

114

O SEHVI SEDDI
Sehvi-sedda je sedda koju treba uiniti zbog propusta u namazu koji je nastao usljed zaborava. Ona se sastoji u tome da se nakon predatog selama uine dvije sedde kao i obine, pa se sjedne, proui teehhud, salavat i dove i preda selam. Ona se ini kada ovjek nehotice izostavi koji namaski vadib ili uini nehotice neto drukije nego to je vadib da se uini, npr. izostavi se prvo sjedenje, sura ili Fatiha, ili proui najprije suru pa onda Fatihu itd. Ko hotimino uini neto drukije nego to je vadib, ini grijeh i duan je namaz ponoviti. Ne ini se sehvi-sedda za koji izostavljeni namaski sunnet kao ni za farz. U ovom drugom sluaju treba namaz ponoviti, iako je taj namaski farz izostavljen nehotice. Sehvi-sedda bi se mogla uiniti i prije selama na posljednjem sjedenju, ali je to mekruh. Sunnet je uiniti je poslije selama, i to samo jednog, onog na desnu stranu, osobito ako se radi o imamu. I kad se vie vadiba izostavi, treba samo jedna sehvisedda. Zbog imamova zaborava (sehva) i muktedija, pa i mesbuk, moraju sehvi-seddu uiniti. Muktedija nee initi sehviseddu zbog vlastitog zaborava, mesbuk e uiniti doklanjavajui, a lahik takoer nee. Kad bude za imamom veliki demat, kao na dumi i bajram-namazu, imam nee initi sehvi-sedde. Ko bi zaboravio sjesti na prvom sjedenju farza, vrati-e se natrag ako se nije ve lijepo ispravio. Muktedija i onaj koji klanja nafilu u svakom sluaju e se vratiti natrag. Sehvi-seddu e 115

uiniti ako se bude uspravio toliko da je blii kijamu nego sjedenju. Ko bi zaboravio sjesti na drugom sjedenju, vratie se natrag sve dok nije seddu uinio, pa e onda sehvi-seddu uiniti. Ako je i seddu toga suvinog rekata uinio, taj mu namaz prelazi u nafilu, a on je duan da iznova klanja farz. Ako hoe, moe u sluaju kad mu prelazi namaz u nafilu, da doda jo jedan rekat, da mu nafila bude na tako, pa da mu mjesto tri bude etiri (u sabaha) ili est mjesto pet (recimo u podne). Tada ne bi trebalo sehvisedde. Ako bi ko sjedio na posljednjem sjedenju i zaboravivi ustao da jo klanja, on e se vratiti i selam e predati bez ponavljanja teehhuda. Kad bi i stojei predao selam moglo bi vaiti, ali je sunnet selam predati sjedei. Ako bi i seddu uinio za suvini rekat, farz e biti opet u redu, ali je mustehab dodati tome rekatu jo jedan, pa e mu se raunati da je uz farz klanjao i dva rekata nafile, a na kraju njih e uiniti sehvi-seddu. Ko sehvi-seddu uini pri svretku dva rekata od nafile, nee na njih nastavljati druga dva rekata. Ako bi uinio, neka povrati sehviseddu. I za vrijeme obavljanja sehvi-sedde moe tome ovjeku drugi pristupiti u demat i biti mu muktedija. Poto i selam preda, pa makar bio odluio da ne ini sedde, ipak je moe odnosno treba da uini sve dok se ne bi okrenuo od kible ili progovorio. Musallija koji klanja farz od tri ili etiri rekata pa drei da je sve ispravno klanjao preda selam i sazna da je klanjao samo dva rekata, dovrie namaz i sehvi-seddu uiniti. Ako ne bi selam predao ali se bio dugo mislio koliko bi jedan nainaski rukn obavio, treba sehvi-sedda, a ako je krae, ne treba.

116

DVOUMLJENJE U NAMAZU
Ako bi u namazu nastupila sumnja o tom da li je ovjek klanjao recimo tri ili etiri rekata, ako mu se to dogodilo prvi put u ivotu ili mu se rijetko dogaa, ponovie taj namaz, inae e postupiti kako mu miljenje pretegne. Ne pretegne li mu nikakvo miljenje, tj. ne mogne li se odluiti, uzee za podlogu nastavljanja ono to mu je sigurno poznato. (Ako npr. ne moe da bude siguran da li je klanjao tri ili etiri rekata, uzee da je klanjao tri jer sigurno zna da je toliko klanjao; a ne zna za etvrti sigurno. Sjedie poslije svakog rekata za koji bi mogao pomisliti da mu je najzadnji. O dvojbi koja bi nastala poslije namaza ne treba voditi nikakva rauna, osim ako bi bio naistu da je neto izostavio, nastojae da to neto popravi ako se moe.

117

SEDDEI-TILAVET
Seddei-tilavet je ona sedda koja se uini kad se proui odreeni ajet iz Kur'ana. Takvih je ajeta u Kur'anu etrnaest i kod svakog je sa strane naznaeno da je tu sedda. Ti se ajeti nalaze u ovim surama: 1) El-E'araf, 2) Er-r'ad, 3) En-nahl, 4) El-isra, 5) Merjem, 6) El-had, 7) El-furkan, 8) En-neml, 9) Es-sedde, 10) Sad, 11) Ham-mim sedde, 12) En-nedm, 13) Inekkat i 14) Ikre. Seddei-tilavet treba da uini i onaj koji proui dotini ajet i onaj koji ga uje kako ga drugi ui. Ona je vadib i treba je po mogunosti odmah uiniti, iako se moe odgoditi, ali je to mekruh-tenzihen. To je ako nije bila vadib u namazu, inae je treba odmah uiniti. Ona se sastoji iz jedne obine sedde. Kad se poe na seddu i kad se ustaje s nje donese se tekbir (Allahu ekber se rekne) i to je sunnet. Ne diu se ruke, nema teehhuda ni selama. Kad se htjedne sedda uiniti, mendub je ustati pa otii na seddu. Ko uje drugoga da proui odnosni ajet sedde, pa makar i u prijevodu, duan je da uini seddu, pa makar i da nije imao namjere da slua. Od toga se izuzima ena u hajzu ili nifasu, te imam i muktedija kad uju od muktedije. Ako uju od drugoga treba da seddu uine ali po svretku namaza. (Ako bi je uinili u namazu ne bi se oduili, ali ne bi ni namaza pokvarili). Ko bi uo spomenuti ajet recimo od papagaja, od odjeka ili s gramofona, ne bi trebao initi sedde, a ako bi uo to iz usta lude ili ovjeka u snu, prijeporno je meu ulemom da li tada treba sedda ili ne. Kad se u namazu proui ajet sedde, treba odmah seddu uiniti, ne moe se odgoditi za poslije, jer se ne moe kada uiniti. No tu seddu moe nadomjestiti redovna namaska sedda, 118

pa i ruku, ako je dotini namjeravao da se tim rukuom ujedno odui i za seddei-tilavet i ako je odmah po prouenom ajetu iao na ruku, ili bar da nije vie uio iza njega od dva do tri ajeta. Kad bi uo ajet sedde od imama za kojim nije pristao, ili jeste ali na drugom rekatu, trebao bi seddu uiniti izvan namaza. Ako bi za imamom pristao na istom rekatu, i imam seddu uinio nakon njegova pristajanja, i on bi s njim seddu uinio. Ako bi pak imam bio prije njegova pristajanja seddu uinio, on nije duan da je vie ini, uzima se da je stigao imama na seddi. Ko bi prouio ajet sedde izvan namaza i seddu uinio pa isti ajet prouio ali u namazu, trebalo bi da opet seddu uini. Ako nije bio prije uinio ova bi mu to je uini u namazu mogla vrijediti i za onu prijanju. Isto tako vrijedi jedna sedda i onom koji jedan ajet vie puta na jednom mjestu proui (makar i nakon uinjene sedde). Prouiti jedan isti ajet na dva mjesta, pa i u jednoj sobi iz koje je bio izaao nakon to je ajet bio prvi put prouio, to trai dvije sedde da se uine. I slualac mora dvije sedde uiniti ako jedan isti ajet uje na dva mjesta, makar onaj koji je uio nije mijenjao svoga mjesta. (U protivnom sluaju dovoljna mu je jedna sedda). Mekruh je prouiti sure a izostaviti ajet gdje treba sedde initi, a sam taj ajet prouiti nije mekruh, iako je u tom sluaju bolje prouiti bar jo jedan ajet uz njega. Kad ovjek proui ajet sedde i hoe da uini seddu, neka odmah i sluaoci s njim zajedno uine, ali onaj ne mora stati pred njih kao imam, niti sluaoci moraju formirati safove, nego e seddu uiniti gdje se ko naao. Ipak je mendub da oni .ne diu glave sa sedde prije onog ko je uio. Isto tako je mendub ajet seddu u sebi (tiho) prouiti ako prisutni ni jesu spremni za seddu. Uvjeti za valjanost seddei-tilaveta su isti kao i za namaz, osim tahrime (iftitah tekbira). 119

SALATUL-DUMUATI (DUM'A NAMAZ)

Duma namaz je farzi-ajn, preteniji od podneva - za osobu koja je: 1) mukarac, 2) slobodna, 3) mukim u gradu ili predgrau, 4) zdrava, 5) sigurna od napada, 6) s oinjim vidom, 7) sposobna hodati. Prema tome nijesu duni klanjati dume: ena, rob ili zarobljenik, musafir, seljak, bolesnik, iznureni starac, ovjek koji se boji napada kakva siledije ili zatvora, slijepac, bezuvjetno (a po Ebu Jusufu i Muhamedu, ako nema vodia) kao i koji je oronuo pa ne moe na noge. Moe se od dume izostati i pri velikoj kii, velikom blatu, velikoj zimi, meavi i si. Za valjanost dume potrebno je: 1) da se obavlja u veim mjestima, najmanje u tolikim koja imaju toliko doraslih mukaraca da ne bi svi mogli stati u jednu damiju u dotinom mjestu,5
5

Prema ovome duma se moe obavljati i u mnogim selima, no obino se veli da je ona valjana samo u gradu ili predgrau. Grad se smatra veliko mjesto s ulicama, trgovima (arijama), te okolnim selima, zatim s predstavnicima vlasti, suda i sino. Ovakvo miljenje je opravdanije i odabrano od starih islamskih uenjaka, dok su dokazi za protivno nedovoljni, odnosno nevaljani. I drugi imami (Malik, afija i Ahmed Hanbelija) su sloni s ovakvim miljenjem.

120

2) da je obavlja vladar ili od njega ovlatena osoba, 3) da se obavi u podnevskom vremenu tj. ni prije ni poslije njega, 4) da se obavi hutba na kojem bilo jeziku i to prije namaza i da joj makar neko prisustvuje, 5) da je slobodan pristup svakom, 6) da se obavi u dematu koji se sastoji od najmanje trojice ljudi osim imama, makar oni bili recimo musafiri ili bolesnici.6 Ako bi demat sainjavali ene ili djeca, duma ne bi vrijedila. Demat kod dume ne mora trajati sve do kraja namaza nego samo do druge sedde od prvog rekata. Prema tome imam bi mogao sam dovriti namaz kad bi mu se sluajno raziao demat poslije prve imamove sedde. Ako bi to bilo prije toga, morao bi dovriti namaz ne kao dumu nego kao obini podnevski namaz. Kao imami mogu dumu obaviti i oni koji je nijesu duni klanjati kao musafiri, bolesnici itd. Hutba se prema Ebu Hanifi moe sastojati samo iz jedne kratke reenice npr. kao to su: Subhanallah, El-hamdu lillahi, La ilahe illellah, koje dakle sadravaju spomen Boiji, ali je mekruh ograniavati se samo na ovoliko. Sunnet je pri hutbi: 1) da hatib bude s taharetom, 2) odjeven (s pokrivenim stidnim mjestima), 3) da sjedne malo na minberu prije poetka hutbe, 4) da se pred hutbu proui ezan a ikamet iza hutbe,
6

Iz ovoga svega se vidi da nemaju nikakve, pa ni najslabije podloge oni tzv. alimi koji tvrde da duma nije valjana ili da nije vadib u onim zemljama u kojim upravljaju nemuslimani.

121

5) da imam stojei obavi hutbu, 6) da se okrene prisutnm ljudima, 7) da hutbu zapone zahvalom i pohvalom Allahu, 8) izrei dva ehadeta (svjedoenje - oitovanje Boijeg jedinstva i Muhamedova a. s. poslanstva), 9) izrei salavat pejgamberu a. s., 10) da hutba sadrava vaz i opomene, 11) prouiti jedan ajet iz Kurana; 12) hutbu rastaviti na dva dijela, kao da su dvije hutbe, 13) sjesti meu tim hutbama, 14) spoetka drugog dijela hutbe takoer donijeti hvalu i pohvalu Allahu i salavat Pejgameru, 15) u ovom drugom dijelu dovu uiniti Allahu za sve mumine i muminke, molei za njih oprost od grijeha, 16) tako glasno govoriti hutbu da je svi prisutni mogu uti 17) ne duljiti s hutbom. Mekruh je duljiti s hutbom kao i izostaviti neto to je sunnet da se uini. Farz je pouriti na dumu namaz ostavivi sve druge poslove im ezan zaui. Kad se imam ispne na minber, nema vie klanjanja, a pogotovu razgovora sve dok se namaz ne svri. Mekruh je za sluaoce hutbe da jedu, igraju se ime, obaziru se i sl. Po izlasku na minber imam nee nazivati selama sluaocima. Mekruh je izai iz grada poslije ezana za dumu, dok ne klanja ovjek dume. 122

Ko nije duan klanjati dumu, kad je klanja, ne treba mu taj dan podne klanjati. Ko nema opravdana razloga za izostanak sa dume haram mu je izostati pa mjesto nje klanjati podne. Ako bi takav ovjek klanjavi podne poao na dumu a imam bude jo na namazu, a pogotovu ako je jo na minberu, njegov podne namaz ne vrijedi kao farz nego mu prelazi u nafilu, pa makar on i ne prispio na dumu. Mekruh je petkom klanjati podne u dematu u gradu ljudima s uzurom (koji imaju valjan razlog) za izostanak sa dume kao i kanjenicima. Ko prispije makar samo na teehhud ili na sehvi-seddu od dume, taj se smatra da je prispio na dumu, te e je kao takvu i dovriti.

123

O BAJRAMIMA
Namaz dvaju bajrama je vadib ovjeku koji je duan klanjati dumu. Za valjanost ovih namaza uvjeti su isti kao i za dumu osim hutbe koja je ovdje sunnet. Zato se bajram-namaz moe obaviti i bez hutbe, iako je ne valja izostaviti kao i prouiti je prije bajram namaza. Pri Ramazanskombajramu je mendub: 1) poslije zore a prije namaza togod pojesti, 2) da to po mogunosti bude hurma, 3) da broj pojedenih hurmi bude liho, 4) okupati se, 5) zube istrljati misvakom ili etkicom, 6) namirisati se, 7) obui se u najljepe odijelo, 8) sadekai-fitr, ako je duan i ako je nije podijelio, treba prije podijeliti nego ue u damiju, 9) drati se veselo, 10) po mogunosti podijeliti to vie sadake, 11) podraniti i rano otii u damiju, 12) klanjati sabah u svojoj mahalskoj damiji, 13) ii u damiju pjeke uei usput tekbire u sebi i prestati uiti kad doe u damiju, 14) vratiti se iz damije po mogunosti drugim putem. 124

I pri Kurban-bajramu je sve ovo mendub osim jedenja pred bajram-namaz; ovdje je ba mendub ne jesti nita dok se ne klanja namaz. Mekruh je klanjati kakvu nafilu dok se ne klanja bajram namaz, kao i poslije njega na onom istom mjestu gdje se on klanjao (u damiji). Vrijeme bajramskog namaza poinje otkad sunce odskoi koliko za koplje ili dva, tj. otprilike 45 minuta po izlasku sunca i traje do zevala.

Kako se klanja bajram-namaz Bajram namaz se klanja ovako: Naumi se klanjati odreeni bajramski namaz, zatim se donese tehrime, proui subhaneke, donesu tri bajramska tekbira i pri svakom se ruke diu kao pri tehrimi. Zatim e imam prouiti Euzu, Bismillu u sebi, a na glas Elham i sure (Mendub je prouiti suru Sebbihisme rabbike-eala) pa e poi na ruku i sedde. Na drugom e rekatu prouiti Bismillu (u sebi), zatim Fatihu i suru (mendub je Hel etake hadisul-gaije), onda tri bajramska tekbira diui svaki put ruke kao i na prvom rekatu, a onda s rukuskim tekbirom otii na ruku', seddu i teehhud pa selam predati. Mogli bi se i na drugom rekatu tekbiri obaviti kada i na prvom, tj. prije kiraeta, ali je bolje poslije. Koga bi jedan rekat maio, kad bude naklanjavao, najprije e obaviti kiraet pa onda donijeti tekbire. Ko zatee imama na ruku-u, tehrimu e izrei stojei, a i bajramske tekbire isto tako ako vidi da ga ruku s imamom nee maiti, inae e tekbire donijeti na ruku-u pognut, ne diui ruku. Ako bi se imam digao prije nego je on mogao izrei sve tekbire, on e poi s imamom, a ostatak tekbira spada s njega (nee ih ni izgovoriti). Ako bi pak imama stigao u asu kad 125

se digao s rukua, nee tekbira izricati jer e ih izricati kad bude naklanjavao dotini rekat. Poslije namaza e imam obaviti dvije hutbe u kojim e pouiti prisutne o sadekai-fitru, odnosno o kurbanu i tekbiriteriku. Bajram namaz se ne moe kada uiniti po sebi. Ako se sluajno nije obavio prvi dan obavie se drugi, a Kurban bajram i trei dan. Kasnije od toga ne moe ni jedan. Tekbiri terik glasi: Allahu ekber, Allahu ekber. La ilahe illellahu vallahu ekber. Allahu ekberu ve lillahil-hamd. Taj tekbir se ui, za vrijeme Bajrama poslije farza. Vadib ga je uiti prema Ebu Hanifi od sabaha dana Arefata (9. zilhideta) do ikindije prvog dana Kurban bajrama, i to odmah iza farza koji se obavi u pohvalu dematu (dakle ne u dematu samih ena). To je vadib za imama koji je mukim u gradu kao i muktediji pa ko on bio. Prema Ebu Jusufu i Muhamedu ovaj tekbir je vadib od sabaha dana Arefata do ikindije etvrtog dana Bajrama, odmah iza farza, i to za svakoga ko ga klanja, muku ili ensku, graaninu ili seljaku, mukimu ili musafiru. Ovo je miljenje prihvaeno, pa se po tome ljudi ravnaju i donose se fetve na temelju toga.

