OPINSKI SUD U SPLITU PARNINI ODJEL OVRNI I IZVANPARNINI ODJEL ZEMLJINOKNJINI ODJEL

ZBIRKA (ODABIR) ODLUKA I SENTENCE

veljaa 2011. god.

OPINSKI SUD U SPLITU PARNINI ODJEL OVRNI I IZVANPARNINI ODJEL ZEMLJINOKNJINI ODJEL

ZBIRKA (ODABIR) ODLUKA I SENTENCE

odabrali suci slube za praenje i prouavanje sudske prakse Marica Lovi Vlado Maduni Dragan Ramljak

S A D R A J: I. ODLUKE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

Odluka od 30. rujna 2010. god. u predmetu Balenovi protiv Hrvatske (Zahtjev broj 28369/07) ..11

II. IZDVOJENE ODLUKE

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-689/2008 od 27. listopada 2010. god. ..............................................37 Presuda upanijskog suda u Splitu Gx-708/10 od 15. prosinca 2010. god. ..48

III. PARNINI POSTUPAK (SENTENCE)

1. STVARNO PRAVO POSJED.n SMETANJE POSJEDA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gsp-52/10...53 - Odluka upanijskog suda u Splitu Gsp-54/10.......54 PRAVO VLASNITVAn STJECANJE VLASNIVA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-746/10...56 ISELJENJE I PREDAJA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gnaj-6/1058 2. OBVEZNO PRAVO REGRES PREMA VOZAU POD UTJECAJEM ALKOHOLA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-991/08960 ISPLATA TROKA TELEFONSKOG PRIKLJUKA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-821/10...62 NAKNADA TETE OPASNA STVAR - Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-767/10..63 NAKNADA MATERIJALNE TETE - Odluka upanijskog suda u Splitu G-1065/08..64 NAKNADA TETE PRIMJENA ODREDBE L. 919. ST. 1. ZOO - Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-206/1065 NADLENOST SUDA KOD IZVANUGOVORNE ODGOVORNOSTI TETU S MEUNARODNIM ELEMENTOM - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-84/10..67 NAKNADA TETE PUTNIKU ALKOHOLIZIRANOST VOZAA - Odluka Vrhovnog suda RH Rev-1419/0968 3

NAKNADA TETE ZA PRETRPLJENE DUEVNE BOLI (URAUNAVANJE ISPLATE OSOBNE INVALIDNINE) - Odluka Vrhovnog suda RH Rev-627/09-2..70 RENTA - Odluka upanijskog suda u Splitu Go-244/09...71 ISPLATA ZATEZNE KAMATE - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-874/1073 POBIJANJE PRAVNIH RADNJI DUNIKA - Odluka upanijskog suda u Splitu Go-420/09...74 NAKNADA TETE ZBOG NEOSNOVANOG BORAVKA U PRITVORU - Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-517/10...75 PRIMJENA ODREDBE L. 376. ZOO/91 - Odluka upanijskog suda u Splitu Gn-61/10...76 ZASTARA POVRAT IZDATAKA ZA DRUGOGA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-61/1077 PRIMJENA ODREDBE L. 5. ZAKONA O NASLJEIVANJU - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-850/10.78 PRIMJENA ODREDBE L. 210. ZOO - Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-983/09..79 NEMATERIJALNA I MATERIJALNA TETA PASIVNA LEGITIMACIJA RH - Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-414/10...80 IZGUBLJENA ZARADA TUITELJICA OSIGURANIK NJEMAKOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-522/09...81 NAKNADA TETE ZBOG POVREDE ASTI I UGLEDA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gn-4/10.82 ISPRAVAK INFORMACIJE PUTEM E-MAILA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmed-35/1083 3. OBITELJSKO PRAVO UZDRAVANJE - Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-843/10 ..85 - Odluka upanijskog suda u Splitu Gobz-72/10.86 NAIN ODRAVANJA SUSRETA I DRUENJA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gobz-66/10.87 4. STAMBENO PRAVO UGOVOR O NAJMU STANA SA ZATIENOM NAJAMNINOM - Odluka upanijskog suda u Splitu Gnaj-11/10.90 DONOENJE PRESUDE KOJA ZAMJENJUJE UGOVOR O NAJMU STANA SA ZATIENOM NAJAMNINOM I ISELJENJE I PREDAJA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gnaj-14/10.91 ISELJENJE - Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-292/09..92 5. RADNO PRAVO SUDSKA ZATITA PRAVA IZ RADNOG ODNOSA - Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-40/10...94 - Odluka Vrhovnog suda RH Revr-1050/10-2..95 4

- Odluka Vrhovnog suda RH Revr-845/10-296 - Odluka Vrhovnog suda RH Revr-1399/09-2..97 - Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-561/10.98 - Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-61/10...99 - Odluka Vrhovnog suda RH Revr-146/10-2..100 - Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-55/10.101 ZABRANA UTAKMICE RADNIKA SA POSLODAVCEM - Odluka upanijskog suda u Splitu Go-70/09...102 NADOMJETANJE SUGLASNOSTI ZA DAVANJE OTKAZA - Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-23/10..104 ISPLATA OTPREMNINE - Odluka upanijskog suda u Splitu G-1719/08.....105 6. PROCESNO PRAVO PRIJEBOJ POTRAIVANJA L. 336. I 337. ZOO - Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-740/10.107 PRIMJENA ODREDBE L. 192. ST. 3. ZPP - Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-889/10.108 DOSTAVA PISMENA STAVLJANJE NA OGLASNU PLOU - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-387/10109 PRIGOVOR PROMAENE PASIVNE LEGITIMACIJE (OBRT) - Odluka upanijskog suda u Splitu Go-213/10.111 PRIMJENA ODREDBE L. 206. I 208. ZPP-A - Odluka upanijskog suda u Splitu Go-461/09.112 PARNINI TROAK KOD POVLAENJA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-437/10113 PLAANJE TROKOVA DELEGACIJI - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-182/10..114 PRIMJENA PRAVILNIKA O NAKNADI PUTNIH TROKOVA U SUDSKIM POSTUPCIMA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-686/10.115 NOVANA KAZNA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-376/10.116 - Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-37/08..117 SUDSKA PRISTOJBA NA PRESUDU ZBOG OGLUHE - Odluka upanijskog suda u Splitu Go-295/09.118 PRIMJENA ODREDBE L. 117. ST. 1. ZPP-A - Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-1155/09...119 PRIMJENA ODREDBE L. 117. ST. 2. ZPP-A - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-862/10.121 PREKID POSTUPKA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-423/10.122 PRIMJENA ODREDBE L. 19. STAVAK 1. ZPP-A - Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-909/10.123 PROTIVLJENJE TUENIKA DJELOMINOM POVLAENJU TUBE KOD SMANJENJA TUBENOG ZAHTJEVA - Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-264/10.124 PRIMJENA ODREDBE L. 261. ST. 3. ZPP-A - Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-836/09.125

IV. OVRNI I IZVANPARNINI POSTUPAK (SENTENCE)

1. PROCESNE ODLUKE ODGODA PROVEDBE OVRHE - Odluke upanijskog suda u Splitu br. Govr-768/10.................................................128 UREENJE PRIJEDLOGA ZA OVRHU - Odluka upanijskog suda u Splitu br. Gp-749/10....................................................129 PRIJEDLOGA ZA POVRAT U PRIJANJE STANJE - Odluka upanijskog suda u Splitu br. Govr-480/10.................................................130 PRAVODOBNOST PRIGOVORA PROTIV RJEENJE O OVRSI - Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-194/10.......................................................131 NENADLENOST SPORAZUM O MJESNOJ NADLENOSTI - Odluka upanijskog suda u Splitu br. Govr-605/10..................................................132 RJEENJE O ISPRAVKU RJEENJA O OVRSI - Odluka upanijskog suda u Splitu, Br. Govr-697/10................................................133 STRANAKA SPOSOBNOST - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1196/10..............................................134 OBUSTAVA RJEENJA O OBUSTAVI OVRHE PRETHODNA MJERA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gp-215/10....................................................135 NAELO STROGOFORMALNOG LEGALITETA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-12/10..................................................136 ODGODA OVRHE PODNIJETA USTAVNA TUBA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1006/10..............................................137 OBUSTAVA OVRHE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-784/09................................................138 PROTUOVRHA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-914/10................................................139 DOSTAVA RJEENJA O OVRSI - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1183/10..............................................140 ISKLJUIVA I UGOVORENA MJESNA NADLENOST - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-852/10................................................141 PRETPOSTAVKE ZA ODGODU OVRHE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1038/10..............................................142 PRIJEDLOG ZA ODGODU OVRHE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-939/10................................................143 DOPUTENOST REVIZIJE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-483/10................................................144 ALBA TREE OSOBE NA RJEENJE O OVRSI - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1007/10..............................................145 PREKID OVRHE. - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-948/10................................................146 PREDAJA PODNESKA NENADLENOM SUDU - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-640/10................................................147 2. TROKOVI POSTUPKA NAKNADA TROKOVA PRAVNOG SAVJETOVANJA I MILJENJA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-594/09...............................................149 6

PRAVODOBNOST ZAHTJEVA ZA NAKNADU TROKA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-715/10...............................................150 TROKOVI POSTUPKA KADA JE REVIZIJSKOM ODLUKOM UKINUTA PRESUDA KOJA JE BILA PREDMET OVRHE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gp-676/10....................................................151 TROAK OPOMENE STRANCI - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-383/10................................................152 . 3. OBITELJSKO PRAVO NAPLATA PENALA PRIMJENOM ODREDBE L. 218. OVRNOG ZAKONA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1117/09..............................................154 OSNOVNI KONTAKTI IZMEU RODITELJA I DJECE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-275/10................................................155 SUSRETI I DRUENJE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-754/10................................................156 4. MERITORNE ODLUKE POLAGANJE KUPOVNINE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-624/09................................................158 SOLIDARNOST OBVEZE PREMA UGOVORU O KREDITU - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-482/09................................................159 POSTUPANJE SUDSKOG OVRITELJA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-859/10................................................160 PROMJENA SREDSTVA OVRHE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-893/10................................................161 OVRHA NA CJELOKUPNU IMOVINU OVRENIKA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-953/10................................................162 NOVANA OVRHA PLAE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-601/09................................................163 DA LI JE OVRHA ODREENA I RJEENJE MOGUE - Odluka upanijskog suda u Splitu br Govr-1034/09................................................164 PRIZNANJE PRAVOMONE I OVRNE SUDSKE PRESUDE STRANOG SUDA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-378/10................................................165 KONDENOTORNOST RJEENJE O OVRI - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1149/10..............................................166 DRABA NEKRETNINE OVRENIKA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gx-840/10...................................................167 OVRNO RJEENJE MINISTARSTVA FINANCIJA, ZASNIVANJE ZALONOG PRAVA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-563/10.................................................168 TIJEK ZAKONSKIH ZATEZNIH KAMATA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-449/10................................................169 PRIMJENA ODREDBA L. 29. ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA - Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-838/10.......................................................170 PRIMJENE ODREDBI L. 6. OVRNOG ZAKONA - Odluka apanijskog suda u Splitu, br. Govr-312/10................................................171 PROMJENA SREDSTVA OVRHE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-479/10................................................172 OVRNA ISPRAVA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-455/10................................................173 7

DOPUTENOST OVRHE U GRANICAMA OVRNE ISPRAVE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-659/10................................................174 OVRNA I JAVNOBILJENIKA ISPRAVA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-532/10................................................175 POTVRDA PRAVOMONOSTI I OVRNOSTI - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gx-1195/09..................................................176 PRIMJENA ODREDBE L. 178. OVRNOG ZAKONA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-555/10................................................177 5. MJERE OSIGURANJA PRIJEDLOG ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE IZ L. 298. I 299. OVRNOG ZAKONA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-597/09................................................179 PRIJEDLOG ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE, POSTUPAK ZA POBIJANJE PRAVNIH RADNJI - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-598/09................................................180 PRIJEDLOG ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE PREMA ODREDBI L. 74. ZAKONA O NAKNADI - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-776/10................................................181 PRIJEDLOG ZA ODREIVANJE PRIVREMENE MJERE PRIMJENA ODREDBE L. 40 ZAKONA O ZEMLJINIM KNJIGAMA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gx-188/10....................................................182 PRIJEDLOG ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE U SVEZI L. 74 ZAKONA O NAKNADI - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gp-675/10...................................................183 PRIJEDLOG ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE ZAPLJENE NOVANIH SREDSTAVA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. G-403/08.....................................................184

V. ZEMLJINOKNJINI POSTUPAK
PRIMJENA ODREDBE L. 72. ZAKONA O VLASNITVU I DRUGIM STVARNIM PRAVIMA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-358/10..................................................186 UPIS PRAVA VLASNITVA U KORIST DIONIKOG DRUTVA U STEAJU - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-46/10187 UPIS PREDBILJEBE UGOVORA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-125/09..................................................188 UPIS PRAVA VLASNITVA TEMELJEM UGOVORA O USTUPU IDEALNIH DIJELOVA NEKRETNINE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-57/10....................................................189 UPIS PRAVA VLASNITVA TEMELJEM POTVRDE NADLENOG TIJELA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-102/10.190 PRIJEDLOG ZA PROVEDBU PRIVREMENE MJERE ZABRANE OTUENJA I OPTEREENJA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gp-805/10...191 PRIJEDLOG PODNOSITELJA ZA ZABILJEBU OVRHE NA NEKRETNINU - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-91/10....................................................192

OSPORAVANJE ZK UPISA RADI POSTOJANJA POSTUPKA KOJIM SE TRAI RASKID UGOVORA O KUPOPRODAJI TE POSTOJANJA KAZNENOG POSTUPKA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-69/10....................................................193 UPIS POLJOPRIVREDNOG ZEMLJITA NA REPUBLIKU HRVATSKU - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-441/10..................................................194 ZABILJEBA SPORA U PRAVNOJ STVARI IZMEU PARBENIH STRANAKA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-400/10.195 PRIJEDLOG ZA UPISOM PRAVA VLASNITVA POLOVINE IDEALNOG DIJELA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-96/10...196 PRIJEDLOG ZA PROVEDBU KUPOPRODAJNE POGODBE OD 1942. GOD. - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-216/10.197 ZABILJEBA SPORA KOJI SE VODI RADI UTVRENJA NITAVOSTI UGOVORA O DOIVOTNOM UZDRAVANJU - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-718/09..................................................198 ZABILJEBA NEPRAVOMONOG RJEENJA O OVRSI - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-22/10....................................................199 PRIJEDLOG ZA PROVEDBU UGOVORA O STJECANJU PRAVA VLASNITVA (NIJE IDENTINO IME KUPCA KAKO JE NAVEDENO U ISPRAVI) - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-777/10..................................................200 BRISANJE ZABILJEBE OVRHE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-552/10.201 PRIJEDLOG DA SE DOZVOLI ZABILJEBA STAVLJANJA POD PREVENTIVNU ZATITU ODREENA NEKRETNINA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-83/10...202 UPIS ZALONOG PRAVA NA NEKRETNINI U VLASNITVU PROTIVNIKA UPISA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-172/10..................................................203 ZABILJEBA POTRAIVANJA NOVANOG IZNOSA NA TEMELJU ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-358/10..................................................204

ODLUKE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

10

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL ODLUKA O DOPUTENOSTI zahtjeva br. 28369/07 Vesna BALENOVI protiv Hrvatske

Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui 30. rujna 2010. godine u Vijeu u sastavu: g. Christos Rozakis, predsjednik, ga Nina Vaji, g. Anatoly Kovler, g. Elisabeth Steiner, g. Khanlar Hajiyev, g. Giorgio Malinverni, g. George Nicolaou, suci, i g. Andr Wampach, zamjenik tajnika odjela, uzimajui u obzir naprijed navedeni zahtjev podnesen 9. oujka 2007. godine, uzimajui u obzir oitovanje koje je podnijela tuena drava i odgovor na oitovanje koje je podnijela podnositeljica zahtjeva, nakon vijeanja, odluuje kako slijedi:

INJENICE Podnositeljica zahtjeva, ga Vesna Balenovi, koja ima dvostruko hrvatsko i slovensko dravljanstvo, roena je 1954. godine i ivi u Zagrebu. Hrvatsku vladu ("Vlada") zastupala je njena zastupnica, ga . Stanik. Vlada Slovenije, koja je bila obavijetena o pravu da se umijea (lanak 36., stavak 1. Konvencije i Pravilo 44., stavak 2. (a) Poslovnika Suda, nije iskoristila to pravo. A. Okolnosti predmeta injenino stanje predmeta kako su ga iznijele stranke moe se saeti kako slijedi. Podnositeljica zahtjeva radila je za dioniko drutvo INA Industrija nafte d.d. (u daljnjem tekstu: "INA" ili "drutvo") od 17. lipnja 1983. do 18. travnja 2001. godine kad joj je otkazan ugovor o radu. INA je osnovana 1963. godine i dravna je naftna tvrtka Hrvatske. Do 17. srpnja 2003. drava je bila njezin jedini dioniar. Trenutano je 47% dionica INA-e u vlasnitvu maarske naftne i plinske tvrtke MOL, 44% u vlasnitvu Republike Hrvatske (koju predstavlja hrvatska vlada), a 8% u vlasnitvu raznih institucionalnih i privatnih ulagaa. 11

1. Radni spor podnositeljice zahtjeva i njezina kaznena prijava (a) Dogaaji koji su doveli do otkazivanja ugovora o radu podnositeljici zahtjeva Dana 1. sijenja 2001. godine podnositeljica zahtjeva promaknuta je i rasporeena na radno mjesto voditeljice projekta u uredu .V.-a, lana uprave INA-e i njezinog izvrnog direktora za rafinerije i marketing. U okviru obavljanja svojih poslova, podnositeljica zahtjeva je analizirala pitanja koja su se odnosila na gubitke goriva tijekom prijevoza od rafinerija do benzinskih crpki. Dola je do zakljuka da je 2000. godine vrijednost goriva izgubljenog u prijevozu bila 25.872.208,97 hrvatskih kuna (HRK), od kojih su prijevoznici nadoknadili samo 5.056.818,86 HRK. Njezini su nalazi upuivali na to da su se mjerodavne osobe u INI pokazale dosta nemarnima glede potraivanja naknade tete za preostale gubitke. Na temelju svojih nalaza, podnositeljica zahtjeva je izradila izvjee pod naslovom "Reklamacije u magistralnom transportu u toku 2000. u Slubi logistike". Dana 19. sijenja 2001. godine podnositeljica zahtjeva je izvijestila svog neposredno nadreenog, .V.-a o svojim nalazima i dala mu primjerak prethodno spomenutoga izvjea. Dana 20. sijenja 2001. godine INA je raspisala javno nadmetanje za usluge prijevoza koje je u dnevnim novinama objavljeno kao "Poziv na podnoenje ponuda za odabir najpovoljnijih ponuaa za godinji cestovni prijevoz naftnih derivata autocisternama". Dana 22. sijenja 2001. godine podnositeljica zahtjeva poslala je dopis T.D.-u, predsjedniku uprave INA-e i zatraila sastanak. Naznaila je da bi eljela razgovarati o pitanjima koja se odnose na gubitke goriva tijekom prijevoza, te je priloila primjerak svoga prethodno spomenutog izvjea. Prema navodima Vlade, T.D. je pripremio izvjee za nadzorni odbor o gubitcima nastalim tijekom prijevoza, a nadzorni je odbor ve 23. sijenja 2001. godine odluio da e se svi neopravdani gubitci naplatiti jednostranim prijebojem. Prijeboj je realiziran i gubitci su naplaeni do ljeta 2001. godine. Budui da podnositeljica zahtjeva nije dobila nikakav odgovor na svoj dopis od 22. sijenja 2001. godine, ona je dana 29. sijenja 2001. godine poslala dopis predsjedniku nadzornog odbora INA-e, S.L.-u. S njime se sastala 8. veljae 2001. i razgovarala o pitanjima koje je iznijela u svome dopisu T.D.-u. Podnositeljica zahtjeva je zatraila i da S.L. obustavi javno nadmetanje od 20. sijenja 2001. godine za usluge vanjskih prijevoznika. Predloila je da bi, umjesto angairanja usluga vanjskih prijevoznika, INA trebala razviti vlastite. S obzirom na injenicu da je, prema bilanci drutva za 2000. godinu, INA raznim prijevoznicima isplatila 149.105.944,37 HRK, podnositeljica zahtjeva izraunala je da je drutvo moglo podignuti kredit za kupnju ili uzeti na leasing 232 nova vozila broj koji je jednak broju vozila koja koriste vanjski prijevoznici i u roku od dvije godine otplatiti kredit. Prema navodima podnositeljice zahtjeva, S.L. je smatrao njezine nalaze glede gubitaka goriva valjanima, ali je odbio poduzeti bilo to kako bi se obustavilo prethodno spomenuto javno nadmetanje. Prema navodima Vlade, S.L. je napravio preslike dokumenata dobivenih od podnositeljice zahtjeva i dao ih unutarnjoj kontroli radi istrage. Dana 9. veljae 2001. godine podnositeljica zahtjeva se ponovno pismeno obratila S.L.-u. Poslala mu je primjerak svoga izvjea o gubitku goriva tijekom prijevoza i ponovno je od njega zatraila da obustavi javno nadmetanje od 20. sijenja 2001. godine. Dana 12. veljae 2001. godine podnositeljica zahtjeva poslala je jo jedan dopis predsjedniku uprave T.D.-u. Navodei iste razloge kao u dopisu S.L.-u od 9. veljae 2001. godine, pozvala ga je da obustavi prethodno spomenuto javno nadmetanje od 20. sijenja 2001. godine za usluge vanjskih prijevoznika. Podnositeljica zahtjeva se pozvala i na svoj prethodni dopis od 22. sijenja 2001. godine na koji nije dobila odgovor te na pitanja iznesena u tom dopisu. Ponovno je zatraila sastanak. 12

Dana 13. veljae 2001. godine podnositeljica zahtjeva je podnijela vlastitu ponudu na javno nadmetanje za usluge vanjskih prijevoznika. Pritom je od Povjerenstva za javna nadmetanja zatraila da promijeni poslovnu strategiju unajmljivanja prijevoznikih tvrtki i prihvati njezinu zamisao u vezi s razvojem vlastitog voznog parka INE. Dana 3. travnja 2001. godine u dnevnim novinama Slobodna Dalmacija objavljen je lanak pod naslovom: "[S.L.] preuuje kriminal u Ini teak 40 milijuna maraka". U lanku je navedeno da bi INA trebala izgraditi vlastiti vozni park umjesto da angaira vanjske prijevoznike. Izneseno je da je, prema bilanci drutva, u 2000. godini INA isplatila 149.105.944,37 HRK raznim prijevoznikim tvrtkama te se tvrdilo da je umjesto toga mogla podignuti kredit za kupnju ili uzeti na leasing 232 autocisterne. Nakon to bi u roku od dvije godine otplatila kredit, INA bi tijekom sljedeih sedam godina koritenjem vlastitog voznog parka zaraivala 70.000.000 njemakih maraka (DEM) godinje. Osim toga, na taj bi se nain otvorilo 500 novih radnih mjesta te bi se rijeio problem vika zaposlenika u INA-i. lanak se uz to oslanjao na nalaze podnositeljice zahtjeva glede gubitka goriva tijekom prijevoza od rafinerija do benzinskih crpki. Spomenuto je da je vrijednost izgubljenog goriva 25.872.208,97 HRK, od kojih je samo 5.056.818,86 HRK naplaeno od prijevoznika te je navedeno da uprava INA-e nije napravila nita ili je napravila veoma malo kako bi se naknadila za preostale gubitke. U lanku je spomenuto i da su se T.D. i S.L. ogluili na upozorenje podnositeljice zahtjeva o tetnoj poslovnoj politici drutva. Na kraju je u lanku navedeno da e na tu temu biti jo lanaka. Na istoj je stranici objavljen lanak pod naslovom "Problemi su poeli kad sam otkrila manipulacije", koji je sadravao intervju s podnositeljicom zahtjeva u kojemu je ona izrazila svoju zabrinutost glede poslovne politike INA-e. Relevantni dio lanka glasi kako slijedi: Problemi su poeli kad sam otkrila manipulacije Bila sam zauena i iznenaena kada sam saznala da unato podacima o gomilanju gubitaka Ina raspisuje novi natjeaj za angairanje vanjskih prijevoznika Gospoa Balenovi je mjesece rada utroila na sustavno sreivanje podataka o trokovima transporta u Ini. Ono to je otkrila uinilo joj se toliko velikim i znaajnim da je o svemu pokuala razgovarati s prvim ovjekom nacionalne kompanije dr. T. D. Kada je vidjela da u Ini ne razumiju jezik kojim ona govori, pomo je potraila kod potpredsjednika Vlade i predsjednika NO Ine S. L. Ila je i kod I. D., savjetnika Predsjednika Republike, koji je rekao da je njezino otkrie zaleujue. Njezini kolege u natjeajnoj komisiji za izbor ugovornih prijevoznika u cestovnom prometu kau da je otkrila fantastine stvari, ali da oni moraju postupati kako efovi kau. Tako se gospoa Balenovi nala izvan podruja o kojem zna puno ili moda sve i prebaena je na zvuno radno mjesto u sektoru u kojem nije imala iskustva. Zato ste se odluili za istup u javnosti s podacima o natjeaju za angairanje vanjskih prijevoznika u poduzeu Ina? U transportu Ine radim 19 godina i upoznata sam s cjelovitom problematikom tog dijela poduzea. Svih ovih godina pratim i analiziram poslovne rezultate u podruju transporta. Strano sam se osjeala kad sam shvatila da Ina ima proizvodnju i trite, a da nema transport koji bi trebao povezivati ova dva dijela. Kako sve analize pokazuju trend generiranja gubitaka, a istovremeno neke simulacije mogueg poslovanja pokazuju da bi bilo puno isplativije poslovati na drugi nain, odnosno s vlastitim voznim parkom, pokuala sam na to ukazati poslovodstvu poduzea. Kako isti ljudi nisu pokazali nimalo

13

sluha za ono to im govorim, pa su me ak poeli i ignorirati, odnosno marginalizirati, odluila sam se na jedini mogui potez kako ono to zagovaram ne bi ostalo na dnu ladice. Najbolja opcija Kako su tono reagirali Vai nadreeni kad ste oh pokuali upoznati s rezultatima svojih analiza i sa svojim idejama? Prve pokazatelje sam predoila lanu Uprave i izvrnom direktoru za rafinerijsku preradu i trgovinu V. Dok je sve bilo na razini usmene komunikacije, reakcije su bile pozitivne. Moda bih ak mogla rei i ohrabrujue da nastavim to to sam zapoela. To je bilo u kolovozu prole godine. Vrbanovi je tada izjavio da nee dozvoliti prolazak jo jednog javnog natjeaja za angairanje vanjskih ugovornih prijevoznika, nego da e se zalagati za razvitak vlastitog voznog parka. Sve to sam mu usmeno rekla, slikovno sam mu predoila. To znai da sam mu pokazala koliko cisterni Ina moe kupiti za godinji iznos koji se plati ugovornim prijevoznicima. Radilo se o oko 100 potpuno novih i najstroim ekolokim standardima prilagoenih cisterni. Na alost, sve je ostalo samo na rijeima, pa je izostao daljnji razvoj ideje o kupnji vlastitih vozila. Umjesto da se ide na javni natjeaj za kupnju cisterni, 20. sijenja 2001. raspisan je jo jedan natjeaj za angairanje vanjskih ugovornih prijevoznika u cestovnom prijevozu. to se uinili kad ste vidjeli da je raspisan natjeaj za koji je . V. rekao da ga ne e biti? Bila sam zauena i iznenaena. U najmanju ruku sam oekivala da bi me netko mogao pozvati na razgovor da jo jednom zajedno preispitamo koja je opcija za poduzee najbolja i najisplativija. Kako to da je od tog oduevljenja dolo do ignoriranja? Moji prijedlozi su bili oito kvalitetni i ukazivali su uglavnom na probijanje normalnih trokova u vrijeme bive rukovodee garniture. Problemi su poeli kad sam inzistirala da se ove moje ideje nastave provoditi i u dijelu poslovanja za koje odgovornost snosi sadanji menadment. Jasno sam im ukazivala da praktino poinjemo puhati na vjetrenjae, jer u nekim segmentima analiziramo prekomjerne trokove u prolosti, a oni se danas i dalje generiraju s jo veim faktorom. Kupnja kamiona Nije li neobino da djelatnik Ine podnosi ponudu na javni natjeaj za angairanje vanjskih prijevoznika, posebno stoga jer Vi ne raspolaete traenim kamionima? Jasno je da ne raspolaem tolikim brojem kamiona. Ponudu sam podnijela samo da bih ukazala na to kako Ina sama moe nabaviti traeni broj vozila. Rok za otplatu kredita kod poslovne banke ne bi bio dulji od tri godine. Budui da se u natjeaju trae vozila stara do 10 godina, jasno da bi iduih 7 godina, nakon otplate kredita, kamioni samo zaraivali. Rije je o 232 cisterne. Kad bi ih netko parkirao jednu iza druge, dobili bismo kolonu od oko 3 kilometra. ekala sam 50 minuta do zakljuenja natjeaja i vidjevi da isti nee biti storniran, to sam traila od predsjednika Uprave Ine dr. T. D. i predsjednika NO Ine i potpredsjednika Vlade RH S. L.. odluila sam se za podnoenje ponude koja bi morala biti upozoravajuu na tetnost angairanja vanjskih ugovornih prijevoznika u cestovnom prometu.

14

Kako je reagirao potpredsjednik Vlade S. L. kad ste mu predoili svoje analize? Rekao je da mu se ini da su podaci vrlo pedantno povaeni i da su zastraujui. Onda sam ga pitala to misli napraviti povodom javnog natjeaja, na to mi je on odgovorio da to mora proi. to on misli o poslu koji sam obavila i ije rezultate sam mu predoila, moda najbolje govori podatak da mi je skrenuo pozornost na natjeaj koji Vlada raspisala za prijem, kako tamo pie obrazovanih, sposobnih i ambicioznih ljudi. Naglasio je da su moja poslovna izvjea dobar primjer kako se moe ui u trag gospodarskom kriminalu. Dana 4. travnja 2001. godine u Slobodnoj Dalmaciji je objavljen jo jedan lanak, pod naslovom: "INA: Od rafinerije do benzinskih crpki isparilo 25 milijuna kuna". Uz njega je objavljen manji lanak pod naslovom: "Propalo 500 novih radnih mjesta to je u svojoj analizi predloila Vesna Balenovi, a INA nije prihvatila". U oba je lanka, izmeu ostalog, predstavljen sadraj dopisa to ih je podnositeljica zahtjeva poslala T.D.-u i S.L.-u o potrebi i opravdanosti razvoja vlastitog voznog parka INA-e. U izdanjima od 5. i 6. travnja 2001. godine Slobodna Dalmacija je nastavila pisati o poslovnoj politici INA-e u lancima pod naslovom "INA dnevno gubi 348 tisua kuna" i "INA gubi novac na prijevoznicima". Dana 6. travnja 2001. godine objavljena je i reakcija uprave INA-e pod naslovom "Manji trokovi s tuim cisternama", u kojemu je navedeno da je koritenje usluga vanjskih prijevoznika uobiajena praksa u naftnoj industriji te da je neovisna revizorska tvrtka Arthur Andersen utvrdila da je to rjeenje za INA-u jeftinije. U lanku pod naslovom: "Privatni prijevoznici zarauju mjeseno 20 tisua maraka Vesna Balenovi iznijela nove dokaze o malverzacijama u INA-i", objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji 7. travnja 2001. godine podnositeljica zahtjeva prvi je put otvoreno optuila upravu INA-e za korupciju i nepotizam. Posebice je ustvrdila da lanovi rukovodstva imaju osobni interes za odravanje postojeeg stanja stvari u kojemu se za prijevoznike usluge angairaju vanjski izvoai na tetu tvrtke, jer ili primaju proviziju od prijevoznika ili su osobno ukljueni u pruanje usluga prijevoza putem svoje rodbine. lanak glasi kako slijedi: VESNA BALENOVI IZNIJELA NOVE DOKAZE O MALVERZACIJAM U INI Privatni prijevoznici zarauju mjeseno 20 tisua maraka! Pojedinci iz Inina menadmenta ukljueni su u privatni biznis prijevoza nafte, a isto ine i neki visoki dravni dunosnici. Kroz razne makinacije Ina je ve izgubila vie od 25 milijuna kuna. Privatni prijevoznici koji za Inu vre uslugu transporta naftnih derivata u dosluhu su s Ininim menadmentom i zbog toga i jednima i drugima odgovara da ovakav natjeaj o izboru prijevoznika, kakav je sada raspisan, proe i da se realizira, ustvrdila je novinarima u petak Inina strunjakinja za ekonomske poslove Vesna Balenovi, ije su tvrdnje o neekonominosti odluke o iznajmljivanju privatnih prijevoznika umjesto nabave vlastitih cisterni za prijevoz goriva objavljene proteklih dana u seriji lanaka u naem listu. Balenovi vrsto stoji na stajalitu kako privatni autoprijevoznici menadmentu debelo honoriraju svoje uee u prijevozu derivata za Inu, tvrdei kako se po jednom raspisanom natjeaju na ime takvih honorara obrne i desetak milijuna DEM.

15

Balenovi u svojim optubama ide i dalje, tvrdei kako su i pojedinci iz Inina menadmenta ukljueni u privatni biznis s prijevozom nafte, a nije se libila navesti kako sumnja da to isto ine i neki visoki dravni dunosnici. To i ne udi ako vam kaem kako privatni prijevoznik na ime ukupnih trokova za prijevoz derivata, u to ulaze svi trokovi odravanja cisterne, plaa vozaa i sva davanja, mjeseno potroi oko 65.907 kuna, a njegova ista zarada kree se oko 20 do 25 tisua maraka mjeseno, tvrdi Balenovi, potkrepljujui svoje tvrdnje veim brojem dokumenata. Privatni prijevoznik koji radi za veliku svjetsku naftnu kompaniju poput Shella zaradit e za novu cisternu za otprilike pet godina, dok nai privatni prijevoznici voze naftu za Inu to isto postignu za godinu dana. Iz toga je posve jasno kako Ina previe plaa svoje prijevoznike i kako se tu obre veliki novac kazala je Balenovi, potkrijepivi svoje rijei dokumentom iz kojeg je vidljivo da je samo tijekom 2000. godine Ina privatnim prijevoznicima platila oko 153 milijuna. Kad bi Ina, predlae Balenovi, odluila sama vriti prijevoz derivata vlastitim kamionima, uz zadravanje dijela zarade koji sada u svoje depove spremaju privatnici, ona bi na kredit mogla kupiti 232 potpuno nove visokokvalitetne cisterne i otplatiti ih ve za dvije godine. Ona je ustvrdila kako se u Ini radi i o notornoj pljaki goriva. Menaderi i organizatori prijevoza u dosluhu s privatnim prijevoznicima namjerno zadravaju reklamacije iz kojih je vidljiv manjak, kako bi nakon tri godine nastupila zastara, nakon ega se prijevoznik vie ne moe, tvrdi, teretit za nj. Ina je kroz takve makinacija ve trajno izgubila vie od 25 milijuna kuna, kazala je Balenovi. Ona je potom iznijela i niz dokumenta koji, po njezinim rijeima, svjedoe da se kraa goriva vri i u prijevozu vlastitim Ininim cisternama. I kao posljednje, dana 11. travnja 2001. godine Slobodna Dalmacija je objavila lanak pod naslovom: "Privatni prijevoznici otetili su INA-u za dvadeset milijuna kuna" u kojemu je ponovno dovedena u pitanje poslovna politika INE, kao i objektivnost nalaza revizorske tvrtke Arthur Andersen. (b) Otkaz ugovora o radu podnositeljici zahtjeva i graanski postupak koji je nakon toga pokrenut Dana 18. travnja 2001. godine INA je podnositeljici zahtjeva dala izvanredni otkaz ugovora o radu zbog njezinih izjava u tisku. Relevantni dio odluke glasi kako slijedi: U navedenom postupku utvreno je da je Vesna Balenovi neovlatenim istupanjem u dnevnom listu Slobodna Dalmacija dana 3., 4., 5., 6., 7., i 11. travnja 2001. godine iznijela niz nestrunih analiza poslovanja i optubi na raun menadmenta INE, te je krajnje negativno prikazala nain poslovanja INA, d.d. ime je nanijela tetu ugledu INE. Pored navedenog u dijelu istupanja uinila je javno dostupnim podatke koji se odnose na tijek i sadraj preliminarnih dogovora o poslovnoj suradnji, kalkulacija trokova vezanih uz promet robe i nabavu usluga javnim natjeajem, podatke o financijskom poslovanju i financijskim pokazateljima, te podatke zbog ijeg priopavanja moe nastupiti teta za gospodarske interese INE.

16

Nadalje je utvreno da Vesna Balenovi nije dobila dozvolu za iznos dokumenata iz poslovnih prostorija INE, niti da iste prenosi drugim osobama, niti da ih prezentira u sredstvima javnog priopavanja, kao to je uinila. Iz navedenog slijedi da se ista postupivi na opisani nain nije pridravala Propisnika o ovlastima za poslovno dopisivanje u INI-Industriji-nafte, d.d. od 1. rujna 1998., kao ni Pravilnik o poslovnoj tajni od 27. veljae 1997. godine, ime je poinila osobito teke povrede obveza iz radnog odnosa propisane lankom 31. Pravilnika o radu: - neizvravanje obveza iz ugovora o radu - nepridravanje uputa, odluka, i drugih akata poslodavca - nepridravanje zakona i drugih propisa te kolektivnog ugovora - povreda poslovne tajne. Budui zbog opisane, osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa nastavak radnog odnosa radnice nije mogu, odlueno je kao u izreci. Dana 2. svibnja 2001. godine podnositeljica zahtjeva podnijela je zahtjev za zatitu svojih prava iz radnog odnosa u odnosu na odluku kojom joj je otkazan ugovor o radu. Dana 14. svibnja 2001. godine INA je odbila podnositeljiin zahtjev. Dana 23. svibnja 2001. godine podnositeljica zahtjeva podnijela je Opinskom sudu u Zagrebu graansku tubu kojom je pobijala otkaz svoga ugovora o radu. Zahtijevala je vraanje na posao i isplatu zaostalih plaa. Dana 10. prosinca 2002. godine sud je donio presudu kojom je odbio tubu podnositeljice zahtjeva. Relevantni dio te presude glasi kako slijedi: (...) Stoga tuiteljica smatra da otkaz ugovora o radu nije doputen [izmeu ostalog]: ... -jer tuiteljica u javnosti nije istupala kao predstavnik tuenika, ve kao graanin-zaposlen u trgovakom drutvu u dravnom vlasnitvu, vrei svoje graansko pravo i obvezu da odgovarajuim istupom u javnosti pokua zatititi dravno vlasnitvo i dravnu imovinu na dobrobit zaposlenika tuenika i svih graana drave... ... Po ocjeni ovog suda bez obzira da li je tuiteljica iznijela poslovne tajne ili se radi o financijskim i drugim podacima koji ne predstavljaju poslovnu tajnu, ona je postupila suprotno interesima poslodavca..., bez obzira na vlasniku strukturu poslodavca i tonost iznijetih podataka, time je zaista krajnje negativno nastupila u sredstvima javnog informiranja, ime je natetila prvenstveno ugledu poslodavca nanijevi mu na taj nain tetu njegovu ugledu. Nastupajui u javnosti na ovakav nain, tuiteljica je postupila protivno Propisniku o ovlastima za poslovno dopisivanje i INI d.d. od 1. rujna 1998., l. 7. istoga, koji propisuje da za poslovnu komunikaciju, dopisivanje i davanje odgovarajuih podataka prema sredstvima javnog informiranja ovlateni su iskljuivo generalni direktor i direktor sektora promotivnih aktivnosti u skladu s ovlastima i naputcima koje mu dade generalni direktor, kojim propisom je l. 10. propisano da nepridravanje ovog propisnika predstavlja povredu radne dunosti s posljedicama koje iz toga proizlaze. Svaka od navedenih povreda po ocjeni ovog suda dovoljan je razlog da tuenik zakonito i doputeno tuiteljici dade izvanredni otkaz ugovora o radu a temeljem l. 107. ZR-a i l. 31. Pravilnika o radu, 17

jer je tuiteljica poinila osobito teke povrede radnog odnosa, a uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa vie nije mogu. Za ukazati je da "graansku dunost" ovaj sud ne moe pronai niti u jednom zakonskom lanku a niti tumaiti iz bilo kojeg postojeeg, osim iz Zakona o kaznenom postupku prema kojem tuiteljica ukoliko smatra da je poinjeno kazneno djelo kao graanin treba podnijeti kaznenu prijavu protiv poinitelja. Ovime se iscrpljuje graanska dunosti i zapoinje postupanje nadlenih dravnih tijela u eventualnom otkrivanju kaznenih djela i poinioca istih. Za ukazati je i na odredbe Zakona o zatiti tajnosti podataka, l. 25. istog, koji propisuje da se kao povreda uvanja poslovne tajne nee smatrati priopenje koje osoba upoznata s tajnim podatkom uini u prijavi kaznenog djela, privrednog prijestupa ili prekraja nadlenom tijelu te ako to priopi nadzornom tijelu radi ostvarivanja svojih prava iz radnog odnosa, dakle ne i javnosti. Dana 11. studenoga 2003. godine upanijski sud u Zagrebu odbio je albu podnositeljice zahtjeva i potvrdio presudu donesenu u prvome stupnju. Konkretno, upanijski je sud presudio da mjerodavne odredbe Zakona o radu tite zaposlenike od otkaza ugovora o radu u sluajevima kad se obrate dravnim tijelima radi ostvarenja svojih prava ili prijave sumnje na korupciju, ali ne u sluajevima kada oni to nastoje napraviti putem sredstava javnog priopavanja. Relevantni dio presude upanijskoga suda glasi kako slijedi: [Sud prvog stupnja] utvrdio je da tuiteljica istupajui u javnost i to u dnevnom listu "Slobodna Dalmacija" dana 3., 4., 5., 6., 7., i 11. travnja 2001. iznijela itav niz negativnih ocjena i tekih i olako izreenih kvalifikacija na raun poslovanja i gospodarenja kod tuenika, ime je postupala suprotno interesima poslodavca kod kojeg je bila zaposlena, te je ugrozila i povrijedila poslovni ugled tuenika. ... Pri tom valja rei da se sud prvog stupnja nije uputao u pitanje "strunosti" analize poslovanja datih od strane tuiteljice, jer to izlazi izvan okvira predmeta ovog radnog spora. Radi se o pitanjima naina voenja poslovanja drutva to je u iskljuivoj nadlenosti Uprave, dok nadzornu funkciju vri Nadzorni odbor, a ne pojedini radnik. U vezi s time valja ukazati da prema l. 108. st. 2. Zakona o radu obraanje radnika nadlenim tijelima dravne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. ...prema l. 108. st. 3. ZR-a, obraanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnoenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadlenim tijelima dravne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz. ...slijedi da zakon titi radnika prilikom obraanja samo u odnosu na nadlena tijela dravne vlasti, a ne u pogledu medija... Dakle, tuiteljica, ukoliko je eljela informirati javnost o postojanju eventualnih nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju tuenika, to je mogla uiniti obraanjem nadlenim tijelima dravne vlasti, koja bi tada bila duna prema l. 5. Zakona o javnom priopavanju, te informacije uiniti dostupnim novinarima pod jednakim uvjetima. 18

... Zato je pravilno ocijenjeno od strane suda prvog stupnja da opisano neovlateno istupanje tuiteljice u tisku predstavlja osobito vanu injenicu koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu Konano, tuiteljica je takoer uinila javno dostupnim i razne podatke koji se odnose na financijsko poslovanje, tijek i sadraj dogovora o poslovnoj suradnji i sl., a koji se spominju u objavljenim lancima, na to nije bila ovlatena, ime je osobito teko povrijedila obveze iz radnog odnosa u smislu l. 31. Pravilnika o radu tuenika. Dana 24. svibnja 2005. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je reviziju koju je podnositeljica zahtjeva naknadno bila uloila. Relevantni dio presude Vrhovnoga suda glasi kako slijedi: Pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu tuiteljici, ..,, tuenik kao poslodavac navodi da je opravdan razlog za otkaz u smislu navedene zakonske odredbe istupanje tuiteljice u dnevnom listu "Slobodna Dalmacija" dana 03., 04., 05., 06., 07. i 11. travnja 2001. godine. U postupku je utvreno da je u tim istupanjima tuiteljica dala niz izjava u kojima je izrazila: - krajnje negativne ocjene na raun poslovanja i gospodarenja sredstvima kod tuenika, - kvalifikacije kao to su manipulacije i malverzacije u poslovanju tuenika, kao i preuivanje kriminala od strane uprave i menadmenta tuenika. Niestupanjski sudovi ocjenjuju da takvo ponaanje tuiteljice predstavlja opravdani razlog za otkaz u smislu l. 107. st. 1. ZR-a. Zbog toga revidentica smatra da nije bila ispunjena pretpostavka za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe l. 107. st. 1. ZR-a, pa da su niestupanjski sudovi pogreno primijenili materijalno pravo odbijanjem tubenog zahtjeva. U ovom predmetu od odlunog znaaja je odgovoriti na naelno pitanje: - koje su posljedice javnog istupanja radnika u kojima se iznose krajnje negativne ocjene o poslovanju i gospodarenju sredstvima poslodavca na ugovor o radu i radni odnos radnika i poslodavca, a zatim: - i koji je znaaj takvog javnog istupanja tuiteljice u konkretnom sluaju? Naelno, treba rei da takvo javno istupanje radnika moe imati za posljedicu na radni odnos kao osobito vana injenica zbog koje, uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije mogu. U konkretnom sluaju navedenim istupanjem tuiteljice je oigledno nanesena teta ugledu tuenika, jer poslodavac ije rukovodee strukture toleriraju i potiu kriminalne aktivnosti zaista ne moe biti ugledan i uivati povjerenje u poslovnom svijetu. Zbog toga takvo ponaanje tuiteljice ostavlja znaajne posljedice na radni odnos izmeu stranaka i 19

daje poslodavcu opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe l. 107. st. 1. ZR-a. Naime, upravo uvaavanjem navedenih okolnosti to predstavlja osobito vanu injenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije mogu. U konkretnom sluaju, prikazivanje poslovanja poslodavca u krajnje negativnom svjetlu u javnim glasilima od strane radnika upravo predstavlja takvu osobito vanu injenicu injenicu koja poslodavcu daje opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Neosnovano je pozivanje revidentice na njenu "graansku dunost". U tom pravcu je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da je tuiteljica imala mogunost svoju "namjeru spreavanja tete i zatitu imovine tuenika" ispuniti samo obraanjem i prijavom nadlenim dravnim tijelima, to bi rezultiralo dostupnou informacije u tom pravcu novinama i drugim medijima a ne bi moglo predstavljati razlog za otkaz ugovora o radu.

