PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

NASLJEDNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

PRVI DIO UVODNA RAZMATRANJA I OSNOVNI POJMOM

O NASLJEIVANJU UOPTE, NASLJEIVANJE I NASLJEDNO PRAVO Nasljeivanje kao pravni pojam predstavlja prelazak odreenih prava i obaveza sa jednog na drugi pravni subjekat. U vrijeme kad su pojedina materijama dobra pripadala pojedincu samo kao posjed i kad je to bilo regulisano obiajnom normom, moemo govoriti o nasljedivanju. Kada je pojedinac na odreenim dobrima imao subjektivno graansko pravo i kad je to bilo regulisano pravnom normom iza koje je stajala dravna prinuda, moe se govoriti o nasljednom pravu. RAZVOJ NASLJEDNOG PRAVA Do 1934.godine Kraljevina Jugoslavija nije donijela ni jedan propis kojim se reguliu odnosi u nasljedno pravnoj oblasti. Godine 1934. prvo je donesen Uvodni zakon za Zakon o sudskom vanparninom postupku koji je sadravao kolizione norme koje su rjeavale sukobe postojeih propisa o nasljednom materijalnom pravu. Iste godine donesene su jedinstvene procesne norme nasljednog prava u Zakonu o sudskom vanparninom postupku. Nakon II svjetskog rata, razvoj nasljednog prava u bivo] SFRJ dijeli se na 3 faze: 1. Od oslobodenja do 1955.godine kada je donesen Zakon o nasljedivanju. U toj fazi nasljedno-pravni odnosi regulirani su na osnovu pravnih pravila Kraljevine Jugoslavije, ali samo onih pravila koja nisu u suprotnosti sa novim pravnim poretkom. Sudska praksa je morala sama izgraivati kriterije o torne koja pravna pravila nisu u suprotnosti sa novim poretkom, a ponekad je i sama morala nalaziti rjeenja. Sve to uinilo je da sudska praksa u ovoj fazi Bude glavni kreator nasljednog prava. 2. Od 1955.-1971.godine. Druga faza poinje donoenjem saveznog Zakona o nasljedivanju. On se smatra vrlo uspjenim zakonodavnim djelom. Osnovni principi na kojima je Zakon izgraen su: ]edinstve nost (za cijelu zemlju na ]edinstven nain), ravnopravnost, ogranieni krug zakonskih nasljednika (zakljuno sa S.nasljednim redom), ograniena sloboda testiranja (ustanovom nunog nasljednog prava), sticanje zaostavtine u momentu smrti ostavitelja. 3. Trea faza nastupa nakon 1971.godine, kada je ustavnim amandmanima zakonodavna nadlenost prenesena na republike i pokrajine. PRAVNI IZVORI NASLJEDNOG PRAVA
Nasljedno pravo robovlasnikog drutva

Sve do poetka nove ere, odnosno carskog perioda u Rimu, nasljedno pravo karakterie slijedee: 1. To je shvatanje o porodinoj svojini. Ona je nastavak plemenske svojine na nekretninama. Za lanove porodite na koje imovina prelazi ne moe se rei da nasljeuju u savremenom smislu rijei, jer pravo na imovinu oeva ili djedova ne rtiu tek njihovom smru, ve samim svojim roenjem u poroditi. Dijete, posebno muko, im se rodi, kao porodini lan postaje suvlasnik ope porodine imovine. Zato roditelji nemaju pravo da djecu lie porodine imovine. Na toj osnovi keri gube nasljedno pravo jer udajom prelaze u drugu porodicu. 2. Nasljednik se rada, a ne postavlja. Nema potrebe za raspolaganjem mortis causa, niti u vidu legata niti u

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
vidu testamentalnih raspolaganja, pa i negativnih. 3. Klasa robova je objekat prava, pa i objekat nasljedivanja kao i sve druge stvari. Temelje modernom nasljednom pravu udarilo je rimsko pravo, posebno u zavrnoj fazi, odnosno .li.istinijanovoj kodifikaciji. Najvanija dostignua ovog prava su: a) Ono je uvelo sistem o drutvenim mjerilima srodstva kod formuliranja kruga i reda zakonskih nasljednika (descendenti, ascendenti i kolateralni srodnici), iz kojih je izveden sistem o bliskosti srodstva (romansko pravo) i parentelarni sistem (druge zemlje Evrope); b) Ono uvodi slobodu raspolaganja mortis causa i testament u modernom smislu rijei, s tim da se istovremeno javlja i ustanova nunog dijela (portio legitima), kao ogranienje te slobode; ,) Rimsko pravo uvelo je nasljedno pravo branog druga, dodue nakon svih srodnika, a prije drave (fiskusa); d) Kategorino je u stavu da dobra bez nasljednika pripadaju fiskusu, a ne da podlijeu okupaciji.
Nasljedno pravo feudalnog drutva

Bitne odlike nasljednog prava u feudalizmu su: a) Posebni nasljedni reimi za feudalce i kmetove. Raspolaganje pravnim poslom mortis causa dozvoljeno je u naelu samo pokretnim dobrima, dok se nekretnine proglaavaju za tzv.porodini fideikomis. U nasljeivanju i raspolaganju uopte pravi se razlika izmeu naslijedenog i steenog. b) Tri su osnova pozivanja na naslijee: ugovo o nasljedivanju, testament i zakon. To je i red njihove pravne snage. U prvo vrijeme, ugovor o nasljeivanju je sklapan sa enidbenim ugovorom. c) U periodu novane rente feudalci uvode porez na naslijee (laudemium), koji zavisi od vrijednosti naslijea. d) Kmetovi nisu bili vlasnici zemlje, ve samo pokretnih dobara. Bili su vezani za zemlju i zajedno sa njom nasljeivani.
Buroasko nasljedno pravo

Buroasko nasljedno pravo znai recipiranje rimskog nasljednog prava u uvjetima formalne ope jednakosti graana, ali i preuzimanje nekih ustanova iz feudalizma (ugovor o nasljeivanju), uz odreena prilagoavanja novim uvjetima. Ovo pravo kodificirano je u graanskim zakonicima, od kojih poseban znaaj imaju: francuski Code civil iz 1804, austrijski Opi graanski zakonik iz 1811, Njemaki gradanski zakonik iz 1895, vajcarski gractanski zakonik iz 1907. Nasljedno pravo graanskog drutva je u stalnom mijenjanju, pa se moe govoriti o nekim tendencijama razvoja: a) Ogranienja privatne svojine koja se ogledaju u nacionalizaciji pojedinih privrednih grana jesu zakonomjerna pojava u razvitku kapitalizma, mada je ovo ogranienje razliito u pojedinim zemljama; b) Mnogo efikasnije ogranienje nasljednog prava nastaje usljed uea drave u raspodjeli zaostavtine putem poreza na nasljee. U SR Njemakoj krajem XIX vijeka najvia stopa poreza na nasljede mogla je iznositi 8%. Danas ta stopa iznosi 60% vrijednosti nasljeda, to samo za sebe govori o kakvoj promjeni se radi. c) Postoji tendencija smanjenja kruga zakonskih nasljednika, ali u tome postoje razlike medu p0jedinim dravama. d) Sloboda testiranja putem testamenta i ugovora o nasljedivanju je u anglosaksonskom pravu neograniena, a ostale evropske zemlje poznaju ogranieno pravo raspolaganja. Tendencija je smanjenja kruga nunih nasljednika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2 e) U veini zemalja uvedena je ravnopravnost polova u nasljedivanju, poboljava ravnopravnost branih drugova, a takode i poloaj vanbrane djece.
Nasljedno pravo u socijalizstikom drutvu

Nasljedno pravo postojalo je i u socijalistikom drutvu. Kada se u"Komunistikom manifestu" govori o ukidanju prava nasljeda kao "mjeri koja bi mogla imati prilino optu primjenu", ne misli se na ukidanje nasljednog prava uopte, ve na ukidanje kapitalistikog nasljednog prava, tj.nasljednog prava iji predmet su sredstva za proizvodnju. 1. PRETPOSTAVKE ZA NASLJEIVANJE Da bi dolo do nasljedivanja potrebno je postojanje slijedeih pretpostavki: 1. Smrt ostavitelja; 2. Postojanje ostavtine; 3. Postojanje nasljednika; 4. Prijem i odricanje od nasljeda; 5. Pravni osnov pozivanja na nasljede.
Smrt ostavitelja

Pod pojmom smrt ostavitelja podrazumijeva se prestanak pravnog subjektiviteta, tj. fizika smrt ili proglaavanje nestale osobe umrlom.
Zaostavtina

Kao pravni pojam, zaostavtina nastaje tek kad fizika osoba o ijoj imovini se radi umre, odnosno kad prestane njen pravni subjektivitet.
Pojam zaostavtine. Pojam zaostavtine najee se odreduje kao skup imovinskih prava i imovinskih obaveza

koje je ostavitelj imao u trenutku smrti. Sam zakonodavac je ograniio odgovornost nasljednika za ostaviteljeve dugove do visine prava koja je od njega naslijedio. Od pravila da zaostavtinu ine imovinska prava i obaveze ostavitelja u trenutku smrti postoje odredeni izuzeci: Potomci i usvojenici koji su ivjeli zajedno sa ostaviteljem i svojim radom, zaradom ili na drugi nain pomagali u privredivan_ju, imaju pravo zahtijevati da im se iz zaostavtine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u poveanju vrijednosti ostaviteljeve imovine, prije nego ko se zaostavtina formira. Ostali nasljednici koji su ivjeli ili privredivali u zajednici sa ostaviteljem mogu postavljati odredene zahtjeve u odnosu na odredene predmete iz zaostavtine. Sud moe na zahtjev tih nasljednika odluiti da im se ostave pojedine stvari koje bi pripale u dio ostalih nasljednika. Nasljednik kome bi sud na takav nain dosudio odredene stvari, bio bi duan da u roku koji mu odredi sud, isplati novanu protuvrijednost tih stvari drugim nasljednicima, kojima bi stvari inae pripale u nasljedni dio. Preivjelom branom drugu i potomcima koji su ivjeli sa ostaviteljem u istom domainstvu pripadaju predmeti domainstva koji slue za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba (namjetaj, posteljina, sude itd) i oni ne ulaze u zaostavtinu. Izuzetak su predmeti znatnije vrijednosti (npr.skupocjeni stilski namjetaj, pribor zajelo od plemenitih metala i sl). S druge strane, predmete iz ostaviteljevog domainstva mogu dobiti i ostali nasljednici na svoj zahtjev, ali e se ti predmeti uraunati u njihov nasljedni dio. Pravo pree kupovine pokretnih stvari ne moe se naslijediti ako zakonom nije drugaije odredeno. U zaostavtinu mogu ui i neka neimovinska prava ili neka faktika stanja koja uope nisu prava, te neka

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
imovinska prava koja ostavite j nije imao kod sebe u trenutku smrti. Nako npr: 3 Po zakonu o autorskom pravu, nasljediva su i autorska prava (koja ne spadaju u imovinu autora); Posjed, koji nije pravo ve faktika vlast na stvari ipak ulazi u sastav zaostavtine jer u trenutku smrti ostavitelja on prelazi na nasljednike; Poklon ili legat koji je nasljednik dobio od ostavitelja uraunava se u njegov nasljedni dio, osim ako ostavitelj nije drugaije odredio. Kao poklon se smatra i oprost duga, odricanje od prava, kao i svako drugo raspolaganje ostavitelja bez naknade.
Postojanje nasljednika

Nasljednik moe biti samo osoba koja je u ivotu u trenutku otvaranja nasljeda. Isto pravilo vai za fizika i pravna lica (u naem pravu testamentarni nasljednici mogu biti i pravna lica). Postoje izuzeci od ovog pravila. Dijete ve zaeto u trenutku otvaranja nasljeda smatra se kao rodeno, ako se rodi ivo. Nerodeno zaeto dijete moe biti nasljednik u trenutku smrti ostavitelja, ali pod uvjetima: da je dijete zaeto do trenutka smrti ostavitelja; da se to dijete rodi ivo. Ovo pravilo se primjenjuje i kod zakonskog i kod testamentarnog nasljedivanja. Kod zakonskog nasljedivanja pravilo o nasciturusu primjenjuje se na sve zakonske nasljednike. Kod nasljedivanja nasciturusa moe se postaviti pitanje trenutka sticanja prava svojine na njegovom nasljednom dijelu. To moe biti trenutak smrti ostavioca ili trenutak rodenja nasciturusa. ee je stanovite da zaetak stie pravo svojine na svom nasljednom dijelu u trenutku smrti ostavioca. To stanovite usvaja i nae nasljedno pravo, uz odredene uvjete: da se rodi iv, najkasnije 300 dana od smrti ostavitelja, odnosno 300 dana od dana sainjenja testamenta.
Sposobnost za nasljecivanje. Sposobnost za nasljedivanje izjednaena je sa pravnom sposobnou. To vai i

za fizika i za pravna lica.

Nedostojnost za nasljecivanje. Nekim nasljednicima moe biti oduzeta sposobnost za nasljedivanje, ali samo

u odnosu na konkretnog ostavioca. Takav nasljednik ne nedostojan za nasljedivanje. Nedostojan e biti nasljednik koji poduzima radnje kojima se ogrijeio o ostavioca, a to su redovno protupravne radnje. Razlozi nedostojnosti izriito su navedeni Zakonu o nasljeivanju (ZN), pa je nedostojan onaj: L Ko je sa umiljajem liio ili pokuao liiti ivota ostavitelja. Pri tome e nedostojan biti neposredni ubica, sauesnik, podstreka, pa i nasljednik koji je samo prikrio izvrenje ubistva ostavitelja, pod uvjetom daje to uinjeno sa umiljajem. 2. Ko je prinudom ili prijetnjom natjerao, ili prevarom naveo ostavitelja da saini ili opozove testament ili neku odredbu testamenta, ili gaje sprijeio da to uini. 3. Ko je unitio ili sakrio ostaviteljev testament u namjeri da sprijei ostvarenje posljednje volje ostavitelja, kao i onaj ko je falsifikovao testament. Pri tome sluajno uniten ili zaturen testament nije razlog nedostojnosti. On e proizvesti dejstvo punovanog testamenta ako zainteresovano lice dokae da je testament postojao, da je bio sainjen u zakonom propisanom obliku, da je uniten, izgubljen, sakriven ili zaturen, te ako dokae sadraj onog dijela testamenta na koji se poziva. Falsifikovanje se moe uiniti na 2 naina: da se postojeem testamentu neto oduzima ili dodaje, ili da se saini potpuno nov testament u ime ostavioca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. Ko se tee ogrijeio o zakonsku obavezu izdravanja prema ostaviocu, kao i onaj koji nije htio ukazati ostaviocu nunu pomo. Zakon preputa sudu da odlui koja povreda obaveze izdravanja se ima smatrati teom. U svakom sluaju, teom povredom ove obaveze smatrae se kada obveznik izdravanja izbjegava izvrenje obaveze dui vremenski period (npr.godinu dana). Teom povredom e se smatrati i izbjegavanje obaveze za krae vrijeme, ako je ostavitelju to izdravanje bilo svakodnevno potrebno, a nasljednik je to izbjegavao iako je obavezu mogao izvriti. Neukazivanje nune pomoi ostavitelju podrazumijeva nepruanje pomoi ostavitelju usljed ega moe biti ozbiljno ugroen njegov ivot ili zdravlje, pod uvjetom da je to bilo mogue uiniti bez opasnosti za sebe ili druga lica. Razlogom nedostojnosti ne moe se smatrati nepruanje pomoi ostaviocu u pogledu spasavanja njegove imovine. U zakonu nije odredeno u kojim e sluajevima biti ozbiljno ugroen ivot ili zdravlje ostavioca, ako mu nasljednik ne prui nunu pomo.
5. Gradanin koji je pobjegao iz zemlje da bi izbjegao osudu za tee krivino djelo ili izbjegao vojnu obavezu, ili

vrio neprijateljsku djelatnost protiv drave, pa se do smrti ostavioca ne vrati u zemlju. Za nastupanje ovog razloga nedostojnosti potrebno je ispunjenje opteg i posebnih elemenata. Opti element se sastoji u tome da se gradanin BiH ne nalazi na teritoriji BiH, bez obzira da li je teritoriju napustio legalno ili ilegalno. Posebnih elemenata ima 3: izbjegavanje osude za tee krivino djelo, izbjegavanje vojne obaveze i vrenje neprijateljske djelatnosti. Da bi nastupio razlog nedostojnosti potrebno je ispunjenje opteg i bar jednog od posebnih elemenata. Pravno dejstvo nedostojnosti pogada samo nasljednika lino. Zbog toga njegova nedostojnost ne smeta njegovim potomcima, koji nasljeduju kao daje on umro prije ostavitelja. ZN daje mogunost ostavitelju da nasljedniku oprosti sve razloge nedostojnosti osim onih iz take 5. O razlozima nedostojnosti (osim onog iz take 4) sud vodi rauna po slubenoj dunosti. Nedostojnost iz razloga datog u taki 4 utvrduje se iskljuivo na prijedlog zainteresovanog lica. Ukoliko taj prijedlog izostane, sud e smatrati da razlog ne postoji, pa makar i sam sud imao saznanja o njegovom postojanju.
Prijem i odricanje od nasljedja Slicanje nasljednog prava. Pravna teorija i zakonodavstvo poznaju 3 sistema sticanja nasljednog prava:

1. Po sili zakona; 2. Voljom nasljednika; 3. Kombinacijom elemenata prva 2 sistema.

Sticanje nas jednog prava po sili zakona vaio je sve do rimskog prava, a djelomino je zadran i u rimskom

pravu. Lica koja su stekla objektivne pretpostavke za nasljedivanje postaju nasljednici ostavioca u trenutku njegove smrti, bez obzira na svoju volju. Ovaj sistem sa aspekta uslova u kojima je oformljen i primjenjivan ne iskazuje se kao prinudan, ve kao sasvim prirodan. Tu se nije moglo ni postaviti pitanje prijema ili odbijanja nasljeda, jer je nasljedivanje prosto nastavljanje porodinog ognjita.
Sticanje nasljednog prava voljom nasljednika. Kod ovog naina, pored ispunjenja objektivnih pretpostavki

potrebna je i izjava volje nasljednika da prihvata nasljedstvo. Sticanje nasljednog prava prolazi kroz 2 faze: prva nastupa smru ostavitelja, a druga nastaje davanjem izjave nasljednika da prihvata nasljedstvo. Ovu izjavu nasljednik treba dati u zakonom odredenom roku. Ta izjava volje je akt sticanja nasljednog prava. Ovaj nain sticanja primjenjivan je u rimskom pravu, a bio je usvojen u Austrijskom gradanskom zakoniku iz 1811.godine koji je primjenjivan i na teritoriji BiH.
Sticanje nas jednog prava kombinacyom elemenata prva 2 naina. Kod ovog naina nasljedno pravo se stie

po samom zakonu u trenutku ostaviteljeve smrti, a lice koje je po sili zakona postalo nasljednik moe izjaviti volju kojom se odrie tog nasljedstva. Ovaj nain sticanja nasljednog prava prihvaen je u skoro svim modernim gradanskim zakonicima, a usvaja ga i nae nasljedno pravo.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odricanje od nasljeda je izjava volje nasljednika koju on daje nakon smrti ostavitelja, s ciljem da ne naslijedi

dio ili cijelu zaostavtinu tog ostavitelja. Odricanje nasljednik moe izvriti samo nasljednikom izjavom. To je izriita, jednostavna, strogo formalna i neopoziva izjava volje privremenog nasljednika koju on u odredenom roku daje sudu u cilju neprihvatanja zaostavtine svog ostavioca. Da bi izjava bila pravno valjana, njen sadraj mora biti mogu, dozvoljen i odreden. Nije mogue odricanje od nasljeda koje se oekuje. Tako, odricanje od nasljeda koje nije otvoreno nema nikakvog pravnog dejstva. Odricanje od nasljeda ne moe biti djelimino, niti pod uslovom. Da bi nasljednika izjava bila odredena, nasljednik mora precizno navesti kojeg nasljedivanja se odrie zakonskog, testamentarnog ili nasljeda po oba ta osnova. 5 Pored navedenog, nasljednika izjava mora ispunjavati i pretpostavke koje se trae za vaijanost pravnih poslova. Nasljednika izjava koja bi sadravala mane volje bila bi manjkava. Nasljednik moe traiti ponitenje izjave ako je ona izazvana prinudom ili prijetnjom, ili je data usljed prevare ili u zabludi. Zahtjev za ponitenje izjave podnosi se ostavinskom sudu u ostavinskom postupku. Ako su injenice na koje se nasljednik poziva nesporne, odluku moe donijeti ostavinski sud. U sluaju spora o injenicama, ostavinski sud e nasljednika uputiti na parnicu, a ostavinski postupak e prekinuti do okonanja parnice. Ukoliko se zahtjev za ponitenje izjave podnosi nakon okonanja ostavinskog postupka, onda se on rjeava u parninom postupku. Pored zahtjeva za ponitenje, moe se podnijeti i zahtjev za pobijanje nasljednike izjave. Zahtjev za pobijanje moe podnijeti samo nasljednikov povjerilac. U sluaju da sud prihvati zahtjev za pobijanje, nasljednika izjava gubi pravno dejstvo samo u odnosu na pobijaa i to samo u obimu u kome je potrebno da se namiri njegovo potraivanje. Nasljednika izjava je neopoziva. Mora se dati u odreenoj formi i biti ovjerena od nadlenog organa i predata sudu, ili moe biti data na zapisnik kod ostavinskog suda ili drugog osnovnog suda. Razlozi neopozivosti su razlozi pravne sigurnosti. Davanjem nasljednike izjave nasljedno pravo stiu trea lica, pa je potrebno zatititi njihove interese. Pravilo o neopozivosti nasljednike izjave narueno je odredbom prema kojoj ako se nakon davanja izjave o odricanju od nasljea pronae imovina za koju se u vrijeme davanja izjave nije znalo da pripada zaostavtini, nasljednik koji je dao takvu izjavu moe u roku koji odredi sud traiti da mu se prizna pravo nasljedstva na dio novopronaene imovine koji mu po zakonu pripada. Pravo na davanje nasljednike izjave nije trajno. Izjava o odricanju od nasljea treba da se da prije zavretka rasprave o zaostavtini. Ovakvo odreenje roka je neprecizno. Izjavu o odricanju od nasljea mogu dati kako nasljednik, tako i svaka druga osoba koja stie neka prava od ostavitelja. Izjava se po pravilu daje poslije smrti ostavitelja, a testamentarni nasljednici je mogu dati i po proglaenju testamenta. Nasljea se ne mogu odrei: 1. Nasljednik koji je raspolagao cijelom zaostavtinom ili njenim dijelom; 2. Nasljednik koji je ostavinskom sudu dao izjavu o prihvatanju nasljea; 3. Optina kojoj pripada zaostavtina bez nasljednika. Dejstvo odricanja je retroaktivno, te se smatra da takvo lice nikad nije ni postalo nasljednik.
Posljedice odricanja su razliite, u zavisnosti da li se radi o zakonskom ili testamentarnom nasljedniku. Ako se

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
nasljeda odrekao testamentarni nasljednik, njegov dio zaostavtine pripae zakonskim nasljednicima. Ostavitelj to moe sprijeiti ako u testamentu odredi zamjenika svom testamentarnom nasljedniku. Ako se nasljea odrekao zakonski nas jednik, posljedice odricanja zavisie od sadraja njegovog odricanja. Odricanje izvreno bez ogranienja vazi i za potomke onoga ko se odrekao nasljea. Ako se zakonski nasljednik odrekao nasljea samo u svoje ime (odricanje sa ogranienjem), za njega vai fikcija da je umro prije ostavitelja. Dio zaostavtine koji bi pripadao njemu nasljeivae se po principu predstavljanja. Ukoliko bi nasljednik umro prije isteka roka za davanje izjave o odricanju od nasljea, a takvu izjavu nije dao, pravo davanja izjave prelazi na njegove nasljednike.
. Pravni osnovi nasljedivanja

Nae nasljedno pravo poznaje 2 osnova za nasljeivanje: testament i zakon. Jau pravnu snagu ima volja ostavitelja, odnosno testament.

NASLJEDNO-PRAVNI UGOVORI Nasljedno-pravni ugovori koje spominje Zakon o nasljeivanju treba shvatiti kao ugovore sa odredenim nasljedno-pravnim elementima, odnosno obvezno-pravne ugovore koji pored primarno predvidenih i namjeravanih obvezno-pravnih efekata, sekundarno proizvode i odredene nasljedno-pravne efekte. UGOVOR O NASLJEIVANJU, BUDUEM NASLJEDSTVU ILI LEGATU Ugovor o nasljedivanju je pravni posao mortis causa kojim se ugovornici meusobno odreuju za nasljednike ili jedan ugovornik odreuje drugog za nasljednika. On predstavlja osnov za pozivanje na nasljee u onim pravnim sistemima koji ga ne zabranjuju. Dozvoljen je u veini evropskih pravnih sistema. U naem pravu takvi ugovori su nitavi. Dakle, nitav je ugovor kojim neko ostavlja svoju zaostavtinu ili njen dio svome suugovarau ili treem licu. Takoer je nitav ugovor kojim neko otuduje nasljedstvo kome se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu treeg lica koje je jo u ivotu. Nitavi su i ugovori o buduem legatu, kao i ugovor kojim se neko obavezuje da u svoj testament unese ili ne unese neku odredbu. UGOVOR O USTUPANJU I RASPODJELI IMOVINE ZA IVOTA Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota je dvostrani formalni pravni posao inter vivos koji se sklapa izmeu pretka i njegovih potomaka ili branog druga. Ovim ugovorom predak za ivota ustupa i rasporeuje svojim potomcima cijelu svoju imovinu ili njen dio, ako se sa time saglase sva djeca i drugi potomci pretka koji e po zakonu biti pozvani na nasljee. U sluaju da brani drug ne bude obuhvaen ustupanjem i raspodjelom, njegovo pravo na nuni dio ostaje u potpunosti. U ovom sluaju ustupanje i raspodjela ostaju punovani, samo se prilikom utvrivanja vrijednosti zaostavtine radi odreivanja nunog dijela branog druga, ustupljeni dijelovi imovine smatraju kao poklon. Ustupanje i raspodjela su punovani samo ako su se sa tim saglasili svi potomci koji e po zakonu biti pozvani na nasljedstvo. Meutim, ustupanje i raspodjela ostaju na snazi i u sluajevima ako je potomak koji se nije saglasio umro prije ostavitelja, a nije ostavio potomke, ako se odrekao nasljea ili je iskljuen iz nasljea kao nedostojan. Sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine mora biti u pismenoj formi i ovjeren od strane suda. Predmet moe biti cjelokupna imovina ustupioca ili samo njen dio, ali samo sadanja imovina ustupioca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pravna dejstva ugovora

Brani drug se moe obuhvatiti ustupanjem i raspodjelom samo uz njegov pristanak. Ako ne bude obuhvaen ustupanjem i raspodjelom, branom drugu ostaje pravo na nuni dio. Prilikom ustupanja i raspodjele ustupilac moe zadrati pravo plodouivanja na svim ustupljenim stvarima ili nekima od njih, ugovoriti doivotnu rentu, izdravanje ili neku drugu naknadu. To moe uiniti za sebe, branog druga ili treu osobu. Potomci izmeu kojih je razdijeljena imovina ne odgovaraju za dugove ustupioca, ukoliko ugovorom nije drugaije odreeno. Povjerioci ustupioca mogu pobijati ustupanje i raspodjelu putem tube actio pauliana. Kada predak koji je izvrio ustupanje i raspodjelu imovine umre, njegovu zaostavtinu e initi samo imovina koja nije bila obuhvaena ustupanjem i raspodjelom. 7
Prestanak ugovora

Ugovor se smatra nevaeim ako se sa njim nisu saglasili svi potomci koji su ivi u trenutku ustupioeve smrti. Ugovor e biti nitav i u sluaju kad ustupilac dobije dijete poslije zakljuenja ugovora ili ako se pojavi nasljednik koji je bio proglaen umrlim. U svim sluajevima kad je ugovor nevaei, svako ustupanje i raspodjela tretira se kao poklon nasljednicima za ivota i uraunava se u njihov nasljedni dio. Najei nain prestanka ugovora je opozivanje. Ustupilac ima pravo opoziva ugovora ukoliko je potomak pokazao grubu neblagodarnost prema njemu ili ako ne izvrava svoje obaveze predvidene ugovorom o ustupanju i raspodjeli (izdravanje, plaanje ustupioevih dugova ija je isplata naloena istim poslom). U sluajevima neizvravanja obaveza (osim izdravanja), sud moe odluiti da li ustupilac ima pravo da zahtijeva vraanje date imovine ili da trai prinudno izvrenje tereta. Potomak koji je ustupiocu morao vratiti ono to je primio prilikom ustupanja i raspodjele moe nakon smrti ustupioca zahtijevati svoj nuni dio, ako nije iskljuen ili se odrekao nasljeda.
2.3. Pitanje opravdanosti ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota u naem pravu

Kod nas u praksi izuzetno rijetko nalazimo sluajeve ustupanja i raspodjele imovine za ivota. Vjerovatni razlog je postojanje ugovora o doivotnom izdravanju koji na efikasniji nain osigurava pretka i potomka. Jedino opravdanje ovog ugovora vidi se u namjeri pretka da besteretnim raspolaganjem ustupi svoju imovinu za rad sposobnijim i mladim potomcima, ko za njih znai zasnivanje samostalne egzistencije. 3. UGOVOR O DOIVOTNOM IZDRAVANJU
Pojam ugovora o doivotnom izdravanju

Ugovor o doivotnom izdravanju je ugovor kojim se jedan ugovara obavezuje da doivotno izdrava drugog ugovaraa ili neku treu osobu, a drugi ugovara izjavljuje da mu ostavlja svoju imovinu ili njen dio, u nasljede. Dakle, u sutini se radi o obinom obligacionom ugovoru sa odredenim nasljednopravnim elementima. U praksi se javlja i ugovor kojim se jedan ugovara obavezuje da doivotno izdrava drugog, a drugi mu za to pri zakljuenju ugovora ustupa u vlasnitvo odredeni dio imovine. Ovo nije ugovor o doivotnom izdravanju, ve obini dvostrani gradanskopravni ugovor. Razlika je u tome to kod ugovora o doivotnom izdravanju

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
primalac izdravanja zadrava vlasnitvo nad imovinom do svoje smrti. Osim toga, ugovor o doivotnom izdravanju koji se zakljuuje po Zakonu o nasljedivanju mora biti zakljuen u pismenoj formi, a ovaj drugi ne.
. Karakteristike ugovora o doivotnom izdravanju

Ugovor je nastao kad su se ugovarai dogovorili oko njegove sadrine, sastavili i potpisali pismenu ispravu o tome, te istu ovjerili od strane suda. Ugovor o doivotnom izdravanju ne moe se zakljuiti putem punomonika. Medusobno ga mogu zakljuiti i lica koja su ve po zakonu obavezna da se meusobno izdravaju (npr.djeca i roditelji). Medutim, dijete moe putem ugovora na sebe preuzeti daleko veu obavezu, nego to bi inae po zakonu moralo. Ugovor o doivotnom izdravanju moe se zakljuiti samo u pisanoj formi. On je dvostrano obavezan i ima element aleatornosti, jer davalac izdravanja u trenutku zakljuenja ugovora ne zna koliko dugo e davati izdravanje. Dakle, nije izvjestan ekonomski efekat posla koji stranke ugovaraju. Davalac izdravanja svoje pravo moe upisati u javnoj knjizi, ime ovom ugovoru daje apsolutno dejstvo. Na ovaj nain primalac izdravanja ne moe izigrati davaoca prodajom ili poklonom predmeta ugovora.
Uslovi za zakljuenje ugovora

Subjekti ugovora o doivotnom izdravanju su davalac i primalac izdravanja. U pravnoj teoriji vlada miljenje da primalac izdravanja moe biti samo fiziko lice, jer je cilj zakljuenja ugovora osiguranje egzistencije fizikog lica. Primalac izdravanja treba biti poslovno sposobno lice. Kao primalac se ne bi moglo pojaviti ni maloljetno lice, jer postoji zakonska obaveza izdravanja maloljetnika od strane roditelja. Davalac izdravanja moe biti svako fiziko i pravno lice (npr."dom staraca"). Da bi ugovor bio pravno valjan, izmeu davaoca i primaoca izdravanja mora postojati saglasnost volja. Ugovorne strane moraju tano precizirati meusobne obaveze. Uobiajene obaveze primaoca izdravanja su: da stvar prenese u vlasnitvo davaoca, odnosno da mu ustupi pravo na nain kako je to odredeno ugovorom. Predaja imovine moe biti odloena do smrti primaoca izdravanja, a u meuvremenu davalac svoje pravo moe osigurati upisom u javnu knjigu; da primi izdravanje kako je to ugovoreno. U sluaju odbijanja prijema, primalac pada u zakanjenje povjerioca i snosi posljedice tog zakanjenja. Obaveze davaoca izdravanja bi bile: davanje stana primaocu (ako je tako ugovoreno); davanje hrane, pia i sl; zadovoljenje linih i drugih potreba primaoca (izlasci, deparac i sl); njega, lijeenje i rehabilitacija u sluaju bolesti; sahrana poslije smrti primaoca izdravanja prema odredbama ugovora i sl.
. Prestanak ugovora o doivotnom izdravanju

Ugovor najee prestaje: Smru primaoca izdravanja. U sluaju smrti davaoca, njegove obaveze prelaze na branog druga i potomke koji su pozvani na nasljee, ako oni na to pristanu. U suprotnom, ugovor se raskida i oni nemaju pravo traiti naknadu za ranije dato izdravanje, osim u sluaju ako nisu u stanju preuzeti ugovorne obaveze. Tada mogu traiti naknadu od primaoca izdravanja. Sud e naknadu ocijeniti po slobodnoj

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ocjeni, uzimajui u obzir imovinske prilike obiju strana.