126

NAMAZ PRI POMRAENJU SUNCA I MJESECA TE RAZNIM STRAHOTAMA

Sunnet je klanjati dva rekata pri pomraenju Sunca, i to kao obinu nafilu, a za imamom damije u kojoj se duma klanja ili za onim koji ima za to ovlatenje. Pri tome ne treba ni ezan ni ikamet, niti se ui to naglas, niti hutba, nego e se na prikladan nain objaviti ljudima da dou u damiju. Sunnet je podugo uiti na spomenutim rekatima kao i na njihovim rukuima i seddama. Po svrenom namazu imam e sjedei uiniti dovu, okrenut prema kibli, ako hoe, ili stojei okrenut prema ljudima, to je ljepe. Ljudi e pratiti dovu s Amin i tako e se raditi dok pomrina ne prestane. Kako nas vjera ui da to ee i vie spominjemo Svevinjeg Allaha i Njemu se molimo, to prilikom gotovo svake neobine pojave u prirodi a koja kod ovjeka izaziva dubok utisak, pohvalno je i lijepo pomoliti se Allahu, gospodaru svemira i svega to je u njemu, priznajui samo Allahu neogranienu vlast i mo. Pri pomraenju Mjeseca, stranoj tami obdan, drugim strahobama i izvanrednim stranim pojavama klanjae se po sebi ba kao i kod pomraenja Sunca, makar imam i ne bio prisutan.

127

NAMAZ I DOVA RADI KIE

Kad nastane sua, lijepo je ii na dovu za kiu. Moe se u tu svrhu i klanjati dva rekata, ali po sebi, prema miljenju Ebu Hanife. Prema Ebu Jusufu i Muhamedu, imam e klanjati dva rekata s dematom uei na glas, pa i hutbu e obaviti, prema Ebu Jusufu jednu, a prema Muhamedu dvije. Ezana i ikameta nema ovdje. Za ovu svrhu treba istigfar, tj. od Boga d. . moliti oprost, priznajui da smo grijeni. Mustehab je tri dana uzastopno - ali ne vie - izlaziti na dovu pjeice, u iznoenom, opranom i iskrpljenom odijelu, idui smjerno, skrueno i ponizno, oborivi glavu preda se i svaki put prije polaska sadaku dijelei. Isto tako je mustehab da pou na dovu i starci i djeca pa i stoku izvesti s njihovim mladim (janjcima, teladima, jaradima) i po mogunosti rastavivi stare od mladunaca. Imam e stati prema kibli dignuvi ruke a ljudi e sjedei i prema kibli okrenuti vikati: Amin! Dovu e imam initi ovako: Allahummeskina gajsen mugisen, henien, merien merian, gadekan, mudellilen, sihhan, ammen, tabekan daimen ili slino. (Boe, napoji nas spasonosnom kiom, ugodnom i dobrom, plodonosnom, obilatom, gustom, jakom, opom i trajnom! Ne treba na dovi izvraati haljina. Dovi treba da prisustvuju samo muslimani.

128

DENAZE NAMAZ I DRUGE ODREDBE O MRTVACU

Sunnet je ovjeka koji umire okrenuti na desnu stranu, a moe se povaliti i na lea, ali e mu se glava malo podignuti. Ako je umiruem ovo namjetanje teko, treba ga ostaviti da lei onako kako mu je najlake. Sunnet je umirueg podsjeati i navoditi na to da izgovori Kelimei-ehadet. To e se initi na taj nain to e se kod njega na glas izgovarati ehadet, ne bi li se i on za tim poveo, no nee niko direktno nagovarati umirueg na to niti to od njega zahtijevati. Mustehab je da se roaci, susjedi i prijatelji umirueg iskupe oko njega, da mu budu pri ruci, napoje ga vodom i neko da ui kod njega Jasin. (Neki uenjaci preporuuju i Suretur-read). Da li smiju oko njega biti eriatski neiste osobe (dunub, hajizli, nifasli) ostalo je kao sporno meu uenjacima. Kad ovjek umre, povezae mu se vilice i zaklopiti oi. Onaj ko mu bude zatvarao oi lijepo je da proui: Bismillahi ve ala milleti resulillahi. Allahumme jessir alejhi emrehu, ve sehhil alejhi ma beadehu ve es-idhu bilikaike, ved-al ma harede ilejhi hajren mimma harede anhu! S imenom Bojim i u vjeri Boijeg Poslanika! Boe, olakaj mu stanje i uini mu lakim ono to mu dolazi (to je poslije njega). Usrei ga susretom s Tobom i uini mu ono kuda je otiao boljim od onoga odakle je izaao. Zatim e se mrtvac pokriti ime (arafom) i vele staviti komadi gvozda ili neto drugo na trbuh mrtvaca da se ne bi jako napeo. Ruke treba da mu se oprue niz tijelo a nikako na prsa. Kuran ne valja vie kod njega uiti dok se ne okupa. Lijepo je oglasiti smrt dotinog da bi bilo vie ljudi na denaze namazu. 129

Kupanje mrtvaca Nije runo pouriti s opremom mrtvaa za pokop im se tano ustanovi da je nastupila smrt, ali prije ne.7 Pri opremi mrtvaca isti se poloi na teneir ili na kakvu dasku koju je dobro malo okaditi unlukom (tamjanom) ili im drugim (jedan, tri, pet ili sedam puta). Valja mu pokriti stidni dio tijela, skinuti odijelo ili haljinu njegovu i onda krpom obaviti istinda a zatim e mu se uzeti abdest bez ispiranja usta i nosa, osim ako je neist preminuo (npr. dunub). Zatim e se saprati toplom vodom sa sapunom, a ako nema takve, onda moe i obinom vodom. Kosa i brada e mu se oprati sapunom, ako ima i miriljivim. Nakon toga e se povaliti na lijevu stranu da mu se opere desna strana, da bi voda doprla do pod njega. Zatim opet na desnu stranu da mu se opere lijeva strana. Onda e onaj koji kupa malo uspraviti mrtvaca, uza se ga prisloniti ili ga doekati rukom ili koljenom te ga drugom rukom potrti po trbuhu. Ako togod izae iz njega i to treba oistiti, ali ne treba obnavljati zbog toga kupanje niti abdest mrtvome. Pri pranju stidnih dijelova posluiemo se kakvom krpom koju emo zamotati oko ruke. Pranje, kako smo ga opisali, ponovie se tri puta, a onda posuiti mrtvaca arafom ili im drugim. Lijepo je staviti mu na glavu i na bradu kakvih mirisavih stvari, kamfora (afurije) na one dijelove tijela koji su padali na zemlju kad bi seddu inio. (Nije potrebno merati pamuk u usta, nos, ui itd. jer nemamo to nigdje zabiljeeno u pouzdanim predajama). Nee mu se kosa rezati niti brada podrezivati ni raeljavati. Nakon svega ovog, mrtvac e se zamotati u kefine. Najbolje je da mrtvaca kupa njegov roak ili blinji. Ne bude li imao takvoga, neka ga kupa kogod poboan i pouzdan koji
Muhamed a. s. je preminuo izjutna u ponedjeljak, a ukopan je bio tek sutra na veer. tj. uoi srijede.
7

130

ne bi nikom kazao ako bi pri mrtvacu vidio to nezgodno. ena bi mogla okupati svog umrlog mua, a mu svoju enu ne bi. U sluaju da umre jedna ena gdje su sami mukarci ili obratno, umre mukarac gdje su same ene, mrtvac se nee kupati, nego e mu se uzeti tejemmum krpom koja je omotana oko ruke. Ako se nae uz njega neko od blie rodbine taj e mu tejemmom uzeti rukom bez krpe, bio ga umrli muko ili ensko. Ako bi u mjestu gdje je umrla ena bilo ena ali nemuslimanki, ili umro mukarac a bilo pored muslimanskih ena samo mukaraca nemuslimana, pozvae se koja inovjerka, odnosno inovjerac, da obave kupanje poto im se daju glavne upute. Ako ovi ne htjednu, onda e se, kako je ve opisano, uzeti mrtvacu tejemmum. Umrlo dijete moe kupati i muko i ensko. Nema grijeha umrlog poljubiti. Oprema i ukop mrtvaca vre se iz njegovih sredstava, a kod ene je mu duan da to izvri iz svojih sredstava. Ne bude li se mrtvi imao odakle okupati i opremiti, to je duan da uini onaj njegov roak koji bi ga bio duan hraniti da nije mogao privreivati. Nema li takvoga, onda trokove treba da snosi drava, a ako ova ne htjedne onda je to duan da uini narod prilozima. Ko bi saznao za ovakav sluaj, duan je druge obavijestiti i skupljati sredstva za opremu i ukop, ako sam ne moe ili nee da dade.

Kefini Mrtvaca je farz zamotati u kefine. Kefina ima tri vrste prema broju komada iz kojih se sastoje: 1) kefini koji su sunnet, 2) kefini koji mogu valjati i 3) kefini za nudu. Kefini koji su sunnet kod mukarca sastoje se iz tri komada: koulje koja see od vrata do nogu, arafa od glave do pete, zvanog izar i drugog veeg, zvanog lifafe u koji se mrtvac sav moe zamotati i koji se moe zavezati i vie glave i 131

nie nogu. Kod enske osobe ti se kefini sastoje od pet dijelova: koulje, izara, lifafe, povezae i krpe iroke najmanje dvije tri podlanice kojom e se umrloj povezati prsa. Kefini koji mogu valjati sastoje se kod muka od izara i lifafe, a kod enska od povezae, izara i lifafe. Oni su bolji za siromanije ljude i one s puno nasljednika. Kefini za nudu i za mukog i za enu su ono to se ima. Kvalitet kefina umrlog neka bude otprilike onakav kakav kvalitet odijela je nosio umrli u sveanim danima. Inae oni mogu biti pamuni, vuneni, laneni itd., a za ensko i od svile, ali su najbolji pamuni. Mogu biti i razne boje, ali je najbolje da su bijeli. Nije vano da li su sasvim novi ili upotrebljavani ali oprani. Koulja nema rukava, klinova, otvora na prsima niti poruba. Saruk nije potreban, ta vie mekruh ga je staviti mrtvacu. Kad htjednemo mrtvaca zamotati u kefine, najprije emo prostrijeti lifafe, pa po njemu izar pa onda koulju, u koju e se mrtvac obui, zatim izar prisamititi: najprije lijevu stranu, onda desnu, a onda emo tako uiniti i s lifafom. Ako se bojimo da e se kefini razmotati, moemo ih i zavezati. enske kose, ako su duge, razdvojiemo u dva dijela pa ih niz prsa spustiti po koulji, pa onda doe povezaa (glave i lica) po koulji ispod lifafe, odnosno i izara, pa e se onda povezati krpa po svemu tome da se kefini ne bi razmotali. Prije upotrebe lijepo je kefine nakaditi tri, pet ili sedam puta.

Namaz za umrlog (Denaze-namaz) Klanjati za jednog umrlog posebni namaz - denaze je farzi-kifaje, kao to je i opremiti ga i okupati. 132

Ruknovi toga namaza su: etiri tekbira (od kojih je prvi i art i rukn), zatim stajanje na nogama (dakle ne moe se klanjati sjedei ili jaui bez jaka uzra) i dova. artovi (uvjeti) za klanjanje ovog namaza su isti kao i kod drugih namaza koji vrijede za musalliju, ali ovdje posebno ima uvjeta i za mrtvaca da je: 1) musliman, 2) ist (okupan ili s tejemmumom), 3) da je pred dematom, 4) da je na licu mjesta i 5) poloen na tle (dakle ne na nosilima i slino). Sunneti su za denaze-namaz: 1) da imam stane prema prsima mrtvaca, 2) da se nakon prvog tekbira izree Bogu pohvala (uei npr. Subhaneke, 3) da se nakon drugog tekbira proui salavat i 4) da se nakon treeg tekbira moli Allaha d. . za mrtvoga (da mu oprosti grijehe i sl.). Za ovu svrhu nema odreene dove, ali je naravno najbolje uiti one za koje se tvrdi da ih je Alejhisselam uio kao npr. ona to je u nas uobiajena. Izmeu njih je i ona to ju je uo od Muhamed (a. s.) Avf ibni Malik kad je s njim jednom klanjao denazu. Ona glasi: Allahummagfir lehu, verhamhu, ve afihi, veafu anhu, ve ekrim nezlehu ve vessia' medhalehu vagsilhu bilmai, ves-seldi, vel-berdi, ve nekihi minel-hataja kema junekkesseubul ebjadu mined-denesi vebdilhu daren hajren min darihi ve ehlen hajren min ehlihi ve zevden hajren min zevdihi, ve edhilhul-dennete ve eizhu min azabil-kabri ve azabin-nari (Boe, oprosti mu grijehe i pomiluj ga. Podaj mu spas i oprosti mu. Uini mu konaite dobrim a mjesto kuda e otii prostranim. Operi ga 133

vodom, snijegom i krupom (to u alegoriji znai: neka bude ist od grijeha kao da je tek od majke roen), oisti ga od grijeha kao to se bijela haljina oisti od plijesni, zamijeni mu kuu boljom od njegove, i obitelj boljom od njegove, i druga boljim od njegova, uvedi ga u denet i sauvaj ga kaburskog i dehenemskog azaba. Nakon etvrtog tekbira predae se selam. Ruke se diu samo kod prvog tekbira, iako ne bi smetalo da se diu i pri svakom. Ako bi imam uinio sluajno i peti tekbir, demat to nee initi nego e ekati imama i selam s njim predati. Ako je umrli dijete ili luak, ne treba u dovi moliti za oprost njihovih grijeha jer nisu ni grijeni. Kod djeteta se moe prouit: Allahummed-alhu lena feretan, Allahummed-alhu lena edren ve zuhren, Allahummed-alhu lena afian ve mueffean (Boe, uini nam ga konaarom. Boe, uini nam ga kao plau i opskrbu (kod Tebe), uini nam ga zagovornikom kod Sebe (kojemu e zagovor biti primljen). Kod nas uobiajena dova glasi: Allahunumagrir lihajjina ve mejjitina, ve ahidina ve gaibina, ve kebirina, ve sagirina, ve zekerina ve unsana. Allahumme men ahjejtehu minna, fe ahjihi alel-Islam, ve men teveffejtehu minna ve teveffehu alel-iman. Ve hussa hazel-mejjite (hazihil-mejjitete) bir-revhi, ver-rahati vel-magfireti ver-ridvan. Allahumme in kjane muhsinen (muhsineten), fe zid fi ihsanihi (ihsaniha), ve in kjane musien (musieten), fe tedavez anhu (anha), ve lekkihil-emne (lekkihel-emne) vel-bura, vel-keramete vez-zulfa, bi rahmetike ja erhamer-rahi-min! (Boe, Ti oprosti naim ivini i mrtvim, prisutnim i odsutnim, i velikim i malim, mukim i enskim. Boe, kome od nas da ivot daj mu ga u Islamu, a kome od nas oduzme ivot, oduzmi mu ga a da je on s imanom. Obaspi ovoga mrtvog (ovu mrtvu) spokojstvom, smirenou, milou, oprostom i Tvojim zadovoljstvom. Boe, ako je dobro inio, Ti mu poveaj dobra djela, a ako bude loe radio (-la), Ti mu (joj) oprosti i primi ga (je) sa sigurnou i 134

radou, poasti i odlikovanjem. Tako Ti Tvoje milosti, Najmilostiviji!). Pravo da bude imam kod denaze namaza pripada (poslije nekih slubenih lica kao vladara, nadkadije i sl.) mahalskom imamu demata kome i umrli pripada, a poslije njega veliji, tj. onom koji je kao njegov najblii i koji se brine oko pokopa. (Iako je sin blii od oca, ipak u ovom sluaju otac ima prvenstvo). Velija moe ovlastiti i drugoga da klanja demazu onaj ko ima pravo na to, ali isto tako taj moe povratiti namaz ako ga je drugi klanjao kao imam bez njegova ovlaenja dok on nije bio prisutan. (Mnogi uenjaci su miljenja da vladari i druga slubena lica iza njega nemaju pravo u ovom sluaju da povrate namaz, ako ga je kao imam klanjao velija ili neko ovlaten od njega). U sluaju da se povrati namaz, nee u njemu sudjelovati oni koji su ga jednom klanjali. Onaj kome pripada spomenuta pravo prei je od onoga koga je umrli oporukom naredio. Ako je neko ukopan iz nekog razloga a da mu nije klanjata denaza, klanjae mu se ista na grobu, makar mrtvac ne bio ni okupan sve dotle dok se ne bude smatralo da se je mrtvac raspao. Za vrijeme klanjanja denaze neka se po mogunosti ljudi rasporede u tri safa, pa makar ih bilo samo sedam (imam, pa trojica, pa dvojica pa jedan - tako bi se postavili). Kad se sastane negdje vie denaza, najbolje je posebno klanjati svaku, i to najprije onoj koja je uvaenija (naobrazbom, pobonou i starou), no ako bi se klanjao i jedan namaz za sve te umrle, moglo bi vaiti. U tom sluaju treba poredati denaze jednu uz drugu tako da ine jedan red prema kibli upravljen, tako da bi prsa svrh mrtvaca bila pred imamom. Mogle bi se poredati i jedna nie druge, pa bi tada stao pred onu najugledniju. U prvom sluaju do imama bi trebalo staviti muke, pa djecu pa enske mrtvace, a u sluaju da se svi kopaju u isti grob, red bi bio obratan. 135

Ko zatee imama na ovom namazu meu dva tekbira, priekae ga do slijedeeg tekbira pa e onda pristupiti u namaz, a kasnije e nadomiriti prole tekbire prije nego se digne mrtvac. Ko bude prisutan ve pri tehrimi pa ga sluajno nije izrekao zajedno s imamom, nee ga tada ekati do drugog tekbira nego se odmah ukljuiti. Ko prispije nakon i etvrtog tekbira, makar i prije selama, namaz ga je proao. Mekruh je klanjati denaze namaz u damiji gdje se nalazi i demat i denaza, a prema nekoj ulemi i kad bude denaze s imamom i jednini dijelom demata izvan damije, dok drugi tvrde da nije. Isto je mekruh klanjati ovaj namaz na putu kuda se prolazi ili na tuem zemljitu bez prethodne dozvole vlasnika. Umrlom novoroenetu, ako je pokazivalo pri porodu ikakve znake ivota, nadjee se ime, okupati ga i klanjati mu denaze namaz. Ako nije pokazivao nikakvih znakova ivota, nadjee mu se ime, okupati ga, zamotati u kakvo platno i ukopati bez klanjanja namaza. Kad bi umro nemusliman, inae roak muslimana, koji nema druge rodbine, ovaj e ga dati okupati i zamotati u to bez obraanja panje na sunnete pri tom, te ga ukopati isto bez odreenih pravila za muslimane. On ga moe predati i njegovim istovjercima da ga oni ukopaju kako je u njih obiaj. Njegovu denazu moe pratiti ali poizdaleka. Nee se klanjati namaz odmetniku ili razbojniku koji padnu u borbi. Ako bi bili pohvatani pa kasnije smaknuti, okupae se i klanjae im se denaze namaz. Isto se nee klanjati onom koji ljude ubija davljenjem, nasilniku u gradu ako pogine pri tom, onom koji pogine usljed plemenskih ili politikih zadjevica, kao ni onom koji hotimino ubije oca ili majku. Samoubica e se okupati i namaz e mu se klanjati, iako je veliki grijenik.

