TITUS LUCRETIUS CARUS

dr. zlatan gavrilovic kovac

Prvi prijevod djela Titusa Carusa De rerum natura ili O prirodi na hrvatski jezik objavljen je 1938 godine u prevodu I tumaenjima Marka Tepea I otada Hrvati imaju svoj prijevod koji je po svim faktorima jedini dosada najkompletniji prijevod Carusa na hrvatski jezik. Zapadni kulturni narodi prijevode ovoga djela imali su relativno rano. Talijani, Francuzi, Nijemci, Englezi kod kojih se Carus ita I nauava ve u srednjim kolama dakle imaju taj prijevod jo od davnijeh dana. Meutim je kod Slavenskih naroda drugaije I mogli bismo rei da kod njih nema adekvatnoga prijevoda do moda poetka dvadesetoga stoljea. Pored svega ostaloga taj sluaj sa Carusom ali I sa mnogim drugim piscima I

filozofima jeste razlogom znatnoga zaostajanja ovih naroda u prosvjetnome , kulturnome I edukativnome smislu odakle nam biva poneto jasnija ta tendencija osiromaivanja kulturnoga I duhovnoga napretka u Slavena. elei da sazna kakovo je stanje u tome pogledu kod Slavena navedeni prevodilac Marko Tepe obratio se 1934 godine pismom na slavenske akademije I to rusku, poljsku, eku I bugarsku sa kojima smo mi tradicionalno bili u jako finim odnosima s molbom da mu jave imaju li na svome jeziku prevod Lukrecijeva djela I to od koga, kada I gdje je izdan. Prema ovim podacima u Bugara prijevod toga pjesnika u cijelosti do tih kasnih tridesetih godina dvadesetoga stoljea nije postojao, Poljaci su imali prijevode Lukrecija od A. Krokiewicza iz 1924 godine ali uglavnom u prozi a ne u stihu, esi do tih godina nisu imali nita osim nekoliko odlomaka iz I,II i neto iz III pjevanja, svega 436 stihova to ih je preveo

Josef Kolar a tiskani su u jednom srednjokolskom izvjetaju za godinu 32/33, Rusi ga imaju u vie izdanja: prvo jako loe iz godine 1876 u prozi od Klevanova, drugo iz godine 1904 I tree iz 1914 od Rainskog u Moskvi. Oba su ova izdanja bila razgrabljena tako da se dugo Lukrecije nije mogao dobiti u knjiarama. etvrto izdanje uslijedilo je 1934 godine a izdala ga je Ruska Akademija u prijevodu Petrovskoga a danas je stanje stvari takovo da nije mogua gotovo nikakova filozofska naobrazba bez poznavanja djela ovoga rimskoga pjesnika. Hrvatski prevodilac I tuma djela De rerum natura imao je ispred sebe dakle jako zahtjevnu zadau I to u htijenju svome osobnome kao I nekolicine njegovih kolega da niti Hrvatski narod ne bi smio zaostajati za drugim kulturnim narodima u prijevodu Lukrecija pa je prionuo uz rad I nakon punih sedam godina prijevod je ugledao

svijetlost dana kako rekosmo 1938 godine u izdanju Tipografije u Zagrebu. Isto tako od tada je mogue ovu knjigu pronai I u biblioteci psihijatrijske bolnice Vrape u Zagrebu kao jedno pouno tivo koje je nadahnjivalo pacijente ove bolnice I to moda generacijama. Jedan takav primjerak ima I autor ovih redaka. Meutim valja nam rijeti da niti nekoji drugi jako vani poslovi takoer nijesu bili dovreni mada Hrvatska Akademija imae dunosti u tome pogledu, nekoji takorei domai poslovi koji su svakako bili prei nego to je prijevod Titusa Lucretiusa Carusa. Svakako jeste istina da je prevod o kojem je rije vaan sa stajalita znanstvene spoznaje I opene duhovne svijesti naroda ali takoder je pred nau

Akademiju tijeh godina a takoer se ini I danas od velike vanosti bio I posao sakupljanja dokumenata nae duevne kulture I kulture naih naroda kod kojih nalazimo takoer ne mnoge analogije I znakove I sporadine izraze kao I kod starih europskih filozofa. U naoj narodnoj poeziji, priama, pripovijetkama, anegdotama, basnama, doskoicama, zagonetkama, poslovicama I sentecijama moe se nai bez ikakove natege posve analognih primjera s ovim gore navedenima to je I inae posve razumljivo kada uzmemo na um da je komparativna literarna historija I etnografija otkrila neke temeljne analognosti u tvorevinama fantazije I intelekta gotovo u sviju a

napose takozvanih indoeuropskih narodnih skupina. Stari istok pokazuje analognih crta u tome pogledu sa produktima narodnog duha u Juznih Slavena bez obzira na one momente za koje se uzimlje da su iz orijentalnoga blaga u nae narodno presaeni. Koliko puta nalazimo u toj naoj narodnoj poeziji raznih prianja o tome kako se neto zarodilo, kako je neto nastalo, postalo, mijenjalo se kroz vrijeme ili se pretvaralo. Nalazimo tu prianja o postanku svijeta I raznih prirodnih pojava. I u umjetnoj poeziji nalazimo tragova I spomenika te narodne filozofije. U Ribanju I ribarskom prigovaranju Petra Hektorovia pripovijeda se kako prosti ribari u amcu raspravljaju o kosmolokim pitanjima, u Nodilovoj Vjeri Vidovoj nalo bi se analognih momenata s mitologijom antikih I ostalih naroda a sve u ovome smjeru.

Zbog toga nam je kazati da bogat dosadanji pribrani materijal naroito u izdanjima naih akademija nije u vanjskome kao niti u unutrasnjemu pogledu toliko upotpunjen I povezan da bi se bez velike muke mogao s ovoga naega gledita upotrijebiti za studije nae nacionalne due I to upravo u smijeru njenih filozofijskih dispozicija. Kraj nedostatne grae I nepripravljene sinteze poekat e po svemu sudei ovakovi zadaci jo neko vrijeme na svoje obraivae. Lukrecije Carus rodio se kako neki kau u Rimu dok drugi sudei prema nadgrobnim napisima izvode da je to ime keltskoga porijekla. Dakle Lukrecije ne bi bio direktno Romanskog porijekla jer je keltski element u to vrijeme bio svojstven Ilirskim provincijama. Poznato je da su Kelti naseljavali Balkan za mnoga stoljeca u svojim migracijama dalje prema Europi. Tako je po svemu sudei Lukrecije porijeklom iz

Ilirskih provincija kao najbliih Rimu dakle nije izvorno Romanom jer je poznato da keltski element nikada nije naseljavao Apenine. Niti godina njegovog roenja nije nam tono poznata. Prema Jeronimovoj Kronici Lukrecije se rodio 94 a umro 50 godine prije Krista. Vjerojatniji je u uenom svijetu podatak to ga iznosi Donat koji tvrdi da je Vergilije obukao muku togu istoga onoga dana kada je Lukrecije umro a to je bilo za drugog konzulata Pompeja I Krasa 55 godine. Prema Jeronimu Lukrecije je umro u 44 godini ivota: prema tome se rodio 99 odnosno 98 godine prije Krista. Kao to vidimo on je umro prilino mlad. Da pjesnik radi nagle smrti nije zavrio niti dotjerao svojega djela pokazuje najbolje konac estoga pjevanja kao I mnogi drugi dijelovi u itavoj pjesmi koju je on posvetio dravniku Gaju Memiju Gemelu. Njemu Lukrecije govori kroz itavu pjesmu kao u dijalogu tumaei tako svoju

nauku. Niti se inae neto pouzdano o njemu zna, bolje reeno malo toga je poznato iz njegovog ivota i rada. Takoer nita se ne zna niti o njegovoj obitelji, niti o njegovom zvanju I poloaju kao niti o njegovoj ivotnoj sudbini. O svemu tome moe se tek nekako nagaati vjerujui da smo zadovoljili naelo priblinosti . Jedini spomenik Lukrecijeva knjievnog rada I ivota svakako je njegova didaktiko filozofska pjesma De rerum natura, O naravi stvari prevedeno doslovno ili O prirodi u est pjevanja spjevana u heksametru. Osnovna njegova zamisao jeste da na jednom mjestu u formi pjesme iznese nauku filozofa Epikura kojem otkrivanje prirode I njenih zakona kao I tumaenjem pojava u prirodi pomae kao I mnogim drugim ljudima vlastitom osloboenju od svih stega to smetaju unutranjem miru I srei. Ova nauka o kojoj govori Lukrecije ima

zapravo zadau da oslobodi ovjeka od straha pred bogovima I pred smru, ona dovodi ovjeka do duevne smirenosti u emu se I sastoji najvee dobro: Njega ne zastrai pria o bozima, niti strijela, Niti gromova tutanj, to prijeti, nego mu sve to Podie vie I vie jo sranost duha, te prvi Zatvorena zaelje otvoriti prirode vrata. ( I, 74-75) Po ovijem svojim intencijama Lukrecije neobino podsjea na Hrvata Hektorovia I to bez obzira da se sada pitamo dali su utjecaji ili od Lukrecija prema Hektoroviu ili je pak rije o jednoj jedinstvenoj metafizikoj osnovi I fantazijskoj slici naroda o kojima se ovdjeka govori a koja je podjednako primjerena I jednome I drugome piscu. Jer I u jednoga I drugoga Zemlja je shvaena velikom mati bogova kao kod Lukrecija a kod Hektorovica kao mater nau ovu po kojoj se hodi kao to je opis porijekla rijeka I potoka