- Sporazumnim raskidom ugovora. Na zahtjev jedne strane, i to u 2 sluaja: I . ukoliko ugovarai prema ugovoru ive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajedniki ivot postane nepodnoljiv. Pri tome nije vano ko je izazvao poremeaj odnosa, ali se mora utvrditi objektivno postojanje tog poremeaja i njegovi uzroci. Bez obzira na krivicu za raskid zajednikog ivota, primalac izdravanja ima pravo traiti protuvrijednost naturalnih davanja na koje je obavezan davalac izdravanja prema ugovoru o doivotnom izdravanju. U protivnom, s obzirom daje taj ugovor na snazi, davalac izdravanja bi se neosnovano bogatio. 2. Kada nastupe promijenjene okolnosti zbog kojih je ispunjenje ugovora postalo znatno oteano, a stranke tu promjenu nisu pretpostavljale prilikom zakljuenja ugovora (npr.znatan porast trokova ivota, promjena zdravstvenog stanja izdravanog itd). Pri ovome sud vodi rauna o svim okolnostima. Svaka strana moe traiti raskid ugovora ako druga strana ne izvrava svoje obaveze. U sluaju raskida ugovora svaka strana zadrava pravo da od druge strane trai naknadu koja joj pripada po opim pravilima imovinskog prava.
Ugovor o doivotnom izdravanju i sticanje stanarskog prava 9

U praksi se &sto deavalo da se ugovor o doivotnom izdravanju sklapa iskljuivo da bi se osiguralo sticanje stanarskog prava. Naime, davalac izdravanja moe na osnovu ugovora o doivotnom izdravanju stei svojstvo lana porodinog domainstva nosioca stanarskog prava, ali pod uslovom da je vie od 5 godina ivio sa nosiocem stanarskog prava.
3.6. Uticaj ugovora o doivotnom izdravnnju na sastav zaostavtine

Osnovno dejstvo je da imovina koja je predmet ugovora o doivotnom izdravanju ne spada u zaostavtinu. Kada ostavinski sud utvrdi da je ostavilac otudio svoju imovinu ugovorom o doivotnom izdravanju, donijee rjeenje da se zaostavtina ne raspravlja. Na osnovu ovog rjeenja i ugovora davalac izdravanja e moi na sebe prenijeti pravo vlasnitva na nekretninama u zemljino-knjinom uredu. Ukoliko nije sva imovina predmet ugovora o doivotnom izdravanju, sud e ostavinski postupak provesti samo za imovinu koja nije obuhvaena ugovorom, jer takva imovina ulazi u sastav zaostavtine.

DRUGI DIO ZAKONSKO NASLJEIVANJE

Redovno zakonsko nasljedivanje

Na nasljedno-pravni sistem spada u zatvorene sisteme, gdje se na nasljede pozivaju samo najblii srodnici. Da bi neko lice moglo biti potencijalni zakonski nasljednik ostavioca mora u trenutku smrti ostavioca sa njim biti povezano srodstvom (krvnim ili gradanskim) ili branom vezom.
. Krvno srodstvo sa ostaviocem

Po Zakonu o nasljedivanju BiH, ostavioca nasljeduju: 1. Svi njegovi potomci; 2. Od predaka samo roditelji, dede i nane;

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. Poboni srodnici, od kojih samo braa i sestre i njihovi potomci, te djeca od deda i nana ostavioca. Vanbrano krvno srodstvo je izjednaeno sa branim u pogledu nasljedivanja.
Gradansko srodstvo sa ostaviocem

Gradanski srodnik ostavioca postaje se putem usvojenja. Usvojenik iz nepotpunog usvojenja zajedno sa svojim potomcima moe naslijediti samo svog usvojioca, ali ne i njegovog branog druga i druge srodnike. U medusobnom nasljedivanju usvojenika i usvojioca uspostavljen je reciprocitet. Zato ako bi nasljeivanje usvojenika prema usvojiocu bilo ogranieno ili iskljueno, reciprono bi bilo ogranieno ili iskljueno nasljedivanje usvojioca prema usvojeniku. Omoguavanje usvojiocu na naslijedi usvojenika iz nepotpunog usvojenja otvara problem konkurencije nasljednog prava usvojica i nasljednog prava prirodnih roditelja usvojenika, obzirom da kod nepotpunog usvojenja usvojenik ne raskida vezu sa svojim krvnim srodnicima. Zakon o nasljedivanju BiH o tome ne daje rjeenje. Srodstvo potpunog usvojenja izjednaeno je sa srodstvom po krvi, te se odredbe nasljednog prava primjenjuju u skladu s tim.
Brana veza sa ostaviocem

Na sistem, kao i drugi moderni pravni sistemi, stavlja branog druga ostavioca u isti nasljedno-pravni poloaj sa najbliim srodnicima ostavioca. Poloaj branog druga ostavioca imaju ono lice koja je u trenutku njegove smrti bilo sa njim u valjanom braku. Zato brani drug nee imati pravo na nasljede: 1. Ako je ostavilac podnio tubu za razvod braka, a nakon njegove smrti se utvrdi da je tuba bila osnovana; 2. Ako brak bude proglaen nepostojeim ili bude poniten nakon smrti ostavioca iz uzroka ije je postojanje preivjeli brani drug znao u vrijeme zakljuenja braka; 3. Ako je njegova zajednica sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa,-, ostaviocem. ZAKONSKI NASLJEDNI REDOVI ' Potencijalni zakonski nasljednici nasljeduju po nasljednim redovima. Nasljednici blieg nasljednog reda iskljuuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda. Kao osnovica za razvrstavanje u zakonske nasljedne redove nae nasljedno pravo uzelo je parenteralno linearni sistem. Taj sistem zasniva se na prirodnoj strukturi porodice. Svaka porodica sastoji se od vie parentela koje se mogu posmatrati u uzlaznoj liniji prema precima i silaznoj liniji prema potomcima. Gledano prema precima, parentele najblie ostaviocu su one kod kojih je rodonaelnik jedne otac, a druge majka. Tim parentelama pripadaju i njihovi potomci, tj.braa i sestre ostavioca. Slijedee parentele su one iji su rodonaelnici d jed i baka po oevoj liniji i djed i baka po majinoj liniji, dakle 4 parentele. Tim parentelama pripadaju potomci djedova i baka, a to su ostavioevi strievi, ujaci i tetke sa svojim potomcima. Gledano prema potomcima, parentela na jblia ostaviocu je ona i_ji je on rodonaelnik. Toj parentcli pripadaju njegova djeca i njihovi potomci. Prilikom formiranja nasljednog reda polazi se od kriterija da isti nasljedni red ine parentele ostaviteljevih srodnika koji su sa njim u jednako bliskoj vezi. Po pravilu, dok postoji nasljednik iz prethodnog nasljednog reda, nasljednici iz narednog nasljednog reda ne mogu biti pozvani na nasljedstvo. Izuzetak je sluaj kada brani drug ostane sam u prvom nasljednom redu. On tada ne moe naslijediti cijelu imovinu, ve se prebacuje u drugi nasljedni red i dobiva polovinu zaostavtine.

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zakon o nasljedivanju odreduje koliko dio zaostavtine pripada svakom od nasljednika iz istog nasljednog reda. Medutim, ukoliko se desi da odredeni nasljednik iz jednog reda ne moe naslijediti dio zaostavtine koji mu po zakonu pripada, onda pravila o konkurenciji odreduju kojem ili kojim nasljednicima pripada taj dio zaostavtine. Medu pravilima o konkurenciji su pravo predstavljanja, pravo prirataja i uvaavanje posebnih prilika i potreba nasljednika.
. Pravo predstavljanja

Ukoliko bi neki od nasljednika umro prije ostavioca, ili iz nekog drugog razloga ne bi naslijedio ostavioca, na njegovo mjesto stupaju njegovi potomci i nasljeduju dio koji bi pripao njihovom pretku. To pravo potomaka zove se pravo predstavljanja. Tako predstavljanje rjeava odnos konkurencije nasljednika istog nasljednog reda. Prednost se uvijek daje pretku, ali ako on nije u mogunosti da naslijedi, onda e ostavioca naslijediti njegovi (nasljednikovi) potomci. Pravo predstavljanja djeluje samo izmedu srodnika (zakljuno sa 3.nasljednim redom) i kod zakonskog nasljedivanja. Primjenjuje se u slijedeim sluajevima: ako je potomak ostavioca umro prije ostavioca, ako je on u odnosu na ostavioca nedostojan, iskljuen iz nasljedstva i kad se odrekao nasljeda.
Pravo prirataja

Ukoliko i potomkovi potomci ne mogu iz nekog razloga da naslijede, dio zaostavtine ostavioevog potomka pripada nasljednicima koji su mu u tom nasljednom redu najblii. Npr. ako je umro ostavilac koji je imao dva sina, od kojih jedan iz nekog razloga nije moglo naslijediti, a nije imao svojih potomaka, njegov dio zaostavtine pripae njegovom bratu, tj. drugom sinu ostavioca. To je pravo prirataja.
. Uvaavanje posebnih prilika i potreba nasljednika

Zakon za svakog nasljednika u svakom nasljednom redu naelno odreduje nasljedniku kvotu koja mu pripada iz zaostavtine. Medutim, zakonodavac istovremeno uvaava posebne prilike u kojima se nalazi i posebne potrebe koje ima pojedini nasljednik, tako da moe doi do uveanja ili umanjenja unaprijed odredenih dijelova pojedinih nasljednika. Poto je to izuzetak od pravila, on se moe primijeniti samo ako je izriito predviden u zakonu. Ovi izuzeci se mogu primjenjivati samo u prvom i drugom nasljednom redu. PRVI ZAKONSKI NASLJEDNI RED One ga djeca ostavioca i njegov brani drug. Kao djeca ostavioca u smislu nasljedivanja, smatraju se njegova djeca (brana i vanbrana) i njihovi potomci (ostavioevi unuci, praunuci itd), te ostavioev usvojenik i njegovi potomci. Nasljednici prvog nasljednog reda nasljeduju jednake dijelove. Ukoliko u prvom nasljednom redu ostane samo brani drug, on se prebacuje u drugi nasljedni red.

U prvom nasijednom ~redu prvenstveno se primjenjuje pravo predstavljanja, a tek ako se ono ne moe primijeniti, primjenjuje se pravo prirataja. U ovom nasljednom redu se uvaavaju posebne prilike i potrebe nasljednika, usljed ega se dio nasljea nekog od nasljednika moe poveati ili smanjiti, bez obzira na pravilo da svi nasljeuju jednake dijelove. Poveanje nasljednog dijela djece Ako djeca nemaju nunih sredstava za ivot, mogu zahtijevati od suda da njihov nasljedni dio povea i za toliko umanji dio branog druga. Ukoliko je zaostavtina male vrijednosti, sud moe

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM odrediti da ona u cjelosti pripadne djeci, to znai da se brani drug u cjelosti liava svog dijela zaostavtine. Ukoliko samo neko od vie djece nema nunih sredstava za ivot, ono moe od suda zahtijevati da se povea njegov nasljedni dio na raun nasljednih dijelova ostalih nasljednika (djece i branog druga). Prilikom donoenja odluke, sud e uzeti u obzir sve okolnosti, a posebno imovinske prilike i sposobnost za privreivanje svakog djeteta i branog druga, trajanje brane zajednice, te vrijednost zaostavtine. Poveanje nasljednog dijela branog druga Ako je brani drug u tekoj materijalnoj situaciji, on moe traiti od suda da se njegov nasljedni dio povea na raun ostalih nasljednika koji imaju potrebna sredstva za ivot. Kad je u prvom nasljednom redu na raun djece, a kad je u drugom nasljednom redu na raun nasljednog dijela roditelja, a moe mu pripasti i cijela zaostavtina. Sud donosi odluku, uzimajui u obzir okolnosti kao i u prethodnom sluaju. DRUGI ZAKONSKI NASLJEDNI RED
drugi nasljedni red redovno ulaze roditelji ostavioca i njihovi potomci, tj.braa i sestre

ostavioca. Osim njih, u ovom nasljednom redu moe se nai i brani drug ako ostane sam u prvom nasljednom redu. Ukoliko je brani drug preao iz prvog u drugi nasljedni red, njemu automatski pripada polovina zaostavtine, a drugu polovinu nasljeuju roditelji u jednakim dijelovima. Ukoliko je jedan roditelj umro prije ostavioca, a nema nijednog potomka, njegov dio nasljeuje drugi roditelj. Ako su prije ostavioca umrla oba roditelja, naslijedie njihovi potomci (braa i sestre ostavioca). Ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, a nemaju potomaka, cjelokupnu zaostavtinu nasljeuje brani drug ostavioca.
drugom nasljednom redu takoer moe doi do poveanja i smanjenja nasljednih dijelova. Do

poveanja moe doi samo kod roditelja i branog druga, a do smanjenja kod svih nasljednika ovog nasljednog reda. TREI ZAKONSKI NASLJEDNI RED
trei red spadaju dede i nane ostavioca i njihova djeca - amide, dajde, tetke ostavioca (pravo

predstavljanja je ogranieno samo na njihovu djecu). I ovdje vae naela predstavljanja i prirataja.

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM NUNO NASLJEIVANJE

UVOD
veini savremenih prava sloboda testiranja (raspolaganja imovinom putem testamenta) nije

neogranieno, apsolutno naelo, za razliku od raspolaganja imovinom za ivota. Sa historijskog aspekta, osnov ogranienja slobode testiranja se tumaio potrebom da odreena dobra ostanu u porodici kao uslov 13
njenog ekonomskog opstanka. Moderna teorija sklona je stanovitu da osnov ogranienja slobode testiranja lei u dunosti izdravanja lanova porodice koja ne prestaje ni nakon smrti. Sve drave koje ograniavaju slobodu testiranja to ine posredstvom ustanove nunog nasljednog dijela. Ostavilac.je duan da odredenim licima iz kruga zakonskih nasljednika (u pravilu najbliim zakonskim nasljednicima) ostavi odrecleni dio zaostavtine. Ovi zakonski nasljednici kojima u svakom sluaju pripada dio zaostavtine nazivaju se nunim nasljednicima, a dio koji im po zakonu pripada i kojim ostavilac ne moe raspolagati naziva se nunim dijelom. Dakle, nuni nasljedni red u cjelini ima imperativni karakter. Pravila nunog nasljedivanja su imperativna samo za ostavioca, ali ne i za nune nasljednike. Ukoliko u testamentu ostavilac ini raspolaganja preko granica raspoloivog dijela, to za sobom ne povlai nitavost testamenta. Da li e takva raspolaganja proizvoditi pune uinke, zavisi od nunih nasljednika. Ako nuni nasljednici ne trae svoj nuni dio, testamentalno raspolaganje ostae u punoj vanosti, mada je njime zahvaen i nuni dio. Ustanova nunog dijela bila je u sutini izgradena ve u rimskom pravu. Preuzeo ju je i Francuski gradanski zakonik, a zatim i druge zemlje evropske kontinentalne pravne tradicije. Anglosaksonske zemlje (V.Britanija i SAD), a i neke zemlje June Amerike su na stanovitu apsolutne slobode testiranja, mada i u tim zemljama postoje tendencije ogranienja slobode testiranja u korist maloljetnih potomaka, lica koja je ostavilac izdravao, kao i u sluaju raspolaganja odredenim kategorijama dobara (npr. poljoprivrednim zemljitem). PRAVNA PRIRODA PRAVA NA NUNI DIO U jednom broju zemalja koje su bile pod jaim uticajem romanskog prava (romanske zemlje, zemlje istone Evrope, pa i BiH), pravo na nuni dio shvata se kao nasljedno pravo. U zemljama pod uticajem germanskih pravnih obiaja, pravo na nuni dio smatra se obligacionim pravom.
Pravo na nuni dio kao nasljedno pravo (par s hereditatis)

Domaa nauka gradanskog prava gotovo u potpunosti je saglasna da je pravo na nuni dio nasljedno pravo, slijedei pri tome dikciju zakonskih propisa (130 ZN BiH nosi naslov Pravo na nuni dio je nasljedno pravo>>). Medutim, ostavilac moe odrediti da nuni nasljednik svoj dio primi u odredenim stvarima, pravima ili novcu. Prema jednom shvatanju, odredba o nasljedno-pravnoj prirodi prava na nuni dio je dispozitivne prirode i ostavilac, odredujui da nuni nasljednik primi svoj nuni dio u odreenim pravima, stavlja nunog nasljednika u poloaj singulamog sukcesora, u poloaj povjerioca zaostavtine. Prema drugom miljenju, ostavilac testamentom ne moe promijeniti imperativne norme i nuni nasljednik ima poloaj univerzalnog sukcesora, ak i ako su mu ostavljene pojedine stvari, prava ili gotov novac.

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pravo na nuni dio nema u svim situacijama nasljedno-pravna obiljeja, mada su ona u cjelini uzevi dominantna. Na ovakav zakljuak ukazuju slijedee injenice: Nuni nasljednik ne stie uvijek prava iz zaostavtine neposredno, u trenutku smrti ostavioca. U sluaju pretjeranih testamentalnih raspolaganja, nuni nasljednik ne postaje titular prava u trenutku smrti ostavioca, ve ta prava stie testamentalni nasljednik. Nuni nasljednik u takvom sluaju stie pravo na nuni dio tek ukoliko ga u zakonom propisanom roku zatrai. Ukoliko to ne uini, sticanje testamentalnog nasljednika je definitivno. Dakle, u ovom sluaju pravo na nuni dio je preobraajno pravo, pravna mo. U domaoj doktrini i praksi iroko je zastupljen stav da je pravo zahtijevanja nunog dijela nenasljedivo, to protivrjei nasljedno-pravnoj prirodi prava na nuni dio. Ako zakonski ili testamentalni nasljednik do kraja ostavinske rasprave ne da nikakvu nasljedniku izjavu, to znai prihvat nasljedstva. S druge strane, ukoliko nuni nasljednik kome je povrijedeno pravo na nuni dio ne zatrai svoje pravo u zakonskom roku, smatra se da se tog prava odrekao. S tim u vezi postavilo se pitanje da li u sluaju odricanja od prava na nuni dio dolazi do prirataja tog dijela ostalim nunim nasljednicima ili se poveava raspoloivi dio. Miljenja su podijeljena i u doktrini i u sudskoj praksi, ali se ispravnim ini da ne dode do prirataja drugim nunim nasljednicima. Odgovornost nunog nasljednika za dugove ostavioca praktino postoji samo ako je nunom nasljedniku ostavljeno vie nego to iznosi vrijednost nunog nasljednog dijela. On nikada ne odgovara za obaveze na teret svog nunog dijela, jer ima pravo na neokrnjenu vrijednost nunog dijela i u tome se njegov poloaj razlikuje od poloaja drugih nasljednika. Drugaija su pravna sredstva zatite nasljednog prava i prava na nuni dio. Razliiti su i rokovi u kojima se tube mogu podii. Izmeu nunih nasljednika, kao i nunog nasljednika i drugih nasljednika ne uspostavlja se nasljednika zajednica, jer nuni nasljednici nisu zajedniari u pravu, ve suvlasnici, budui da je poznat alikvotni dio koji im pripada.
Pravo na nuni dio kao obligaciono pravo

Prema shvatanju zastupljenom u njemakom i austrijskom pravu, pravo na nuni dio je obligaciono pravo. Nuni nasljednik ima pravo na odredenu novanu vrijednost, a ne na realan dio zaostavtine. Ovo pravilo je dispozitivno i ostavilac nunom nasljedniku moe ostaviti i realni dio zaostavtine.