Podnositeljica zahtjeva potom je podnijela ustavnu tubu protiv presude Vrhovnoga suda, navodei da su joj povrijeena ustavna prava na jednakost, jednakost pred zakonom, rad i slobodu izraavanja. Dana 18. listopada 2006. godine Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je ustavnu tubu podnositeljice zahtjeva. Svoju je odluku njenome punomoniku dostavio 6. studenoga 2006. godine. U odgovoru na tvrdnju podnositeljice zahtjeva da joj je ugovor o radu otkazan usprkos injenici da je samo ispunjavala svoju zakonsku dunost prijavljivanja kaznenih djela, sud je primijetio da je podnositeljica zahtjeva svoju kaznenu prijavu (vidi u nastavku) podnijela tek nakon to je sredstvima javnoga priopavanja dala izjave o kojima je rije. Sud je uz to utvrdio: U odnosu na prigovore podnositeljice usmjerene na navode prvostupanjskog suda u vezi s institutom "graanske dunosti", Ustavni sud istie da je dio obrazloenja kojim prvostupanjski sud ukazuje "da 'graansku dunost' ovaj sud ne moe pronai niti u jednom zakonskom lanku a niti tumaiti iz bilo kojega postojee, osim iz Zakona o kaznenom postupku...", loe sroen. To, meutim, ne utjee na valjanost pravnog stajalita tog suda o "graanskoj dunosti" podnositeljice u svojstvu zaposlenice, prema kojem je podnositeljica - ukoliko je smatrala da je njezin poslodavac poinio kazneno djelo - kao graanin trebala podnijeti kaznenu prijavu protiv poinitelja, ime bi zapoelo postupanje nadlenih dravnih tijela u eventualnom otkrivanju kaznenih djela i njihovih poinitelja. Ustavni sud primjeuje da podnositeljica opravdava svoja postupanja prema poslodavcu (to jest, svoje javne istupe u medijima), zbog kojih joj je poslodavac izvanredno otkazao ugovor o radu, tvrdnjom da je u medijima "iznosila svoja osobna miljenja i izraavanja prvenstveno kao graanin", a kao zaposlenik u dijelu u kojem se protivila "otuenju dravne imovine". Ustavni sud u tom smislu napominje da se pravom na javno iznoenje osobnih miljenja u ulozi graanina ne mogu opravdavati krenja propisanih obveza zaposlenika prema poslodavcu na nain kako to u ustavnoj tubi prikazuje podnositeljica. (c) Postupak povodom kaznene prijave podnositeljice zahtjeva

20

Podnositeljica zahtjeva ustvrdila je da je, prije nego to je dala izjave u sredstvima javnog priopavanja, u razdoblju od 8. do 14. veljae 2001. godine bila prijavila nepravilnosti koje je primijetila zagrebakoj policiji i to konkretno izvjesnom inspektoru J.P.-u. Dana 9. svibnja 2001. godine podnositeljica zahtjeva podnijela je kaznenu prijavu Opinskom dravnom odvjetnitvu u Zagrebu protiv nekoliko lanova rukovodstva INA-e. U njoj je podnositeljica zahtjeva optuila predsjednika nadzornog odbora S.L.-a, predsjednika upravnog odbora (to jest generalnog direktora drutva) T.D.-a, lanove upravnog odbora .V.-a i M.V.U.-a, direktora veleprodaje i logistike M.B.-a, te direktora i pomonika direktora maloprodaje D.P.-a i S.M-a za nekoliko kaznenih djela, kao to je nesavjesno gospodarsko poslovanje, zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju i sklapanje tetnog ugovora. Pritom je u biti ponovila svoje kritike u vezi s poslovnom politikom INA-e na podruju prijevoza iznesene u njezinim prijanjim izjavama u tisku. Dana 22. rujna 2004. godine dravno je odvjetnitvo odbacilo kaznenu prijavu podnositeljice zahtjeva. U odnosu na optube podnositeljice zahtjeva da je angairanje vanjskih izvoaa za usluge prijevoza umjesto razvoja vlastitog voznog parka tetno za to trgovako drutvo i da to predstavlja kazneno djelo, dravno je odvjetnitvo odgovorilo da odluka o tome koju poslovnu politiku prihvatiti lei na rukovodstvu INA-e te da nije pronalo nikakve elemente kaznene odgovornosti u postojeoj politici, dodavi da optube podnositeljice zahtjeva predstavljaju tek njezino osobno miljenje o poslovnoj strategiji INAe. to se tie tvrdnji podnositeljice zahtjeva koje su se odnosile na gubitke goriva tijekom prijevoza od rafinerija do benzinskih crpki i navodni nehaj u potraivanju naknade tete za te gubitke od prijevoznika, dravno je odvjetnitvo utvrdilo da se to dogaalo u razdoblju prije srpnja 2000. godine, kad je direktor veletrgovine i logistike bio g. D.K. Nakon to je okrivljeni M.B. postao direktor tog sektora, stanje se znaajno popravilo. Relevantni dio rjeenja dravnog odvjetnitva glasi kako slijedi: ...u odnosu na prijavljenog M.B. koji postaje direktor Sektora logistike 21.7.2000 godine, utvreno je da su se za vrijeme njegovog mandata potraivanja INE d.d. od autoprijevoznika na ime reklamativnih manjkova naplaivala kompenzacijom sa vozarinom odnosno najvei dio ukupnih potraivanja iz ranijeg razdoblja uspjelo se naplatiti meusobnim prijebojem, dok na iznose koji nisu tako naplaeni teku zatezne kamate. To potvruje i Izvjee Sektora interne revizije i kontrole, te ostala prikupljena dokumentacija iz koje je razvidno da su problemi naplate manjkova uoeni jo 1997., a isti zapravo datiraju jo iz 1993., te da su problemi kulminirali jo 1998. i 1999. godine, pri emu je utvreno da su se od 2000. ti problemi poeli rjeavati. ...Na temelju svega izloenog neprijeporno radnjama M.B., kao niti radnjama bilo koje druge odgovorne osobe INE, , nisu ostvarena obiljeja kaznenog djela iz l. 339. Kaznenog zakona, niti bilo kojeg drugog kaznenog djela koje se goni po slubenoj dunosti. U odnosu na ostalo, u kaznenoj prijavi Vesne Balenovi opisano postupanje cjelokupnog rukovodstva INE d.d. utvreno je da su ti navodi neutemeljeni. Prijaviteljica gospoa Vesna Balenovi ne prua dokaze i injenice iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje na poinjenje kaznenog djela, ve zapravo izlae i obrazlae te navodi argumente za svoju koncepciju stratekog razvoja i poslovanja INE d.d. Potrebno je odmah istai da poslovna politika trgovakog drutva ne moe biti osnov kaznene odgovornosti Uprave, a sukladno Zakonu o trgovakim drutvima. ...

21

Stoga navodi kaznene prijave da je INA angairala vanjske prijevoznike umjesto da je ulagala u vlastiti vozni park, predstavlja vienje strategije razvoja INE d.d. od strane prijaviteljice, a ne opis radnji prijavljenih osoba kojima bi bila ostvarena obiljeja kaznenog djela. Pri tom valja istai da iz spisu priloene strategije razvoja INE d.d. koju je izradila revizorska tvrtka Arthur Andersen, proizlazi da INA d.d. u svom poslovanju treba angairati ugledne peditere za prijevoz derivata, da treba racionalizirati mreu kako bi se poduprla veleprodaja i maloprodaja itd. Dakle, radi se o poslovnoj odluci kojom nisu ostvarena obiljeja bilo kojeg kaznenog djela. ... Slijedom svega naprijed navedenog smatram da: - ... - u odnosu na prijavljeno kazneno djelo iz l. 291. Kaznenog zakona nesavjesnog gospodarskog poslovanja, kao to je naprijed navedeno, utvreno je da problematika nenaplaenih reklamacija datira jo iz 1993. godine (prema Izvjeu Sektora interne revizije i kontrole) a to se nikako ne moe staviti na teret prijavljenicima koji su u INI d.d. od 2000. godine, pri emu je utvreno da su od tada poduzimali brojne radnje za poboljanje stanja u transportu i privatnim autoprijevoznicima uvjetovali novi posao s prijebojem ranijih potraivanja, te tako uspjeli naplatiti vie od 2/3 ranijih nenaplaenih potraivanja. - u odnosu na navodno poinjenje kaznenih djela iz l. 292 i 294 KZ-a, valja istai da nije utvreno da bi bilo kojoj pravnoj osobi bila pribavljena protupravna imovinska korist, a na tetu INE d.d., a to je zakonsko obiljeje kaznenog djela iz l. 292 zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, a niti je utvreno postojanje ugovora koji su prijavljenici sklopili, a da su znali da je tetan za INU d.d., a to je zakonsko obiljeje kaznenog djela iz l. 294. KZ-a sklapanje tetnog ugovora. Imajui u vidu sve navedeno, valjalo je kaznenu prijavu odbaciti (...) te rjeenje dostaviti Nadzornom odboru INE d.d., a obzirom da je kaznena prijava podnijeta i protiv lanova Uprave INE, a kako bi oteeniku bilo omogueno ostvarenje zakonskog prava na preuzimanje kaznenog progona, ukoliko smatra da su radnjama prijavljenika ostvarena obiljeja naprijed navedenog kaznenog djela. Podnositeljica zahtjeva potom je pokuala nastaviti kazneno gonjenje u svojstvu oteenika kao tuitelja, te je 5. studenoga 2004. godine podnijela zahtjev istranom sucu upanijskog suda u Zagrebu zatraivi od njega da otvori istragu u odnosu na osobe naznaene kao okrivljenike u njezinoj kaznenoj prijavi. Dana 12. lipnja 2007. godine istrani je sudac odbacio njezin zahtjev utvrdivi da nije ovlatena podnijeti takav zahtjev jer je oteenik bila INA, a ne ona. Dana 18. lipnja 2006. godine podnositeljica zahtjeva se alila protiv te odluke vijeu upanijskog suda u Zagrebu. Dana 5. srpnja 2007. godine vijee upanijskog suda u Zagrebu odbilo je albu podnositeljice zahtjeva i potvrdilo prvostupanjsko rjeenje od 12. lipnja 2007. godine.

22

2. Mjerodavne injenice koje se odnose na postupak za postizanje prijateljskog rjeenja pred Sudom Dana 9. oujka 2007. godine podnositeljica zahtjeva je podnijela svoj zahtjev Sudu. Dopisom od 18. oujka 2009. godine podnositeljica zahtjeva je obavijetena da je 16. oujka 2009. godine predsjednik Prvog odjela odluio o prigovoru glede slobode izraavanja obavijestiti Vladu, koja je bila pozvana podnijeti pisano oitovanje o doputenosti i osnovanosti predmeta. U prilogu se nalazila obavijesna biljeka na hrvatskome jeziku koja je sadravala upute za podnositelje zahtjeva o postupku nakon obavjetavanja Vlade o zahtjevu. Relevantni dio informativne biljeke glasi kako slijedi: 5. Prijateljsko rjeenje: Vlada je takoer pozvana da naznai svoj stav glede prijateljskog rjeenja spora te da podnese bilo kakve prijedloge u tom pogledu (Pravilo 62). Isti poziv e Vam biti upuen kada primite oitovanje Vlade. Postoji obveza stroge povjerljivosti glede pregovora o prijateljskom rjeenju temeljem Pravila 62. st. 2. i bilo koji prijedlog ili podnesak u tom pogledu treba biti podnesen u odvojenom dokumentu na iji se sadraj ne smije upuivati u bilo kojem podnesku u kontekstu glavnog postupka. Dopisom od 25. svibnja 2009. godine Vlada je obavijestila Sud da je zainteresirana za postizanje prijateljskog rjeenja s podnositeljicom zahtjeva u ovome predmetu. Dopisom od 8. srpnja 2009. godine Vlada je obavijestila Sud o svome konkretnom prijedlogu glede postizanja prijateljskog rjeenja te je zamolila Sud da njen prijedlog proslijedi podnositeljici zahtjeva. Dopisom od 16. srpnja 2009. godine podnositeljica zahtjeva obavijetena je o prijedlogu Vlade te je pozvana da na njega odgovori do 15. rujna 2009. godine. U svome dopisu od 13. kolovoza 2009. godine Vlada je ustvrdila da podnositeljica zahtjeva nije potovala povjerljivost pregovora o prijateljskom rjeenju jer je 6. kolovoza 2009. godine sredstvima javnog priopavanja obznanila sadraj Vladinoga prijedloga za postizanje prijateljskog rjeenja. Kako bi potkrijepila svoje navode, Vlada je dostavila DVD koji je sadravao izjave to ih je podnositeljica zahtjeva dala za Hrvatsku televiziju i Novu TV 6. kolovoza 2009. godine te preslike lanaka objavljenih u dnevnim novinama Jutarnji list, Veernji list, Slobodna Dalmacija i Novi list dana 7. kolovoza 2009. godine, koji su sadravali izjave podnositeljice zahtjeva za tisak. Dopisom od 27. kolovoza 2009. godine Vladin je dopis od 13. kolovoza 2009. godine proslijeen podnositeljici zahtjeva od koje je zatraeno da se oituje na njega i da dostavi objanjenje za navodnu povredu povjerljivosti postupka za postizanje prijateljskog rjeenja. Dopisom od 11. rujna 2009. godine podnositeljica zahtjeva je odbila Vladin prijedlog za postizanje prijateljskog rjeenja. U isto je vrijeme odbila Vladine tvrdnje da je povrijedila povjerljivost pregovora za postizanje prijateljskog rjeenja.

23

B. Mjerodavno domae pravo 1. Zakon o kaznenom postupku Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 110/1997, 27/1998 (ispr.), 58/1999 i 112/1999) kako je bio na snazi u bitno vrijeme, u svom je relevantnom dijelu glasio kako slijedi: lanak 172. (1) Graani trebaju prijaviti kaznena djela za koja se progoni po slubenoj dunosti. (2) Zakonom se propisuju sluajevi u kojima je neprijavljivanje kaznenog djela kazneno djelo. 2. Kazneni zakon Kazneni zakon (Narodne novine, br. 110/1997 i 27/1998 (ispr.), kako je bio na snazi u bitno vrijeme, u svom je relevantnom dijelu glasio kako slijedi: Nesavjesno gospodarsko poslovanje lanak 291. Odgovorna osoba u pravnoj osobi u kojoj nema veinski udio, koja svjesnim krenjem zakona ili drugog propisa o poslovanju oito nesavjesno posluje i time prouzroi znatnu imovinsku tetu toj pravnoj osobi, kaznit e se novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju lanak 292. (1) Odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju ili drugu pravnu osobu: (i) stvara ili dri nedozvoljene fondove u zemlji ili stranoj dravi, (ii) sastavljanjem isprava neistinitog sadraja, lanim bilancama, procjenama ili inventurom ili drugim lanim prikazivanjem ili prikrivanjem injenica, neistinito prikazuje stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja, (iii) pravnu osobu stavi u povoljniji poloaj prigodom dobivanja sredstava ili drugih pogodnosti koje se pravnoj osobi ne bi priznale prema postojeim propisima, (iv) pri izvravanju obveza prema proraunima i fondovima uskrati sredstva koja im pripadaju, (v) namjenska sredstva kojima raspolae koristi protivno njihovoj namjeni, (vi) na drugi nain grubo prekri zakon ili pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina. (2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga lanka pribavljena znatna imovinska korist, a poinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi, kaznit e se kaznom 24

zatvora od jedne do osam godina.

Sklapanje tetnog ugovora lanak 294. (1) Tko kao predstavnik ili zastupnik pravne osobe u kojoj nema veinski udio u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopi ugovor za koji zna da je tetan za pravnu osobu, ili sklopi ugovor protivno ovlasti i time prouzroi tetu pravnoj osobi, kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina. (2) Ako je poinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga lanka za takvo postupanje primio mito, kaznit e se kaznom zatvora od jedne do deset godina. 3. Zakon o radu Zakon o radu (Narodne novine, br. 38/1995, 54/1995 (ispr.), 65/1995 (ispr.), 17/2001, 82/2001, 114/2003, 123/03, 142/03 (ispr.), 30/2004 i 137/2004 (proieni tekst)), glasi, u svom relevantnom dijelu, kako slijedi: Temeljne obveze i prava iz radnog odnosa lanak 3., stavak 1. Osoba koja zapoljava (u daljnjem tekstu: poslodavac) obvezna je u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plau, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca datim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Dunost potivanja propisa u svezi s radnim odnosom lanak 5., stavak 1. U radnom odnosu poslodavac i radnik duni su pridravati se odredbi ovoga i drugih zakona, meunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika u svezi s radnim odnosom. Otkaz ugovora o radu lanak 105. Poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu. Redoviti otkaz ugovora o radu lanak 106., stavak 1. Poslodavac moe otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u sluaju: (i) ako prestane potreba za obavljanje odreenog posla zbog gospodarskih, tehnikih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), 25

(ii) ako radnik nije u mogunosti uredno izvravati svoje obveze iz radnog odnosa zbog odreenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), ili (iii) ako radnik kri obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponaanjem radnika). Izvanredni otkaz ugovora o radu lanak 107., stavci 1. i 2. (1) Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.. bez obveze potivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito vane injenice, uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije mogu. (2) Ugovor o radu moe se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za injenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Neopravdani razlozi za otkaz lanak 108. (1). za otkaz. (2) Podnoenje albe ili tube, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraanje radnika nadlenim tijelima izvrne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. (3) Obraanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnoenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadlenim tijelima dravne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz.

PRIGOVORI 1. Podnositeljica zahtjeva prigovara na temelju lanka 9. i 10. Konvencije zbog otkaza ugovora o radu i zbog toga to su je domai sudovi, u graanskom postupku pokrenutom nakon toga, odbili vratiti na posao. 2. Ona prigovara i na temelju lanka 14. Konvencije da je protiv nje izvrena diskriminacija zbog izraavanja miljenja. 3. Podnositeljica nadalje prigovara na temelju lanka 6. Konvencije zbog ishoda naprijed navedenog graanskog postupka i zbog toga to Ustavni sud koji je u predmetu sudio kao posljednja instanca, nije bio nepristran.

26

4. I kao posljednje, podnositeljica zahtjeva prigovara da nije imala djelotvorno pravno sredstvo za zatitu svoje slobode izraavanja. PRAVO A. Navodna zlouporaba prava na podnoenje zahtjeva Vlada je ustvrdila da je time to je sredstvima javnog priopavanja obznanila sadraj Vladinoga prijedloga za postizanje prijateljskog rjeenja, podnositeljica zahtjeva povrijedila povjerljivost pregovora za postizanje prijateljskog rjeenja, protivno lanku 38. stavku 2. Konvencije i pravilu 62. stavku 2. Poslovnika Suda, koji je, prije stupanja na snagu Protokola br. 14. uz Konvenciju dana 1. lipnja 2010., glasio kako slijedi: lanak 38. Konvencije 1. Ako Sud zahtjev proglasi doputenim, on e: a) ; b) staviti se na raspolaganje zainteresiranim strankama kako bi se postiglo prijateljsko rjeenje predmeta na temelju potovanja ljudskih prava kako ih priznaju Konvencija i dodatni protokoli. 2. Postupci prema stavku 1.b) povjerljive su prirode. Pravilo 62, stavak 2. Poslovnika (Prijateljsko rjeenje) U skladu s lankom 38. stavkom 2. Konvencije, pregovori o prijateljskom rjeenju bit e tajni i nee biti na tetu argumenata stranaka u sporu pred Sudom. U postupku u sporu ne moe se pozivati ili oslanjati ni na kakvo pismeno ili usmeno priopenje niti na ikakvu ponudu ili ustupak uinjen u okviru pokuaja postizanja prijateljskog rjeenja.

1. Tvrdnje stranaka Vlada je ustvrdila da je ponaanje podnositeljice zahtjeva natetilo pravilnom funkcioniranju pravosua, te je pozvala Sud da poduzme korake koje smatra primjerenima s obzirom na te okolnosti. Podnositeljica zahtjeva je ustvrdila da su joj se, nakon to je primila prijedlog Vlade u vezi s prijateljskim rjeenjem, obratila razna sredstva javnog priopavanja koja su ve bila pribavila informacije o njegovome sadraju iz "pouzdanih krugova u Vladi". Uz to je ustvrdila da je u svim svojim izjavama danim sredstvima javnoga priopavanja odluno izjavila da potuje odluku i preporuke Suda te da ne eli komentirati nikakve informacije koje se odnose na mogue prijateljsko rjeenje. 2. Ocjena Suda

27

Prema miljenju Suda, potrebno se prema Vladinim tvrdnjama, u biti, odnositi kao prema prigovoru o nedoputenosti zbog zlouporabe prava na podnoenje zahtjeva (vidi predmet Lesnina Veletrgovina d.o.o. v. the former Yugoslav Republic of Macedonia (dec.), br. 37619/04, 2. oujka 2010.). S time u vezi Sud ponavlja da su, prema lanku 38. stavku 2. Konvencije i pravilu 62. stavku 2. Poslovnika Suda, na nain kako je bio sroen prije 1. lipnja 2010. godine, pregovori o postizanju prijateljskog rjeenja povjerljive naravi. To je pravilo apsolutno i ne doputa pojedinane ocjene o tome koliko je pojedinosti obznanjeno (vidi naprijed citirani predmet Lesnina Veletrgovina d.o.o.). Ukazujui na vanost tog naela, Sud nadalje ponavlja da se ne moe iskljuiti da povreda pravila povjerljivosti u izvjesnim okolnostima moe opravdati zakljuak da je zahtjev nedoputen zbog zlouporabe prava na podnoenje zahtjeva (vidi, na primjer, naprijed citirani predmet Lesnina Veletrgovina d.o.o.; Miroubovs and Others v. Latvia, br. 798/05, 68, 15. rujna 2009.; Benjocki and Others v. Serbia (dec.), br. 5958/07, 6561/07, 8093/07 i 9162/07, 15. prosinca 2009.; Hadrabov v. the Czech Republic (dec.), br. 42165/02, 25. rujna 2007.; te Popov v. Moldova (no. 1), br. 74153/01, 48, 18. sijenja 2005.). Uzimajui u obzir prethodno opisane injenice, a u pomanjkanju bilo kakvih dokaza koji bi potkrijepili tvrdnju podnositeljice zahtjeva da su razna sredstva javnog priopavanja i prije nego to su joj se obratila drugdje ve bila dobila informacije o sadraju Vladinog prijedloga za postizanje prijateljskog rjeenja, Sud nalazi utvrenim da je podnositeljica zahtjeva bila ta koja je te informacije obznanila sredstvima javnog priopavanja. Sud nadalje primjeuje da je u obavijesnoj biljeci na hrvatskome jeziku, priloenoj uz dopis Suda od 16. oujka 2009. godine bilo jasno naznaeno da su svi pregovori o postizanju prijateljskog rjeenja strogo povjerljive naravi. Prema tome, podnositeljica zahtjeva je bila svjesna tog uvjeta i trebala ga se pridravati (vidi naprijed citirani predmet Benjocki and Others). Kao to je ve navedeno, Sud smatra da podnositeljica zahtjeva nije pruila uvjerljive razloge za svoj propust da to uini. Prema miljenju Suda, ponaanje podnositeljice zahtjeva stoga predstavlja povredu pravila povjerljivosti. Sud, meutim, smatra da, u okolnostima koje postoje u ovome predmetu, moe ostaviti otvorenim pitanje treba li smatrati da takvo ponaanje predstavlja i povredu prava na podnoenje zahtjeva jer je zahtjev ionako nedoputen zbog razloga navedenih u nastavku. B. Navodna povreda lanka 10. Konvencije Podnositeljica zahtjeva prigovorila je na temelju lanaka 9. i 10. Konvencije da joj je zbog otkaza ugovora o radu to ga je dobila zbog izjava u tisku te zbog naknadnog odbijanja domaih sudova da ju vrate na posao povrijeeno pravo na slobodu miljenja i slobodu izraavanja. Pozvala se na lanke 9. i 10. Konvencije. Vlada je osporila tu tvrdnju. Sud primjeuje da se situacija koja je predmet prigovora tie prava na priopavanje informacija i ideja, to jest, na izraavanje miljenja u sredstvima javnoga priopavanja, koje je zatieno lankom 10. Konvencije, a ne prava na slobodu miljenja zatienog lankom 9. Stoga je ovaj prigovor potrebno ispitati iskljuivo na temelju lanka 10. Konvencije koji glasi kako slijedi: 1. Svatko ima pravo na slobodu izraavanja. To pravo obuhvaa slobodu miljenja i slobodu primanja i irenja informacija i ideja bez mijeanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj lanak ne sprjeava drave da podvrgnu reimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost. 2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaa dunosti i odgovornosti, ono moe biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ogranienjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom drutvu nuni radi interesa dravne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprjeavanja nereda ili zloina, radi zatite zdravlja 28

ili morala, radi zatite ugleda ili prava drugih, radi sprjeavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi ouvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

1. Tvrdnje stranaka (a) Vlada Vlada je prvo ustvrdila da je mijeanje u podnositeljiinu slobodu izraavanja u obliku otkazivanja njezinoga ugovora o radu bilo zakonito jer se temeljilo na lanku 107. stavku 1. Zakona o radu, koji predvia mogunost izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa. Nadalje, domai su sudovi utvrdili da je podnositeljica zahtjeva prekrila svoje obveze iz radnog odnosa time to je javno obznanila povjerljive poslovne informacije koje su se odnosile na trgovako drutvo za koje je radila, te time to je iznijela itav niz neosnovanih optuaba protiv njenog rukovodstva. Prema miljenju Vlade, mijeanje je stoga imalo legitimni cilj sprjeavanja obznanjivanja povjerljivih informacija te zatitu ugleda i prava drugih. Kad je rije o razmjernosti mijeanja, Vlada je, pozvavi se na kriterije utvrene u presudi Suda u predmetu Guja v. Moldova ([GC], br. 14277/04, ECHR 2008-), ustvrdila sljedee: (a) informacije to ih je podnositeljica zahtjeva obznanila nisu razotkrile nikakvo nezakonito ponaanje ili radnju; (b) prije obznanjivanja informacija u javnosti, podnositeljica zahtjeva o svojim nalazima i sumnjama nije obavijestila niti jedno nadleno tijelo; (c) informacije to ih je podnositeljica zahtjeva obznanila nisu bile od posebnog javnog interesa; (d) podnositeljica zahtjeva namjerno je javno objavila neosnovane optube; (e) iznesene informacije bile su osobito tetne; te (f) izjave podnositeljice zahtjeva u javnosti bile su motivirane osobnom povrijeenou. Vlada je prvo ustvrdila da je domaaj zatite dravnih slubenika ili zaposlenika u javnome sektoru koji neovlateno obznanjuju u javnosti povjerljive informacije ogranien na signaliziranje nezakonitog ponaanja ili radnji. Meutim, informacije to ih je podnositeljica zahtjeva obznanila u ovome predmetu nisu upuivale ni na kakvo nezakonito ponaanje ili radnju. Naime, ni politika to ju je donijela uprava INA-e u smislu angairanja vanjskih prijevoznika, ni navodna nemarnost glede potraivanja 25.872.208,97 HRK od tih prijevoznika za gubitke tijekom prijevoza nisu se mogli okvalificirati kao nezakonito, a kamoli kao kriminalno ponaanje. Vlada je takoer ustvrdila da, prije obznanjivanja informacija u javnosti, podnositeljica zahtjeva o svojim sumnjama nije obavijestila nadleno tijelo, a to je dravno odvjetnitvo. Za Vladu je oito da je podnositeljica zahtjeva svoje ozbiljne optube prvo iznijela u javnosti te da je tek 9. svibnja 2001. godine, to jest nakon to joj je otkazan ugovor o radu, podnijela kaznenu prijavu dravnom odvjetnitvu, kao tijelu nadlenom za progon kaznenih djela. Vlada je nadalje ustvrdila da iako rasprava o poslovnoj politici naftne kompanije moe biti od odreenog interesa za javnost, ona ipak ne ulazi u kategoriju "ina ili propusta vlasti koji moraju biti podvrgnuti paljivoj kontroli ne samo zakonodavnih i sudbenih vlasti, ve i medija i javnoga mnijenja" (pozvala se na naprijed citirani predmet Guja, stavak 74.). Stoga, prema miljenju Vlade, javni istupi podnositeljice zahtjeva ne uivaju nikakvu posebnu zatitu. U svakom sluaju, kako je Vlada ustvrdila, podnositeljica zahtjeva nije se ograniila na pokretanje strune i argumentirane rasprave o poslovnoj politici dravne naftne kompanije, ve je iskoristila svoj poloaj kako bi pokrenula medijsku kampanju protiv rukovodstva INAe, koja je kulminirala otvorenim optubama da su ukljueni u kriminalne aktivnosti. Vlada je potom ustvrdila da je podnositeljici zahtjeva ugovor o radu otkazan nakon to je otvoreno optuila lanove rukovodstva INA-e i visoke dravne dunosnike da su ukljueni u privatni biznis s prijevozom nafte, bez ikakvih dokaza. Iako je u svojim javnim istupima 29

spominjala dokumente za koje je smatrala da mogu dokazati njezine navode, niti jedan od dokumenata to ih je podnositeljica zahtjeva naknadno dostavila dravnome odvjetnitvu u svrhu dokazivanja njenih sumnji da su lanovi uprave INA-e i potpredsjednik Vlade S.L. poinili kazneno djelo nisu potkrijepili njezine tvrdnje ni samostalno, ni zajedno s drugim dokumentima koje je pribavila policija. Prema miljenju Vlade, iz toga proizlazi da podnositeljiine veoma ozbiljne optube o ukljuenosti lanova uprave INA-e i dravnih dunosnika u kriminalne aktivnosti nisu iznesene u dobroj vjeri te da je ona namjerno javno obznanila neosnovane optube. Nadalje, Vlada je ustvrdila da su informacije to ih je podnositeljica zahtjeva iznijela bile osobito tetne, s obzirom na to da je u vrijeme kad je sredstvima javnog priopavanja obznanila povjerljive informacije, proces privatizacije INA-e tek bio zapoeo. Njezini esti javni istupi nedvojbeno su teko natetili poslovnome ugledu INA-e u tom osjetljivom trenutku. tovie, njezine neosnovane optube o ukljuenosti visokih dravnih dunosnika u kriminalne aktivnosti u INA-i bile su takve da su mogle ozbiljno naruiti povjerenje graana u rad demokratski izabranih vlasti. I konano, Vlada je naglasila da su podnositeljiini javni istupi bili motivirani njezinom osobnom povrijeenou. Podnositeljica zahtjeva je vjerovala da bi INA trebala u cijelosti promijeniti svoju poslovnu politiku glede prijevoza naftnih derivata kroz razvoj vlastite prijevoznike flote, umjesto angairanja vanjskih prijevoznika. Kada je shvatila da njezini prijedlozi nee biti prihvaeni, obznanila je odreene povjerljive informacije kako bi javnost obavijestila o svojemu neslaganju s prijevoznom politikom INA-e i kako bi promicala svoje vlastite stavove. Jedini cilj obznanjivanja tih informacija bio je potkrijepiti njezino miljenje da je trenutana politika loa. To je oito iz njezinoga prvog intervjua objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 3. travnja 2001. godine, a osobito iz njezinog odgovora na pitanje zato je odluila izai u javnost: Kako sve analize pokazuju trend generiranja gubitaka, a istovremeno neke simulacije mogueg poslovanja pokazuju da bi bilo puno isplativije poslovati na drugi nain, odnosno s vlastitim voznim parkom, U vezi s time, Vlada je istaknula da je zatita "zvidaa" ograniena na signaliziranje nezakonitog ponaanja ili radnji te da se ne odnosi na neovlateno iznoenje povjerljivih informacija u svrhu kritiziranja odreene poslovne politike. Vlada je uz to napomenula da su podnositeljiini javni istupi prvo bili ogranieni na otru kritiku politike angairanja vanjskih prijevoznika INA-e, te na argumente u prilog razvoja vlastite prijevoznike flote. Meutim, ona je bila duboko povrijeena zbog toga to njezini nadreeni nisu prihvatili njezina miljenja. To je bilo oito iz prepiske izmeu podnositeljice zahtjeva i T.D.-a i S.L.-a, kao i iz intervjua objavljenog 3. travnja 2001. godine u Slobodnoj Dalmaciji u kojemu je podnositeljica zahtjeva nedvosmisleno spomenula osobno nezadovoljstvo kao glavni razlog svoga javnoga istupanja: Kako isti ljudi nisu pokazali nimalo sluha za ono to im govorim, pa su me ak poeli i ignorirati, odnosno marginalizirati, odluila sam se na jedini mogui potez kako ono to zagovaram ne bi ostalo na dnu ladice. Osim toga, iz prepiske izmeu podnositeljice zahtjeva i T.D.-a i S.L.-a vidljivo je da je ona prvo predloila razvoj vlastitog voznog parka INA-e, zatim ultimativno zatraila ponitenje potpuno legalnog javnog nadmetanja za vanjske prijevoznike, da bi u konanici podnijela vlastitu ponudu kako bi dokazala da je u pravu. Sve to pokazuje da ona nije mogla prihvatiti poslovnu politiku koja ne odgovara njezinim zamislima. Osjeaj povrijeenosti kod nje je doveo do osobne netrpeljivosti prema osobama koje su se ogluile na njezine prijedloge, zbog ega ih je optuila za kriminal. Konkretno, u petome lanku, objavljenom 7. travnja 2001. godine, podnositeljica zahtjeva je ustvrdila da su "pojedinci iz Inina menadmenta ukljueni u privatni biznis s prijevozom nafte" te da su "neki visoki dravni dunosnici takoer u to ukljueni". Dakle, javne izjave podnositeljice zahtjeva nisu bile motivirane eljom za razotkrivanjem korupcije i kriminala, ve njezinom osobnom povrijeenou i antagonizmom zbog neprihvaanja njezinih zamisli glede razvoja prijevozne politike naftnih derivata INA-e. 30

Uzimajui u obzir sve navedene elemente, Vlada zakljuuje da se javne izjave podnositeljice zahtjeva ne mogu okarakterizirati kao istinsko "zvidanje", to jest, ukazivanje na nezakonito ponaanje u javnome sektoru. Stoga, otkaz njezinoga ugovora o radu nije bio protivan lanku 10. Konvencije. (a) Podnositeljica zahtjeva Podnositeljica zahtjeva je prvo ustvrdila da informacije koje je obznanila nisu bile povjerljive. Uz to je navela da je INA bila stalno i sustavno izloena "isisavanju imovine" (engl. tunnelling) kroz koje su se golemi iznosi novca nezakonito izvlaili iz tvrtke i prebacivali na privatne raune nepoznatih osoba. Podnositeljica zahtjeva je ustvrdila da je, prije obznanjivanja tih informacija u javnosti, ona uistinu, s posebnom diskrecijom, o svojim nalazima prvo obavijestila svoje nadreene u tvrtci, da bi se potom, nakon to je bila izloena pritiscima i napadima zbog tih nalaza, obratila nadlenim dravnim tijelima. U javnost je izala tek nakon to nije nita poduzeto po njezinim prijavama i zbog toga to se bojala za vlastiti ivot i za lanove svoje obitelji. U tim je okolnostima podnositeljici zahtjeva bilo teko prihvatiti Vladinu tvrdnju da nije razotkrila nikakvo nezakonito ponaanje ili radnju, da informacije koje je iznijela nisu bile od posebnog interesa javnosti, da o svojim nalazima nije obavijestila nadlena tijela prije iznoenja informacija u javnost te da je u javnost namjerno iznijela neosnovane optube. Kad je rije o Vladinoj tvrdnji da su obznanjene informacije bile posebno tetne, podnositeljica zahtjeva odgovara je da su one uistinu bile tetne za one ije su kriminalne aktivnosti razotkrivene. Osim toga, informacije su bile korisne svakome tko je elio zatititi dravnu imovinu, povratiti otuena sredstva, zaustaviti kriminalne aktivnosti i poinitelje privesti pravdi. Podnositeljica zahtjeva smatra neprimjerenim Vladinu tvrdnju da su njezini javni istupi bili motivirani osobnom povrijeenou i antagonizmom, jer je u situaciji u kojoj su njezini nalazi izravno upuivali na umijeanost nekih lanova uprave INE u kriminalne aktivnosti i u kojoj joj je poslije zbog tih nalaza otkazan ugovor o radu, bilo potpuno prirodno da postoje odreeni antagonizmi. Meutim, njeni su postupci bili iskljuivo motivirani eljom da zatiti dravnu imovinu, zaustavi kriminalne aktivnosti u INI te zatiti sebe i svoju obitelj. 2. Ocjena Suda (a) Je li bilo mijeanja Sud na poetku primjeuje da je u odreenom broju predmeta koji su se ticali slobode izraavanja dravnih ili javnih slubenika presudio da se lanak 10. primjenjuje na radno mjesto u openitom smislu, te da stoga i dravni slubenici uivaju slobodu izraavanja (vidi, na primjer, Guja v. Moldova [GC], br. 14277/04, 52 i 70, ECHR 2008-; Kudeshkina v. Russia, br. 29492/05, 86, 26. veljae 2009.; te Vogt v. Germany, 26. rujna 1995., 53, Serija A br. 323). Meutim, podnositeljica zahtjeva u ovome predmetu radila je za dravnu naftnu kompaniju Hrvatske u kojoj je drava u to vrijeme bila jedini dioniar, ali nije bila dravni slubenik. U tom pogledu, njezin je poloaj slian poloaju podnositelja zahtjeva u predmetima Fuentes Bobo i Wojtas-Kaleta, koji su oboje radili za dravne televizijske kue, ali nisu bili dravni slubenici (vidi Fuentes Bobo v. Spain, br. 39293/98, 29. veljae 2000., te Wojtas-Kaleta v. Poland, br. 20436/02, 42, 16. srpnja 2009.). Unato tome, Sud ponavlja da se lanak 10. Konvencije primjenjuje i kad su odnosi izmeu poslodavca i zaposlenika ureeni privatnim pravom, te da drava ima pozitivnu obvezu zatititi pravo na slobodu izraavanja (vidi Fuentes Bobo, prethodno citirano, 10). Sud stoga smatra da otkazivanje ugovora o radu podnositeljici zahtjeva zbog njezinih istupa u 31

tisku predstavlja mijeanje u njezino pravo na slobodu izraavanja, zajameno lankom 10. stavkom 1. Konvencije (ibid.).

(b) Je li mijeanje bilo opravdano (i) Zakonitost i legitimni cilj Sud primjeuje da je, prema odluci o otkazivanju ugovora o radu podnositeljici zahtjeva od 18. travnja 2001., ona dobila otkaz: (a) zbog toga to je u svojim istupima u tisku kritizirala odreene vidove poslovne politike INA-e i iznijela ozbiljne optube protiv lanova rukovodstva tog trgovakog drutva, ime je nanijela tetu poslovnom ugledu INA-e; te (b) zbog toga to je navodno obznanila informacije klasificirane kao poslovna tajna. Domai su sudovi smatrali da je njezin otkaz zakonit bez obzira na to jesu li ili nisu obznanjene informacije predstavljale poslovnu tajnu. Utvrdili su da je otkaz ugovora o radu podnositeljici zahtjeva bio valjan jer je nanijela tetu ugledu INA-e svojim negativnim istupima u tisku i jer je postupila protivno interesima svoga poslodavca time to je neovlateno obznanila odreene informacije. Time je poinila ozbiljnu povredu radne dunosti, koja predstavlja osnovu za izvanredan otkaz ugovora o radu na temelju lanka 107. stavka 1. Zakona o radu. Sud stoga prihvaa da je mijeanje propisano zakonom i da je imalo legitimne ciljeve jer mu je svrha bila zatititi ugled ili prava drugih, a to su poslovni ugled i interesi INA-e (vidi Fuentes Bobo, prethodno citirano, 45; De Diego Nafra v. Spain, br. 46833/99, 31, 14. oujka 2002.; te Jacubowski v. Germany, 23. lipnja 1994., 25, Serija A br. 291-A). Kad je to tako, Sud takoer smatra da ovaj predmet, protivno miljenju Vlade, treba razlikovati od (naprijed citiranog) predmeta Guja v. Moldova. U tom je predmetu podnositelj zahtjeva, dravni slubenik, dobio otkaz jer je javno obznanio povjerljive informacije. Iz toga je razloga Sud bio spreman prihvatiti da je legitimni cilj koji se teilo ostvariti tim mijeanjem bio spreavanje obznanjivanja informacija dobivenih u povjerenju (vidi naprijed citirani predmet Guja, stavak 59.), dok su u ovome predmetu legitimni ciljevi koji su se nastojali postii otkazom podnositeljici zahtjeva bili zatita ugleda i prava drugih. Vidjevi da je mijeanje u slobodu izraavanja u ovome predmetu bilo zakonito i teilo ostvarenju legitimnih ciljeva, jedino pitanje o kojemu Sud treba odluiti jest je li mijeanje bilo nuno u demokratskom drutvu. (ii) Nuno u demokratskom drutvu Sud primjeuje da je podnositeljica zahtjeva u svojim izjavama tisku u poetku kritizirala poslovnu politiku INA-e da angaira vanjske prijevoznike za prijevoz svojih naftnih derivata i tvrdila da je rukovodstvo INA-e pokazalo znatan nemar kad se radilo o potraivanju naknade za gubitke nastale tijekom prijevoza tih derivata. Meutim, kasnije je, u svojim izjavama od 7. travnja 2001. godine, podnositeljica zahtjeva otvoreno optuila rukovodstvo INA-e za prijevaru, navodei da su rukovodstva, u sprezi s prijevoznicima, odlijevali novac iz trgovakog drutva preplaivanjem prijevoznika za njihove usluge te time to namjerno nisu ostvarivali potraivanja na ime gubitaka tijekom prijevoza. Sud smatra da bi se moglo tvrditi da su otvorena pitanja na koja je ukazala podnositeljica zahtjeva pitanja koja mogu legitimno zabrinuti javnost (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirane predmete Wojtas-Kaleta, stavak 46, i Fuentes Bobo, stavak 48.). S druge strane, Sud takoer smatra da je barem dio izjava podnositeljice zahtjeva, osobito onih koje su sadravale navode o prijevari, sigurno bio na tetu poslovnih interesa INA-e i da je bio tetan za njen poslovni ugled. U tom pogledu Sud dijeli miljenje Vrhovnog suda, kako 32

je izreeno u njegovoj presudi od 24. svibnja 2005. godine, da trgovako drutvo ija rukovodea struktura tolerira i ohrabruje kriminalne aktivnosti sigurno ne moe imati dobar ugled i da mu se ne moe vjerovati u poslovnom svijetu. Sud isto tako ima na umu i tvrdnju Vlade da je podnositeljica zahtjeva svoju izjavu tisku dala u osjetljivom trenutku, kad je proces privatizacije u odnosu na INA-u tek zapoeo. Stoga se u ovome predmetu treba odvagnuti sloboda izraavanja podnositeljice zahtjeva, osobito njeno pravo na javno iznoenje kritika poslovne politike nacionalnog naftnog trgovakog drutva, kao i na priopavanje informacija o navodnim nepravilnostima unutar tog trgovakog drutva, i, to je jo vanije, pravo javnosti da primi te informacije, u odnosu na zahtjeve zatite ugleda i prava drugih, to jest, poslovnog ugleda i interesa INA-e. Sud ponavlja s tim u vezi da lanak 10. Konvencije ne jami potpuno neogranienu slobodu izraavanja i da vrenje te slobode sa sobom nosi i dunosti i odgovornosti. Stoga, tko god koristi tu slobodu ima dunosti i odgovornosti, a njihov opseg ovisi o njegovoj ili njezinoj situaciji, (tehnikim) sredstvima koje on ili ona koristi i autentinosti informacije obznanjene javnosti. Tako u ovome predmetu postoje tri imbenika o kojima treba voditi rauna. Prvi se tie situacije podnositeljice zahtjeva kao zaposlenice, drugi naravi sredstava koje je upotrijebila u davanju svojih iskaza (vidi predmete Handyside v. the United Kingdom, 7. prosinca 1976., stavak 49., Seris A br. 24 i Haseldine v. the United Kingdom br. 18957/91, odluka Komisije od 13. svibnja 1992., Decisions and Reports (DR) 73, STR. 225 I 231) dok se trei tie autentinosti obznanjenih informacija (vidi naprijed citirani predmet WojtasKaleta, stavak 50.). Glede prvog imbenika, Sud primjeuje da podnositeljica zahtjeva nije bila novinarka ija je uloga informiranje i skretanje pozornosti javnosti te prenoenje informacija i zamisli o stvarima koje se tiu javnosti nego zaposlenica koja prema svom poslodavcu ima dunost lojalnosti, rezerviranosti i diskrecije (vidi, na primjer, naprijed citirani predmet WojtasKaleta, stavak 43., naprijed citirani predmet Guja, stavak 70 i predmet Pay v. the United Kingdom (dec.), br. 32792/05, 16. rujna 2008.). Glede drugog imbenika, Sud primjeuje da je podnositeljica zahtjeva, kad je izraavala svoja miljenja, koristila sredstva koja imaju irok i trenutni uinak, i to dnevne nacionalne novine velikog opticaja (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirani predmet Haseldine). Glede treeg imbenika relevantnog za postizanje ravnotee, Sud ponavlja da su nadlene dravne vlasti slobodne donijeti mjere kojima je namjera reagirati primjereno i ne prekomjerno na klevetnike optube koje nemaju temelja ili koje su izreene u zloj vjeri (vidi predmet Castells v. Spain, 23. travanj 1992., stavak 46., Series A br. 236 i naprijed citirani predmet Guja, stavak 75.). U takvim predmetima treba razlikovati izjave o injenicama i vrijednosne sudove. I dok se postojanje injenica moe dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije podlona dokazu iako mora postojati dovoljno injenine osnove koja podupire te vrijednosne sudove, jer bi oni bez toga mogli biti pretjerani (vidi, na primjer, predmet Pedersen and Baadsgaard v. Denmark, [GC], br. 49017/99, stavak 76. ECHR 2004-XI). I dok izjave podnositeljice zahtjeva djelomino predstavljaju vrijednosne sudove (osobito njena prva kritika poslovne politike INA-e u podruju prijevoza), njeni navodi o prijevari unutar INA-e, po miljenju Suda sadre konkretne injenine navode, koji se kao takvi mogu dokazivati (vidi, na primjer, predmet McVicar v. the United Kingdom, br. 46311/99, stavak 83., ECHR 2002-III i Steel and Morris v. the United Kingdom, br. 68416/01, stavci 90. in fine i 94., ECHR 2005-II). tovie, navodi podnositeljice zahtjeva ine se prilino ozbiljnima budui da je ona, u stvari, optuila rukovodstvo INA-e za isisavanje imovine, oblik kriminala bijelih ovratnika koji je endemski u tranzicijskim gospodarstvima srednje Europe. Stoga ovi navodi trae bitno opravdanje, osobito s obzirom na to da su bili izreeni u dnevnim novinama velikog opticaja. U tom kontekstu Sud ponavlja da to je ozbiljnija optuba, to solidniji trebaju biti dokazi (vidi naprijed citirani predmet Pedersen and Baadsgaard, stavak 78. in fine).