kod Hektorovia neobino slian Lukrecijusovim zapisima o vodi u petom pjevanju od stihova 260 do 275 gdje raspravlja etri do tada poznata prirodna elementa od kojih je sve sastavljeno. Medutim bez obzira na sve ove relacije I bez obzira da li je rije o jedinstvenosti predmeta narodne fantazije ili pak o uticajima ostaje za primijetiti da se mnoga kosmoloka pitanja oblikuju na naravan nain u okvirima narodne duevnosti I njenih filozofskih dispozicija. Vrijednost Lukrecija nije u tome da je ovdje uspostavljena jedna otra kritika religije iz ega bi proizilazilo uvjerenje kako je ovjeanstvo stenjalo pod tekim jarmom religije koja mu je zadavala samo strah I trepet a da je onda Epikur iskazao ljudsko duevno zrenje koje je samo povealo snagu ljudskoga duha I promotrivi itav univerzum doao do spoznaje kako je svakoj sili ograniena mo a ovjeka izjednaio sa bogovima: Stoga religija lei pod

nogama gaena otad, dok nas , naprotiv, trijumf izjednauje sa nebom. (I, 78,79) Nije u tome vrijednost ovoga osnovnoga metafizikoga stava. Osnovnu vrijednost iskazao je Lukrecije na samom poetku pjesme Zazivanjem Venere jer nam jote samo ljubav osta u naim htijenjima spoznaje prirode I svijeta: Dirne ti svakome grudi I njenu usaujui ljubav ini da poudno svaki rod se razmnoava svijetom. Kad ve jedna ti si to upravlja prirodom ovom I kada nita bez tebe se ne raa ovo na svijetlo Nit moe ita bez tebe da nastaje radosno, ljupko Tebe ja u pomo zovem da upravi ovu mi pjesmu( I, 20-25) Mislim da se esto previa upravo ovaj momenat o kojemu je rije pa se vrlo esto Lukrecije kao I svi epikurejci poimaju protivnicima religije. Meutim kao to se ve na prvi pogled moe

vidjeti to nije posve tono.Moemo dakle slobodno rei da se nakon zaetnika rimske epike Enija I Nevija Lukrecije uzdigao do kulminacije rimske I uope svjetske didaktike epike. Mogli bismo isto tako rei da su kasniji stvaraoci didaktikog epa samo njegovi epigoni. On pie o snazi ovjeka, o titanskom djelu ovjeka I ova teka filozofska graa zaodjenuta je jako lijepom I finom pjesnikom formom koja otkriva veliki pjesniki talenat koji potie toplim prizvukom osobnoga uvjerenja u ispravnost znanosti, u jakost ljudskog uma , u mo I snagu znanosti uope. Pjesnik stalno I neprestance naglaava da se samo spoznajom prirode I prirodnih fenomena, spoznajom njenih zakona koji u prirodi vladaju moe ovjeanstvo osloboditi od straha pred bogovima. A to jeste bila najvea zadaa njegova uitelja Epikura. Ovom svojom pjesmom za koju se nikako ne moe rei da je

ispjevana per intervalla insaniae dakle u prekidima ludila kako to neki jo I danas pokuavaju samodopadno dokazati postaje Lukrecije zaetnik I otac modernizma. Zato I jeste istina da je Lukrecije od svih starih antikih filozofa najblii modernome svijetu.

JASPERS O ZNANOSTI!

Karl Jaspers je roen 1883 godine u Olenburgu u sjevernoj Njemakoj. Dakle iste one godine u kojoj je umro na primjer Marx ili De Santis. 1909 kompletirao je medicinske studije I zavrsio medicinski fakultet I zaposlio se u Psihijatrijskoj bolnici Sveuilita u Heidelbergu gdje je I studirao. Godine 1913 postao je docent za psihologiju na istom Sveuilistu. Iste godine objavljeno je prvo izdanje

njegove Ope psihopatologije. Za ovu knjigu Husserl je rekao otprilike: Znam, znam kolega da vas zanima moje miljenje I da vas zanima fenomenologija. Vi u ovoj knjizi upravo divno na tome radite. Samo tako nastavite. Bavljenje psihologijom odvelo ga je u filozofiju. Odluna za daljnji pravac njegovog miljenja bila je injenica zasnovana na Aristotelovom zapaanju da je ljudska dua neto takorei sve. Tako je Jasper poeo da se pod psihologijom bavi svime to je mogue saznati. Bavljenje psihologijom odvelo je Jaspersa u podruje psihologije razumijevanja ili na njemakom to se izraava kao Verstehende Psychologie ijom metodom on zapoinje da ulazi u analizu ne samo psiholokih ili psihijatrijskih problema nego I filozofskih. Iz ovih svojih istraivanja I razmiljanja on zapoinje da ispituje psihologiju velikih filozofskih pogleda na svijet I godine 1919 izdaje djelo Psihologija pogleda na

svijet. Kod nas u bivoj Jugoslaviji ova su njegova razmiljanja bila poznata kao njegove analize takvih velikih ljudi kao sto su Sokrat, Buda, Isus I drugi pa je bila tampana negdje 80tih godina u Beogradu njegova knjiga koja je unekoliko ukratko izlagala osnovne Jaspersove ideje. Godine 1921 postaje redoviti profesor filozofije u Hajdelbergu I predaje filozofiju sve do 1937 godine kada pod pritiskom nacizma biva lien profesorskog zvanja. Godine 1945 nakon poraza hitlerizma ponovno je profesor Sveuilista. Iz toga perioda neposredno nakon rata poznato je da je liio Hedeggera njegove profesure. Od rane mladosti bio je boleljiv I povuen u sebe. Patio je od insuficijencije srca I plua. Za vrijeme nacizma ivio je u stalnom strahu za svoj ivot I ivot svoje ene koja je bila jevrejskoga porijekla teko preivljavajui duhovno stanje Njemake toga vremena. esto je

govorio o dubini jevrejske due vjerojatno mislei tada na Gertrudu Jaspers. Hitlerizam je za njega znaio finis Germaniae, kraj one Njemake koja je gradila europsku kulturu. Ta Njemaka danas gradi europski fudbal. Sve je ovo vrsto utvrdilo njegov pesimizam kojeg je snano izrazio u svojoj filozofiji moda najbolje u opsenoj studiji u Nietscheu koja je nastala unekoliko kao odgovor na u Njemakoj popularno miljenje Heideggera I njegovih istomiljenika o velikom filozofu. Za Jaspersa Nietscheova filozofija nije nita drugo nego filozofija krize europske svijesti I kulture neposredno pred dva svjetska rata. Za vrijeme rata pise svoju veliku knjigu O Istini koju objavljuje 1947 godine. Takoder objavljuje monografije o Selingu, Maxu Weberu I drugima. Prema svojim politikim uvjerenjima Jaspers je graanski liberal koji se bori protiv svih vidova totalitarizma u naem vremenu ali

koji nije posve na istu kada govori o mogunostima rijeenja krize ljudske slobode. Budunost kae Jaspers zavisi od odgovornosti u odluivanju I ponaanju ljudi I u krajnjoj instanciji od svake individue medu milijunima ljudi. Ovo pitanje odgovornosti ovjeka danas posebno je akcentuirano u nekih suvremenih njemakih filozofa. Jedan od njih je Wiser ali I Karl Levith. Njegova borba za slobodu ovjeka voena je sa mnogo uvida u postojee granice te slobode I sa odsustvom vjere da se te granice mogu radikalno prevladati. Bio je ve kao poznati svjetski filozof koji je osniva takozvane filozofije egzistencije predloen za Predsjednika Njemake ali je tu funkciju morao odbaciti zbog zdravstvenih razloga. Mnogi kritiari u Njemakoj zvali su ga NATO filozofom ali to ne smeta generalnoj ocjeni da je Jasper bio I ostao jedan od najveih filozofa suvremenog vremena koji nezaobilazno ulazi u sve

svjetske Povijesti filozofije. U bitnome Jaspers je bio pesimist I ovaj se njegov stav moe pronai u osnovi njegovog uenja o paradoksalnosti ljudske egzistencije. Krajem 19 stoljea filozofija je manje vie sebe uglavnom doivljavala kao jednu znanost meu ostalim znanostima. Bila je struka na Sveuilitima, mladi ljudi su je spominjali kao jednu mogunost obrazovanja, vjerovalo se u napredak filozofske spoznaje. Meutim bezgranino potovanje 19 stoljea prema egzaktnim prirodnim iskustvenim znanostima omoguilo je jednu tendenciju, naime tendenciju da one budu shvaene kao uzor. Ali je filozofija htjela da pred ovim tendencijama doe do iste takve egzaknosti I da time ponovno stekne izgubljeno potovanje. Filozofija je tako cjelinu