Krug nurzih nasljednika

Osnovno pravilo je da je nuni nasljednik ono lice koje bi u konkretnom sluaju bilo zakonski nasljednik da se raspored zaostavtine vri prema pravilima zakonskog nasljeivanja. Tako su nuni nasljednici rasporeeni u nune nasljedne redove uz dosljednu primjenu pravila parentelarno-linearnog sistema, to znai da je odnos izmeu nunih nasljednih redova odnos iskljuivosti. Primjena prava ograniena je u odnosu na zakonske nasljedne redove, jer je krug nunih nasljednika ui od kruga zakonskih nasljednika, a takoer i primjena prava prirataja. Prema naem nasljednom pravu, nuni nasljednici su podijeljeni u 2 nuna nasljedna reda. U prvom su potomci ostavioca, usvojenici iz potpunog usvojenja i nepotpunog usvojenja sa irim dejstvom (tj.ako meusobna nasljedna prava nisu iskljuena aktom o usvajanju), te brani drug ostavioca. U drugom nunom nasljednom redu su brani drug ostavioca (u sluaju da je jedini nuni nasljednik u prvom nunom nasljednom

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
redu), roditelji ostavioca, te njihovo prvostepeno potomstvo (braa i sestre ostavioca). U okviru drugog nasljednog reda pravo predstavljanja ogranieno je samo na prve potomke rodonaelnika, tj.roditelja ostavioca.
Uslovi koje mora ispuniti nuni nasljednik

U nasljednom pravu BiH postoje 2 grupe nunih nasljednika. Jedna grupa to svojstvo stie pod uslovom da ispunjava ope uslove za nasljedivanje, da su doivjeli momenat delacije i da su dostojni, samo na osnovu injenice da se sa ostaviocem nalaze u odreenim vezama (srodstvo, brak). Druga grupa nunih nasljednika to ne postaje samom injenicom srodstva sa ostaviocem, ve je potrebno da ispuni i odreeni dodatni uslov. Za one nune nasljednike koji to postaju po osnovu srodnike ili brane veze sa ostaviocem kae se da nasljeuju prema objektivnom kriteriju, odnosno da su apsolutni potencijalni nasljednici. Nuni nasljednici koji moraju ispuniti i dodatne uslove, nasljeuju po objektivno-subjektivnom kriteriju, odnosno oni su
relativni nuni nasljednici.

Dodatni uslov formulisan je kao nesposobnost za rad i nemanje nunih sredstava za ivot. Red pozivanja na nasljee je odreen optim pravilima zakonskog nasljednog reda, a kada je po tim pravilima jedno lice pozvano na nasljee, naslijedie nuni dio samo ako u konkretnom sluaju ispunjava i dopunski
uslov.

Propisivanje dodatnih uslova za sticanje svojstva nunog nasljednika suava krug nunih nasljednika. U BiH samo jedan uski krug lica nasljeduje po objektivnom kriteriju, a to su djeca ostavioca, usvojenik iz potpunog usvojenja i brani drug ostavioca. Sva ostala lica iz kruga potencijalnih nunih nasljednika moraju ispunjavati subjektivni uslov, tj. da su nesposobni za rad i da nemaju nunih sredstava za ivot.
Odredivanje veliine nunog nasljednog dijela

Veliina nunog nasljednog dijela odreduje se za svakog nunog nasljednika pojedinano. Osnovica za izraunavanje je utvrdeni dio zaostavtine koji bi pripao nunom nasljedniku kada bi se on u konkretnom sluaju pojavio kao zakonski nasljednik. Na osnovu tako utvrdenog zakonskog nasljednog dijela se u procentu ili razlomku odreduje veliina nunog nasljednog dijela. Taj procenat je razliit u uporednom pravu. U nasljednom pravu BiH taj dio iznosi zakonskog nasljednog dijela, ukoliko se radi o nunim nasljednicima koji nasljeduju po objektivnom kriteriju. Za nune nasljednike koji nasljeduju po objektivno-subjektivnom kriteriju, taj dio iznosi 1/3 zakonskog nasljednog dijela.
'/2

UTVRIVANJE NUNOG DIJELA I SMANJENJE DOBROINIH RASPOLAGANJA ZBOG POVREDE NUNOG DIJELA
naem pravu odredena lica se tite od ostavioevih pretjeranih raspolaganja ne samo pravom da im pripadne

odredeni dio zaostavtine (npr.ll2 zakonskog nasljednog dijela), tj.zatitom od pravnog iznasljedivanja, ved i pravom da im pripadne odredena vr~ednost zaostavtine (zatita od vrijednosnog iznasljedivanja). To se postie ustanovom obraunske vrijednosti zaostavtine i mogunosti da se na bazi obraunske vrijednosti zaostavtine dode do smanjenja testamentalnih raspolaganja i vraanja poklona koje je ostavilac uinio za ivota.
Obraunska vrijednost zaostavtine

Osnovica za izraunavanje vrijednosti nunog nasljednog dijela nije ista vrijednost zaostavtine, ve tzv.obraunska vrijednost zaostavtine.

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Cista vrijednost zaostavtine dobiva se kad se od aktive zaostavtine oduzmu obaveze, trokovi popisa i

procjene zaostavtine, te trokovi sahrane ostavioca.

Obraunska vrijednost zaostavtine je matematika vrijednost koja se dobije kada se na istu vrijednost

zaostavtine doda vrijednost poklona uinjenih za ivota ostavioca. Pri tome se uzimaju u obzir samo pokloni do ijeg vraanja moe doi u sluaju povrede prava na nuni dio. To su: pokloni uinjeni svim potencijalnim zakonskim nasljednicima u bilo kom periodu ostavioevog ivota; pokloni uinjeni licima van kruga potencijalnih zakonskih nasljednika u posljednjoj godini ostavioevog ivota. Prilikom utvrdivanja obraunske vrijednosti zaostavtine ne uraunavaju se manji uobiajeni pokloni, pokloni uinjeni odredenim kategorijama pravnih lica (prema ZN to su DPO, DPZ, samoupravne organizacije i zajednice), pokloni namijenjeni opedrutvenim ciljevima, te pokloni za koje sam zakon odreduje da se ne uraunavaju (npr.pokloni uinjeni na osnovu sporazuma izmedu ostavioca i potomaka o ustupanju imovine za ivota ostavioca). Vrijednost poklona odreuje se prema stanju stvari u momentu kad je poklon uinjen, a prema vrijednosti u momentu smrti ostavioca.
. Smanjenje testamentarnih raspolaganja i vraanje poklona

Ako je ostavilac besplatnim pravnim poslovima za ivota ili testamentom raspolagao preko granica rasoploivog dijela, i ako ono to je ostalo nije dovoljno da se podmiri nuni dio, nuni nasljednik na raspolaganju ima odredena pravna sredstva kojima moe otkloniti povredu prava na nuni dio. Nuni nasljednik moe traiti smanjenje testamentarnih raspolaganja. Testamentama raspolaganja se umanjuju u mjeri u kojoj je to neophodno da bi se namirio nuni dio, a smanjenje moe ii do potpunog ukidanja testamentarnih raspolaganja. Ako to nije dovoljno za namirenje nunog dijela, nuni nasljednik moe traiti i vraanje poklona. Pokloni se vraaju sukcesivno, obrnutim redoslijedom od reda po kome su uinjeni. Ako je vie poklona uinjeno istovremeno, vraaju se srazmjerno njihovoj vrijednosti. Pokloni se vraaju samo u onoj mjeri u kojoj je to potrebno da se namiri nuni dio. U pogledu zahtjeva nunog nasljednika za naknadu zbog koritenja ili oteenja stvari, kao i protuzahtjeva poklonoprimca za naknadu trokova koje je imao povodom stvari, poloaj poklonoprimca zavisi od njegove savjesnosti. Oboriva je pretpostavka (praesumptio iuris) da je poklonoprimac bio savjestan do trenutka saznanja za zahtjev za vraanje poklona. ZATITA PRAVA NA NUNI DIO Tuba za zatitu prava na nuni dio, tj tuba kojom nuni nasljednik trai smanjenje testamentamih raspolaganja naziva se actio supletoria. Rok za podizanje supletorne tube je 3 godine. Mada zakoni govore o zastari, radi se u stvari o prekluziji, tj.potpunom prestanku prava zahtijevati smanjenje testamentarnih raspolaganja i vraanja poklona. Sud na to pazi po slubenoj dunosti. Rok od 3 godine je objektivni rok i rauna se od dana proglaenja testamenta, ako se trai smanjenje testamentarnih raspolaganja, odnosno od dana smrti ili pravosnanosti rjeenja o proglaenju nestalog umrlim, ako se trai vraanje poklona. Po pravilu, zahtjev za smanjenje testamentarnih raspolaganja pokree se u ostavinskom postupku. Moe se pokrenuti i u parnici, ako ostavinski postupak nije voden, ili je okonan ali se u njemu nije raspravljalo o ovom zahtjevu. Isto vai i za zahtjev za vraanje poklona uinjenih zakonskim nasljednicima. Ako je zahtjev za vraanje poklona usmjeren prema licima izvan kruga zakonskih nasljednika, zahtjev se mora postaviti u parnici, obzirom da ta lica ne uestvuju u ostavinskom postupku. Pasivno legitimirani su testamentarni nasljednik ili poklonoprimac i njihovi univerzalni sukcesori.

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prema nekim shvatanjima i presudama sudova, pravo na podizanje supletorne tube nije nasljedivo, to se direktno protivi shvatanju prava na nuni dio kao nasljednog prava. Prema drugaijem shvatanju koje prihvataju i neki sudovi, supletornu tubu u okviru zakonskog roka mogu podii i nasljednici nunog nasljednika koji za ivota nije traio svoj nuni dio. OPRAVDANA IZNASLJEENJA (RAZBATINJENJA) Zakon dozvoljava da ostavilac iznaslijedi (razbatini) nunog nasljednika, ako za to postoje zakonom opravdani razlozi, ako bi se ostavljanje nunog dijela konkretnoj osobi pokazalo neopravdanim obzirom na njen odnos prema ostaviocu ili na drutveno neprihvatljivo ponaanje. Nae, kao i veina savremenih prava, opznaje 2 pravna sredstva pomou kojih ostavilac moe oduzeti pravo na nuni dio nunom nasljedniku: iskljuenje iz prava na nuni dio (exhereditatio nota causa) i lienje prava na nuni dio u korist potomaka lienog lica (exhereditatio bona mente).
Iskljuenje iz prava na nuni dio

Nuni nasljednik moe biti iskljuen iz nunog nasljednog dijela: l. Ako se povredom neke zakonske ili moralne obaveze tee ogrijeio o ostavioca, npr. ogrijeio se o obavezu izdravanja, pomaganja i vaspitanja koja postoji na strani roditelja, o obavezu na branu vjernost. 2. Ako je sa umiljajem uinio neko tee krivino djelo prema ostaviocu ili njemu bliskom licu (branom drugu, djetetu, roditelju). Da bi ovaj uslov bio ispunjen, mora postojati pravosnana osudujua presuda u krivinom ili gradanskom postupku. Takoder je neophodno da je krivino djelo uinjeno sa umiljajem, a ne iz nehata, u nunoj odbrani ili stanju nude. Postavlja se pitanje koje krivino djelo se smatra teim. Prema jednom miljenju, to pitanje prosuduje gradanski sud kada odluuje o razlogu za iskljuenje. Po drugom miljenju koje se poziva na pravnu sigurnost, tj.jedinstveno postupanje sudova u slinim situacijama, tee krivino djelo je ono koje se goni po slubenoj dunosti. Ovim razlogom za ekshereditaciju nije obuhvaeno krivino djelo koje je ve razlog za nedostojnost: umiljajno ubistvo ili pokuaj ubistva ostavioca. 3. Ako je potencijalni nuni nasljednik uinio krivino djelo protiv osnova drutvenog uredenja i sigurnosti zemlje (formulacija u Zakonu je neto drugaija i odgovara bivem socijalistikom uredenju). Takoder je neophodno postojanje pravosnane sudske prcsude u101uC. 4. Ako se nuni nasljednik trajno odao neradu i nepotenom ivotu, npr.pijanstvu, kockanju, prosjaenju i sl. Sud ocjenjuje da li u konkretnom sluaju postoji ovaj razlog iskljuenja ili ne. lskljuenje iz nunog nasljednog dijela, uz ispunjenje zakonskih razloga, zavisi od volje ostavioca koja mora biti izraena u formi testamenta. Ostavilac moe svog nunog nasljednika iskljuiti iz nunog dijela potpuno ili djelimino. To moe uiniti izriito, ali i preutno, "na nesumnjiv nain'. Postojanje razloga za iskljuenje presuduje se prema trenutku pravljenja testamenta kojim se jedno lica iskljuuje iz prava na nuni dio. Prilikom iskljuenja jednog lica iz prava na nuni dio, ostavilac ne odluuje o sudbini nasljednog dijela koji je trebao pripasti iskljuenome. Kome e taj dio pripasti zavisi od konkretne situacije i rjeava se prema optim pravilima koja su u stvari pravila zakonskog nasljedivanja: primjenom prava predstavljanja, prirataja uz izvjesna ogranienja ili slijedoreda. Potpunim iskljuenjem iz prava na nuni dio lice gubi nasljedniko svojstvo i uopte se ne uzima u obzir pri

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
raspravljanju zaostavtine, kao da nije ni postojao u trenutku smrti ostavioca. Ustanovu iskljuenja iz prava na nuni dio treba razlikovati od ustanove nedostojnosti. Nedostojnost se odnosi na sve vrste nasljednika, a iskljuenje samo na nune nasljednike. Za razliku od iskljuenja koje zavisi od volje ostavioca, nedostojnost nastupa ex lege, ispunjenjem zakonski propisanih uslova i sud na nedostojnost pazi po slubenoj dunosti.
Lienje prava na nuni dio u korist potomka lienog lica

Lienjem ostavilac moe otkloniti primjenu imperativnog nasljednog reda. On potpuno ili djelomino oduzima nuni dio svom potomku, ostavljajui pritom taj dio njegovom potomku. Sa stanovita lienog nunog nasljednika, lienje se moe ispoljavati kao kazna, medutim primarni cilj ove ustanove je da zatiti odredene potomke lienog lica. Ako na strani potomaka lienog lica nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi, ni lienje nee proizvesti pravne uinke. Zakon izriito propisuje razloge zbog kojih jedno lice moe biti lieno prava na nuni dio. Jedna grupa razloga odnosi se na linost nunog nasljednika, a druga na njegove potomke. Ostavilac moe liiti prava na nuni dio svog potomka koji je rasipnik ili je prezaduen. Lienje moe biti uinjeno samo u korist maloljetnih potomaka lica koje se liava, ili u korist njegovih punoljetnih potomaka koji su nesposobni za rad. Lice moe biti potpuno ili djelimino lieno prava na nuni dio. Da li je neko rasipnik ili je prezaduen sud ocjenjuje u svakom konkmetnom sluaju. Medutim, ukoliko je nekom licu ranijom odlukom suda ograniena poslovna sposobnost zbog rasipnitva, sud ne mora utvrdivati postojanje rasipnitva. Lienje se moe vriti u korist potomka bilo kojeg stepena srodstva sa lienim licem. Lice koje se liava prava na nuni dio mora ispunjavati ope uslove za nasljedivanje, ne smije biti nedostojno jer je u tom sluaju eliminisano iz nasljedivanja primjenom ove ustanove. Takoder, potomci u iju korist je izvreno lienje moraju ispuniti ope uslove za postajanje nasljednikom. Dio koji je trebao pripasti Benom licu ostavilac moe ostaviti jednom potomku lienog, samo nekima od potomaka ili svima u jednakim ili nejednakim dijelovima, jer zakon takvom raspolaganju ne postavlja nikakva ogranienja. Zakon je propustio normirati situaciju u kojoj lice ima vie potomaka nesposobnih za

privrectivanje ili maloljetnih. U toj situaciji nuno bi bilo odrediti da lienje mora biti uinjeno srazmjerno u korist svih potomaka. Razlike izmeu iskljuenja i lienja prava na nuni dio postoje u razlozima za njihovu primjenu Ostavilac moe iz nasljeda iskljuiti bilo kog nunog nasljednika, a Biti moe samo svoje potomke. Uslovi za iskljuenje moraju postojati u trenutku pravljenja testamenta, a uslovi za lienje kako u tom, tako i u trenutku smrti ostavioca. lzriita je zakonska odredba da lienje gubi svoju vanost ako u trenutku smrti potomci u iju korist je lienje izvreno nisu maloljetni ili nesposobni za privredivanje.

