vratara.- Jest - odgovori ovaj.Grof se vrati, pomogne kraljici da side i prilièno glasno da je vratar mogaoèuti:-Madame Keller, vaša je soba spremna, izvolite! Ne odgovorivši, kraljica ude u hotel i uspne se stubama u prvi kat. Pred njom jesvijetlio vratar i otvorio jedna mala vrata. Mala, dobro ureðena hotelska prostorija. Za obiènog plemiæa znaèila bi udobnost, za kraljicu - pustoš. Aliona nije gledala oko sebe. Kad se vratar udaljio, Koch zatvori vrata. Vladaricaskine ogrtaè i kapu i ostane u haljini obiène plemiæke dame. Na stolu su gorjeledvije svijeæe. Kraljica sjedne u kožni naslonjaè. Koch se diskretno povuèe izastola i ostane stojeæi. MARIJA JURIC ZAGORKA SUPARNICA MARIJE TEREZIJE- Dakle, oni su tu? - upita ona tiho.- Da, velièanstvo, u sobama preko hodnika. Vratar mi reèeda su naruèili veèeru i otada više nikoga nisu zvali.Šuteæi, gledala je kraljica u vrata, a onda ustane. Njezino lice posulo je tamnorumenilo.- Molim vaše velièanstvo da još jednom promisli u kakvu æe situaciju baciti sebe i njegovo velièanstvo cara kad ga zate-èe s njom...- Situaciju æu ionako vidjeti. Èemu da je dozivam svojim maštanjem.- Fatalni susret moglo bi èuti osoblje.- Bit æe uvjereno daje madame Keller zatekla svog muža sljubavnicom, a to neæe nimalo škoditi ugledu madame Keller.Otvorite, ja æu stajati u hodniku u tami. Neæu progovoriti nirijeèi.- Zašto onda sve to?- Da imam svjedoka.- Nije li dostatno, vaše velièanstvo, ako vam kažem da jenjegovo velièanstvo doista tu?- Ne. On æe priseæi da nije istina. Hoæu da se sama uvjerim.Grof Koch pode k vratima i otvori ih. Kraljica prijeðe preko praga. Pred njom jestajao muškarac zamotan u ogrtaè. Ona se povuèe u sobu, a on hitro ude za njom iu tren oka zatvori vrata.- Taruka! - bijesno æe kraljica. - Usuðujete se gaziti mojezapovjedi! Dovezli ste se za mnom...- Polažem pred noge vašeg velièanstva svoje tijelo da gauèini lešinom, ali dok sam živ, neæu dopustiti da vaše velièanstvo poèini èin koji æe zavidnici iskoristiti da najveæoj ženi,najmudrijoj kraljici pomraèe sjaj njezina ugleda. Dvadesetosam godina bdio sam nad vašim velièanstvom, ali nikad nisam bio potrebniji nego ovog èasa.Lice malog gospodina, išarano naborima, blijedilo je, a njegove sitne oèi mirnosu èekale na osudu.Šuteæi, kraljica je pogledala kroz prozor. Bljeskale su munje i pljuštala kiša.- Što hoæete, Taruka, od mene? - upita.- Da se svladate i vratite u dvor.Bljesak osvijetli sobu. Onda udari grom i strese èitavu kuæu.- I ja imam svojih oluja - reèe kraljica - kao i priroda.Ona se raspojasa i ne svladava se.