136

Noenje denaze Sutnnet je da odraslog mrtvaca nose etiri ovjeka. Mustehab je da je svaki uesnik ponese makar etrdeset koraka, zapoevi od prednje desne strane i zavrivi zadnjom lijevom. Mustehab je prilino brzo nositi denazu ali ne toliko da bi se mrtvac poeo drmati u tabutu. Ii za denazom mnogo je bolje nego li pred njom. Mekruh je za denazom idui na glas uiti Kuran ili ta drugo. Ne treba ustajati pred denazom kad naie niti za njom malo pristati pa se povratiti. Mekruh je sjesti prije nego se denaza spusti na tle.

Grob (kabur, mezar) Grob e se iskopati u dubinu koliko za pola ljudskog stasa ili koliko do prsa, a jo bolje i dublje. Pri dnu groba od strane kible iskopae se jedna jama u duljini i irini umrloga zvana lahd u koju bi se mogao mrtvac smjestiti a da ovamo grob ostane prazan. To e se, naravno, initi samo ondje gdje to teren doputa. Mrtvac e se metnuti u grob na stranu kible, a onaj koji ga bude stavljao neka rekne: Bismillahi ve ala milleti resulillahi, sallallahu alejhi ve selleme! okrenue ga prema kibli na desnu stranu, a iza njega e podmetnuti malo zemlje ili to drugo da se mrtvac ne izvrne na lea. Zatim e mu odrijeiti sveze kojim su bili kefini povezani. Onda e se jama (lahd) zazidati erpiem ili pruem, a ako nema ovih, onda im bilo. U mehkoj i prhkoj zemlji moe se jama u grobu napravit i u sredini groba, pa je izidati sa strana erpiem ili im drugim i u nju mrtvaca poloiti. To se zove ek koji e se zatim natkriti erpiem ili drveem. Za takvu se zemlju moe i tabut ili sanduk napraviti, pa ak i od eljeza u koji e se staviti malo zemlje. Ako zemlja nije movarna, onda se moe kopati kao to se kod nas i radi, tj. jednostavno staviti 137

mrtvaca u grob u onu stranu od kible okrenuvi ga na desnu stranu prema njoj, pa ga natkriti daskama i zakopati. Mustehab je kad se ensko sputa u grob natkriti neim dok se daske ne poredaju nad umrlom ili lahd ne zazida. Kod mukarca se to ne ini. Grob je dobro napraviti malo valjkast a ne s rubovima kao sanduk. Nije mekruh poprskati vodom tek napravljeni grob, osobito ako je zemlja prhka ili pjeskovita, a puu jaki vjetrovi. Haram je na grobu neto praviti radi ukrasa ili uresa a mekruh je radi utvrivanja kad se mrtvac ukopa. Nije mekruh napisati na nianu npr. ime ili prezime umrloga. Mekruh je ukopati mrtvaca u njegovoj kui kao i u katakombi (podzemnoj sobi ili hodniku). Nije mekruh ukopati vie mrtvaca u jedan grob, ako je nuda, no tada e se izmeu svakog nasuti malo zemlje da se rastave. Mustehab je ukopati mrtvaca u onom mjestu gdje je umro ili poginuo, ali ne kodi ako bi se prije ukopa prenio od tog mjesta na udaljenost od jedne do dvije milje. No, poslije ukopa ne smije se iskopavati i prenositi. Uope je haram iskopavati mrtvaca osim ako je ukopan u tuem zemljitu. Mezar se moe otvoriti, tj. otkopati ako je u njega upala neka vrijedna stvar ili novac pri kopanju, pa makar i ne bilo to od velike vrijednosti. Iskopavati se nee ako bi mrtvac bio naopako ili na lijevu stranu groba postavljen, kao ni onda kad bi bio ukopan u grob koji je bio iskopan za drugoga mrtvaca. U tom sluaju bi trebalo samo platiti iskopavanje groba. Ko umre na brodu koji je na otvorenom moru i podaleko od kopna, njega e okupati, zamotati u kefine, klanjati mu denazu i zatim ga baciti u more. Mendub je posjetiti umrle na groblju ne gazei pri tom po grobovima, i to i enama. Mustehab je prouiti Surei-Jasin. Iako je sunnet obaviti posjetu i dovu stojei, ipak nije mekruh sjesti, pa bilo to i na samom grobu, ali radi uenja. Inae ne valja sjedati na grob, gazati po njemu, spavati, a ak ni u neposrednoj blizini ne smije se vriti nuda. Mekruh je iz groblja upati sirovu travu ili drvee, a nije ono to je suho. 138

ehid ehid je ona osoba koju u borbi din dumanin, razbojnik ili odmetnik ubije, a isto tako koju lopov u kui umori, pa makar tupim oruem. Takoer i onaj koji se nae s tragovima ubojstva na bojitu, zatim musliman koji je ubijen na pravdi Boga, a ne za odmazdu ili kaznu, hotimino, otrim oruem. Za sve ove osobe vrijedi uvjet da su u Islamu, punoljetni i isti (bez hajza, nifasa ili dunupluka) i da su odmah po svretku boja ili sukoba umrle ili i prije svretka. Takve osobe zovemo ehidi i njih emo zajedno s krvi i haljinama zamotati i klanjati im denazu bez kupanja i bez tejemmuma. S njih e se skinuti samo ono to ne moe posluiti kao kefin, kao urdija, pamuklija, oruje i oklop. U sluaju da je mrtvac nedovoljno obuen, moe se neto dodati, isto kao to se moe i oduzeti neto ako je suvino natrpan haljinama. Sve haljine skinuti je mekruh. Okupati treba ubijenu osobu ako je bila neista (dunub, hajizli, nifasli), ako je to djeak, lud ili nije odmah umro po svretku bitke ili napada, kao npr. da je u meuvremenu neto pojeo, popio ih, malo iza toga zaspao pa onda umro. Isto tako ako se je lijeio ili je prolo vremena koliko jedan namaski vakat, ili je neto tada oporuio, ili je razgovarao, ili je bio prenesen s bojita, ali ne iz bojazni recimo da bi ga mogli konji satrti: Ako se neto od nabrojanog dogodilo prije svretka boja, nee smetati da mu se klanja namaz bez kupanja.

139

ZAKLJUNA RIJE O NAMAZU

Svevinji Allah je mnoge stvari zapovjedio a mnoge je zabranio ljudima, a to sve radi potrebe i koristi samim ljudima. Neposluh prema Boijim zapovijedima i nepotovanje Njegovih naredaba donosi veliko zlo samim ljudima. Svemogui je zato zaprijetio prestupnicima stranim kaznama, osobito na drugom svijetu, a onom koji se dri Njegovih zapovijedi obeao je velike nagrade i sreu kako na ovom tako1 i na onom svijetu. Nada u Boiju milost i strah od Bozi je kazne su vrlo vani faktori koji ljude gone na to da se dre bar donekle Boijeg reda i zakona. Da se mognu na tome uzdrati, potrebno je stalno odravanje sjeanja na svemogueg Allaha koji sve vidi i uje, svim upravlja i sve odreuje i koji e one koji su Njemu pokorni neizmjerno nagraditi, a grijenike kazniti. Zato je veliki i mudri Bog d. . odredio da se klanja namaz u odreenim vremenskim razmacima a u toku dana i noi jer je to najzgodniji nain da se kod ljudi odri stalno sjeanje na Boga d. . i pobuuje u njima strahopotovanje prema Njemu. To redovito obnavljanje sjeanja na Allaha d. . i esto pobuivanje strahopotovanja prema Njemu, drae ovjeka na uzdi vie nego ita drugo, da ne posre i ne zastranjuje. Istina je, naime, da je malo ljudi koji ine dobro radi samog dobra, ili se uvaju loih stvari zato jer su loe, i zato su im potrebni neki Boiji pa i ljudski propisi i zakoni. Pored toga to je namaz najzgodniji nain za sjeanje na Boga i pobuivanje strahopotovanja prema Njemu, on predstavlja i najsavreniji oblik odavanja potovanja Bogu d. . od strane Njegovih robova. To je najbolji nain na koji se rob smjerno i skrueno klanja Gospodaru svih svjetova te iskazuje dunu zahvalnost prema vlastitom i opem Dobrotvoru d. . ije 140

blagodati neprestano svakog asa uiva zajedno sa svim stvorenjima. U namazu su razni elementi koji ga ine savrenim oblikom ibadeta. Tu su: tekbir (velianje Boga), tesbih (slavljenje i uzdizanje Boga), tahmid (zahvaljivanje), sena (pohvala), tehlil (isticanje Boijeg jedinstva izgovorom: La ilahe illellah), zikr (spominjanje Boga inae), istiaze (traenje utoita kod Boga od ejtana), kiraet (uenje Kurana) te uenje salavata i dova. U namazu se u svakom poloaju rob poklanja svom Gospodaru: i stojei smjerno, i sagibajui se na ruku, i niice padajui na seddu i sjedei i uei teehhud. U toj slubi posveenoj Njemu zaposleni su svi dijelovi ljudskog tijela, a svoje slobodno vrijeme ovjek-vjernik rtvuje toj slubi uzvienom Allahu, odriui se za to vrijeme svake druge djelatnosti ili svojih uitaka. U namazu se, dakle, ovjek klanja Allahu i srcem, i jezikom i tijelom, pa i imetkom jer e se radi namaza odjenuti i biti uredan, to zavisi od imovine. Zbog svega toga namaz je Allahu najmiliji ibadet za koji e On svoje robove najvie nagraditi, a kako smo rekli, namaz najvie utjee na nas da ostanemo uvijek bliski Bogu d. . to nas ini pravim ljudima i na ovom svijetu. Da bi namaz imao ovako vanu ulogu u ivotu muslimana, treba ga obavljati svjesno i razumno a ne formalno i mehaniki (kao kad se maina kree bez svoje volje) i praviti kretnje radi njih samih. Spoljanjim pregibanjem i izgovaranjem raznih stvari obavlja se spoljanji dio namaza, a unutranji njegov dio se obavlja duom i srcem. Sr namazs lei, dakle, u razmiljanju o Allahu, Njegovoj svemoi i milosti te o tom zato smo stali u namaz. Bez toga je namaz slab i korist je od njega gotovo nikakva. (No bolje je makar i mehaniki obavljen namaz od nikakvog, jer je i takav makar formalno udovoljio Boijoj zapovijedi, a onaj nije nikako. Onaj prvi se popeo bar za jedan stepen s kojeg e lake na drugi, a ovaj nije ni na kakav, pa za njega nema ni nade da e se popeti na drugi). 141

Kad se stupa u namaz, treba dovesti sebe svijesti o tom da se sada stupa pred velikog i uzvienog Allaha, Gospodara svih svjetova. Ide se, dakle, Njemu na poklonstvo, i to na Njegov poziv. Izostati se ne smije jer je poziv tu, a ne smije se ni kako mu drago pred Njega izai kao pred kakva ovjeka. Treba sve druge misli najprije odstraniti i usredotoiti svijest samo na namaz i tako skoncentrisan stupiti u namaz i vriti ga tako. Ako bi tokom namaza ovjeku dole kakve druge misli, treba nastojati da ih se otrese to prije.

142

POST (SAVM)
TA JE POST
Savm znai post. On se kod muslimana sastoji u namjernom ustezanju preko dana (od zore do suneva zapada) od svakog jela i pia, puenja i udovoljavanja spolnim nagonima. U protivnosti je s postom ne samo progutati neto to se jede i pije nego i lijek ili drugo to, pa ak i nehotice togod progutati, npr. uzimajui abdest da se zalije u grlo vode. (No ako bi zaboravivi da posti neto pojeo ili popio, onda to ne kvari post, ako bi se odmah ustegao od toga im se sjetio). Pored toga post e pokvariti i kad bi se ovjek klistirao (ihtikan) ili na drugi nain utrcao kakve tekuine u unutricu, ili lijek proao u tijelo kroz ranu ili u mozak. Postiti mjesec ramazan farz je bilo na vrijeme ili naknadno napostiti - ovjeku koji je: 1) musliman, 2) pametan, 3) dorastao i 4) koji zna da je to dunost. (Ovdje mislimo na osobu koja je primila Islam u nemuslimanskoj zemlji) ili se nalazi privremeno u muslimanskoj zemlji. 143

Da bude nekom dunost da posti u pravo vrijeme (eda), treba ovjek da bude zdrav, bez hajza i nifasa (ensko) i mukim. Da mu taj post bude valjan, treba: 1) nijjet, 2) da ne postoji neto to je u protivnosti s postom kao hajz ili nifas, i 3) da se ne dogodi togod to post kvari.

144

VRSTE POSTA
Prema kakvoi post moe biti: farz, vadib, sunnet, mendub, nafile i mekruh. Farz je post uz ramazan i post svih kefareta (post kao naknada za neke propuste) a prema nekim uenjacima i zavjetni post (menzur). Vadib je post kojim se napata post nafile koji je pokvario, prema miljenju veine uenjaka i zavjetni post. Sunnet je postiti Jevmi-aura ali zajedno sa danom pred njim, (deseti dan muharrema zajedno s devetim). Mendub je postiti po tri dana od svakog mjeseca. Mendub je takoer izabrati tzv. bijele dane u mjesecu, tj. trinaesti i etrnaesti dan svakog mjeseca, kao i ponedeljak i etvrtak u sedmici i est dana mjeseca evvala, bilo uzastopno ili s prekidima, te na koncu svaki post za koji je sunnetom (hadisom) utvreno da ga je lijepo vriti, kao npr. Davudov post, tj. postiti svaki drugi dan tokom cijele godine, a koji je post Bogu d. . vrlo mio i veoma je cijenjen. Nafile je post izvan spomenutih postova za koji se zna da nije mekruh. Mekruh-tenzihen je postiti samo deseti dan muharema bez devetog ili jedanaestog dana, a mekruh-tahrimen je postiti dane Bajrama i to prvi dan evvala te deseti, jedanaesti, dvanaesti i trinaesti dan zil-hiddeta. Mekruh je postiti sam petak, samo subotu ili samo onaj dan to ga poste pripadnici drugih vjeroispovijesti, jer prema tim danima muslimani ne smiju iskazivati nikakvo naroito potovanje. Ako je neko uobiajio postiti i ne znajui da je taj dan i dan koji potuju drugi, onda mu nije mekruh na taj dan postiti. Napokon je mekruh postiti 145

neprestano i dan i no (npr. postiti dva dana uzastopno ne jedui nita ni obno) te cijeli vijek postiti.

146

KADA I KAKO SE NIJJET INI

Kod nekih postova treba nijjet uiniti za njega jo obno, tj. prije nastupa dana i odrediti ta e postiti, dok kod drugih postova ne treba ni jedno ni drugo. U ove posljednje spada: post ramazana (eda), post za koji se zavjetuje da e se postiti izvjesnog dana i nafile post. Za svaki od ovih postova nijjet se moe uiniti ve od veeri pa ak do pred veliku ruanicu sutradan i ne mora se oznaiti ta se posti, ta vie ovi postovi, naroto ramazanski i zavjetni, bili bi valjani i onda kad bi ih obavio neko s nijjetom nafile, pa - prema miljenju koje je ispravnije - ak kad bi bio i musafir ili bolesnik. Zdrav mukim ovjek moe eda uiniti ramazanski post i s nijjetom kakvog drugog dunog posta, ali ne musafir, iji bi post bio onaj koji je on i namjeravao da posti. (Kad bi mjesto musafira bio bolesnik, prijeporno je da li bi kod njega mogao taj post da vrijedi za ramazan ili bi mu post bio onaj za koji je nijjet uinjen). Zavjetni post odreenog vremena ne moe se obaviti s nijjetom kakvog drugog dunog posta, npr. zavjetovao se da e postiti u etvrtak radi nekog sluaja pa zbilja taj dan i posti, ali sad s nijjetom da mu bude kada' (naknada) za ramazanski dan koji je propustio. Taj post ne moe vaiti kao kada' za ramazanski dan. Oni prvi postovi (kod kojih treba nijjet uiniti jo obno i odrediti ta e se postiti) jesu: napatanje ramazanskog posta, napatanje pokvarenog posta nafile, postovi svekolikih keffareta te zavjetni post neodreenog vremena uinjen zavisnim od kakva uvjeta koji se ispunio ili neuinjen zavisnim ni od kakva uvjeta. Poetak ramazana ustanovie se ako se vidi mlaak ili da se namiri trideset dana mjeseca abana, ako je bilo nemogue ili oteano vidjeti mlaak zbog oblanosti. 147

Sumnjivi dan (jevmi ek) je onaj dan koji slijedi iza dvadeset devetog abana, za koji se sumnja da li je 30. dan abana ili prvi dan ramazana. Toga dana mekruh je svaki drugi post osim nafile, koju nijjet uini kao takvu ne dvo-umei tj. sad mislei nafilu sad koji drugi post. Takvu nafilu postei, ako se ispostavi da je ono bio prvi dan ramazana, post e mu vrijediti za taj dan ramazana. Meutim ako bi pri nijjetu dvojio: ako bude ramazan, postiu, a ako ne bude neu, onda se ne moe smatrati da posti. Mekruh je postiti jedan ili dva dana na kraju abana, a vie od dva nije.

148

KAKO SE USTANOVLJUJE POETAK RAMAZANA I BAJRAMA - JEVMI EK (SUMNJIVI DAN)

Na sumnjivi dan (jevmi ek) e muftija, kadija ili glavni imami narediti, odnosno upozoriti obini svijet, da se to jutro tamo do velike ruanice suzdri od svakog jela i pia kao i od svega onog to je u protivnosti s postom, pa ako se ispostavi da je taj dan od ramazana, neka zanijete i dalje ga poste, a ako se ne ustanovi, neka ne poste. Spomenuti ugledniji ljudi kao i drugi njima slini, koji su spremniji i obrazovaniji, osobito u vjerskim naukama, pa se mogu oteti kolebanju u nijjetu i smatranju toga posta kao farz, postie taj dan ali tajno. Ko vidi mlaak mjeseca ramazana treba da taj dan posti makar drugi ne postili. Neki uenjaci vele da taj ovjek treba da posti i onaj dan koji bi prema njegovu raunu ili na osnovu njegova vienja dolazio kao prvi dan evvala i da bi u prvom i drugom sluaju kad ne bi postio, morao napostiti te dane, ali bez kefareta. Ispravno je, meutim, da bi u drugom sluaju trebao mrsiti, ali tajno (kako sam to dokazao u svojoj raspravi Pitanja i odgovori). Kad bude obzorje zastrto oblakom, dimom ili slinim, uvaie se glas o mlaaku za ramazan i jedne osobe koja je potena ili joj se bar ne zna za nepotenje, bez obzira na spol, pa ak i onda kad bude tvrdila da je jedna druga osoba svjedoila da je vidjela mlaak. Kad ta osoba bude javljala za mlaak, ne mora to ona initi u obliku svjedoenja kao npr. rijeima: Ja svjedoim da sam vidjela. Za mlaak evvala kao i drugih mjeseci treba svjedoenje dvojice muslimana ili jednog muslimana i dviju muslimanki. 149

Kad bude obzorje isto i vedro, onda - vele neki - i za ramazan i za evval treba vei skup ljudi da svjedoi. U sluaju da je ramazan ustanovljen na osnovu iskaza jedne osobe, kad se namiri trideset dana posta, ne smije se - veli se - ipak jesti ako se i pored istog i vedrog obzorja mlaak nije vidio. No, danas se treba drati miljenje Ebu Muhammedova u ovom pogledu, a to je da, kada se namiri trideset dana posta, treba proglasiti Bajram. Isto tako treba se ravnati i fetvu izdavati po imami Tahavijinu miljenju, a to je da se i u sluaju vedra i ista neba moe usvojiti svjedoenje jedne osobe kako za ramazan tako i za Bajram, ako je pouzdana i tvrdi da je vidjela mjesec negdje izvan grada ili s kakva visoka mjesta, npr. s munare, pa makar i u gradu. Kad se ustanovi poetak ramazana u jednom mjestu ili jednom kraju, obino se uzima da i drugi krajevi treba da poste od istoga dana, odnosno da su duni napostiti onaj dan koji nijesu postili, a spomenuti kraj ga postio. No, mnogi uenjaci uzimaju u obzir u ovom sluaju razliku u udaljenosti jednog kraja ili mjesta od drugog, pa vele da onaj kraj gdje nije bilo mogue vidjeti izvjesne veeri mlaak ne mora postiti onaj dan koji je u drugom kraju na izvjesnoj udaljenosti mogao biti prvi dan ramazana i kao takav se ispostavio. Ne poklanja se, prema miljenju veine uleme, gotovo nikakva panja tome to e se mlaak vidjeti u danu, pa bilo to prije ili poslije podne. On se uzima za iduu veer. Danas je usljed razvoja radio-tehnike mnogo lake dati informacije i u najudaljenije krajeve i naselja. Stoga su otpali i mnogi problemi oko obavjetavanja muslimana u pojedinim krajevima od strane slubenih i mjerodavnih faktora koji su duni da ih obavijeste.