TESTAMENTARNO NASLJEIVANJE

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM POJAM TESTAMENTA Testament je jednostrani pravni posao mortis causa kojim ostavilac raspolae svojom imovinom. Testamentom ostavilac odreduje nasljednike i njihove nasljedne dijelove, ali moe vriti i druga testameentarna raspolaganja. Sloboda testiranja naelno je ograniena ustanovom nunog dijela. Ako zavjetalac nije sam uinio raspored svoje imovine za sluaj smrti, primjenjuje se zakonsko nasljeivanje. OSOBINE TESTAMENTA KAO PRAVNOG POSLA Da bi bio osnov za nasljedivanje, testament mora postojati u trenutku smrti ostavioca i imati sve osobine testamenta kao pravnog akta. a) Testament je jednostrana izjava volje zavjetaoca koja proizvodi pravno dejstvo, bez prihvatanja date izjave, jer testament nije pravni posao koji nastaje ponudom i njenim prihvatanjem. Ponudom i prihvatanjem nastaje ugovor, a ugovor po naem pravu nije osnov za nasljedivanje. b) Testament je strogo lini pravni posao. Moe ga sainiti samo ostavilac, iskljuena je mogunost zastupanja. Lica koja su nesposobna lino izraziti volju, ne mogu sainiti testament. Testament po kazivanju ostavioca moe sainiti sudija i drugi organ, moe se sainiti u prisustvu tumaa, ali prisustvo ovih lica kod pravljenja testamenta je samo u smislu pruanja pomoi i usluga, a nikako kao davanje izjave volje umjesto ostavioca. c) Testament je izriita izjava volje. Moe nastati samo izriitom izjavom volje ostavioca. U suprotnom se smatra nepostojeim. d) Testament je opoziva izjava volje. Ostavilac ga moe mijenjati potpuno ili djelomino sve do svoje smrti. e) Testament je strogo formalna izjava posljednje volje. Za proizvoenje pravnih posljedica neophodno je koritenje neke od zakonom predvidenih formi testamenta. USLOVI ZA PUNOVANOST TESTAMENTA Sposobnost za pravljenje testamenta Testament moe sainiti svako lice sposobno za rasudivanje koje je navrilo 16 godina ivota. To je posebna testamentarna sposobnost, nezavisna od ope gradansko-pravne sposobnosti. Osnovni kriteriji na osnovu kojih se procjenjuje testamentarna sposobnost se tiu uzrasta i mentalne sposobnosti zavjetaoca. Uzrast. Obzirom da je testament strogo lini akt, zakonodavac je starosnu granicu odredio relativno nisko da bi se i sasvim mladim licima pruila mogunost da izvre raspored imovine za sluaj smrti.
Sposobnost za rasudivanje, kao subjektivni element, zavjetalac ima ako je svjestan svojih postupaka i u

mogunosti je da shvati stvarni i pravni znaaj radnje koju poduzima. Nesposobnost za rasuivanje moe biti posljedica duevne bolesti, zaostalog duevnog razvoja, fzikih nedostataka, uticaja alkohola i drugih opojnih

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
sredstava, te drugih razloga bioloke prirode. Za lica koja su dosegla traeni uzrast prezumira se da su sposobna za rasuivanje, pa prema tome i za pravljenje testamenta. Eventualna suprotna tvrdnja se mora dokazati. Stoga testament koji je napravilo lice nesposobno za rasuivanje nije apsolutno, nego relativno nitav. Ponitenje testamenta iz navedenih razloga moe traiti osoba koja ima neposredan pravni interes i to u roku odreenom zakonom. to se tie punoljetnih lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost, od pravosnanosti sudske odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti takva lica se smatraju nesposobnim za rasuivanje, pa prema tome nemaju ni testamentarnu sposobnost. Sposobnost za pravljenje testamenta mora postojati u trenutku njegovog pravljenja. S tim u vezi, naknadni gubitak sposobnosti za rasuivanje (nakon to je testament sainjen) ne utie na njegovu punovanost.
. Nain izjavljivanja volje

Izjava posljednje volje zavjetaoca mora predstavljati njegovu stvarnu volju, izraenu slobodno i svjesno, a ne da je data u zabludi, usljed prevare, pod prijetnjom ili prinudom. (Testament je pravni posao, pa je za njegovu punovanost potrebno da ispunjava ope uslove za valjanost pravnog posla). U suprotnom e testament biti nitav.
. Forma testamenta

Testament je formalni pravni akt, pa je za njegovu punovanost uz ostale uslove potrebna i zakonom predvidena forma. Testament koji ne ispunjava uslove u pogledu forme je nitav i njegovo ponitenje mogu traiti lica koja imaju pravni interes. OBLICI TESTAMENTA U savremenoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu prihvaena je podjela na redovne i vanredne, privatne i javne, usmene i pismene testamente.
Redovni testament

Redovni testamenti su oni oblici testamenta kojim se ostavilac u pravilu moe sluiti u redovnim okolnostima u svakoj prilici, koji ispunjavaju sve zakonom zahtijevane formalnosti za punovanost, i ije je trajanje neogranieno. Nae pravo predvia vie oblika redovnog testamenta i to: 2 oblika privatnog testamenta (svojeruni i testament pred svjedocima), te 3 oblika javnog testamenta (sudski, diplomatsko-konzularni i medunarodni).
Svojeruni (holografski) testament je redovni, privatni i pisani oblik testamenta. Za njegovu punovanost

potrebno je da ga je zavjetalac napisao svojom rukom i potpisao. Svojeruno pisanje podrazumijeva pisanje rukopisom ili stenografskim pismom, ali ne i pisanje pisaom mainom. Testament moe biti napisan maternjim ili stranim jezikom, ivim ili mrtvim. Irelevantno je ime i na emu je napisan, ali se redovno pie na papiru i uobiajenim sredstvima za pisanje. Testament mora biti svojeruno potpisan od strane ostavioca punim imenom i prezimenom, to je u skladu sa odredbama Zakona o linom imenu. No, veina pravnih teoretiara, a i sudska praksa smatra da se ne dovodi u pitanje punovanost testamenta ako je ostavilac u potpisu upotrijebio pseudonim, nadimak ili koristio nazive kojim se oznaava odnos zavjetaoca prema nasljednicima (otac, majka i sl). Za punovanost testamenta nije nuno da se oznai datum njegovog sastavljanja, ali se u Zakonu navodi da je korisno da datum bude naznaen. To je zaista korisno, posebno u situaciji kada se pojavi vie testamenata ili ako se pokua osporiti sposobnost zavjetaoca za njegovo sastavljanje.

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pisani testament pred svjedocima (alografski testament) spada u red redovnih i privatnih testamenata, a u

praksi se najee i koristi.

Osobine ovog testamenta su: To je testament koji je po zahtjevu i kazivanju zavjetaoca sastavilo drugo lice. Nije iskljuena i mogunost da lice koje pie testament bude sam zavjetalac, u sluaju da testament ne pie rukom, ve koristei pisau mainu ili drugo slino sredstvo. Testament mora biti svojeruno potpisan od strane zavjetaoca punim imenom i prezimenom. Sudska praksa ne iskljuuje ni potpisivanje pseudonimom pod kojim je zavjetalac poznat. Pored potpisa zavjetaoca, uslov za punovanost testamenta je potpis 2 svjedoka. Svjedoci se potpisuju na akt koji je zavjetalac oznaio kao svoj testament. Svjedoci ne moraju biti prisutni sastavljanju testamenta, niti im mora biti poznat sadraj testamenta. U zakonu se ne trai isticanje njihovog svojstva svjedoka, ali se u teoriji zastupa miljenje da bi taj dodatak bio koristan.
Sudski testament je redovni, javni oblik testamenta. U praksi je manje prihvaen od privatnih oblika, moda

zato to zavjetalac kod ovog oblika ne moe sauvati tajnost. Ovaj testament mogu praviti lica koja znaju itati i pisati, odnosno lica koja pred sudom mogu izraziti svoju volju za pravljenje testamenta. Irelevantno je da li zavjetalac svoju volju izraava usmeno, mada se ovaj nain najee koristi. U sluaju nijemih lica, to moe biti uinjeno pisanim putem ili znacima kojim se slue nijema lica, uz prisustvo tumaa. Za sastavljanje sudskog testamenta nadlean je svaki osnovni, odnosno opinski sud. Poslove oko sastavljanja testamenta vri sudija pojedinac. Prva radnja prilikom sastavljanja sudskog testamenta je utvrdivanje identiteta zavjetaoca, to predstavlja uslov za njegovu punovanost. Identitet sudija moe utvrditi na vie naina: 1. Ako sudija lino poznaje zavjetaoca po imenu i prezimenu, nema potrebe da trai druge dokaze o identitetu zavjetaoca. 2. Ako sudija zavjetaoca ne poznaje lino, identitet utvrduje na osnovu linih isprava i izjavom jednog punoljetnog svjedoka, iji identitet utvrduje na isti nain (linim poznavanjem ili putem isprava). ZN je ograniio mogunost utvrdivanja identiteta samo linom kartom, pa je tako iskljuena mogunost utvrdivanja identiteta drugim javnim ispravama. 3. Ako zavjetalac sudiji nije lino poznat i ako nema isprave, odnosno linu kartu, identitet zavjetaoca utvrduje se izjavom 2 svjedoka. U zapisniku e se navesti nain utvrdivanja identiteta zavjetaoca i svjedoka. Ovaj zapisnik moe biti sastavljen nezavisno od zapisnika o sastavljanju testamenta. Ukoliko se pred sudijom pojavi lice koje nema testamentarnu sposobnost, sudija nee utvrdivati njegov identitet. Ako nakon utvrdenog identiteta sudija posumnja u sposobnost zavjetaoca za rasudivanje, duan je poduzeti sve mjere da se to utvrdi. Ako se utvrdi nesposobnost za rasudivanje, sudija je duan obustaviti sainjavanje testamenta. Testament sudija sastavlja nakon usmenog kazivanja zavjetaoca. Izuzetno, ako se radi o nijemim licu-na, to moe biti uinjeno pismeno ili specijalnim znacima. Testator se prilikom usmenog izlaganja moe sluiti zabiljekama, ali ne moe proitati ve napisan testament niti ga moe predati sudiji da ga sudija prenese u zapisnik. Kada saslua kazivanje zavjetaoca, sudija mora njegovu izjavu u zapisniku uobliiti kao testament.

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
On je duan zavjetaoca upozoriti na eventualne nejasno&, nepreciznosti, kontradikcije ili raspolaganja koja su protivna zakonu. Ako zavjetalac i pored upozorenja sudije insistira na sastavljanju testamenta sa iznesenim sadrajem, sudija je duan da to uim jer kod ovog testamenta on samo formulie i zapisuje volju testatora. U zapisnik se unose sve okolnosti koje bi mogle biti od uticaja na punovanost testamenta. Nakon sastavljanja testamenta pristupa se njegovom itanju i potpisivanju. Ako se radi o slijepom ili nepismenom licu, ili licu koje izjavi da nije u stanju proitati testament, sudija e ga proitati u prisustvu 2 svjedoka. Prisutni svjedoci u takvoj situaciji e svojim potpisom potvrditi da je sudija u njihovom prisustvu proitao testament zavjetaoca, kao i da je zavjetalac u njihovom prisustvu to potpisao ili stavio rukoznak uz izjavu daje to njegov testament.
Diplomatsko-konzularni testament. Predstavlja redovni, javni i pisani oblik testamenta za koji vae sve

odredbe koje se odnose i na sudski testament. Specifinost ovog oblika je to ga mogu koristiti samo dravljani BiH, to nije sluaj kod sudskog testamenta, kao i u tome to se moe sastaviti samo u zgradi diplomatsko-konzularnog predstavnitva izvan BiH. Sudski testament se moe sainiti i izvan sudske zgrade.
Medunarodni testament je oblik redovnog javnog testamenta koji je u nae pravo uveden Zakonom o

ratifikaciji Konvencije o jednoobraznom zakonu o obliku medunarodnog testamenta, sa Prilogom. Konvencija je usvojena na Diplomatskoj konferenciji o jednoobraznom zakonu u pogledu oblika medunarodnog testamenta, koja je odrana oktobra 1973.godine u Vaingtonu. Medunarodni testament je punovaan u pogledu oblika, bez obzira na mjesto gdje je napravljen, gdje se nalaze dobra, bez obzira na dravljanstvo, prebivalite ili boravite zavjetaoca, ako je napravljen u obliku testamenta a saglasno odredbama zakona. Nitavost medunarodnog testamenta ne utie na njegovu eventualnu punovanost u pogledu oblika testamenta druge vrste. Npr. ako nisu ispunjeni zakonski uslovi u pogledu testamentarnih svjedoka, medunarodni testament kao takav e biti nitav, ali moe vrijediti kao svojeruni testament ako ispunjava zakonske uslove za punovanost ovog oblika testamenta. Medunarodni testament e biti punovaan ako su ispunjene slijedei bitni elementi: ako je sainjen u pisanom obliku (na bilo kom jeziku, rukom ili na neki drugi nain - pisaom mainom i sl); ako je zavjetalac u prisustvu 2 svjedoka i lica ovlatenog za testament izjavio da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovom sadrinom, pri emu zavjetalac moe ali ne mora sa sadrinom testamenta upoznati ni svjedoka ni ovlateno lice; ako je testament potpisan u prisustvu svjedoka i ovlatenog lica ili ako je prethodno potpisan, onda zavjetalac potvrduje potpis kao svoj. Ako zavjetalac nije u stanju da se potpie, saoptie razlog ovlatenom licu, koje e to zabiljeiti na testamentu; ako su svjedoci i ovlateno lice u prisustvu zavjetaoca stavili svoje potpise na testament. Neispunjenje jednog od ovih elemenata povlai nitavost testamenta. Opozivanje testamenta podlijee redovnim propisima o opozivanju testamenta. Ovlateno lice za sastavljanje testamenta je sudija osnovnog ili opinskog suda, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik koji vri koonzularne poslove, te zapovjednik broda. Svjedoci pri sainjavanju testamenta mogu biti poslovno sposobna punoljetna lica koja razumiju jezik na kome je zavjetalac izjavio da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovom sadrinom. Svjedoci ne smiju biti u srodstvu (do 4.stepena pobonog srodstva) ili branoj vezi sa zavjetaocem.
. Vanredni oblici testamenta Testament na brodu predstavlja javni i pisani testament koji se od redovnog sudskog testamenta razlikuje po

tome ko se moe sainiti samo na brodu, to ga sastavlja zapovjednik broda i to mu je trajanje ogranieno na 30 dana od povratka zavjetaoca u dravul' Gdje su nam bro do vi?Vojniki testament. Za vrijeme mobilizacije i rata, po

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
odredbama koje vae za sainjavanje sudskog testamenta, licu na vo jnoj dunosti testament moe sainiti komandir ete ili drugi starjeina njegovog ili vieg ranga ili neko drugo lice u prisustvu nekog od njegovih starjeina, kao i svaki starjeina odvojenog odreda. Ovaj testament predstavlja vanredni javni pisani testament. Prestaje vaiti 60 dana po prestanku rata ili 30 dana po demobilizaciji

Usmeni testament. Zavjetalac moe svoju posljednju volju izjaviti usmeno pred 2 svjedoka, samo ako usljed

izuzetnih prilika nije u mogunosti da saini pisani testament. Usmeni testament prestaje vaiti u roku od 30 dana od prestanka izuzetnih prilika. Zakon ne navodi ta se podrazumijeva pod izuzetnim prilikama i to e biti stvar ocjene suda. U teoriji se zastupa miljenje da izuzetne prilike mogu biti opte (rat, poar, zemljotres, poar i sl), ali i subjektivne (teka bolest sa loim prognozama, teke tjelesne povrede, doivljeni udes i sline situacije kada se moe oekivati smrt).

Svjedoci su duni da bez odlaganja zapiu izjavu zavjetaoca i da je to prije predaju sudu ili da je usmeno ponove pred sudom iznosei kad, gdje i u kojim okolnostima je zavjetalac izjavio svoju posljednju volju. SVJEDOCI TESTAMENTA Uee svjedoka uslov je punovanosti pojedinih oblika testamenta. Nae pravo postavlja uslove od kojih zavisi da li je odredeno lice podobno da bude svjedok testamenta. S tim u vezi razlikuju se apsolutna i relativna nepodobnost testamentarnih svjedoka.
Apsolutna nepodobnost testamentarnih svjedoka. Prema 61.71, st.l ZN BiH, svjedoci pri sainjavanju pismenog

testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta, mogu biti punoljetna lic a koja nisu liena
poslovne sposobnosti i koja znaju itati i pis ati, a kod sudskog testamenta i koja razumiju jezik na kome je testament s ainjen. Dakle, opti uslovi su punoljetstvo, poslovna sposobnost, pismenost i kod sudskog

testamenta razumijevanje jezika na kome je sainjen testament. Lica koja ne ispunjavaju ove uslove su apsolutno nepodobna, tj. uope ne mogu biti testamentarni svjedoci.