33

Podnositeljica zahtjeva nije, meutim, dostavila uope nikakve dokaze u potporu svojih navoda o kriminalnom ponaanju od strane izvrnih dunosnika INA-e. Ovo je potvrdilo dravno odvjetnitvo u svojoj odluci od 22. rujna 2004. godine kojom je odbacilo kaznenu prijavu podnositeljice zahtjeva protiv imenovanih lanova uprave i nadzornog odbora INA-e. Dravno je odvjetnitvo osobito utvrdilo da podnositeljica zahtjeva nije dostavila nikakve dokaze koji bi dali povoda osnovanoj sumnji da bi bila poinjena kaznena djela iz lanka 292. (zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju) i lanka 294. (sklapanje tetnog ugovora) Kaznenog zakona te da nije bilo dokaza da bi bilo kakva imovinska dobit bila ostvarena na tetu INA-e. Sud takoer smatra utvrenim da je podnositeljica zahtjeva bila motivirana javno objaviti svoje vlastito profesionalno neslaganje, a ne svoju istinsku zabrinutost za poslovne interese INA-e (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirani predmet). Sadraj i ton njenih izjava tisku, zajedno s nepostojanjem bilo kakve injenine osnove za njene najozbiljnije navode (vidi, mutatis mutandis, predmet Morissens v. Belgium, br. 11389/85, odluka Komisije od 3. svibnja 1988., DR 56, str. 127 i 136), sugerira da su one bile neobuzdana reakcija na ponaanje rukovodstva INA-e koje je ignoriralo njene poslovne prijedloge. Ovaj je nalaz dalje potkrijepljen injenicom da su ozbiljne optube od strane podnositeljice zahtjeva protiv izvjesnih lanova rukovodstva INA-e prvo bile izreene u tisku, a da je tek 9. svibnja 2001. godine dakle nakon to je zbog toga dobila otkaz podnijela kaznenu prijavu protiv njih dravnom odvjetnitvu. Stoga, iako je otkaz podnositeljici bio otra kazna za njeno ponaanje (vidi naprijed citirane predmete Guja, stavak 95. i Pay), naprijed navedena razmatranja dostatna su Sudu za zakljuak da mijeanje kojemu je prigovoreno nije bilo nerazmjerno u odnosu na legitimni cilj koji se nastojao postii te ga se stoga moe smatrati kao nunim u demokratskom drutvu, u smislu stavka 2. lanka 10. Konvencije. Slijedi da je ovaj prigovor nedoputen na temelju lanka 35., stavka 3. kao oigledno nedoputen te ga treba odbiti na temelju lanka 35., stavka 4. Konvencije. C. Navodna povreda lanka 14. Konvencije u vezi sa lankom 10. Podnositeljica zahtjeva dalje prigovara da je bila diskriminirana zbog izraavanja svog miljenja. Poziva se na lanak 14. Konvencije, koji glasi kako slijedi: Uivanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat e se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao to je spol, rasa, boja koe, jezik, vjeroispovijed, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili drutveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, roenje ili druga okolnost. Sud upuuje na svoja naprijed navedena utvrenja da je prigovor podnositeljice zahtjeva na temelju lanka 10. Konvencije nedoputen kao oigledno neosnovan. Sud nije pronaao nikakav razlog za zakljuak da se njen otkaz osniva na bilo kakvim diskriminirajuim elementima. Slijedi da je njen povezan prigovor na temelju lanka 14. isto tako nedoputen na temelju lanak 35., stavka 3. kao oigledno neosnovan te ga treba odbiti na temelju lanka 35., stavka 4. Konvencije. D. Navodne povrede lanka 6., stavka 1. Konvencije Podnositeljica zahtjeva takoer prigovara ishodu graanskog postupka u njenom predmetu i navodi da Ustavni sud nije bio nepristran kad je ispitivao njen predmet. Konkretno, sutkinja A.R. biva supruga I.R., koji je bio predsjednik Vlade Republike Hrvatske bila je lan vijea toga suda kad je ispitivao njenu ustavnu tubu. Podnositeljica zahtjeva je objasnila da je u njenome predmetu bio izravno prozvan predsjednik nadzornog odbora INE, S.L. koji je 34

takoer bio i potpredsjednik Vlade I.R.-a u mjerodavno vrijeme i zamjenik efa Socijaldemokratske partije, kojoj su obojica pripadali. Tvrdi da u tim okolnostima sutkinja A.R. nije mogla ostati nepristrana. Poziva se na lanak 6., stavak 1. Konvencije, iji relevantni dio glasi kako slijedi: Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi.. svatko ima pravo da . nepristrani sud .ispita njegov sluaj. Sud primjeuje da podnositeljica zahtjeva prigovara ishodu postupka, koji, osim ako bi bio arbitraran, Sud ne moe ispitivati na temelju lanka 6., stavka 1. Konvencije. U svjetlu sveg materijala koji posjeduje, Sud smatra da je u ovome predmetu podnositeljica zahtjeva mogla dostaviti svoje tvrdnje sudovima koji nude jamstva navedena u lanku 6., stavku 1. Konvencije i koji su o tim tvrdnjama govorili u odlukama koje su bile propisno obrazloene i nisu bile arbitrarne. Konkretno, Sud smatra da je odnos izmeu ustavne sutkinje A.R. i predsjednika nadzornog odbora S.L.-a, na koji upuuje podnositeljica zahtjeva, bio toliko dalek i udaljen da taj odnos ne moe opravdati njenu zabrinutost da Ustavni sud nije bio nepristran kako se to trai u lanku 6. Konvencije. tovie, podnositeljica zahtjeva nije dostavila nikakve dokaze koji bi upuivali na to da bi sutkinja A.R. bila osobno pristrana, i o tome ne postoje nikakve naznake. Slijedi da je ovaj prigovor nedoputen na temelju lanka 35., stavka 3. kao oigledno neosnovan i da ga treba odbiti na temelju lanak 35., stavka 4. Konvencije. E. Navodna povreda lanka 13. Konvencije u vezi s lankom 10. I kao posljednje, podnositeljica zahtjeva prigovara da ne postoji djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na njen prigovor na temelju lanka 10. Konvencije. Poziva se na lanak 13. Konvencije koji glasi kako slijedi: Svatko ija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim dravnim tijelom ak i u sluaju kad su povredu poinile osobe koje su djelovale u slubenom svojstvu. Sud upuuje na svoja naprijed navedena utvrenja da je prigovor podnositeljice zahtjeva na temelju lanka 10. Konvencije nedoputen kao oigledno neosnovan. Slijedi da je njen povezan prigovor na temelju lanka 13. isto tako nedoputen na temelju lanak 35., stavka 3. kao oigledno neosnovan te ga treba odbiti na temelju lanka 35., stavka 4. Konvencije. Iz tih razloga, Sud jednoglasno utvruje da je zahtjev nedoputen.

Andre Wampach Tajnik

Christos Rozakis Predsjednik

35

IZDVOJENE ODLUKE

36

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Broj: U-III-689/2008 Zagreb, 27. listopada 2010.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeu za odluivanje o ustavnim tubama, u sastavu sutkinja Snjeana Bagi, predsjednica Vijea, te suci Mato Arlovi, Davor Krapac, Ivan Matija, Duka arin i Miroslav eparovi, lanovi Vijea odluujui o ustavnoj tubi koju je podnio Ante Jelii iz Kircheimbolandena (Njemaka), kojeg zastupa Mijo Jelii, odvjetnik u Splitu, na sjednici odranoj 27. listopada 2010. god. jednoglasno je donio ODLUKU
I.

Ustavna tuba se usvaja i ukida: presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-370/07-2 od 26. rujna 2007., presuda upanijskog suda u Splitu broj: G-3289/06 od 11. sijenja 2007. god. u dijelu kojim je potvrena toka II. izreke prvostupanjske presude, i presuda Opinskog suda u Splitu broj: P-1289/02 od 1. oujka 2006. god. u toki II. izreke. Predmet se vraa Opinskom sudu u Splitu na ponovni postupak. Ova odluka objavit e se u Narodnim novinama. Obrazloenje

II. III.

I.

POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM REPUBLIKE HRVATSKE

1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je ustavnom tubom podnesenom protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj: Rev-370/07-2 od 26. rujna 2007. god., kojom su odbijene revizije podnositelja (tuitelja u parninom postupku) i tuenice (Privredne banke Zagreb d.d., Podrunice Split) izjavljene protiv presude upanijskog suda u Splitu broj: G-3289/06 od 11. sijenja 2007. god. Drugostupanjskom presudom potvrena je presuda Opinskog suda u splitu broj: P-1289/02 od 1. oujka 2006. god. u tokama I. i II. izreke.

37

Prvostupanjskom presudom naloeno je tuenici isplatiti podnositelju iznos od 811.174,85 USD s kamatama od 1. sijenja 2005. god., po kamatnoj stopi koju u valuti glavnog duga plaaju banke u mjestu ispunjenja na tedne uloge po vienju (toka I. izreke) dok je (tokom II. izreke) odbijen s (pre)ostalim dijelom tubenog zahtjeva upravljenim na isplatu iznosa od 868.825,15 USD (preko dosuenog) i za razliku kamata od 12% godinje u valuti glavnog duga za razdoblje od 6. oujka 1994. god. pa do isplate. 2. U ustavnoj tubi podnositelj navodi da su mu osporenim odlukama, zbog bitne povrede odredbi parninog postupka i pogrene primjene materijalnog prava, povrijeena ustavna prava zajamena lancima 14. stavkom 2., 18. stavkom 1., 19. stavkom 2., 26., 29. stavkom 1. i 48. stavkom 1., te lanci 19. stavak 1. i 117. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske (u proienom tekstu Ustava, Narodne novine broj 85/10., oznaen kao lanak 118. stavak 3.). U bitnome, podnositelj smatra da su sudovi pogreno postupili kada su utvrdili da se u konkretnom sluaju na ugovore koje je sklapao s tuenicom nakon 27. travnja 1991. god. primjenjuje Uredba o pretvaranju deviznih depozita graana u javni dug Republike Hrvatske (Narodne novine broj 71/91., 3/92. i 12/92., u daljnjem tekstu: Uredba), prema kojoj (Uredbi) njegova tednja predstavlja tzv. staru deviznu tednju koja se isplauje na nain i uz uvjete propisane Uredbom. Naime, prema tvrdnjama podnositelja () sklapanjem ugovora od 06. listopada 1993. god., sklapanjem onih prethodnih ugovora koji su nastali nakon 27. travnja 1991. god. meu strankama je nastao novi ugovorni, sasvim neovisan duniko-vjerovniki odnos i bez obzira na sve prethodne ugovorne odnose iji je rok vaenja prestao, podnositelj je uloio novu glavnicu i trenutkom sklapanja novog ugovora nastala je potpuno nova obligacija. Ugovor od 6. listopada 1993. god. je sklopljen nakon 27. travnja 1991. god. Uredba i Zakon (o pretvaranju deviznih depozita graana u javni dug Republike Hrvatske op. Ustavnog suda) imaju vaenje na pravne odnose do 27. travnja 1991. god., pa je sve ostalo nebitno. Podnositelj istie da je u biti u ovom sluaju rije o pravnom poslu oroavanja devizne tednje nakon stupanja na snagu Uredbe, to znai da se radi o novoj tednji deviznih sredstava () U konanici od Ustavnog suda trai usvajanje ustavne tube i ukidanje osporenih presuda. II. INJENICE I OKOLNOSTI SLUAJA

3. Podnositelj ustavne tube (na radu u Njemakoj od 1972. god., a s prebivalitem u Splitu) je kao dugogodinji tedia i korisnik usluga (tuenice) tijekom nekoliko godina uzastopce s tuenicom sklapao ugovore o deviznom tednom ulogu i to: 11. rujna 1990. god. na iznos do 1.182.000,00 USD s godinjom kamatom od 10% do 2. oujka 1991. god., 13. lipnja 1991. god. na iznos od 1.182.000,00 USD s godinjom kamatnom od 11% do 3. oujka 1992. god., 28. kolovoza 1992. god. na iznos od 1.444.700,00 USD s godinjom kamatom od 12% do 4. oujka 1993. god., 6. listopada 1993. god. na iznos od 1.500.000,00 USD s godinjom kamatom od 12% do 6. oujka 1994. god. 38

4. Podnositelj je 20. svibnja 1994. god. nakon obavijesti tuenice od 19. travnja 1994. god., kako su njegova devizna sredstva vraena u status tzv. stare devizne tednje podnio tubu Opinskom sudu u Splitu radi stavljanja na raspolaganje iznosa od 1.417.000,00 USD (s pripadajuim ranije ugovorenim kamatama) s mogunou isplate navedenog iznosa. 5. Presudom Opinskog suda u Splitu broj: P-1267/94 od 8. srpnja 1994. god., usvojen je tubeni zahtjev podnositelja upravljen na raspolaganje i isplatu iznosa od 1.680.000,00 USD sa zakonskim kamatama od 6. oujka 1994. god. pa do isplate, uz naknadu parninih trokova. upanijski sud u Splitu, rjeenjem broj: G-2409/94 od 28. rujna 1994. god., ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio Opinskom sudu na ponovno suenje. 5.1. U ponovljenom suenju Opinski sud u Splitu, presudom broj: P-176/95 od 13. rujna 1995. god., usvojio je tubeni zahtjev podnositelja, te je obvezao tuenicu na isplatu iznosa od 1.680.000,00 USD s pripadajuim deviznim kamatama u valuti glavnog duga po stopi koja se priznaje na sredstva po vienju za razdoblje od 6. oujka 1994. god. pa dao isplate, uz naknadu parninih trokova. upanijski sud u Splitu, uvaio je albu tuenice te je presudom broj: G-3045/95 od 21. veljae 1996. god., preinaio prvostupanjsku presudu i odbio tubeni zahtjev podnositelja u cijelosti. Protiv pravomone drugostupanjske presude, podnositelj je 25. studenog 1995. god. podnio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud rjeenjem broj: Rev-425/1997-2 od 17. prosinca 1997. god., uvaio je reviziju podnositelja, te je ukinuo niestupanjske sudske presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suenje. 5.2. U ponovljenom suenju, Opinski sud u Splitu, presudom broj: P-138/98 od 4. srpnja 2000. god., odbio je podnositelja ustavne tube s tubenim zahtjevom. upanijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, rjeenjem broj: G-2026/02 od 16. kolovoza 2002. god., ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno odluivanje. 5.3.1. U ponovljenom suenju, presudom Opinskog suda u Splitu broj: P-1289/02 od 1. oujka 2006. god., djelomino je prihvaen tubeni zahtjev i tuenici je naloeno da podnositelju isplati (na ime dijela glavnice) iznos od 811.174,85 USD s kamatama od 1. sijenja 2005. god., po kamatnoj stopi koju u valuti glavnog duga plaaju banke u mjestu ispunjenja na tedne uloge po vienju, dok je u preostalom dijelu glavnice u iznosu od 868.825,15 USD i u odnosu na isplatu (razlike) kamata preko dosuenih do zatraenih 12% godinje za razdoblje od 6. oujka 1994. god. pa do isplate, odbijen tubeni zahtjev podnositelja koji je predmet ovog ustavnosudskog postupka. U opirnom obrazloenju presude prvostupanjski sud, izmeu ostalog, navodi:

39

() Stoga je tuitelj bio zatraio donoenje presude kojom bi se tuenika obvezalo staviti mu na raspolaganje glavnicu u iznosu od 1.417.000 USD sa pripadajuim kamatama u statusu nove tednje i to u deviznoj vrijednosti. () Tijekom postupka tuitelj je vie puta ureivao tubeni zahtjev, a konano ureenim je zatraio isplatu iznosa od 1.680.000,00 USD s 12% kamata godinje u valuti glavnog duga koja tee od 6. oujka 1994. god. pa do isplate. () Naime, u ovom postupku tuitelj trai isplatu iznosa 1.680.000,00 USD s kamatom od 12% od 6. oujka 1994. god. pa do isplate, smatrajui da se radi o deviznom depozitu nove tednje na kojeg se ne mogu primijeniti odredbe Uredbe o pretvaranju deviznih depozita graana u javni dug RH, koje se inae odnose na tzv. staru tednju, dok je miljenje tuene suprotno iznesenom, pa je u tom kontekstu valjalo raspraviti i utvrditi injenice odluene za presuenje u ovoj pravnoj stvari. () Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je zakljuiti da su stranke, unato stupanja na snagu Uredbe o pretvaranju deviznih depozita graana kod banaka u javni dug RH (Narodne novine 71/91, dalje Uredba), zakljuivale ugovore s posebnim aranmanima. () miljenje je ovog suda da stranke, protivno citiranim odredbama Uredbe, odnosno Zakona, nisu slobodnom voljom sredstva zateena na deviznom raunu tuitelja na dan 27. travnja 1991. god., mogle tretirati kao novu deviznu tednju, jer bi u protivnom onemoguili ostvarenje cilja i svrhe, kako donoenja Uredbe, tako i Zakona. Naime, Uredba, odnosno sada Zakon o pretvaranju deviznih depozita graana u javni dug je RH je kogentne naravi, odnosno to je prisilni specijalni propis koji mijenja ugovorni odnos meu strankama, to znai da je odredbom l. Uredbe ex legis izmijenjen ugovor o deviznom depozitu zakljuen izmeu stranaka tako to je devizni depozit po vienju pretvoren u oroeni depozit, a l. 11. Uredbe je propisan nain koritenja deviznog depozita i nain vraanja deviznih sredstava poev od 30. lipnja 1995. god. pa ubudue. Naime, Uredba i Zakon doneseni su u vrijeme raspada bive Jugoslavije tj. kada je glavnina deviznih sredstava bive drave bila deponirana kod NBJ pa se na taj nain glavnina deviznih sredstava bive drave bila deponirana kod NBJ pa se na taj nain donoenjem Uredbe i Zakona htjelo olakati poslovanje banaka u RH, a svako drugaije ugovaranje i poslovanje stranaka bi predstavljalo osujeivanje cilja i svrhe donosene Uredbe i Zakona. Stoga, ugovori koji su bili zakljuivani protivno uredbi i Zakonu, ne bi mogli proizvesti valjani pravni uinak, a sukladno tome, ni po odredbi l. 3. st. 3. Zakona o parninom postupku, takve dispozicije stranaka ne bi mogle uivati pravnu zatitu. () Kako je naprijed navedeno, ovaj sud utvruje da je na dan 31. prosinca 1991. god. imao kod tuenika ukupan iznos deviznih sredstava od 1.417.914,26 USD, to obuhvaa glavnicu na dan 27. travnja 1991. god. s obraunatim kamatama do 31. prosinca iste godine, to se sukladno Uredbi odnosno Zakonu moe jedino tretirati starom deviznom tednjom te oslobaati anuitete u skladu s propisanim uvjetima. Utvreno je meutim da su stranke u tom razdoblju imale posebne aranmane glede kamatnih stopa, to po ocjeni ovog suda nije bilo protivno Zakonu, pa je tako bila ugovarana kamata od 10% do 12% time da je posljednje oroavanje isteklo 6. oujka 1994. god. Prema provedenim dokazima, nakon toga stranke nisu zakljuile novih ugovora jer se nisu sloile o visini kamatne stope koju je tuitelj zahtijevao u skladu s ranijim oroavanje, odnosno 5% godinje, to tuitelj nije prihvatio, ime je meu strankama prestao ugovorni odnos koji se temeljio na posljednjem ugovoru o deviznom tednom ulogu. Ovdje naime ne moe doi u primjenu automatsko produenje ugovora prema toki 5. Opih uvjeta sadranih na poleini ugovora o oroavanju, kojim je propisano da se ugovor automatski obnavlja na ugovoreno razdoblje i po uvjetima koji vae na dan isteka ugovorenog roka, ako tedia ili banka u roku mjesec dana po isteku ugovorenog roka pismeno ne otkae daljnje oroavanje. () Glede visine koja je tuitelju isplaena, sud prihvaa miljenje vjetaka, kako je to i navedeno, da je to iznos od 1.393.937,80 USD, na koji je tuitelj izriito iskazao u svom stranakom iskazu, o emu je takoer ranije bilo rijei. () Dosljedno, sud utvruje da na dan 31. prosinca 2004. god. kada je po Uredbi odnosno Zakonu osloboen za isplatu posljednji anuitet stare devizne tednje, potraivanje tuitelja prema tuenika iznosi

40

811.174,85 USD, na koji iznos mu dosuena kamata od 1. sijenja 2005. god., a u visini po kamatnoj stopi koju u valuti glavnog duga plaaju banke na tedne uloge po vienju, dok je u preostalom dijelu glavnice u iznosu od 868.825,15 USD tuitelju valjalo odbiti, kao i sa zahtjevom za isplatu kamata preko dosuenih do zatraenih 12% godinje za razdoblje od 06. oujka 1994. god. pa do isplate, budui je, protivno, tuenim navodima, tuiteljeva devizna tednje utvrena starom deviznom tednjom, pa su mu sukladno Uredbi i Zakonu, a priznajui dopustivim ugovaranje kamata po vioj kamatnoj stopi za razdoblje od 6. oujka 1994. god., a nakon toga po stopi od 5% na utvrenu glavnicu od 1.417.914,26 USD s danom 31. prosinca 1991. god. priznate i u skladu s izloenim, obraunate kamate, te odbijen iznos od 1.393.937,80 USD za koji je utvreno da mu je isplaen. ()

5.3.2. upanijski sud u Splitu odluujui o albama stranaka, u predmetu broj: G-3289/06 od 11. sijenja 2007. god., (presudom) potvrdio je prvostupanjsku presudu, dok je (rjeenjem) preinaio prvostupanjsku presudu glede sporednog tubenog zahtjeva (parninog troka). Prema ocjeni drugostupanjskog suda () voljom stranaka sredstva zateena na devizno raunu tuitelja na dan 27. travnja 1991. god. nisu mogla biti tretirana kao nove devizna tednja. Svako drugo rezoniranje znailo bi osujeivanje cilja i svrhe Uredbe i Zakona. 5.3.3. Vrhovni sud presudom broj: Rev-370/07-2 od 26. rujna 2007. god., odbio je revizije podnositelja i tuenice kao neosnovane, s obrazloenjem u kojem se, izmeu ostalog, navodi:
() Navodi tuitelja svode se na pobijanje utvrenog injeninog stanja da je rije o staroj deviznoj tednji koja je pretvorena u javni dug Republike Hrvatske te ustrajanju u tvrdnji da je u pitanju nova devizna tednja, kao i na tvrdnju da mu na ime te nove tednje nije nita isplaeno. Navodima revizije tuitelj, dakle, pobija utvreno injenino stanje. Revizijom se ne moe osnovano pobijati utvreno injenino stanje, jer se revizija moe izjaviti samo zbog bitnih povreda odredaba parninog postupka i zbog pogrene primjene materijalnog prava (l. 385. ZPP.a) Uzgred je navesti da i sam tuitelj u tubi tvrdi ono to je utvreno tijekom postupka, tj. ba da je rije o staroj deviznoj tednji koja je prema njegovim navodima pretvorena u novu deviznu tednju. Sam je kao stanka priznao da mu je tuenik ukupno na ime devizne tednje isplatio 1.393.937,80 USD-a. Inae, utvrenja suda da bi ugovori sklopljeni izmeu stranaka kojim se mijenja reim stare devizne tednje pretvorene u javni dug Republike Hrvatske u novu tednju bili nitavi tuitelj ne pobija ve tvrdi da je rije o novoj tednji prema ugovoru sklopljenom izmeu stranaka. Kako je reeno u postupku je utvreno da je u pitanju stara devizna tednja pretvorena u javni dug Republike Hrvatske. ()

III. 6.

MJERODAVNO DOMAE I MEUNARODNO PRAVO I PRAKSA

Mjerodavne odredbe Ustava Republike Hrvatske glase:

lanak 29. stavak 1. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravino i u razumnom roku odlui o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optubi zbog kanjivog djela. () lanak 48. stavak 1. Jami se pravo vlasnitva.

41

7. lanak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine Meunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. proieni tekst, 8/99. ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Konvencija) glasi:
lanak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju Svaka fizika ili pravna osoba ima pravo na mirno uivanje svojega vlasnitva. Nitko se ne smije liiti svoga vlasnitva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviene zakonom i opim naelima meunarodnog prava. Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nain ne umanjuju pravo drave da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasnitva u skladu s opima interesom ili za osiguranje plaanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

8. Ustavni sud podsjea na svoje ustaljeno stajalite da se vlasnitvo u smislu lanka 48. stavka 1. Ustava mora vrlo iroko tumaiti, jer obuhvaa naelno sva imovniska prava (v., primjerice, odluke Ustavnog suda broj: U-III-661/1999 od 13. oujka 2000.: U-III72/1995 od 11. travnja 2000.; U-III551/1999 do 25. svibnja 2000.: U-III-476/2000 od 14. lipnja 2000., itd.), to ukljuuje i gospodarske interese koji su po naravi stvari vezani uz imovinu, ali i legitimna oekivanja stranaka da e njihova imovinska prava, zasnovana na pravnim aktima, biti potivana, a njihovo ostvarenje zatieno. 9. Mjerodavni lanci Uredbe glase:

lanak 1. Ovom uredbom se ureuju uvjeti i nain pretvaranja deviznih depozita graana kod banaka koje posluju na teritoriju Republike Hrvatske na dan 27. travnja 1991. godine u javni dug Republike Hrvatske te uvjeti i nain koritenja tih deviznih depozita. Pod deviznim depozitima graana, u smislu ove Uredbe, razumijevaju se:

devizni depoziti banaka sa sjeditem na teritoriju Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu banke u Hrvatskoj) deponirani kod bive Narodne banke Jugoslavije po osnovi devizne tednje graana i depoziti na deviznoj tednji i deviznim raunima graana kod banaka koje su graani na te banke prenijeli u skladu s odredbama lanaka 15. i 16. ove Uredbe iz banaka sa sjeditem izvan teritorija Republike Hrvatske.

lanak 2. Stanje deviznih depozita banaka u Hrvatskoj deponiranih kod Narodne banke Jugoslavije po osnovi devizne tednje graana, te stanje deviznih depozita prenesenih na banke u Hrvatskoj po odredbama lanka 15. i lanka 16. ove Uredbe uveano za pripadajue kamate za 199. godinu prema valutnoj strukturi u kojoj je izvreno deponiranje, pretvara se u javni dug Republike Hrvatske u smislu ove Uredbe. ()

lanak 9. Devizna tednja po vienju i oroena devizna tednja graana te stanje na deviznim raunima graana na dan 27. travnja 1991. god. uveani za pripadajue kamate za 1991. godinu, pretvaraju se u oroeni depozit koji e se isplaivati u 20 polugodinjih rata od kojih prava dospijeva 30. lipnja 1995. godine. Kamata na depozite iz stavka 1. ovog lanka iznosi 5%, a i obraunava se i isplauje 30. lipnja i 31. prosinca svake godine u devizi, s time da se kamata obraunava poevi od 1. sijenja 1992. godine. lanak 10. Za isplatu devizne tednje prema lanku 9. ove Uredbe jami Republika Hrvatske.

42

10. Mjerodavni lanci Zakona o pretvaranju deviznih depozita graana u javni dug Republike Hrvatske (Narodne novine broj 106/93., u daljnjem tekstu: Zakon), glase:

lanak 1. Ovim Zakonom se ureuju uvjeti i nain pretvaranja deviznih depozita graana kod banaka koje posluju na teritoriju Republike Hrvatske na dan 27. travnja 1991. god. u javni dug Republike Hrvatske te uvjeti i nain koritenja tih deviznih depozita. Pod deviznim depozitima graana, u smislu ovoga Zakona, razumijevaju se:

devizni depoziti banaka sa sjeditem na teritoriju Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: banke u Hrvatskoj) deponirani kod bive Narodne banke Jugoslavije po osnovi devizne tednje graana i depoziti na deviznoj tednji i deviznim raunima graana kod banaka koje su graani na te banke prenijeli u skladu s odredbama lanka 15. i 16. Uredbe o pretvaranju deviznih depozita graana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 58/93). ()

lanak 7. stavci 1., 3., 4. i 5. (1) Devizna tednja po vienju i oroena devizna tednja te stanje na deviznim raunima graana na dan 27. travnja 1991. god. uveani za pripadajue kamate za 1991. god., a preneseni ugovorima sukladno lanku 3. stavku 2. ovoga zakona, pretvaraju se u oroeni depoziti koji e se isplaivati u 20 polugodinjih obroka od kojih prvi dospijeva 30. lipnja 2005. god. () (3) Kamata na depozite iz stavka 1. ovoga lanka u iznosu od 5% obraunava se dva puta godinje i to 30. lipnja i 31. prosinca svake godine poevi od sijenja 1992. god. (4) Kamata iz stavka 3. ovoga lanka isplauje se u domaoj valuti ili devizi po izboru graana. Ako se kamata isplauje u domaoj valuti prva isplata dospijeva 1. srpnja 1992. god., a ako se kamata isplauje u devizi prva isplata dospijeva 1. srpnja 1995. god. (5) Ako je kamata na depozit iz stavka 3. ovoga lanka ugovorena po stopi vioj od 5% razliku od ugovorene kamatne stope, duna je osigurati banka u skladu s ugovorom.

11. Mjerodavni lanci Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO), glase:
lanak 12. U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su duni pridravati se naela savjesnosti i potenja. () lanak 17. stavak 1. (1) Sudionici u obveznom odnosu duni su izvriti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. () lanak 18. stavak 2. () (2) Sudionik u obveznom odnosu duan je u izvravanju svoje obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s poveanom panjom, prema pravilima struke i obiajima (panja dobrog strunjaka). ()

43

lanak 103.

(1) Ugovor, koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu drutva nitav je
ako cilj povrijeenog pravila ne upuuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o odreenom sluaju ne propisuje to drugo.

(2) Ako je sklapanje odreenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor e ostati na snazi ako u
zakonu nije to drugo predvieno za odreeni sluaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit e odgovarajue posljedice. () lanak 262. stavci 1. i 2.

(1) Vjerovnik u obveznom odnosu ovlaten je od dunika zahtijevati ispunjenje obveze, a dunik je duan
ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

(2) Kad dunik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i
naknadu tete koju je uslijed toga pretrpio. () lanak 1035.

(1) Ugovor o novanom depozitu je sklopljen kada se banka obvezala primiti, a deponent poloiti kod
banke odreeni novani iznos.

(2) Ovim ugovorom banka stjee pravo raspolagati deponiranim novcem i duna je vratiti ga prema
uvjetima predvienim u ugovoru

IV.

PRAKSA (USTAVNOG) SUDA

12. Ustavni sud je u predmetu broj: U-III-1526/2006 od 15. sijenja 2009. god., odbio ustavnu tubu Ante osia iz Splita koju je podnio protiv presude upanijskog suda u akovcu broj: G-528/05-2 od 23. oujka 2006. god., kojom je potvrena presuda i rjeenje Opinskog suda u Splitu broj: P-1131/95-30 od 18. listopada 2001. god. U toki 5. navedene odluke Ustavni sud (izmeu ostalog) navodi:
() Drugostupanjski je sud odbio albu podnositelja i potvrdio prvostupanjsku presudu uz obrazloenje da je, s obzirom da je prvostupanjska presuda donijeta 18. listopada 2001. god., u konkretnom sluaju, trebalo primijeniti Zakon umjesto Uredbe, iako i Uredba i Zakon ovu pravnu materiju reguliraju na gotovo identian nain. Kao mjerodavno materijalno pravo drugostupanjski sud navodi odredbu lanka 7. stavka 1. Zakona koji propisuje da se devizna sredstva po vienju i oroena devizna sredstva po vienju na deviznim raunima graana na dan 27. travnja 1991. god., uveana za pripadajuu kamatu za 1991. god., pretvaraju u oroeni depozit koji e se isplaivati u 20 polugodinjih obroka od kojih prvi dospijeva 30. lipnja 1995. god., dok je stavkom 2. propisano da ako je kamata na depoziti ugovorena po stopi vioj od 5%, razliku do ugovorene kamatne stope duna je osigurati banka u skladu s ugovorom. Zakljuno, drugostupanjski sud utvruje da podnositelju pripada kamata u iznosu od 5%, a koja je obraunata i isplaena, a da tijekom postupka on nije dokazao da je s tuenikom ugovorio kamatu viu od 5%, odnosno, zakljuio ugovor o oroenju deviznih sredstava preko 36 mjeseci temeljem ega bi mu pripala razlika za iznos utuenih kamata (podcrtao Ustavni sud).

V.

OCJENA USTAVNOG SUDA 44

13. U konkretnom sluaju, predmet spora su devizna novana sredstva koja je podnositelj deponirao kod tuenice po osnovu sukcesivno sklapanih ugovora o deviznom tednom ulogu, i za koje je imao (legitimno) oekivanje da e mu po isteku ugovornog odnosa biti vraena (u iznosu uveanom za ugovorenu kamatu). Stoga, a polazei od utvrenja iz toke 8. ove odluke, Ustavni sud utvruje da devizni tedni ulog u ovom ustavnosudskom predmetu predstavlja imovinu podnositelja koja uiva zatitu propisanu lankom 48. Ustava i lankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. 13.1. U pogledu samog odnosa izmeu podnositelja i tuenice rije je o ugovornom odnosu nastalom na temelju ugovora (ugovora o deviznom tednom ulogu) sklopljenog izmeu podnositelja kao deponenta i tuenice kao banke, a kojim su stranke uredile meusobna prava i obveze u odnosu na deponirana novana sredstva. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvruje da se na njihove meusobne odnose primjenjuju ope odredbe obveznog prava, pod pretpostavkom da Uredbom odnosno Zakonom nije drukije odreeno. 13.2. Naime, Ustavni sud prihvaa injenicu da su devizni tedni ulozi zateeni kod banaka koje su poslovale na teritoriju Republike Hrvatske u odreenom trenutku (na dan 27. travnja 1991.) pretvoreni u javni dug Republike Hrvatske na temelju sukcesivno donaanih propisa: Uredbe o pretvaranju deviznih depozita graana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske (Narodne novine broj 71/91., 3/92. i 12/92.), stupila na snagu 23. prosinca 1991., Uredbe o pretvaranju deviznih depozita graana u javni dug Republike Hrvatske (Narodne novine broj 71/92.), Uredbe o pretvaranju deviznih depozita graana u javni dug Republike Hrvatske (Narodne novine broj 58/93.), Zakona o pretvaranju deviznih depozita graana u javni dug Republike Hrvatske (Narodne novine broj 106/93.), stupio na snagu 3. prosinca 1993. (o tome vie u tokama 9. i 10. ove odluke).

13.3. Sudovi su odbili tubeni zahtjev podnositelja koji, u bitnome, poiva na obrazloenju (vidjeti toku 5. ove odluke) da su odredbe Uredbe odnosno Zakona kogentne naravi i da bi svake drukije ugovaranje predstavljalo osujeivanje njihova cilja i svrhe. Ustavni sud primjeuje da odrede Uredbe odnosno Zakona ne sadre odredbe o nitavosti pravnih poslova sklopljenih protivno odredbama Uredbe odnosno Zakona. Stoga je, radi utvrivanja cilja koji je zakonodavac imao u vidu pri donoenju Uredbe odnosno Zakona, izvrio uvid u obrazloenje prijedloga Zakona. Kao ciljevi njegova donoenja navode se:
() Pretvaranjem tzv. stare devizne tednje u javni dug Republike Hrvatske trebalo je zadovoljiti etiri, prividno nevezana cilja:

45

1. kratkoroni i krajnje pragmatini cilj blokiranje devizne komponente kvazi novca i spreavanje njegove monetarizacije (u trenutku radikalne promjene slubenog teaja); 2. dugoroni i sutinski cilj javni dug trebao je osigurati sanaciju dijela aktivne banaka koji predstavlja potraivanja prema bivoj NBJ, a u sutini predstavlja gubitak po osnovi teajnih razlika; 3. pretvorbom tih gubitaka u javni dug Republike Hrvatske trebao je biti stvoren fond vrijednosnih papira kojima se odmah moglo potaknuti ne samo domae trite kapitala, ve i sustavan proces privatizacije dravne imovine i drutvenih poduzea; 4. izgradnju povjerenja u Republiku Hrvatske.

U obrazloenju prijedloga Zakona navodi se (i) da je pretvaranjem deviznih depozita graana kod banaka koje posluju na teritoriju Republike Hrvatske, na nain propisan Uredbom odnosno Zakonom, utvren odnos izmeu Republike Hrvatske i banaka po osnovu proglaavanja deviznih tednih uloga javnim dugom te da za isplatu tih (prinudno) oroenih depozita tediama jami Republika Hrvatska. 13.4. Prema tome, Uredbom odnosno Zakonom ureivao se, prije svega, odnos izmeu banaka i drave tako da drava jami za devizna sredstava do visine (prinudno) oroenih i preuzetih depozita, uveanih za kamate obraunate po kamatnoj stopi od 5%Kao to je ve navedeno, Uredba odnosno Zakon ne sadri odredbe o nitavosti ugovora kojima se disponira deviznim depozitima obuhvaenom Uredbom odnosno Zakonom (tzv. stara devizna tednja). U prilog navedenom govori i lanak 7. stavak 5. Zakona koji propisuje:
lanak 7. () Ako je kamata na depozit iz stavka 3. ovog lanka ugovorena po stopi vie od 5%, razliku od ugovorene kamatne stope duna je osigurati banka u skladu s ugovorom.

Prema tome, proizlazi da bi bilo doputeno sklapati takve (nove) ugovore budui je Zakonom izrijekom doputeno ugovarati kamatu stopu viu od Zakonom propisane (to i po ocjeni prvostupanjskog suda nije bilo protivno Zakonu vidjeti toku 5.3.1. ove odluke) ali je u tom sluaju razlika u visini kamatne stope padala na teret banke. Stoga je po ocjeni Ustavnog suda, a polazei upravo od cilja i svrhe Zakona navedenog u toki 13.3. ove odluke, pretpostavke nitavosti valjalo procjenjivati po odredbama ZOO-a o nitavosti (apsolutnoj i djelominoj) pravnih poslova. 13.5. Ustavni sud primjeuje da nije na Ustavnom sudu utvrivanje injenica bitnih za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava. Primjeuje, meutim, da je tijekom prvostupanjskog postupka nesporno utvreno (a vii sudovi ta utvrenja nisu doveli u pitanje) da je podnositelju isplaen iznos od 1.393.937,80 USD (i sam podnositelj dopunski sasluan na roitu od 10. srpnja 2003. izjavio je kako mu je od 6. oujka 1994. do 10. srpnja 2003. isplaeno 1.393.937,80 USD). Proizlazilo bi, dakle, da je sud uinio nespornom i prihvatio isplatu navedenog iznosa,kako u pogledu glavnice tako i u pogledu kamata, obraunatih i isplaenih na temelju ugovora navedenih u toki 3. ove odluke, koje ugovore je, meutim, kao protivne cilju i svrsi Uredbe odnosno Zakona, utvrdio nitavim. Prema tome, sudovi su prihvatili valjanost isplata izvrenih na temelju istih ugovora koje su utvrdili nitavim i zbog kojeg razloga su podnositelja odbili s preostalim dijelom tubenog 46

zahtjeva. U svjetlu navedenog, dvojbeno je jesu li sudovi, imajui u vidu osobite okolnosti konkretnog sluaja, mjerodavno pravno tumaili i primijenili na ustavnopravno prihvatljiv nain. 14. Ustavni sud utvruje da su sudovi u konkretnom sluaju propustili utvrditi niz injenica odlunih za pravilnu primjenu materijalnog prava: zanemarujui injenicu da Uredba odnosno Zakon ne sadre odredbe o nitavosti (novih) ugovora kojima se disponira tzv. starom deviznom tednjom, vezujui utvrenje o nitavosti ugovora za cilj i svrhu Uredbe odnosno Zakona, propustivi, meutim, utvrditi to je bio stvarni cilj i svrha Uredbe odnosno Zakona, te uslijed toga ne primjenjujui odredbe obveznog prava, kako o nitavosti (djelominoj i apsolutnoj) pravnih poslova, tako i o naelima koje stranke moraju potivati pri ureivanju meusobnih ugovornih odnosa, te ne dajui bilo kakvo objanjenje kako je mogue valjano izvriti dio obveze na temelju ugovora koji je sud svojom presudom utvrdi nitavim

Uslijed svega navedenog osporene odluke redovnih sudova ukazuju se arbitrarnim. Ustavni sud ocjenjuje da je takvim postupanjem sudova podnositelju koji je nakon isteka ugovora i na temelju ve izvrenih isplata, osnovano imao legitimna oekivanja da e ostvariti i osala prava koja mu po njegovu isteku pripadaju povrijeeno ustavno pravo na pravino suenje, propisano lankom 29. stavku 1. Ustava. 15. Ustavni sud podsjea da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom naelu vladavine prava kao najvie vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske pa tumaenje mjerodavnog prava u svakom konkretnom sluaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene ve mora uvaavati zahtjeve prava na pravino suenje sadrane u lanku 29. stavku 1. Ustava. Ustavni sud utvruje da su neuvaavanjem tog zahtjeva, u osobitim okolnostima konkretnog sluaja budui da provedbom osporenih odredbi dolazi umanjenja imovine podnositelja, a da pravna osnova i razlozi za njezino umanjenje nisu obrazloeni, nadleni sudovi povrijedili i jamstvo prava vlasnitva, propisano lankom 48. stavkom 1. Ustava. 16. Budui da je utvrdio povrede ustavnih prava zajamenih lancima 29. stavkom 1. i 48. stavkom 1. Ustava, Ustavni sud nije razmatrao ostale povrede ustavnih prava koje je podnositelj istaknuo u ustavnoj tubi. 17. Sukladno navedenom, na temelju lanka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 99/99., 29/02. i 49/02. proieni tekst) odlueno je kao u tokama I. i II. izreke. 18. Odluka o objavi (toka III. ove izreke) temelji se na lanku 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

47

PREDSJEDNICA VIJEA Snjeana Bagi, v.r.