150

TA E POST POKVARITI
Za to treba keffaret? Ima nekih stvari koje e post pokvariti pa ne samo da treba napostiti dan za dan, nego treba jo podnijeti i odreenu kaznu koja se zove keffaret. Ovo e biti kada onaj koji posti dragovoljno, hotimino i svjesno izjede ili popije i najmanju esticu od onoga to slui kao hrana, pie ili lijek ili od onoga za un po naravi udi i njime udovoljava svojoj strasti, kao npr. puenje duhana, vakanje ili jedenje njegova Ua, ako u tom uiva. Isto tako treba keffaret i za sluaj spolnog openja, kako za jednu tako i za drugu osobu.

151

U EMU SE SASTOJI KEFFARET I KADA ON SPADA

Keffaret se sastoji u oslobaanju roba ili robinje, a ako to nema, onda da posti uzastopno ezdeset dana (dva mjeseca) ali da u tim danima ne dou bajramski dani (kad ne valja postiti). Ako ni to nije u stanju zbog slabosti ili starosti, onda da nahrani ezdeset siromaha: da svakom dade ruak i po veeru, ili po dva ruka i po dvije veere, ili po doruak i po veeru, ali sve to istim osobama. Moe i to da im svakom dadne po polovicu sa-a penice (l kg, 66 dkg i 6 g) ili penina brana, ili po jedan sa' (3 kg, 33 dkg i 2 g) jema, hurmi ili suha groa, ili u novcu koliko vrijedi spomenuta penica, brano ili jeam i hurme. To se sve moe dati jednom siromahu, ali postepeno kroz 60 dana. Dovoljan je jedan keffaret za vie raznovrsnih prekraja u postu ako se taj ili ti prekraji nisu dogodili poslije obavljenog keffareta. Keffaret bi spao s dotine osobe kad bi kod nje taj dan nastupilo neto to bi dozvoljavalo da se ne posti, npr. hajz, nifas ili bolest.

152

ZA TO TREBA SAMO KADA'?

Keffaret ne treba nego samo kada' (dan za dan) u sljedeim sluajevima: Kad bi ovjek pojeo neto za im ne osjea nikakve slasti niti za tim tei, kao npr. pojede prijesna pirina, brana, tijesta, poveliku koliinu soli najednom, kopicu, papira, eljeza, kamena itd. Kad bi se klistirao ili slino to uinio, makar ne utrcavao tekuine u crijevo, ili obratno dao na neki nain da tekuina prodre u crijevo makar se ne sluio klistirom ili slinim neim. Kad bi utrcao lijeka kroz nos ili grlo, nakapao u ui ulja, pa ak prema nekim uenjacima i vode, zatim mazao ljekarijom ranu na trbuhu ili na glavi pa ona prodre unutar trbuha ili mozga. Ako u grlo upadne kie ili snijega pa nehotice to prodre, kao i vodu koja mu se zalije pri uzimanju abdesta ili gusula. Ako je bio natjeran silom da prekine post. Ako ga je prekinuo bojei se da ne oboli zbog naporna rada koji mora raditi. Ako proguta vode koju mu je neko u snu nalio u grlo. Ako hotimino nastavi jesti nakon to je bio poeo jesti zaboravi da posti. Ako je jeo nakon to je bio nijjet uinio postiti, ali ne prije zore nego obdan. 153

Ako je osvanuo kao musafir ali nijjet uinivi postiti da se odluio biti mukim i usprkos toga jeo. Ako je osvanuo kao mukim pa nijjet uinio biti musafir i omrsio se. Ako se ustezao se cio dan od svega to post kvari ali nije nijjet uinio ni postiti ni mrsiti. Ako je ruao sumnjajui da se je zora ve rodila, a ona se uistinu bila rodila. Ako se iftario mislei da je sunce, a to se nije dogodilo. Ako je sobom izazvao ejakulaciju sjemena, ali ne spolnim openjem. Ako je pokvario post ali vanramazanski. Ako je teglio u se i mrkao kakva dima ali ne duhanskog ili slinog koji je za uivanje i za to bi trebalo keffaret, ako bi namjerno u se teglio dim. Ako bi hotimino povratio na sva usta, ili vratio natrag ono to je htio nehotimino povratiti ali na sva usta. Ako progutamo ostatak jela meu zubima ako je koliko mali graak. Ako padne neko u nesvijest i bude u tome makar i cijeli mjesec, za svaki dan treba samo kada', dok onaj dan kada je to nastupilo ne treba napostiti, a kad bi mu to uvee nastupilo, sutradan nee napostiti, nego tek slijedei dan i dalje. Ako neko poludi ali ludilo ne traje cijeli mjesec.

Ko pokvari post, vadib mu je ipak da se uzdri do veeri od svakog jela i pia to post kvari. Isto tako e postupiti osoba koja postane ista poslije zore (proe joj hajz ili nifas), djeak koji bi taj dan postao balik (punoljetan), ili nemusliman koji bi taj dan primio Islam. 154

TA NEE POKVARITI POST

Nee uope post biti pokvaren ako bi ovjek, zaboravivi da posti, jeo, pio ili spolno opio, pa ne treba ni kada' (ako nekoga vidimo da se zaboravio pa jede na primjer, ako ne moe postiti bez velike muke kao to su stariji i slabunjavi ljudi, ne treba ga opominjati). Ako bi ovjek ejakulirao sjeme bez svoga djelovanja pa makar to nastupilo zbog poduljeg gledanja ili zamiljanja, ili se namazao po glavi ili po drugom mjestu kakvim uljem, ili pak podvlaio surmu pa joj ak i ukus osjetio, ili dao pustiti sebi krv, ili ogovarao koga, ili nijjet uinio ne postiti pa ne izvrio toga nijjeta, ili ga zakusio dim pa od ega bilo, ili prah pa makar od brana, npr. u mlinu, a to ne bude njegovim djelovanjem ili voljom. Isto tako ako nam uleti u grlo kakva buba u letu bez nae volje, ako osvane neko dunub pa makar cio dan proveo takav, nalio u mokranu cijev ulja ili vode, zalije nam se u ui vode npr. kod kupanja, povratimo pa makar na sva usta ili kad bi se bljuvotina vratila natrag ali ne njegovim utjecajem, kad bi hotimino povratio ali ne na sva usta, kad bi prodro ostatak hrane meu zubima koji je manji od malog graka, kad bi ivakao neto u veliini malog graka to je u ustima iezlo, a da ukus od toga nije u grlu osjetio.

155

TA JE MEKRUH ZA ONOG KOJI POSTI

Mekruh je posniku kuati togod jezikom ili to vakati bez nude, a u nudi nije. (Npr. majka djetetu ivae tvrdu hranu ili kuharica moradne da okua da li je jelo kako treba slano ili slatko, a gospodar joj ili mu strog - onda im nije mekruh). Mekruh je i vakati smolu, sakupljati pljuvaku u ustima pa je derati, raditi ono to bi moglo oslabiti ovjeka i onesposobiti ga za post, kao npr. previe putanje krvi. Isto tako initi sa enom ono to bi moglo dovesti do ejakulacije ili do ega vieg ako nije siguran da se to nee dogoditi. No, ako je siguran, onda nije mekruh. Nije mekruh brkove mazati, makar i miomirisnim uljem, surmu podvlaiti, krv putati, misvakom (etkicom) zube trljati u svako doba dana makar misvak bio vlaan ili skvaen vodom, zatim izapirati usta i nos pa makar i ne radi abdesta kao i okupati se ili se zamotati u mokre arafe radi rashlaivanja. Mustehab je ruati pred zoru, i pokasno a iftariti se porano, tj. ne ekati da se ukazu zvijezde na nebu. Samo za oblana dana mustehab je malo s veerom popriekati.

156

KOME JE SLOBODNO DA NE POSTI

Ne postiti, odnosno pokvariti post uz ramazan smije: bolesnik kojem post kodi, oteava mu ozdravljenje ili ranjeniku oteava iscjeljenje rane, onaj koga glad ili e tako spopadne da se poboji da e od toga stradati, onaj ko vidi da e postei oboljeti pa makar bio i zdrav, ena trudna ili dojilja koja se boji da e postei pameti enuti, zaglaviti ili oboljeti, boji se toga sebi i djetetu, pa makar bilo i tue dijete, zatim ratnik koji bude znao ili drao prilino sigurno da e poslije ramazana poi u boj protiv neprijatelja pa se uzboji da postei ne oslabi. Isto tako musafir, potpuni starac ili starica, osoba koja mora da radi na tekim poslovima u tvornici, rudniku i si., pa zbog toga ne moe ili jedva moe da izdri post, osoba koja stoji pred neodgodivim poljskim radovima, kao etvom, koje mora sobom da radi pri emu ne moe ili jedva moe da izdri post.8

Ovi posljednji potpadaju pod ajet Ve alellezine jutikunehu fidjetu ta-ami miskin. Tvrdnja da je kod toga isputeno jedno la je glupa kao i to da je ajet mensuh.

157

Kao opravdana bojazan za zdravlje uzima se samo ona koja se temelji na dokazima i iskustvu - vlastitom ne tuem - kao i iz izjave dobra, pouzdana lijenika koji dri do vjere onoga koji posti, u protivnom sluaju njegova izjava ne moe biti mjerodavna. Bojazan plaljivih ljudi koji se i zbog najmanje sitnice prepadnu da ne obole ne uzima se u obzir, pri odreivanju da li moe ne postiti. Musafiru je bolje postiti ako mu post nee nauditi i ako njegovo drutvo posti, inae mu je bolje da ne posti, ovjek koji je zapoeo postiti pa istoga dana postane musafir poavi na put, ne smije prekinuti post taj dan, mora ga dovriti. Potpuni starac ili starica kao i osoba koja je prisiljena da radi teke poslove i nema izgleda da bi mogla doi u priliku da naposti ono to nije postila, davae otkup (fidje) za svoj post, i to za svaki dan polovicu sa-a penice (1.666 g) ili vrijednost toga u novou. Ako ni to ne mogu da daju, onda e moliti Boga za oprost. Svi ostali osim spomenutih moraju napostiti onoliko dana koliko nisu postili. Kad se napata, ne mora se neprekidno dan za danom bez prekida postiti. Kad doe novi ramazan a dotini nije napostio to je ostao duan, napostie to iza ramazana. Ko ne bi napostio ono to je duan, a razbolio se na smrt, duan je, ako je mogue, oporuiti da se iz njegove imovine dade otkup za onoliko dana koliko ih je bio duan napostiti. Za one pak dane za koje nije bio u prilici da ih naposti ne treba nita oporuivati. (Npr. musafir koji cijeli ramazan nije postio doe kui i odmah se razboli. Ako se razbolio do petnaest dana a nije nita napostio, onda e oporuiti otkup samo za petnaest dana koje je mogao postiti a drugo ne.) Prijeporno je da li se smije bez opravdanog razloga prekriti post nafile. No gozba na koju je pozvan ili sam druge pozove, dovoljan je i opravdan razlog da se taj post smije prekriti ako je to prije podneva, ali i taj post se mora napostiti. 158

ZAKLJUNA RIJE O POSTU

Uzvieni Bog je ljudima neke stvari zapovjedio, a neke zabranio da rade, i to sve radi njihove koristi i dobra. Zabranio je ono to je tetno za onog koji to ini ili za drugoga, pa u kom bilo pogledu. Ustezanje od onoga to je Bog d. . zabranio i vrenje onoga to je On zapovjedio da se radi - zove se arapski takva, i od toga ovisi naa srea i spas na oba svijeta. Po Kur'anu i Hadisu to je svojstvo jedino mjerilo za odlikovanje ljudi jednih od drugih. ovjek koji se kiti tim svojstvom zove se muttekija. Vjera trai od ovjeka da bude rob Boiji a ne rob svojih strasti. Ko je rob svojih strasti taj se ne moe nakititi ovim uzvienim svojstvom - takvalukom i on je sposoban da uini svako zlo djelo i svaku grubost. Vjera je odredila jednomjeseni post svake godine kao odgojno sredstvo koje e pomoi da se ovjek-vjernik okiti pravom odanou prema Bogu d. . jer se on postei odrie svojevoljno i najukusnijih jela i pia i pri najveoj gladi i ei i od svega drugog emu ga strast vue. Tim se ml privikavamo samosavlaivanju i disciplini pa postajemo sposobni da se i u toku ivota uspjeno borimo protiv svih stramputica na koje nas vuku nae strasti, a koje su inae za nas tetne i vjerom zabranjene ili pokuene. Nema takva-a bez samosavlaivanja niti se moe bez toga izgraditi vrst i duboko moralan ovjek i postati muttekija. Osim toga Islam trai od svojih sljedbenika, bez obzira kojem drutvenom sloju pripadali, da se priue na razne potekoe, pa i podnoenje gladi i ei,, da imaju male zahtjeve, da budu strpljivi i izdrljivi. U ivotu pojedinaca a i jednog naroda dogaaju se razne neprilike, pa i ratovi, pa treba da su ljudi priviknuti podnositi te tekoe, kako oni u bojnim redovima tako i oni u pozadini. 159

Post je Bogu d. . veoma ugodno djelo i On obeava naroitu nagradu za one koji poste. No, da bi se postigao pravi cilj posta kao i prava nagrada za to, treba da se onaj koji posti kloni i svih drugih negativnih stvari kao to su la, ogovaranje, gadne rijei, psovka, svae i sl., i to sve radi Boga d. . Ko to ne radi radi Boga nego radi svijeta ili iz navike, ko uz to lae, ogovara druge, svaa se, karta se, psuje i sl., taj nema od posta nikakve koristi ni za ovaj ni za onaj svijet. Muhamed a. s. je rekao u jednom hadisu: Koliko li ima posnika (saima) koji od posta nemaju nita do gladi i ei, a to su oni koje smo upravo spomenuli.

160

ZAVJET (NEZR)
Kad se neko zavjetuje da e postiti koji dan, sedmicu ili mjesec, da e klanjati neto ili da e izvjesnu sumu novaca ili stvari podijeliti siromanim ili dati u dobrotvorne svrhe ili da e i'tikaf uiniti (izvjesno vrijeme se povui u samou i sjedei kao na zadnjem sjedenju u namazu ibadet initi), dotini mora to ispuniti. No, svaki zavjet se ipak ne mora ispuniti. Zavjet se mora ispuniti: 1) Ako se isti onakav in kakav je zavjetni nalazi u inima koji su od Boga stavljeni ljudima u dunost, 2) ako je taj in takav kakav se sam po sebi trai (radi samog sebe), 3) ako dotini in nije inae nikakva dunost. Prema tome ovjek koji se zavjetuje da e obii bolesnika ili otpratiti denazu (gdje nedostaje prvi uvjet), ili da e uzeti abdest (gdje nedostaje drugi uvjet) ili da e uiniti seddei-tilavet ili klanjati sabah (pri emu nedostaje trei uvjet, a i inae su to djela koja moramo i onako initi pa je zavjet suvino initi) ne mora ispuniti svoga zavjeta. Zavjet koji odgovara gornjim uvjetima mora se ispuniti pa makar bio bezuvjetan, npr. da rekne neko: Neka sam duan podijeliti sirotinji hiljadu dinara!, ili s uvjetom, npr. rekne: Ako mi ozdravi dijete, neka sam duan nahraniti desetero siroadi! Dodue u ovom drugom sluaju ne mora se zavjet izvriti ako se uvjet ne ispuni. Pri izvravanju zavjeta ne mora se uzimati u obzir neko odreeno vrijeme, mjesto, novac, stvar ili odreeni siromah. 161

Prema tome ko bi se npr. zavjetovao da e klanjati dva rekata u Meki ili Medini, moe ih klanjati u kojem bilo mjestu. Ko se zavjetuje da e postiti recimo mjesec redeb, moe postiti aban, ili se zavjetuje da e izvjesnu stvar podijeliti Hasanu, moe je dati i Husejnu, itd. Svakako je bolje kad se pazi i na ove sitnije stvari, tim prije to neki imami kau da se mora i na njih paziti. Ako se uvjetni zavjet izvri prije nego se uvjet ispuni, ne vrijedi i valja ga ponoviti kad se uvjet ispuni.