Relativna nepodobnost testamentarnih svjedoka. Prema 61.71 st.2 ZN BiH, svjedoci ne mogu biti lica u

srodstvu (krvnom i gradanskom) sa ostaviocem i to u uspravnoj liniji bez ogranienja, a u pobonoj do 4.stepena, kao ni brani drugovi ostavioca. Ova nepodobnost vai i za sudije. SADRINA TESTAMENTA Sadraj testamenta moe da se odnosi na: odredivanje nasljednika i nasljednih dijelova; iskljuenje zakonskog nasljednika iz nasljedstva; lienje prava nasljednika na nuni dio; oprotaj nedostojnosti; ostavljanje legata; postavljanje izvrioca testamenta; testamentarne odredbe neimovinskog karaktera. Obzirom na navedeno, sadrina testamenta se moe podijeliti na materijalnu, formalnu i sadrinu neimovinske

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
prirode. Formalna sadrina obuhvata postavljanje izvrioca testamenta, sadrina neimovinske prirode moe biti npr.odredivanje mjesta sahrane, priznavanje vanbranog oinstva i sl, a ostali navedeni elementi spadaju u materijalnu sadrinu.
Odredivanje nasljednika i nasljednih dijelova

Za nasljednika moe biti odrecteno svako fiziko ili pravno lice, osim lica nedostojnih za nasljedivanje, dakle sva lica koja posjeduju testamenti factio passiva. Nasljednik moe biti samo lice koje je ivo u trenutku otvaranja nasljea. Sposobnost za nasljeivanje ima i nasciturus (dijete zaeto u trenutku otvaranja nasljea). Nasljednik moe biti naveden po imenu i prezimenu (nominatio heredis), a moe biti postavljeno i lice koje treba da nastane (nasciturus). Zavjetalac moe i posrednim putem odrediti nasljednika na nain to e u testamentu ostaviti podatke na osnovu kojih se moe utvrditi ko su nasljednici. Np r. zavjcMalac n,o 2o ostaviti nasljee licu koje pronae lijek protiv neke bolesti. Nasljednici mogu biti postavljeni na cijeloj zaostavtini, ili na njenom dijelu. U tom smislu se govori o univerzalnoj i singularnoj sukcesiji. Univerzalna sukcesija (successio per universitatem) podrazumijeva prijelaz svih prava i obaveza zavjetaoca na nasljednika, a singularna (successio singularis) znai prelazak na nasljednika samo nekih zavjetaoevih prava. Nasljedni dijelovi se mogu odrediti razlomkom ili procentualno.
Odredivanje nasljednika uz izvjesna ogranienja

Zavjetalac moe nasljednika odrediti sa ili bez ogranienja. Ogranienja pri odreivanju nasljednika mogu biti odreivanje supstitucije, odreivanje uslova, roka ili naloga (nameta), te odreivanje legata.
Odredivanje supstitucije (Institutione cum supstitutione). Zavjetalac moe testamentom odrediti lice kome

e nasljedstvo pripasti u sluaju da odreeni nasljednik umre prije zavjetaoca, ako se odrekne nasljea ili ako bude nedostojan da naslijedi. Isto vai i za legate. Ovakva odredba u testamentu naziva se prostom ili vulgarnom supstitucijom (supstitutio vulgaris). Naim zakonom nisu dozvoljene fideikomisarna i pupilarna supstitucija. Fideikomisarna podrazumijeva imenovanje nasljednika svom nasljedniku. Kod pupilarne supstitucije zavjetalac odreuje nasljednika svom maloljetnom djetetu u sluaju da ono umre prije nego postane sposobno za testiranje.
Odredivanje uslova, roka ili naloga. Zavjetalac moe u pojedinim odredbama testamenta postaviti uslove ili

rokove. ZN ne sadri odredbe o uslovima ili rokovima kod testamenta, pa se tu primjenjuju odgovarajue odredbe Zakona o obligacionim odnosima (ZOO).
Uslov (conditio) je ogranienje kojim se odreivanje nasljednika ini zavisnim od nastupanja, odnosno

nenastupanja neke neizvjesne injenice. Uslov moe biti suspenzivni ili rezolutivni, kauzalni, potestativni, mikstni, afirmativni ili negativni. Kod odreivanja rokova znaajno je razlikovati suspenzivni rok (poetni - dies a quo), gdje je nasljednik odreen tako da postaje nasljednikom tek istekom odreenog vremena, te rezolutivni rok (zavrni - dies ad quem), gdje nasljednik prestaje biti nasljednikom protekom odreenog vremena. Zavjetalac moe nekom dunou opteretiti lica kojima ostavlja neku korist iz zaostavtine. Za nalog (namet - modus) takoer vae odredbe ZOO. Bitne osobine modusa su: njime moe biti optereen ne samo nasljednik, ve i legatar i svako drugo lice koje neto dobiva iz zaostavtine; nemogui, nedozvoljeni, nemoralni, nerazumljivi i protivrjeni nameti se smatraju nepostojeim; lice koje modusom dobiva moe svoje pravo realizovati kao povjerilac po pravilima obligacionog prava.

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Odredivanje legata. Legat ili zapis (legatum) je odredena korist koju zavjetalac ostavlja nekom licu, ali time

ovo lice ne postavlja za svog nasljednika. Ostavljena korist moe biti stvar ili pravo. Lice kome je neto namijenjeno naziva se legatar. Legatar je po pravilu singularni sukcesor zavjetaoca, te na osnovu testamenta ima samo obligacionopravni zahtjev prema licu optereenom legatom. Ako je izvrenje naloeno nekolicini lica, svako lice odgovara srazmjerno dijelu zaostavtine koji dobija, osim ako se iz testamenta moe zakljuiti da je zavjetalac htio da tu odgovornost rasporedi na drugi nain. Pravo na izvrenje legata zastarijeva za godinu dana od dana kad je legatar saznao za svoje pravo i bio ovlaten da trai izvrenje legata. Legatar ima pravo traiti izvrenje legata i kad je lice koje je po testamentu bilo duno izvriti legat umrlo prije zavjetaoca, odreklo se nasljea ili je nedostojno da naslijedi. Nasljednik nije duan izvriti u cjelini legate ija vrijednost premauje vrijednost raspoloivog dijela zaostavtine. Ovo vai i za legatara, ako namet koji treba izvriti prelazi vrijednost legata. U takvim sluajevima svi legati i nameti se smanjuju u jednakoj srazmjeri, ako zavjetalac nije odredio drugaije. Kao singularni sukcesor, legatar ne odgovara za dugove zavjetaoca, osim ako je zavjetalac naredio drugaije. U svakom sluaju, odgovornost legatara kree se u granicama vrijednosti legata. Legat moe prestati usljed razloga na strani legatara i na strani zavjetaoca. Kada su u pitanju razlozi na strani legatara, vaenje legata prestaje ako legatar umre prije zavjetaoca, ako se odrekne legata ili ako je nedostojan. S druge strane, legat moe prestati i u sluaju kad je zavjetalac za ivota otudio ili potroio predmet legata, ili je predmet legata prestao postojati ili je sluajno propao nakon smrti zavjetaoca.
Izvrilac testamenta je lice koje je ostavilac testamentom odredio da se stara o izvrenju testamenta u cjelini ili

jednom dijelu. Izvrilac moe biti jedno ili vie lica. To moe biti svako poslovno sposobno lice. Lice koje je odredeno za izvrioca testamenta ne mora se prihvatiti te dunosti. Dunost izvrioca odreduje sam zavjetalac, a ako to nije uradio te dunosti mogu biti: da se stara o uvanju zaostavtine, da upravlja zaostavtinom, da se stara o isplati dugova i legata, da se stara da testament bude izvren kako je zavjetalac htio. Izvrilac je duan poloiti sudu raune o svom radu. Ima pravo na naknadu trokova i nagradu za svoj trud, koja e mu se platiti na osnovu odluke suda, a na teret raspoloivog dijela zaostavtine. Sud po prijedlogu ili slubenoj dunosti moe opozvati izvrioca testamenta ako njegov rad nije u skladu sa zakonom ili voljom zavjetaoca. OPOZIVANJE, UVANJE I TUMAENJE TESTAMENTA
Opozivanje testamenta je radnja kojom zavjetalac u cjelini ili djelimino povlai svoju izjavu posljednje volje.

Ovo povlaenje se ini izjavom datom u bilo kom obliku u kome se po zakonu moe sainiti testament. Pisani testament se moe opozvati i unitenjem.

Opoziv moe biti izriit i preutan. Izriit opoziv je pravljenje novog testamenta kojim se opoziva raniji. Ako se kasnijim testamentom izriito ne opoziva raniji, odredbe ranijeg ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta. Ako je zavjetalac unitio kasniji testament, raniji ponovo dobiva snagu, osim ako se dokae da zavjetalac to nije htio. Preutan opoziv je u sluaju kada zavjetalac kasnije drugaije raspolae odredenom stvari koju je nekom zavjetao.
uvanje testamenta. Pod uvanjem testamenta podrazumijeva se uvanje pismena o sadraju testamenta. ZN

ne regulie naine uvanja testamenta, poto je to prvenstveno stvar zavjetaoca. Ipak, moe se rei da postoje 4 naina uvanja: od strane samog zavjetaoca, od strane nekog drugog lica, kod depozitnih ustanova (banka, pota i sl), te od strane suda. Zakon o nasljedivanju regulie pitanje samo uvanja testamenta u sudu.

27

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Zavjetalac moe svojeruni testament, pisani testament pred svjedocima i sudski testament predati na uvanje nadlenom sudu u otvorenom ili zatvorenom omotu, o emu e sud sastaviti zapisnik, testament staviti u poseban omot koji e zapeatiti i uvati u sudu. Za uvanje testamenta nadlean je osnovni (opinski) sud. U odredenim detaljima razlikuju se postupci oko predaje na uvanje i preuzimanja sudskog testamenta, svojerunog testamenta i pisanog testamenta pred svjedocima.
Tumaenje testamenta. Tumaenje testamenta je iznalaenje prave volje zavjetaoca. Namjera je volja

zavjetaoca koja je manifestovana u testamentu na tano odredeni nain i koja objanjava ta je i zato zavjetalac htio postii svojim testamentom. Ukoliko je zavjetalac u testamentu jasno i konkretno izrazio svoju volju na nain koji ne ostavlja mjesta sumnji, onda e se zavjetaoeva volja tako i ostvariti shodno odredbi ZOO po kojoj se odredbe ugovora primjen_juju onako kako glase. U sluaju da nije mogue pronai pravu volju zavjetaoca, vai pravilo da se treba drati onoga to je najpovoljnije za zakonskog nasljednika ili lice kome je u testamentu naloena neka obaveza. NITAVOST TESTAMENTA Zakon kao osnovne uslove za ponitenje testamenta navodi: -nedostatak testamentarne sposobnosti; -prijetnja, prinuda i zabluda;

-nedostatak forme; -ostavljanje neeg sudiji koji je testament sainio, svjedocima pri njegovom sainjavanju, kao i precima, potomcima, brai, sestrama, branim drugovima ovih lica; -ostavljanje neeg svjedocima pri sainjavanju usmenog testamenta, njihovim branim drugovima, potomcima i precima, srodnicima u pobonoj liniji zakljuno sa 4.stepenom srodstva i branim drugovima svih ovih lica. Testament moe biti nitav u cjelosti ili samo u pojedinim dijelovima. Ponitenje moe traiti osoba koja ima pravni interes. O kojem licu se konkretno radi je faktiko pitanje koje sud ocjenjuje za konkretan sluaj. To mogu biti npr.zakonski nasljednici, nasljednici po ranijem testamentu, javni pravobranilac u sluaju zaostavtine bez nasljednika, javni tuilac u sluaju protivzakonitih testamenata. U sluaju ponitenja testamenta, primjenjivae se odredbe nekog ranijeg testamenta. Ako on ne postoji, primijenie se zakonsko nasljeivanje. Isti princip primjenjuje se i u sluaju djelominog ponitenja.

POSEBNA ODREENJA O NASLJEIVANJU U ZAKONIMA POJEDINIH REPUBLIKA

NASLJEIVANJE AUTORSKIH IMOVINSKIH PRAVA U Zakonu o nasljeivanju BiH dato je posebno odreenje autorskih imovinskih prava. Autorska imovinska prava umrlog nasljeuju njegova djeca, njegov brani drug i njihovi roditelji. Ovi nasljednici podijeljeni su u 2 zakonska nasljedna reda: prvi-djeca i brani drug, te drugi - roditelji i eventualno brani drug. Primjenjuje se princip iskljuivosti izmeu nasljednih redova, a ni u jednom nasljednom redu ne moe doi do primjene prava predstavljanja. Ukoliko nema ovih nasljednika, autorska imovinska prava postaju "drutvena svojina"

28

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
(L27 ZN BiH).

PRAVNI POLOZAJ NASLJEDNIKA I ZAOSTAVSTINA BEZ NASLJEDNIKA

PRAVNI POLOAJ NASLJEDNIKA Sticanje nasljedstva Nasljednici stiu zaostavtinu ostavioca po sili zakona u trenutku njegove smrti. Po zakonu o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima za sticanje stvarnih prava trae se 2 elementa: titulus i modus. Meutim, za sticanje stvarnih prava nasljedivanja dovoljan je samo titulus. Slino je odstupanje i u pogledu sticanja posjeda. Posjed se po tom zakonu stie uspostavom faktike vlasti na stvari. Medutim, nasljednik postaje dralac u trenutku smrti ostavioca, bez obzira na to kad je stekao faktiku vlast na stvari. Na nasljednika prelaze imovinska prava i obaveze ostavioca koja je ostavilac imao u trenutku smrti, s tim ko je odgovornost nasljednika za obaveze ostavioca ograniena do visine nasljedenih prava. Pored ovoga, pravni poloaj nasljednika odreduje jo niz prava i obaveza koja nastaju u trenutku smrti ostavioca, a nasljednici ih stiu zbog same injenice da su nasljednici (npr.pravo traenja nematerijalne teteza povrede prava linosti od onog ko se ogrijeio na asnu uspomenu na ostavioca, obaveze snoenja trokova sahrane ostavioca, trokovi popisa i procjene zaostavtine itd). Kada su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravita, kao i u ostalim sluajevima kada je to potrebno, sud e postaviti privremenog staraoca zaostavtine koji je ovlaten da u ime nasljednika podnosi tubu, naplauje potraivanja i isplauje dugove, te da uopte zastupa nasljednike.
Nasljednika zajednica

Nasljednika zajednica se uspostavlja nad zaostavtinom od trenutka smrti ostavioca do podjele njegove zaostavtine na nasljednike. Zajednica se uspostavlja samo izmedu nasljednika, bez obzira o kojim se nasljednicima radi (zakonski, testamentarni ili izmedu jednih i drugih). Ako ostavilac nije odredio izvrioca testamenta, a nasljednici se ne mogu sloiti o upravljanju zajednicom, sud e na zahtjev jednog od njih postaviti upravitelja ili odrediti svakom nasljedniku dio nasljedstva kojim e on upravljati. Za upravitelja se moe postaviti i neko od nasljednika. Upravitelj uz odobrenje suda moe raspolagati stvarima iz zaostavtine ako je na to ovlaten testamentom ili ako je to potrebno radi isplate trokova ili otklanjanja tete na nasljedstvu. Nasljednik moe zakljuiti ugovor o otudenju svog nasljednog djela i prije podjele nasljedstva, a obaveze iz ugovora izvrava nakon podjele ako je ugovor sklopljen sa licem koje nije nasljednik. Na sanasljednike nasljednik moe prenijeti svoj nasljedni dio prije diobe ili pravosnanosti rjeenja o nasljedivanju. Redovan nain raskida nasljednike zajednice je podjela izmedu nasljednika. Medutim, nasljednika zajednica moe prestati i kad jedan sanasljednik stekne cijelo nasljedstvo putem pravnih poslova sa ostalima, te kad trea osoba stekne cijelo nasljedstvo putem pravnih poslova sa sanasljednicima.

29

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Podjelu nasljedstva moe zahtijevati svaki sanasljednik Pravo na podjelu je nezastarivo. Nitav je ugovoro kojim se nasljednik odrie prava da trai podjelu, kao i odredba testamenta kojom se podjela zabranjuje ili ograniava.
Odgovornost nasljednika za dugove

Nasljednik za dugove ostavioca odgovara samo do visine svog nasljednog dijela. Medutim, pored dugova ostavioca, nasljednik odgovara i za dugove u vezi sa nasljedivanjem koji su nastali nakon smrti ostavioca: npr.trokove sahrane ostavioca, izvrioca testamenta, ostavinskog postupka i sl. Dugovi se medu nasljednicima dijele srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako testamentom nije drugaije odreeno. Povjerioci ostavitelja mogu u roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljeda zahtijevati da se zaostavtina odvoji od imovine nasljednika. U tom sluaju nasljednik ne moe raspolagati zaostavtinom dok se ne naplate povjerioci koji su traili odvajanje.
. Zastarjelost prava na zahtjev za predaju zaostavtine

Pravo nasljednika na zahtjev za predaju zaostavtine zastarijeva prema savjesnom draocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za draoca (subjektivni rok), a najdalje za 10 godina od smrti ostavioca (za zakonskog nasljednika), odnosno proglaenja testamenta (za testamentarnog nasljednika). Prema nesavjesnom draocu ovo pravo zastarijeva za 20 godina. Savjestan dralac zaostavtine je onaj koji zaostavtinu dri po osnovu nasljeda, ali sa slabijim pravnim osnovom od drugog nasljednika ili je pak u zabludi da ima pravni osnov za nasljedivanje. Ostali draoci zaostavtine su nesavjesni. Kod zastarjelosti prava na zahtjev moe doi do prekida i zastoja zastarjelosti, na koje se primjenjuju odredbe obligacionog prava. Dralac protiv koga je podnesen zahtjev za predaju zaostavtine moe na taj zahtjev staviti prigovor zastarjelosti prava. Ako sud usvoji prigovor, donijet e odluku da je podnosilac zahtjeva nasljednik ostavioca, ali e zbog zastarjelosti odbiti njegov zahtjev u pogledu predaje stvari iz zaostavtine ili njihove protivvrijednosti. ZAOSTAVTINA BEZ NASLJEDNIKA Savremeni nasljedno-pravni sistemi reguliu da zaostavtinu ostavioca koji nema nasljednika (ili nasljednici ne mogu ili nee da naslijede), nasljeduje drava. ZN BiH je odredio da zaostavtina bez nasljednika postaje drutvena svojina, koja se predaje nadlenoj skuptini opine (u Zakonu se navodi skuptina opine, to se vjerovatno odnosi na opinu kao DPZ). Ako u trenutku smrti ostavioca nije poznato da li postoje nasljednici, sud e oglasom pozvati lica koja polau pravo na nasljede da se prijave sudu u roku od godinu dana od dana objavljivanja oglasa u Slubenim novinama. Do isteka ovog roka sud obustavlja postupak i postavlja staratelja zaostavtine. Ako se do isteka roka ne pojavi ni jedan nasljednik, sud zaostavtinu predaje nadlenoj skuptini opine. Zakon ne precizira koja je opina nadlena. Po predaji zaostavtine opini, nasljednik koji bi se javio najkasnije u roku od 10 godina od predaje zaostavtine ne liava se prava da mu se preda zaostavtina ili dio koji mu pripada.