Gx-708/10

REPUBLIKA HRVATSKA UPANIJSKI SUD U SPLITU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA upanijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeu sastavljenom od sudaca ovog suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijea, te Andree Boras Ivanievi i Nediljke Radi, kao lanova vijea, u pravnoj stvari tuitelja Croatia banka d.d. Zagreb, zastupanog po punomoniku Branimiru Zmijanoviu, odvjetniku u ibeniku, protiv tuenika Tomislava Pelaia iz Splita, Hercegovaka 96, zastupanog po punomoniku Vjekoslavu Mladineu, odvjetniku u Splitu, radi utvrenja, odluujui o albi tuitelja protiv presude Opinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IIP-1040/05 od 4. prosinca 2009. god., u sjednici vijea odranoj dana 15. prosinca 2010. god. presudio je I. Odbija se kao neosnovana alba tuitelja i potvruje presuda Opinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IIP-1040/05 od 4. prosinca 2009. god. II. Odbija se zahtjev tuitelja za naknadu trokova odgovora na albu. Obrazloenje Prvostupanjskom presudom odbijen je tubeni zahtjev tuitelja kojim je traeno da se tuenik obvee isplatiti tuitelju iznos od 56.643,68 kuna zajedno sa pripadajuom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godinje, da na svaki pojedini mjeseni obrok tee na nain kako je to poblie specificirano u pobijanoj presudi (toka I. izreke).

48

U odluci pod tokom II. izreke naloeno je tuitelju da naknadi tueniku parnini troak u iznosu od 12.790,55 kuna. Protiv navedene presude ali se tuitelj pobijajui istu zbog svih albenih razloga predvienih odredbom lanka 33. stavak 1. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinai sukladno albenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suenje. Gx-708/10 Na albu nije odgovoreno. alba nije osnovana. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tubeni zahtjev tuitelja u cijelosti jer je smatrao utvrenim da tuitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za postojanje odgovornosti tuenika, ako direktora i ovlatene osobe za zastupanje te lan uprave trgovakog drutva Comis d.o.o. iz Splita u smislu odredbe lanka 10. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine, broj 111/93 i 118/03 dalje: ZTD). Neosnovano alitelj u albenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujui na nepotpunost utvrenog injeninog stanja pa s tim u svezi i pogrenu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvruje da je tuenik bio odgovorna osoba u trgovakom drutvu Comis d.o.o. te da je tea pravna osoba sa tuiteljem imala sklopljen ugovor broj 376 o izdavanju garancije broj 429 za uredno plaanje leasinga temeljem kojeg ugovora je tuitelj ispostavio bankarsku garanciju u korist Hypo Leasing Kaernten iz Klagenfurta za uredno plaanje leasinga automobila u iznosu od ATS 154.872 plativ tijekom tri godine u 36 jednakih mjesenih rata od po ATS 4.302. Tuitelj u tubenim navodima smatra da pravni osnov za naknadu tete u odnosu na tuenika lei u injenici to je isti kao odgovorna osoba trgovakog drutva Comis d.o.o. zloupotrijebio okolnost da kao lan drutva ne odgovara za obveze drutva, zbog ije insolventnosti tuitelj nije u mogunosti izvriti naplatu trabine iz predmetnog ugovora. U konkretnom sluaju primjenjuje se Zakon o trgovakim drutvima (Narodne novine broj 111/93 dalje: ZTD), a ne i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine broj 118/03) jer je ovaj Zakon u primjeni od 1. sijenja 2004. god. (l. 326. tog Zakona), a pravni odnos iz kojeg spor proizlazi nastao je prije toga. U smislu odredbe lanka 252. stavak 5. ZTD-a vjerovnici mogu podnijeti zahtjev za naknadu tete pod pretpostavkama iz citirane odredbe prema lanovima uprave dionikog drutva ako svoja potraivanja ne mogu podmiriti od drutva. To vrijedi u svim sluajevima, osim onog iz st. 3. citiranog zakonskog propisa, samo onda ako lan uprave grubo povrijedi dunost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Citirana odredba, dakle, propisuje mogunost da se vjerovnici mogu naplatiti i od lanova uprave, meutim, ta se odredba ne primjenjuje na odgovornost lanova uprave drutva s ogranienom odgovornou jer je duna pozornost i odgovornost lanova uprave 49

ovakvog drutva posebnog ureena odredbama l. 430. ZTD-a. Iz tih odredbi se ne moe izvoditi zakljuak da prema lanu uprave, osim drutva, zahtjev za naknadu tete mogu postaviti i vjerovnici drutva. Naime, odredba lanka 430. stavak 1. ZTD-a glasi da lanovi uprave moraju voditi poslove drutva s pozornou urednog i savjesnog gospodarstvenika i uvati poslovnu tajnu drutva pri emu se ovdje na odgovarajui nain primjenjuju odredbe lanka 252. ovog Zakona. Gx-708/10 Odgovarajua primjena, dakle, odnosi se samo na ta pitanja koja se ureuju ovdje, a ne i na ostala pitanja, pa tako ni na pitanje mogunosti vjerovnika da postavlja i zahtjev za naknadu tete prema lanovima uprave za koju inae odgovaraju drutvu. Budui da je odredbama lanka 430. ZTD-a ureena odgovornost lanova uprave za tetu koju svojim radom prouzroe drutvu nije mogua odgovarajua primjena odredaba o odgovornosti lanova uprave dionikog drutva, jer prednost u primjeni imaju odredbe koje ureuju odgovornost lanova uprave drutva s ogranienom odgovornou. injenica da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovakim drutvima iz 2003. god. pitanje odgovornosti lanova uprave ureeno na drugaiji nain, tj. upuivanjem na odgovarajuu primjenu odredaba lanka 252. ZTD-a nema znaenje jer se ovaj Zakon, kako je reeno, u konkretnom sluaju ne primjenjuje (ne moe se primijeniti unatrag, retroaktivno). S druge strane jedina iznimka od pravila da lanovi drutva s ogranienom odgovornou ne odgovaraju za obveze drutva s ogranienom odgovornou predviena je odredbom lanka 10. stavak 3. ZTD-a. Prema toj odredbi, onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao lan trgovakog drutva ne odgovara za obveze drutva ne moe se pozivati da po zakonu ne odgovara za obveze drutva. Zlouporaba predstavlja ostvarivanje prava protivno svrsi zbog koje je to pravo propisom ustanovljeno ili priznato. Dakle, u konkretnom sluaju tuenik bi bio odgovoran za obveze drutva Comis d.o.o. pod pretpostavkom da je zlouporabio okolnost da kao lan drutva ne odgovara za njegove obveze, da je postupio suprotno svrsi zbog kojeg je ustanovljena neodgovornost lana drutva za obveze. Iz iznijetog slijedi da vjerovnicima drutva s ogranienom odgovornou nije dana aktivna legitimacija za naknadu tete zbog nemogunosti namirenja trabine od drutva.. Kako je tuitelj vjerovnik drutva s ogranienom odgovornou, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je tubeni zahtjev tuitelja prema tueniku odbijen kao neosnovan. To stoga to iz navedenih zakonskih odredbi ne proizlazi da bi tuenik kao jedini lan drutva s ogranienom odgovornou bio duan naknaditi tetu, tuitelju koju nije mogao namiriti od drutva s ogranienom odgovornou. Dakle, za razliku od odredbi za dioniko drutvo, kod drutva s ogranienom odgovornou, aktivna legitimacija za naknadu tete zbog nemogunosti namirenja trabine od drutva nije dana vjerovnicima drutva, a tuitelj je u konkretnom sluaju vjerovnik drutva s ogranienom odgovornou. S druge strane prema utvrenju prvostupanjskog suda, koje prihvaa i sud drugog stupnja, u tijeku postupka nije dokazano da postoje pretpostavke za primjenu odredbe lanka 50

10. stavak 3. ZTD-a, jer temeljem izvedenih dokaza nije utvreno da je tuenik zloupotrebljavao okolnost da kao lan trgovakog drutva ne odgovara za obveze drutva. Naime, na tuiteljici je bio teret dokaza (lanak 219. stavak 1. ZPP) da navede injenice i okolnosti iz kojih bi proizlazilo da postoji zlouporaba tuene. Meutim, rezultati provedenog dokaznog postupka za sada ne daju osnova za utvrenje prvostupanjskog suda o zlouporabi od strane tuenika okolnosti da kao lan trgovakog drutva Comis d.o.o. ne odgovara za obveze drutva. Gx-708/10 Naime, po ocjeni ovog suda, alitelj injeninim navodima osim tvrdnje o insolventnosti drutva i paualnom iznoenju navoda o tetnom poslovanju tuenika kao jedinog lana drutva Comis d.o.o. ne iznosi u emu bi se konkretno sastojale radnje poduzete po tueniku, a koje bi bile osnova za dokazivanje tvrdnje da na strani tuenika kao odgovorne osobe postoje propusti bilo u smislu primjene pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika u voenju poslovanja te pravne osobe bilo u zlouporabama drutva pri postizanju zabranjenih ciljeva. Pritom sama injenica da je u poslovanju pravne osobe dolo do potekoa u radu i kasnije do nemogunosti podmirenja obaveza, ne moe biti razlog koji bi se imputirao tueniku da je on u svom radu bio nesavjestan i da nije upotrijebio panju urednog gospodarstvenika. Utoliko su bez pravnog znaaja albeni navodi o propustu suda za izvoenjem dokaza sasluanjem stranaka jer u injeninim navodima tube nisu naznaene okolnosti na koje bi se isti sasluavali u smislu odredbe lanka 264. ZPP-a. Osim toga sukladno odredbi lanka 7. ZPP-a na strani suda vie ne postoji inkvizitorno pravo pa u okolnostima kada upravo tuitelj predlae zakljuenje raspravljanja, iskazujui kako nema daljnjih dokaznih prijedloga (list spisa broj 26), prvostupanjski sud nije bio ovlaten u postupku izvoditi dokaze prema vlastitom nahoenju u cilju utvrenja materijalne istine. Osim toga, po ocjeni ovog suda s obzirom na spisu prileei podatak o otvorenom steajnom postupku nad predmetnom drutvom valja kazati da iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuitelj pokrenuo instrument prisilne naplate tog potraivanja, a niti je kao vjerovnik podnio prijedlog za otvaranje steajnog postupka, iako bi za to imao uvjeta. Naime, u smislu odredbe lanka 39. stavak 7. SZ-a osobe ovlatene za zastupanje drutva osobno odgovaraju vjerovnicima za tetu koju im prouzroili propustom svoje dunosti da u smislu odredbe lanka 39. stavak 6. citiranog Zakona podnesu prijedlog za otvaranje steajnog postupka, to se moe primijeniti u konkretnom sluaju i na tuitelja kao vjerovnika. Kako je dakle, suprotno albenim navodima odluno injenino stanje od strane prvostupanjskog suda valjano utvreno, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, to je albu tuiteljice temeljem odredbe lanka. 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi pobijanu presudu. Potvrena je i odluka o trokovima postupka budui da je sud prvog stupnja temeljem odredbe lanka 154. stavak 1. ZPP-a pravilno odmjerio visinu parninih trokova koje pripadaju tueniku, sukladno u postupku poduzetim radnjama (lanak 155.), a prema vrijednosti predmeta spora.

51

Tueniku, meutim, nije priznat troak odgovora na albu jer se ne radi o nunom i potrebnom troku u smislu odredbe lanka 155. ZPP-a radi ega je odlueno kao pod tokom II. izreke ove presude. U Splitu, 15. prosinca 2010. god. PREDSJEDNIK VIJEA: Luka Grgat, v.r.

STVARNO PRAVO

52

Gsp-52/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja radi pruanja posjedovne zatite u odnosu na poslovni prostor koji je u meuvremenu poruen
Zahtjevom u sudskom postupku posjednik iji je posjed samovlasno smetan, ovlaten je isti tititi zahtijevajui da se utvrdi in smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u asu smetanja te zabrani takvo ili slino smetanje ubudue (l. 22 st. 2 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 153/09 - dalje ZV). U konkretnom sluaju, iz samog zahtjeva tuitelja o kojem je odlueno pobijanim rjeenjem, proizlazi da je poslovni prostor koji predstavlja predmet posjedovne zatite u potpunosti poruen, a to meu strankama nije niti bilo sporno. U smislu zakonskih odredaba ZV-a, bit i svrha posjedovne zatite je odravanje kontinuiteta postojeeg posjedovnog stanja pa je ostvarenje prava na zatitu posjeda upravljeno upravo na uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije poduzetog ina samovlasnog smetanja. Deklaratorna preambula tubenog zahtjeva u parnici radi smetanja posjeda predstavlja njegov utvrujui dio koji oznaava injeninu podlogu zahtjeva. Unato tome to je odredbom l. 22. st. 1. ZV u posesornim sporovima ozakonjen navedeni dio tubenog zahtjeva, rjeenje suda u postupku smetanja posjeda kondemnatorna je sudska odluka. U situaciji kada vie nema mogunosti uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo prije poduzimanja samovlasnog smetanja, jer predmet posjedovne zatite vie ne postoji, nema niti prava na tu posjedovnu zatitu, ali naravno, posjednik odgovarajuu pravnu zatitu moe ostvariti u drugom postupku kojeg je ovlaten pokrenuti pred sudom. S obzirom da je u ovom postupku nesporno da su tuenici poslovni prostor, opisan u tuiteljevom zahtjevu, u potpunosti poruili, nema mogunosti uspostave prijanjeg posjedovnog stanja, a time niti pruanja tuitelju traene kondemnatorne posjedovne zatite radi uspostave kontinuiteta posjeda.

53

Odluka upanijskog suda u Splitu Gsp-52/10 od 16. lipnja 2010. god.

Gsp-54/10

SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja za zatitu posjeda crkve koji se temelji na tvrdnji da je tuitelja, kao mirnog posjednika, tuenica zasmetala u posjedu ruenjem stepenita

Polazei od stava da tubeni zahtjev u posjedovnom sporu mora sadravati zemljinoknjinu i katastarsku oznaku nekretnine, prvostupanjski sud je odbio tubeni zahtjev utvrdivi da navedena nekretnina ne nosi zemljinoknjinu oznaku kako je to tubenim zahtjevom oznaeno. Naprijed navedeni stav prvostupanjskog suda i navedeni razlog ne opravdavaju odbijanje tubenog zahtjeva te su utemeljeni na pogrenom pravnom stajalitu. U smislu l. 10. st. 1. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje ZV) osoba koja ima faktinu vlast glede neke stvari je posjednik te stvari, pa je prema tome i posjed faktina vlast na stvari, a ne pravo. U parnicama zbog smetanja posjeda ne odluuje se o knjinim pravima pa se na odluke iz takvog spora, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ne odnosi odredba l. 10. st. 2. Zakona o zemljinim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08) o zemljinoknjinoj oznaci nekretnine kao obveznom sadraju odluke. Odluka, istina, mora sadravati jasnu i odreenu izreku, pa tako i u pogledu oznaavanja objekta posjedovne zatite, jer se time odreuju granice meritornog raspravljanja spora (l. 2. st. 1. Zakona o parninom postupku - Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - u daljnjem tekstu ZPP) i jer samo tako odluka moe predstavljati podobnu ovrnu ispravu. Tom zahtjevu jasnoe, naelno govorei, moe biti udovoljeno i bez naznake zemljinoknjinog broja nekretnine i to navoenjem drugih obiljeja kojima se, s dovoljno pouzdanja, moe oznaiti identificirati objekt posjedovne zatite. I tuitelj je tako tj. opisno u tubi oznaio objekt posjedovne zatite identificirajui je nazivom crkve i anagrafskom oznakom iste (Split, Dobri 2).

54

Meutim, kad je tuitelj uz tako opisni nain oznaio, identificirao, objekt posjedovne zatite, istovremeno ga oznaavajui nepripadajuom zemljinoknjinom oznakom, tada je takav tubeni zahtjev nejasan jer postoji proturjeje u identifikaciji (istog) objekta posjedovne zatite. Takva nejasnoa tubenog zahtjeva otklanja mogunost meritornog odluivanja pa je radi otklanjanja iste prvostupanjski sud trebao, sukladno odredbi iz l. 109. ZPP-a, pozvati tuitelja da uredi tubu jasnim oznaavanjem objekta posjedovne zatite, a kako to nije uinio, ovaj propust e ispraviti u nastavljenom postupku. Pri tome je neprihvatljivo i podredno izneseno stajalite prvostupanjskog suda da bi, neovisno o prednjem, tubeni zahtjev bio neosnovan jer nema samovlaa u postupanju tuenice kod injenice da ona ima graevinsku dozvolu za izgradnju svog objekta. Naime, u smislu l. 20. st. 4. ZV-a nije samovlasno smetanje posjeda ako je in oduzimanja ili smetanja posjeda doputen zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to doputa, a graevinska dozvola ne predstavlja odluku kakvu u vidu ima ovaj propis.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gsp-54/10 od 28. prosinca 2010. god.

55

Gx-746/10

SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja pod 1) i pod 2) na utvrenje prava vlasnitva na nekretninama, a sve kao osnov upisa ovog prava u zemljine knjige
U konkretnom sluaju tuitelji pod 1) i pod 2) istiu da su predmetne nekretnine stekli izvanknjino, pozivajui se na injenini osnov stjecanja ovih nekretnina dosjelou. Pretpostavke stjecanja tog prava (u pravnom osnovu stjecanja na koji se pozivaju) tuitelji pod 1) i pod 2) su bili duni dokazati prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja (l. 388. st. 2. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima - Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje ZV). Tako je s obzirom na iznijeti injenini osnov valjalo utvrditi jesu li tuitelji pod 1) i pod 2) preko svojih pravnih prednika ispunili pretpostavke stjecanja prava vlasnitva dosjelou sukladno pravnim pravilima OGZ-a (paragraf 1472. OGZ-a). Isto tako, u ocjeni injeninog osnova stjecanja prava vlasnitva dosjelou, pored injenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom odreeno vrijeme, uz okolnosti i sposobnosti subjekta za stjecanje, te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja, od odlunog znaaja su i okolnosti da stjecatelj ima samostalni posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvou koja se trai za dosjelost. Pretpostavka o savjesnosti (potenju) posjeda radi stjecanja prava vlasnitva dosjelou ispunjena je ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne moe znati da nije njegova. Potenje mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti. Potenje je subjektivno obiljeje posjeda, pa ono nikad ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju potenje se uvijek prosuuje obzirom na onoga tko je posjednik. asom kada je posjednik prestao biti poten prekida se dosjelost. Ali naknadno nepotenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio poten. Prenoenje posjeda derivativnim (izvedenim) nainom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojei posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora. Da bi se dosjelou steklo vlasnitvo neke stvari nuno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom odreeno vrijeme.

56

Samostalni posjed postoji ako posjednik izvravajui svoju faktiku vlast ne izvrava time niiju tuu, viu, posrednu vlast (vlasniki posjed). Vrijeme potrebno za dosjelost poinje tei onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a zavrava sa istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Duina vremena dosjedanja ovisi o kakvoi posjeda i osobi ija se stvar dosjeda. S obzirom na kakvou posjeda razlikujemo redovitu i izvanrednu dosjelost. Redovitom dosjelou stjee se vlasnitvo stvari na temelju samostalnog, kvalificiranog posjeda izvravanog neprekidno kroz zakonom propisano vrijeme. Kvalificirani je posjed koji je istovremeno zakonit, istinit i poten, ma koliko dugo on trajao dosjelou se ne moe stei vlasnitvo. Vrijeme dosjelosti moe biti redovito i izvanredno,ovisno o tome ija se stvar dosjeda. Da bi se mogla uzeti u obzir dosjelost prava vlasnitva nekretnina dugotrajnim posjedom, ne treba utvrivati naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasniki posjed tj. miran posjed s uoljivom voljom drati stvar kao svoju i ponaanje posjednika kao vlasnika kroz itavo vrijeme potrebno za dosjelost, pri emu dokazana zla vjera sprjeava poetak tijeka dosjelosti, sve dok postoji dokazana zla vjera. Ako za dosjelost nije ve dovoljno vrijeme njegova vlasnikog posjeda, uraunat e se posjedniku i vrijeme takvog posjedovanja njegovog prednika (pri emu treba utvrditi je li posjednik njegov sljednik). Inae, pravni uinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), im se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Naime, dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom injenicom da je nastupila dosjelost. Rok dosjelosti poinje tei onog dana kada posjednik stekne posjed stvari, a zavrava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dosjedavateljev samostalni posjed stvari, sa svom pozitivnim kvalitetama, treba trajati neprekidno kroz cijelo propisano vrijeme. Prenoenje posjeda derivativnim (izvedenim) nainom na novog posjednika ne prekida posjedovanje, nego se postojei posjed nastavlja kod pravnog slijednika dotadanjeg posjednika, dakle kod njegovog univerzalnog ili singuralnog slijednika (sukcesora). Meutim, ako netko stekne nekretninu putem dospjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira to nije upisan u zemljinoj knjizi kao vlasnik, a i bez obzira to je prijanji vlasnik ostao upisan kao da je on i nadalje vlasnik nekretnine premda to vie nije. Novi vlasnik, dakle onaj tko je vlasnitvo nekretnine stekao dosjelou, ima pravo ishoditi upis svog prava u zemljinoj knjizi, to implicira brisanje upisa dotadanjeg prava vlasnitva. Ako se on tim pravom ne poslui, nije zbog toga manji vlasnik. Isto tako, vlasnik koji svoju stvar nema u neposrednom posjedu, ali je posredno posjeduje, nije vlasnik nevlasnik. U navedenom, u postupku je trebalo utvrditi jesu li prednici tuitelja pod 1) i pod 2) bili u iskljuivom posjedu predmetnih nekretnina i od kada te ukoliko su bili iskljuivi posjednici, radi li se u tom sluaju o potenom posjedu. Nadalje, kada i u kom opsegu je dolo do prijenosa posjeda na tuitelje pod 1) i pod 2) te s kojim trenutkom bi bile ispunjene sve pretpostavke izvanknjinog stjecanja prava vlasnitva od strane tuitelja pod 1) i pod 2) budui da pravni uinci dosjelosti nastupaju po 57

samom pravu im se ispune sve pretpostavke dosjelosti te jesu li eventualno nakon toga tuitelji pod 1) i pod 2) to pravo izgubili.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-746/10 od 9. rujna 2010. god.

Gnaj-6/10 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 166. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje ZV)
Primjenom odredbe iz lanka 166. ZV prvostupanjski sud ocjenjuje da tuiteljica kao kvalificirani posjednik temeljem ove zakonske odredbe ima pravo traiti iseljenje tuene iz predmetnog stana jer tuena taj stan koristi bez valjane pravne osnove. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je u interpretaciji odredbe lanka 166. ZV, koja stipulira pravo predmnijevanog vlasnika (actio publiciana), titio jae pravo na posjed zbog ega tuiteljica u postupku ne mora dokazati svoje vlasnitvo, ve je dovoljno da dokae svoje jae pravo na posjed, time da mora dokazati sve elemente koji ine posjed kvalificiranim (zakonitost te istinitost posjeda kao i da se stvar nalazi u posjedu tuene te identitet stvari). Prema pravnoj teoriji koja se razvila uz ovaj lanak ova zakonska predmnijeva vlasnitva postoji u korist osobe koje zahtjeva predaju stvari, ako ona u postupku koji se za to vodi pred sudom, odnosno drugim nadlenim tijelom vlasti, dokae pravni temelj na kojem je ona bila stekla posjed stvari iju predaju zahtjeva i istinit nain tog svog stjecanja posjeda te stvari, ali time da ta predmnijeva nikad nee djelovati u korist osobe koja nije bila poteni posjednik te stvari. Dakle, predmnijeva djeluje u takvom postupku u korist tzv. publicijanskog posjednika stvari, naime, osobe iji je samostalan posjed sporne stvari bio i zakonit i istinit i poten. Djelovanje ove predmnijeve vlasnitva publicijanskog posjednika je relativno odnosno ono djeluje samo u odnosnom sporu i samo u odnosu prema osobi koja posjeduje stvar bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Predmnijeva vlasnitva ne djeluje izvan tog postupka ali ni u njemu protiv onog koji stvar posjeduje na jednako jakom ili jaem pravnom temelju.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gnaj-6/10 od 1. listopada 2010. god.

58

OBVEZNO PRAVO

59

Gp-991/09

SENTENCA: U ovoj pravnoj stvari radi se tubenog zahtjevu drutva za osiguranje za regres isplaene naknade koju je isto drutvo isplatilo u svezi sa tetnim dogaajem u kojem je sudjelovao tuenik upravljajui vozilom pod utjecajem alkohola i to dana 29. prosinca 1999. god.

S obzirom na predmet spora i injenicu da je do tetnog dogaaja dolo 29. prosinca 1999. god., a tuitelj tetu nadoknadio dana 3. oujka 2000. god., spor je trebalo rijeiti primjenom odredaba Zakona o osiguranju (Narodne novine broj 9/94, 20/97 i 46/97 proieni tekst, 50/90, 116/99 i 11/02). Regresno pravo je pravo koje je odreena osoba stekla time to je isplatila odreeni iznos umjesto druge osobe koja je taj iznos trebala platiti na temelju odreenog pravnog posla. Potraivanje regresa nije potraivanje iz ugovora o osiguranju nego potraivanje koje se izvorno temelji na odredbama Zakona o osiguranja sada Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, u obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, s ciljem zatite treih oteenih osoba, postoji niz sluajeva u kojima zakonodavac obvezuje osiguratelja na plaanje otete treoj osobi, iako ne postoji ugovorna obveza osiguratelja na plaanje takve tete. Tu spadaju i svi sluajevi gubitka prava iz ugovora o osiguranju regulirani kroz uvjet osiguranja. Ovaj regres se naziva i zakonska subrogacija pa je u tim sluajevima rije o zakonskoj obvezi osiguravatelja na plaanje tete treoj osobi, kada trabina osiguravatelja zastarijeva u opem zastarnom roku koji je propisan odredbom l. 371. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08) (Odluka Ustavnog suda RH br. U-III/3948/2006 od 17. prosinca 2008. god.). Slubena zabiljeka ovlatenih policijskih djelatnika predstavlja u smislu odredbe l. 230. st. 1. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08) te za injenice navedene u istoj vrijedi presumpcija istinitosti, dok se ne dokae suprotno. 60

Prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija) propisan je odredbom l. 939. ZOO-a, u smislu navedene odredbe isplatom naknade iz ugovora o osiguranju prelaze na osiguravatelja po samom zakonu, u visini isplaene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za tetu. Pravila osiguranja inkorporirana u sadraju ugovora o osiguranju ine njegov sastavni dio i svrstavaju se, temeljem odredbe l. 142. ZOO-a, u pojam Opih uvjeta ugovora.

Prema definiciji koje nalazimo u toj odredbi Opi uvjeti ugovora su ugovorne odredbe koje odredi jedna ugovorna strana, bilo da su sadrani u formularnom (tipskom ugovoru), bilo da se na njih ugovor poziva i dopunjuje posebne pogodbe utvrene meu ugovarateljima u istom ugovoru. Pri tom je za ukazati kako kod osiguranja valja razlikovati dva posebna instituta kojima se zabranom ograniava odgovornost osiguratelja. Prvi je institut iskljuenje iz osiguranja, a drugi je gubitak prava iz ugovora o osiguranju, dok je razlika izmeu jednih i drugih upravo u tome na kome je teret dokaza. Kod gubitka prava iz ugovora o osiguranju zbog vonje pod utjecajem alkohola teret dokaza lei upravo na osiguraniku, to je stipulirano i kroz Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti koji propisuje da osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba ovog lanka ukoliko dokae da tetni dogaaj nije bio u uzronoj vezi sa injenicom da je voza u trenutku predmetne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-991/09 od 14. listopada 2010. god.

61

Gmal-821/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja ( HT) na isplatu troka telefonskog prikljuka pitanje dialer programa
U postupku je utvreno da tuitelj kao davatelj javnih telekomunikacijskih usluga nije postupio sukladno svojoj zakonskoj obvezi osiguranja zatite korisnika od zlouporabe i prijevara u javnoj telekomunikacijskoj mrei, koju propisuje l. 42. stavak 2. Zakona o telekomunikacijama (Narodne novine broj 122/03, 158/03, 60/04 i 70/05), ve da je samo upozoravao korisnike, putem svoje Internet stranice, na postojanje dialer programa. Prema odredbi l. 42 st. 2. Zakona o telekomunikacijama davatelji javnih telekomunikacijskih usluga duni su osigurati korisnicima svojih usluga primjerenu zatitu od zlouporaba i prijevara u javnoj komunikacijskoj mrei. Sukladno odredbi stavka 3. istoga lanka korisnici javnih telekomunikacijskih usluga nisu duni snositi trokove koje korisnicima usluga ili davateljima usluga prouzroi trea osoba u sluajevima iz stavka 2. ovoga lanka. Tuitelj svoje propuste u zatiti korisnika svojih telekomunikacijskih usluga ne moe prebacivati na korisnike niti se svoje odgovornosti za zatitu korisnika od zloupotreba od strane treih osoba moe eskulpirati pozivanjem na nedovoljno znanje i informiranost korisnika. Odredbom l. 42. st. 2. Zakona o telekomunikacijama statuirana je obveza davatelja javnih telekomunikacijskih usluga da svojim korisnicima prue tehniki najnapredniju i najsigurniju zatitu od zlouporaba u javnoj telekomunikacijskoj mrei.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-821/10 od 2.listopada 2010. god.

62

Gp-767/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja za naknadu tete koja potjee od ugriza psa
Pas bez nadzora predstavlja opasnu stvar pa ak i u situaciji kad se radi o psima manjeg uzrasta, smatranog kao kunog ljubimca. Za tetu od opasne stvari odgovara njen imatelj. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka moe se zakljuiti da tuenik skrbi o psu, ime je jasno manifestirao svoju volju za posjedovanjem. Nije rijedak sluaj da roditelji po nagovoru djece ili jednog od suprunika kupe psa i onda usprkos protivljenju kupnje psa, preuzmu cjelokupnu brigu oko psa i tako prihvate zateeno stanje. Tuenik se ne moe eskulpirati od odgovornosti za nastalu tetu, samo temeljem injenice da je bio protiv kupnje psa, kad itav niz dokaza ukazuje da je upravo on bio imatelj psa. Obaveza je roditelja da dijete predkolske dobi bude pod nadzorom odrasle osobe te je pogrean stav prvostupanjskog suda da je maloljetna tuiteljica bila pod nadzorom svojih roditelja samim time to se kua roditelja nalazi u neposrednoj blizini plae gdje se dogodio ugriz. Pod pojmom nadzora ima se smatrati stalno provjeravanje, konstantno praenje stanja ili djelovanja koga ili ega, odnosno stalna i paljiva kontrola tj. nadgledanje. Dakle, nije bitno na kolikoj se udaljenosti nalazila kua roditelja tuiteljice, ve je bitno jesu li roditelji tuiteljice vrili nadzor nad tuiteljicom. Kako roditelji tuiteljice nisu vrili nadzor nad djetetom, to je ono bilo izvrgnuto poveanom riziku opasnosti, jer da je dijete bilo pod nadzorom u smislu l. 94. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07), onda je bilo za pretpostaviti da odrasla osoba pod ijim bi se nadzorom nalazilo dijete bi sprijeila ugriz, odnosno ne bi bilo vie ugriza od jednog puta. Stoga, u ponaanju tuiteljice ovaj sud nalazi njen doprinos u omjeru od 40%, a u injenici da je tuenik pustio psa bez nadzora njegov doprinos od 60%.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-767/10 od 3. prosinca 2010. god.

63

G-1065/08 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev za naknadu materijalne tete nastale tuiteljici oteenjima u njenom stanu uslijed prodora vlage, zahtjev se temelji na tvrdnji da tuenici, kao vlasnici potkrovlja, kao posebnog dijela iste zgrade u kojoj je njen stan, nisu izvrili potrebnu sanaciju krova niti su to njoj dopustili
U postupku je utvreno da je tuiteljici, u njezinom stanu kao posebnom dijelu zgrade, nastupila teta u vidu oteenja uslijed prodora vlage. Uzrok te vlage, meutim, ne predstavlja bilo kakvo stanje (dotrajalost, kvar ili slino) posebnog dijela nekretnine u vlasnitvu tuenika, u kojem sluaju bi tuenici odgovarali tuiteljici za tetu sukladno odredbama iz l. 80. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje ZV) kojima je statuirana odtetna odgovornost vlasnika posebnoga dijela nekretnine zbog propusta u propisanim dunostima odravanja posebnog dijela nekretnine. U postupku je na nedvojben nain utvreno da je uzrok vlage dotrajala krovna konstrukcija koja predstavlja zajedniki konstruktivni element stambenog objekta, te dotrajali horizontalni pocinani oluk za odvodnju kinice zajedniki ureaj zgrade. Budui da je izvor tete derutnost zajednikih dijelova i ureaja nekretnine to je: kako po naelima obveznog prava o uklanjanju izvora opasnosti tete (l. 156. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08) tako i po propisima stvarnog prava (l. 85. st. 2., l. 86., l. 89. ZV), odravanje zajednikih dijelova i ureaja nekretnine (uz snaanje trokova za isto) jednakopravno obvezujue za sve suvlasnike, to znai i tuiteljicu, a ne samo tuenike.

Stoga, te kad je u postupku utvreno da ni sama tuiteljica nije izvravala svoju obvezu odravanja zajednikih dijelova i ureaja nekretnine, niti se koristila svojim ovlatenjem da, neovisno o pristanku tuenika, poduzme nune mjere popravka zbog opasnosti od tete (l. 92. st. 2. ZV-a), ne moe ona kod takve svoje pasivnosti osnovano od tuenika traiti naknadu ove tete. Odredbe ZV-a takvu odtetnu odgovornost ne propisuju, a opa naela obveznog prava ne toleriraju radnje, ali ni propuste, oteenika koji se reflektiraju na nastanak i opseg

64

tete. Oteenik je obvezan nastojati sprijeiti nastanak tete (VSRH Gzz 14/00 od 30. listopada 2003. god.), a tuiteljica je to u danom sluaju ne samo mogla nego i trebala uiniti.

Odluka upanijskog suda u Splitu G-1065/08 od 11. oujka 2010. god.

Gx-206/10

SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja za isplatu naknade tete zbog posljedica ozljeivanja u prometnoj nezgodi primjena odredbe lanka 919. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08-dalje ZOO/05)

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizalo je da tuitelj o predmetnom tetnom dogaaju nije obavijestio osiguratelja ve samog poslodavca. Odredbom l. 919. st. 1. ZOO propisano je da kada se dogodi osigurani sluaj da je osiguratelj duan isplatiti naknadu ili svotu odreenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne moe biti dulji od 14 dana raunajui od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani sluaj dogodio, pri emu stavak 2. propisuje da ukoliko je za utvrivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezinog iznosa potrebno stanovito vrijeme, da taj rok poinje tei od dana kada je utvreno postojanje njegove obveze i njezin iznos. Prema tome, da bi obveza i njezina visina bile utvrene, potrebno je da osiguratelj bude o nezgodi obavijeten, to proizlazi i iz l. 14. st. 1. Opih uvjeta tuenika pod 2. Meutim, iz l. 12. to. 6. Opih uvjeta tuenika proizlazi da ukoliko osiguranik ne bi prijavio nezgodni sluaj uz odgovarajuu dokumentaciju prema odredbama opih uvjeta, ve odmah pokrene sudski spor protiv osiguratelja snosi sve trokove sudskog postupka bez obzira na ishod sudskog spora te ujedno gubi pravo na kamate na dosueni iznos. Valja rei da je prvostupanjski sud valjano postupio kada je u konkretnom sluaju otklonio primijeniti citiranu odredbu l. 12. to. 6. Opih uvjeta tuenika jer takva mogunost propisana odredbom l. 143. st. 2. ZOO prema kojoj sud moe odbiti primjenu pojedinih odredbi Opih uvjeta koji liavaju drugu stranu prava da stavi prigovore ili onih na temelju 65

kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koji su inae nepravine ili pretjerano stroge prema njoj. Tuenik pod 2. je osiguratelj po polici kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog sluaja, to nije sporno, a osigurani sluaj je nastupio to isto tako nije sporno, pa slijedom toga tuiteljima pravo na obeteenje pa bi bilo nepravino i pretjerano strogo od tuitelja liiti prava i na kamatu, za sluaj proputanja na nain predvien opim uvjetima tuenika da obavijesti tuenika, kao osiguratelja o nastupu tetnog dogaaja i njegovim posljedicama. Utoliko u konkretnom sluaju ima mjesta primjeni odredbe l. 143. ZOO pa tuitelj ima pravo na kamatu po l. 277. ZOO, a za njega je ovo pravo pridrano i odredbom l. 14. st. 1. Opih uvjeta tuenika pod 2. pri emu je prvostupanjski sud valjano utvrdio zakanjenje s isplatom glavnice osnovom odredbe l. 912. st. 2. ZOO jer obavijest o osiguratelju samim utuenjem moe vrijediti tek pod pretpostavkom da tuba sadri sve one elemente propisane za obavijest u smislu citiranog l. 2. Opih uvjeta tuenika ili pak obavijeu glede provedenog vjetaenja.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-206/10 od 26. svibnja 2010. god.

66

Gmal-84/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuiteljice za naknadu nematerijalne i materijalne tete prouzroene u prometnoj nesrei u kojoj je smrtno stradao suprug tuiteljice
Prvostupanjski sud oglasio se apsolutno nenadlenim za suenje u ovom sporu ocijenivi da za njegovo rjeavanje nije nadlean sud u Republici Hrvatskoj ve sud u Bosni i Hercegovini s obzirom da se nezgoda dogodila na magistralnoj cesti Livno-Grahovo kada je teretno vozilo Hrvatske vojske udarilo u zaprena kola kojima je upravljao suprug tuiteljice. Pogrean je zakljuak prvostupanjskog suda da za rjeavanje ovog spora ne bi bio nadlean sud u Republici Hrvatskoj, pri emu sud oito brka pitanje apsolutne nadlenosti Hrvatskog suda u sporovima s meunarodnim elementom (tzv. meunarodna nadlenost Hrvatskog suda) s pitanjem koje materijalno pravo kao mjerodavno valja primijeniti u rjeavanju sporova s meunarodnim elementnom, u koje sporove nesporno spada i ovaj. Naime, prvostupanjski je sud ispravno ocijenio kako je u konkretnom sluaju materijalno pravo mjerodavno za odluivanje o tubenom zahtjevu pravo Bosne i Hercegovine. To stoga to je odredbom l. 28. st. 1. Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (Narodne novine br. 53/91 i 88/91 dalje: ZRSZ) propisano da je za izvanugovornu odgovornost za tetu, ako za pojedine sluajeve nije drukije odreeno, mjerodavno pravo mjesta gdje je radnja izvrena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila, ovisno o tome koje je od ta dva prava povoljnije za oteenika, a u konkretnom je sluaju predmetna teta nastala na magistralnoj cesti u Bosni i Hercegovini, a tu je i nastupila tetna posljedica s obzirom da tuiteljica, koje je dravljanka Bosne i Hercegovine, tamo i prebiva. Meutim, to to za rjeavanja ovog spora kao mjerodavno valja primijeniti materijalno pravo Bosne i Hercegovine, ne znai da za njegovo rjeavanje ne moe biti nadlean sud u Republici Hrvatskoj, kako to pogreno smatra prvostupanjski sud. Naime, nadlenost suda Republike Hrvatske u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za tetu s meunarodnim elementom propisana je odredbom l. 53. st. 1. ZRSZa, koja, pak upuuje na odredbe l. 46., l. 50., l. 51. i l. 52. ZRSZ-a. Tako sukladno odredbi l. 53. st. 1. ZSRZ-a u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za tetu nadlenost suda Republike Hrvatske postoji ako ta nadlenost postoji prema odredbama l. 46. i l. 50. do l. 52. ovog Zakona ili ako je teta nastala na teritoriju 67

Republike Hrvatske. U smislu, pak, odredbe l. 46. st. 1. ZRSZ-a nadlenost suda Republike Hrvatske postoji ako tuenik ima prebivalite odnosno sjedite u Republici Hrvatskoj. U konkretnoj pravnoj stvari oito je da tuenik ima sjedite u Republici Hrvatskoj.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-84/10 od 29. travnja 2010. god.

Rev 1419/09-2 SENTENCA: Za rjeenje ovog spora prema odredbi tuenikovih Opih pravila za osiguranje osoba od posljedica nesretnog sluaja vano je pitanje je li iskljuena obveza osiguratelja za isplatu osigurane svote putniku u vozilu koji nije bio alkoholiziran, a nesretni sluaj je nastao zbog alkoholiziranosti vozaa koji je upravljao vozilom
U postupku je utvreno da je tuitelj ozlijeen u prometnoj nesrei kao putnik u osobnom automobilu, da je zbog posljedica ozljeivanja kod tuitelja nastao trajni invaliditet od 17%, da je predmetnom policom osiguranja bilo ugovoreno osiguranje vozaa i etiri putnika od posljedica nesretnog sluaja do iznosa od 100.000,00 kn, da je voza kritine zgode bio pod utjecajem alkohola s koncentracijom alkohola u krvi od 1,37% o, da postoji uzrona veza izmeu alkoholiziranosti vozaa i nastanka nesretnog sluaja te da tuitelj nije bio pod utjecajem alkohola. Na temelju tih injeninih utvrenja tubeni zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim smatrajui da su s obzirom na alkoholiziranost vozaa ispunjeni uvjeti za iskljuenje tuenikove obveze iz predmetnog ugovora o osiguranju. Prema odredbi l. 1. st. 3. Opih pravila osiguranik je osoba od ije smrti, gubitka ope radne sposobnosti (invaliditeta) ili naruenja zdravlja, zavisi isplata osigurane svote odnosno naknade. Prema odredbi l. 10. st. 1. to. 9. Opih pravila obveza osiguratelja iskljuena je u cijelosti, izmeu ostalog, ako je nesretni sluaj nastao zbog dokazane uzrone veze izmeu djelovanja narkotikih sredstava ili alkoholiziranog stanja osiguranika i nastanka nesretnog sluaja. Prema odredbi l. 10. st. 2. Opih pravila alkoholiziranim stanjem se smatra ono ako je u krvi osiguranika vozaa utvrena prisutnost alkohola vie od 0,05%o, a kod ostalih vie od 1%o. Prema odredbi l. 2. st. 2. to. 2. Dopunskih pravila osiguratelj nije u obvezi isplatiti naknadu ako nesretni sluaj nastane zbog uzroka navedenih u l. 10. Opih pravila.

68

Tumaei citirane odredbe Opih pravila ovaj sud je u naprijed spomenutoj odluci zauzeo pravno shvaanje da se odredba l. 10. st. 1. to. 9. Opih pravila moe odnositi samo na vozaa osiguranika, a ne i na putnika osiguranika. Po predmetnoj polici Dopunskog dobrovoljnog osiguranja vozaa i putnika za isplatu trajnog invaliditeta osiguranika, odgovornost tuenika treba se individualno promatrati u odnosu na svaku osiguranu osobu koja se u trenutku prometne nezgode nalazila u osiguranom vozilu, a to proizlazi iz Opih pravila koja razluuju osiguranika vozaa od osiguranika putnika, pa se tako izmeu ostalog predvia razliiti stupanj alkoholiziranosti za svakog od tih osiguranika, koja mora biti u uzronoj vezi sa nastankom nesretnog sluaja. Sukladno tome, okolnost da je voza predmetnog vozila u trenutku nastanka nezgode bio pod utjecajem alkohola i da postoji uzrona veza izmeu njegove alkoholiziranosti i nastanka osiguranog sluaja, ne predstavlja razlog za iskljuenje tuenikove obveze plaanja osigurane svote tuitelju kao putniku u vozilu, koji nije bio alkoholiziran te su stoga sudovi pogreno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili neosnovanom osnovu tubenog zahtjeva.

Odluka Vrhovnog suda RH Rev 1419/09-2 od 2. lipnja 2010. god.