spoznaje uinila znanstvenim predmetom tako na primjer cjelinu spoznaje pomou teorije spoznaje, cjelinu kosmosa pomou metafizike koja je bila zamiljena po uzoru I analogiji sa prirodoznanstvenim teorijama, cjelinu ljudskog ideala pomou uenja o opevaeim vrijednostima. Ali ovakav put bio je daleko od onoga kako je filozofija prvobitno zamiljena- kao ljubav spram mudrosti. Ljubav prema filozofiji na kojoj bi se zasnivao ivot odbacila je ovu znanstvenu filozofiju koja je dodue imponirala svojim metodikim nastojanjima ali koja je u svome fundamentu bila suvie slijepa za pitanja stvarnosti I pitanja ivota. Tako smo krajem 19 stoljea imali u filozofiji jednu situaciju da su se znanosti prihvaale kao one koje ve sadre neku filozofiju ili se pak eljela znanost koja bi jasno odredila to su ciljevi ivota, znanost koja bi odredila vrijednosti ivota. Ili se pak ,obrnuto, sumnjalo u znanost jer ona nije davala ono to je

bitno za ivot ili jo vie jer je znanstvena refleksija paralizirala ivot. To je bio razlog da se u samoj znanosti oblikuje kritika I to ne samo u okviru jedne filozofske polemike nego I u okviru jedne djelotvorne kritike koja je korak po korak odluivala o istini. Ova je kritika razbila mnoge obmane kako bi se sama stvarnost dokuila na to istiji I jasniji nain. Tako je zapravo dolo do sloma svake apsolutnosti pa se u pojedinanim znanostima dogodilo da je u njima pala svaka apsolutna pretpostavka. Mi danas takoder ivimo u tom vremenu kada vie ne postujemo apsolutne pretpostavke. Danas radije govorimo o priblinosti. Tako je na primjer u fizici odbaen koncept apsolutnog vremena I apsolutnog prostora dok je u psihijatriji stavljena u pitanje dogma 19 stoljea da su duevne bolesti prije svega bolesti mozga. irenje faktikog znanja namjesto jedne mitoloke konstrukcije duevnih poremeaja uslijed

nepoznatih promjena na mozgu obavilo se zahvaljujui upravo naputanju te dogme. To je rezultiralo jednim realizmom u spoznaji ovjeka I njegovih pokretakih snaga. Ali I uvjerenjem da znanost moe biti osloboena vrijednosti. Max Weber je na primjer u tom smislu osporio mogunosti takove znanosti jer njenim izborom problema I predmeta u potpunosti jo vladaju vrijednosne ocjene koje I filozofija I znanost istovremeno mogu da prozru. Ovakva iskustzva pouila su mnoge ljude da se u znanosti ne moe nai ono to se I od tadanje filozofije uzalud oekivalo- osnovu ivota. Tko je u znanosti traio osnovu svoga ivota,vodstvo za svoje postupke, samo svoje bie morao se razoarati. Trebalo je zakljuuje Jaspers pronai put povratka ka filozofiji. Nae dananje filozofiranje uvjetovano je tim iskustvom znanosti. Zato Jaspers predlae

novi put put od razoaranja u propalu filozofiju do realnih znanosti I od znanosti do prave filozofije takav je da odluno mora uestvovati u oblikovanju dananjeg naina filozofiranja. Meutim prvo treba poi od pitanja o granicama znanosti. I ove granice mogu se ukratko ovako naznaiti 1) Znanstvena spoznaja stvari nije spoznaja bia. Znanstveno znanje je partikularno usmjereno na odreene predmete a ne na samo bie 2) Znanstvena spoznaja ne moe odrediti nikakove ciljeve ivotu 3) Znanost ne moe dati odgovor na pitanje o vlastitom smislu. Meutim danas stanje stoji tako da kada govorimo o granicama znanosti I znanstvenog miljenja onda zapravo moramo razjasniti I pozitivno odrediti neophodnost znanosti za filozofiju. Jaspers kae : Put znanosti neizbjezan je za filozofiju I

obrnuto filozofska jasnost neizbjena je za ivot I istou prave znanosti. Bez filozofije znanost ne razumije samu sebe.. Prema tome filozofija I znanost ne mogu jedna bez druge. Ali filozofiranje nije identino sa znanstvenim miljenjem a ne moe niti da mu se suprotstavlja. Isto tako onaj tko filozofira a ne poznaje sadanje stanje u znanostima jeste bez jasne spoznaje o svijetu I jest kao slijepac. I konano filozofiranje koje je zapravo istrazivanje I traenje istine mora prihvatiti znanstvenio stav ili znanstveni nain miljenja. Gubljenje znanstvenog stava I naina miljenja u isti mah je gubljenje istinitosti filozofiranja. Kada je Jaspers zapoeo svoj znanstveni rad psihijatrija I iskustvo psihijatrije I medicine iz kojeg su potekla ovakva njegova razmiljanja bili su sa stajalita klinike empirije bez nekog jedinstvenog znanstvenog I filozofskog sistema. Od Griesingera vailo je

stajalite da su duevne bolesti bolesti mozga a od Kraepelina vrena je klasifikacija duevnih bolesti u grupu shizofrenija I u grupu manija dok je Freud uz mnogo otpora svojom psihoanalizom osvajao prostor prema Njemakoj I vicarskoj. Meutim u itavoj psihopatologiji vladala je zbrka od anatomskih, fiziolokih, nasljednih, psiholokih I sociolokih teorija. Kada je Jaspers objavio svoju Opu psihopatologiju 1913 godine I to nakon, prema nekim zavidnicima samo pet godina psihijatrijskog iskustva ona je ubrzo pobrala priznanja sa svih strana. Psihopatologija je tek tada bila konstituirana kao znanost. Prema tome mogli bismo slobodno rei poueni ovim Jaspersovim iskustvom da je filozof samo onaj koji je I prirodnim znanostima dao svoj doprinos. I kao to znanost ne moe bez filozofije I obrnuto filozofija bez znanosti tako takoer psihopatologiju nije mogue odvojiti od filozofije. Otuda u estom

dijelu Ope psihopatologije pod naslovom Cjelina ljudskog bia zapisuje da filozofija djeluje u svakoj grani znanosti, bez filozofije znanost nije plodna, nije istinita ve moe da bude samo tona. Jaspers je psihopatologiju shvatio kao dio psihologije koja se bavi ispoljavanjima psihe ili due. Predmet psihologije su dakle beskonano razliite manifestacije due. Kako meutim ovo uiniti znanstveno shvatljivim? Fenomenologijom! Kao opisna psihologija fenomenologija je u Jaspersovo vrijeme bila poznata I prakticirana I prije Husserla iako bez metodske strogosti. Medutim od Huserla fenomenologija je prikazana kao deskriptivna psihologija pojava ili fenomena svijesti dok je sa Jaspersom od 1912 kada je objavljen njegov rad Fenomenoloki pravac istraivanja u psihopatologiji omoguen razvoj fenomenoloke psihologije. Ona nije

nikakvi uenje, nikakva teorija, nikakva zatvorena znanstvena cjelina ve samo metoda koja ukazuje put klinikim posmatranjima I istraivanjima. Ovo je u isto vrijeme razlog zato Jaspers nije htio da osnuje neku svoju znanstvenu kolu. Ideal fenomenologije I fenomenoloke psihopatologije jeste pregledno sreena beskrajnost nereduciranih duevnih kvaliteta ovjeka koji su idealno vieni isti, a pojmovno-jasni. U istom pravcu promotreno psihoterapeut jeste I filozof. Ako je psihoterapeut razvio u sebi um I nije ostao samo na razumu koji se svagda dri prizemnoga I realnoga a koji je u svojoj pravoj funkciji tek onda kada slui umu onda e mu um pomoi da sagleda I u duevnome bolesniku Jedno I Cjelovito, Jedinstveno I Umno. Meutim ovo razmiljanje sasvim je drugaije od dananje prakse u medicini a ta je da nam duevni pacijenti bivaju

davaocima organa ili pak ubijani kako bi posluili kao davaoci organa. udno vrijeme! Ne znam kako bi danas Jaspers shvatio suvremenu psihijatriju?

PSIHIJATRIJSKA BOLNICA VRAPE

Zlatan Gavrilovi Kova

Adelaide 2009 Nota Bene: O psiholokim I psihijatrijskim problemima danas se jako puno pie I to ne samo u dnevnom novinarstvu koje popularizira ovu znanost nego I u okviru strogo strunih rasprava koje se publiciraju u strunim asopisima. I ove publikacije variraju od opih pitanja do posve uskih strunih pitanja psihijatrije. U tom smislu danas ima jako mnogo strunih asopisa koji nastaju interno u okvirima struke odnosno bolnice ili drutava, ili klubova, ili organizacija, ili sekti, ili u okvirima komunalnoga ivota ljudi, ili pri vladama, ili pri armiji itd.itd. Ja meutim imam namjere izloiti neka svoja zapaanja samo s obzirom na Jaspersovu Opu psihopatologiju kojoj je posljednje izdanje iz 1946 godine iz toga razloga to ja drim da je ova psihopatologija najbolja I jo uvijek aktualna.