162

O ITIKAFU
I'tikaf znai namjerno boravljenje izvjesno vrijeme u damiji u kojoj se klanja svih pet vakata namaza u dematu, i to radi sevaba. Prema tome itikaf ne vrijedi ako se ne obavlja u damiji, (ili i u damiji ali se u njoj ne klanja svih pet vakata u dematu), kao ni onda ako je u damiji boravio ne znam koliko ali bez namjere da to bude itikaf. No, ena moe obaviti itikaf i u svojoj kui, ako ima posebnu sobu za klanjanje. Itikaf a ima tri vrste: 1) vadib, 2) sunneti-muekkede i 3) mustehab. Vadib je zavjetni itikaf, sunneti-muekkede, I to alel-kifaje (tj. ako jedni izvre s drugih spada) je itikaf u zadnjih deset dana ramazana i mustehab-itikaf koji je izvan ovih. Za valjanost izvrenja zavjetnog itikafa uvjetuje se post. Itikaf-mustehab moe se izvriti i bez posta pa se moe sastojati ak i iz vrlo kratkog boravljenja u damiji, npr. samo od nekoliko asaka. Ko je u itikafu ne smije se udaljavati iz damije osim za obavljanje nude. I jedan as boravka izvan damije bez nude pokvarie itikaf. Dotini stalno boravi u damiji, tamo jede, pije i spava. On smije neto kupiti to mu je potrebno u damiji, ali ne smije u damiju donositi. robu i tamo je drati kao ni vriti kupoprodaju radi trgovine. Svaki odnosaj sa enom mu je haram i to bi mu naravno pokvarilo itikaf. Pri nijjetu za itikaf moe se nijjet uiniti npr. samo za boravak preko dana u damiji. Tada bi smio preko noi biti kod kue. Drati neprestano utnju u itikafu kao neku vrstu ibadeta smatra se kao mekruh, tj. smatrajui utnju nekim postom ili pobonim inom. 163

ZEKAT
TA ZNAI ZEKAT
Zekat je izvjesna koliina odreene imovine koju neki prema Boijoj zapovijedi daje u vlasnitvo drugom muslimanskom licu. Zekat spada u najvee Boije zapovijedi-farzove i kao takav spominje se u Kur'anu na preko trideset mjesta, uporedo s namazom, to je najbolji dokaz koliku mu vanost Islam daje. Velika je Boija prijetnja za one koji su duni a ne izvravaju te dunosti. Da neko bude duan davati zekat treba da ima ove uvjete: 1) da je musliman, 2) da je pametan, 3) da je punoljetan, 4) da ima odreenu koliinu (nisab) novca, zlata ili srebra - u kakvom bilo obliku, ma u emu - ili druge imovine koja raste i razvija se, npr. trgovake robe i ive stoke za rasplod. Ako je novac, zlato ili srebro, odnosno reena imovina kod dotinog pregodinila i ako taj nema na sebi duga koji bi, kad bi ga isplatio, okrnjio spomenutu koliinu koju zovemo nisabom ili bi je posve nestalo. Ta koliina (nisab) kod zlata iznosi 20 miskala (miskal = 4,58 g, 20 miskala = 91,60 g) kod srebra 200 drama (dram = 3,21 g, 200 drama ja 641,5 g srebra). Kod robe za 164

trgovinu, te novca od papira i metalnog osim od zlata i srebra je onoliko koliko vrijedi 200 drama srebra u novcu. Kod ive stoke; kod goveda 30 komada, kod sitne stoke 40 komada. Prema tome zekat nisu duni davati: ludi, djeaci (niti iko treba da iz njihove imovine daje), onaj koji nema od spomenutih imovina punog nisaba, onaj s drugom vrstom imovine, npr. zemlje i kua, ne znam koliko, onaj u koga odreena koliina spomenutih imovina nije jo pregodinila, onaj koji je duan toliko da bi mu sva ta imovina otila za dug kad bi ga isplatio, ili mu ne bi ostalo bar toliko koliko bi iznio nisab.9

Nisab, danas (1968. god.), prema vrijednosti zlata iznosj 122.377 st. dinara, a prema srebru 44.905 st. dinara. Budui da se vrijednost zlata i srebra mijenja, potrebno je svake godine izraunati vrijednost nisaba prema vrijednosti ovih dragocjenih metala.

165

ZEKAT NA DUG
Zekat se mora davati i na dug koji neko ima kod drugih osoba ali tek onda kada sef taj dug naplati. Da li dunost davanja nastaje kad se sav dug naplati ili samo jedan njegov dio, da li se mora dati i za prijanje godine dok se nije nita naplatilo od duga, - pri rjeavanju tih pitanja valja znati slijedee: Kod pojma dug razlikujemo tri vrste: jaki dug, srednji dug i slabi dug. Jaki dug je onaj to ga dunik duguje za zajam ili trgovaku robu koju je odnio na veresiju. Srednji dug je onaj to ga dunik duguje za drugu kakvu imovinu, npr. kupio neko vola ili konja od teaka, dakle ne od trgovca, ili kupio od netrgovca njegove polovne haljine, kupio neiju kuu za stanovanje itd. Slabi dug je onaj koji proizlazi iz obaveza koje nemaju veze sa zamjenom za neku imovinu, kao npr. duni mehr putenici ili udovici koji one naplate, ili kad neko odbije da po oporuci nekog ovjeka primi neku svotu novca. Kod jakog duga mora se platiti zekat i za prijanje godine dok je leao dug kod dunika, ali tek kad primi jednu petinu nisaba, odakle treba dati dva i po postotka, tj. etrdeseti dio. To mora uiniti ako je dug njegov kod osobe koja ga ne porie, pa makar ta osoba bila sudski proglaena raspikuom, ili ak i porie ali zajmodavac moe dokazati da mu je dotini duan. Za srednji dug se ne mora dati zekat dok se ne primi koliko iznosi cijeli nisab. Da li e dati na njega j za prijanje godine ili ne, o tom postoje dva miljenja koja se osnivaju na dvije verzije, izvora (rivajeta). Jedno je miljenje da treba i za prijanje godine (to miljenje zastupa vie uenjaka), a drugo je da ne treba (neki tako dre). Za slabi dug takoer se ne mora dati zekat dok se ne primi kolik cio nisab, i to poto proe godina dana po primitku. 166

Ova miljenja su naeg imama Ebu Hanife, dok njegovi uenici Ebu Jusuf i Muhamed zahtijevaju da se dadne zekat na svaki dug bez razlike, im se koliko bilo naplati, i to etrdeseti dio od naplaenog iznosa. Da bude zekat valjan i da se ovjek odui dajui zekat, potrebno je namjeru izraziti (nijjet uiniti) bilo pri davanju nekome, ili pri izdvajanju ili odbrajanju iz svoje imovine. Kad bi dakle dao nekom novaca ne namjeravajui tada da je to u ime zekata pa kasnije nijet uinio da ono bude u ime zekata, a novac je jo na srijedi, moglo bi valjati. Onaj kome se daje ne mora znati da je to zekat, pa ak kad bi mu rekao da je to poklon ili zajam, a ovamo zanijetio da je zekat, moglo bi to vrijediti kao zekat. Zbog ovoga uvjeta o nijjetu ne moe se dunik osloboditi duga time da mu ga odbije u ime zekata. Tu bi morao duniku dati sumu koliku ti je duan, utvrdivi ga prije toga da e ti vratiti dug kad imadne sredstava, pa neka ti povrati tvoj novac u ime isplate duga.

167

ZEKAT OD IVE STOKE

Pod ivom stokom se ovdje misli sitno blago (ovce, koze) te krupno (goveda i deve). Zekat se daje samo na onu ivu stoku koja se vise od pola godine nalazi na pai (takvo ivine se zove saime), i koja nije radna stoka. Dakle od radne ive stoke, npr. volova koji oru ili vuku teret i one koja se vie od po godine hrani na jaslama, ne treba davati zekata, pa makar je imao ne znam koliko. Ako je goveda manje od trideset (to je nisab za njih) ne treba davati zekata. Tek kada ovjek imadne trideset (naravno saima) onda e dati jedno june koje je unilo u drugu godinu. To vrijedi do broja trideset devet, a im imadne etrdeset pa do iskljuivo ezdeset, valja dati june koje je unilo u treu godinu. Ovo je po Ebu Jusufu i Muhamedu, kod kojih je isto da li se daje za 40 ili 59 komada, dok Ebu Hanife trai da se za ono to prelazi preko broja etrdeset daje razmjerno, tj. za jedan komad etrdeseti dio vrijednosti jednog dvogodinjeg juneta, za dva komada dvije etrdesetine, za tri komada tri itd. Prvo je miljenje odabranije kod uenjaka. Od ezdeset do ezdeset devet treba dati dvoje junadi u drugoj godini, za sedamdeset komada jedno june u drugoj i jedno u treoj godini. Tako e se to raunati kad god se povea za deseticu, dakle za svako trideset komada po jedno june u drugoj, a za svako etrdeset komada po jedno june u treoj godini. Bike se raunaju kao i goveda. O devama ne govorimo jer ih u nas i nema. Do ispod etrdeset ovaca ili koza (toliki je njihov nisab) nema zekata. Na 40-120 komada daje se jedan brav, na 121-200 komada daju se dva brava, na 201-399 daje se tri brava, na 400 etiri brava, a na svaku dalju stotinu po jedan brav. 168

Najmanji brav koji bi se mogao dati na ime zekata je onaj od godinu dana, jer brave od najmanje godinu dana spada u brave na koje se daje zekat. Ali na samu janjad, jarad ili telad ne daje se zekat. Ako su pak pomijeani s veli: kim, npr. ima neko ovaca i janjadi zajedno 40 komada, onda treba dati zekat. Ko bude duan dati u ime zekata june ili brave izvjesnog doba a nema ga, moe dati mlae a razliku namiriti u novcu pri davanju zekata. Uope za svato se zekat moe dati u novcu, itu ili neem drugom to vrijedi procijenivi tano ono to bi morao da dadne, a ostavivi sebi dotinu stvar mjesto koje daje novac ili to drugo. Po pretenom miljenju, na konje se ne daje zekat. (Istina Ebu Hanife smatra da treba i na konje davati zekat u ovim sluajevima: 1) kad su saime kao i svaka druga stoka, 2) kad ih ima i mukih i enskih i 3) kad se dre samo za rasplod. Zekat na njih iznosio bi 2,5% njihove vrijednosti ako ona odgovara nisabu). Na jahae, dakle, tovarne i vojnike konje, kao i na same mujake ili same kobile nema zekata ni po ijem miljenju.

169

ZEKAT OD MRTVOG BLAGA

Pod mrtvim blagom se ovdje misli zlato i srebro u kom bilo obliku, te novac, ma koji bio, i roba za trgovinu, ma kakva bila (ito, brano, druge ivotne namirnice, meka, sitna, iva roba itd.). Na zlato i srebro daje se zekat (kao i na sve zlatne i srebrene stvari) ako imadne zlata 20 miskala = 91,60 g, a srebra 200 drama = 641,5 g, i to etrdeseti dio od njih. Na zlato i srebro ispod spomenute koliine ne daje se zekat. Na novac od papira i metalni osim zlatnog kao i na robu za trgovinu se daje zekat ako iznosi svotu, odnosno vrijednost od 200 drama = 641,5 g srebra, i to 2,5% od vrijednosti toga. Ko od pomenutih imovina nema nijedne toliko da bi vrijedila sama koliko je nisab, ali od svih imade vrijednost koliko je 91,60 g zlata ili 641,5 g srebra duan je dati zekat, i to 2,5%. Pri procjenjivanju zlata, srebra ili robe, kad neko hoe da daje na njih zekat u novcu ili kakvoj drugoj robi - to je dozvoljeno - treba uzeti u obzir tada postojeu vrijednost, tj. kad se daje (prema Ebu Jusufu i Muhamedu), ili u vrijeme kada je bio duan dati (prema Ebu Hanifi), a ne onu vrijednost koju je to blago imalo u doba kada ga je nabavljao. Ono to nije od ista zlata ili srebra, ali je u sastavu njegovu vie zlata ili srebra nego druge primjese, smatra se kao od ista zlata ili srebra. Ako je pak vie primjese, smatra se da nije od zlata ili srebra, pa zekat na to ne treba davati, osim ako spada u robu za trgovinu.

170

Na biser i dragulje nema zekata, osim ako su za trgovinu. Ako nisab na poetku i svretku godine bude itav, zekat se mora dati makar se nisab tokom godine i krnjio. U sluaju da bi po izmaku godine propala imovina nekim sluajem, onda otpada i zekat, a ako bi propao samo jedan dio imovine, razmjerno tome otpalo bi i zekata. Zekat se moe dati za vie godina unaprijed.

171

KOME SE DAJE A KOME NE DAJE ZEKAT

Zekat se daje muslimanu ili muslimanki koji su siromani, tj. nemaju nita ili imaju ali nemaju ni od ega suvine imovine toliko koliko bi izaao nisab. Moe se dati i zdravu siromahu koji ima i svoje zarade. Ne moe se dati nemuslimanu i imunu ovjeku, a kao takav smatra se svaki ovjek koji ima koje bilo imovine u vrijednosti nisaba, ako to nije za linu upotrebu. (Imati npr. dva tri odijela za razno doba godine, jahaeg ili tovarnog konja, kravu za muu, volove za oranje teaku - sve je to za linu upotrebu10). Ne moe se zekat dati ni malom djetetu imuna ovjeka, dok velikom moe ako nema svog vlastitog imetka. Ne moe se dati ni ljudima od porodice Haimovia odakle potjee na Pejgamber s. a. v. s. niti onim koji su od loze h. Alije, h. Abasa, h. Dafera, h. Akila ili Haris ibni Abdul-Mutaliba. Ne moe se dati ni svojoj uzlaznoj ni silaznoj rodbini (roditeljima, roditeljima roditelja, sinovima, kerima, makar za siromaha udatim, unucima, unukama itd.). Prema Ebu Hanifi ni ena muu ne moe dati zekata, a prema Ebu Jusufu i Muhamedu moe. Ostaloj svojoj rodbini (brai, sestrama, tetkama, dajdama, amidama itd.), ne samo da se moe dati nego je i najbolje, ako su potrebni. Ne moe se zekat dati u svrhu gradnje damije, mekteba, vodovoda, mosta itd., zatim za ukop mrtvaca, isplatu njegova duga, uope ondje gdje nema onoga kome je namijenjen zekat, a to je siromana osoba kojoj treba da se zekat neposredno ili posredno (preko opunomoenika) stavi u vlasnitvo.
10

ovjek koji ima takvih nekretnina: kuu za iznajmljivanje, duan, bau ili njivu, ali njihov dohodak ne moe podmirivati potrebe njegove i njegovih ukuana, ne smatra se imunim, pa mu se moe dati zekat (po imami Muhamedu, dok Ebu Hanife i Ebu Jusuf dre da ne moe).

172

Ko bi dao zekat nekom za koga je mislio da je siromaan, pa doznao poslije da nije, nee mu trebati ponovo davati. Mekruh je dati jednom siromahu toliko zekata da bi se on i sva njegova eljad toliko obogatili da ne bi mogli vie primati zekata, ak kad bi i eventualne dugove isplatio. Mekruh je slati zekat u drugo mjesto, osim ako ima svoje rodbine tamo, ili potrebnijih, ili pobonijih ilj za muslimane korisnijih osoba koji se bave npr. poduavanjem ili uenjem. Najbolje je zekat dati svojoj najblioj rodbini, pa blioj, pa komijama, pa svim mahaljanima, pa svojim drugovima po zanimanju, pa tek drugim osobama iz svog mjesta. Razumljivo je da je bolje dati ovjeku koji je pod dugom riego onom koji nije, ili osobi koja ne moe sobom zaraditi od one koja moe itd.

173

ZAKLJUNA RIJE O ZEKATU

Za sve to ima ovjek, na prvom mjestu treba da je zahvalan Svevinjem Bogu d. . koji mu je dao uvjete, najprije snagu i pamet, za rad i sticanje svoje imovine i tako mu omoguio da postane imuan. Mnogim je tako Bog dao sreu pa su imuni, dok drugi i pored svih nastojanja ostadoe oskudni. Neki bi opet radili ali im nedostaje sposobnost i prirodni dar, vjetina, drugima zdravlje i snaga. Zato je Allah d. . naredio imunim da od svoje imovine, i to samo od one koja raste i poveava se, podijele jedan neznatan dio - 2,5% - jednom u godini siromasima (od ive stoke za rasplod i robe za trgovinu, kao i od one koja je stvorena za to, kao novac, zlato i srebro. Ako ih vlasnik ne stavlja u promet da rastu, sam je kriv). Dajui uredno zekat ovjek se oduuje Bogu d. ., ispunjava Njegovu veliku zapovijed i zahvaljuje Mu se na blagodatima koje mu je On podijelio, a tako postaje dostojan i dalje Njegove naklonosti i milosti. Davanjem zekata ovjek pokazuje plemenitost svoje due i njezinu istou od pogane i mrske krtosti. Pomoi bijedniku i nevoljniku, te otrti sirotinjsku suzu - a to se ini ba zekatom - to je Bogu vrlo ugodno djelo i vrlo velika stvar kod Njega, za koju e On obilno nagraditi one koji daju zekat. Zekatom se donekle izravnava ona velika razlika izmeu dvije klase ljudi: bogataa i siromaha, uspostavlja se meu njima sklad i prijateljstvo, mjesto kojih bi bez toga vladao razdor, mrnja i neprijateljstvo. To je od ogromnog znaaja za drutvene odnose meu ljudima i zato je uzvieni Allah i zaveo ovu dunost bogatim, i to ne kao dragovoljno davanje - sadaku, nego kao dunost, imperativ da daju izvjestan dio siromanim, koji imaju pravo na to (Ve fi emvalihim hakkun). 174

Zekat treba davati draga srca, javno ili tajno, a tajno je jo bolje, kako kae uzvieni Kur'an (In tubdus-sadekati, feni-imma hi, ve in tuhfuha ve tu'tuhel-fukarae fehuve hajrun lekum ve jukeffiru ankun sejjiatikum. - Ako razne sadake - zekat i drugo uzdajete otvoreno, vrlo je lijepo, a ako ih tajno dijelite siromasima, to vam je jo bolje i jedan dio grijeha e vam saprati. ) Kad dajemo sadaku - zekat i ostalo - treba da traimo one koji su dobri i ispravni vjernici i od kojih dini-Islamu ima korist kao i one koji na prvi pogled ne izgledaju siromani a u istinu jesu i pomo im je potrebna. Radi marljivo pa da imadne toliko da daje zekat i postie tu ast i nagradu, jer je uvijek bolje i za ovaj i onaj svijet da daje neto nego prima od nekog! I na Pejgamber a. s. je rekao: Gornja ruka je bolja od donje. Gornja je ona koja daje, a donja je ona koja prima. No, ako si sluajno i oskudan, treba da se zadovolji s onim to ima, a ne da gleda da od drugog badava dobije. Zdravu ovjeku, koji ima danas ta jesti, haram je prositi.

175

SADEKAI-FITR
Svakom imunom muslimanu vadib je dati bajramsku sadaku ili sadaku za svretak posta, zvanu sadekai-fitr. Ona se daje za se i za svoju malu siromanu djecu. Za odraslu (zrelu) djecu i za malu imunu i za enu ne mora se dati. Za malu imunu dae se iz njihove imovine. Majka nije duna davati za svoju djecu, makar i nemali oca, ali e u ovom sluaju djed dati za svoju unuad. Sadekai-fitr mora dati i onaj koji - s razlogom ili bez njega - nije postio ramazana. Ko je taj to se smatra imunim da bi morao davati sadekai-fitr kao i kurban klati, te da ne moe zekat primiti - reeno je prije kad se govorilo o tome kome se ne moe zekat dati. Dunost davanja sadekai-fitra nastaje roenjem zore prvoga dana evala do klanjanja bajram-namaza. Prema tome ko prije toga vremena umre ili se poslije toga rodi nije duan dati sadekai-fitra. No, moe se i prije toga dati na jedan, dva, pa, veli se, i na vie dana. Sadekai-fitr se daje onim kojima se daje i zekat, a kome se ne moe dati zekat ne moe ni sadekai-fitr. Sadekai-fitr iznosi polovicu sa-a (l kg 666 g) penice ili itav sa' jema (3 kg 332 g), ili hurme ili suhog groa. Moe se dati i u novcu koliko vrijedi spomenuta mjera penice ili onog drugog. Dati u naravi mnogo je bolje u doba kada je oskudica u hrani. Sadekai-fitr za vie osoba moe se dati jednoj osobi sve ukupno, a da li se moe podijeliti jedan sadekai-fitr pa ga dati napola dvojici ljudi, to je prijeporno.