69

Rev-627/09-2 SENTENCA: Pravno pitanje glasi je li se primjenom odredbe lanka 200. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01-dalje ZOO/91), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08 - dalje ZOO/05), ostvareno pravo na osobnu invalidninu uzima u obzir pri utvrivanju novane naknade za pretrpljene duevne bolove zbog umanjenja ivotnih aktivnosti primatelja osobne invalidnine
Vrhovni sud Republike Hrvatske je o tom pitanju ve zauzeo shvaanje u vie presuda, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaanju koje nije podudarno s tim shvaanjem pa je pitanje vano za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti graana u smislu odredbe l. 282. st. 2. to. 3. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - u daljnjem tekstu ZPP). Tako je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-446/2004 od 9. lipnja 2004. god. sud zauzeo shvaanje da se osobna invalidnina uzima u obzir pri utvrivanju novane naknade za pretrpljene duevne boli zbog umanjenja ivotnih aktivnosti, a u presudi posl. br. Rev-2771/00-2 od 9. listopada 2003. god. zauzeto je shvaanje da ostvareno pravo na osobnu invalidninu na temelju Zakona o zatiti vojnih i civilnih invalida ne iskljuuje odgovornost i obvezu tuenika za naknadu tete, ali se uzima u obzir pri utvrivanju novane naknade za pretrpljene duevne bolove zbog smanjenja ivotne aktivnosti primatelja osobne invalidnine

Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-627/09-2

70

Go-244/09

SENTENCA: Predmet spora je zahtjev za isplatu rente tuiteljima pod 1) i pod 2)

Odredbom l. 194. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08 - dalje ZOO/05) propisano je da osoba koju je poginuli uzdravao ili redovno pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdravanje od poginulog ima pravo na naknadu tete koju trpi gubitkom uzdravanja, odnosno pomaganja. Okolnost koju navodi sud prvog stupnja u razlozima pobijane presude, a koja se tie injenice da mal. tuitelj pod 2) nije dokazao da ga je njegov pokojni prednik za ivota uzdravao niti je dokazao iznos koji je prednik doprinosio na ime njegova uzdravanja, nisu zapreka za donoenje odluke o renti zbog izgubljenog uzdravanja, kako to mal. tuitelj pod 2) trai. Naime, kod injenice da pokojni prednik mal. tuitelja pod 2) nije bio lien roditeljskog prava, on je morao uzdravati mal. tuitelja kao svoje dijete jer je to bila njegova zakonska obveza prema odredbama obiteljskopravnih propisa. U tom smislu mal. tuitelju pripada i renta zbog izgubljenog uzdravanja najmanje u iznosu kojeg bi mal. tuitelj od svog oca ostvario na ime uzdravanja prema obiteljskopravnim propisima. Zbog pogrenog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije utvrdio u kojem bi iznosu mal. tuitelj ostvario uzdravanje od svoga oca da je isti ostao iv prema obiteljskopravnim propisima zbog ega je injenino stanje ostalo nepotpuno utvreno. Valja napomenuti da taj iznos ne mora nuno biti, iako moe biti, onaj minimalni iznos koji predstavlja iznos ukupnih potreba djeteta dobi mal. tuitelja pod 2) prema podacima nadlenog ministarstva. Iznos kojega sud utvrdi kao iznos kojeg bi otac mal. tuitelja pod 2) bio duan plaati na ime uzdravanja istog je onaj iznos u visini kojeg mal. tuitelju pod 2) pripada renta od osobe odgovorne za smrt prednika ovog tuitelja. Pritom valja imati na umu ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdravanje mal. tuitelja u utuenom razdoblju, injenicu da je mal. tuitelj ivio s oba roditelja u obiteljskoj zajednici to znai da su roditelji dijelili obvezu zadovoljavanja materijalnih potreba mal. djeteta, kao i da su oboje ulagali brigu i rad u podizanje djeteta, kao roditelji s kojim mal. dijete ivi.

71

U pogledu, pak, zahtjeva tuiteljice pod 1), sud je prvog stupnja raspravio spor s aspekta primjene popisa o uzdravanju, a ne o naknadi tete u obliku rente. No imajui na umu sadraj tube tuiteljice pod 1), za zakljuiti je da se u sluaju njezinog tubenog zahtjeva ne radi o uzdravanju prema propisima o obiteljskim odnosima, ve je rije o naknadi tete u obliku rente zbog izgubljenog redovnog pomaganja. U tom smislu u postupku nije utvreno koliko je pokojni prednik tuitelja stvarno zaraivao, koliko je od stvarno zaraenog iznosa troio na sebe, koliko je doprinosio za uzdravanje mal. tuitelja pod 2), je li mu od te zarade to preostalo za potrebe tuitelja pod 2), a ako jest u kojem iznosu.

Pritom posebno valja ukazati na pravno shvaanje Graanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su IVg-171/2008 od 15. prosinca 2008. god. prema kojemu se u izgubljenu zaradu obrtnika (s ime se izjednaava i naknada zbog izgubljenog redovnog pomaganja) ne uraunava dio koji je ostvaren neplaanjem poreza i doprinosa, to u konkretnom sluaju znai da od visine zarade koju je ostvarivao prednik tuitelja pod 2) valja oduzeti i iznos koji bi otpao na poreze i doprinose. Ukoliko bi se u postupku utvrdila da je tuiteljica pod 1) doprinosila zajednikom domainstvu svojim radom u kafiu, a prednik stranaka tako to je za potrebe prehrane obitelji nabavljao ribu, na to za sada upuuju rezultati dokaznog postupka, tada se takav odnos tuiteljice pod 1) i njezina prednika ne bi mogao uvrstiti u kategoriju redovnog pomaganja ove tuiteljice koju ima na umu odredba l. 194. ZOO/91. Samo okolnost da je smru supruga izostao njegov doprinos vlastitom domainstvu zbog izostanka njegovog rada vezanog uz nabavku ribe radi prehrane obitelji, nije zakonska osnova za naknadu sporne tete. Na redovno pomaganje bi se eventualno mogao odnositi tek iznos koji bi predniku tuiteljice pod 1) ostao nakon to se od njegove stvarne zarade oduzmu iznosi koji se odnose na podmirenje njegovih vlastitih potreba, podmirenje zakonskih obveza uzdravanja te obveza poreza i doprinosa.

Odluka upanijskog suda u Splitu Go-244/09 od 21. listopada 2010. god.

72

Gmal-874/10 SENTENCA: Predmet spora je isplata na ime zakonskih zateznih kamata na neisplaenu plau
Odredbom iz l. 31. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08) propisano je da na dospjele, a neisplaene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom odreeno, a st. 2. propisuje da se na iznos neisplaenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Pravilan je i zakonit pravni stav prvostupanjskog suda da ne proizlazi osnovanost tubenog zahtjeva glede isplate zateznih kamata dok nije prestalo glavno potraivanje iz kojeg kamate kao sporedno potraivanje potjeu. To stoga, to su zatezne kamate sporedno potraivanje i teku od zakanjenja pa sve do asa ispunjenja glavnog novanog potraivanja i ne mogu se osamostaliti i posebno utuiti dok nije prestalo glavno potraivanje. Kada glavno potraivanje prestane (u konkretnom sluaju isplatom plae za lipanj 2006. god.), ako nisu plaene, zatezne kamate se osamostaljuju i obraunavaju u apsolutnom iznosu kao glavno potraivanje i na to potraivanje moe se zahtijevati zatezna kamata od kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-874/10 od 21. listopada 2010. g.

73

Go-420/09 SENTENCA: Pobijanje pravnih radnji dunika

to se tie oblikovanja tubenog zahtjeva kod tube za pobijanje pravnih radnji dunika treba rei sljedee. Tuba za pobijanje dunikove pravne radnje nema za posljedicu ponitenje pravne radnje izmeu dunika i tree osobe zbog ega vjerovnik po odredbi l. 283. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08 - dalje ZOO/05) nije ovlaten zahtijevati ponitenje pravne radnje izmeu dunika i tree osobe koja se pobija. Ta je radnja izmeu tih osoba pravno valjana. Djelovanje tube sastoji se u tome to pravna radnja gubi uinak samo prema vjerovniku, a ne i prema duniku u odnosu na treu osobu, i to samo toliko koliko je potrebno za ispunjenje vjerovnikovog potraivanja, jer ako sud prihvati tubeni zahtjev radnja gubi uinak samo koliko je potrebno za ispunjenje tuiteljevog potraivanja. Izvan tih okvira pravna radnja i dalje je pravno valjana jer je vjerovnikovo pobijanje ogranieno samo na visinu dunikove neispunjene dospjele obveze.

Odluka upanijskog suda u Splitu Go-420/09 od 1. listopada 2010. god.

74

Gx-517/10 SENTENCA: Zahtjev tuitelja za naknadu tete zbog neosnovanog boravka u pritvoru primjena odredbe l. 476 do 484 ZKP-a
Postupak za naknadu tete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuenih ili neutemeljeno uhienih osoba ureen je odredbama l. 476. do 484. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97, 27/98 ispravak, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02) dalje ZKP). Odredbom l. 477 st. 2. ZKP-a propisano je da se je oteenik prije podnoenja tube za naknadu tete duan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosua radi postignua nagodbe o postojanju tete te vrsti i visini naknade. Navedenu odredbu ZKP-a., prema shvaanju ovoga drugostupanjskog suda, ne treba tumaiti kao procesnu pretpostavku za pokretanje parnice, ve tu odredbu ZKP-a treba shvatiti kao zakonom predvieni nain rjeavanja spora bez intervencije suda, pri emu propust oteenika da se obrati nadlenom ministarstvu moe imati nekih drugi odraz u postupku, na primjer u pitanju prava tuitelja na naknadu parninog troka ako tuenik prizna tubeni zahtjev i dr. (VSRH, Revr-530/07). Prema tome, kad se oteenik prije podnoenja tube ne obrati Ministarstvu pravosua u smislu odredbe l. 477. st. 2. ZKP-a radi postignua nagodbe o postojanju tete, nema mjesta odbacivanju tube.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-517/10 od 28. listopada 2010. god.

75

Gn-61/10 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01-dalje ZOO/91) a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08-dalje ZOO/05)
Odredbom lanka 376 ZOO/91 propisano je: potraivanje naknade uzrokovane tete zastarijeva za 3 godine od kada je oteenik doznao za tetu i za osobu koja je tetu uinila, u svakom sluaju ovo potraivanje zastarijeva za 5 godina od kada je teta nastala, potraivanje naknade tete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme odreeno za zastaru te obveze.

Za poetak zastarnog roka stoga zaista nije odluan trenutak oteenikovog saznanja za tetni dogaaj ve za tetu, a ta dva trenutka ne moraju uvijek nastupiti istovremeno, ali se pod saznanjem za poinitelja tete podrazumijeva saznanje o okolnostima pod kojima, po odtetnom pravu, odreeni subjekt odgovara za naknadu tete. Zastara potraivanja naknade nematerijalne tete poinje tei od zavretka lijeenja i stabilizacije oteenikovog zdravstvenog stanja, jer bi od tog momenta oteenik saznao za tetu. Smatra se da je oteenik saznao za tetu kod fizikih bolova kada su prestali bolovi, a najkasnije kada se dovrilo lijeenje, kod duevnih bolova zbog smanjenja ivotne aktivnosti kada se dovri lijeenje i stabilizira oteenikovo zdravstveno stanje narueno tetnim dogaajem, kod naruenja kada je postalo izvjesno da se naruenost ne da vie otkloniti niti bitno smanjiti te od straha kada je isti prestao, a najkasnije kada se dovri lijeenje. Smatra se da je oteenik saznao za tetu onog trenutka kada je dolo do unitenja njegove odjee i obue, odnosno onog trenutka kada je trebao platiti tuu njegu i pomo. Po pravnom shvaanju ovog suda dovretak lijeenja ne znai odlazak na kontrolu, provjera svog zdravstvenog stanja ili obavljanje odreenih terapije, u svrhu odravanja svog zdravstvenog stanja, ve dovretak lijeenja znai da se upravo u tom trenutku ustalilo zdravstveno stanje, a po tetnom dogaaju. 76

Odluka upanijskog suda u Splitu Gn-61/10 od 10. rujna 2010. god.

Gmal-61/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja (HZZO) na isplatu iznosa na ime trokova lijeenja djelatnika tuenika (pitanje zastare)
Prema odredbi l. 51 Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 1/97, proieni tekst), trokove lijeenja svojih zaposlenika nastalih zbog zadobivenih ozljeda na radu, u cijelosti snose i za njih osiguravaju sredstva pravne i fizike osobe kod kojih su te osobe zaposlene. U konkretnom sluaju tuitelj je platio trokove lijeenja zaposlenika tuenika, a koji trokovi su proizali kao potreba lijeenja zbog zadobivenih povreda na radu. Tuitelj je dakle, umjesto tuenika, snosio trokove lijeenja za koje je sredstva trebao osigurati tuenik pa je zatraio povrat isplaenog novanog iznosa. Osnova potraivanja tuitelja prema tueniku nije naknada tete, ve je osnova potraivanja povrat izdataka za drugoga, sukladno odredbi l. 218. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01dalje ZOO/91), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08). Stoga takvo potraivanje zastarijeva u roku od 5 godina, pozivom na odredbu l. 371. ZOO/91, a ne prema odredbi l. 376. ZOO/91.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-61/10 od 30. lipnja 2010. god.

77

Gmal-850/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja na isplatu iznosa koji je tuenik stekao bez osnove
U postupku je utvreno da je tuenik podigao novac sa tekueg rauna svoje opunomoiteljice (pokojna J.F. kojoj je uplaena mirovina za mjesec nakon smrti), ime je tekui raun doveo u minus, koji minus je u naravi pokrila isplaena mirovina na koju pokojna J.F. nije imala pravo te se tako prema miljenju prvostupanjskog suda neosnovano obogatio temeljem odredbe l. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08 - dalje ZOO/05). Stav prvostupanjskog suda nije pravilan te je osnovan tuenikov prigovor promaene pasivne legitimacije. NIje sporno da pokojna J.F., koja je umrla 1. travnja 2006. god., nije ostvarila pravo na mirovinu za mjesec travanj 2006. god., koju joj je HZMO (tuitelj) nesporno isplatio putem tekueg rauna te je stoga navedeni novani iznos bez pravne osnove preao iz imovine tuitelja u imovinu nasljednika pokojne J.F. pa je tuitelj ovlaten taj iznos potraivati samo i iskljuivo od njenih nasljednika, a ne od tuenika. S druge strane tuenik se, time to je s tekueg rauna pokojne podigao novani iznos, neovisno o tome jeli to napravio ovlateno ili ne, nipoto nije neosnovano obogatio na tetu tuitelja, ve samo iskljuivo na tetu nasljednika pokojne, u trenutku ije je smrti sva njena imovina prela na njene nasljednike u smislu odredbe l. 5. Zakona o nasljeivanju (Narodne novine broj 48/03 i 163/03 dalje ZN). Naime, sukladno citiranoj odredbi l. 5. ZN tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopi pravni slijednik, dok ostaviteljevom smru prelazi njegova ostavina na nasljednika, ime postaje njegovo nasljedstvo.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-850/10 od 11. listopada 2010. g.

78

Gx-983/09 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 210. ZOO-a

Predmet spora je zahtjev tuitelja za isplatom utuenog iznosa, s obzirom na injenicu da tuena koristi predmetni stan bez pravnog osnova pa tuitelji potrauju isplatu temeljem stjecanja bez pravnog osnova sadranu u l. 210. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08). Izreena utvrenja suda prvoga stupnja, da postoji obveza tuene za isplatom utuenog iznosa, kako je to sud prvostupanjskom odlukom utvrdio, ne moe se prihvatiti za sada kao pravilne jer izneseni razlozi prvostupanjske odluke ne mogu biti valjano uporite za izreeni pravni zakljuak. Osnovano u albi se istie da je sud prvog stupnja poinio bitnu povredu odredaba parninog postupka iz l. 354. to. 11. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - u daljnjem tekstu ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne moe ispitati, a ista proturjei sama sebi i razlozima presude. Potrebno je naglasiti da sadraj pravne zatite je determiniran injeninim supstratom iznesenim u tubi i tubenim zahtjevom, a sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju spora ve je vezan za injenini supstrat. Pravilno i precizno postavljen tubeni zahtjev je procesna pretpostavka za pruanje pravne zatite. Iz injeninog navoda tube nije razvidno je li tuitelji tubom trae isplatu s osnova neosnovanog bogaenja ili naknade tete zbog izmakle dobiti. Iz razloga presude nije razvidno je li sud prvog stupnja prihvatio tubeni zahtjev s osnova neosnovanog bogaenja ili izgubljene dobiti. Ukoliko bi prihvatili da je postavljen tubeni zahtjev s osnova izgubljene dobiti tuitelji bi morali dokazati i izvjesnost ostvarenja dobiti, vjerojatnost da bi iznajmili stan i time ostvarili zaradu, drugim rijeima nije dovoljno postojanje nakane ve i mogunost, izvjesnost, ostvarenja zarade.

79

U koliko bi tubeni zahtjev bio utemeljen na neosnovanom obogaenju onda je nuno dokazati potrebne pretpostavke za neosnovano obogaenje, a to bi u konkretnom sluaju bio onaj iznos koji bi tuenik bio duan platiti za iznajmljivanje toga ili tome slinog prostora. Potrebno je nadalje naglasiti da ne postoji vie dunosti suda da potpuno istinito utvrdi injenino stanje o kojem ovisi osnovanost tubenog zahtjeva pa sud nije ovlaten utvrditi injenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predloile (l. 7. i l. 209. ZPP-a).

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-983/09 od 14. listopada 2010. god. Gx-414/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja za naknadu nematerijalne i materijalne tete koja mu je nastala kao posljedica operativnog zahvata uinjenog od strane lijenika bive Vojne bolnice u Splitu dana 7. studenog 1986. god.
Predmetni postupak pokrenut je pred ovim sudom dana 8. listopada 1991. god., kada je Hrvatski sabor donio odluku o raskidu dravnopravnih sveza s Republikama bive SFRJ. Predmetni spor se vodi o izvanugovornoj odgovornosti tuenice za tetu nastalu na teritoriju Republike Hrvatske, u kojem smislu je donesena pobijana presuda, po tubi tuitelja koji ima prebivalite i boravite u Republici Makedoniji. Kako je u meuvremenu donesen Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za tetu nastalu u bivoj SFRJ za koju je odgovarala biva SFRJ (Narodne novine, broj 117/03), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. god., to je stajalite ovog suda da se na konkretan sluaj imaju primijeniti odredbe lanka navedenog Zakona, s obzirom da je u pravu tuitelj kada tvrdi da je biva Vojna bolnica u Splitu bila u sastavu vojno pomorske oblasti u Splitu, koja je bila u sastavu JNA, za iju tetu je odgovarala SFRJ, a iji je jedan od sljednika i tuenica Republika Hrvatska. Odredbom l. 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za tetu nastalu u bivoj SFRJ za koju je odgovarala biva SFRJ, propisano je da Republika Hrvatska kao jedna od pravnih sljednica bive SFRJ, odgovara za one tete nastale u bivoj SFRJ, za koje je po tada vaeim propisima, odgovarala biva SFRJ, ako se razboritim i pravinim prosuivanjem svih okolnosti konkretnog sluaja, posebice dravljanstva, prebivalita, trajnog boravita, odnosno sjedita oteenika i tetnika, mjesta tetne radnje i nastalih tetnih posljedica, naina uzrokovanja tete i drugih okolnosti odmjerenih u njihovoj ukupnosti, moe zakljuiti da je Republika Hrvatska, od svih drugih drava pravnih sljednica bive SFRJ, u najblioj vezi s konkretnim sluajem. Stavkom 2. istog lanka, propisano je da se smatra da postoji najblia veza iz stavka 1. navedenog lanka, ako je oteenik u vrijeme tetnog dogaaja bio dravljanin bive Socijalistike Republike Hrvatske, odnosno pravna osoba s registriranim sjeditem na njezinom teritoriju, a teta je poinjena na dravnom teritoriju Republike Hrvatske. Tuenica Republika Hrvatska u ovom sluaju kao jedna od pravnih sljednica bive SFRJ, u skladu s odredbom lanka 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za tetu nastalu u bivoj SFRJ za koje je odgovarala biva SFRJ, ne bi odgovarala za tetu nastalu na 80

strani tuitelja, ve bi, razboritim i pravinim presuivanjem svih okolnosti konkretnog sluaja, posebice imajui u vidu injenicu da je tuitelj bio dravljanin Socijalistike Republike Makedonije, da je i sada dravljanin Republike Makedonije, da u Republici Makedoniji ima prebivalite i trajno boravite, da od Republike Makedonije, ostvaruje mirovinu i da su sve posljedice od tetnog dogaaja kod tuitelja nastale u Republici Makedoniji, dok je samo tetna radnja nastala na dravnom teritoriju Republike Hrvatske, to se na osnovi iznesenih okolnosti moe zakljuiti da je Republika Makedonija, a ne tuenica Republika Hrvatska, u najblioj vezi s konkretnom tetom, zbog ega tuenica ne bi bila, u smislu prethodno citiranih odredbi, odgovorna u ovom sluaju.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-414/10 od 30. lipnja 2010. god. Gp-522/09 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuiteljice za isplatu iznosa s naslova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane posljedicama zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi
Imajui u vidu da je tuiteljica prema osobnom kazivanju i dostavljenoj dokumentaciji u promatranom razdoblju bila zaposlenica u SR Njemakoj, i kao takova prema citiranoj dostavljenoj potvrdi poslodavca i socijalno osigurana u SR Njemakoj, u konkretnom sluaju je primijeniti odredbe materijalnog prava drave osiguranice. Prema Konvenciji o socijalnom osiguranju izmeu Njemake i bive SFRJ izraene 12. listopada 1968. god. u Beogradu (preuzete od Republike Hrvatske) koja je stupila na snagu 1. svibnja 1969. god. regulirana je mogunost regresa nositelja socijalnih osiguranja pa je tako u lanku 35. propisano da ukoliko osoba koja prema pravnim propisima jedne drave ugovornice treba dobiti naknadu za tetu nastalu na podruju druge drave ugovornice, a prema njenim propisima, ima pravo na naknadu tete od tree osobe, ovo pravo na naknadu prelazi na nositelja prve drave ugovornice prema pravnim propisima koje vae za njega. To konkretno znai da e se i u sluaju nezgode u Republici Hrvatskoj primijeniti propisi Njemakog socijalnog osiguranja bilo zdravstvenog ili mirovinskog, pa je tako prema lanku 47. SGB-a naknada za vrijeme bolovanja (Krankengled) u visini od 80% od redovne zarade time da se ista obraunava prema kalendarskim danima, a ukoliko iznosi puni kalendarski mjesec tada se obraunava sa 30 dana, to zapravo znai da je bolesnika blagajna duna plaati naknadu za vrijeme bolovanja po isteku 6 tjedana od dana povrjeivanja, a za prvih 6 tjedana naknadu za vrijeme bolovanja isplaivao je poslodavac ije je obveza zasnovana na temelju lanka 1. Zakona o naknadi zarade (Lohnfortzahlunggesetz). Dakle, aktivno legitimiran za potraivanje do navedenog iznosa jest ope mjesno nadlena bolesnika blagajna u Saveznoj Republici Njemakoj po mjestu prebivalita ili tamo gdje ove nema, pokrajinska blagajna nadlena za to mjesto, kod koje je u konkretnom sluaju tuiteljica kao zaposlenik i osigurana. Utoliko provostupanjski sud pogreno smatra da je na strani tuenika kao tetnika dokazati u kojoj je konkretnoj bolesnikoj blagajnikoj tuiteljice bila osigurana u vrijeme tetnog dogaaja. Naime, navedeno pravo proizlazi iz samog zakona pri emu dostavljeni 81

podaci jedne od bolesnikih blagajni u SR Njemakoj, u konkretnom sluaju AOK od 19. oujka 2002. god., samo upuuju na zakljuak da tuiteljica u promatranom vremenskom razdoblju nije bila osigurana kod te bolesnike blagajne.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-522/09 od 11. oujka 2010. god.

Gn-4/10 SENTENCA: Predmet ove parnice je tubeni zahtjev tuitelja kojim trai da sud naloi tueniku da mu za pretrpljene bolove zbog povrede asti i ugleda isplati traene iznose
Tuenik je u podnesku koji je upuen Opinskom sudu u Starom Gradu, u parnici koja tee izmeu istih stranaka, naveo da je tuitelj lopov i da pripada bandi profesionalno instruiranih svjedoka. Prvostupanjski sud odbio je tubeni zahtjev drei da se nisu ispunile pretpostavke za naknadu tete jer da podnesak upuen sudu nema takva obiljeja javnosti budui da je spis dostupan samo sucu koji vodi postupak, zapisniaru, odvjetnicima koji zastupaju stranke i strankama pa da takvo iznoenje o tuitelju nema toliku javnost koja bi kod tuitelja izazvala intenzivnu duevnu bol uzrokovanu posljedicama ugroenosti asti i ugleda. Takvo stajalite prvostupanjskog suda ne prihvaa ovaj drugostupanjski sud. Naime, podneske koje je tuenik uputio Opinskom sudu u Starom Gradu ne samo da su dostupni sucu, sudskim slubenicima, strankama i punomonicima stranaka, ve su dostupni i svim graanima koji ele, kao javnost, prisustvovati raspravama koje se pred istim sudom vode meu strankama, jer je suenje dostupno javnosti ako nije prethodno iskljuena javnost pa svatko tko eli moe saznati za sadraje navedenih podnesaka. Osim toga, i samo iznoenje (usmeno ili u podnescima), pred sudom ili dranim tijelima za nekoga tko vrijea njegovu ast i ugled, predstavlja osnov za naknadu tete, a i povlai kaznenu odgovornost jer se radi o iznoenju na javnim mjestu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gn-4/10 od 28. listopada 2010. god.

82

Gmed-35/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja za ispravak informacije

Tuitelj je zatraio ispravak informacije i to na nain da je zahtjev za ispravak dostavio elektronikom potom na e-mail adresu gradske rubrike dnevnih novina Slobodna Dalmacija. Sud je prvog stupnja ocijenio da se dostava zahtjeva za ispravkom objavljene informacije na takav nain ne moe smatrati podnoenjem zahtjeva za ispravak u smislu citirane odredbe l. 40. st. 3. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, dalje: ZM) jer dostava zahtjeva za ispravkom informacije putem elektronike pote (e-mail) ne zadovoljava propisanu forumu jer zahtjev u tom obliku nije potpisan. albeni navodi tuitelja nisu doveli u sumnju pravilnost postupanja suda prvog stupnja jer i po cijeni ovog suda, ako je zahtjev za ispravak podnesen putem elektronike pote (email) iz koje je vidljivo samo na koju se informaciju odnosi ispravak i tko je podnositelj zahtjeva, tada nisu ispunjene pretpostavke za objavu ispravka, jer je namjera zakonodavca bila da se glavnom uredniku mora podnijeti zahtjev na kojemu se nalazi ili uz koji je priloena isprava punomo s originalnim potpisom traitelja ispravka i jer se on mora potpisati. Kako e-mail ne moe biti potpisan, pa tako ni u konkretnom sluaju nije bio potpisan, to valja ocijeniti da tuitelj nije podnio zahtjev za ispravak na propisan nain, pa stoga ne postoji obveza glavnog urednika da objavi ispravak. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tubeni zahtjev u smislu odredbe l. 48. st.3 ZM-a, koja propisuje da e u sporovima radi objave ispravka sud dobiti tubeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeeno pravo ili interes tuitelja ili je utvreno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza i objave ispravka. Prema tome, glavni urednik nema obvezu ispravka u onim sluajevima kada zahtjev za ispravak nije podnesen na propisan nain kao to je to u konkretnom sluaju. Pravo na tubu ima samo onaj tuitelj koji je podnio uredan zahtjev za ispravak. Prema tome, onaj podnositelj zahtjeva za ispravak iji zahtjev za ispravak nije valjan, nema ni pravo na tubu u smislu odredbe l. 46. st. 1. ZM-a. U tom je smislu pravilnom primjenom materijalnog prava tubeni zahtjev valjalo odbiti, a ne tubu odbaciti. No, kako je odluka o odbaaju tube, povoljnija od odluke o odbijanju tubenog zahtjeva, a albu je podnio samo tuitelj, to nije bilo mjesta preinaci prvostupanjske odluke jer to prijei odredba l. 374. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i

83

123/08) koja propisuje da drugostupanjski sud ne moe preinaiti presudu na tetu stranke koja se alila ako je samo ona podnijela albu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmed-35/10 od 16. rujna 2010. god.

OBITELJSKO PRAVO

84

Gp-843/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja za poveanje iznosa uzdravanja

Upisivanje nekoliko fakulteta istovremeno od strane tuitelja bilo je motivirano samo socijalnim razlozima (pravo na zdravstveno osiguranje, obroke u menzi i sl.), dok je tuitelj unutar spornog razdoblja redovito ispunjavao svoje obveze u smislu odredbe l. 210. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje OBZ) i to na Pomorskom fakultetu na kojem je bio upisan u statusu izvanrednog studenta pa je time zadrao pravo na uzdravanje od svog oca. Redovito kolovanje nije vezano uz sam status nekog kao redovitog studenta, ve znai redovito ispunjavanje obveza te polaganje ispita, upisivanje godine pa makar samo djelomino, polaganje kolokvija, pristupanje predavanjima, izlaenje na ispite i drugo pa gledano u svojoj ukupnosti kolovanje tuitelja na Pomorskom fakultetu u Splitu sadri upravo obiljeja onakvog redovitog kolovanja koje ima u vidu navedena zakonska odredba kao osnovnu pretpostavku da bi tuenik bio u obvezi uzdravati tuitelja i nakon njegove punoljetnosti.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-843/10 od 22. listopada 2010. god.

85

Gobz-72/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja za isplatu iznosa koji je isplatio na ime uzdravanja tuenika.
Tuitelj smatra da tuenik, koji je u spornom razdoblju bio student i nije ispunjavao svoje obveze iz studija, utueni iznos stekao bez osnove te da stoga ima pravo traiti povrat vrijednosti danog uzdravanja na temelju stjecanja bez osnove. Prema odredbi l. 212 c stavka 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje OBZ) roditelj koji je davao uzdravanje i nakon podnoenja tube iz l. 212 a i 212 b istoga Zakona na temelju ovrnih isprava iz l. 212 a stavak 1 i l. 212 b stavak 1 ovog Zakona ima pravo na povrat vrijednosti neosnovano danog uzdravanja ako njegova tuba bude prihvaena. Argumentum a contrario proizlazi da roditelj nema pravo na povrat vrijednosti danog uzdravanja za vrijeme prije podnoenja tube kojom je traio prestanak obveze uzdravanja, odnosno da se ta obveza smanji. Stoga tuitelj neosnovano zahtjeva isplatu naplaenog uzdravanja tueniku na temelju ovrne isprave pravomone presude ovog suda od 11. sijenja 2002. god., za vrijeme prije podnoenja tube. U konkretnom sluaju ne primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08-dalje ZOO/05) koje ureuju stjecanje bez osnove, jer su odredbe OBZ-a, kojima je ureen nain prestanka obveze roditelja koji je na temelju ovrne isprave obvezan davati uzdravanje za punoljetno dijete koje se koluje u srednjoj koli ili pohaa sveuilini ili struni studij te s tim u vezi i pitanje prava roditelja na povrat naplaenih trabina za uzdravanje prije i nakon podnoenja tube za utvrenje prestanka obveze uzdravanja, lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a te kao takve iskljuuju primjenu odredaba ZOO-a koje ureuju institut stjecanja bez osnove.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gobz-72/10 od 1. listopada 2010. god.

86

Gobz-66/10 SENTENCA: Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je odluka o nainu odravanja susreta i druenja maloljetnog sina stranaka sa predlagateljem koji ne ivi s djetetom
Prvostupanjski je sud, prihvativi miljene i prijedlog Centra za socijalnu skrb u Splitu, odredio da e se susreti i druenja maloljetnog sina stranaka s predlagateljem odravati jedan dan u tjednu (srijedom) u trajanju od tri sata u smjeni suprotnoj od one kad je maloljetni sin stranaka u vrtiu te svaku subotu ili nedjelju kada predlagateljica radi. Prema odredbi l. 87. st. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 dalje: OBZ) dijete ima pravo na ivot sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti. Ako ivi odvojeno od jednog ili oba roditelja, dijete ima pravo na susrete i druenje s roditeljima. Kod odluivanja o susretima i druenju djeteta s odvojenim roditeljem vrhovno naelo koje sud mora imati u vidu je dobrobit djeteta. U interesu je djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja i redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne ivi. Svrha je, naime, susreta i druenja u tome da dijete sauva osjeaj povezanosti, prihvaenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne ivi i da roditelj koji ne ivi s djetetom moe utjecati na djetetov razvoj. Kako to proizlazi iz odredbe l. 18. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Meunarodni ugovori, 12/93 i 20/97) oba roditelja su zajedniki odgovorna za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji imaju najveu odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znai da je onaj od roditelja kod kojega dijete ivi duan omoguiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druenja s djetetom. Nema sumnje da upravo prisutnost i angairanje oba roditelja u podizanju djeteta doprinosi njegovom pravilnom psihofizikom razvoju i pravilnom formiranju njegove linosti, posebno kad je dijete privreno jednom i drugom roditelju te oba roditelja djetetu. Sud je duan odrediti susrete i druenja djeteta s odvojenim roditeljem tako da roditeljima bude sasvim jasno na koji nain se ti odnosi odravaju kada, gdje, koliko puta i koliko vremena, tko dijete dovodi na susrete i druenja i tko ga vraa i slino tako da meu roditeljima o tim pitanjima ne dolazi do sporova i dvojbi. 87

Djetetu su pored kratkotrajnih dnevnih susreta i druenja s odvojenim roditeljem tijekom radnog tjedna potrebni i dulji susreti i druenja tijekom vikenda te blagdana i kolskih praznika. Prema odredbi l. 298. st. 1. OBZ-a sud moe odluiti o nainu odravanju susreta i druenja djeteta s roditeljima i o drugim sadrajima roditeljske skrbi prema sporazumu roditelja, ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Predlagatelj u albi navodi da je u interesu djeteta da kontakti izmeu djeteta i njega budu ei i da traju dulje vrijeme nego to je to odredio prvostupanjski sud te da su stranke u pogledu ostvarivanja susreta i druenja djeteta s ocem predlagateljem dogovorile, ne samo o susretima i druenjima tijekom radnog tjedna i vikenda, nego i za vrijeme blagdana i kolskih praznika. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud kod odluivanja o nainu i vremenu susreta i druenja maloljetnog sina stranaka s predlagateljem nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog sluaja, posebno uzrast djeteta (dijete je roeno 30. travnja 2003. god.) te injenicu da se dijete, kako to proizlazi iz miljenja Centar za socijalnu skrb u Splitu, veseli susretima i druenjima s ocem predlagateljem i da je zadovoljno s tim susretima, a izgubio je iz vida i okolnost da je potrebno odrediti susrete i druenja maloljetnog djeteta s predlagateljem i za vrijeme blagdana, odnosno kolskih praznika kad dijete poe u kolu. Kada se tome doda okolnost da iz rezultata do sada provedenog postupka ne proizlazi da bi susreti i druenja maloljetnog sina s predlagateljem bili na tetu maloljetnog djeteta te da je predlagatelj emocionalno upuen na sina, po stajalitu ovoga suda, nema nikakvih razloga da se susreti i druenja maloljetnog djeteta stranaka s predlagateljem ne odrede u duem trajanju tijekom vikenda i za vrijeme blagdana i kolskih praznika. Djetetu je za pravilan razvoj potrebna ljubav, panja i briga oba roditelja te u svrhu zatite dobrobiti djeteta treba poduzeti sve da ne doe do emocionalnog udaljavanja djeteta od roditelja s kojim dijete ne ivi.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gobz-66/10 od 1. listopada 2010. god.

88

STAMBENO PRAVO

89

Gnaj-11/10 SENTENCA: Predmet postupka je zahtjev tuitelja koji se deklarira kao zatieni najmoprimac (raniji nositelj stanarskog prava) za donoenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zatienom najamninom
U postupku je sporno je li tuitelj stekao status stanara na predmetnom stanu odnosno status zatienog najmoprimca. Tuitelj se u predmetni stan, zajedno sa svojom suprugom i djecom, uselio na temelju usmenog ugovora s vlasnikom stana i taj stan je koristio izvravajui obveze stanara i plaajui najamninu te je time stekao status nositelja stanarskog prava, a time i status najmoprimca. Ovo stoga to, kad se za valjanost nekog ugovora, ukljuujui i ugovor o koritenju stana, trai pisani oblik, ne moe se zbog nedostatka tog oblika porei pravovaljanost takvog ugovora ako je on realiziran, odnosno ako su stranke izvravale sadraj tog ugovora i ako je stanje nastalo tom realizacijom potrajalo dulje vrijeme. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tuitelj, za vrijeme dok je bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, sagradio kuu elei time rijeiti stambeno pitanje sebi i svojoj obitelji, ali je tu kuu darovao svojoj djeci. Ovaj sud izraava pravno stajalite prema kojem, u situaciji kada nositelj stanarskog prava odnosno zatieni najmoprimac za vrijeme dok je bio nositelj stanarskog prava ili zatieni najmoprimac, stekne nekretninu u mjestu stanovanja pogodnu za stanovanje te je oitom zlouporabom prava i na tetu vlasnika (najmodavca) besplatnim pravnim poslom prenese na svoje bliske srodnike djecu, tada se on izjednaava s osobom koja ima u mjestu stanovanja rijeeno stambeno pitanje u skladu s odredbom l. 31. Zakona o najmu stanova (Narodne novine 91/96, 48/98, 66/98) i njemu ne pripada pravo na zakljuenje ugovora o najmu stana sa zatienom najamninom, ve on jedino moe traiti donoenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom. Pri tome, ovaj sud izraava i stajalite prema kojem zahtjev za donoenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zatienom najamninom nije zahtjev koji je manji od zahtjeva za donoenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa slobodno 90

ugovorenom najamninom, ve predstavlja drugaiji zahtjev zbog ega nije bilo mogue preinaiti presudu suda prvog stupnja.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gnaj-11/10 od 6. svibnja 2010. god.

Gnaj-14/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuiteljice protutuene koja se legitimira kao nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu u Splitu za donoenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zatienom najamninom kao i zahtjev tuene protutuiteljice usmjeren na iseljenje tuiteljice i predaju istoga stana tuenoj
U postupku je utvreno da je tuiteljica rjeenjem Odjela za stambene poslove zadrala stanarsko pravo na predmetnom stanu nakon razvoda braka kada je nastavila koristiti stan. Nadalje je utvreno da je tuiteljica, kao nositeljica stanarskog prava na stanu u Zagrebu, iji je nositelj stanarskog prava bio njezin drugi suprug, otkupila ovaj stan 1993. god. te ga potom darovala svom unuku. Prvostupanjski sud je zakljuio da tuiteljica, u trenutku stupanja na snagu ZNS tj. na dan 5. studenog 1996. god. nije bila vlasnica stana u Zagrebu te da stoga ne moe trpjeti posljedice iz l. 31. st. 2. ZNS-a (gubitak prava na zatienu najamninu). Naime, sud je prihvatio stajalite sudske prakse prema kojem je odluno postojanje prava vlasnitva nad useljivom kuom ili stanom u vrijeme stupanja na snagu ZNS-a. Zakljuci suda prvog stupnja ne mogu se prihvatiti kao pravilni te je za rjeenje ove pravne stvari odluno rijeiti materijalno pravno pitanje je li tuiteljica izgubila pravo na zakljuenje Ugovora o najmu predmetnog stana nakon to je otkupila stan u Zagrebu na kojem je imala stanarsko pravo jer o rjeenju tog pitanja ovisi ocjena osnovanosti kako tubenog tako i protutubenog zahtjeva. Mjerodavno pravo na temelju kojeg treba rijeiti ovo sporno materijalno pravno pitanje predstavljaju odredbe l. 60. st. 1. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine 51/85, 42/86, 22/92, 70/93, 14/94 i 19/95 dalje ZSO) te odredba l. 1. st. 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 43/92 proieni tekst, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 11/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02 dalje Zakon o prodaji).

91

Odredbom l. 60. st. 1. ZSO-a propisano je da nitko ne moe kao stanar koristiti dva ili vie stanova, dok je odredbom l. 1. st. 5. Zakona o prodaji propisano da stanar moe pod uvjetima propisanim ovim Zakonom kupiti samo jedan stan. S obzirom na injenicu da je tuiteljica kao stanar koristila stan u Zagrebu na kojem joj je stanarsko pravo prestalo otkupom, to ona nije mogla nakon toga imati svojstvo nositelja stanarskog prava na stanu koji je predmet ovog spora jer bi u suprotnom ista kao stanar koristila dva stana. Tuiteljica je konzumirala svoje stanarsko pravo otkupom stana u Zagrebu i time se opredijelila za jedan od dvaju stanova te nakon otkupa toga stana nije mogla vie imati stanarsko pravo ni na jednom stanu pa time nije mogla valjano stei ni status najmoprimca na predmetnom stanu u vrijeme stupanja na snagu ZNS-a radi ega joj ne pripada pravo na zakljuenje Ugovora o najmu stana sa zatienom najamninom niti joj pripada pravo na posjed predmetnog stana jer za njezin posjed stana ne postoji vie valjana pravna osnova.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gnaj-14/10 od 22. rujna 2010. god. Gp-292/09 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja na iseljenje tuenika iz stana temeljem odredbe lanka 40. stavka 1. podstavak 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine 91/96, 48/98, 22/06 - dalje ZNS)
Sporno je pitanje je li pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je tuenima naloeno iseljenje iz stana u Splitu te predaja istog tuiteljici, nakon to umjea na strani tuenika (Grad Split) osigura tuenicima drugi odgovarajui stan s pravima i obvezama zatienog najmoprimca, sve u smislu odredbe l. 40. st. 3. ZNS. Tuiteljica smatra da su ostvarene pretpostavke iz l. 40. st. 1. podst. 2. ZNS za otkaz ugovora o najmu stana tuenima jer tvrdi da nema rijeeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj te da ima pravo na stalnu socijalnu pomo. Prema odredbi l. 40. st. 1. podst. 2. ZNS-a najmodavac moe otkazati stan zatienom najmoprimcu pod pretpostavkom da nema rijeeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a prima socijalnu pomo ili ako ima vie od 60 godina. Pri tome je dovoljno da najmodavac koji nema rijeeno stambeno pitanje, ispunjava samo jedan od ova dva uvjeta (da prima socijalnu pomo ili da ima vie od 60 godina). U naprijed navedenom sluaju, drugi odgovarajui stan, u kojemu e stei status zatienog najmoprimca, najmoprimcu e osigurati jedinica lokalne samouprave, kako je to propisano odredbom l. 40. st. 3. ZNS.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-292/09 od 20. prosinca 2010. god.

92

RADNO PRAVO

93

Grs-40/10 SENTENCA: Primjena odredbe l. 116. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, i 137/04 proieni tekst, 68/05 dalje ZR)
Prvostupanjski sud odbio je zahtjev tuiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu smatrajui kako tuiteljica nije dokazala da joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos te je po pravnom shvaaju ovog suda pogreno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo. Odredbu l.116. st.1. Zakona o radu valja tumaiti restriktivno, u skladu sa normom i to polazei od subjektivnog doivljaja radnika. Naime prema istoj odredbi im radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos sud odreuje dan prestanka radnog odnosa, odnosno raskida ugovora o radu te sud nema mogunost odbiti zahtjev radnika, kao to ima mogunost odbiti takav zahtjev poslodavca. Tako odredbom l.116. st. 2. ZR propisano je da sud moe donijeti odluku o sudskom raskidu ugovora o radu i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije mogu. Dakle, u sluaju sudskog raskida ugovora o radu po zahtjevu radnika bitan je samo njegov postavljeni zahtjev i njegov subjektivni doivljaj, dok poslodavac osim to mora postaviti takav zahtjev mora i dokazati da postoje okolnosti koje su propisane ZR da bi se donijela odluka o sudskom raskidu ugovora o radu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-40/10 od 16. srpnja 2010. god.

94

Revr-1050/10-2 SENTENCA: Predmet spora je utvrenje nezakonitom tuenikove odluke o otkazu ugovora o radu
U postupku je utvreno da je tuiteljica sklopila sa tuenikom vie uzastopnih ugovora o izvoenju nastave, koji ugovori su po svom sadraju ugovori o djelu dakle, meu strankama nije sklopljen ugovor koji bi po svom sadraju predstavljao ugovor o radu. Tuiteljica se predmetnim ugovorima obvezala izvoditi nastavu odreenog broja predmeta, a tuenik se obvezao za to platiti naknadu, to po sadraju predstavlja ugovor o djelu definiran odredbom iz lanka 600. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01-dalje ZOO/91), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08-dalje ZOO/05) i nema one elemente koji ine bit ugovora o radu. S druge strane tuiteljica nije mogla zasnovati radni odnos samo na temelju rada jer je prisilnim propisom bio ureen nain popunjavanja radnih mjesta i zasnivanje radnog odnosa nastavnika. Puko otvoreno uilite ima status javne ustanove za trajnu naobrazbu ije je djelovanje ureeno Zakonom o pukom otvorenom uilitu (Narodne novine broj 54/97, 5/98), a izmeu ostalog obavlja srednjokolsko obrazovanje odraslih kao javnu slubu. U obavljanju te djelatnosti duno je pridravati se odredaba Zakona o srednjem kolstvu (Narodne novine broj 19/92, 26/93, 50/95, 59/01, 114/01, 69/03, 81/05, dalje ZS). Program srednjokolskog obrazovanja odraslih tuenik je prema ZS mogao izvoditi samo ako ima potreban broj nastavnika koji ispunjavaju uvjete za izbor osobe nastavnika. Sam postupak izbora nastavnika ukljuuje obavezno javno oglaavanje potrebe za nastavnikom, a tek po provedenom postupku i izboru sklapa se ugovor o radu kojim se zasniva radni odnos nastavnika (l. 79. ZS). Ove odredbe su posebni prisilni propis u odnosu na odredbe ZOO pa slijedom tih odredbi nije bilo mogue zasnovati radni odnos na nain kako to tvrdi revidentica.

95

S obzirom na to da meu strankama nije sklopljen ugovor o radu, niti je radni odnos nastao na temelju same injenice izvravanja posla kroz odreeno vrijeme, nema zakonske osnove ni za utvrenje nitavom odluke o otkazu, odnosno utvrenja nedoputenom takve odluke. Zato je odbijanjem tubenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr 1050/10-2 od 1. rujna 2010. god.