Postavljanje pitanja koja su imanentno pitanja psihijatrije nije mogue bez pitanja o socijalnoj funkciji psihijatrije, njene autoregulacije I autointegracije, autofunkcionalizacije I heterointegracije u sustavu kapitalske znanosti. Mi naravno nemamo sada namjeru podrobno istraivati ba svaki momenat ovog procesa ali je jako vano da uz pomo Jaspersa pokuamo dati neke odgovore na pitanja koji nas odavno mue tim vie to smo mi na Balkanu bili svjedoci ovog procesa regulacije I integracije psihijatrije moda ba tamo gdje ona to nikako nije smjela biti naime u ratnim uvjetima kao poziv I opravdanje na zloin. Ja ovdjeka prije svega imam na umu takova imena jugoslavenske psihijatrije kakva su bila svojevremeno imena Karadia, Kulenovia, Rakovia, Kleina da spomenem samo neke koja su dugo vremena vrijedila kao najbolja imena ne smo psihijatrije nego itave jugoslavenske medicine. Prema tome sa postavljanjem pitanja koja su imanentno psihijatrijska nije mogue njih odvojiti niti u ovom pogledu od cjeline medicinske znanosti, njene uloge u drutvu, njenog znaaja I njenih dosega. Pa ipak imajui na umu socijalni I povijesni kontekst mi drimo da je najbolje na ova pitanja odgovoriti polazei od opih pitanja psihijatrije promatrajui same sudbine ljudi koje nam mogu posluiti kao orijentiri na moru stradanja I patnje milijunskog svjetskoga mnotva. O pitanjima psihijatrije ja sam pisao ve prilino ranije u zagrebakom SL od poetaka 80tih godina imajui tada prije svega na umu opravdanost konvulzivne terapije kod tekih psihikih oboljenja I depresije. Iz toga perioda nastalo je nekoliko mojih zapaanja koji danas imaju samo dokumentarnu vrijednost. Prvi ozbiljniji rad pojavio se 1994 godine kada sam na temelju novog terapeutskog I psihijatrijskoga iskustva tampao rad koji je imao u vidu Jaspersovu kritiku psihoanalize. Kako smo mi u bivoj Jugoslaviji manje vie imali psihoanalizu kao uzor za jednu modernu terapiju uvidima u karakter psihoanalize koja moe biti I zloupotrebljena zavisno od kojih je to strunjaka prakticirana to sam ja smatrao da bi bilo dobro da se pokrene jedna debata o karakteru I ulozi psihoanalize u jugoslavenskoj psihijatrijskoj znanosti. Zato je pored svega ostaloga I nastao taj rad. Istina, psihoanaliza se ne prakticira samo na prostoru Balkana. Na

naim prostorima ona je bila jako popularna isto toliko koliko I katolikih sedam sakramenata ali je bila I prepopularna moda na isti nain kako je ona danas popularna u Britaniji I Americi. Ve negdje sredinom 80 tih godina naa psihijatrija se polagano emancipira od ove predominacije psihoanalize pa se kod nas pojavljuju I drugi terapeuti a tek u novije vrijeme postaje prevladavajua bioloka orijentacija koja svakako moe znaiti jedan korak dalje u odnosu na zateeno stanje prije rata ali na koju psihijatrija nije svodiva. Psihijatrija ne trpi nikakve redukcije na poljednju stvarnost, nikakvu emergenciju, nikakav simplicizam, nikakvu posljednju fizikalnu stvarnost to bi bila ambicija jednog loeg fizikalizma. Isto tako ona nije niti jedna znanost koja bi se razvijala u smislu Leibnizove ideje o linqua universalis o kojoj razmilja Russell na primjer. Prema tome ona nije niti jedna univerzalna znanost koja pokuava sve objasniti I sve rastumaiti to je poesto zabluda mnogih koji rade u okvirima zapadne psihijatrije. Potrebno je dakle odrediti granice unutar kojih se psihijatrija kree dakle bez ikakvog redukcionizma ali I bez ikakvog presezanja u druge sektore bitka. Primjer Balkana I najnovijih dogaaja na njemu je dobar primjer takovog presezanja psihijatrije tamo gdje njoj zapravo I nije mjesto kao to se sveukupno moe rei da medicinska znanost nije kruna u korpusu prirodnih I matematikih znanosti. Ovakova presezanja psihijatrije u druge sektore bitka kojima se na primjer bavi politika kao znanost ili umjee gospodarenja, ili pak teologija koja se moe smatrati znanou o posljednjim naravima proizlazi iz jednog sudbinskog fakta psihijatrije da je ona u bitnome interdisciplinarna znanost. Ali kako je njena baza svagda bila biologija to ona misli da je I sa drugim disciplinama kao I sa biologijom. A to nije tono. Jer je istina da je najvei problem interdisciplinarnih znanosti jedinstvo metode a to ne postoji u sluaju suvremene psihijatrije. Prema tome jedini mjerodavni kriterij I pokazatelj bit e dakako nae osobno iskustvo. Iskustvo treba da se pokae kao posljednji sudac u svim pitanjima suvremene zanosti- psihijatrije posebno. A prema ovome iskustvu na Balkanu ne samo da je dolo do nezapamenog zloina kojeg moemo tumaiti bilo kako: od pobjede anakronizma politike preko ekonomske transformacije do kulturne erozije, dakle, na Balkanu pokazalo se I jo uvijek se pokazuje da je psihijatrija a medicina posebno posegnula I presegnula granice koje su joj date samom znanou. Drugim rijeima iskazano psihijatrija ne moe biti glumaka vjetina. Drugi poseban problem predstavlja dakako problem sprege psihijatrije sa dravnim institucijama policijom prije svega ili raznim drugim obavjetajnim i policijskim slubama koje sa psihijatrijom imaju jako malo

veze ako ikakve veze imaju. U tom smislu psihijatrija se pokazuje palijativnom znanou a sama medicina kontrolnom znanou drave. Dakako da izvorno I genuino niti psihijatrija niti medicina sa svime time imaju ikakove veze. Na ovom mjestu takoer dolazi do sprege psihijatrije sa politikim i drugim dravnim tijelima bez obzira dali je rije o psihijatrijskim vjetaenjima oko kojih se svi psihijatri bore jer se na njima dobro zarauje ili o politikim razlikama koje se prograavaju devijantnima ili opasnima ili jo kojekakvima na koje I politika I policija imaju toboe to rei. U Jaspersa ovaj problem nije razmatran jer ga on ne smatra znanstvenim problemom nego prije politikim problemom voluntarizma drave ili oligarhije na vlasti. Ali postoje mnogi Jaspersovi politiki radovi koji upuuju na ovaj problem. Iz iskustva Njemake pred Drugi svjetski rat kao I iz iskustva vladavine nacizma u periodu rata od 39 do 45 psihijatrija je bila manje vie zloupotrebljena ba od ovakovih politikih tijela za koje je I on smatrao da nisu drugo do tiranija u kojoj je pred psihijatrijom da se povue ili pak da sudjeluje na nain da perpetuira sam zloin. S obzirom na svoja opredjeljenja, stajalita, politiku praksu ali I s obzirom na svoje ambicije iskustvo nam pokazuje da su mnogi pristali na soluciju perpetuiranja zloina u masovnoj histeriji rata na Balkanu dok je manji broj bio prisiljen da se godinama I decenijama skriva pred ljudima I javnou.

Dolazak u bolnicu I opis bolnice!

Ja sam doao u bolnicu Vrape negdje poetkom 1990 godine mada su pregovori sa primariusom Matijacom trajali kroz itavu 1989 godinu. Naime bilo je u to vrijeme jako mnogo naganjanja i kockanja oko nove uprave koja je trebala naslijediti staru socijalistiku garnituru sa doktorom Silom. Ja sam pak Bartula Matijacu poznavao od ranije pa sam se pozvao na to prijateljstvo tumaei mu da ja I nemam nekog veeg izbora a da imam enu I dijete I da smo bez ikakovih primanja. Na ova moja zapaanja on je rekao da je svakako dobro da ja doem u bolnicu I tako dam jednu svjeinu koja bolnici nedostaje uslijed godina amotinje I barutine socijalistike vlasti. A istovremeno on je smatrao da e uslijediti kadrovske promjene u kojim promjenama e on zahvaljujui brojnoj podrci zauzeti mjesto novoga ravnatelja bolnice. Tako se I dogodilo. Matijaca je doao za novoga ravnatelja mada prema starom programu izbora vjerojatno zato jer novoga jo nije bilo pa je pored podrke nekih lijenika koji su vrijedili kao najbolji strunjaci te bolnice I podrke velikog broja medicinskih sestara I pomonog osoblja on I izabran za novoga upravitelja. Njegova glavna sestra bolnice bila je sestra Sekol koja je pamtila ovu bolnicu jo od najranijih dana