176

KURBAN (UDHIJJETUN)
Svakom imunom i doraslom muslimanu kojem je dunost davati sadekai-fitr vadib mu je klati kurban za sebe na hadinski Bajram (ako je mukim). Za djecu ne treba da kolje niti od svoje niti od njihove imovine. Kao kurban moe vrijediti: jednogodinje brave (a vele i mlae od toga, pa i od pola godine ako je tako napredno da izgleda da mu je godina). Kao brave raunaju se ovan, ovca, jarac, koza, dvogodinje govee ili petogodinja deva. Krupna stoka (govee i deva) moe vrijediti kao kurban za sedam osoba, ako su se one udruile i zaklale ga u ime kurbana i sevaba. Ako nije tako (bilo npr. vie od sedam osoba, ili jedna bila nemusliman, ili jedan se udruio s njima jer mu je trebalo meso) onda ne moe vrijediti kao kurban ni za jednu osobu. Manje od sedam osoba mogu se udruiti, pa ak i dvije. Te e osobe podijeliti meso tano mjerei na vagu, a ne onako od oka, osim ako se mesu dodaju i okrajnji dijelovi ivotinje (glava, pae, koa). Kurban ne smije biti: slijep, orav ni falian, makar samo u jedno oko, zatim posve mrav, hrom u noge da ne moe otii do mjesta klanja, odrezane jedne noge, koje bilo, te odrezane vee polovine uha ili repa. Moe podnijeti: uav, prebijena roga, ukopljen, mahnit pa i ugav, ako je debeo, te onaj kome je odrezano manje od polovice uha ili repa. Ako je odrezana polovica, uenjaci nisu sloni, a neki vele da ne moe ni kada je odrezana jedna treina.

177

Vrijeme klanja kurbana je od zore prvog dana Bajrama do prije zalaska sunca treeg dana11 ali ondje gdje se klanja bajramnamaz (u gradu i na selu) ne smije se klati dok se ne klanja bajram-namaz. Ako se ne zakolje u tom vremenu, treba podijeliti sirotinji u novcu ili itu koliko vrijedi kurban, ako ga ne podijeli iva, i to ako je dotini imuan. Ako je siromaan i bude ga kupio naroito za kurban, treba ga iva podijeliti. Isto tako je sa zavjetnim kurbanom koji se ne zakolje u svoje (tj. spomenuto, reeno) vrijeme. Meso od kurbana e se neto podijeliti sirotinji, neto svojim poznanicima, a neto ostaviti i sebi. Mendub je da dio namijenjen sirotinji ne bude manji od treine kurbana. Ima ipak kurbana od kojeg se ne smije nita sebi ostaviti nego se mora sve podijeliti i to samo sirotinji, a to su ovi kurbani: 1) zavjetni kurban (nezr), 2) onaj to se mora u ivu podijeliti, 3) onaj to se kolje za umrlog ali na njegovu oporuku (a ako nije po njegovoj oporuci nego od sebe, onda se moe jesti od njega). No, prema neodabranom miljenju moe se meso jesti i od kurbana s oporukom, 4) onaj to ga siromah kupi u naroitoj namjeri da ga upotrijebi kao kurbana (neki uenjaci misle da ga ovaj siromah moe jesti). Ako ga je otprije imao ili kad ga je kupovao nije to inio s namjerom da ga zakolje kao kurbana, onda po svim miljenjima moe ga sam jesti. 5) ono to kurban ojanji ili oteli, 6) zajedniki kurban od ijih suvlasnika jedan bude namjeravao svojim dijelom oduiti se za prolo.

11

Prema tome to neki kolju kurban za mrtve uoi Bajrama, ne moe vaiti kao kurban, jer je zaklano prije vremena.

178

Mendub je sobom zaklati kurban ako umije, inae sobom bar prisustvovati kod klanja. Mekruh je da ga zakolje nemusliman, kranin ili idov, iako moe podnijeti. Mekruh je u noi klati kurbana. Kou od kurbana treba podijeliti. Ne smije se nikako za pare prodati, jer Muhamed a. s. veli: Men ba-a dilde udhijjetihi, fela udhijjete lehu - Ko proda kou svoga kurbana taj i nema kurbana. Moe se ipak ostaviti koa za svoju upotrebu, nainivi od nje neto to je trajno ili je direktno zamijenivi za neto trajno (zamijeniti je za neto netrajno, makar i direktno, nije slobodno).

179

HAD
HADSKA MJESTA I OBREDI
Had (hadiluk) znai pohoditi izvjesna mjesta, u prvom redu Kabu i Arefat, u odreeno vrijeme, u mjesecima hada, radei pri tome odreene poslove. Osoba koja to ini zove se hadija. Znamenitija mjesta za ophoenje i poslovi koji se vre pri obavljanju hada su: El-bejtul-haramu ili Bejtullah je Kaba. El-haderul-esvedu je Crni kamen uzidan u istonom uglu Kabe kod ulaza. Zove se jo Er-ruknul-esvedu. Vidi se izvan zida koliko za jedan pedalj i jednu podlanicu, a visina gdje je uzidan je upravo koliko je visina srednjeg ovjeka. Er-ruknul-jemanijju je ugao Kabe od strane Jemena, a onaj od strane Sirije zove se Er-ruknu-amljju. El-hatim je mjesto kao i zid koji se na njemu nalazi na sjevernoj strani Kabe (dva arina visok, isto tako i debeo u polukrugu s opsegom od 25 arina), malo rastavljen od Kabe. Jo se zove i Hidr ili Hidirul-Kabe = Krilo Kabe. El-mesdidul-haram je Haremi-erif, a to je prostrano dvorite Kabe koje je okruuje sa svih strana i gdje se nalazi vrelo Zemzem, Mekami Ibrahim i jo neke znamenitosti. Taj Harem je odvojen od susjedstva trijemovima s visokim stupovima. Duljina Harema je 400, a irina 304 arina (l arin - 76 cm, graditeljski, a arijski oko 68 cm.). 180

Mekami-Ibrahim je mjesto pred Kabom na istonoj strani gdje se nalazi kamen s tragovima ljudskih nogu (Ibrahima a. s.), udaljen je od Haderul-esveda 28 arina. Safa i Merva su dvije humke u Meki udaljene jedna od druge 760,5 arina (576,5 m). Arefat je brdo udaljeno od Meke oko etiri sata hoda. Mina je naselje koje se nalazi nekako na treini puta izmeu Meke i Arefata. Muzdelifa je mjesto koje se nalazi izmeu Mine i Arefata. El-me'arul-haram je brdo na Muzdelifi koje se zove jo i Kuzeh. Neki cijelu Muzdelifu nazivaju El-me'arul-haram. El-muhassab ili El-ebtah ili El-bathan je prostorna dolina Mine i Meke, upravo predgrae Meke. Ihram znai nijjet uiniti had ili umru, o kojoj e kasnije biti govora, uz telbije ili drugu spomenslavu Boiju ili uz tjeranje hadskog kurbana pred sobom. Ihramom, dakle, mi sebi zabranjujemo mnoge stvari koje su inae doputene. ovjek koji ihram uini, zove se Muhrim. Telbije znai izgovarati: Lebbejkel-lahumme lebbejk. Lebbejke la erike leke lebbejk. Innel-hamde ven-ni'mete velmulke lek. La erike leke! - Odazivljem Ti se, Gospodaru, odazivljem. Odazivljem Ti se, Ti nema nikakva druga. Odazivljem Ti se. Tebi pripada svaka hvala, blagodati i vlast, nema (u tom) druga. Mikat je mjesto, zapravo granica koju ne smije prei onaj ko hoe da unie u Meku, pa s kakvim bilo poslom, ili bez posla, to nee ihram uiniti ili za had ili za umru. Mikata ima pet, dakle pet mjesta koja lee na pet puteva kojim se s raznih strana ulazi u Meku, a ona su: za one od strane Medine Zul-Hulejfe, za Siriju i Egipat Duhfe, za Irak i Horasan Zat-Irek, za Nedd je Karn, za Jemen Jelemlem (Ko bi sluajno udario 181

nekim drugim putem izvan ovih ili izvan puta poao, mikat mu je pravac koji lei izmeu koja dva spomenuta mjesta.). Haram je odgoditi ihram za kasnije proavi spomenuta mjesta, dok se moe prije toga uiniti ihram, pa ak je i pohvaljeno. Ko se nalazi unutar granica mikata, moe unii u Meku i bez ihrama. Harem je Meka i njezina okolica do izvjesnih granica. Te granice su: od strane Medine kod mjesta Et-ten'im, 3-4 milje od Meke, od strane Jemena na 6-7 milja od Meke, od puta to vodi iz mjesta El-Dirane 9 milja, zatim od puta taifskog pravcem prema Arefatu 7- milja, od puta didanskog 10 milja. (Kastelani u svojoj knjizi Iradussari prenosi miljenje Ibni Surake iz njegova djela El-eadad a to je da je harem samo jedan na zemlji12, a to je Meka i ono oko nje, sa prostorom od 16 milja u duljinu i 16 milja u irinu.) Hali je prostor i mjesta koja lee izvan Harema do mikata. Tavaf je ophoenje Kabe. Hadija ophodi oko Kabe po sedam puta poinjui od Haderul-esveda, i to se zove jedan tavaf. Ima uglavnom tri hadinska tavafa: 1) Tavaful-kudum (tavaf pri dolasku u Meku), 2) tavafuz-zijareti (najglavniji tavaf koji se obavlja u danima Bajrama) i 3) tavafus-sadr (tavaf pri povratku kui). Reml (pokaskivanje) ii urno s vrlo kratkim koracima tresui pri tom ramenima. Saj urni hod, zapravo istravanje sa Safe na Mervu, kao i s Merve na Safu - po sedam puta, pri emu, izmeu odreenih granica koje su obiljeene naroitim znakovima, treba lagano potrati, zapravo pouriti
12

Iako se Medina sa svojom okolicom takoer uzima kao harem koji je jednako vrijedan kao i mekanski - prema imamima afiji i Maliku - ipak Medina nije u pravom smislu harem - po Ebu Hanifi - pa je harem samo jedan, onaj u Meki, kako to veli i Ibni Suraka.

182

Demre - gomila sitnog kamenja. Na Mini imaju tri demreta, izmeu svakog koliko jedan, pukomet - i na njih se hadije bacaju sitnim kameniima (na svako po sedam kamenia, to se zove remj.). El-akabe je jedna taka na Mini, i tu se nalazi jedna gomila kamenja demretul-akabe. Umra je jedan poboni in koji se sastoji iz ihrama, tavafa i saja, nakon ega se treba obrijati ili oiati kao znak da je taj in zavren i da je opet dotini slobodan. Umra se obavlja u svako doba godine, samo je mekruh to initi deveti, deseti, jedanaesti, dvanaesti i trinasti dan zil-hideta. Umra je sunnet ako je bez zavjeta. ovjek koji ini umru zove se mu'temir. Vukuf je stajanje, boravak na Arefatu i Muzdelifi u odreeno vrijeme. Ifrad znai od mikata ihram uiniti samo za had ili samo za umru. Taj se ovjek zove mufrid. Kiran znai od mikata ihram uiniti za had i za umru u isto doba. Taj se ovjek zove karin. Temettu' je od mikata ihram uiniti u mjesecima hada za umru, odnosno obaviti je u tim mjesecima, pa u istoj godini obaviti jo i had. Takav se ovjek zove mutemetti. Hedj je kurban koji se poalje Haremu da se tamo zakolje. Taklid znai ustaknuti na vrat (npr. devi) komad koe od ega. Tedlil je baciti ul (pokrovac) na toga hedja. I'ar je rasporiti lijevu ili desnu stranu grebena, odnosno gute na grebenu deve i onom ga krvlju malo namazati. Ovo sve troje zadnje slui kao znakovi hedju da je to hedj i da se ne smije u nj dirati. 183

Ihsar je sprijeiti muhrima ili sama zapreka da muh-rim ne mogne izvriti najglavnije obrede hada ili umre. Tako sprijeeni muhrim zove se Muhsar. Had uiniti jednom u vijeku je farz - i to prema Ebu Hanifi i Ebu Jusufu odmah, tj. ne smije se odgaati - svakom slobodnom muslimanu i muslimanki koji su zdravi, pametni, dorasli i imuni toliko da mogu, dok odu i dou, izdravati sebe i familiju kod kue i platiti prevozne trokove na eljeznici, parobrodu, avionu, konju, devi itd., ne dirajui pri tome u imovinu koja je njima potrebna, kao kua, pokustvo i sl. i ne oteujui eventualno svog povjerioca ostavi njemu duan, a uza sve ovo ako je i put siguran. Za ensku osobu je pored svega toga jo potrebno da ima uza se mua ili posve blinjeg roaka (mahrem) kao oca, brata, amidu, dajdu, bratia, sestria, pa i svekra i pastorka, s kojim bi ila, pa onda da joj je dunost otii na had, a to sve vai ako do Mekke ima najmanje musafirski put. Taj njezin mahrem treba da bude pametan, punoljetan i poten. On e ii na njezin troak. Kad takvog mahrema imadne, treba da ide na had, pa i bez privole mueve. Zdravlje i sigurnost puta, te da enska osoba ima mahrema, to su zapravo uvjeti da had bude farz nekome da ga izvri sobom. Ako, dakle, budu nedostajali kod neke osobe, nije duna da sobom ide, ali treba da poalje bedela (zamjenika), a ako ni to nije uinila, duna je oporuiti da se-to po njenoj smrti uini. Farzovi hada su: 1) ihram (i on je uvjet, art), 2) vukuf na Arefatu, 3) tavafuz-zijare (ovo dvoje posljednje su ruknovi). Vadibi hada su: vukuf na Muzdelifi, 184

saj izmeu Safe i Merve, bacanje kamenia na demretima na Mini, tavafus-sadr strancu, tj. osobi koja je iz nekog mjesta izvan mikata, brijanje ili ianje glave, kao i sve ono za to treba kurban ako se izostavi (a o em e biti kasnije govora).

Ostali inovi su sunnet ili adab. Mjeseci hada su: eval, zil-kade i prvih deset dana zilhideta. Ihram uiniti za had prije ovog vremena je mekruh. Mjesta odakle treba ihram uiniti jesu mikati koji su ve spomenuti. Ko se nalazi unutar mikata kad hoe da ihram uini, to e uiniti od Hilla, a Mekani za had od Harema, a za umru od Hilla.

185

O IHRAMU I MUHRIMU
Kad htjedne neko ihram uiniti bilo za had ili za umru, mendub je da obree nokte, podsijee brkove i obrije mjesta koja treba obrijati, pa da uzme abdest ili da se okupa - to je bolje - te da se zamota u dva (nova bijela) arafa, od kojih e jedan biti kao zastira ili kao donja haljina, a drugi kao ogrta ili kao gornja haljina, te da se namirie. Spomenute arafe nae hadije zovu ihrami. Oni mogu biti i polovni, oprani i da ne budu bijeli, ali je bolje da budu novi i bijeli. Mogao bi biti dovoljan i samo jedan araf kao zastira kojim e se zastrijeti stidni dijelovi tijela. Nakon toga svega klanjae dva rekata, pa ako bude mufrid, rei e iza toga: Allahumme inni uridul-hadde fejessirhu li ve tekabbelhu minni = Boe, ja hou da uinim had pa mi ga olakaj i primi ga od mene! Zatim e telbije izgovoriti. Nijjet se moe uiniti samim srcem, ne govorei nita, a moe i na svom jeziku. im ovjek telbije izgovori inei nijjet za had ili umru, on je ihram uinio, postao je muhrim, pa neka se dobro uva slijedeeg: spolnog openja, pa ak i spomena o tom u prisutnosti ena, sramotnih rijei, nevaljalih djela, svae i prepirke, ubijanja kopnenog lova, nagovaranja drugog na to ili davanja znakova na njega, ubijanja insekata, (u), namirisavanja, rezanja nokata, brijanja ili ianja glave i drugih dijelova tijela, podrezivanja brade, pokrivanja glave ili lica, pranja glave ili brade kakvom mirisavom tvari (sapunom miriljavim a obinim moe), oblaenja koulje, ili gaa, ili kaputa ili slinog: dubeta, hrke, urka ili saruka, kape ili mestava ili arapa, ukratko svake za ovjeka skrojene i saivene odjee i obue osim nanula, papua, firala i si. Treba se uvati i odjee, (arafa, ihrama) koja je 186

obojena miriljavom bojom pa jo njom zaudara. U ovom pogledu ensko je slobodnije jer smije pokriti glavu i obui mestve i arape kao i ivanu haljinu. Muhrim se smije okupati u banji ili inae, zakloniti se od sunca, suncobranom ili slinim, svezati emer oko sebe, izai u borbu s neprijateljem ili napadaem. Muhrim treba da mnogo telbije izgovara glasno, iza namaza, kad god se uspne na kakav brijeg ili sade u neku nizinu, kad god se sretne s grupom jahaa ili pjeaka i uvijek pred zoru.