Revr-845/10-2 SENTENCA: Predmet spora predstavlja zahtjev tuitelja za utvrivanjem nedoputenosti otkaza ugovora o radu koji mu je dat zbog otvaranja steajnog postupka
U postupku suda prvog stupnja je utvreno, a od tih je utvrenja poao i sud drugog stupnja, da je tuitelj imao zakljuen ugovor o radu na neodreeno vrijeme sa tuenikom za rad na mjestu pomonika direktora za marketing koji je sklopljen 11. lipnja 2003. god. Utvreno je da je nad tuenikom, rjeenjem Trgovakog suda u Splitu broj XIV St13/02 od 6. svibnja 2005. god., otvoren steajni postupak te da je tuenik po steajnom upravitelju donio odluku broj 1411/2005 od 16. svibnja 2005. god. kojom se otkazuje ugovor o radu tuitelju, radi toga to je nad tuenikom otvoren steajni postupak, pa je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je do tada tuitelj obavljao. Slijedom takvih utvrenja, pravilan je zakljuak niestupanjskih sudova da je predmetni otkaz dat tuitelju zakonit i doputen, jer je otvaranje steajnog postupka prema odredbi l. 113. Zakona o radu (Narodne novine broj 137/04 - proieni tekst, 68/05 - dalje ZR), a u svezi s l. 120. st. 2. Steajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04 i 82/06 dalje: SZ) poseban opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Takav se otkaz u takvoj situaciji moe dati bez obzira na dogovoreno trajanje ugovora o radu ili dogovoreno iskljuenje prava na redovni otkaz te bez obzira na zakonske ili ugovorene odredbe o zatiti radnika.

Odluka Vrhovnog suda RH Revr-845/10-2 od 2. lipnja 2010. god.

96

Revr-1399/09-2 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja protutuenika da se utvrdi nezakoniti otkaz ugovora o radu kojeg je tuenik dao tuitelju nakon isteka probnog rada, da se odredi sudski raskid ugovora o radu i naloi tueniku da tuitelju isplati plau i naknadi tetu zbog sudskog raskida
Niestupanjski sudovi su pravilno zakljuili da je tuenik, na temelju odredbe l. 113. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, i 137/04 proieni tekst, 68/05 dalje ZR) kao i na temelju odredbi Pravilnika o radu tuenika kojima je propisano da se prilikom sklapanja ugovora o radu moe ugovoriti i probni rad, zakonito otkazao ugovor o radu. Tijekom probnog roka tuitelj nije pokazao da moe uredno obavljati sve obveze iz radnog odnosa pa su valjano niestupanjski sudovi ocijenili kako tuitelj nije zadovoljio na probnom radu i stoga je ispravan zakljuak da je otkaz ugovora o radu, osim u dijelu dana prestanka ugovora o radu, zakonit. Tono je da tuenik odlukom o otkazu ugovora o radu nije omoguio tuitelju koritenje otkaznog roka od najmanje 7 dana, no nepotivanjem otkaznog roka iz l. 31 st. 1. i 3. ZR ne ini odluku o otkazu u cijelosti nezakonitom, ve samo u dijelu u kojem je utvren prestanak ugovora o radu. Prema odredbi l. 118 st. 4. ZR otkazni rok poinje tei od dana dostave otkaza. Nije sporno da otkazni rok u konkretnom sluaju iznosi sedam dana, a budui je odluka o otkazu dostavljena tuitelju 12. rujna 2006. god. proizlazi da je otkazni rok od sedam dana istekao 19. rujna 2006. god. te da je s tim danom tuitelju prestao ugovor o radu.

Odluka Vrhovnog suda RH Revr-1399/09-2 od 30. lipnja 2010. god.

97

Gp-561/10 SENTENCA: Pitanje nedoputenosti izvanrednog otkaza te protutubeni zahtjev tuenika za sudskim raskidom Ugovora o radu
Pogreno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom odluivanja o trenutku prestanka ugovora o radu tuitelju sa danom 5. studenog 2007. god. Ovo iz razloga to je donoenjem prvostupanjske presude tog dana i utvreno da je nedoputen izvanredni otkaz ugovora o radu, (s tim da je obzirom na okolnosti nastale prije otkazivanja utvreno da nastavak radnog odnosa nije mogu), pa je zbog navedenog istog dana sudskim raskidom valjalo utvrditi prestanak ugovora kojeg je tuitelj imao zakljuenog sa tuenikom. Za uzimanje pravnog shvaanje protivno navedenom imalo bi za posljedicu da bi postojala obveza vraanja na rad iako uvaavajui interes obiju ugovornih stranaka to nije mogue, osobito imajui u vidu injenicu da je tuitelj prema vlastitom priznanju zasnovao radni odnos u vlastitom obrtu. Kako je sud utvrdio tek sudskom presudom od 29. listopada 2009. god. da je odluka poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedoputena, to nije bilo osnova za sudskim raskidom ugovora o radu prije 29. listopada 2009. god., a time ni donoenja odluke o vraanju na rad.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-561/10 od 2. rujna 2010. god.

98

Grs-61/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja za pruanje sudske zatite i utvrenja da je nedoputen redoviti otkaz ugovora o radu od 7.rujna 2005. god.
U postupku je nedvojbeno utvreno da je tuitelju prestao radni odnos kod tuenika odlukom o izvanrednom otkazu donesenom pet dana (12. rujna 2005. god.) nakon to je tuitelju redovito otkazan ugovor o radu osobno uvjetovani otkaz dana 7. rujna 2005. god. Naprijed navedene injenice ne iskljuuju pravo tuitelja da ostvaruje sudsku zatitu povrijeenog prava u smislu odredbe l. 133. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, i 137/04 - proieni tekst, 68/05 - dalje ZR) Redoviti otkaz ugovora oradu poluuje odreene pravne uinke jer temeljno pravo je tuitelja utvrditi doputenost otkazivanja ugovora o radu u vremenskom razdoblju od 7. rujna 2005. god. (redoviti otkaz ugovora o radu) do 12. rujna 2005. god. (izvanredni otkaz ugovora o radu). Tuitelj ima pravni interes za utvrenje jesu li ostvarene pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu neovisno da li je od proteka jednog i drugog razloga za otkaz proteklo par dana ili par godina. Ukoliko se tijekom postupka utvrdi da je bio nedoputen otkaz ugovora o radu od 7. rujna 2005. god., ima se smatrati da je tuitelj bio u radnom odnosu kod tuenika do 12. rujna 2005. god. (jer je ve pravomono donesena odluka o osnovanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu) pa tuitelj za to vremensko razdoblje ima pravo na isplatu naknade plae. U ovoj fazi postupka tubeni zahtjev tuitelja za vraanje na posao (od pet dana) bio bi neosnovan s obzirom na utvrenje suda prvog stupnja u postupku izvanrednog otkazivanja ugovora o radu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-61/10 od 28. rujna 2010. god.

99

Revr-146/10-2 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev tuitelja na utvrenje da je nedoputena odluka tuenika o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponaanjem tuitelja i vraanje na rad
U postupku pred niestupanjskim sudovima je utvreno da je tuenik odluku o otkazu donio iz razloga to je tuitelj neopravdano izostao s posla, radi ega je kod tuenika dolo do poremeaja u poslovanju. Tuitelj da nije najavio koritenje godinjeg odmora, ve da je najavio mogunost odlaska na utakmicu u Austriju, da nije osigurao zamjenu niti je imao suglasnost tuenika. Kako je tuenik imao unaprijed utvren raspored o obavljanju poslova, neopravdanim izostankom s posla tuitelj je onemoguio normalno odvijanje rada, a ime je naruio ugled tuenika. Radi naprijed navedenog pravilno je ocijenjeno da je tuitelj izvrio teku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog ega, uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka, nastavak radnog odnosa nije mogu. Svojim ponaanjem tuitelj kao radnik ne moe dovesti poslodavca u stanje neizvjesnosti, odnosno da funkcioniranje procesa rada ovisi o raspoloenju tuitelja. Od tuenika, vodei rauna o okolnostima konkretnog sluaja, nije bilo opravdano oekivati da tuitelja pismeno upozori, odnosno da mu omogui iznoenje obrane.

Odluka Vrhovnog suda RH Revr-146/10-2 od 3. oujka 2010. god.

100

Grs-55/10 SENTENCA: Pitanje dostave odluke o otkazu ugovora o radu

Sud prvog stupnja usvojio je tubeni zahtjev tuitelja za utvrivanjem nedoputenosti otkaza ugovora o radu smatrajui da je tuenik odluku o otkazu morao dostaviti osobno tuitelju, jer od dana te dostave poinje tei rok za podnoenje prigovora i pruanje ostale pravne zatite, a u konkretnom sluaju tuenik je odluku dostavio svekrvi tuiteljice. Ne moe se prihvatiti kao pravilan stav suda prvog stupnja iz razloga to doputenost otkaza ugovora o radu ne treba procjenjivati kroz postupak dostavljanja sporne odluke. Postupak dostavljanja je bitan za cijenjenje injenice je li tuitelj u roku zatraio sudsku zatitu u smislu odredbe l. 133. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, i 137/04 - proieni tekst, 68/05). injenica dostave nije odluna za osnovanost tubenog zahtjeva tj. utvrenje doputenosti otkaza ugovora o radu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-55/10 od 28. rujna 2010. god.

101

Go-70/09

SENTENCA: Zabrana utakmice radnika sa poslodavcem pitanje isplate ugovorne kazne

lankom 99. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, i 137/04 - proieni tekst, 68/05 - dalje ZR) ureena je zakonska zabrana utakmice radnika sa poslodavcem, dok se u ovoj pravnoj stvari radi o ugovornoj zabrani pa je tako odredbom l. 100 st. 1. ZR odreeno da poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se odreeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u trinoj utakmici s poslodavcem te da ne smije za svoj raun ili za raun tree osobe sklapati poslove kojima se takmii s poslodavcem. Odredba l. 101 st. 1. ZR odreuje da ugovorna zabrana utakmice obvezuje radnika samo ako je ugovorom poslodavac preuzeo obvezu da e radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosjeene plae, isplaene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Konano l. 104. ZR-a odreeno je da, ako je za sluaj nepotivanja ugovorne zabrane utakmice predviena samo ugovorna kazna, (a ne dakle i isplata naknade plae prema l. 101 ZR-a), poslodavac moe u skladu s opim propisima obveznog prava traiti samo isplatu te kazne, a ne i ispunjenje obveze ili naknadu vee tete te da se ugovorna kazna moe ugovoriti i za sluaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plae za vrijeme trajanja ugovorne zabrane utakmice. Dakle, iz sadraja odredbe l. 100. ZR-a koja regulira ugovornu zabranu utakmice jasno proizlazi kako povredu utakmice predstavlja sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca. Po odredbama Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine broj 111/93 i 34/99, 52/00 odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09) tuenik kao lan uprave 102

Drutva, iji je i suosniva, kao takav vodi poslove Drutva zajedno sa ostalima i po stajalitu ovog suda, zabrana takmienja sa poslodavcem po odredbi l. 100. ZR-a odnosi se na tuenika. Prema odredbi l. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01-dalje ZOO/91), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08-dalje ZOO/05), vjerovnik i dunik mogu ugovoriti da e dunik platiti vjerovniku odreenu novanu svotu ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem (ugovorna kazna). Nadalje, l. 273. ZOO-a je odreeno da kada je kazna ugovorena za sluaj neispunjenja obveze vjerovnik moe zahtijevati ili ispunjenje obveze ili ugovornu kaznu, da on gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako je zatraio isplatu ugovorne kazne. Konano l. 276. ZOO-a odreuje da ako je za neispunjenje obveze ili za sluaj zakanjenja sa ispunjenjem zakonom odreena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade ili pod kojim drugim nazivom, a ugovorne strane su pored toga ugovorile kaznu, vjerovnik nema pravo zahtijevati ugovornu kaznu i naknadu odreenu zakonom, osim ako je to zakonom doputeno. Ova posljednja odredba znai da poslodavac ne moe kod sluaja predviene ugovorne kazne traiti ispunjenje obveze (a niti naknadu tete koja bi bila vea od ugovorne kazne, bez obzira koliko eventualno ta teta bila vea od ugovorne kazne), nego moe traiti iskljuivo ugovornu kaznu. Ugovorna zabrana utakmice valjana je i u sluaju da je ugovorena samo ugovorna kazna, a bez da je ugovorena obveza plaanja naknade plae iz l. 100. i 101. ZR. Naime, iako je u l. 101. ZR odreeno da zabrana utakmice obvezuje samo u sluaju da je poslodavac preuzeo obvezu plaanja naknade od najmanje polovice plae, odredbom l 104. st. 2. ZR-a odreen je izuzetak od toga, jer je izriito propisano da se ugovorna kazna moe odrediti i za sluaj da poslodavac nije preuzeo obvezu isplate naknade plae. Je li radnik koji sklopi ugovor o zabrani utakmice samo s ugovornom kaznom, a bez naknade plae, u nepovoljnijoj situaciji, stvar je konkretnih okolnosti (razloga za sklapanje takvog ugovora, primanja koje je imao kod poslodavca i dr.). Naravno, sasvim je sigurno da je u nepovoljnijoj situaciji nego da je ugovorio naknadu plae za vrijeme trajanja zabrane utakmice. Meutim, u formalnom smislu to je pitanje slobode ugovaranja, to znai da je radnik imao slobodu pristati na takvu ugovornu zabranu utakmice. No, s obzirom da u radnom odnosu pozicija poslodavca i radnika nipoto nije ravnopravna, moda se moe zakljuiti da se ovom odredbom radnici de facto stavljaju u relativno nepovoljniji poloaj u odnosu na poslodavca, ali to nita ne mijenja glede primjene vaeeg propisa.

Odluka upanijskog suda u Splitu Go-70/09 od 28. svibnja 2010. god.

103

Grs-23/10 SENTENCA: Predmet ovog spora je tuiteljev zahtjev za donoenje presude kojom se nadomjeta suglasnost tuenika pod 2) (radniko vijee) za davanje otkaza ugovora o radu tuenoj pod 1) kao radnici
Odredbom l. 146. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, i 137/04 - proieni tekst, 68/05 - dalje ZR) propisano je da u sluaju uskrate suglasnosti radnikog vijea poslodavac moe u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti traiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitrana odluka. Pravna pitanja na koja valja odgovoriti u ovom sporu su: to treba utvrivati u sudskom postupku: da li opravdanost razloga za konkretni otkaz ugovora o radu ili neto drugo, tko je pasivno legitimiran u sporu.

U odnosu na prvo postavljeno pitanje ovaj sud je zauzeo stajalite prema kojemu se u sporu koji je poslodavac pokrenuo radi donoenja odluke koja nadomjeta suglasnost radnikog vijea na otkazivanja ugovora o radu odreenoj zatienoj kategoriji radnika raspravljanje ograniava na ispitivanje injenica koje upuuju na to: radi li se o razlogu za otkaz koji je doputen zakonom radi li se o radniku kojemu se ne moe otkazati ugovor o radu (npr. l. 70. ZR) te da li poslodavac navodima i predloenim dokazima upuuje na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

Prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o otkaznom razlogu koji je propisan Zakonom, da tuena pod 1) ne spada u kategoriju radnika kojima je zabranjeno otkazivanje, da postoji osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga te da otkaz nije rezultat ikanoznog postupanja poslodavca pa je opravdano prihvaanje tubenog zahtjeva kojim donesena presuda zamjenjuje prethodnu suglasnost radnikog vijea. 104

to se tie pasivne legitimacije u sporu, iz stilizacije odredbe l. 146. st. 3 ZR proizlazi da tubu valja podnijeti protiv onoga koji je uskratio dati prethodnu suglasnost na otkaz, a to je radniko vijee koje je utemeljeno kod poslodavca. Dakle, valjano je odbijen tubeni zahtjev u odnosu na tuenu pod 1) koja e kao radnica svoja prava moi zatititi odnosno traiti u postupku u kojemu e se na njezin zahtjev odluivati o tome je li ostvaren razlog za konkretni otkaz.

Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-23/10 od 28. svibnja 2010. god.

G-1719/08 SENTENCA: Isplata otpremnine

Otpremnina je novana trabina iz radnog odnosa te zaposlenik nije obvezan podnijeti zahtjev za zatitu prava niti je to pretpostavka za ostvarivanje prava na otpremninu. Njezina se visina u trenutku otkaza trebala odrediti na temelju l. 118 st. 2. ZR koji propisuje da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti, u iznosu manjem od prosjene mjesene plae isplaene zaposlenika tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navrenu godinu rada kod tog poslodavca. Polazei od temeljnog naela radnog prava pri tumaenju propisa o radu, radno pravni propis uvijek valja tumaiti in favorem laboratis, znai da u sluaju kada je zaposlenik prije otkazivanja ugovora o radu primao naknadu plae, tada se osnovica za isplatu otpremnine treba odrediti prema iznosu plae koju bi zaposlenik primio da je radio u razdoblju koje slui kao temelj za odreivanje prava na otpremninu. Naprijed navedeno stajalite zauzeo je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3228/2004 od 14. veljae 2005. god. (Narodne novine broj 29/05). Jo je za navesti da je lankom 2. Zakona o porezima na dohodak (Narodne novine broj 25/95 proieni tekst) propisano da je obveznik poreza na dohodak fizika osoba. Porez na dohodak ne plaa se pored ostalog i na otpremninu (l. 8. st. 1. toka 8. Zakona o porezu na dohodak), a iju visinu propisuje Ministarstvo financija.

Odluka upanijskog suda u Splitu G-1719/08 od 8. veljae 2010. god.

105

PROCESNO PRAVO

106

Gp-740/10 SENTENCA: Tuenik istie da sud nije uzeo u obzir eventualno potraivanje tuenika prema tuitelju
Da bi sud odluio o prigovoru tuenika kojim potraivanju tuitelja istie u prijeboj svoje potraivanje prema tuitelju, takav prigovor tuenik treba istai u parnici do zakljuenja glavne rasprave. Prigovor mora biti odreen navoenjem iznosa potraivanja koji se stavlja u prijeboj, jer izreka presude sadri i odluku o postojanju ili ne postojanju potraivanja istaknutog u prijeboj (l. 338. st. 3. Zakona o parninom postupku - Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - u daljnjem tekstu ZPP), a odluka o postojanju ili nepostojanju tog potraivanja postaje pravomona (l. 333. st. 3. ZPPa). Takav prigovor koji bi po svom sadraju predstavljao procesnopravni prigovor radi prijeboja o kojem bi sud trebao odluiti, tuenik nije istaknuo u predmetnoj parnici. Navod tuenika sa zapisnika od 3. veljae 1994. god. da tuitelju ne duguje nita s osnova zakupnine, jer zakupninu prebija sa svojim potraivanjem po svom sadraju nije procesnopravni prigovor radi prijeboja o kojem je sud trebao odluiti. Naime, kako je naprijed reeno, prigovor treba biti odreeno postavljen, navoenjem da se stavlja u prijeboj potraivanju tuitelja odreeno potraivanje koje se moe prebiti s trabinom tuitelja, navoenjem iznosa trabine koji se stavlja u prijeboj. Takoer ovaj navod ne predstavlja ni materijalnopravni prigovor radi prijeboja, koji bi imao za posljedicu prestanak obveze, jer nisu ispunjene sve pretpostavke za prijeboj u smislu odredbe l. 336. i 337. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe lanka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08 - dalje ZOO/05).

107

to se pak tie navoda alitelja da je tuiteljevo potraivanje prestalo tzv. materijalnom kompenzacijom jo prije podnoenja tube, valja rei kako, da bi obveza prestala prijebojem, moralo se raditi o pravno postojeim, uzajamnim i istovrsnim potraivanjima koja su istovremeno i dospjela (dakle da su rokovi za dobrovoljno ispunjenje postojeih obveza ve nastupili i kod potraivanja i kod protupotraivanja poto se radi o dvostrukom ispunjenju meusobno postojeih obveza), a koji uvjeti prema injeninom utvrenju prvostupanjskog suda u konkretnom sluaju nisu bili ispunjeni. Naime, sama kompenzacijska izjava (izjava da se obavlja prijeboj) upuena tuitelju nije dostatna za nastanak prijeboja i s tim u vezi prestanak obveze, budui su izostale ope pretpostavke iz odredbe l. 336. ZOO/05 (nema meusobnih, egzistentnih i dospjelih trabina).

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-740/10 od 2. prosinca 2010. god. Gx-889/10 SENTENCA: Predmet spora je zahtjev za isplatu koji predstavlja doprinos na ime sredstava zajednike priuve
Prvostupanjski sud je smatrao da je u prijedlogu za ovrhu kao ovrhovoditelj bio naveden upravitelj Tehnoplast d.o.o. Split koji zastupa suvlasnike stambene zgrade te s obzirom da su tijekom postupka tuitelji oznaeni kao konkretne fizike osobe suvlasnici stambene zgrade, da se u konkretnom sluaju ne radi o situaciji iz l. 193. st. 2. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08-u daljnjem tekstu ZPP), a kada bi se i radilo o toj situaciji, da je punomonik tuenika podnesak u kojem su tuitelji tako oznaili aktivnu stranu u tubi, zaprimio i da se nije usprotivio eventualnoj subjektivnoj preinaci. Prema odredbi l. 192. st. 3. ZPP-a nakon to se tuenik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tuitelja u parnicu moe stupiti novi tuitelj samo ako tuenik na to pristane. Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud je bio duan pozvati tuenika da se eksplicite izjasni je li suglasan da umjesto tuitelja Tehnoplast d.o.o., koji je kao ovrhovoditelj i naveden u prijedlogu za ovrhu i u odnosu na kojeg je odran na snazi platni nalog, kao tuitelji u parnicu stupe fizike osobe, suvlasnici stambene zgrade. Stoga nije od znaaja injenica je li se tuenik ili ne upustio u raspravljanje po preinaenoj tubi.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-889/10 od 25. studenog 2010. god.

108

Gmal-387/10

SENTENCA: U predmetnom postupku tuitelji trae ponavljanje postupka tvrdei da im nezakonitim postupanjem suda u vidu proputanja dostave nije bila dana mogunost raspravljanja pred sudom

Tuitelji smatraju da je u situaciji kada se dostava pismena na adresu koja je u tubi oznaena kao adresa njihovog prebivalita nije mogla uredno obaviti (vraanje dostavnice uz naznaku dostavljaa da tuitelji ne ive na toj adresi), to je krivnja i grubi propust njihovog prijanjeg punomonika koji je prilikom sastavljanja tube kao adresu tuitelja naznaio adresu na kojoj vie ne ive, bila dunost uredujueg suca putem nadlenog tijela utvrditi pravu adresu tuitelja. Ovo tim vie, kako to posebno istiu tuitelji u albi, jer je tuitelj pod 1) osoba koja je sportskim uspjesima zaduila ovaj grad (najbolji vaterpolist svijeta dva puta) te kao takva on i mjesto njegovog stanovanja trebaju biti poznati uredujuem sucu, koji, isto tako, vodi jo jedan spor u kojem je stranka tuitelj, a u kojem je naznaena prava adresa navedenog tuitelja. ude se, stoga, tuitelji kako to uredujui sudac postupa sukladno odredbi l. 145. st. 5. ZPP-a kada je za utvrenje tone tuiteljeve adrese bilo dovoljno da priupita nekog svog poznanika koji se kree u sportskim krugovima o tonoj adresi poznatog vaterpolista ili pak da nae drugi spis kojim je zaduen, a u kojem je isto tako stranka tuitelj pod 1. Odredbom l. 145. st. 5. ZPP-a propisano je da e, ukoliko stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, pa se zbog toga dostava ne moe uredno obaviti, sud odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu plou suda, sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priope sudu svoju novu adresu. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je sva navedena sudska pismena dostavljao tuiteljima putem oglasne ploe suda pozivom na citiranu odredbu l. 145. st. 5. 109

ZPP-a, prethodno utvrdivi da se dostava ne moe uredno obaviti tuiteljima na adresu naznaenu u tubi Krstulovieva 41, to ujedno proizlazi i iz dostavnica koje prilee spisu (naznaka dostavljaa prilikom pokuaja dostave na adresu Krstulovieva 41 po iskazu stanara primatelji su odselili sa navedene adrese; stan je prodan), a tuitelji niti njihov tadanji punomonik nisu obavijestili sud o promjeni adrese, to je bila njihova dunost u smislu odredbe l. 145. st. 1. ZPP-a. Naime, prema citiranoj odredbi stranka ili njezin zastupnik duni su tijekom postupka do isteka roka od est mjeseci nakon pravomonosti prvostupanjske odluke protiv koje alba nije izjavljena, odnosno nakon dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak pravomono zavrava odmah obavijestiti sud o svakoj promjeni svoje adrese.

Imajui u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prijedlog tuitelja za ponavljanje postupka, ocijenivi da nije ostvaren zakonski razlog za ponavljanje postupka iz odredbe l. 421. st. to. 2. ZPP-a te da nema govora o nezakonitom postupanju suda u vidu proputanja dostave ime su tuitelji onemogueni u raspravljanju pred sudom. U odnosu na naelo legitimnog oekivanja, na koje se tuitelji pozivaju u svojoj albi, za navesti je da se ne moe od suda traiti niti oekivati, niti je to njegova dunost, da ispravlja greke stranaka te da se bavi istraivakom djelatnou kako bi utvrdio tonu adresu stranaka u situaciji kada je grekom tih istih stranaka (odnosno punomonika) njihova adresa pogreno naznaena. I sami tuitelji u albi navode kako je uslijed grubog propusta i samovolje njihovog biveg punomonika s kojim sud nema nita te tuitelji nemaju legitimno pravo oekivati od suda da ispravlja greke stranaka te da mimo odredaba ZPP-a, nekakvim izvanprocesnim nainima istrauje i utvruje pravu adresu stranaka. Sud postupa sukladno pravilima ZPP-a,a sporna procesna situacija regulirana je odredbom l. 145. st. 5. ZPP-a, na temelju koje je sud u konkretnom sluaju i postupao.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-387/10 od 31. prosinca 2010. g.

110

Go-213/10 SENTENCA: Tuenik ustraje u prigovoru promaene pasivne legitimacije tvrdei da je u obvezi obrt koji se vodio pod njegovim imenom
Obrt je u smislu l. 1. st. 1. Zakona o obrtu (Narodne novine broj 77/93. 90/96, 64/01, 71/01 ispravak, 49/03 proieni tekst, 68/07, 79/07 ispravak i br. 40/10 Odluka USRH, dalje: ZO), samostalno i trajno obavljanje doputenih gospodarskih djelatnosti od strane fizikih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pruanjem usluga na tritu, a obrtnik je fizika osoba koja obavlja jednu ili vie tih djelatnosti u svoje ime i za svoj raun (l. 1. st. 3. ZO). Obrti nije ni pravna, niti fizika osoba, ve predstavlja samostalno i trajno obavljanje doputenih gospodarskih djelatnosti, pa dakle ne moe biti sudionik obveznog odnosa ni nositelj prava i obveza iz takvog odnosa. To znai da je u konkretnom sluaju ba tuenik, a ne njegov obrt, stranka iz citiranog ugovora o zasnivanju pretplatnikog odnosa. Ni ovdje mjerodavni Zakon o telekomunikacijama (Narodne novine broj 122/03. 158/03, 177/03, 60/04 i 70/05, dalje: ZT), koji ureuje prava i obveze davatelja i korisnika telekomunikacijskih usluga, ne daje uporite za drugaiji stav jer samo fizike i pravne osobe mogu imati svojstvo korisnika usluge i pretplatnika (l. 7. to. 19. i 40. ZT). Prema odredbi iz l. 7. to. 40. ZT pretplatnik je pravna ili fizika osoba koja je sklopila ugovor s davateljem javnih telekomunikacijskih usluga u svrhu koritenja tim uslugama, pa uz sve naprijed izloeno ovdje nema pravne dvojbe da je ba tuenik pretplatnik i time nositelj obveza iz tog pretplatnikog odnosa. Tuenik u albi iznosi i nove tvrdnje o injenicama odnosnim na pitanje ograniene odgovornosti obrtnika za obveze obrta (l. 20 st. 1. ZO koji je u meuvremenu ukinut Odlukom USRH br. U-I / 2771 / 2008 od 17. oujka 2010. god.) to, meutim, nije doputeno (l. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka upanijskog suda u Splitu Go-213/10 od 15. prosinca 2010. god.

111

Go-461/09 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 206. i 208. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08-u daljnjem tekstu ZPP)
Prema odredbi l. 206. st. 1. ZPP-a, osoba koja ima pravni interes da u parnici koja tee meu drugim osobama jedna od stranaka uspije moe se pridruiti toj stranci, to je konkretni sluaj. Odredbom l. 208. st. 3. ZPP-a propisano je da ako umjea podnese pravni lijek, primjerak njegova podneska dostavlja se i stranci kojoj se pridruio, dok je st. 4. iste zakonske odredbe propisano da parnine radnje umjeaa imaju, za stranku kojoj se pridruio, pravni uinak ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama. Kako se umjea pridruuje onoj stranci u odnosu na koju ima pravni interes da u parnici uspije, on moe poduzimati samo one radnje koje se u naelu mogu kvalificirati kao povoljnije za tu stranku. Umjea poduzima procesne radnje u svoje ime, ali se radnje koje poduzima tretiraju kao procesne radnje stranke kojoj se pridruio ukoliko ih ta stranka izriito ne otkloni. Umjea moe poduzimati procesne radnje koje bi za stranku bile naelno i objektivno korisne samo dok stranka kojoj se pridruio na njih preutno pristaje, tj. dok ih ne ospori. Konana ocjena o umjesnosti pomoi koju umjea prua stranci preputa se samoj stranci. Ona je ovlatena oduzeti pravni uinak i onoj radnji umjeaa koja bi za nju mogla biti korisna. Pri tome se nije duna izjasniti o razlozima svojeg dranja. Slijedom navedenog, pogreno je shvaanje prvostupanjskog suda da umjea ne moe izjaviti pravni lijek ako se stranka na ijoj je strani pristupio nije koristila ovim svojim pravom. Okolnost to tuenik u ovom predmetu nije podnio albu protiv presude ne znai da je tuenik time manifestirao svoju volju da podnoenje albe nije u njegovom interesu, a kako to smatra prvostupanjski sud. Naprotiv, ovaj sud smatra da bi takvo zakljuivanje bilo opravdano jedino u sluaju da je tuenik izriito otklonio izjavljenu albu umjeaa, a to

112

ovdje nije uslijedilo (prema podacima u spisu predmetna alba je dostavljena tueniku zajedno sa pobijanim rjeenjem).

Odluka upanijskog suda u Splitu Go-461/09 od 30. prosinca 2010. god.

Gmal-437/10 SENTENCA: Parnini troak kod povlaenja tube nakon postizanja izvansudske nagodbe
U konkretnom sluaju tuitelj je povukao tubu zbog toga to je sa tuenikom postigao izvansudsku nagodbu kojom su definirana prava i obveze stranaka u predmetnoj pravnoj stvari. Sklapanje izvansudske nagodbe nije mogue izjednaiti sa situacijom koju propisuje l. 158 st. 1. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08-u daljnjem tekstu ZPP), prema kojoj u sluaju povlaenja tube, dunost snaanja trokova pada na tuenika. Sklapanje izvansudske nagodbe ne znai da je tuenik udovoljio zahtjevu tuitelja, pa da mu stoga, pozivom na tu odredbu bude naloeno snaanje trokova postupka. U konkretnoj situaciji tuitelju nije trebalo obistiniti iznos koji mu je priznat pobijanim rjeenjem te je stoga sud pogreno primijenio materijalno pravo, meutim s obzirom na injenicu da u dosuujuem dijelu pobijano rjeenje nije pobijano albom, to je isto u tom dijelu postalo pravomono.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-437/10 od 22. prosinca 2010. g.

113

Gmal-182/10 SENTENCA: Plaanje trokova delegacije prilikom primjene odredbe lanka 10. stavak 2. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 dalje ZS)
Odredbom lanka 10. stavak 2. ZS propisano je da predsjednik Vrhovnog suda RH moe odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno nadlean sud, ako sud koji je po zakonu mjesno i stvarno nadlean zbog velikog broja predmeta koje ima u radu, ne moe u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, dok je u stavku 5. istoga lanaka propisano da u sluaju iz stavka 2. ovog lanka strankama i njihovim punomonicima pripada pravo na naknadu trokova javnog prijevoza. Nadalje, odvjetnicima da pripada naknada trokova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i naknada trokova prijevoza odreena Tarifom o nagradama i naknadi trokova za rad odvjetnika. Ovi trokovi da e se isplatiti na teret dravnog prorauna, ukoliko su vei od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadlenim sudom. Obzirom da su se u konkretnom sluaju u cijelosti ostvarili uvjeti iz odredbe lanka 10. stavak 2. i 5. ZS, to je valjalo preinaiti pobijano prvostupanjsko rjeenje, na nain da je punomonicima tuiteljice priznat troak prijevoza kao i pravo na naknadu za izbivanje iz pisarnice. Sukladno odredbi Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi trokova (Narodne novine 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/94, 37/05 i 59/07 dalje: OT), koja propisuje da odvjetnik ima pravo na naknadu trokova uporabe vlastitog automobila u visini od 30% cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki prijeeni kilometar, punomonicima tuiteljice, prema prosjenoj cijeni navedene vrste benzina koja je u listopadu 2009. god. iznosila oko 7,60 kn, a udaljenost izmeu Zagreba i Splita je 387 km autoputom Zagreb Split (odnosno 774 km u oba smjera) pripada iznos za pristup na roite od 1.764,72 kn, na ovaj iznos strankama ne pripada PDV. Takoer prema Tbr. 35. OT za ekanje na raspravu ili za vrijeme vijeanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl., odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki zapoeti sat, ali najvie do 7 sati. Stoga se, sukladno navedenoj odredbi OT-a, punomonicima tuiteljice u cijelosti priznaje naknada odsustva iz pisarnice u trajanju od 7 114

sati, uz vrijednost boda od 10 kn, u iznosu od 1.750,00 kn, koji iznos uvean za 23% PDV-a daje 2.152,50 kn.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-182/10 od 18. lipnja 2010. god.

Gp-686/10 SENTENCA: Primjena Pravilnika o naknadi trokova u sudskim postupcima (Narodne novine 8/08 - dalje Pravilnik)
Prema odredbi lanka 6. stavak 1. Pravilnika putni trokovi obuhvaaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, a sredstva javnog prometa u smislu ovog Pravilnika su tramvaji, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion, s tim da ovi trokovi obuhvaaju izdatke za dolazak iz mjesta prebivalita odnosno boravita do mjesta gdje se treba izvriti sasluanje. Visina naknade za prijevoz odreuje se na osnovu putne karte ili na drugi odgovarajui nain (lanak 7. stavak 2. Pravilnika). Prema broju prijeenih kilometara po propisima koji vrijedi za suce suda koji vodi postupak, visina naknade obraunava se samo ukoliko se radi o relacijama na kojima ne saobraaju sredstva javnog prometa ili ne saobraaju u prigodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa. Trokovi za hranu i smjetaj (dnevnice) za vrijeme zadravanja izvan prebivalita preko 8 do 12 sati svjedoku pripada u visini l/2 dnevnice, a za vrijeme provedeno preko 12 do 24 sata u visini cijele dnevnice, koju imaju suci odgovarajueg suda koji vodi postupak (lanak 10. Pravilnika). Slijedom naprijed navedenog svjedokinji ne pripada naknada za prijevoz vlastitim prijevoznim sredstvom, ve naknada za prijevoz sredstvima javnog prometa i to autobusom kao najkraim i najekonominijim prometnim sredstvom u smislu odredbe lanka 7. i 8. Pravilnika te joj nadalje i pripada 170,00 kn kao troak cijele dnevnice sukladno odredbi lanka 10. stavak 2. Pravilnika budui je izvan prebivalita izbivala vie od 12 sati.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-686/10 od 16. lipnja 2010. god.

115

Gmal-376/10 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 110. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - u daljnjem tekstu ZPP)
Prema odredbi lanka 110. ZPP sud prvog stupnja e kazniti novanom kaznom od 500,00 kn do 5.000,00 kn fiziku osobu, odnosno od 2.000,00 kn do 20.000,00 kn pravnu osobu koja u podnesku vrijea sud, stranku ili drugog sudionika u postupku te se novana kazna moe izrei i zastupniku stranke i umjeau, ako je on odgovoran za vrijeanje.

I. Kanjava se tuenik novanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kn jer je u odgovoru na tubu vrijeao sud, tuitelja i njegovog punomonika. II. Nalae se tueniku da u roku od 15 dana uplati iznos od 5.000,00 kn na iro raun Dravnog prorauna 1001005-1863000160 poziv na broj 24 5045-JMBG tuenika. III. Ukoliko tuenik ne plati novanu kaznu u gornjem iznosu u ostavljenom roku pristupiti e se prisilnoj naplati izreene novane kazne prema propisima o prisilnoj naplati poreza.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-376/10 od 13. rujna 2010. god.

116

Grs-37/09 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 110. stavak 1. ZPP-a

Novano kanjavanje stranke je jedna od mjera kojom se osigurava uredan tijek postupka i stavlja do znanja strankama da se, ma koliko bili nezadovoljni konkretnim sudskim odlukama, pored propisanih pravnih lijekova (redovnih i izvanrednih) ne mogu koristiti drugim sredstvima, a najmanje takvih kvalificiranjem suca koje ima za cilj omalovaiti ga, zastraiti i uvrijediti. Sudac je dunosnik koji obavlja povjerenu mu zadau suenja, ijoj se pristranosti moe prigovoriti pod pretpostavkama propisanim institutom izuzea, ali izvan toga, radi ouvanja digniteta dunosnika i pravosua u cjelini, strankama nije doputeno iznositi aluzije na nepoteni rad suca, a ponajmanje ga vrijeati ili mu, prikriveno prijetiti. Kanjavanje je ogranieno samo na sluajeve vrijeanja osoba koje se mogu svrstati u tri kategorije: sud stranku ili drugog sudionika u postupku.

S obzirom da je u vrijeme podnoenja podneska u kojemu je tuitelj vrijeao odvjetnika koji vie nije bio punomonik tuitelja, istoga se ne moe smatrati ni sudionikom postupka zbog ijeg bi se vrijeanja podneskom mogla izrei novana kazna. Treba imati u vidu da je u ovom postupku isti odvjetnik zastupao tuitelja prema izdanoj punomoi te da je u smislu odredbe l. 95. st. 1. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08-u daljnjem tekstu ZPP), s obzirom da se radi o punomoi izdanoj odvjetniku, on bio ovlaten u tuiteljevo ime poduzimati sve radnje u postupku, do njegovog pravomonog okonanja. Prema tome za niz uvrjedljivih kvalifikacija biveg tuiteljevog punomonika sud nije ovlaten izrei novanu kaznu tuitelju, dok je osnovano izricanje novane kazne u odnosu na vrijeanje suda.

Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-37/09 od 22. studenog 2010. god.

117

Go-295/09 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 3. stavak 3. i 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03 dalje ZSP)
ZSP u zakonskim odredbama od lanka 1. do lanka 57. ne ureuje pitanje vrsta sudskih odluka koje podlijeu plaanju pristojbi, meutim, to pitanje je ureeno Tarifom sudskih pristojbi (dalje Tarifa), koja je sastavni dio ZSP. Pristojbe na odluke propisane su u tarifnom broju 2. Tarife, stavcima od 1. do 6. u visini ovisno o tim odredbama propisanim vrstama odluka (meritorne presude, rjeenje u sporu za smetanje posjeda, presude zbog izostanka, presude na temelju priznanja, rjeenja o izdanju platnog naloga, rjeenje o ovrsi, protuovrsi, osiguranju dokaza ili osiguranju, itd.), uz pisanu Napomenu broj 2. uz taj tarifni broj koja glasi: Za odluke koje nisu navedene u ovom tarifnom broju ne plaa se pristojba. Kod citirane zakonodaveve Napomene koja izrijekom i nedvosmisleno otklanja pristojbenu obvezu za odluke koje nisu navedene u tarifnom broju 2. Tarife, oito je da tarifni broj 2. Tarife treba tumaiti kao propis koji taksativno navodi vrste odluka koje podlijeu plaanju sudskih pristojbi (numerus clausulus). Kako presuda zbog ogluhe ne ulazi u taj krug ogluha, to znai da obveza plaanja pristojbe na tu odluku za tuiteljicu nije ni nastala u smislu lanka 3. stavak 3. i 4. toka 3. ZSP, ne moe tuiteljica osnovano zahtijevati naknadu parninog troka iz te osnove i u sluaju da je ovu pristojbu platila, ostaje joj propisani put vraanja pristojbe (lanak 43. do 46 ZSP) a ne i mogunost da taj troak ostvari na teret protivne stranke.

Odluka upanijskog suda u Splitu Go-295/09 od 18. lipnja 2010. god.

118

Gx-1155/09

SENTENCA: Primjena odredbe lanka 117. stavak 1. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08-u daljnjem tekstu ZPP)

U skladu s odredbom lanka 117. stavak 1 ZPP-a sud e, ako stranka propusti roite ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za proputanje. Pojam opravdani razlog je pravni standard iji je sadraj potrebno ispuniti u svakom pojedinom sluaju napose te injenica da je punomonica tuenika bila bolesna, kako proizlazi iz priloene lijenike dokumentacije, nije opravdani razlog za proputanje roka za izjavljivanje albe protiv presude. Razlog za povrat u prijanje stanje moe biti svaki dogaaj ozbiljnije naravi koji razumno predstavlja smetnju za stranku da poduzme neku procesnu radnju. Odvjetnitvo je neovisna i samostalna sluba koja osigurava pruanje pravne pomoi fizikim i pravnim osobama u ostvarivanju i zatiti njihovih prava i pravnih interesa (lanak 1. Zakona o odvjetnitvu Narodne novine 9/94, 117/08, 50/09 i 75/09 dalje ZO), koju obavljaju odvjetnici kao slobodnu djelatnosti (lanak 2. ZO). Odvjetnik je duan pruati pravnu pomo savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, Statutu i drugim opim aktima Komore te Kodeksu odvjetnike etike (lanak 7. stavak 1 ZO). Budui da je u pitanju profesionalna djelatnost odvjetnik mora odvjetniki posao obavljati panjom dobrog strunjaka (lanak 10. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima Narodne novine 35/05 i 41/08). Odvjetnik je duan uredno i na vrijeme voditi predmete, pohranu spisa i tonu evidenciju rokova i rasprava, tako da on i stranka mogu uvijek uvidom u spis utvrditi podatke o stanju predmeta, odnosno da odvjetnik moe tijelima odvjetnitva, u skladu s Statutom, bez otezanja pruiti obavijest o svom radu (131. pravilo Kodeksa odvjetnike etike Narodne novine 64/07 i 72/08 dalje Kodeks) te mora, kada je sprijeen, pravodobno zamoliti drugog odvjetnika radi zamjene (arg. iz 113. pravila Kodeksa). Prema tome, odvjetnik mora svoju 119

djelatnost obavljati tako da uvijek bude osigurano zastupanje stranke na roitima i da ne dolazi do proputanja prekluzivnih rokova. Iz navedenih propisa moe se zakljuiti da je: a) prag predvidljivosti dogaaja koji mogu prouzroiti proputanje roita ili rokova za odvjetnika postavljen nisko, jer on mora raunati s brojnim sluajevima pa i banalnim, koji mu se mogu dogoditi i sprijeiti ga u obavljanju odvjetnikog posla. b) prag otklonjivosti sluajeva je postavljen visoko jer odvjetnik mora poduzeti sve to je potrebno da bi otklonio tetne posljedice koje mogu nastati za njegovu stranku zbog proputanja. Prema tome, odvjetnik i za vrijeme svoje odsutnosti mora osigurati obavljanje tekuih poslova svoga ureda te mora u sluaju bolesti, sa ime odvjetnik mora raunati, poduzeti sve mjere radi zatite interesa svoje stranke. To znai da odvjetnik u sluaju kada je odsutan ili kada ga zadesi bolest u vrijeme dok tee rok za podnoenje pravnog lijeka mora postupati u interesu stranke tako da osigura pravovremeno podnoenje pravnog lijeka angairanjem zamjene. Po stajalitu ovoga suda, opravdan razlog za povrat u prijanje stanje je samo nenadana i nepredvidljiva bolest odvjetnika koja zbog svoje naravi prijei odvjetnika da osigura pravovremenu zamjenu. O tome se, meutim, u konkretnom sluaju ne radi jer je bolesno stanje punomonice tuenika, barem prema medicinskoj dokumentaciji na koju se poziva u prijedlogu za povrat u prijanje stanje, zavreno prije nego je poeo tei prekluzivni rok za podnoenje albe. Odvjetnik koji primitkom presude koja je nepovoljna za njegovu stranku, zna da mora izjaviti albu i da je poeo tei rok za podnoenje albe, koji je prekluzivne naravi, ne moe sebi priutiti duu odsutnost iz sjedita ureda, a da prethodno nije osigurao zamjenu za sluaj kakvog nepredvienog dogaaja.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-1155/09 od 30. lipnja 2010. god.

120

Gmal-862/10 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 117. stavak 2. ZPP-a

Tuenik svoj prijedlog za povrat u prijanje stanje zbog proputanja roka za podnoenje pisanog odgovora na tubu temelji na injenici to nije uredno zaprimio ni tubu ni obavijest dostavljaa o pokuanoj dostavi. Prema odredbi l. 117. st. 2. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08-u daljnjem tekstu ZPP) povrat u prijanje stanje nije doputen ako se proputanjem stranke moe pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se moe izjaviti pravni lijek. Ovaj sud dijeli pravni stav prvostupanjskog suda o nedoputenosti tuenikovog prijedloga za povrat u prijanje stanje, s obzirom da injenica koju je tuenik naveo kao razlog proputanja podnoenja odgovora na tubu (nepravilna dostava tube) predstavlja bitnu povredu postupka koju je tuenik i naveo kao razlog u albi koju je podnio protiv presude zbog ogluhe. U ovom pravcu se izjasnila i sudska praksa u odluci OS u Osijeku, G-1359/96 od 22. svibnja 1986. god., u kojoj se navodi kako razlog za povrat u prijanje stanje jest dogaaj koji je stranku sprijeio da pristupi roitu ili uini u propisanom roku odreenu radnju u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, a takav razlog ne moe biti povreda postupka koju je uinio sud u obliku nepravilnog dostavljanja. Utoliko se odluka prvostupanjskog suda o odbaaju tuenikovog prijedloga za povrat u prijanje stanje ukazuje pravilnom. U situaciji kada je prijedlog za povrat u prijanje stanje nedoputen sud ga treba odbaciti, pri emu uope nema mjesta ni potrebe zakazivanju i odravanju roita u smislu odredbe l. 121 st. 2. ZPP-a, jer je svrha tog roita utvrditi je li takav doputeni prijedlog osnovan ili ne.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-862/10 od 12. studenog 2010. god.