30

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

OSTAVINSKI POSTUPAK
POJAM I NAELA OSTAVINSKOG POSTUPKA Ostavinski postupak predstavlja skup radnji kojima nadleni organi vlasti - sudovi, utvrduju nasljednopravne posljedice smrti ostavitelja, te odreduju mjere i postupke za zatitu zaostavtine i prava u pogledu nje. U tom postupku sud utvrduje ko su nasljednici umrlog, koja imovina ini njegovu zaostavtinu i koja prava iz zaostavtine pripadaju nasljednicima, legatorima i drugim licima. ZN BiH za ostavinski postupak upotrebljava termin postupak za raspravljanje zaostavtine. U pravnoj teoriji i sudskoj praksi koristi se termin ostavinski postupak , jer je ostavinska rasprava samo jedna faza u ostavinskom postupku. Ostavinski postupak ini dio gradanskog sudskog postupka. Otuda je i osnovno pravilo da se u ostavinskom postupku primjenjuju pravila parninog postupka, ako zakonom nije odredeno drugaije. S tim u vezi postoje i odredene specifinosti procesa ostavinskog postupka.
oficijelnosti. Ostavinski postupak se pokree po slubenoj dunosti, im sud sazna da je neko lice umrlo ili da je proglaeno umrlim. Ovo znai da je sud obavezan pokrenuti ostavinski postupak uvijek kad sazna za smrt nekog lica koje je imalo prebivalite na njegovoj teritoriji, bez obzira da li je to lice ostavilo neku imovinu ili ne.
Naelo

Naelo neprekidnostL Kada je ve pokrenut ostavinski postupak, sud je duan da ga dovede do kraja i donese

odgovarajue rjeenje. Za razliku od parninog postupka, gdje su stranke osnovni inicijatori izvodenja dokaza, ovdje je to sud, jer se postupak pokree po slubenoj dunosti. Sud u raspravi uzima u obzir kako dokaze koje su stranke podnijele, tako i one koje je sud pribavio. Odluka se moe zasnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudijom koji donosi odluku. Odluke u postupku se donose u obliku rjeenja, koja moraju biti posebno obrazloena. Protiv rjeenja osnovnog suda dozvoljena je alba, ukoliko zakonom nije drugaije odredeno. alba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana prijema rjeenja, a podnosi se osnovnom sudu ije se rjeenje pobija. Zalba odlae izvrenje rjeenja, ako sud ne odlui drugaije. Sud e odluiti da alba ne odlae izvrenje naroito u sluaju ako su rjeenjem utvrdene mjere za obezbjedenje zaostavtine, a postoji opasnost da se usljed odlaganja izvrenje ovih mjera osujeti.
albi se mogu iznositi novi dokazi i injenice, bez obaveze da alilac obrazloi zbog ega ih nije iznosio u prvostepenom postupku. Po albi rjeava Vii sud i to u pravilu samo po blagovremenoj albi, ali moe uzeti u obzir i neblagovremenu albu ukoliko se time ne vrijedaju prava drugih lica zasnovana na rjeenju. Prethodno, osnovni sud e utvrditi blagovremenost i doputenost albe, te da li je izjavljena od strane ovlatenog lica. Ako osnovni sud utvrdi da je alba doputena, moe povodom albe novim rjeenjem preinaiti ili staviti van snage ranije rjeenje, ako se time ne vrijeaju prava drugih lica zasnovana na prethodnom rjeenju. Protiv rjeenja vieg suda ne moe se izjaviti revizija.

Svaka stranka snosi svoje trokove koje je imala tokom ili povodom postupka. Ako je bilo zajednikih trokova, sud e odrediti u kojoj srazmjeri e stranke snositi te trokove. Po prijedlog jedne stranke, sud moe odluiti da druga stranka nadoknadi trokove koje joj je prouzrokovala oigledno nesavjesnim postupanjem. NADLENOST Za raspravljanje zaostavtine stvarno je nadlean osnovni sud, a sve odluke u postupku donosi sudija pojedinac. Mjesno je nadlean osnovni sud na ijem podruju je ostavilac u vrijeme smrti imao prebivalite ili boravite. Ako ostavilac u trenutku smrti nije imao prebivalite niti boravite u BiH, nadlean je osnovni sud

31

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
na ijem podruju se nalazi sva ili pretean dio njegove zaostavtine. Stranke ne mogu ugovoriti ni stvarnu niti mjesnu nadlenost suda. PRIPREMANJE OSTAVINSKE RASPRAVE Prethodne radnje (radnje koje prethode ostavinskoj raspravi) su sastavljanje smrtovnice, popis i procjena imovine, privremene mjere za obezbjedenje zaostavtine i postavljanje privremenog staraoca zaostavtine.
Sastavljanje smrtovnice

Matiar koji je izvrio upis umrlog u matinu knjigu umrlih duan je da u roku od 30 dana osnovnom sudu dostavi smrtovnicu za umrlog. Ako nije u mogunosti da pribavi potpune podatke za sastavljanje smrtovnice, dostavie smrtovnicu samo sa onim podacima kojima raspolae (nepotpuna smrtovnica). Ako je lice umrlo izvan podruja opine u kojoj je imalo prebivalite ili boravite, matiar e osnovnom sudu dostaviti izvod iz matine knjige umrlih, kao i podatke kojima raspolae a koji mogu posluiti za sastavljanje smrtovnice. Smrtovnica se sastavlja i u sluaju kad umrli nije imao nikakvu imovinu. Obavezni podaci koji se unose u smrtovnicu su: lini podaci umrlog (ime i prezime, djevojako prezime, ime roditelja, zanimanje, datum rodenja, dravljanstvo); datum, mjesto i po mogunosti sat smrti; prebivalite, odnosno boravite koje je umrli imao; podaci o branom drugu i djeci; podaci o ostalim srodnicima koji bi mogli biti pozvani na nasljedstvo po osnovu zakona, kao i lica koja su pozvana na nasljedstvo po osnovu testamenta (imena, datumi rodenja i prebivalite, odnosno boravite); priblina vrijednost nepokretne i priblina vrijednost pokretne imovine umrlog. Ukoliko nedostaje neki od navedenih podataka, smrtovnica je nepotpuna. Pored ovih podataka u smrtovnicu se po mogunosti navodi i gdje se nalazi imovina umrlog, da li ima imovine za ije uvanje, dranje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, da li je ostavio testament itd. U smrtovnici e se posebno naznaiti da li se oekuje rodenje djeteta umrlog i da li njegova djeca ili brani drug imaju staraoca.
. Popis i procjena imovine

Popis i procjena imovine umrlog lica vri se po odluci ostavinskog suda: kad se ne zna za nasljednike ili njihovo boravite; kad su nasljednici lica bez, ili sa ogranienom poslovnom sposobnou; kada zaostavtina treba da se preda pravnom licu; u drugim opravdanim sluajevima. Sud e narediti da se izvri popis i procjena i u sluaju kad to zahtijevaju nasljednici, legatari ili povjerioci umrlog. Popis i procjena imovine izvrie se i bez odluke suda, prilikom sastavljanja smrtovnice, ako to trai jedan od nasljednika ili legatara. Popis imovine obuhvata cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu koja je bila u posjedu umrlog u vrijeme njegove smrti, kao i imovinu umrlog koja se nalazi kod drugih lica. Kod popisa se uvijek mora naznaiti kod

32

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
koga se nalazi i po kom osnovu. U popis e se zabiljeiti i potraivanja umrlog, kao i njegovi dugovi, a posebno neplaeni porez. Popis i procjenu imovine vri nadleni opinski organ uprave, ali je moe izvriti i radnik suda kojeg sudija za to odredi. Vri se u prisustvu 2 punoljetna gradanina, a kada je to potrebno i uz prisustvo vjetaka. Popisu i procjeni moe prisustvovati svako zainteresovano lice. Ako popis imovine nije izvren, sud moe na osnovu podataka zainteresovanih lica sam utvrditi imovinu koja ulazi u zaostavtinu.
popis se unose sve stvari prema stanju u trenutku smrti ostavioca, a ukoliko su neke stvari izmijenile izgled i stanje, to treba unijeti u zapisnik. Vrijednost popisane zaostavtine procjenjuje se uvijek prema stanju u trenutku smrti ostavioca. . Privremene mjere za obezbjedenje zaostavtine

Treba razlikovati privremene mjere za obezbjedenje zaostavtine od mjera za obezbjedenje zaostavtine koje sud odreduje tokom cijelog postupka raspravljanja zaostavtine. Ako se utvrdi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja zaostavtinom, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni ili kada druge okolnosti nalau naroitu opreznost, nadleni opinski organ uprave predae u hitnim sluajevima imovinu ili njen dio na uvanje pouzdanom licu i o tome e obavijestiti sud na ijem podruju se imovina nalazi. Ovaj sud moe tu mjeru izmijeniti ili ukinuti. Gotov novac, vrijednosni papiri, dragocjenosti, tedne knjiice i druge vane isprave u takvom sluaju treba predati sudu na ijem podruju se imovina nalazi. Ovaj sud je duan da obavijesti ostavinski sud o svim mjerama za obezbjeenje zaostavtine.
toku cijelog ostavinskog postupka, sud moe po vlastitom nahoenju ili na prijedlog zainteresiranih lica, odredivati mjere obezbjedenja zaostavtine. Cilj mjera je zatita prava i interesa odredenih uesnika, a cilj moe biti i zatita opih interesa. Postupak ostavinskog suda po prijemu smrtovnice

Po prijemu smrtovnice sud e utvrditi da li je nadlean za raspravljanje zaostavtine. Ako ustanovi da nije, dostavie predmet nadlenom sudu. Ako ustanovi da je za raspravljanje zaostavtine nadlean inostrani organ, sud e se rjeenjem oglasiti nenadlenim. Ako je ostavilac postavio izvrioca testamenta, sud e to saoptiti izvriocu i pozvati ga da se u odreenom roku izjasni o prihvatanju te dunosti. Ukoliko se prihvati, izvrilac testamenta e biti pozivan na roita do kraja ostavinskog postupka. U praksi se rijetko deava da ostavilac imenuje izvrioca testamenta, vjerovatno zato to sve radnje oko izvrenja testamenta sud obavlja po slubenoj dunosti. Ako se oekuje roenje djeteta koje bi bilo pozvano na nasljede, ostavinski sud o tome obavjetava organ starateljstva. Ako organ starateljstva drugaije ne odredi, o pravima nasciturusa stara& se jedan od njegovih roditelja. Ukoliko prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu, ili je ostavio samo pokretnu imovinu a niko od pozvanih na nasljee ne trai provoenje rasprave, sud e rjeenjem odluiti da se zaostavtina ne raspravlja. O tome e obavijestiti organ starateljstva ako medu nasljednicima ima lica koja nisu sposobna da se sama staraju o svojim poslovima, a nemaju roditelja. Sud ne moe uskratiti raspravljanje zaostavtine u sluaju kad je umrli u trenutku smrti imao imovinu. Stranke mogu inicirati ostavinski postupak ako imaju saznanja daje umrli imao imovinu. Povjerioci ostavioca u roku od 3 mjeseca mogu traiti odvajanje zaostavtine od imovine nasljednika. Prilikom

33

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
podnoenja zahtjeva za odvajanje zaostavtine, povjerioci ostavioca moraju uiniti vjerovatnim da im je povjerilac neto dugovao. To se moe uiniti prezentiranjem npr.ugovora izmeu povjerioca i ostavioca i sl, to je dovoljno za odluku suda. Irelevantna je veliina potraivanja i sl. U sluaju donoenja odluke o odvajanju zaostavtine od imovine nasljednika, nasljednik ne moe raspolagati tom imovinom dok se ne namire povjerioci koji su traili odvajanje. Povjerioci mogu traiti odvajanje zaostavtine od imovine nasljednika i u sluaju kada se ne vodi ostavinski postupak. Svoja potraivanja mogu naplatiti samo iz zaostavtine.
Postupak u sluaju u kome postoji testament

Organ koji sastavlja smrtovnicu provjerie da li je umrli ostavio pisani testament, odnosno da li postoji isprava o usmenom testamentu. Testament koji je ostavio umrli dostavie se sudu zajedno sa smrtovnicom. Kad sud utvrdi da je lice koje je ostavilo testament umrlo ili je proglaeno umrlim, otvorie njegov testament bez povrede peata, proitae ga i o tome sastaviti zapisnik. Otvaranje testamenta vri se u prisustvu 2 punoljetna svjedoka, koji mogu biti i iz kategorije lica pozvanih na nasljee. Proglaenju testamenta mogu prisustvovati nasljednici, legatari i druga zainteresovana lica i traiti prepis testamenta. Zakon razlikuje 3 sluaja proglaenja testamenta: proglaenje pisanog testamenta, proglaenje usmenog testamenta i proglaenje nestalog ili unitenog testamenta. Zapisnik o proglaenju pismenog testamenta treba da sadri: - koliko je testamenata nadeno, koji datum nose i gdje su naeni; - ko je testament predao sudu ili sastavljau smrtovnice; - da li je testament predan otvoren ili zatvoren i kakvim je peatom bio zapeaen; - koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglaenju testamenta. Ako je prilikom otvaranja testamenta primijeeno da je peat povrijeen ili da je u testamentu neto brisano, precrtano ili ispravljeno ili ako se neto drugo pronae sumnjivo, to se mora zapisniki konstatovati. Zapisnik potpisuju sudija, zapisniar i svjedoci. Na proglaeni testament sud e staviti potvrdu o njegovom proglaenju. Kod proglaenja usmenog testamenta mogue su 2 situacije, zavisno od toga dali su svjedoci potpisali ispravu o postojanju posljednje volje ostavioca ili nisu. U prvom sluaju, sud e sadrinu isprave koju su svjedoci svojeruno potpisali, proglasiti po odredbama koje vae za proglaenje pismenog testamenta. Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojima je usmeni testament izjavljen sasluae se ponaosob o sadrini testamenta, a naroito o okolnostima od kojih zavisi njegova punovanost. Zapisnik o sasluanju svjedoka e se proglasiti po odredbama za proglaenje pisanog testamenta. Ako stranka zahtijeva da se svjedoci sasluaju pod zakletvom, ili ako sud ustanovi daje takvo sasluanje potrebno, zakazae posebno roite za sasluanje ovih svjedoka na koje e pozvati predlagae, a ostala zainteresovana lica samo ako se time ne bi odugovlaio postupak. Ukoliko je pisani testament nestao ili je uniten neovisno od volje ostavioca, a medu zainteresovanim licima nema spora o ranijem postojanju testamenta, obliku u kome je sastavljen, sadraju kao i nainu nestanka ili unitenja, sud e o tome sasluati sva zainteresovana lica i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa e taj zapisnik proglasiti po odredbama koje vae za proglaenje pisanog testamenta. Ukoliko bi zaostavtina da nije testamenta postala drutvena svojina, sporazum zainteresovanih lica o ranijem postojanju testamenta vai samo uz saglasnost nadlenog organa (javni pravobranilac). SLUAJEVI U KOJIMA SE ZAOSTAVTINA NE RASPRAVLJA Zaostavtina se nee raspravljati ako prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu ili je ostavio

34

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
samo pokretnu imovinu, a nijedno od lica pozvanih na nasljee ne trai da se provede rasprava. Zaostavtina se nee raspravljati ni u sluaju u kome je sud utvrdio da nema nasljednika, ili se ne zna da li ima nasljednika ali se u propisanom roku nije javio niko ko polae pravo na nasljee. U oba sluaja sud rjeenjem predaje imovinu nadlenoj skuptini opine. RASPRAVLJANJE ZAOSTAVTINE Za raspravu sud odreuje roite, na koje poziva zainteresovana lica. Poziv se dostavlja lino zainteresovanom licu prema propisima za dostavljanje tube u parninom postupku. Na roite se pozivaju lica koja bi mogla po zakonu polagati pravo na nasljee, lica koja su eventualno testamentom odreena za nasljednike, te izvrioca testamenta ako gaje umrli postavio u testamentu. U pozivu e sud zainteresovana lica obavijestiti o pokretanju postupka i postojanju testamenta (ako postoji) i pozvati da sudu odmah dostave pisani testament, odnosno ispravu o usmenom testamentu ako se kod njih nalazi, ili da naznae svjedoke usmenog testamenta. Sud u pozivu upozorava zainteresovana lica da do zavretka postupka mogu dati sudu izjavu da li se prihvataju nasljea ili se odriu, a ako na roite ne dou ili ne daju izjavu, sud e o njihovom pravu odluiti na osnovu podataka kojima raspolae. Ako se ne zna da li ima nasljednika, sud e oglasom pozvati lica koja polau pravo na nasljee da se prijave sudu u roku od godinu dana od dana objavljivanja u Slubenom listu. Oglas e se istai i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi pogodan nain. Na isti nain sud postupa i u sluaju kad je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga to je boravite nasljednika nepoznato ili zbog toga to se nasljednik nalazi u inostranstvu a dostavljanje se nije moglo izvriti. Po isteku roka od godinu dana sud e raspraviti zaostavtinu na osnovu izjave postavljenog staraoca i podataka kojima sud raspolae. U postupku e sud raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostavtinu, naroito o pravu na nasljee, veliini nasljednog dijela i pravu na legat. Po pravilu sud o ovim pitanjima odluuje nakon to od zainteresovanih lica uzme potrebne izjave. Sud nije duan da u svakom konkretnom sluaju o pomenutim pitanjima zakazuje roite. Dovoljno je da u nekim od njih od zainteresovanih lica pribavi izjave u pismenom podnesku ili uzimanjem na zapisnik van roita. Ukoliko ni ovo nije neophodno, sud moe o navedenim pitanjima odluiti i bez uzimanja tih izjava. Ako sud posumnja da je lice koje po zakonu polae pravo na nasljee jedini ili najblii srodnik umrlog, moe sasluati i lica za koja smatra da bi mogla imati jednako ili jae pravo na nasljede. Ta lica se mogu pozvati i oglasom objavljenim u Sl.listu.
Nasljednika izjava