187

DUNOSTI HADIJE
Kad muhrim unie u Meku, poto ostavi svoj prtljag, zapoee od El-mesdidul-harama pa kad ugleda El-bejtul-haram, izgovorie tekbir (Allahu ekber!) i tehlil (La ilahe illellah) po tri puta, pa e zapoet od Haderul-esveda, okrenue mu se, donijeti tekbir i tehlil dignuvi ruke kao kad se stupa u namaz i poljubie ga, ako mogne prii bez gurnjave i stiske, a ako ne mogne, onda e ga dotaknuti dlanom ruku (istilam) ili im drugim (tapom), pa e dlan ili ono ime ga se dodirnuo poljubiti, a ako ne mogne ni to, onda e samo to izvriti pokretom tako da e dlanove okrenuti prema njemu ispruivi ruke i onda ih poljubiti. To e uiniti okrenut prema kamenu uei tekbir i tehlil i zahvaljujui velikom Bogu d. . i donosei salavate na Pejgambera s. a. v. s. Zatim e poeti tavaf obavljati poavi na desno prema vratima tako da mu doe Kaba s lijeve strane, stavivi gornji araf ispod desnog pazuha i prebacivi mu krajeve preko lijevog ramena. Sedam puta e obii oko Kabe, svaki puta iza El-hatima, a kod prva tri obilaenja malo e kao kasati, tj. ii urno kratkim koracima tresui pri tome ramenima (reml), dok e kod posljednja etiri obilaenja ii tiho. Kad god proe pokraj Haderul-esveda istilam e ga uiniti, a istilamom e i tavaf zavriti. Lijepo je istilam uiniti i Er-ruknul-jemani kad god pokraj njega proe. Zatim e klanjati dva rekata kod Mekami-Ibrahima ili gdje mogne u Elmesdidul-haramu. Ova dva rekata su vadib poslije svakog tavaf a, tj. poslije svakih sedam ophoenja. Ovo je tzv. tavaful-kudum koji je sunnet svakom osim Mekelijama. Poslije toga e se vratiti Haderul-esvedu, istilam ga uiniti, i poto se napije na vrelu Zemzem, otii e na Safu gdje e se ispeti tako da moe vidjeti Bejtullah, okrenue se prema njemu i donijeti tekbir, tehlil i salavat na Pejgambera a. s. te dignuvi 188

ruke zamolie Allaha d. . ono to eli. Zatim e se sputati prema Mervi idui polaganije dok ne doe do odreenog mjesta gdje se nalaze znaci kuda treba da se ide urnije (saj). Kad doe na Mervu, i tu e raditi isto to i na Safi. To je samo jedan hod (evt), a treba ili sedam obaviti zapoevi sa Safom i zavravajui sa Mervom. (Od Safe na Mervu je jedan hod, od Merve na Safu drugi). Iza toga e ostati u Meki kao muhrim i Bejtullah e tavar initi - kao nafilu - koliko ve hoe. Kad bude sedmi dan zil-hideta imam e obaviti jednu hutbu pri emu e pouiti prisutne hadskim propisima i obredima. To e isto uiniti i deveti dan na Arefatu i jedanaesti na Mini. Kad se klanja sabah osmi dan zil-hideta (Jevmut-tervije) izai e se na Minu gdje e se ostati do sabaha devetog dana (Jevmu-arefe) a iza sabaha e se krenuti prema Arefatu. Po podnevu e imam obaviti dvije hutbe kao za dumu i njima e opet pouiti ljude hadskim obredima (stajanje na Arefatu, Muzdelifi, bacanje kamenia na demreta, klanje kurbana, brijanje, tavafuz-zijare). Poslije hutbe e se klanjati s dematom i podne i ikindija s jednim ezanom i sa dva ikameta. Sada poinje vukuf. Moe se obaviti jaui, to je najbolje, ili stojei, bolje nego sjedei, s imamom pod abdes-tom ili okupan, to je sunnet, u blizini brda zvanog Debelur-rahme. Cijeli je Arefat mjesto za vukuf. Pored Arefata, na lijevo od mjesta gdje se obavlja vukuf, nalazi se mjesto, prostor zvani Batnu-urene gdje se vukuf nikako ne moe obaviti. Pri vukufu e se imam okrenuti prema Kibli i rairivi ruke okrenute gore zahvalie se Allahu, donijee tekbir, tehlil, telbije i salavat na Alejhisselama i svesrdno moliti Allaha za svoje potrebe. Svijet e stati u blizinu okrenut prema Kibli i sluajui njegove rijei. 189

Po zalasku sunca svijet e se s imamom vratiti na Muzdelifu, pa e odsjesti u blizinu brda Kuzeh i klanjae zajedno akam i jaciju u jedan mah, s jednim ezanom i dva ikameta. Ko bi klanjao akam na Arefatu ili u putu, duan je ponovo ga klanjati sve dotle dok zora ne zarudi. Na Muzdelifi e se noiti. Kad zora sine, klanjae sa-+bah jo za sumraka i vukuf e se obaviti, a imam e stati na Me-+ari haramu, pa e i on i svijet raditi ono to su radili na Arefatu (tekbir, tehlil, telbije, salavati i dova). Cijela je Muzdelifa takoer mjesto vukufa, osim doline Vadi-muhasir koja lei lijevo od Muzdelife. Kad se malo razvidi krenue se na Minu jo prije suneva izlaska. Tu e imam poeti sa remjom, tj. bacanjem piljaka (sitnih kamenia od prilike kao kopice). Na Demretul-akabe se baci po sedam piljaka, tekbir inei pri svakom bacanju. Daljina bacanja neka ne bude ispod pet arina = 3,5 m. Piljak se uzme vrhovima palca i kaiprsta, ili se piljak stavi na hrbat palca drei ga kaiprstom pa se tako baci. Ve kod bacanja prvog kamenia prestane se s telbijom. Kod Demretul-akabe se ne zastaje nego se ide kud se hoe. Poslije bacanja piljaka na Demretul-akabi zaklae se kurban ako je hadija karin ili mutemetti (ako je mufrid, onda ako hoe) a iza toga e se obrijati ili oiati, ali se bolje obrijati. Tek sada se postaje slobodan ovjek, koji se rijeio stega muhrima, jedino se jo ne smije imati odnoaja sa enama. Istog e dana, ili sutra, prekosutra otii u Meku pa e obaviti Tavafuz-zijare bez remla i saja, ako ih je prije obavio, inae e ih sada izvriti. Tek sada postaje dozvoljena i zadnja zabranjena stvar muhrimu (slobodan odnoaj sa enom). Vrijeme za Tavafuz-zijare nastaje u zoru prvog dana Bajrama i taj dan ga je najbolje obaviti. Mekruh ga je odgoditi do iza bajramskih dana, iako e vrijediti kad god se obavi. 190

Nakon toga se vraa na Minu, pa e se bacati piljci na sva tri demreta drugi dan Bajrama popodne. Poee s bacanjem na ono demre koje prvo dolazi po. redu, od damije zvane Mesdidul-hajf. Od velikih vrata ove damije pa do demreta (prvog) ima oko 1254 arina. Bacie sedam malih kamenia inei tekbir pri svakom bacanju i stae kod tog demreta te e dovu initi (dovu moe initi kako hoe i iskati ta hoe, ali je mustehab traiti oprosta za se, roditelje, svoju brau, sestre, rodbinu, prijatelje i ostale muslimane. Zatim e bacati na slijedee demre (udaljeno od prvog 275 arina) radei isto onako kao i kod prvog demreta. Napokon doe tada na Demretul-akabe (208 arina od drugog demreta) i radi isto tako, samo to ovdje nee zastajati nakon to obavi bacanje kamenia. Trei dan Bajrama e raditi isto tako, dakle ono to je radio drugi dan, a zatim e se, ako hoe, vratiti u Meku, a moe ostati i na Mini, pa da i etvrti dan obavlja bacanje kao prethodna dva dana, to je i bolje. No, ako ne bi otiao u Meku do zore etvrtog dana Bajrama, onda ne smije ii dok taj dan ne obavi bacanje. Bacanje kamenia (remj) moe se obaviti i s konja i s deve, ali je bolje sa zemlje, stojei, osim kod Demretul-akabe. Za cijelo vrijeme remja noivae se na Mini. Mekruh je poslati u Meku svoj prtljag prije nego se vrati. Kad se bude vraao s Mine u Meku, odsjee makar malo u El-muhassabu. Kad htjedne da ostavi Meku, obavie Tavafus-sadr koji se zove jo i Tavaful-veda' (oprosni tavaf) bez remja i saja. Ovaj tavaf je vadib svakome osim Mekelijama. Zatim e doi Zemzemu, zagrabiti vode i napiti se, pa e doi vratima Kabe, poljubiti prag, prislonuti se licem, odnosno desnim obrazom, prsima i trbuhom uz El-multezem, a to je zid Kabe izmeu Haderul-esveda i vrata njenih, zatim e prihvatiti za pokriva Kabe (el-istar) jedan as i skruenim srcem pa i zaplakavi zamolie Svemogueg ta eli i vrati-e se idui natrake dok ne izae iz El-mesdidul-harama. 191

Kad se muhrim ne bi nikako svraao u Meku nego odmah otiao na Arefat i tu obavio vukuf, spao bi s njega Tavaful-kudum i ne bi podlegao nikakvoj naknadi (otkupu). Ko bi makar jedan as zastao na Arefatu ili makar samo tuda proao u vremenu od podne Jevmi-Arefata (devetog dana zil-hideta) do zore Jevmun-nehra (desetog dana), stigao bi had, pa kad bi sluajno to uinio i spavajui ili onesvijeen ili ne znajui da je to Arefat. Koga pak i toliko mai, maio ga Je had, pa e obaviti tavaf i sa'j, rijeie se ihrama tj. svih muhrimskih ogranienja, te e hadi dogodine kada (naknadno) uiniti. Poto ga je had maio, nije duan ni kurbana klati. ena e vriti slino sve opisane radnje kod vrenja hada, jedino to kod ena vai ovo: 1) nee glavu drati otkrivenu, smije i veo nositi na licu ali da veo lice ne dotie, 2) nee glasno izgovarati telbije, 3) nee trati izmeu odreenih mjesta meu Safom i Mervom, 4) nee brljati glave nego e malo podstrii kosu13, 5) oblaie salivenu odjeu, 6) nee se primicati Haderul-esvedu kad bude kod njega mukih. Ako bi joj se pojavio hajz pri ihramu, okupae se i obaviti sve hadske obrede osim tavafa. Ako bi to dobila nakon to je obavila Tavafuz-zijare, pao bi s nje Tavafus-sadr bez ikakvih naknada. Tavafus-sadr spada i s onoga ko naumi biti mukim u Meki. Ko taklid uini (oznai) krupnu ivotinju (deva ili govee) to -ga misli dati da se zakolje ili dobrovoljno ili kao naknadu ili
13

Najmanje to moe podnijeti kod sisanja muhrima oba spola je koliko vrhovi prsta da se skine kose.

192

kaznu za neki propust, npr. za ubijenu lovinu u Haremu, ili' da ispuni zavjet, i poe s tom ivotinjom namjeravajui had, smatra se da Je on ihram uinio ako nije ni telbije inio. Ako bi ivotinju poslao pa onda on poao, nee postati muhrim sve dok je ne stigne, osim ako je ta ivotinja kao kurban za temettu' ili kiran. Ako bi pak i veliku ivotinju tedlil ili i'ar uinio, ili brave ak i teklid uinio, ne bi time postao muhrim.

193

KIRAN I TEMETTU
Kiran je bolji od temettua, a ovaj od ifrada. Kiran se sastoji u ovome: Od mikata se odmah nijjet uini i umra i had. Kad hadija klanja dva ihramska rekata, rei e: Allahumme inni uridul-umrete vel-hadde fe jessir-huma li ve tekabbelhuma minni - Boe, ja hou da uinim umru i had, pa mi ih uini lakim i primi ih od mene! Kad doe u Meku, najprije e poeti da obavlja umru te e u tu svrhu obaviti tavaf i saj, a zatim e prijei na poslove hada, pa e obaviti tavaful-kudum. (Ako bi sluajno, u cilju skraenja, odmah, bez prekida obavio oba tavafa, i onog od umre i hadskog tavaful-kuduma kao i oba sa'ja, dakle etrnaest hodanja izmeu Safe i Merve, moglo bi to vaiti, ali nije lijepo). Nakon toga e obaviti had onako kako je to gore opisano, pa kad obavi remj na Demretul-akabi, prvi dan Bajrama, zaklae kurban za kiran: brave ili govee ili devu (u ovo dvoje posljednje moe imati jo estoricu uesnika, kao kod obinog kurbana). Ne bude li u stanju zaklati kurbana, postie prije Bajrama tri dana - najbolje je da posljednji dan bude Jevmi-arefe - i sedam dana poto obavi cijeli had a najbolje kad se kui vrati. Ako ona tri dana ne bi postio, a Bajram nastao, onda ne moe drugo vaiti nego samo kurban. Ako bi karin vukuf inio na Are-fatu ne obavivi dotle tavaf za umru, ona bi ga maila i mora za to zaklati kurban14, pa e je kasnije kada uiniti. Kurban pak za kiran s njega spada.

14

Meso od ovog kurbana ne smije jesti, jer je on zaklan za prestup, a od kurbana za kiran moe jesti, jer se on kolje u ime zahvalnosti prema Bogu koji mu je dao da je dva ibadeta najednom izvrio.

194

TEMETTU
Temettu moe biti s tjeranjem hedja pred sobom i bez njega. Prvo je bolje i tee. Temettu se sastoji u ovome: Od mikata se ihram uini samo za umru. Nakon klanjanja poznatih dva rekata rei e: Allahumme inni uridul-umrete fe jassirha li ve tekabbelha minni - Boe, elim da izvrim umru, pa mi je olakaj i primi od mene! Zatim e initi telbije dok doe u Meku, gdje e obaviti umru kao to se i obavlja, a s telbijom e prekinuti odmah poetkom tavafa. Nakon obavljene umre (tavafa i sa'ja) obrijae se ili oiati i tada se rjeava umre i svih muhrimskih stega, pa i zabrane odnoaja sa enom. Tako e ostati sasvim slobodan sve dok ne uini ihram za had. Ovo sve vai ako ne bude potjerao pred sobom hedja, inae se ne rjeava nikakvih muhrimskih stega, dok se god ne obrije ili ne oia prvi dan Bajrama (kad postaje slobodan i od jednog i od drugog ihrama). Bilo da je potjerao ili ne, na Jevmut-tervije (osmi dan zil-hideta) e ihram uiniti za had (a prije bi bilo jo bolje), i to od Harema, pa e obaviti had, i nakon remja e zaklati kurban za temettu kao i karin. Ne bude li u stanju, inie to i karin, tj. postiti tri dana i sedam dana. Ko ide s hedjom, bolje je da ga goni pred sobom nego da ga vodi, ako je mogue. Ako je to velika ivotinja, neka je taklid uini, i to je bolje od tedlila, a moe mjesto toga da je iar uini, Mekelije kao i oni koji su unutar nrikata, ne mogu obavljati ni kirana ni temettua, njima preostaje jedino ifrad. Kad bi se mutemetti' vratio svome zaviaju nakon obavljene umre, a hedja nije pred sobom potjerao ili poveo, temettu mu je uniten, a ako bi ga potjerao ili poveo, ne bi mu bio uniten. 195

PRESTUPI
Prestupa ima dvije vrste: 1) l) prestupi protiv ihrama, tj. propisa za muhrima i 2) prestupi protiv harema (ove druge moe poiniti i nemuhrim). Prestupe muhrima dijelimo opet u nekoliko skupina prema kazni koja se za pojedine skupine odreuje. Kazna je: 1) kurban, i to veliki ili mali, ili 2) sadaka, j to ili u iznosu sadekai-fitra ili neodreena mala svota, ili 3) naknada vrijednosti. Duan je zaklati kurban, i to velikog hajvana: 1) ko bi tavafuz-zijare obavio dunub, a ne bi ga ponovio dok je jo u Meki, inae bi spala s njega ta dunost, 2) ako bi spolno opio poslije vukufa na Arefatu prije nego se obrijao ili oiao, a ako bi to uinio prije vukufa, onda bi bio had sasvim pokvaren. Duan je zaklati veliko brave (oviji ili kozji koji bi mogao vaiti kao udhije-kurban za Kurban-bajram): 1) ako bi namirisao jedan cio ud, 2) ako bi cio ud namazao uljem (prema Ebu Jusufu i Muhamedu ako nije mirii javo nego obino, samo bi trebao dati sadaku, 3) ako bi obojio knom ili kakvom drugom miriljavom bojom glavu, bradu ili ruke, 196

4) ako bi obukao saivenu haljinu i nosio je cijeli dan, 5) ako bi glavu drao pokrivenu cio dan, 6) ako bi obrijao makar etvrtinu svoje glave, brade, ili vrat ili pazuho ili stidno mjesto, pa i mjesto odakle e krv putati (za ovaj sluaj Ebu Jusuf i Muhamed kau da je dovoljna sadaka), 7) ako bi obrezao nokte makar samo jedne ruke ili noge, 8) ako bi obavio tavaful-kudum ili tavafus-sadr dunub, 9) ako bi obavio tavafuz-zijare bez abdesta, 10) ako bi izostavio tavafus-sadr ili vei dio ophoenja (etiri ophoenja) njegovih, 11) ako bi izostavio i manji dio ophoe-njat Tavafuzzijareta, 12) ako bi se vratio s Arefata prije imama, 13) ako bi izostavio saj izmeu Safe i Merve, 14) ako bi izostavio vukuf na Muzdelifi, 15) ako bi izostavio remj na sva demreta kroz sve njegove dane, 16) ako bi izostavio remj makar samo kroz jedan dan, 17) ako bi izostavio remj na Demretul-akabi ili makar vei dio njegov (ograniio se recimo samo na tri piljka), 18) ako bi za umru obavio tavaf i sa'j bez abdesta, a ne obavio ih ponovo, dok se ve i kui vratio, 19) ako bi pokvario had tim to je spolno opio, makar i zaboravivi da je muhrim, prije vukufa na Arefatu, u kom e sluaju obavljati i druge hadske poslove, ali ga mora dogodine kada (naknadno) uiniti, 197

20) ako bi spolno opio nakon brijanja a prije nego je oba vio tavafuz-zijare, 21) ako bi sa razjarenom strasti makar se i dotakao ene, a pogotovo ako je bilo to vie, 22) ako bi pri umri spolno opio, pa bilo to prije nego je obavio vei dio tavafa ili poslije (samo u prvom sluaju umra bi mu bila pokvarena i morao, bi je ponovo obaviti), 23) ako bi odgodio brijanje ili obavljanje Tavafuz-zijareta ili remj do po Bajramu, 24) ako bi koji hadski obred obavio prije drugoga a trebalo bi da se obavi poslije ovoga (prema Ebu Jusufu i Muhamedu u ova dva posljednja sluaja nije duan kurbana), 25) ako bi se obrijao u mjestu izvan Harema. Gdje god treba mufridu jedan kurban, treba karinu dva. Muhrim je duan dati sadaku u iznosu sadekai-fitra u ovim sluajevima: 1) ako bi namirisao manje od cijelog jednog uda, 2) ako bi obukao i nosio saivenu haljinu ne kroz cio dan, 3) ako bi glavu drao pokrivenom (noenjem kape ili inae) ne kroz cio dan, 4) ako bi obrijao manje od etvrtine glave, brade, ili jedan dio vrata, pazuha itd., 5) ako bi obrezao makar samo jedan nokat (za svaki obrezani nokat treba posebna sadaka, osim da ih odree,toliko da mora kurban zaklati, npr. vie od pet nokata, ili i pet ah' samo od jedne ruke ili noge, 6) ako bi obrijao drugoga, 198

7) ako bi drugome obrezao nokte, 8) ako bi obavio tavaful-kudum ili tavafus-sadr bez abdesta, 9) ako bi izostavio manje od pola (recimo tri) ophoenja tavafus-sadra, (ali za svako izostavljeno ophoenje trebala bi sadaka), 10) ako bi izostavio remj na jedno demre (kad se baca na sva tri demreta), ili od svakog demreta koji hitac (ali za svaki izostavljeni hitac trebala bi sadaka). Ko se namirie ili obrije, ili obue saivenu haljinku radi potrebe koja ga je na to natjerala, on moe ili da za-kolje kurbana, ili da dadne est sadaka estorici siromaha, ili da posti tri dana. Ako ubije recimo u, skakavca ili si., duan je ta bilo, bilo ga to pet para, podijeliti. Duan je naknaditi tetu plativi protuvrijednost: 1) ako bi ubio kakav lov ili drugog naputio da ga ubije i ovaj ga ubio. Dvojica vjetaka treba da procijene njegovu vrijednost na mjestu gdje je lov ubijen ili negdje blizu toga mjesta, ako sluajno na onom mjestu ne bi imao nikakve vrijednosti. (Za lovine koje imaju sebi po veliini slinih pitomih ivotinja to se jedu, imami Muhamed misli da mjesto nje treba zaklati prikladnu pitomu ivotinju, kao: za koutu i hijenu poveliko brave, za zeca - jare, za poljskog mia malo jare (od 4 mjeseca), za noja - devu, za divljeg magarca - govee. Za druge lovine misli kao i Ebu Hanifa i Ebu Jusuf). Ako bi vrijednost lova iznosila vrijednost jednog hedja, prestupniku je slobodno: da kupi za to hedja i zakolje ga u Haremu, ili kupi hrane pa podijeli siromasima - svakom u vrijednosti sadekaifitra, ili posti po jedan dan za svaki obrok siromaha (iznos sadekai-fitra). Ako bi u ovom posljednjem 199

sluaju preteklo neto preko odreenih obroka, pretek treba da podijeli, ili da za to posti cijeli dan. 2) ako bi pernatoj ivotinji poupao perje (krila) ili lovini odrezao noge pa da ne moe bjeati, mora platiti potpunu vrijednost ivotinje. 3) ako bi ranio lovinu, odsjekao joj koji ud ili joj poupao perje (ali da moe ipak letjeti ili bjeati) treba da namiri tetu tj. onu razliku koja postoji izmeu iste lovine koja je neoteena i sada iste oteene. 4) i 5) aki bi pomuzao lovinu ili joj razbio jaje, treba da plati onoliko koliko vrijedi ono mlijeka ili ono jaje. Ako bi iz jajeta izalo mrtvo ptice za koje se je znalo da je bilo ivo i da mu je smrt prouzroena time to je jaje razbijeno, treba da plati koliko to mladune vrijedi. 6) i 7) ako bi posjekao sirovo haremsko drvo samoniklo, kakvo se ne presauje, ili pokosio, odnosno poeo sirovu haremsku travu, platie koliko to vrijedi. Vrijednost ubijene ivotinje, ako se ona ne jede, ne smije premaiti vrijednost jednog braveta, pa makar ne znam kolika bila. Ako bi zvjerka napala ovjeka, pa je on ubio, ne treba nita platiti. Ako bi i nemuhrim ubio haremski tov ili pojnuzao, ili posjekao sirovo haremsko drvo, kakva je gore reeno, ili pokosio sirovu njegovu travu, mora platiti onoliko koliko to vrijedi. On se ne moe postom otkupiti od plaanja. Haram je sjei i pasti haremsku travu osim mekanske birevine (pirike-ezhar). Ebu Jusuf smatra da je dozvoljeno pustiti ivotinju da pase haremsku travu.