121

Gmal-423/10 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 212. toka 5. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08-u daljnjem tekstu ZPP)
Pobijanim rjeenjem sud je utvrdio prekid predmetnog parninog postupka zbog toga to je tuenik koji je pravna osoba (konkretno drutvo s ogranienom odgovornou) prestao postojati, pozivom na odredu lanka 212. toka 4. ZPP, nakon to je navedenu injenicu utvrdio pregledom rjeenja Trgovakog suda u Splitu, kojim se u sudski registar istog suda upisuje obustava i zakljuenje steajnog postupka te brisanje subjekta upisa, ovdje tuenika, iz sudskog registra. Nisu od znaaja albeni navodi tuitelja kako je upravo zbog neaurnosti suda, tuenik koji je u momentu podnoenja tube imao pravni subjektivitet (konkretno bio d.o.o. u steaju) za vrijeme trajanja postupka taj subjektivitet izgubio obustavom i zakljuenjem steajnog postupka nad istim kao i navodi da je sud postupak trebao prekinuti odmah po nastupanju pravnih posljedica steajnog postupka nad tuenikom, pozivom na odredbu lanka 212. toka 5. ZPP. Rjeenjem suda o prekidu postupka na temelju odredbe lanka 212. ZPP deklaratornog je karaktera s obzirom da do prekida dolazi po sili zakona (ex lege) iz razloga koji su taksativno navedeni citiranom zakonskom odredbom. To konkretno znai da je postupak prekinut jo dana od kada datira rjeenje Trgovakog suda u Splitu kojim se u sudski registar istog suda upisuje obustava i zakljuenje steajnog postupka te brisanje tuenika iz sudskog registra. Sud je tu injenicu samo deklarirao pobijanim rjeenjem kojeg je izvanraspravno donio. Skree se pozornost da je pravilnom primjenom odredbe lanka 215. stavak 1. ZPP u izreci pobijanog rjeenja sud trebao odrediti da e predmetni postupak biti nastavljen kad pravni slijednici pravne sobe koja je prestajala postojati preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne stranke ili po slubenoj dunosti pozove da to uine.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-423/10 od 23. srpnja 2010. god.

122

Gmal-909/10 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 19. stavak 1. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08-u daljnjem tekstu ZPP)
Prvostupanjski sud donosi pobijano rjeenje kojim stavlja izvan snage rjeenje o ovrsi i ukida sve provedene radnje te odreuje da e se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, pozivajui se na odredbi iz lanka 19. stavak 1. ZPP-a kojom je odreeno da e do donoenja odluke o glavnoj stvari sud rjeenjem obustaviti parnini postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparninog postupka. Nadalje, u obrazloenju navodi kako nije bilo mjesta donoenju rjeenja kojim je sud stavio izvan snage rjeenje o ovrsi i ukinuo provedene radnje, a postupak nastavio kao protiv platnog naloga. U konkretnom sluaju nije pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je iskoristio svoje procesno ovlatenje na koje ga citirana odredba iz lanka 19. stavak 1. ZPP- a ovlauje. Ovaj parnini postupak nije mogue obustaviti pa nastaviti postupak kao ovrni (po pravilima izvanparninog postupka). Pored rjeenja prvostupanjskog suda kojim se ukidaju provedene radnje, rjeenje o ovrsi stavlja izvan snage i postupak nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a koje je postalo pravomono te vezuje stranke i sud, ovrni sud vie nije ovlaten postupati u ovoj pravnoj stvari.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-909/10 od 8. studenog 2010. god.

123

Gp-264/10 SENTENCA: Protivljenje tuenika djelominom povlaenju tube kod smanjenja tubenog zahtjeva
Smanjenje tubenog zahtjeva ne moe se smatrati preinakom tube u smislu odredbe l. 191. st. 3. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08-u daljnjem tekstu ZPP), a niti djelominim povlaenjem tube, u smislu odredbe l. 193. ZPP-a. U sluaju smanjenja tubenog zahtjeva sud je duan raspravljati i odluivati iskljuivo u granicama postavljenog tubenog zahtjeva, a ne i preko navedenog iznosa. Izloeni pravni stav izraen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev662/08 od 8. travnja 2009. god.

Odluka upanijskog suda u Splitu broj Gp-264/10 od 28. listopada 2010. g.

124

Gx-836/09 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 261. stavak 3. Zakona o parninom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 u daljnjem tekstu ZPP)
Bitna povreda odredaba parninog postupka u smislu odredbe iz l. 354. st. 2. to. 6. ZPP-a uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito proputanjem dostave, nije dana mogunost da raspravljanja pred sudom. Sudska praksa je uz ovu bitnu povredu odredaba parninog postupka zauzela stajalite da je stranci onemogueno raspravljanje pred sudom kad njezini prigovori na nalaz i miljenje vjetaka nisu dostavljeni vjetaku niti je on o njima sasluan na glavnoj raspravi kao i proputanje da se od vjetaka zatrai, na zahtjev stranke, da se izjasni o odreenoj odlunoj okolnosti u svezi sa svojim nalazom i miljenjem. U konkretnom sluaju prvostupanjski sud je utvrenju uzroka nastalog tetnog dogaaja pristupio vjetaenjem uz pomo stalnih sudskih vjetaka za graevinarstvo Nevena Kunjaia i Darka Smodlake. Nakon to je imenovani vjetak Neven Kunjai dostavio svoj nalaz i miljenje koje je dostavljeno strankama, tuitelj je istakao odreene primjedbe i od suda zatraio da se vjetak pozove na roite pred sudom radi oitovanja na istaknute primjedbe. Ovaj dokazni prijedlog sud je odbio uz obrazloenje da je isti suvian i da se vjetak za graditeljstvo Neven Kunjai na tu okolnost u cijelosti usuglasio s miljenjem vjetaka Smodlake koji je bio i dopunski sasluan, zbog ega da se izvoenje tog dokaza protivi ekonominosti samog postupka. Vjetak Neven Kunjai je imenovan u ovom postupku suglasno odredbi iz l. 261. st. 3. ZPP-a nakon to se nedostaci i sumnje u nalaz i miljenje sudskog vjetaka Darka Smodlake nisu mogle otkloniti ponovnim sasluanjem tog vjetaka. Dakle, Neven Kunjai je imenovan kao drugi vjetak te razlozi koje sud navodi kao obrazloenje kojim otklanja dokazni prijedlog tuitelja da se pozove vjetak na raspravu radi izjanjenja o tono odreenim okolnostima u svezi sa svojim nalazom i miljenje koje je dao u pismenom obliku,

125

po ocjeni ovog suda nisu dostatni te propust suda ima znaaj apsolutno bitne povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. to. 6. ZPP-a na koju odreeno ukazuje alitelj.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-836/09 od 5. studenog 2010. god.

OVRNI I IZVANPARNINI POSTUPAK

126

PROCESNE ODLUKE

127

Govr-768/10 SENTENCA: Primjena odredbi l. 61.st.1. Ovrnog zakona (NN. 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 121/05, 67/08)
Prvostupanjskim rjeenjem odbijen je prijedlog ovrenice za odgodom provedbe ovrhe. Protiv navedenog rjeenja albu je izjavila ovrenica navodei, da je sud nije pozvao da obrazloi razloge koje istie u prigovoru i zbog kojih trai odgodu ovrhe. U svojoj albi ovrenica se ne poziva na niti jedan zakonom taksativno odreen razlog za odgodu ovrhe, a albeni navodi ne ukazuju da bi za ovrenicu nastala nenadoknadiva teta, pa je obzirom na navedeno i odbijen prijedlog ovrenice.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-768/10 od 11. listopada 2010.g.

128

Gp-749/10 SENTENCA: Primjena lanka 35. Ovrnog zakona, u svezi odredbe l. 67. st. 2. Ovrnog zakona
Sud prvog stupnja je rjeenjem obustavio ovrhu. Protiv tog rjeenja albu je izjavio ovrhovoditelj. Nije sporno, da je tijekom ovrnog postupka preminuo ovrenik, te da su oznaeni njegovi nasljednici. Sud prvog stupnja je pozvao ovrhovoditelja da uredi prijedlog za ovrhu sukladno odredbi l. 35. Ovrnog zakona to do donoenja predmetnog rjeenja ovrhovoditelj nije uinio. albeni navodi ovrhovoditelja, da je pun. ovrhovoditelja zbog zdravstvenih razloga bio u nemogunosti postupiti po odluci suda prvog stupnja, dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja. Prema odredbi l. 67. st. 2. Ovrnog zakona, ovrha e se obustaviti ako je postala nemogua ili se zbog drugih razloga ne moe provesti. Prema miljenju suda drugog stupnja, sud prvog stupnja nije dao valjane razloge glede obustave ovrhe, jer se nisu ispunili uvjeti iz navedene zakonske odredbe za obustavu ovrnog postupka.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-749/10 od 20. listopada 2010.g.

129

Govr-480/10

SENTENCA: Primjena odredbe l. 117. ZPP-a prijedlog za povrat u prijanje stanje

Prvostupanjskim rjeenjem odbijen je prijedlog za povrat u prijanje stanje ovrhovoditelja. Ovrhovoditelji su dana 06. studenog 2009.g. podnijeli prijedlog za povrat u prijanje stanje jer je na rjeenje od 19. listopada 2009.g. rok za albu istekao 30. listopada 2009.g., a albu koju su ovrhovoditelji izjavili 02. studenog 2009.g., prvostupanjski sud je 05. listopada 2009.g. odbacio kao nepravovremen. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za povrat u prijanje stanje jer je zakljuio, kako ne postoje opravdani razlozi za proputanje u smislu odredbe l. 117. ZPP-a. U situaciji kada je u odvjetnikom uredu pun. ovrhovoditelja radio vjebenik za kojeg se ne zna koji sat je nastupio na bolovanje i na koji sat mu je bolovanje dovreno, odnosno kojeg sata su prestale zdravstvene tegobe, te s obzirom na injenicu da pun. ovrhovoditelja nije bio na bolovanju na dan kada je isticao rok za izjavljivanje albe, odnosno na dan 30. listopada 2009.g., to je pravilan zakljuak prvostupanjskog suda, da nisu postojali opravdani razlozi za prihvaanje prijedloga za povrat u prijanje stanje.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-480/10 od 07. rujna 2010.g.

130

Govr-194/10 SENTENCE: Primjena odredbe lanka 11. st. 2. Ovrnog zakona, a u svezi lanka 113. st. 1. ZPP-a pravodobnost prigovora protiv rjeenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
Prvostupanjski sud je prigovor ovrenika protiv rjeenja o ovrsi javnog biljenika odbacio kao nepravovremen. Prvostupanjski sud je odbacio prigovor ovrenika kao nepravovremen, jer je prigovor kojeg je inae ovrenik uputio obinom poiljkom javni biljenik zaprimio 19. listopada 2007.g., a ovrenik je rjeenje o ovrsi zaprimio 09. listopada 2007.g., pa je stoga prvostupanjski sud odbacio prigovor ovrenika jer je bio predan po proteku roka od 8 dana, a koji rok je odreen u smislu l. 11. st. 2. Ovrnog zakona. lankom 19. st. 1.Ovrnog zakona propisano je, kako se u ovrnom postupku i postupku osiguranja, na odgovarajui nain primjenjuju odredbe ZPP-a ako OZ-om ili drugim zakonom nije to odreeno. Odredbom lanka 113. st. 2. ZPP-a propisano je, ako je podnesak upuen putem pote preporuenom poiljkom ili telegrafski, dan predaje poti smatra se danom predaje sudu koji je upuen. U konkretnom sluaju alba je upuena, odnosno podnesak obinom potom, a ne preporuenom poiljkom, pa se smatra da je tada jedino bitno u kojem roku je podnesak predan nadlenom tijelu, a kako je prigovor predan 19. listopada 2007.g., to je dolo do proputanja roka od 8 dana, u smislu odredbe l. 11. st. 2. Ovrnog zakona.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-194/10 od 27. kolovoza 2010.g.

131

Govr-605/10

SENTENCA: Primjena odredbe lanka 47. st. 1. ZPP-a rjeenje o nenadlenosti

Prvostupanjski sud je stavio van snage rjeenje o ovrsi kojeg je donio javni biljenik i u istom rjeenju utvrdio, da se predmet ustupa Opinskom graanskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadlenom sudu. Prvostupanjski sud u postupku je utvrdio, da je sukladno odredbi l. 17. Pravila i uvjeta za lanstvo u Diners clubu propisano, da je u sluaju spora mjesno nadlean stvarno nadlean Opinski sud u Zagrebu. Kako je ovrenik molbom za lanstvo prihvatio pravila i uvjete za lanstvo u Diners clubu, da je pravilno prvostupanjski sud odluio, kada je za mjesno nadlean sud odredio Opinski sud u Zagrebu, jer se radi o sporazumu o mjesnoj nadlenosti suda iz l. 70. ZPP-a, pa ne dolazi u obzir primjena lanka 47. st. 1. ZPP-a koji propisuje, da je za suenje ope mjesno nadlean sud na ijem podruju ovrenik ima prebivalite.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-605/10 od 22. rujna 2010.g.

132

Govr-697/10

SENTENCA: Primjena odredbe l. 342. i 381. ZPP-a, a u svezi odredbe lanka 19. st. 1. Ovrnog zakona rjeenje o ispravku rjeenja o ovrsi
Pobijanim rjeenjem ispravljeno je rjeenje o ovrsi u vezi sa nazivom banke gdje se vodi raun ovrenice, tako da umjesto oznaene Zagrebake banke d.d. Zagreb treba stajati, Hrvatska potanska banka d.d. Zagreb. Temeljem odredbe lanka 342. ZPP-a, te odredbe lanka 381. ZPP-a u svezi s odredbom lanka 19. st. 1. OZ-a, sud je ovlaten ispraviti greku u imenima i brojevima i druge oite omake u pisanju i raunanju, te nedostatke u obliku i nesuglasnosti prijepisa rjeenja s izvornikom, u svako doba, a sve posebnim rjeenjem. U konkretnom sluaju sud prvog stupnja ne ispravlja pogreku koja je nastala u pisanju rjeenja kojeg ispravlja, ve je pogreka nastala u izradi obavijesti od 22. veljae 2010.g. u kojoj su naznaeni rauni ovrenika, te je prema miljenju drugostupanjskog suda, sud pogreno primijenio odredbu lanka 342. st. 1. ZPP-a, te je obzirom na izneseno i ukinuto predmetno rjeenje.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-697/10 od 28. listopada 2010.g.

133

Govr-1196/10

SENTENCA: Primjena odredbe lanka 82. i 83. ZPP-a stranaka sposobnost

Prvostupanjskim rjeenjem je ukinuto u cijelosti rjeenje o ovrsi, te je odbaen prijedlog za ovrhu i ukinute sve provedene radnje. Sukladno odredbi lanka 82. sud u tijeku cijelog postupka po slubenoj dunosti pazi, da moe li osoba koja se pojavljuje kao stranka, biti stranka u postupku. Prema miljenju drugostupanjskog suda, od odlunog znaaja je i to, da li je u trenutku podnoenja prijedloga za ovrhu ovrenik imao stranaku sposobnost ili je umro prije pokretanja postupka to bi znailo, da prije pokretanja postupka nije imao stranaku sposobnost, a koji nedostatak nije otklonio u smislu odredbe lanka 83. ZPP-a, pa je rjeenje prvostupanjskog suda ukinuto i predmet vraen sudu prvog stupnja na ponovno odluivanje.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 1196/10 od 03. studenog 2010.g.

134

Gp-215/10

SENTENCA: Prvostupanjskim rjeenjem obustavljen je postupak radi osiguranja novane trabine odreivanje prethodne mjere - primjena odredbe lanka 284. Ovrnog zakona
Egzaktnost neke od isprava iz stavka 1. OZ-a propisana je kao temeljna pretpostavka za odreivanja prethodne mjere. Egzistentnost istih isprava odluno je za trajanje prethodnih mjera jer u sluaju da je nakon odreivanja prethodne mjere isprava ukinuta i stavljena van snage, sud e obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje (l. 290. st. 1. to. 4. OZ-a). U konkretnom sluaju predlagatelj osiguranja svoj prijedlog za odreivanje prethodne mjere je temeljio na nepravomonoj presudi Opinskog suda u Imotskom koji prijedlog nikada nije bio ni prihvaen. U meuvremenu je gore navedena presuda ukinuta, pa je sud sukladno odredbi l. 67. st. 2., a svezi odredbe l. 253. UZ-a, obustavio postupak. S obzirom na gore izneseno, stav je suda drugog stupnja, da predlagatelj osiguranja nema ispravu iz l. 284. OZ-a.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-215/10 od 27. rujna 2010.g.

135

Govr-12/10

SENTENCA: Predmet postupka je ovrha radi namirenja novanog potraivanja ovrhovoditelja iz osnove dosuenog parninog troka
Iz obrazloenja suda drugog stupnja bilo bi razvidno, da sukladno odredbi lanka 95. st. 1. to. 2. ZPP-a prema kojoj punomo odvjetniku za voenje parnice ukoliko ne sadri izriita ogranienja, ovlauje punomonika stavljati zahtjev za ovrhu, te da zbog naela formalnog legaliteta, ovrni sud nije ovlaten ispitivati zakonitost sudske odluke koja predstavlja ovrnu ispravu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 12/10 od 27. rujna 2010.g.

136

Govr-1006/10

SENTENCA: Odgoda ovrhe podnijeta ustavna tuba

Prvostupanjskim rjeenjem odreena je ovrha radi naplate novanog potraivanja. Protiv tog rjeenja albu je izjavila ovrenica. Sud drugog stupnja je zauzeo stav da podnoenje ustavne tube nije razlog za odgodu ovrhe nadlenog ovrnog suda, jer u skladu sa odredbom l. 67. Ustavnog zakona, o ustavnom sudu RH (NN. 49/02 proieni tekst), ustavna tuba u pravilu ne sprjeava primjenu osporavanog akta, ali na prijedlog podnositelja ustavne tube, Ustavni sud moe odgoditi ovrhu do donoenja odluke ako bi ovrha prouzroila podnositelju tube tetu koja bi se teko mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela neka vea teta.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-1006/10 od 04. listopada 2010.g.

137

Govr-784/09

SENTENCA: Primjena odredbi l. 36. Ovrnog zakona - obustava ovrhe

Ovrhovoditeljica je dana 24.09.2008.g. izvijestila sud da je predmetni poslovni prostor predan ovrhovoditelju od strane ovrenika. Prema stavu suda drugog stupnja, takav podnesak podnesak treba cijeniti kao podnesak kojim se povlai prijedlog za ovrhu, te je trebalo donijeti rjeenje o obustavi ovrnog postupka, a ne rjeenje da je ista ovrha dovrena.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-784/09 od 29. studenog 2010.g.

138

Govr-914/10

SENTENCA: Primjena lanka 58. Ovrnog zakona kada su ispunjeni uvjeti za podnoenje protuovrhe
U konkretnom sluaju stav je suda drugog stupnja, da s obzirom na injenicu da ovrha nije provedena, da nije provedena ni jedna ovrna radnja, nisu se ispunile zakonske pretpostavke za podnoenje protuovrhe po prijedlogu ovrenika budui da ovrna isprava na temelju koje je odreena predmetna ovrha, odnosno da nisu ispunjene kumulativne sve zakonske pretpostavke za prihvaanje protuovrhe. Dakle, stav je suda drugog stupnja, da u konkretnom sluaju ovrha nije dovrena, pa nema mjesta podnoenju prijedloga za protuovrhu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-914/10 od 18. studenog 2010.g.

139

Govr-1183/10

SENTENCA: Dostava rjeenja o ovrsi kada su kao ovrenici oznaeni suvlasnici stambene zgrade po upravitelju
Prvostupanjski sud je odbacio prijedlog ovrenika kao nepravovremen. Prvostupanjski sud je rjeenje o ovrsi dostavio upravitelju, a ne suvlasnicima stambene zgrade. Prema odredbi l. 378. stavak 5. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (NN. 91/96, 68/98, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZV) upravitelj zastupa suvlasnice u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred dravnim tijelima, ako ugovorom iz st. 1. ovog lanka nije drugaije odreeno. Upravitelj, prema stajalitu ovog suda, ima poloaj zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade kojoj je upravitelj, pa su suvlasnici zgrade ovrenici u ovom postupku, zastupani od upravitelja. Slijedom iznijetog, u situaciji kada su ovrnom prijedlogu ovrenici, kako je navedeno zastupani po upravitelju Dub-inenjering d.o.o. Split, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je rjeenje o ovrsi uruio istom.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 1183/10 od 12. studenog 2010.g.

140

Govr-852/10

SENTENCA: Iskljuiva i ugovorena mjesna nadlenost - primjena odredbi l. 33. b Ovrnog Zakona
Prvostupanjski sud se oglasio mjesno nenadlenim, te spis ustupio Opinskom sudu u Imotskom. Iz spisa je razvidno, da ovrenik ima prebivalite u Imotskom, a da su stranke ugovorom o hipotekarnom kreditu ugovorila mjesnu nadlenost Opinskog suda u Splitu za sve sporove proizale iz predmetnog ugovora. Prema stavu suda drugog stupnja, odredbom lanka 147. st. 1. Ovrnog zakona, te lanka 33. b istog Zakona, postoji iskljuiva mjesna nadlenost, pa o prijedlogu za ovrhu na novanoj trabini je mjesno nadlean opinski sud po prebivalitu ovrenika. Da stranke ne bi mogle s uspjehom svojim sporazumom prorogirati mjesnu nadlenost nekog drugog suda.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-852/10 od 05. studenog 2010.g.

141

Gp-1038/10 SENTENCA: Pretpostavke za odgodu ovrhe upuivanje u parnicu. Primjena l. 61. Ovrni zakon (NN. br. 57/98, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, i 67/08 - dalje OZ)
Prvostupanjskim rjeenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrenika za odgodu ovrhe. Protiv tog rjeenja, albu su izjavili ovrenici. lankom 61. st. 1. to. 1-8 OZ-a propisano je da na prijedlog ovrenika sud moe u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovrenik uini alternativno vjerojatnim, da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teko nadoknadivu tetu ili da je to potrebno da bi se sprijeilo nasilje. Iz obrazloenja prvostupanjskog rjeenja proizlazi da su ovrenici pokrenuli parnicu radi proglaenja ovrhe nedoputenom, samovoljno, bez da ih je sud uputio na parnicu. Sud drugog stupnja zauzeo je stav da takva njihova tuba ne spada u tubu iz odredbe l. 48. i 51. OZ-a koju kao zakonski razlog za odgodu ovrhe propisuje odredba l. 61. st. 1.5 OZ-a.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-1038/10 od 29. listopada 2010.g.

142

Govr-939/10

SENTENCA: Prijedlog za odgodu ovrhe l.61. st.1 Ovrni zakon (NN. br. 57/98, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, i 67/08 - dalje OZ)
Prvostupanjskim rjeenjem je odreena odgoda ovrhe iz l. 61. st. 1. OZ-a. Prema miljenju drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pogrijeio kad je donio rjeenje o odgodi ovrhe, jer je odluka na temelju koje je odreena ovrha, pravomona i ovrna odluka Opinskog suda u Splitu, i protiv iste nije izjavljen pravni lijek, ve je pravni lijek izjavljen protiv Rjeenja o ovrsi. Prema tome, kad je ovrenik izjavio albu protiv rjeenja o ovrsi, navodei da je trabina ovrhovoditeljice podmirena, on je albu podnio iz razloga propisanog odredbom l. 46. st. 1. toka 9. OZ-a, ali samo u odnosu na trabinu koja se odnosi na dospjele a podmirene mjesene iznose uzdravanja. U odnosu na trabinu koja se odnosi na iznos uzdravanja koji e ubudue dospijevati, za koje je takoer odreena ovrha, navedeni prigovor se ne moe odnositi. Stoga nije bilo mjesta odgodi ovrhe u potpunosti, do pravomonog okonanja parninog postupka po tubi ovrenika i time se bitno ugroavaju osobni i drugi vani interesi ovrhovoditeljice, to je u protivnosti s odredbom l. 338. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/04, 17/04, 136/04 i 107/07), kojeg kao lex specialis ovrni sud mora primijeniti jer se u ovom predmetu radi o uzdravanju maloljetne osobe. Stav je suda drugog stupnja da bi ovrha mogla biti odgoena samo djelomice, tj. u dijelu koji se odnosi na trabinu uzdravanja koja je podmirena. Pa je rjeenje suda prvog stupnja ukinuto i predmet vraen prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje.

Presuda upanijskog suda u Splitu Govr-939/10 od 19. studenog 2010.g.

143

Govr-483/10 SENTENCA: Doputenost revizije sukladno odredbi l. 29 Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parninom postupku NN. br. 84/08
Prvostupanjskim rjeenjem odbaena je revizija ovrhovoditelja kao nedoputena. Protiv tog rjeenja albu je podnio ovrhovoditelja. Rjeenjem suda drugog stupnja pod brojem Govr-729/09 preinaeno je rjeenje o ovrsi Opinskog suda u Splitu pod brojem Ovr-209/09, na nain da je ovrni zahtjev odbijen te se ukidaju provedene radnje. Protiv navedenog pravomonog rjeenja suda drugog stupnja reviziju je podnio ovrhovoditelj pozivom na odredbe l. 12. OZ-a, te l. 382. st. 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je doputenost revizije razmatrao sa gledita odredbe iz l. 219. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku (NN. 117/03). Prema miljenju suda drugog stupnja, a s obzirom da je uslijedila nova izmjena ZPP-a odnosno l. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku izmijenjen je l. 382. ZPP-a na nain da je st. 2. tog lanka propisana mogunost stranaka da podnesu reviziju protiv drugostupanjske presude i onda kad je ne mogu podnijeti prema st. 1. tog lanka, posebno u sluaju postojanja razliitih pravnih shvaanja, odnosno nekonzistentne sudske prakse. Prema miljenju suda drugog stupnja, a s obzirom da se ovrhovoditelj pozvao na odredbe l. 382. st.2 ZPP-a iznosei u bitno, tvrdnju o postojanju razliitih pravnih shvaanja, odnosno nekonzistentne sudske prakse upanijskog suda u Splitu, navodei br. predmeta u kojem postoji suprotna praksa miljenje je suda drugog stupnja da nije bilo pretpostavki za odbacivanje revizije, jer tvrdnje ovrhovoditelja ne iskljuuju doputenost revizije, a u emu e konani sud dati Vrhovni sud RH. Pa je prvostupanjsko rjeenje ukinuto i predmet vraen sudu prvog stupnja na predmetno odluivanje.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-483/10 od 15. prosinca 2010.g.

144

Govr-1007/10

SENTENCA: alba tree osobe na rjeenje o ovrsi primjena odredbe l. 56. st. 1. Ovrni zakon (NN. br. 57/98, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, i 67/08 - dalje OZ)

Prvostupanjskim rjeenjem upuene su tree osobe da protiv stranaka u roku od 15 dana pokrenu parnicu proglaenja ovrhe nedoputenom. Protiv navedenog rjeenja albu je podnio ovrhovoditelj. Prema stavu suda drugog stupnja trea osoba u postupku ovrhe ili osiguranja nije stranka, ve sudionik, a u postupku sudjeluje zbog toga to se odluuje o nekom njezinom pravu ili zbog toga to ima neki pravni interes. Sudionik kao takav ovlaten je podnijeti prigovor protiv ovrhe tzv. izluni prigovor traei da se ovrha na odreenom predmetu proglasi nedoputenom, ali ne i pravni lijek protiv rjeenja o ovrsi kao ni ostalih odluka nadlenog suda. S obzirom na izneseno prvostupanjsko rjeenje je u cijelosti potvreno.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-1007/10 od 21. prosinca 2010.g.

145

Govr-948/10

SENTENCA: Prekid ovrhe te nastavak iste nakon okonanja parninog postupka parnice o proglaenju ovrhe nedoputene
Uvidom u predmet vidljivo je da je prvostupanjski sud: - na temelju prijedloga za ovrhu donio rjeenje br. Ovr-3193/05 od 14. prosinca 2006. g. kojem je, radi naplate (istog) duga, odredio zapljenu novanih sredstava ovrenika; - da je ovrhovoditelj, zbog neuspjene ovrhe, dana 01.03.2007. g. podnio prijedlog za promjenu sredstava ovrhe, te je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog ovrhovoditelja rjeenjem o ovrsi br. Ovr-1172/07 od 18. rujna 2007. g., prodajom nekretnina; - da je trea osoba podnio dana 17.12.2007. g. prigovor o nedopustivosti ovrhe prilaui tubu, koja je zavedena kod Opinskog suda u Splitu pod br. IP-572/08, a kojom tui tuenike ad1) i ad2) upravo radi nedopustivosti ovrhe u predmetu prvostupanjskog suda; - da je ovrhovoditelj dana 26.11.2009.g. podnio novi prijedlog za promjenu ovrhe, a koji je prvostupanjski sud prihvatio i donio rjeenje o ovrsi br. Ovr-1172/07, protiv kojeg je ovrenik podnio albu. Prema stavu suda drugog stupnja prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je nakon to je prekinuo ovrhu, nastavio s ovrhom, a prethodno nije utvrdio je li pravomono okonana parnica pred istim prvostupanjskim sudom pod br. IP-572/07.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-948/10 od 4. studenog 2010.g.

146

Govr-640/10

SENTENCA: Primjene odredbe l. 113. st. 7. Zakona o parninom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 - dalje ZPP-a), dali je podnesak ovrhovoditelja podnesen nadlenom sudu ili ne, ako je predan drugom sudu koji nije nadlean u predmetnom postupku

Prvostupanjskim rjeenjem obustavljena je ovrha. Protiv tog rjeenja albu je izjavio ovrhovoditelj. Prvostupanjski je sud odredbom l 176. st 4. OZ-a obustavio ovrhu, jer ovrhovoditelj nije u roku koji mu je odreen zakljucima prvostupanjskog suda obavijestio sud o novom poslodavcu ovreniku. U albi ovrhovoditelj tvrdi da je podneskom od 24. srpnja 2010. g. u propisanom roku dostavio podatak o poslodavcu ovrenika, ali da je grekom taj podnesak uputio Opinskom sudu u Zagrebu. Prema stavu suda drugog stupnja preslika lista prijemne knjige odvjetnikog drutva nije dokaz da upravo spomenuti podnesak bio upuen Opinskom sudu u Zagrebu, jer se iz njega ne moe vidjeti na koji predmet je poiljka upuena, a u podnesku u kojem je ovrhovoditelj priloio albu nije stavljen ig Opinskog suda sa naznakom dana kada je podnesak zaprimljen. Stoga je stav suda drugog stupnja da ovrhovoditelj nije dokazao da bi pravovremeno obavijestio sud o novom poslodavcu ovrenika. S obzirom na sve izneseno alba ovrhovoditelja je odbijena i potvreno je prvostupanjsko rjeenje.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-640/10 od 20. prosinca 2010.g.

147

TROKOVI OVRNOG POSTUPKA

148

Govr-594/09

SENTENCA: Primjene odredbe l. 155. st. 1. Zakon o parninom postupku (NN. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/06, 123/08)
Prema odredbi l. 151. ZPP-a parnine trokove ine izdaci uinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a parnini trokovi obuhvaaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu. U smislu l. 155. st. 1. ZPP-a pri odluivanju koji e se trokovi stranci nadoknaditi sud e uzeti u obzir samo trokove koji su bili potrebni radi voenja parnice, time to o tome koji su trokovi bili potrebni te o visini trokova odluuje sud ocjenjujui briljivo sve okolnosti. U ovoj fazi postupka spornim se ukazuje pitanje moe li se troak nagrade odvjetniku na ime pravnog savjetovanja i miljenja svrstati u trokove koji su bili potrebni radi voenja predmetnog ovrnog postupka u smislu citirane odredbe l. 155. st. 1. ZPP-a u svezi odredbe l. 19. st. 1. OZ-a. Prema stavu suda drugog stupnja po tarifnom broju 11, 12, i 13 tarife o nagradama i naknadi trokova za rad odvjetnika NN. br. 91/04, 37/05 takstativno su navedene radnje u ovrnom postupku za koje odvjetnik ima pravo na nagradu i naknadu u koje radnje ne spada pravno savjetovanje i miljenje pa stoga ovrhovoditelji iz tog razloga nemaju pravo na naknadu tih trokova. S obzirom na iznijeto je prvostupanjsko rjeenje o troku i preinaeno.

Rjeenje upanijskog suda u Splitu Govr-594/09 od 21. prosinca 2010.g.

149

Govr-715/10

SENTENCA: Primjena odredbi l.14 st. 6 Ovrnog zakona (NN. br. 57/98, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 dalje OZ)
Prvostupanjskim rjeenjem odbaen je zahtjev za naknadu trokova ovrnog postupka podnijet od strane posebnog skrbnika ovrenika. Protiv tog rjeenja albu je izjavio poseban skrbnik ovrenika. Stav je suda drugog stupnja da je rjeenje o obustavi ovrhe postalo pravomono 25. sijenja 2008.g., a da je zahtjev za naknadu troka podnesen sudu dana 29. listopada 2008.g., izvan roka od 30 dana od dana zavretka ovrnog postupka, pa se taj zahtjev ukazuje nepravovremenim sukladno odredbi l. 14. st. 6. Ovrnog zakona, i to neovisno o rjeenju kojim je odbaena alba ovrenika protiv rjeenja o ovrsi, jer se ovrenik nije alio na Rjeenje kojim je obustavljena ovrha u tom postupku, kada se postupak ovrhe smatra dovrenim.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-715/10

150

Gp-676/10

SENTENCA: Troak postupka protiv ovrhe u odnosu kada je revizijskom odlukom ukinuta presuda koja je bila predmet ovrhe

Prvostupanjskim rjeenjem naloeno je ovrenici da isplati iznos od 18.300,00 kn i to pljenidbom do 1/3 njene mirovine. Ovrenica-ovrhovoditeljica je zatraila protuovrhu, pa je sud prvog stupnja rjeenjem naloio ovrhovoditeljici povrat iznosa utvrenog ovrhom kao i trokove postupka. Stav je suda drugog stupnja, da je ovrenica-ovrhovoditeljica rjeenjem Opinskog suda u Splitu broj Ovr-1352/04 od 25.05.2004.g. naplatila 305.465,15 kn, koje rjeenje je donijeto temeljem pravomone presude Opinskog suda u Splitu broj IVP-1049/00. Kako je Vrhovni sud RH rjeenjem od 26.01.2005.g. broj Rev-664/04 ukinuo navedenu presudu, to je ovrhovoditelj-ovenik ustao s prijedlogom za protuovrhu. Meutim, kako je ovrenicaovhovoditelj u nastavljenom postupku proirila tubu i na Republiku Hrvatsku, te priznala tubu, a povuena je tuba protiv ovrhovoditelja-ovrenika, to je opravdano protuovrha postala bespredmetna.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-676/10 od 13. rujna 2010.g.

151

Govr-383/10

SENTENCA: Prvostupanjski sud je rjeenjem o ovrsi odredio predloenu ovrhu radi naplate odreene trabine u iznosu od 2.074,00 kn te radi naplate troka ovrnog postupka iznosu od 100,00 kn
Protiv gore citiranog rjeenja albu je izjavio ovrhovoditelj pobijajui istog u dijelu u kojem su odreeni trokovi ovrnog postupka. S obzirom da ovrhovoditelj zahtijeva naplatu novane trabine u iznosu od 2.074,00 kn, to ovrhovoditelju na temelju tada vaeeg Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi trokova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa/04 91/04, 37/05 i 59/07) valja priznati troak nagrade za sastavljanje prijedloga za izdavanje rjeenja o ovrsi od 250,00 kn. Zatim, s obzirom da je ovrnu ispravu donio Opinski sud u Trogiru, a prijedlog za ovrhu je podnesen pred Opinskim sudom u Splitu, valjalo je sukladno zatraenom od strane ovrhovoditelja, istom priznati na temelju Tbr. 32. Tarife/04 troak izvida, odnosno pribave pravomonosti i ovrnosti rjeenja od 125,00 kn. Na temelju Tbr. 42 Tarife /04 valjalo je priznati daljnji troak PDV-a od 82,50 kn. Dodatno je ovrhovoditelju valjalo priznati troak pristojbe od 100,00 kn to sveukupno ini svotu od 557,50 kn. Kako je ovrhovoditelju dosuen troak od 100,00 kn, to je na temelju odredbe lanka 380. toka 3. ZPP-a, a u smislu odredbe lanka 19. st. 1. Ovrnog zakona, valjalo preinaiti rjeenje o ovrsi u pobijanom dijelu kojim je odreen troak ovrhe, na nain da je ovrhovoditelju pored odreenih trokova ovrhe od 100,00 kn valjalo priznati daljnji troak od 457,00 kn. Ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troka opomene protustranci, jer se radi o troku koji nije nuan za voenje ovrnog postupka, u smislu odredbe lanka 155. stavak 1. ZPP-a, a u svezi odredbe lanka 19. st. 1. Ovrnog zakona.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-383/10 od 06. rujna 2010.g.

152

OBITELJSKO PRAVO

153

Govr-1117/09

SENTENCA: Primjena odredbe lanka 217. i 218. Ovrnog zakona (NN. 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 121/05, 67/08)

Rjeenjem suda prvog stupnja na temelju pravomonog rjeenja Opinskog suda u Splitu od 03. listopada 2008.g. odreena je ovrha radi naplate glavnice u iznosu od 211.500,00 kn na ime dospjelih, a neplaenih penala; radi naplate iznosa od 13.540,00 kn s pripadajuom kamatom, radi naplate trokova ovrnog postupka u visini 15.270,00 kn, s pripadajuom kamatom na novanoj trabini ovrenika koja prema glavnom raunu se vodi kod Societe Generale Splitska banka d.d. kao i na svim ovrenikovim drugim kunskim raunima kod svih banaka kod kojih ovrenik ima raune. Ujedno je odlueno, da je tim danom steeno zalono pravo na zaplijenjenim novanim sredstvima ovrenika te da se ovreniku zabranjuje da na bilo koji nain raspolae tim sredstvima. Stav je suda drugog stupnja, da u smislu odredbe l. 218. Ovrnog zakona (NN. 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 121/05, 67/08) na temelju pravomonog rjeenja o plaanju sudskih penala iz l. 217. OZ-a, sud e u istom ovrnom postupku u kojem je donijeto rjeenje o glavnoj stvari, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja donijeti rjeenje o ovrsi, radi prisilne naplate dosuenih penala.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-1117/09 od 06. rujna 2010.g.

154

Govr-275/10

SENTENCA: Predmet spora je ovrha pravomone i ovrne presude, radi razvoda braka, a u svezi osobnih kontakata izmeu ovrhovoditelja i njegovog mal. sina

Pobijanim rjeenjem o ovrsi, je na temelju pravomone i ovrne presude Opinskog suda u Splitu odreena ovrha nakon to je ovrenici odreen rok od 8 dana, raunajui od dana dostave tog rjeenja, da ovrhovoditelju omogui ostvarivanje susreta i druenja sa mal. sinom. Ujedno je odreeno, da ako se ovrenica bude ponaala protivno obvezi iz toke I. izreke tog rjeenja, treba izrei novanu kaznu od 10.000,00 kn. Protiv navedenog rjeenja albu je izjavila ovrenica. Rjeenje o ovrsi je prema miljenju suda drugog stupnja udovoljavalo uvjetima iz l. 37. OZ-a, te je doneseno u skladu sa ovrnom ispravom, te je isto u skladu sa odredbom l. 354. st. 1. Obiteljskog zakona (NN. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07). Na navode albe drugostupanjski sud je zauzeo stav, da roditelj kojemu je mal. dijete povjereno na odgoj i uvanje, je duan radi zatite dobrobiti i interesa djeteta, poduzeti sve mjere kako bi se kontakti izmeu djeteta i drugog roditelja odvijali sukladno dogovoru roditelja, odnosno sukladno odluci Centra za socijalnu skrb ili sudskoj odluci, pa tako i jaanje svog autoriteta prema mal. djetetu, kako to u konkretnom sluaju preporuuje i sudski vjetak.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 275/10 od 02. rujna 2010.g.

155

Govr-754/10

SENTENCA: Pobijanim prvostupanjskim rjeenjem doputena je ovrha radi ostvarivanja prava kontakta i druenja ovrhovoditelja sa mal. djetetom stranaka u toci I. izreke odluke, a u t. II. ovrenici je zaprijeeno novanom kaznom

Protiv ovog rjeenja albu je izjavila ovrenica. Ovrnu ispravu u ovom predmetu predstavlja rjeenje Opinskog suda u Splitu pod brojem IIIP-63/08 kojim je odreena privremena mjera, a vezano za susrete i druenja izmeu ovrhovoditelja i mal. djeteta. Zatraena ovrha doputena je u granicama ovrne isprave. Drugostupanjski sud je miljenja, da je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu l. 232. st. 1. Ovrnog zakona (NN. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07) obzirom da se radi o radnji utvrenoj u ovrnoj ispravi koju moe obaviti samo ovrenica, pa je ovrenici odredio primjereni rok radi ispunjenja obveze, istovremeno joj i zaprijetio, da e protiv nje izrei odreenu novanu kaznu u skladu sa odredbama l. 16. istog Zakona ako u roku koji joj je odreen ne ispuni obvezu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 754/10 od 21. listopada 2010.g.

156

MERITORNE ODLUKE

157

Govr-624/09

SENTENCA: Primjene odredbe l. 95. 97. i 98. i primjena l. 100. Ovrni zakon (NN. br. 57/98, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, i 67/08 - dalje OZ) polaganje kupovine kada je ovrhovoditelj-kupac jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovine

Pobijanim prvostupanjskim rjeenjem sud je, pod tokom I izreke, ovrhovoditelju dosudio nekretnine, i to: poslovni prostor oznaen brojem 6, povrine 20 m2, poloen u sjeverozapadnom dijelu niskog prizemlja stambeno-poslovne zgrade u Splitu, anagrafske oznake: ibenska br. 55-57; zatim poslovni prostor u niskom prizemlju, u naravi samoposluga, locirana u boksu A, ifre E-445, povrine 101 m2, takoer u Splitu, anagrafske oznake, kao gore; i konano, kancelarijski prostor u boksu B, povrine 83 m2, ifre E445, koji se nalazi u istoj stambenoj poslovnoj zgradi, iste anagrafske oznake kao gore. Pod tokom II izreke, odlueno je da ovrhovoditelj, kao jedini vjerovnik i kupac koji se namiruje iz kupovine, te je pod tokom III odlueno da e se nakon pravomonosti predmetnog rjeenja provesti eventualni postupak upisa ovrhovoditelja u zemljine knjige i druge javne isprave, kao vlasnika predmetnih nekretnina navedenih u toki I izreke, te e se, nakon eventualnih brisanja upisa prava i tereta, isti uvesti u posjed predmetnih nekretnina. Protiv prvostupanjskog rjeenja ovrenik je izjavio albu. Prema stavu suda drugog stupa pravilno je postupio prvostupanjski sud sukladno odredbama l. 95. 97. 98. OZ-a, pa poto se na roitima za drabu ovrhovoditelj pojavio kao jedini kupac, a ovrna trabina ovrhovoditelja je bila via od iznosa kupovine to je pravilno donijeta odluka da se predmetna nekretnina dosudi ovrhovoditelju. Prema stavu suda drugog stupnja pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je prema odredbi l. 100. A. l. 1. OZ-a, a u sluaju kada je kupac jedini vjerovnik-ovrhovoditelj koji se namiruje iz kupovine, nije duan poloiti kupovinu, ako ona iznosi koliko i njegova ovrna trabina ili je manja. S obzirom na gore izneseno u cijelosti je odbijena alba ovrenika i potvreno prvostupanjsko rjeenje.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-624/09 od 20. prosinca 2010.g.