Lica pozvana na nasljede izjanjavaju se da li prihvataju nasljeda ili ga se odriu. Izjavu mora potpisati nasljednik ili njegov zakonski zastupnik. Nasljednik koji se odrie od nasljeda u izjavi treba navesti da li se odrie samo u svoje ime ili u ime svojih potomaka. Izjava se ne moe dati pod uslovom ni djelimino, niti se jednom data izjava o odricanju moe opozvati. Izjava o odricanju od nasljeda ne mora biti data pred sudom, ve je dovoljno da je ovjerena. U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odrie dijela koji mu pripada na osnovu zakona, na osnovu testamenta ili se izjava odnosi na nuni nasljedni dio. Potpis na izjavi koja je podnesena sudu, kao i potpis na punomoi moraju biti ovjereni. Jednom data nasljednika izjava ne vai za imovinu koja je u vrijeme davanja izjave pripadala zaostavtini, ali se za nju nije znalo. U takvom sluaju nasljednik moe u roku koji mu odredi sud, traiti da mu se prizna pravo nasljedstva na dio koji mu po zakonu pripada na novopronadenoj imovini. Nasljednik moe traiti ponitenje izjave date pod prijetnjom ili prinudom, usljed prevare ili u zabludi. Meutim, nasljednik koji je dao izjavu o primanju nasljedstva na osnovu zakona, mada je znao za postojanje testamenta, ne moe datu izjavu preinaiti u izjavu o primanju nasljedstva na osnovu testamenta, niti je vie ovlaten da trai nasljee na osnovu testamenta.

35

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prigovor na popis ili procjeuu

Pitanje popisa ili procjene zaostavtine moe se postaviti i u toku raspravljanja zaostavtine. Mogue su 2 situacije: 1. Ako popis ili procjena zaostavtine nije vrena u pripremnom postupku, sud moe na osnovu podataka zainteresovanih lica sam utvrditi imovinu koja ulazi u zaostavtinu. 2. Ako je popis ili procjena zaostavtine izvren, stranke mogu prigovoriti iz bilo kog razloga, npr.da je izvrena pogrena procjena vrijednosti. U tom sluaju sud moe narediti da radnik suda ponovo izvri popis ili procjenu, ali samo u sluaju kada ocijeni da je to potrebno. Stranka koja je prisustvovala popisu ili procjeni i potpisala zapisnik o tome, ne moe staviti prigovor.
Spor u toku rasprave zaostavtiue Spor o injenicama zbog kojih se upuuje na parnicu. U sluaju spora izmedu stranaka o injenicama od kojih

zavisi njihovo pravo, sud e prekinuti raspravljanje zaostavtine i uputiti stranke da pokrenu pamicu pred sudom ili postupak pred organom uprave radi utvrdivanja spornih injenica. Sud e ovako postupiti samo u sluaju ako su sporne slijedee injenice: injenice od kojih zavisi pravo na nasljee, a posebno punovanost ili sadrina testamenta ili odnos nasljednika i ostavioca na osnovu kojeg se po zakonu nasljeuje; injenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva preivjelog branog druga i ostavioevih potomaka koji su ivjeli sa ostaviocem u istom domainstvu, da im se iz zaostavtine izdvoje predmeti domainstva koji slue za zadovoljavanje svakodnevnih potreba; injenice od kojih zavisi veliina nasljednog dijela, a posebno uraunavanje u nasljedni dio; injenice od kojih zavisi osnovanost iskljuenja nunih nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost; injenice od kojih zavisi da li se neko lice odreklo nasljeda. Ako je spor istovremeno i injenini i pravni, o njemu treba da se odluuje u parnici. Ako ne postoji spor o injenicama, ve samo o primjeni prava, odluuje se u ostavinskom postupku.
Upuivnnje na parnicu zbog spora o pravu na legat ili o drugom pravu na zaostavtinu. Ako medu strankama

postoji ovakav spor, sud e takoer uputiti stranke da povedu parnicu ili postupak pred organom uprave, ali nee prekidati raspravljanje zaostavtine. Upuivanje na parnicu zbog spora o primjeni prava ili o injenicama. Ako se nasljednici spore o injenicama ili o primjeni prava, sud e prekinuti raspravu i uputiti stranke da povedu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave u ovim sluajevima: ako izmedu nasljednika postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u zaostavtinu; ako izmeu nasljednika postoji spor povodom zahtjeva potomaka ili usvojenika ostavioca koji su sa njim ivjeli u zajednici da im se iz zaostavtine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u poveanju vrijednosti ostavioeve imovine. Ovdje se radi o sluajevima kada se spor javi medu nasljednicima, a ne i drugim zainteresovanim licima.
Upuivanje na parnicu i trajanje prekida postupka. Sud e na parnicu uputiti onu stranku ije pravo se smatra

manje vjerovatnim. Manje vjerovatnim se smatra pravo koje se zasniva na zakonu u odnosu na pravo koje se zasniva na formalno valjanim ugovorima i formalno valjanoj oporuci. Ako sud prekine postupak, odredie rok u kome stranka treba pokrenuti parnicu pred sudom, odnosno postupak pred organom uprave. Ako stranka nije parnicu u roku povela, pa je ostavinski postupak pravosnano dovren, o zahtjevima stranke moe se naknadno raspraviti u parnici povodom tube. Ovo nije

36

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
razlog da revizijski sud samo zbog toga ukine rjeenje o nasljeivanju. Ako stranka u odreenom roku postupi po rjeenju suda, prekid ostavinskog postupka trajae dok parnica pred sudom, odnosno postupak pred organom uprave ne bude pravosnano zavren.
Upuivanje na upravni postupak. U pravnoj teoriji postoji miljenje da e se postupak pred organom uprave

voditi uvijek kada rjeenje spora zavisi od nekog prethodnog pitanja upravnopravne prirode. RJEENJE O NASLJEIVANJ[1 Kada sud utvrdi kojim licima pripada pravo na nasljedivanje, donijee rjeenje o nasljeivanju kojim se ta lica oglaavaju nasljednicima. Rjeenje o nasljeivanju sadri: podaci o umrlom (ime i prezime, ime roditelja, datum roenja, dravljanstvo i djevojako prezime za umrla udata enska lica); oznaka nekretnina sa podacima iz zemljinih knjiga, kao i oznaka pokretnina sa pozivom na popis; podaci o nasljedniku (ime i prezime, zanimanje, prebivalite, odnos prema ostaviocu, da li nasljeduje kao zakonski ili testamentarni nasljednik, ako ima vie nasljednika i dio u kome uestvuje u nasljeu); ogranienja prava nasljednika (ogranienja rokom, uslovom, nalogom, pravom plodouivanja i u iju korist); ime i prezime, zanimanje i prebivalite lica kojima je pripao legat, plodouivanje ili neko drugo pravo iz zaostavtine sa tanom naznakom tog prava; odredbe o poljoprivrednom zemljitu koje prelazi propisani maksimum (?) pojedinog nasljednika, odnosno legatara. Ako u postupku svi nasljednici sporazumno predlau podjelu i nain podjele, sud e ovaj sporazum unijeti u rjeenje o nasljeivanju. Sporazum predstavlja naslov (titulus) za upis prava u zemljine knjige, odnosno izvrnu ispravu za predaju u posjed pripadajuih nekretnina, ako je unesen u izreku rjeenja o nasljeivanju. Ako predmet zaostavtine ine nekretnine upisane u zemljinoj knjizi, u ostavinskom rjeenju moraju biti navedeni brojevi svih katastarskih parcela, pa navodenje samo broja zemljinoknjinog uloka u kome je nekretnina upisana predstavlja bitnu povredu odredbe 1.354 st.2 ZPP, jer se ovakvo rjeenje ne moe izvriti. Ostavinski sud nije ovlaten narediti izvrenje (isplatu) legata, ve samo utvrduje legatara, sadraj legata i lice koje je duno da ga izvri, pa ako ono ne udovolji svojoj obavezi, legatar svoje pravo moe ostvariti samo u parnici. Rjeenje o nasljedivanju dostavlja se svim nasljednicima, legatarima i licima koja su u toku postupka istakla zahtjev za nasljede, zbog toga to svi oni mogu koristiti pravne lijekove protiv rjeenja o nasljedivanju. Pravosnano rjeenje dostavlja se skuptini opine radi eventualne naplate poreza na nasljee.
Upisi u zemljinu knjigu i predaja pokretnih stvari

Kada budu podneseni dokazi o izvrenju i obezbjeenju izvrenja obaveza koje su nasljedniku naloene testamentom u korist lica koja nisu poslovno sposobna ili za postizanje neke opekorisne svrhe, sud e narediti da se u zemljinu knjigu izvre potrebni upisi, kao i da se ovlatenim licima predaju pokretne stvari koje se nalaze na uvanju kod suda.
. Mjere obezbjec7enja kad je pravo nasljednika ili legatara uslovljeno

Kad je pravo nasljednika ili legatara odloeno ili ogranieno usljed roka, uslova ili naloga, sud e po prijedlogu zainteresovanih lica odrediti privremene mjere za obezbjeenje odnosnog dijela zaostavtine po odredbama koje vae za izvrni postupak, ukoliko testamentom nije drugaije odreeno.

37

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
. Posebno rjeenje o legatu

Na zahtjev legatara, sud moe i prije donoenja rjeenja o nasljeivanju donijeti posebno rjeenje o legatu, ukoliko nasljednici ne osporavaju legat. U tom sluaju shodno e se primjenjivati odredbe o dostavljanju pravosnanog rjeenja nadlenoj skuptini opine, o upisima u zemljinu knjigu i o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na uvanju kod suda. Rjeenje o legatu mora biti obrazloeno i protiv njega je dozvoljena alba.
Rjeenje o predaji zaostavtine skuptini opine

Kada sud utvrdi da nema nasljednika ili se ne zna da li ima nasljednika, a u ostavljenom roku se ne javi niko ko polae pravo na nasljee, sud e donijeti rjeenje da se zaostavtina predaje nadlenoj skuptini opine. Ako se nakon ovog rjeenja pojave nasljednici, ostavinska rasprava se ne otvara ponovo, ve se nasljednici upuuju na tubu.
. Dej stvo pravosnanosti rjeenja o nasljecivanju i legatu

Pravosnano rjeenje o nasljeivanju iti legatu vezuje stranke koje su uestvovale u postupku raspravljanja zaostavtine, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. To rjeenje vezuje stranke samo u pogledu prava i obaveza koje proizilaze iz osnova nasljeivanja. Pravosnano rjeenje o nasljeivanju ne spreava stranku koja je uestvovala u postupku ostavinske rasprave da u parnici ostvaruje svoj zahtjev na udio u imovini steenoj tokom braka sa ostaviocem, pa ak i u sluaju da joj ostavinski sud nije priznao pravo da ovaj zahtjev ostvaruje u parnici. NASLJEDNOPRAVNI ZAHTJEVI POSLIJE PRAVOSNANOSTI RJEENJA O NASLJEIVANJU Zahtjevi se mogu odnositi na naknadno pronaenu imovinu, naknadno pronaeni testament ili novog nasljednika.
Naknadno pronadena imovina

Ako se po pravosnanosti rjeenja o nasljeivanju pronae imovina za koju se u vrijeme donoenja rjeenja nije znalo da pripada zaostavtini, sud nee ponovo raspravljati zaostavtinu, ve e novim rjeenjem ovu imovinu raspodijeliti na osnovu ranije donesenog rjeenja o nasljedivanju. Ako zaostavtina nije ranije raspravljena, sud e raspraviti zaostavtinu samo ako se pronadena imovina sastoji od nekretnina. Ako se pronadena imovina sastoji od pokretnih stvari, sud e raspraviti zaostavtinu samo na zahtjev zainteresovanih lica. Prije raspravljanja naknadno pronadene imovine sud e pozvati nasljednike koji su se odrekli nasljeda da se u odredenom roku izjasne da li ostaju kod odricanja ili trae da im se prizna pravo na nasljede na naknadno pronadenoj imovini. Rjeenje kojim je raspodijeljena naknadno pronadena imovina sud dostavlja i nasljednicima koji su se odrekli nasljeda.
Naknadno pronadeni testament

Ako se po pravosnanosti rjeenja o nasljeivanju pronae testament, sud e ga proglasiti i dostaviti prepis ostavinskom sudu. Ostavinski sud nee ponovo raspravljati zaostavtinu, ve e zainteresovana lica obavijestiti o proglaenju testamenta i upozoriti ih da svoja prava na osnovu testamenta mogu ostvariti u parnici.

38

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Novi nasljednik

Ako po pravosnanosti rjeenja o nasljedivanju neko lice koje nije uestvovalo u postupku polae pravo na zaostavtinu kao nasljednik, ostavinski sud nee ponovo raspravljati zaostavtinu, ve e takvo lice uputiti da svoje pravo ostvari putem parnice.
Ostvarivanje nasljeda i legata u parnici kad postoje uslovi za ponavljanje postupka

Ako postoje uslovi za ponavljanje postupka po pravilima parninog postupka, postupak za raspravljanje zaostavtine nee se ponoviti, ve stranke svoja prava mogu ostvariti u parnici. PRAVNI LIJEKOVI U OSTAVINSKOM POSTUPKU Protiv rjeenja osnovnog suda dozvoljena je alba u roku od 15 dana od dana prijema rjeenja. Blagovremeno izjavljena alba po pravilu odlae izvrenje rjeenja. Sud moe odluiti drugaije, naroito u sluaju da su rjeenjem odredene mjere za obezbjedenje zaostavtine, a postoji opasnost da se osujeti izvrenje tih mjeraa usljed odlaganja. alba se dostavlja osnovnom sudu ije se rjeenje pobija. U albi treba naznaiti rjeenje koje se pobija i sud koji ga je donio. Zalba se ne mora posebno obrazlagati, ve je dovoljno da alilac ukae u kom pogledu je nezadovoljan rjeenjem. U albi se mogu iznositi novi dokazi i injenice, bez obaveze da alilac obrazloi zbog ega ih nije iznosio u prvostepenom postupku. Lica ovlatena da uloe albu ne mogu se odrei prava na albu prije nego to im rjeenje o nasljedivanju bude saopteno. Kad osnovni sud primi albu, ispitae da li je alba doputena i da li je izjavljena od strane ovlatenog lica. Ako se utvrdi da alba nije doputena ili nije izjavljena od strane ovlatenog lica, rjeenjem e odbaciti albu. U suprotnom, povodom albe osnovni sud moe novim rjeenjem preinaiti ili staviti van snage ranije rjeenje, ako se time ne vrijedaju prava drugih lica zasnovana na prethodnom rjeenju. Protiv ovakvog rjeenja stranke mogu uloiti albu. Nakon to osnovni sud kompletira spise, a albu ne odbaci niti izmijeni svoje rjeenje, dostavie albu zajedno sa spisima nadlenorn viem sudu. Vii sud po pravilu rjeava samo o albi koja je izjavljena blagovremeno, ali moe uzeti u obzir i neblagovremeno izjavljenu albu ukoliko se time ne vrijedaju prava drugih lica koja se zasnivaju na rjeenju. Protiv rjeenja vieg suda se ne moe izjaviti revizija. Od vanrednih pravnih lijekova, moe se uloiti jo samo zahtjev za zatitu zakonitosti. Moe ga uloiti javni tuilac ako smatra da su prilikom donoenja pravosnane odluke bila povrijedena neka od posebno vanih procesnih pravilaili da su bile pogreno primijenjene matarijalno pravne norme. Zahtjev se moe podnijeti u roku od 3 mjeseca, a o njemu rjeava Vrhovni sud. POSTUPAK KAD JE ZA RASPRAVLJANJE ZAOSTAVTINE NADLEAN INOSTRANI ORGAN Kad je za raspravljanje zaostavtine nadlean inostrani organ, sud na ijem podruju je ostavilac umro izdae po prijemu smrtovnice oglas, u kome e pozvati sva lica koja imaju zahtjeve prema zaostavtini kao nasljednici, legatari ili povjerioci, da u oglasnom roku prijave svoje zahtjeve jer e se u suprotnom pokretna imovina iz zaostavtine predati nadlenom organu strane drave, ili licu koje taj organ ovlasti. Oglasni rok ne moe biti krai od 30 dana niti dui od 6 mjeseci i tee od dana objavljivanja u SLlistu. Ako se oglas ne izda, zaostavtina se ne smije predati prije isteka 3 mjeseca od dana smrti stranog dravljanina.

39

WWW.BH-PRAVNICI.COM