200

Nema plaanja za ubijene vrane, vuka, zmije, korpije, mieve, bijesna psa, komarice, mrava, buhe, kornjae, ose, muhe, obine abe i uope onoga to raje lov niti se raa iz tijela. Muhrim smije zaklati brave, govee, devu, kokoS, pitomu patku, te loviti ribu. Ne smije uope lova zaklati, te ako bi ga zaklao uzima se kao mrljina i nikako ga ne smije jesti. Smije jesti meso onoga lova to ga je nemuhrim ulovio i zaklao, a on ga nije uputio na njega niti mu rekao da to ini, ili mu pri tom pomagao. Ko stupi na tlo Harema drei u ruci npr. pticu, treba da je pusti, pa makar ne bio muhrim. Muhrim ne smije lova ni kupiti ni prodati. Ta kupoprodaja bila bi nitavna.

201

O PRELASKU MIKATA BEZ IHRAMA

Ko na putu u Meku pree mikat a da nije ihram uinio ni za had ni za umru, pa kasnije to uini, treba da zato zakolje brave. Ako bi se pak povratio mikatu telbije inei kao muhrim, (prema Ebu Jusufu i Muhamedu i ne inei telbije), spala bi s njega dunost klanja kurbana. Isto je tako ako bi se povratio i prije nego je ihram uinio, pa to uinio tek od mikata. No, ako bi se vratio nakon to je bio poeo tavaf obavljati, ne bi s njega spala dunost klanja kurbana. Ko bi sa strane doao u koje mjesto to lei u Hillu s poslom, ne namjeravajui u Meku, pa mu kasnije palo na um da unie u Meku, mogao bi unii a da ihram i ne ini. Ako bi mu sunulo da ihram uini, uinie ga od Hilla kao i pravi stanovnici njegovi. Ko unie u Meku bez ihrama, duan je da obavi ili had ili umru. Ako bi se vratio do mikata pa ihram uinio za had, koji je bio otprije duan, mogao bi mu vrijediti sam taj had, ali ako bi se vratio do godinu dana, pa onda ihram uinio za duni had, morao bi da obavi i ono to je bio duan ulaskom u Meku. Mekanin i hadija-mutemeti', kad preu Harem bez ihrama, isto su kao onaj to pree mikat bez ihrama. Ako bi poeli obavljati vukuf na Arefatu prije nego su se vratili, dunost klanja kurbana za njih ostaje (dakle kod njih je vukuf ono to je kod onoga tavaf).

202

O IHSARU I PROLAENJU HADA

Kad bi muhrim bio neim sprijeen (bio muhsar npr. boleu, opasnosti od neprijatelja, propau novanih sredstava, smru mahrema ili mua kod ene) pa ne moe otii na odreeno mjesto i obaviti had ili umru, ako hoe da se oslobodi od ihrama, trebao bi poslati brave koje e se u ime njegovo zaklati u Haremu u odreeno vrijeme ili poslati novac za brave. Tim e biti rijeen ihrama i bez brijanja i sisanja. Ako bi bio karin, trebalo bi da poalje dva kurbana. To bi se brave prema Ebu Hanifi, moglo zaklati i prije Bajrama, ali ne izvan Harema, a prema Ebu Jusufu i Muhamedu ne moe prije Bajrama, ako je zaprijeen od hada. Ko je od hada zaprijeen, duan je kad se rijei zapreke kada uiniti (naknaditi) had i umru, ako je od umre bio sprijeen,- onda umru, a karin e kad uiniti had i dvije umre. Ako bi zapreke nestalo nakon to je poslao hedj i mogao bi ga stignuti prije nego se zakolje a ujedno prispjeli i na hadiluk, ne bi se smio rijeiti ihrama, nego bi morao ii da obavi ono od ega je bio zaprijeen. S hedjom bi mogao raditi to hoe (prodati, pokloniti, zaklati itd.). Ako bi pak mogao stii samo hadiluk ili samo hedj, smio bi se onda rijeiti. Koga bi hadiluk maio time to nije mogao prispjeti na vukuf, na Arefatu, neka se rijei ihrama izvrenjem inova umre. Had mora kada uiniti do godinu, a za to nije duan hedja.

203

O ZAMJENJIVANJU U HADILUKU
Zamjenjivanje u imovnim ibadetima (kao zekat i sadekaifitr) je bezuvjetno daiz (doputeno), a u tjelesnim (namaz, post) nikako, dok u onim koji su i tjelesni i imovni istodobno (kao had) zamjenjivanje je daiz u sluaju nemogunosti izvravanja sobom. Kod hada se ipak ovaj uvjet trai samo za had-farz, a ne za had nafile. Spomenuta nemogunost treba da je trajna i da traje do smrti, ako to nije sama smrt ili je ta nesposobnost takve prirode da nema izgleda da e je do smrti nestati. Prema tome ko ne bude u stanju da sobom obavi hadiluk pa poalje ili naredi da se poalje neko kao zamjenik (bedel) da uime njega obavi had, had mu je potpuno valjan. Bedel e u ime njegovo nijjet uiniti had rekavi kod telbije: Lebbejke bihaddeti an (ime onoga, uime ije se vri had) - Odazivljem se Tebi spreman na svaku zapovijed vrei had za (opet ime ovjeka koji alje zamjenika). Pretek od onoga to bude dato zamjeniku u ime trokova vratie isti vlasniku, odnosno nasljednicima, osim ako je zamijenjeni odredio da zamjenik sebi ostavi to pretee ili mu to nasljednici poklone.15 Moe se kao bedel spremiti i onaj ovjek koji nije prije obavljao hada16, pa ak i enska osoba, ali je svakako bolje poslati mukarca i to koji je prije obavljao had (tim prije to
Ovo se osniva na tome to nije valjana pogodba o iznajmljivanju (istidaru) za had, kako to Ebu Hanfie veli, ali se fetva moe izdati da je to danas daiz zbog nude kao i radi prouavanja Kur'ana. Uostalom i imami afi dozvoljava takvu pogodbu. 16 Prijeporno je meu uenjacima da li ovakav ovjek treba da dogodine za se had uini. Ja mislim da ne treba, jer Allah kae: Ma de'ale 'alejkum fid-dini haredun.
15

204

imami afija ne dozvoljava da to bude ni mukarac koji nije obavio hada prije). Najbolje je poslati alima, tj. ovjeka koji dobro poznaje propise o hadu i njegove obrede i koji je ve obavljao had. Koga bi opunomoila dvojica ljudi da uime njihovo obavi had i on ihram uinio za had za obojicu, taj had ne bi vrijedio ni za jednog od njih nego za njega lino, i morao bi im vratiti novac. Isto bi to morao uiniti ako bi spolno opio prije vukufa na Arefatu i tim pokvario had. Kurban za prekraj kao i onaj za temettu' i kiran ide na troak zamjenikov, a onaj za ihsar (zapreku) na troak zamjenjivanog. Kad bi neko poao na had i usput se razbolio na smrt, treba da oporuci da se had obavi uime njegovo, ako je otprije bio duan da had uini (tj. kao i onaj koji je to bio duan a nije polazio na had). Ako je pak na njega pala ta dunost tek iste godine, ne treba to oporuivati. U sluaju oporuenja ako oporuilac bude odredio kolika se svota ima dati ili mjesto odakle e bedel poi, radie se prema oporuci. U protivnom sluaju bedela treba poslati upravo iz mjesta njegova zaviaja, ako treina njegove ostavtine moe te trokove podmiriti, inae e se poslati iz mjesta odakle se mogne. Kad bi bedel umro u putu, nai e se drugi bedel - prema Ebu Hanifi - od kue onog koga je prvi bedel zamjenjivao, i to iz treine njegove cjelokupne ostavtine, dok Ebu Jusuf i Muhamed vele da se nae zamjenik od mjesta gdje je bedel umro, i to prema Ebu Jusufu - iz ostatka treine ostavine, a prema Muhamedu iz ostatka one svote koja je data bedelu. Pretek bi se morao vratiti vasiji ili nasljednicima ako ovi ne bi pristali da ostane bedelu. ovjek je vlastan da sevab od svojih djela u svim ibadetima namijeni drugome. 205

O HEDJU
Hedj moe biti deva, govee, ovca, ovan, koza ili jarac. Najmanji je, dakle, hedj brave. Hedj se ne mora slati na Arefat niti se mora na izvjestan nain oznaavati, to god moe vrijediti za udhijje, tj. kurban za Bajram, moe vrijediti i za hedj. Svugdje moe vrijediti brave osim u sluaju kad neko dunub obavi Tavafuz-zijare ili kad spolno opi nakon vukufa na Arefatu a ne bude se jo obrijao. U ta dva sluaja moe vrijediti samo govee ili deva. ovjek smije jesti meso hedja to ga je dobrovoljno zaklao, ili za temettu' ili kiran, inae ne. Hedj za temettu' i kiran se mora zaklati u bajramskim danima a za drugo kad se hoe, ali svaki samo u Haremu. Meso se, meutim, moe podijeliti i haremskim i izvanharemskim siromasima. Pokrovac deve kao hedja, njezin jular ili ue treba kome darovati. Onom ko je klao nee se mesom platiti trud, osim ako je nuda. Ako bi deva usljed jahanja izgubila na teini, treba razliku u novcu podijeliti siromasima. Hedj se nee musti, a ako bi se pomuzao neka se podijeli mlijeko. (Treba nastojati suzbiti mu mlijeko prskanjem vimena studenom vodom). Kad bi hedj - koji je vadib - zaglavio ili stekao kakvu veu manu, treba ga zamijeniti drugim, a s onim prvim neka vlasnik radi ta hoe. Meutim, kad bi hedj-nafila htio da zaglavi, zaklae se i namazae mu se ogrlina kojom je taklid uinjen krvlju, pa e se tom ogrlinom udariti po hrptu da se zna da je to hedj od kojeg smiju jesti meso siromasi a ne bogati, a i on ga sam nee jesti i nije duan traiti drugog hedja. 206

Taklid se ini samo krupna ivotinja, i to koja se kolje dobrovoljno a ne za temettu' i kiran. ivotinje koje se kolju za prestupe kao i uope bravi ne ine se taklid.

207

ZAKLJUNA RIJE O HADU

Svevinji Bog d. . sam moe da odlikuje nekoga ili neto izmeu ostalih osoba i stvari. On je jedini vlastan da uini nekoga ili neto svetim i asnim. On je sveznajui i On pri tome ne pita nikoga. Kome Bog daje, ne pita iji je sin, veli i narodna poslovica. Allah d. . je uinio h. Muhameda, Ibrahima, Musa-a, Isaa, Nuha a. s. i mnoge druge najasnijim ljudima, svojim poslanicima, odlikovao je neka vremena izmeu ostalih (npr. ramazan, Lejletul-kadr), a nekim mjestima opet dao svetost i ast kao Meki i nekim okolnim mjestima, osobito Kabi, MekamiIbrahimu itd. Kabu je prvi sagradio po Boijoj zapovijedi Ibrahim a. s. sa svojim sinom Ismailom. To je onaj Ibrahim a. s. koji nosi asno ime Halilullah - Boiji prijatelj, koji se smatra ocem pejgambera i zato se i zove Ebul-enbija', koji je prvi ustao protiv poganstva, idolopoklon-stva i viebotva borei se za ideju jedinstva Boijeg meu narodima o kojima istorija malo vie zna, pa je kao takav i stekao potovanje kako kod Jevreja i krana tako i kod muslimana. On je sagradio Kabu po Boijoj zapovijedi i pozvao je ljude da je hodoaste. Had je, dakle, ustanova koja potjee jo od vremena Ibrahima a. s. Arapi su je sve do Muhameda a. s. briljivo uvali, samo su joj tokom vremena svojevoljno kojeta dodavali (idole i dr.) Islam je ono osnovno zadrao, odnosno obnovio, ukinuvi ono to je svojevoljno dodavano (npr. ophoenje Kabe bez ikakve odjee). Nije lako prodrijeti u sve tajne Boijih odredaba. Mi moeno uvijek razmiljati i traiti smisao njihov, ali nikad neemo 208

potpuno moi to shvatiti. Had nam prua vrlo mnogo koristi ako mi to htjednemo i umjednemo koristiti. Mekka je rodno mjesto posljednjeg Boijeg poslanika Muhameda a. s., u njoj je sinula prva zraka Islama. Zbog toga i zbog Kabe koja je u njoj i spomenika Ibrahima a. s., zatornika poganstva, Islam je nju uinio sreditem i zbornim mjestom svih svojih sljedbenika, koji su moguni da se tu sastaju, bez obzira iz kojeg su kraja svijeta. Tu treba da se oni upoznaju, raspravljaju i dogovaraju o svojim vjerskim i svjetskim potrebama, te pouavanju u onome to bi im inae ostalo nepoznato. U isto doba tu se sjeaju velikih boraca na Boijem putu Ibrahima ili Muhameda a. s. promatrajui njihove spomenike i vrei iste inove koje su obavljali. Tu se sjeaju i prvih dana propovijedanja Islama i velikih rtava i borbe koju je Muhamed a. s. (i njegovi drugovi) vodio za Boiju vjeru i preporod ovjeanstva. Pohodei veliko svetite Kabu, koja ima i asni naziv Bejtullah (Boja kua). ovjek zapravo zaboravlja na sve ovosvjetske slasti i tjelesne uitke, ostavlja svoj dom i porodicu, prijatelje i poznanike - i odlazi Svevinjem Allahu na poklonstvo, posveuje se Njegovoj molitvi, isti svoje srce i duu i postaje Bogu odani i prekaljeni vjernik-mumin. To on sve ini na Boiji poziv, i ako to postigne, on je sretan, jer se rijeio grijeha, a Bog d. . e ga jo posebno nagraditi. Naravno da ovo vai samo za one koji iskreno i radi Boijeg zadovoljstva obavljaju had, a ne formalno, jer tada nema nikakve koristi od njega. Had nam prua divnu sliku ope jednakosti svih ljudi, Njegovih robova, pred uzvienim Stvoriteljem svjetova, kroz cijelo vrijeme obavljanja hadskih obreda. Nema tu razlike izmeu bijelih i crnih, gospodara i njegova sluge, vladara i obinog seljaka, siromaha i bogataa, - svi su zamotani u bijele arafe, a svi moraju na isti nain vriti odredbe hada i uvati se zabrana. Najvei uenjak i najvei neznalica, pobonjak i grijenik, plemi i obini ovjek - svi stoje pred Gospodarom 209

svjetova pa Mu se mole za se iza. svoje potrebe, naroito za oprotenje grijeha. Had nam donekle daje makar i blijedu sliku Sudnjeg dana kada svi ljudi ponovo oive, te goli, bosi, gologlavi iskupe se na odreeno mjesto da polau raun za svoja djela pred jedinim i najpravednijim Sudijom - velikim Allahom, bez obzira ko to bio: stariji ili mlai, pretpostavljeni ili podreeni, plemi ili seljak. Svi e se tada brinuti o tom kako e odgovoriti pred Svevinjim i kakvu e osudu dobiti. Ogromne mase hadija iskupljenih na Arefatu, koji su svoja gola tijela zamotali samo u bijele, kao mrtvake arafe, svi gologlavi, svojim ozbiljnim dranjem, ekajui i razmiljajui o tome kako li e taj njihov in biti primljen kod Boga d. . - taj prizor najbolje doarava sliku Sudnjeg dana. Had daje najbolju priliku Bojem robu da posvjedoi potpunu svoju odanost, poslunost i predanje svemoguem Gospodaru - Stvoritelju svega, to se naroito i trai od svakog ovjeka - roba, koji sve to je On zapovjedio vri skrueno, znajui da u svemu tome kao i u onom to je On zabranio ima opravdan razlog, koji ovjek nekada ne moe ni dokuiti. Allahumme Rabbenereh lena sudurena, ve jessir lena umurena! Allahumme veffikna li-hidmeti dinikel-mubini ve zidna ilmen ve elhikna bis-salihin! Subhane Rabbena rabbil-izzeti amma jesifun, ve selamun ala demi-il-enbijai vel-murselin, vel-hamdu lillahi Rabbilalemin! *** Prijepis na latinicu s arebice i dotjerivanje zavrio u mjesecu Boije milosti i magfireta - ramazanul-mubarekju 1386. El-muhtadu ila rahmetillahi Hadi Muhamed Hazim Tuli 210

SJEANJE NA AUTORA
Tuna srca istiem ovdje da je pisac ove lijepe knjige SERDAREVI Muhamed-Seid efendija, pozvan Boijoj milosti, preselio na ahiret u abanu, uoi Lejlei-berata ove godine (26. maja 1918.). Merhum se rodio u Zenici 16. muharema 1299. godine, u etvrtak prije ikindije. Otac mu je merhum Abdul-Hamid ibni Emin ibni Hasanaga Serdar-zade. Merhum Muhamed-Seid ef. je bio vrlo plemenit i marljiv. Poznavao je naroito vjerske znanosti, to se vidi i iz ovoga njegova djela. S velikim oduevljenjem prouavao je Kur'an i Hadis, ijih se je propisa i drao za svoga ivota. Merhum ima jo mnogo djela vjerskog sadraja, koje u ako Bog da - u posebnom opisu iznijeti. Sada samo elim merhumu od Boga rahmet, a od ljudi lijep spomen i Fatihu. Efkarul-muvehhidin: Mehmed Demaluddin

211

212