nakon rata kada su nai pacijenti bili na bromu I drvenim krevetima. Ja sam sestru Sekol smatrao jednom od naih najboljih medicinskih sestara a mislim da je ona I zasluila neka priznanja u tome pogledu. Osobenost ove bolnice bila je u tome da je jedno njeno krilo bilo predvieno kao kanjeniko krilo forenzike psihijatrije pa je svaki novi radnik prolazio detaljnu proceduru I ispitivanje individualne prolosti. Ja osobno ne znam to su neki ljudi saznali o mojoj prolosti I kakvim su podacima raspolagali. Nakon dolaska za novoga ravnatelja gotovo istovremeno je pokrenut natjeajni postupak za klinikog sociologa odnosno pedagoga jer smo mi u socijalistikim reimima mnogo panje poklanjali pedagogiji kao onoj znanosti koja daje smjernice ispravnom ivljenju. U tom smislu pedagogija je bila daleko ispred psihologije ili sociologije kao bazinih znanosti, znanost preodgajanja ukoliko je to bilo potrebno mada ja mislim da je naa socijalistika pedagogija bila sa ljudskim licem u dobroj mjeri a ukoliko nije bila onda je vrlo vjerojatno bilo po srijedi neznanje ili pak politike manipulacije, obmanjivanje ljudi iz stanovitih razloga itd. Ali u dobroj mjeri koliko sam ja poznavao nau socijalistiku pedagogiju to su bili ljudi manje vie dobrih namjera mada vjerojatno ima prilian broj ljudi koji mi moe proturjeiti I smatrati da sam u zabludi. Ve poetkom osamdesetih godina slika nae pedagogije se znaajno promijenila dolaskom novih mlaih ljudi koji su zahtijevali svojevrsne reforme tradicionalnog moralizma zastarjele socijalistike pedagogije kojoj je Rusoov Emil bio alfa I omega u svim njenim nastojanjima. Mnogi mladi pedagozi smatrali su da je potrebno krenuti dalje, da je potrebno izvriti stanovite reforme tradicionalnih spoznaja, da pitanje autoriteta bilo svjetovnog ili crkvenog ne mora biti presudan faktor u procjenama, da autoritet pedagogije moe biti poljuljan ukoliko je posrijedi jedan dinamiki otklon prema novim idejama, prema veoj slobodi, prema veoj individualnoj inicijativi, da ne mora biti kanjiva niti sankcionirana mladalaka poruka dinamikog rasta itd.itd.itd. I ve tih ranih osamdesetih godina ove demokratske aspiracije meu mladim strunjacima duboko su uzdrmavale fundamente tradicionalnih graevina socijalizma. Dakle kao jedan takav gotovo alternativan strunjak ja sam na prijedlog primarijusa Matijace I primljen u psihijatrijsku bolnicu Vrape gotovo sa obavezama ravnatelja Odjela za resocijalizaciju I rehabilitaciju. U tom smislu ja sam imao u nadlenosti nekoliko terapija: to je bila biblijska psihoterapija kao jedan oblik suvremene Francklove logoterapije koja ideja je bila izvorno moja, likovnu terapiju sa ateljeom, aroma terapiju koju sam ja imao iskljuivo sa forenzikim pacijentima I jutarnju tjelovjebu. Kasnije je jo

na Centar proiren dolaskom jedne mlade ene koja je bila muzikolog I svirala je klavir I ona je drala muziku terapiju. Isto tako valja spomenuti nastojanje ravnatelja da uvea struni I lijeniki zbor mlaim ljudima, novim specijalizantima itd itd. esto ove njegove namjere nisu bilo dobro shvaene niti primljene jednim dijelom zbog inercije psihijatrijske bolnice koja ima kao I svaka bolnica jednu svoju logiku, jedan svoj drugaiji ivot, jednu svoju pravilnost I hod a dijelom iz osobnih animoziteta lijenika koji se nisu slagali sa Matijacom ve godinama nego su ga smatrali neurotikom. Vjerojatno zbog svoga kolerinog karaktera Dalmoa, pa pjesnika I pisca, pa pomorca I konano srednjovjekovnog homo universalisa. Specifinost bolnice u jednom izvijesnom smislu bila je I ta da je ona dala zatitu nekim naim forenzikim pacijentima koji su bili osuenici na smrt. Znalo se dogoditi da je bilo primjera pacijenata koji su godinama tako ivotarili u strahu za svoj ivot. Nova hrvatska vlast donijela je jedan od najvanijih pravnih instituta a taj je da je smrtna kazna ukinuta pa su tako neki nai pacijenti napokon odahnuli nakon godina fundamentalne neizvijesnosti. Za smrtnu kaznu u socijalistikoj Jugoslaviji mnogi su smatrali da je kod nas na djelu pravilo o izuzetnosti smrtne presude I da je ona upotrebljiva samo u iznimnim sluajevima okrutnog krvnog delikta. Meutim moje mi je iskustvo pokazalo da to nije bila istina. Ona je bila prakticirana u Titoizmu u svim kriznim politikim periodima kakve su bile godine 48, 68, 71, 81. Druga specifinost ove bolnice bila je iznimno veliki prostor takozvane radne terapije koja je bila dobrim dijelom predviena za nae forenzike pacijente. I tu se radilo svata: tepisi, od iblja pletene korpe, metle, madraci, biuterija. Postoji I danas duan u bolnici koji prodaje ovu robu naih pacijenata. Nekada ranije bolnica je imala I svoj vinograd na kojem su radili nai pacijenti pa je bilo pravilo da svaki radnik za ruka dobije jednu au dobrog vina. Ali toga ve nije bilo u moje vrijeme. Slijedea specifinost bolnice bila je jedna grupa mladih lijenika koja je bila involvirana u istraivanja kortikalnih komponenti duevnih oboljenja. U tom smislu bile su I predviene takozvane vivisekcije mozga na kojima sam I ja prisustvovao. Nakon svake vivisekcije lijeniki zbor je bio upoznat sa nalazima patologa. Mnogima meutim to nije bilo vano pa se Matijaca smijao da je patologija danas interesantnija filozofu nego medicinaru. Dalje, jedna jako vana specifinost bolnice bila su tjedna predavanja pred lijenikim zborom na neku temu koja je imala veze sa psihijatrijom. Ja sam takoer

bio involviran u ta predavanja I odrao sam jedno predavanje na kojem sam trebao opravdati postojanje biblijske psihoterapije kao nove psihijatrijske metode u resocijalizaciji I rehabilitaciji duevnih pacijenata. Ja sada ne znam dali mi je to uspjelo ali je izlaganje potaknulo iroku diskusiju koja je trajala tri sata. Mi smo takoer imali muzej u kojem sam ja organizirao dvije samostalne likovne izlobe jednom slijepom kiparu imenom Ivan I likovnoj umjetnici Drenki uzel koja je bila poznata naa slikarica koja je unila I u Uneskovu zbirku sa svojim Vodaricama. Postojale su u bolnici tri velike biblioteke od kojih sam jednu ja sam napravio od sakupljenih odbaenih knjiga koje su kisnule, laboratorij sa mikroskopima I odjel neuropsihijatrije , takozvana znanstvena jedinica koja se brinula oko strogo strunih pitanja psihijatrije I koja je zahvaljujui doktoru Hodobi imala namjeru nabaviti CT a to je velika maina koja snima slojeve mozga I ja sam takoer bio involviran u njen rad I konano etiki komitet bolnice koji je ispitivao etinost znanstvenih I medicinskih postupaka I tu sam ja takoer bio involviran. Znai prilino toga! U pogledu ovoga komiteta ja samo mogu rei da su mnoge stvari I odluke posebne vrste mimoilazile ovaj komitet na kojem sam se ja trudio da se ukine praksa da njemake farmaceutske kompanije putem naih lijenika kao to je to bila doktorica Folnegovi provode ispitivanja novih medikamenata I preparata na naim pacijentima. Dakle Matijaca je za svoga mandata pokuao izvriti stanovite revizije koje su bile potaknute prije svega znanstvenim odnosno psihijatrijskim motivima. Meutim malo je toga ostvareno. Mislim da je najvea njegova zasluga u tome to je bolnica odnosno jedan njen dio dobio status klinike I to je svakako bila jedna velika novina. Jer klinika u medicinskoj praksi znai puno toga od kadrovskog potencijala do znanstvenih pothvata I uspjeha u lijeenju I saniranju za razliku od bolnice kod koje je ve tako kako jest. Mislim da ovdje svakako treba spomenuti I sustav pomonog osoblja koje se brinulo oko bolnice u cjelini pa je tako postojala I jo postoji stolarija, vozni park I kamion, kuhinja, bravarija , daktilografi, tuiraonice I sobe za lijenike u nonoj slubi, nogometno igralite, park I vjerojatno sam neto propustio. Bolnica je u moje vrijeme imala negdje preko 80 lijenika I negdje oko 360 medicinskih sestara. Sestre su opeta imale svoje aktivnosti od predavanja na kojima sam ja takoer uestvovao do konferencija ali sam ja sa time manje upoznat. Mislim takoer da ovdjeka treba spomenuti I glavnu ulaznu eljeznu kapiju bolnice koja je

jako vrijedan metalurki I estetiki rad u stilu secesiju odnosno eljeznih kapija koje nastaju negdje u 19 stoljeu.

Primjeri sa pacijentima I lijenicima: Ja nebih ulazio u detaljne analize I razmatranja svih sluajeva sa kojima sam se dnevno susretao nego bih se zadrao sam na onim najkarakteristinijim. Razlog tome sastoji se da sam ja imao dnevno I na desetine sluajeva sa kojima sam saobraao ali na krae vrijeme I ne toliko duboko. Isto tako moj dolazak u bolnicu Vrape koincidira sa vremenom takozvanog domovinskog rata za nezavisnost Hrvatske od Jugoslavije pa je prema tome itav moj angaman bio unekoliko u sjeni ratnih dogaanja koji su svi imali presudnog

uticaja na psiholoko stanje ne samo pacijenata nego i svih lijenika bolnice. Utoliko bi se ovaj kratki prilog o psihijatriji odnosio na psihijatriju u ratnim uvjetima koja je posve drugaija od mirnodopske. Dobar razlog da se kae da je rije o ratnoj psihijatriji ili da je rije o psihijatriji nastaloj u ratnim uvjetima takoer govori podatak da smo mi u bolnici podnijeli izvjestan teret primanja duevnih bolesnika iz Bosne iz bosanskih ustanova za duevno zdravlje I na taj nain zahvaljujui primarijusu Matijaci direktno pripomagali I borili se za ouvanje njihova duevnoga mira I ivota podjednako. Isto tako valja spomenuti napor lijenika ove bolnice oko resocijalizacije I rehabilitacije ljudi zahvaenih mentalnim oboljenjima iz Slavonije I Baranje na primjer za koje se moe rei da su rtve toga rata. Prije svega se tu misli na gradove Osijek I Vukovar I pogranine gradove u Baranji. Pri kraju moga boravka u ovoj bolnici takoer su postojali podruni odjeli za lijeenje posttraumatske neuroze kod hrvatskih bojovnika koja je u nekim primjerima bila poznata kao takozvani vijetnamski sindrom mada je posve neopravdano probleme latentne traumatske neuroze nazivati takovim imenom jer je rije o neurozi I psihozi nastaloj u ratnim uvjetima I vrijedi za sve ratove podjednako. Prije svega mislim na ratove u 20 stoljeu. Prema tome gledajui generalno psihijatrijska bolnica Vrape imala je veliku I jako pozitivnu ulogu u zbrinjavanju I lijenikoj brizi za nastradale graane Hrvatske I Bosne I danas nitko ne moe osporiti njene doprinose u tome pogledu.

Sluaj jednog branog para psihijatara bolnice( njihove imena sam zaboravio). Naime postojali su primjeri I bijega psihijatara iz hrvatskih bolnica. Naa bolnica imala je primjer jednog takvog para kod kojeg se radilo o mukarcu srpske nacionalnosti I eni Hrvatici. Oni su na poetku ratne kataklizme napustili bolnicu I pobjegli u Italiju. Nakon nekog izvijesnog vremena oni su se vratili u Zagreb I tada se postavljalo pitanje dali njih primiti ponovno na radna mjesta u bolnici. Tim povodom ja sam razgovarao sa primarijusom I izloio mu svoje miljenje da bi svakako bilo

jako lijepo od njega ukoliko ih nanovo primi u bolnicu. Isto tako ja sam ga izvijestio i o mom razgovoru tim povodom sa uvarom koji je smatrao to isto napominjui da je u njihovom sluaju svakako bilo rijei o strahu i da je njihova odluka bila motivirana strahom od neizvjesne budunosti. Oba ta lijenika primljeni su nanovo u bolnicu na veliki otpor velike veine lijenika I pomonog osoblja. Ja osobno danas mislim da bi bilo bolje za njih da toga bijega nije bilo I takvog vraanja u bolnicu pa nam je za rei da nekada izgleda da su nam psihijatri isto toliko sumanuti koliko I pacijenti koje lijee. Pozitivnu ulogu odigrao je u ovom sluaju I Kardinal Kuhari koji je takoer urgirao kod bolnice ali se uspostavilo da je on neki njen rod. Jer ja mislim ipak da je Hrvatska a u to doba Zagreb posebno I pored sve konfuzije, nereda I gluposti manje vie funkcionisao kao relativno zatienija zona a ja I inae mislim da nema razloga da se Srbi u Hrvatskoj oseaju prikraenima u bilo kom pogledu jer su oni isto tako graani Hrvatske koliko I Hrvati I isto im je Hrvatska domovinom.

Znanstvene konferencije: Bolnica je takoer bila poznata I po strunim skupovima psihijatara koji su raspravljali aktualna medicinska pitanja. Ja u ovom prilikom navesti samo dva takva znanstvena skupa. Jedan skup bio je posveen pitanjima kurentnih orijentacija u hrvatskoj psihijatriji gdje je Kulenovi bio uvodniarem napominjui da se sada javljaju I druge terapije koje svakako zasluuju priznanja I da je religijska psihoterapija, a pri tome je mislio na novi poziv Katolike Crkve u Hrvatskoj koja je stala uzimati vea uea u psihijatrijskom tretmanu duevno oboljelih, podjednako vrijedi kao I svaka druga poznata psihoterapija I pri tome je najvie mislio na psihoanalizu. Doktor Klein je bio miljenja da je psihoanaliza neoboriva dok je Kardinal Kuhari smatrao da je sedam sakramenata jednako vrijedno kao I vaa psihoanaliza. Akademik Ivan Supek naveo je neke sporne momente koji se vezuju za psihoanalitiku psihoterapiju ali je njegovo stajalite bilo prilino tolerantno. Meutim nitko nije htio rei da se psihoanaliza bezrezervno prakticirala godinama I decenijama kao jedina I bazina psihoterapija I da su ba ti ljudi koji su bili uvodniarima na jednom sastanku koji je trebao znaiti kraj psihoanalize u Hrvatskoj bili ti koji su pod svaku cijenu bili I psihoanalitiki praktikanti. Drugi sastanak bio je posjet kardinala Kuharia sa svitom I tada je on posjetio I moj muzej I moj muzejski postav I iz njegovog stava vidjelo se da on mene prilino dobro poznaje. Tada se postavljalo pitanje skrbi za duevno oboljele pacijente jer je bilo svima poznato a primarijusu Matijaci najpoznatije da ima sluajeva u suvremenom svijetu da su mentalni pacijeti rtve kao donatori organa I da ova praksa biva sve popularnija. U tom pravcu razmiljajui Matijaca je upoznao hrvatsku javnost sa ovim problemima preko dnevne tampe.

Ana1

Ova pacijentica je bila pacijent jednog od najteih naih enskih odjela. Bila je majka dvoje djece I prilino mlada. Ali ja mislim da je ona imala jako tih I miran duevni ivot mada su svi smatrali iz tog razloga da je rije o prilino oteenoj osobi. Znala je na proljee isplesti vijenac o tratinica I staviti ga sebi na glavu. Svakako je istina da je ona imala stanja kada se bolje ili loije osjeala. Govorila je sporo I tiho I naizgled se inilo da nije posve sigurna to misli rei.

Ana 2

Ova pacijentica je bila na istom odjelu enske izofrenije ali je ona bila vie socijalni sluaj nego to je bilo rije o doista bolesnoj osobi. Kod nje se dogodilo da je nju cijela porodica napustila pokleknuvi pred istinom prvoga njenog hospitalizma. Bila je jako religiozna I redovito je posjeivala nau bolniku crvu u kojoj se redovito ispovjedala. Mislim da njoj Crkva bila daleko znaajnija nego sama institucija psihijatrije I ja osobno mislim da je kod velike veine mojih pacijenata bio isti sluaj. Od nje sa uo najdublje I najpromiljenije analize hrvatskih socijalnih I politikih prilika sa posebnim odnosom prema ratu kojeg je ona tumaila rezultatom obijesti naih ljudi. Na mojoj biblijskoj terapiji ona je bila poznata kao najbolji tuma teksta Svetoga Pisma.

Pukani

Pukani je bio upravitelj odjela muke izofrenije. Bio je to snaan, nabijen ovjek I na poetku mojih dana on je imao prilino pozitivan odnos prema meni. Razlog tome je bio vjerojatno u tome to je bio blizak Matijaci I novoj upravi bolnice. Ja sam imao jednu intervenciju za jednog pacijeta iz Splita I on je pristao da ga primi u tretman. Kasnije su nai odnosi zahladnili I ja sam ga stao drati rigidnim lijenikom. On je u mojim psihozama predlagao lijeenje elektrokom na to sam mu ja pred Matijacom rekao da govori gluposti a on se onda zacrveni. On mi nije htio dati potpis o mome razduivanju sa bolnicom neposredno pred odlazak u Australiju jer je smatrao da ludom ovjeku nije mjesto u tako kulturnoj zemlji.

Folnegovi!

Ja sam o doktorici Folnegovi ve prilino rekao. Samo bih nadodao da sam ja njoj predlagao da radim na njenom odjelu klinike koristei bihevioristike metode. A ona je bila oduevljena. I ja sam doista mislio povezati Skinera sa marksizmom ali sve je to trebalo biti eksperimentalno. U sluaju pacijentice uzel ona je bila prilino tolerantna pa ju je primila na odjel mada je njen lijenik bila druga osoba smatrajui je posve normalnom I kao takva Drenka je dola u moj centar u likovni atelje u velikom regresu sa osjeajem krivnje molivi me: Zlatane meni je jako loe. Ja sam joj na to odgovorio: Samo slikaj Drenka. I onda sam je ostavio samu da crta.

Pecoti! Ovaj lijenik je bio upraviteljem gerontopsihijatrije. Bio je mladi ovjekom I iz lijenike porodice. Njegov otac je takoer bio lijenik bolnice Vrape. Bio je prilino educiran . Smatrao je da moram imati veeg uee na njegovom odjelu I ja sam ga posluao tako da sam svako jutro bio sa starim pacijentima. Jako mnogo je uinio na sanaciji toga odjela kod kojeg je bilo sluajeva dehidriranih pacijenata u prijanjim sazivima uprave bolnice. Ali bijae unekoliko uobraen, pisac kao I Matijaca, Dalmo kao I Matijaca I ja. Ali mi je ostao u lijepoj uspomeni.

Doktorica Mira!

Ona je iz razloga sanacije gerontopsihijatrije pristigla kao sasvim mladi lijenik u nau bolnicu. Jako sam mnogo suraivao sa njome. Ona je smatrala da je moja bolest moje uobraavanje I velikim dijelom bila je u pravu. Imala je neobino koloriran duboki glas. Ona je sa medicinske toke gledita digla odjel gerontopsihijatrije na noge. Bila je alternativni lijenik opsjednuta kako mi se sada ini jednom automobilskom nesreom u Sloveniji kada je kao mladi lijenik asistirala u sanaciji unesreenih I na koncu drala u rukama jednu otkinutu glavu koja je na njen dodir bila sva meka. Uestvovala je u naim vivisekcijama mozga I pokazivala je veliki interes prema svim podrujima psihijatrije I medicine.

Hodoba!

Doktor Hodoba vrijedio je za jednog od naih najboljih lijenika. Blisko je suraivao sa Matijacom a I ja sam bio jako lijepo primljen od njega. Radio je kao upravitelj neuropsihijatrije. Mnogi njegovi pacijeti a meu njima moj mladi susjet sa Kraljevog vrha koji je inae patio od epilepsije Kule eljko jako su cijenili Hodobu I njima je Hodoba izaao u susret. Pa I ja bih za eljka napravio sve mogue jer pored svega bijae vrijedan, radin, lijep, pametan I mlad ovjek. On se drao biologom zapravo, ne toliko usko psihijatrom. Meni osobno je bio najintersantniji svojim zapaanjem o suzama. Naime on je doivio u vlaku modani udar I pri tome je osjetio neobinu bol na nain da je stao suziti. Ali sa suzama pristiglo je I olakanje boli pa je kasnije razmiljajui o problemu doao do zakljuka da nae suze imaju specifino kemijsko I psiholoko vlasnitvo. A onda mi se obartio rijeima: Vidite kolega Gavriloviu kako I nas neurobiologe zna potrefiti ista zla sudbina kao I nae pacijente mislei pri tome na svoj modani udar. Inae je on imao jako , jako lijepe pacijentice I onda bi me upozorio da je istina da postoje jaki

transferi ali I kontratransferi.

Sestra Sekol!

Bila je jedna od naih najstarijih sestara, osoba velika iskustva, iako postarija bila je jako pokretna, dinamina, taktina sa ljudima, nikada drska. Ona bi znala za mene koji sam stalno bio protiv neega znala rei: Ali profesor nije mislio tako pa bi me pravdala pred sestrama. Zajedno smo nabavljali lijekove za bolnicu I tada smo jako mnogo bili u naoj apoteci. I to je bilo toliko interesantno. Glavna apotekarka bila je takoer njen suradnik I onda bismo se nas troje nalo na jutarnjoj kafi pa bi piali od smjeha.

Jedna pacijentica iz Slovenije!

Ona je u to vrijeme bila moj vrnjak. Tamnoputa I lijepa. Bila je profesor marksizma ali kako vrijeme u kojem se nala nije ba bilo za marksiste tako se ona nala nakon nekog vremena naputenom. Ova Slovenka je dola u nau bolnicu vie zato jer je bila naputena I bez sklonita. Svojevremeno je radila kao na nastavnik u Njemakoj ali se zbog podzemnog djelovanja nae emigracije ona razboljela. I tada je prvi puta hospitalizirana. Ona je opeta htjela doi kod mene na Kraljev Vrh I ja bih pristao ali ja nisam imao uvjete tada za ivot sa partnerom. A ona je odgovorila da to njoj nije bitno ukoliko postoji kakav krov nad

glavom. Ja sam joj rekao da jeste krov ali da ja na primjer nemam pe za grijanje a da su zime u Prigorju velike. Ona je na to odgovorila da ipak mora da postoji neki nain kako da se zagrije. Ja sam se sloio sa njom ali da je to nemogue jer bih vrlo vjerojatno izgubio ovaj posao od kojeg se hranimo nas troje. I ona stane plakati priajui mi o svome ocu I kako je njen otac bio jako dobar I vrijedan ovjek a ja odem do kuhinje pa uzmem cijeli onaj zamotuljak higijenskih ubrusa toliko je plakala. Kasnije je ve bilo bolje.

Drenka!

Ja sam o Drenki uzel ve rekao prilino. Ona je bila bosanki Musliman I njen mu koji je takoer bio slikar bio je bosanski Musliman. On je bio stariji od nje prilino ali ja ne mislim da je ta relacija I karakter odnosa meu njima bio razlog za akceleraciju njene bolesti. Vidite, za muslimansku Bosnu govorei sasvim otvoreno vrijedi

jedna porazna istina da je uslijed historijskoga nasilja nad Bonjacima dolo do takovih psiholokih reperkusija na nae ene da onda nije sluajno da dobar dio njih ide potraiti strunu pomo psihijatra ili psihijatrice ili pak, to je takoer jako veliki sluaj, perzistira sa bolesti tijekom itava ivota bez ikakva psihijatrijskoga tretmana. Drenka je pred drugim ljudima sebe proglasila grkokatolikom I mnogi su joj u to povjerovali. Znala je doi kod mene na Kraljev vrh esto me ne nalazei kod kue. Tada bi etala poljima I promatrala prigorski pejsa koji joj se jako sviao. Mislim da je od tih doivljaja kasnije I nastalo nekih njenih radova. Ja znam za jedan takav rad gdje je u sreditu ulja na staklu jedan kolac o kojeg je objeen jedan stari loni. Ovi lonii kod nas u Prigorju su zapravo najjednostavija straila za ptice u vinogradima jer mogu producirati zvuk koji zaplai pored toga to imaju ljudsku figuru.

Veselin!

On je u moje vrijeme ve bio prilinih godina. Pravi visoki, suhojavi Crnogorac I viestruki ubica. Zapravo on je u ludosti pucao nasumice po ljudima pa koga zahvati. Znao je Njegoa napamet I ja sam uio od njega. A po profesiji je bio nastavnik likovnog odgoja. Jako je lijepo crtao I to je kod mene radio za vrijeme od sve etri godine koliko sam ja bio u tome Centru do kraja septembra 1994 godine. I to gotovo svakodnevno. Velika izofrenija koja se jako lijepo nosila sa udarcima sudbine. Svi njegovi crtei bez obzira dali je bilo rijei o ulju na platnu ili akvarelima ili pastelima ili je pak rije o crteima na ugljenu I olovci dakle svi njegovi crtei kao glavni I nosei element imali su spolni akt I muke I enske genitalije. To je bilo toliko dobro, toliko veliko da sam ja to znao usporeivati sa najveim slikarima dananjice. Najbolje od tih crtea koji su bili pohranjeni u arhivi Centra ja sam zapravo ukrao, pa sam ih onda uokvirio I stavio sebi na zid moje spavae sobe. Svi ti crtei su izgubljeni rasparavanjem moje imovine I dolaskom u Australiju. Na odlasku iz Hrvatske ja sam htio da mu neto poklonim a I on je meni htio neto pokloniti. Ja sam mu tada dao novac da mi kupi jednu britvicu za brijanje. I doista on je kupio tu britvicu koju sam ja izgubio u selidbama u Adelaideu. Zauzvrat ja sam njemu poklonio svoj elektrini aparat za brijanje. I tako se rastanemo.

Mladi iz Zadra!

On je bio smjeten na forenziki odjel. Visok preko 6 foot, jak, velikih crnih oiju, crnomnjast. Bio je dvostruki ubica. Naime on je kao savim mlad ovjek u pijanstvu pretukao jednog svoga druga od kojih udaraca je taj mladi izdahnuo. Onda je doao u poznati zatvor u Lepoglavi ali je zbog izvijesnih razloga fobija u zatvorskoj eliji ubio svoga kolegu. Kao psihijatrijski sluaj on je bio smjeten na na odjel forenzike. I doista Ana o kojoj sam govorio bijae u pravu jer I u njegovom sluaju obijest bijae razlogom zloinu. On mi je jedared rekao: Zlatane , mi u porodici smo imali toliko novaca da smo mogli kupiti pola Zadra. Naime on I njegova braa imali su jednu graevinsku kompaniju u Njemakoj pa kako su imali jako mnogo novaca onda nisu znali to sa tim novcem nego da ga zakopavaju sebi u dvoritu. Toliko je bilo povjerenje prema naem bankarskom sistemu. Navodno da su u Lepoglavi nad njim vrena muenja strujom I on mi je pokazao oiljke na rukama na kojima je ta struja proputana kroz njegovo tijelo I kroz njegove testise. Ali to nitko nije vjerovao jer se u pravilu ne vjeruje mentalno oboljelim pacijentima. Meutim to je duga pria.

Djevojka I njeni crveni crtei!

Bila je takoer I jedna jako draga mlada djevojka iz Zagorja ini mi se sada koja je jedno vrijeme posjeivala moj Centar I moj atelje. Ukratko reeno, ona je crtala ptice ali su sve njene ptice bile na arko crvenoj pozadini. Nije sluajno bilo rijei o pacijentici koja je bolovala od epilepsije I u jednom trenutku oaja ona je pokuala izvriti suicid slomljenom aom za vodu rezui sebi vene na rukama. Ona je na naem odjelu 1 enske izofrenije sanirana I nakon nekog vremena ona se pojavila u mome ateljeu. Ja sam je vodio na pizzu u jedan oblinji restoran a onda saznavao o njenom ivotu. U momentima kada je bila kompenzirana ona se pokazivala zapravo jako neozbiljnom osobom. I mene je to neobino udilo. Slian sluaj sam imao I sa jednom pacijenticom koja je takoer pokuala izvriti suicid bacajui se sa drugoga kata zgrade I onda je sva polomljena dola u moj Centar. Ali ona je na prve znakove rockendrola sa moga radija stala plesati. Mene je to jako udilo.

Mala iz Osijeka!

Bila je jako mlada, crnomanjasta, duge kose nalik Segogny Viver jer kosa joj bijae neobino jaka. Ona je opeta stalno imala veliku potrebu da u jednom danu pozavrava sve obaveze koja je sebi postavila I ta manijakalnost mogla je I u njenom sluaju producirati znatan materijal ali do toga nije dolo je nitko nije niti imao interesa za to. Ona je dospjela u nau bolnicu nakon jedne epizode bijega iz kue kada je trala preko nae planine Medvjednice do samog njenog vrha Sljemena kako bi spasila svijet. Ta krasna djevojka nije spasila svijet jer svijet nitko ne moe spasiti, svijet je previe za to glup, ali je ostala zapamena po jednom primjeru ratne psihoze koji je bio metafiziki da tako kaem, koji je imao svoju poetiku notu, svoju filozofsku poruku koju smo mi optuili da je ludost mada je primjer rijetkog altruizma kojeg danas vie nigdje nema.

Matijaca!

Ja sam o njemu ve prilino toga rekao. Ovdjeka bih samo napomenuo da je on bio poznat u Hrvatskoj po tome da je imao prema ok terapiji jedan stav tolerancije koja je proizilazila iz njegovih osobnih iskustava. Naime mi u psihijatriji ne baratamo tako pouzdanim mjerilima kao to je to moda sluaj sa kirurgijom. Na predmet je prilino gibljiv I indivualan. U tom smislu on je esto meni znao navesti primjer jedne pacijentice koja je ba iz Australije avionom pristigla u Hrvatsku I na njegov odjel u posve konfuznom I smetenom stanju. On nije znao to bi radio sa njom pa je na koncu preduzeo ok terapiju. I nakon tog tretmana ona je sasvim dola k sebi. Znai da u sluaju konvulzivne terapije nju ne smijemo dobaciti pod svaku cijenu u ime nekog apstraktnog humanizma koji nam prodavaju filozofi. Ja istina jesam protiv ove terapije u smislu njene primjene kao kanjenikog postupka ali je takoer istina da ona moe imati svoje vlasnitvo u brojnim primjerima. Isto tako mislim da je treba koristiti sa panjom. Jer proli sadraji, nataloene emocije, rad u posebnim uvjetima vrlo esto se prilino jako potiskuju do posve krajnjih solucija ludosti I konfuzije. U tom smislu dakako da konvulzivna terapija moe imati svoje mjesto.

Krlein glumac!

Bijae u mojem centru takoer esti posjetilac I jedan Krlein glumac. Naime Krlea je jako volio sluati dijelove iz svojih drama I neki su znajui tu njegovu slabost onda pred njim znali glumiti ta njegova djela. Jedan od njih kojem se sada ne mogu sjetiti imena bijae redoviti posjetilac nae bolnice. Razlozi za to su leali u karakteru odnosa kojeg je on imao sa svojom enom koja se nije pokazivala da mu je ba sklona u tim nesretnim trenucima rata na Balkanu. Onda bismo mi raspredali prie o Krlei jer ja sam volio uti vijesti o tome velikome ovjeku.

Bosanski slikar!

Taj je pak ovjek bio neto stariji od mene, moda nekih desetak godina. Ali bijae neobino ivahna karaktera. Volio je novac, volio je kockati a kada je namicao priline svote novca bilo kockom ili prodajom svojih slikarija tada bi zakupio brodske kabine na nekih desetak dana pa bi krstario sa dvije svoje mistrese. Jedared ga sretnem u gradu sa jednom jako lijepom minijaturom, zapravo to su bili portreti dati u minijaturi I to na crnom papiru dok je crte bio od pastela. Jako je volio crtati pastelom. A onda poloi taj komad crnoga papira na ulicu kako bismo sa visine promatrali crte ali naie jedan papak pa nagazi tono nogom na taj crte I bez rijei nastavi dalje. On samo mrsko gledae za njim. On je dolazio prilino esto za svoga kratkotrajnoga hospitalizma u moj atelje. Vjerojatno zato jer je bio u novanim neprilikama. I tada predloim ja njemu

jedared: Daj bogati nacrtaj moj portret, hoe li? I on se sloi. I stane crtati dok sam ja pozirao. I on je prvo nacrtao jedan pa ga onda odloio nezadovoljan njime, pa drugi koji isto tako zavri a sutradan je napravio trei portret koji je jako dobro i vjerno ispao. A onda se udalji od tafelaja i paljivo promatrajui crte ree: " Znate to doktore, vae lice izgleda kao da ste duplo stariji nego to stvarno jeste. Ja se naravno nisam iznenadio njegovim zapaanjem jer doista bijah jako dobro svjestan sve gluposti koja se dogodila na Balkanu I to bez ikakva razloga posve suprotno moji dugogodinjim intencijama.

ena iz apljine!

Ova ena bijae ve postarija gospoa moda u dobi od preko 60 godina. Ali njen najvei problem bijae kako mi je priznala taj da se zaljubila u jednog oficira JNA I ta ju je ljubav jako dugo drala. Svi nai razgovori bili su usmjereni u tome pravcu na nain da je ona stalno ponavljala kako je teko ranjena time to ta ljubav nije ostvarena. Govorila je polako, promiljeno I sa strahovito mnogo sjete I tuge ali bez suza. To je bila toliko duboka, duboka patnja za neostvarenom ljubavi da ja ne mogu to opisati rijeima. Bila je jedna divna ena koja je drana u naoj bolnici kao teki duevni pacijent.

Vlaho sa ipana! O njemu sam ve jako mnogo govorio o tome kako je bio kanjen smrtnom kaznom za jedno ubojstvo izvedeno tapom na jednoj starici. I ja I danas mislim da je ta kazna bila pretjerana. A onda je zbrinut na naem odjelu forenzike pa je tako godinama bio u strahu to e mu se desiti. Imao je porodicu koja ga je nekada znala obii ali je on uglavnom bio prilino dobroga zdravlja a I mi smo terapeuti bili uglavnom sigurni u nae pacijente jer je svima bilo poznato da remisija zloina poinjenog u bolesti uglavnom nakon hospitalizma nema.

Sjekirom na oca! Bio je takoer I jedan pacijent forenzike koji je jako rado obavljao svoju tjelovjebu. I on je toliko zduno prihvaao svaki oblik tjelesne aktivnosti da su se mnogi tome udili. Bio je dugodinji pacijent hospitaliziran zbog ubojstva oca sjekirom po glavi. Ovdje se moe rei samo to da je bilo rijei o izoliranom ivotu porodice na jednom od naih otoka na kojima je I onako poznato da je stopa kriminaliteta u ovome smislu o kojem govorim

daleko vea nego u naim gradovima.

Vjeanje!

Postojao je jedan pacijent koji je bio predava na jednom od naih fakulteta, bijae manian, nagao, egzaltiranog govora ali

neobino drag ovjek. Njegovo porijeklo ini mi se sada bijae srpsko pa je u doba domovinskoga rata I on kao I mnogi njemu slini doivio istu sudbinu naime tu da su ene drugih nacionalnosti stale naputati svoje prijanje dugodinje mueve. To je bio razlog njegova nesretna duevna stanja I razlog njegova hospitalizma. Ja sa otkrio da on ima skrivene namjere da se objesi a to sam zakljuio po tome da je pontinom vjeao svoje crtee o nogare slikarskoga tafelaja. im sam ja to primijetio ja sam razgovarao sa naim sestrama sa njegova odjela I one su sa njega uklonile sve konopce I sve to je mogue koristiti za suicid vjeanja. Meutim sam ja ve bio otiao iz bolnice pa ne znam kako je ta pria zavrila.

Stijai I njeno drutvo!

U takvim konstelacijama snaga u mome centru radila je kolegica Stijai koja je imala beskonano mnogo suradnika lijenika na drugim odjelima. Ja ne elim sada mnogo da polemiem oko nekih pitanja ali je ona bila jedno vrijeme u doba rata novinar kolumnist za pitanja psihologije I jedan njen savjet enama koje pate od neke nervne bolesti bijae da one moraju potraiti takova zadovoljstva kako na primjer da idu napraviti frizuru. Kada sam ja taj novinarski tekst pokazao ravnatelju Matijaci on je bio ljut na mene jer toboe da koristim metode predratnog boljevizma u proskibiranju naeg najboljeg kadra. Toliko o tome!

Par rijei oko zagrebakoga krematorija!

Ovaj krematorij je u pogonu negdje od polovice 80tih godina dakle ima preko dvadeset godina da on besprijekorno radi. Rije je o jednoj monumentalnoj graevini napravljenoj u crnom mramoru. Meutim kako mi u Hrvatskoj I na Balkanu imamo jako neugodnih iskustava sa krematorijima u naoj blioj povjesnici a pri tome mislim na nacistiki koncentracioni logor u Jasenovcu bilo bi bolje da toga zagrebakoga krematorija nema I da ga nikada nije niti bilo. Jer mi monumentalno ne trebamo odgajati nekrofile nego slavenofile koji e produktivno djelovati u okvirima svojih porodica I svojih socijalnih sredina. Zato ja smatram da ovaj krematorij treba to prije sruiti.

Kraj!