158

Govr-482/09

SENTENCA: Primjene odredbe l. 1004. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 dalje: ZOO) solidarnost obveze
Prvostupanjskim rjeenjem o ovrsi odreena je ovrha radi naplate novane trabine ovrhovoditelja u iznosu od 42.098,80 kn zajedno s kamatom koja na taj iznos tee od 31. sijenja 2005.g. do isplate po stopi utvrenoj ovrhovoditeljevom Odlukom o kamatnim stopama i to pljenidbom i procjenom pokretnina ovrenika ad 1) ad 4). Protiv navedenog rjeenja doputenu i pravovremenu albu podnose ovrenici ad 2) i ad 4), time to ovrenica ad2) isto pobija zbog pogrene primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ovrnog postupka te zbog albenih razloga propisanih odredbom l. 46. st. 1. to. 7. i 8. Ovrnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 Odluka USRH, 173/03, 194/03, 151/04 dalje OZ), a ovrenik ad 4) isto pobija zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, pogrene primjene materijalnog prava, bitne povrede odredbi ovrnog i parninog postupka, oboje s prijedlogom da se pobijano rjeenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje. Ovrnu ispravu u ovom predmetu predstavlja Ugovor o kreditu, a ovrenici ad2) i 4) su u sastavljanju tog ugovora sudjelovali kao solidarni dunici-jamci. Stav je suda drugog stupnja da suprotno albenim navodima ovrenika pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je donio rjeenje o ovrsi na temelju citiranog ugovora o krediti koji ima snagu ovrnog i javnobiljenikog akta. Takoer je stav suda drugog stupnja da injenica to tuenici ad2) i 4) nisu prilikom sastavljanja ugovora o kreditu potpisali i pisanu suglasnost zapljenu jednu treine njihovih stalnih mjesenih primanja, nije od znaaja jer su isti kao solidarni dunici odgovorni ovrhovoditelju za ispunjenje svih trabina iz ugovora o kreditu, a ovrhovoditelj po osobnom nahoenju, potpuno slobodno bira predmet i sredstva ovrhe, kao i kojeg e od vie solidarnih dunika traiti prisilno ispunjenje trabine koje mu pravo daje odredba lanka 10004. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 dalje: ZOO), u vezi l. 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08 dalje: ZOO/05., u smislu koje odredbe ako se jamac obvezao kao jamac-platac odgovara vjerovniku kao glavni dunik za cijelu obvezu, te vjerovnik moe zahtijevati njeno ispunjenje, bilo od glavnog dunika bilo od jamca, bilo od obojice u isto vrijeme. S obzirom na iznijeto prvostupanjsko rjeenje je u cijelosti potvreno.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-482/09 od 21. prosinca 2010.g.

159

Govr-859/10

SENTENCA: Primjena odredbe l. 136. st. 1. Ovrni zakon (NN. br. 57/98, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, i 67/08 - dalje OZ)- postupanje sudskog ovritelja

Prvostupanjskim rjeenjem obustavljena je ovrha u predmetnoj pravnoj stvari protiv, navedenog rjeenja albu je izjavio ovrhovoditelj. Odredbom l. 136. OZ-a propisano je sljedee: ako se pri pljenidbi ne nau pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, sud e o tome obavijestiti ovrhovoditelja koji nije bio nazoan pljenidbi (st. 1.), time to ovrhovoditelj moe u roku od trideset dana od dana dostave obavijesti odnosno od dana pokuane pljenidbe kojoj je bio nazoan predloiti da se ista ponovno provede (st. 2.), a ako ovrhovoditelj u roku iz st. 2. ovog lanka ne predloi ponovnu provedbu pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne nau stvari koje mogu biti predmet ovrhe, sud e obustaviti ovrhu (st. 3.). Prvostupanjski sud je zauzeo pravni stav da iz razloga to sudski ovritelj nije bio u mogunosti utvrditi nalazili se uope na adresi ovrenika takve pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe te da se to tumai kao bezuspjean pokuaj pljenidbe l. 136. st 1. OZ-a. Prema stavu suda drugog stupnja sudski ovritelj u konkretnom sluaju nije uao u prostor ovrenika, pa nije niti mogao utvrditi postoje li ili ne postoje pokretnine ovrenika u tom prostoru, slijedom ega je nikakva radnja pljenidbe nije niti poduzeta, pa nije bilo uvjeta za primjenu l. 136. OZ-a. Sve dok sudski ovritelj nije uao u prostor ovrenika u kojem bi se pokretnine trebale nalaziti te nije utvrdio postojanje pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, ne moe se smatrati da je poduzeta ovrna radnja pljenidbe pokretnina, te da je pokuaj pljenidbe bio bezuspjean. Takoer je stav suda drugog stupnja da sudski ovritelj ima ovlasti u smislu st. 43. st. 4. OZ-a prema kojem u sluaju kad ovrnu radnju treba provesti u prostoriji koja je zakljuana, a ovrenik ili njegov zastupnik nije nazoan ili nee prostoriju otvoriti, sudski ovritelj otvorit e prostoriju u nazonosti dvaju punoljetnih svjedoka ili javnog biljenika. S obzirom na sve izneseno prvostupanjsko rjeenje je ukinuto, i predmet vraen sudu prvog stupnja na ponovno odluivanje.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-859/10 od 11. studenog 2010.g.

160

Govr-893/10

SENTENCA: Promjena sredstva ovrhe l. 5. st. 4. Ovrni zakon (NN. br. 57/98, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, i 67/08 dalje OZ)

Iz sadraja spisa proizlazi: da je sud, temeljem vjerodostojne isprave, rjeenjem o ovrsi broj. Ovrv-3659/01 6. lipnja 2001. godine, koje rjeenje je postalo pravomono, odredio ovrhu na pokretninama ovrenika; da je sudski ovritelj 21. rujna 2001.g. prilikom uredovanja radi provoenja ovrnih radnji sainio uredovnu biljeku iz koje proizlazi da nije bio u mogunosti pristupiti stanu ovrenika i izvriti popis pokretnina ovrenika, pri emu je susreo majku ovrenika koja navodi da je isti nezaposlen i da su sve stvari njeno vlasnitvo; da je sud zakljukom obavijestio ovrhovoditelja da je pljenidba pokretnina ovrenika bezuspjeno pokuana; da je ovrhovoditelj podneskom 5. studenoga 2001. g. predloio sudu od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pribaviti podatak je li ovrenik prima mirovinu, uz prijedlog da se pokua ponovna pljenidba pokretnina ovrenika; te da je ovrhovoditelj 03. oujka 2010.g. podnio sudu prijedlog za promjenu predmeta i sredstava ovrhe. Naime, da bi sud smio prihvatiti prijedlog za promjenu predmeta i sredstava ovrhe, moraju biti kumulativno ispunjeni slijedee zakonske pretpostavke: da je rjeenje o ovrsi kojim je ovrha bila izvorno odreena postalo pravomono; da postoji faktina (npr. da se kod ovrenika nisu pronale pokretnine koje bi mogle biti predmetom ovrhe) ili pravna nemogunost (npr. da je ovrha odreena na pokretninama koje su izuzete od ovrhe) provedbe ovrhe koja je odreena tim rjeenjem; da taj prijedlog u formalnom i sadrajnom smislu ima sve potrebno da bi se povodom istog moglo donijeti novo rjeenje o ovrsi; da je podnesen u istom postupku u kojem se ovrha nije mogla provesti; te da je njime zatraena ovrha radi naplate iste trabine. Stav je suda drugog stupnja, a budui da prvostupanjski sud nije niti pokuao provesti ovrhu nad pokretninama ovrenika, te budui da se radnje sudskog ovritelja koje je poduzeo prilikom uredovanja ne mogu ocijeniti kao bezuspjeni pokuaj pljenidbe ovrenika, te nisu ispunjene kumulativno sve zakonske pretpostavke za donoenje rjeenja o ovrsi na novom predmetu i sredstvu ovrhe, pa je ukinuto prvostupanjsko rjeenje.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-893/10 od 10. studenog 2010.g.

161

Govr-953/10

SENTENCA: Ovrha na cjelokupnu imovinu ovrenika l. 154 st. 2 Ovrni zakon (NN. br. 57/98, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, i 67/08 - dalje OZ)
Prvostupanjskim rjeenjem je kao nedoputen odbaen prijedlog ovrhovoditelja za privremenu pljenidbu. albu je izjavio ovrhovoditelj. Prvostupanjski sud je odbacio prijedlog ovrhovoditelja kao nedoputen, za donoenje rjeenja o privremenoj pljenidbi tednih uloga, tekuih rauna, deviznih i drugih rauna, koje ovrenih ima od pravnih osoba navedenih u tom prijedlogu. Odredbom l. 154. st.2 OZ-a propisano je, da ako ovrhovoditelj ne raspolae potrebnim podacima o tednom ulogu ovrenika, moe sudu predloiti donoenje rjeenja kojim je privremeno zaplijeniti sve tedne uloge ovrenika kod odreene pravne osobe (prijedlog za privremenu pljenidbu), dok je st. 3. tog lanka propisano, da e rjeenjem o privremenoj pljenidbi sud od pravne osobe zatraiti i podatne o tednim ulozima ovrenika. Stav je suda drugog stupnja da je ostvarena postupovna povreda, pa je prvostupanjsko rjeenje ukinuto i predmet vraen sudu prvog stupnja na ponovno odluivanje.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-953/10 od 06. prosinca 2010. g.

162

Govr-601/09

SENTENCA: Novana ovrha plae l. 633 a ZPP-a, bruto ili neto iznos.
Prvostupanjskim rjeenjem sud je naredio ovrhu radi naplate novane trabine ovrhovoditelja na ime neisplaene plae. Ovrna isprava je postala pravomona i ovrna i to je presuda Opinskog graanskog suda u Zagrebu. Tuba u parninom postupku je podnesena 2002. g., a odredba Zakona o parninom postupku kojom je nadodan l. 433., a stupio je na snagu dana 28. srpnja 2005. g. Stav je suda drugog stupnja da ovrhovoditelju pripada isplata neto iznosa plae jer je tuba podnijeta prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o parninom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-dalje ZPP-a).

Odluka upanijskog suda pod brojem Gor-601/09 od 6. prosinca 2010. g.

163

Govr-1034/09

SENTENCA: Primjena odredbe lanka 67. Ovrnog Zakona - da li je ovrha koja je odreena rjeenjem mogua

Prvostupanjskim rjeenjem je odreena ovrha temeljem pravomone i ovrne presude Opinskog suda u Splitu, predajom u posjed nekretnine u Stobreu. Protiv navedenog rjeenja albu je izjavio ovrenik. Temeljem odredbe lanka 67. OZ-a, sud e po slubenoj dunosti obustaviti ovrhu u tri sluaja: ako isprava na temelju koje je ovrha odreena izgubi svojstvo ovrne isprave (zbog toga jer je pravomono ukinuta, preinaena, ponitena, stavljena izvan snage ili je na drugi nain odreeno da je bez pravnog uinka), ako isprava na temelju koje je ovrha odreena izgubi svojstvo ovrnosti (ako potvrda o ovrnosti bude ukinuta) i ako je ispunjenje trabine utvrene u ovrnoj ispravi postalo nemogue ili se ovrha iz drugih razloga ne moe provesti. U konkretnom sluaju, ovrha odreena pobijanim rjeenjem nije mogua. Naime, ista se ne moe provesti jer nekretnina oznaena kao est. zem. 786/35 Z.U. 1052 K.O. Stobre nije upisana u K.O. Stobre to proizlazi iz potvrde Opinskog suda u Splitu, pa dakle, ista ne postoji niti je ikad postojala.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 1034/09 od 15. listopada 2010.g.

164

Govr-378/10

SENTENCA: Priznanje pravomone i ovrne sudske presude Opinskog suda u Njemakoj

Sud je prvog stupnja pobijano rjeenje utemeljio na odredbama Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (NN. 53/91- dalje ZRSZ.). Naime, prema odredbi lanka 86. stavak 1. ZRSZ-a strana sudska odluka izjednauje se s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni uinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske. Odredbama tog Zakona (lanak 101.) propisan je postupak priznanja stranih sudskih odluka, u kojem sud ispituje postoje li uvjeti za priznanje strane sudske odluke (lanci 86. do 100. tog Zakona). Odredba lanka 87. ZRSZ-a propisuje da e se strana sudska odluka priznati ako je podnositelj zahtjeva za priznanje uz tu odluku podnio i potvrdu nadlenog stranog suda odnosno drugog organa o pravomonosti te odluke po pravu drave u kojoj je donesena. S tim u vezi, iz dopisa Uprave za konzularne poslove, Odjela za meunarodnu pravnu pomo Ministarstva pravosua Republike Hrvatske od 15. lipnja 2007.g. proizlazi da je predmetna sudska odluka pravomona sama po sebi pa da stoga nema peat pravomonosti. Kako potvrda o pravomonosti strane odluke treba biti izdana po pravu drave odluke, to neosnovano alitelj upire da nije opskrbljena peatom pravomonosti jer u ovom sluaju ona to i ne treba biti. Meutim, u konkretnom sluaju nije podnesen i zahtjev za ovrhu strane odluke ve samo za njeno priznaje pa je prvostupanjski sud pogrijeio kada je predmetni postupak vodio kao ovrni postupak, a ne po pravilima izvanparninog postupka to je trebao uiniti biti po prirodi stvari.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 378/10 od 12. studenog 2010.g.

165

Govr-1194/10 SENTENCA: Primjena odredbi lanka 177. Ovrnog zakona kondemnatornost rjeenja iz l. 177. st. 1. OZ-a
Prvostupanjski sud je obustavio ovrhu te ukinuo sve provedene radnje iz razloga, to je zakljukom od 14. sijenja 2009.g. kojim je naloeno ovrhovoditelju da u roku od 15 dana dostavi sudu ovrni prijedlog protiv poslodavca ureen u skladu sa lankom 35. OZ-a, radi donoenja odluke iz lanka 177. OZ-a. Ovrhovoditelj nije postupio po prednjem nalogu suda. U tom smislu, naelno govorei, pravilno prvostupanjski sud smatra da bi prijedlog za ovrhu protiv poslodavca trebao sadravati podatke koji su nuni za odreivanje i provedbu ovrhe protiv njega (l. 35. u vezi l. 37. OZ-a). Meutim, stadiju odreivanja ovrhe protiv poslodavca u smislu l. 177. OZ-a prethodi stadij incidentalnog kognicijskog postupka koji je propisan stavkom 1. istog lanka, a prema kojem: Ovhovoditelj moe predloiti da su u ovrnom postupku rjeenjem naloi poslodavcu da mu isplati sve obroke to ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rjeenju o ovrsi. Navedeno rjeenje iz lanka 177. st. 1. OZ-a je kondemnatorno rjeenje i tek na temelju takvog (i to pravomonog) rjeenja, koje ima znaenje ovrne isprave, moe (ali ne mora) slijediti stadij ovrhe protiv poslodavca u kojem se donosi rjeenje o ovrsi (l. 177. st. 3. OZ-a.). Istina, institut odgovornosti poslodavca iz l. 64. ZIDOZ/03 to nije odlueno jer se ta novela ovdje ne primjenjuje (l. 102. ZIDOZ/03). Dakle, s obzirom na izloene stadije postupka i vrste rjeenja kao i slijed donoenja istih u primjeni l. 177. OZ-a, ovdje nije bilo zakonskih pretpostavki za pozivanje ovrhovoditelja da prijedlog sadrajno dopuni u skladu sa l. 35. OZ-a kad postupak jo nije dospio u stadij akcesornog ovrnog postupka protiv poslodavca iz l. 177. st. 3. OZ-a. Stoga ni ovrhovoditeljev propust da postupi po tom pogrenom nalogu suda ne moe rezultirati izreenom sankcijom. Nejasnou ovrhovoditeljevog prijedloga za postupanje po l. 177. OZ-a ovdje je trebalo razmatrati s gledita citirane odredbe iz l. 177. st. 1. OZ-a i u tom smislu ga pozvati da prijedlog uredi jasno postavljenim kondemnatornim zahtjevom za isplatu, pa jer tako nije postupljeno to ovaj propust u nastavljenom postupku valja ispraviti.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 1194/10 od 25. studenog 2010.g.

166

Gx-840/10

SENTENCA: Predmet spora je prodaja na drabi nekretnine ovrenika, a radi naplate novane trabine ovrhovoditelja

Sud prvog stupnja je rjeenjem nakon tree drabe dosudio predmetnu nekretninu ovrhovoditelju. Protiv navedenog rjeenje albu je podnio ovrenik. Prvostupanjski sud je smatrao da je vrijednost nekretnine utvrena temeljem vjetva sudskog vjetaka za graditeljstvo, te je utvrdio kako su nekretnine predmet ove ovrhe upravo one nekretnine navedene u vjetvu. U albi ovrenik navodi, kako se pobijano rjeenje u dijelu u kojem se popisuju posebni dijelovi zgrade u bitnom razlikuje od rjeenja o ovrsi. Zalono pravo je zasnovano meu strankama na temelju ugovora o kreditu te aneksa ugovora. U lanku 7. ugovora su precizno navedene i opisane nekretnine koje su predmet zaloga, a koje su upisane u zemljinim knjigama temeljem elaborata o etairanju. Prema stavu suda drugog stupnja, sama injenica to sadanja povrina i namjena prizemnog dijela zgrade ne odgovara povrinama odnosno etanim dijelovima upisanim u zemljinoj knjizi, ne dovodi u pitanje identitet nekretnina koje su bile predmet osiguranja trabine. Da iz zemljino-knjinog izvatka proizlazi, da je predmetna nekretnina opisana upravo onako, kako je navedeno u prijedlogu za ovrhu u odnosu na koje je dijelove i povrine i doneseno rjeenje o ovrsi.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-840/10 od 26. listopada 2010.g.

167

Govr-563/10

SENTENCA: Predmet spora je zasnivanje zalonog prava radi osiguranja novane trabine temeljem ovrnih rjeenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Podrunog ureda Split

Prvostupanjski sud je pobijanim rjeenjem na temelju ovrnih rjeenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Podrunog ureda Split od 22. veljae 2006.g., 15. sijenja 2007.g. i 21. sijenja 2008.g. radi osiguranja novane trabine predlagatelja osiguranja u iznosu od 54.655,68 kn s pripadajuim kamatama, te trokova postupka osiguranja u iznosu od 1.000,00 kn, odredio osiguranje uknjibom zalonog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u vlasnitvu protivnika osiguranja i to na dijela stana koji se nalazi u zgradi u Splitu, Trg Mihovila Pavlinovia 6, sagraenoj na est. zem. 4101/1, 4101/2 i 4101/3 K.O. Split. Protiv prvostupanjskog rjeenja alio se protivnik osiguranja. Sud drugog stupnja je zauzeo stav, da u postupku osiguranja zasnivanjem zalonog prava, protivnik osiguranja nije u mogunosti osporavati utvrenja iz rjeenja Ministarstva financija, ve ta rjeenja protivnik osiguranja moe osporavati u upravnom postupku i to upravo pred nadlenim tijelom koje je donijelo navedeno rjeenje, te s se ispunile zakonske pretpostavke zasnivanjem zalonog prava u smislu odredbe lanka 258. Ovrnog zakona, te kako je pravilno zasnovano zalono pravo u smislu odredbe lanka 259. Ovrnog zakona.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-563/10 od 27. kolovoza 2010.g.

168

Govr-449/10

SENTENCA: Tijek zakonskih zateznih kamata i dan objave prvostupanjske presude

Ovrenik u albi ukazuje da na nematerijalnu tetu zakonska zatezna kamata moe tei samo od presuenja do isplate, a da se dan presuenja smatra danom donoenja odluke (dan objave), a ne dan zakljuenja glavne rasprave. Prema miljenju suda drugog stupnja, radi se o prigovorima koje je ovrenik mogao isticati u albi na presudu, a ne tek u ovrnom postupku, te se u ovrnom postupku ne moe isticati navedeni prigovor ovrenika, a u pogledu dospijea trabine, odnosno tijeka zakonskih zateznih kamata.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-449/10 od 15. listopada 2010.g.

169

Govr-838/10

SENTENCA: Primjena odredbe l. 29. Zakona o obveznim odnosima

U odnosu na zatezne kamate valja napomenuti, da je odredbom lanka 29. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05 i 41/08 dalje ZOO/05) koja se poela primjenjivati od 01. sijenja 2008.g., a koja se odnosi na stope kamata i njihovu primjenu kod zateznih kamata, kao osnovno mjerilo visine kamatnih stopa propisana eskontna stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodita koje je prethodilo tekuem polugoditu, a Odlukom savjeta HNB od 19. prosinca 2007.g. utvrena je nova eskontna stopa od 9% godinje. Prema citiranoj odredbi ZOO/05 i Odluci savjeta HNB izvren je izraun zateznih kamatnih stopa koje su u primjeni od 01. sijenja do 30. lipnja 2008.g., dok e za slijedee polugodite od 01. srpnja do 31. prosinca 2008.g. vrijediti nova eskontna stopa u sluaju promjena.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-838/10 od 04. studenog 2010.g.

170

Govr-312/10

SENTENCA: Primjena lanka 6. Ovrnog zakona Predmet spora je ovrha na temelju pravomone i ovrne presude Opinskog suda u Splitu od 08. studenog 2006.g. udaljenjem osoba i uklanjanja stvari sa predmetne nekretnine

Sud drugog stupnja je zauzeo stav da iseljenje iz stana socijalno, tegobno za ovrenike, ali to nije okolnost koja poboljava pravnu poziciju ovrenika. Da ovrni sud mora paziti da provoenje ovrhe bude to manje nepovoljno za ovrenika (l. 6. OZ), ali pri tom mora ocijeniti i pravo ovrhovoditelja da njegovom presudom utvreno pravo realizira na zakoniti nain i u razumnom roku.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-312/10 od 10. kolovoza 2010.g.

171

Govr-479/10

SENTENCA: Primjena odredbe lanka 5. st. 3. Ovrnog zakona (NN. 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 121/05, 67/08) - promjena sredstava ovrhe

Odredbom lanka 5. st. 3. Ovrnog zakona, propisano je da ako se pravomono rjeenje o ovrsi odreenim sredstvom ili na odreenom predmetu ne moe provesti, ovrhovoditelj moe radi namirenja iste trabine predloiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi, da se ovrha na novom sredstvu ili predmetu ovrhe moe odrediti samo u sluaju kada se ovrha odreena pravomonim rjeenjem o ovrsi na odreenom sredstvu ili predmetu nije mogla provesti. U konkretnom sluaju pravomono rjeenje o ovrsi broj Ovrv-1/06 od 20. sijenja 2006.g., kojim je odreena ovrha na pokretninama ovrenika nije provedeno. Ovrhovoditelj je potom predloio promjenu sredstva ovrhe, a to nije doputeno, jer je drugo sredstvo ovrhe mogue predloiti, pa tako ga i sud odrediti, tek kad ranije sredstvo ovrhe nije mogue provesti.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 479/10 od 01. listopada 2010.g.

172

Govr-455/10

SENTENCA: Primjena lanka 23. st. 1. Ovrnog zakona i lanka 61. Ovrnog Zakona

Pobijanim rjeenjem odreena je ovrha na temelju pravomone i ovrne presude Opinskog suda u Splitu od 13. studenog 2007.g. i to iseljenjem ovrenika iz stana. Ovrna isprava u ovom predmetu je pravomona i ovrna presuda Opinskog suda u Splitu od 13. studenog 2007.g. Prema miljenju suda drugog stupnja, ta ovrna isprava je podobna za ovrhu budui da udovoljava uvjetima iz l. 23. st. 1. OZ-a. Takoer je stav suda drugog stupnja, a vezano za albene navode, da je ovrenik kao tuitelj podnio tubu Opinskom sudu u Splitu, protiv ovrhovoditelja kao tuenika, radi isplate iznosa kojeg je imao na ime ulaganja u predmetni stan, nisu albeni razlozi koji bi utjecali na zakonitost predmetnog rjeenja, ve su to eventualno razlozi za odgodu ovrhe iz odredbi l. 61. OZ-a.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-455/10 od 12. listopada 2010.g.

173

Govr-659/10

SENTENCA: Doputenost ovrhe u granicama ovrne isprave - primjena odredbe l. 4. st. 2. Ovrnog zakona Predmet ovrhe: stvari izvan prometa

Prvostupanjskim rjeenjem doputena je ovrha predajom nekretnina oznaenih kao est. zem. 6680 KO Split. Protiv tog rjeenja je albu izjavio ovrenik. Ovrna isprava u ovom predmetu je presuda Opinskog suda u Splitu prema kojoj je tuenik duan predati tuiteljima predmetnu nekretninu u posjed. Kao sporno se ukazalo, da li sporna nekretnina predstavlja javno dobro u opoj upotrebi, jer ista predstavlja dio ograenog i ureenog parkiralita, pa tako i javne prometne povrine. Prema odredbi lanka 4. st. 2. OZ-a predmet ovrhe i osiguranja su stvari i prava na kojima se po zakonu moe provesti ovrha radi ostvarenja trabine ili njezina osiguranja, a st. 4. predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom odreeno; konano, odredbom st. 7. odreeno je, da se ocjenjuje moe li neka stvar ili neko pravo biti predmet ovrhe odnosno je li ovrha na nekoj stvari ili pravu ograniena, s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnoenja ovrnog prijedloga, ako ovim Zakonom nije drukije izrijekom odreeno.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-659/10 od 15. listopada 2010.g.

174

Govr-532/10

SENTENCA: Prvostupanjskim rjeenjem o ovrsi je odreena ovrha udaljenjem ovrenika i svih njegovih stvari iz 1/20 dijela poslovnog prostora poloenog u Splitu i predajom navedenog poslovnog prostora bez osoba i stvari u posjed ovrhovoditelja

Pobijano rjeenje o ovrsi doneseno je na temelju ovrne javno biljenike isprave i to na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora od 01. listopada 2010.g. solemniziranom kod javnog biljenika Marije Ivani u Solinu od 19. listopada 2001.g. Prema miljenju drugostupanjskog suda, ovrna javno biljenika isprava na temelju koje je doneseno pobijano rjeenje o ovrsi, podobna je za ovrhu, budui da udovoljava uvjetima iz l. 25. Ovrnog zakona, odnosno ista je postala pravomona i ovrna, te je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Pobijano rjeenje o ovrsi udovoljava uvjetima iz l. 37. Ovrnog zakona, te je doneseno u skladu sa ovrnom ispravom.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-532/10 od 26. listopada 2010.g.

175

Gx-1195/09

SENTENCA: Primjena odredbe l. 33. st. 2 . i 3. Ovrnog zakona - potvrda pravomonosti i ovrnosti

Prvostupanjski sud je svojim rjeenjem o ovrsi na temelju pravomone i ovrne presude parninog odjela ovog suda radi naplate novane trabine i trokova parninog postupka, odredio ovrhu na mirovini koju ovrenik prima od HZMO-e. Postupak u ovrnom predmetu pokrenut je prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovrnog zakona (NN. 173/03 i 184/03), pa se u konkretnom sluaju primjenjuju odredbe Ovrnog zakona (NN. 57/96, 29/99 i 42/00). Ovrna isprava sadri potvrdu pravomonosti i ovrnosti koju je izdao sud koji je odluivao o trabini u prvom stupnju. Ako ovrenik smatra da nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izdavanje potvrde o ovrnosti, on moe u smislu odredbe l. 33. st. 3. Ovrnog zakona, podnijeti prijedlog nadlenom sudu, radi ukidanja potvrde ovrnosti. Meutim, do eventualnog ukidanja od nadlenog suda izdana potvrda ovrnosti, obvezuje ovrni sud svojim sadrajem. U ovrnom postupku vrijedi naelo strogo formalnog legaliteta to znai, da ovrni sud nije ovlaten ispitivati konkretnu materijalnu zakonitost i pravilnost ovrne isprave na temelju koje se trai ovrha.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-1195/09 od 30. srpnja 2010.g.

176

Govr-555/10

SENTENCA: Primjena odredbe l. 178. Ovrnog zakona- suglasnost da se radi naplate trabine vjerovnika izvri zapljena plae u cijelosti ili djelomino
Prvostupanjskim rjeenjem odbaen je prijedlog za ovrhu. Protiv tog rjeenja albu je izjavio ovrhovoditelj. Prvostupanjski je sud odbacio prijedlog za ovrhu na temelju ovrnogjavnobiljenikog akta ugovora o kreditu. Nakon to je ovrenik u navedenoj ovrnoj ispravi dao suglasnost da se radi naplate kredita vri zapljena 1/3 njegovih stalnih mjesenih primanja i da se zaplijenjeni iznos uplauje na raun kreditora, smatrajui da u smislu odredbe l. 178. Ovrnog zakona, takva isprava ve ima pravni uinak pravomonog rjeenja o ovrsi. Prema miljenja prvostupanjskog suda, gore navedena isprava izdaje se u jednom primjerku i ima znaenje pravnog posla iz l. 72. st. 1. Ovrnog zakona, te pravni uinak pravomonog rjeenja o ovrsi. Prema ispravama priloenim ovrnom prijedlogu, ovrenik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu iz ugovora o kreditu, pa je navedeni ugovor raskinut, a vjerovnik-kreditor oznaen u ovrnoj ispravi, je svoje potraivanje naplatio od svog osiguratelja, te je na ovog osiguratelja sukladno odredbi l. 8. st. 5. ugovora o kreditu, prenio svoju trabinu iz tog ugovora. Na ovaj nain, u smislu odredbe l. 29. Ovrnog zakona, singularnom sukcesijom, dolo je do prijenosa trabine sa kreditora na ovrhovoditelja u ovom postupku, osiguratelja potraivanja. Stav suda drugog stupnja je, da ovrna isprava u odnosu na novog vjerovnika, nema uinak pravomonog rjeenja o ovrsi u smislu l. 178. st. 1. Ovrnog zakona, jer ovrenik u toj ovrnoj ispravi nije dao suglasnost o zaplijeni njegove plae, odnosno drugog, stalnog novanog primanja u korist osiguratelja, ve u korist kreditora, pa je stoga kreditor ovlaten radi naplate svoje novane trabine pokrenuti ovrni postupak podnoenjem ovrnog prijedloga, pa je obzirom na navedeno i rjeenje suda prvog stupnja kojim je odbaen prijedlog za ovrhu, ukinuto i predmet vraen sudu prvog stupnja na ponovno odluivanje.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-555/10 od 25. kolovoza 2010.g.

177

MJERE OSIGURANJA

178

Govr-597/09

SENTENCA: Prijedlog za izdavanje privremene mjere iz l. 298. i 299. Ovrni zakon (NN. br. 57/98, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, i 67/08 - dalje OZ)

Sud prvog stupnja prihvatio je prijedlog predlagateljice osiguranja radi izdavanja privremene mjere. albu je izjavila predlagateljica osiguranja, u kojoj pobija prvostupanjsko rjeenje, u dijelu u kojem je odbijena, sa zahtjevom da se protivnici osiguranja zabrani poduzimanje bilo kakve radnje vezane uz koritenje i raspolaganje predmetnim poslovnim prostorom. Uz zabiljebu te zabrane u Zemljinoj knjizi, i to u albi istie predlagateljica ad1), a predlagateljica ad2) se ali u dijelu u kojemu je odbijena sa zahtjevom da se naloi protivnici osiguranja, da najkasnije u roku od 48 sati, napuste sa svim svojim stvarima poslovni prostor kako bi taj prostor svi suvlasnici mogli koristiti sukladno meusobnom ugovoru. U smislu odredbe lanka 298. st. 1. OZ-a, radi osiguranja nenovane trabine, moe se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja uini vjerojatnim postojanje svoje trabine i opasnost da e bez mjere protivnik osiguranja sprijeiti ili znatno oteati ostvarenje trabine odnosno da bi se sprijeilo nasilje ili nastanak nenadoknadive tete koja prijeti dok su vrste privremene mjere radi osiguranja novane trabine primjerice navedene u odredbi l. 299. OZ-a, na koje se pravilno pozvao sud prvog stupnja. Stav je suda drugog stupnja da je predmetno rjeenje u odbijajuim dijelovima na zakonu osnovano, jer bi takva privremena mjera bila protivna pravima suvlasnika zajamenih odredbama l. 42. st. 1., a u svezi s odredbom lanka 38. st. 1. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/95, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 1417/06 i 146/08). Pa je, s obzirom na gore iznijeto potvreno rjeenje prvog stupnja.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-597/09 od 27. prosinca 2010.g.

179

Govr-598/09

SENTENCA: Predmet spora je prijedlog za izdavanje privremene mjere zabrana otuenja, optereenja nekretnine kada je meu strankama u tijeku postupak radi pobijanja pravnih radnji i to ba ugovora o darovanju

Drugostupanjski sud je donio rjeenje kojim je prihvaen prijedlog predlagatelja osiguranja kojem je zabranjeno protivnici osiguranja da otui i optereti nekretnine u Splitu. Protivnik osiguranja je izjavio albu u kojoj navodi, da se ne radi o osiguranju nenovane trabine, nego novane trabine. Prema stavu suda drugog stupnja, u konkretnom sluaju, a s obzirom da iz tube koja je predana sudu dana 19.09.2008.g. proizlazi, da je navedenu tubu predlagatelj osiguranja podnio protiv pobijanja pravne radnje ugovora o darovanju, da se s obzirom na izneseno radi o osiguranju nenovane trabine, te je s obzirom na izneseno, rjeenje suda drugog stupnja u cijelosti potvreno.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 598/09 od 23. studenog 2010.g.

180

Govr-776/10

SENTENCA: Predmet spora je prijedlog za izdavanje privremene mjere sukladno odredbi lanka 74. st. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za izdavanje privremene mjere kao neosnovan. Iz obrazloenja drugostupanjske odluke proizlazi, da predlagatelj osiguranja nije uz prijedlog za odreivanja privremene mjere i kasnije tijekom postupka, dostavio potvrdu nadlenog upanijskog ureda, da je zaprimljen zahtjev prijanjeg vlasnika, radi povrata oduzete imovine, pa je miljenje drugog suda, da prvostupanjski sud nije povrijedio materijalno pravo kada nije traio od predlagatelja da uredi ili upotpuni svoj prijedlog, jer je predlagatelj duan sukladno citiranoj odredbi i to lanka 74. st. 2. Zakona o naknadi uz prijedlog za odreivanje privremene mjere, dostaviti i dokaz o pokretanju postupka pred nadlenim tijelom.

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr- 776/10 od 15. listopada 2010.g.

181

Gx-188/10

SENTENCA: Predmet spora je prijedlog radi osiguranja nenovane trabine odreivanjem privremene mjere zabranom protivniku osiguranja prodaje, kao i svako drugo raspolaganje i optereenje nekretninom - primjena odredbe l. 40. Zakona o zemljinim knjigama (NN. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04 i 107/07 u daljnjem tekstu: ZZK)
Prema odredbi l. 40. ZZK, upisi u zemljine knjige doputeni su samo protiv osobe koja u asu podnoenja prijedloga za upis je u toj zemljinoj knjizi upisana kao vlasnik zemljita ili nositelj prava glede kojeg se upis zahtijeva ili koja bar istodobno budu kao takva uknjiena ili pribiljeena (knjini prednik). Iz priloenog zemljinog knjinog izvatka proizlazi, da je vlasnitvo predmetne nekretnine upisano na drutvo Mertojak graenje d.o.o. Split, a ne na ime protivnika upisa, pa je s obzirom na izneseno i potvreno prvostupanjsko rjeenje kojim je odbijen prijedlog za osiguranje, jer se nisu ispunile zakonske pretpostavke iz odredbi lanka 40. ZZK jer protivnik osiguranja nije upisan u zemljine knjige kao vlasnik predmetne nekretnine. Takoer, iz rjeenja upanijskog suda u Splitu proizlazi, da se privremena mjera moe odrediti iako nema osobiti uinak u smislu odredbe lanka 299. st. 4. OZ-a (NN. 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 121/05, 67/08), ali ima uinak u pravnom odnosu izmeu stranaka. Stoga protivnik osiguranja kao stranka u odnosu na koju je privremena mjera donesena, te kojoj je ta odluka dostavljena, duan se ponaati u skladu sa donesenom mjerom, pa je izmeu ostalog i odgovorna za eventualnu tetu koju predlagatelji osiguranja pretrpe zbog njegovog eventualnog nepotivanja privremene mjere.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-188/10 od 27. rujna 2010.g.

182

Gp-675/10

SENTENCA: Predmet spora je prijedlog za izdavanje privremene mjere sukladno odredbi lanka 74. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine (NN. 92/96, 39/99, 42/99, 80/02 i 81/02- dalje: Zakon o naknadi)
Prema odredbi lanka 74. Zakona o naknadi, na prijedlog prijanjeg vlasnika, sud moe odrediti privremenu mjeru zabrane raspolaganja imovinom koja je predmet naknade za oduzetu imovinu prema odredbama toga Zakona, ukoliko prijanji vlasnik uini vjerojatnim da postoji opasnost otuenja imovine ili iz drugih opravdanih razloga, sukladno odredbama posebnoga zakona. Nije sporno u postupku, da predmetno zemljite koje je predmet osiguranja trabine u trenutku nacionalizacije je bilo neizgraeno, pa da je kasnije predmetno zemljite privedeno svrsi i ograeno. Miljenje je suda drugog stupnja, da se u konkretnom sluaju radi o imovini koja se prijanjem vlasniku ne vraa u vlasnitvo, jer je predmetno zemljite privedeno svrsi, te se nisu ispunile zakonske pretpostavke za izdavanje privremene mjere, sve sukladno l. 74. Zakona o naknadi.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-675/10 od 28. rujna 2010.g.

183

G-1403/08

SENTENCA: Pobijanim rjeenje djelomino je prihvaen prijedlog za osiguranje odreivanjem privremene mjere, tako da je zabranjeno Societe Generale Splitskoj banci d.d. Split da na temelju bianco zadunice vri zapljenu novanih sredstava na raunu predlagateljice osiguranja
Prvostupanjski sud je djelomino prihvatio prijedlog za osiguranje naavi, da je predlagateljica osiguranja djelomino uinila vjerojatnim postojanje svoje novane trabine u smislu odredbe l. 296. st. 1. Ovrnog zakona (NN. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/06) jer u smislu lanka 204. st. 2. OZ-a, ovrha na novanim sredstvima na raunu opina kod banaka ne moe se odrediti ako su sredstva nuna za obavljanje osnovnih zadaa tih pravnih osoba, a u tom smislu da je predlagateljica osiguranja duna 70% proraunskih prihoda. Meu strankama u postupku nije sporno, da je predmetnu biancu zadunicu izdala predlagateljica osiguranja dana 06. rujna 2002.g. kada je u to vrijeme prema vaeoj odredbi 183. A OZ-a (NN. 57/96 i 29/99), takvu zadunicu mogao izdati sam dunik-trgovac, a predlagateljica osiguranja nema to svojstvo, proizlazi da ista ne moe biti valjana isprava za zapljenu rauna, pa je time predlagateljica osiguranja uinila svoju trabinu vjerojatnom u smislu odredbe l. 294. st. 1. OZ-a.

Odluka upanijskog suda u Splitu G-1403/08 od 27. rujna 2010.g.

184

ZEMLJINOKNJINI POSTUPAK

185

Gzk-358/10 SENTENCA: Primjena odredbe lanka 72. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 153/09 dalje ZV)
Podnositelj zemljinoknjine molbe podnio je zahtjev za upis prava vlasnitva na konobi u povrini od 46 m2 izgraenoj na est.zem.8306/5 k.o. Splitu. Prvostupanjskim ovosudnim rjeenjem odbijen je prijedlog predlagatelja te je odreena zabiljeba odbijanja prijedloga u predmetnom zemljinoknjinom uloku. Protiv gornjeg Rjeenja alio se predlagatelj. U albi je naveo da je predmetna konoba u odnosu na koju je zatraena uknjiba , upisana na ime ranijih zemljinoknjinih vlasnika za cijelo, te da predstavlja samostalan objekt izgraen u dvoritu kue, odnosno da predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu sukladno odredbi l. 67. st. 1. i 2. ZV. Predloio je da se pobijano rjeenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak . Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za uknjibu prava vlasnitva predmetne konobe obrazlaui da ista nije u cijelosti upisana kao posebni dio nekretnine u smislu odredbe l. 67. st. 1. i 2. ZV. Rjeenjem upanijskog suda potvreno je Rjeenje Opinskog suda u kojem je navedeno da je pravilno odbijen prijedlog predlagatelja, jer da prema iskazu zemljinoknjinog stanja u asu podnoenja prijedloga predlagatelja u predmetnom Z.U. su upisane konoba i garaa, sagraene na dijelu prostora odreene est.zem., a da je predmet ugovora o darovanju konobe, a ne konobe i garae. Prema tome, da uspostava vlasnitva posebnog dijela nekretnina u konkretnom sluaju nije moguu u smislu odredbe l. 72 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-358/10 od 18.kolovoza 2010.god.

186

Gzk-46/10 SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je prijedlog radi upisa prava vlasnitva u korist dionikog drutva koji je u steaju
Prvostupanjskim rjeenjem doputena je uknjiba prava vlasnitva posebnih dijelova zgrade u korist drutva Pomgrad dd u steaju Split. Na ovo rjeenje ali se Hrvatski fond za privatizaciju pobijajui prvostupanjsko rjeenje u cijelosti zbog svih albenih razloga iz odredbe l. 353. st. 1. Zakona o parninom postupku (NN br.53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 dalje: ZPP) u svezi s odredbom l. 91. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama (NN br.91/96, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje:ZZK ) s prijedlogom da se pobijano rjeenje preinai shodno albenim navodima. upanijski sud preinauje rjeenje prvostupanjskog suda. U svom obrazloenju drugostupanjski sud navodi da iz prileeih isprava ne proizlazi da su predmetne nekretnine unesene u drutveni kapital predlagatelja u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi drutvenih poduzea (NN br.19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 16/93, 18/93, 19/93, 2/94, 9/95, 42/95, 118/99, 99/03), ime nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pretvorbu drutvenog vlasnitva i upis prava vlasnitva na ovim nekretninama na predlagatelja. Naime, pravni temelj za pretvorbu prava koritenja i raspolaganja u pravo vlasnitva predstavlja odredba l. 361. st. 1. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 2/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje:ZV) prema kojoj je pravo upravljanja odnosno koritenja i raspolaganja na stvari u drutvenom vlasnitvu postalo pretvorbom nositelja tog prava-pravo vlasnitva one osobe koja je pretvorbom postala sveopi pravni slijednik dotadanjeg nositelja prava upravljanja odnosno koritenja i raspolaganja, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasnitva, osim ako posebnim zakonom nije odreeno drugaije. Prema odredbi l. 390. ZV trgovako drutvo kao pravni slijednik drutvenog poduzea po zavrenoj pretvorbi drutvenog vlasnitva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procijene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile drutveno vlasnitvo s pravom upravljanja, koritenja i raspolaganja drutvenog poduzea, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasnitva i ija je vrijednost procijenjena u kapital drutva i koje su po nadlenom tijelu iskazane u kapitalu drutva. Meutim, iz prileeih isprava po stavu upanijskog suda predlagatelj upisa u trenutku podnoenja prijedloga nije dokazao pretpostavke izvanknjinog stjecanja prava vlasnitva u smislu izloene normative te nisu ostvarene niti pretpostavke upisa ovog upisa u zemljine knjige (l. 130. st. 1. ZV, l. 15. st. 3. ZZK).

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk 46/10 od 28.listopada 2010.god.

187

Gzk-125/09 SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je prijedlog radi upisa predbiljebe predugovora
Prvostupanjskim rjeenjem odbijen je prijedlog radi predbiljebe predugovora o kupnji stana, te je zabiljeeno odbijanje prijedloga u odreenom poduloku, te je naloena provedba zabiljeba odbijanja prijedloga. Protiv gornjeg rjeenja pravovremeno se ali predlagatelj pobijajui isto u cijelosti zbog svih albenih razloga propisanih odredbo l. 353. st. 1. ZPP-a, ( NN. br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08), s prijedlogom da se pobijano rjeenje preinai i dopusti zatraena predbiljeba. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za predbiljebu, jer je zakljuio da se nisu ispunili uvjeti s obzirom da predugovor nije isprava, temeljem kojeg bi se moglo dopustiti uknjiba prava vlasnitva, pa tako ni predbiljebu prava vlasnitva, ve je predugovor Ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi glavni Ugovor. Ujedno je prvostupanjski sud, budui da je zgrada etairana istaknuo kako isprava na temelju koje se trai predbiljeba ne sadri toan opis nekretnine sa suvlasnikim dijelom posebnog dijela zgrade. Odredbom l. 56. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama propisano je da ako isprava na temelju na koje se zahtjeva upis ne odgovara svim pretpostavkama za uknjibu (l. 52., l. 53., l. 54., l. 55. ZZK-a), ali ispunjava ope pretpostavke za zemljino knjini upis (l. 43. i l. 44.) na temelju te isprave dopustit e se predbiljeba, ako ju je mogue provesti. Odredbom l. 43. ZZK-a propisano je da e se upisi u zemljinu knjigu dopustiti samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost, te da za upis knjinog prava, njegove promjene, ogranienja ili prestanak mora zato iz isprave biti vidljiv pravni temelj. Odredbom l. 44. ZZK-a propisano je kako e se upisi u zemljinu knjigu dopustiti samo na temelju isprava koje nemaju oitih nedostataka koje dovode u sumnju njihovu vjerodostojnost. Odredbu l. 43. i l. 44. ZZK-a, a time i odredbu st. 1. l. 56. ZZK-a ne moe se promatrati odvojeno od odredbe l. 32. ZZK-a. Navedenom odredbom l. 32. ZZK-a propisano je kako se suvlasnitvo opisuje po udjelima odreenima s obzirom na cjelinu, izraenima razlomkom, a vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnina (etano vlasnitvo) upisuje se u vlasnikom listu na suvlasnikom dijelu onog suvlasnika za kojega je osnovano vlasnitvo posebnog dijela, uz naznaku posebnog dijela nekretnina i sporednih dijelova na koje se protee. U naprijed navedenoj situaciji kad je vlasnitvo odreenog posebnog dijela povezano sa suvlasnikim idealnim dijelom , gdje u predugovoru nije naznaen suvlasniki dio, odnosno posebni dio zgrade nije povezan sa suvlasnikim dijelom, to nije bilo mogue provesti uknjibu pa nije u tom smislu bio mogu ni upis predbiljebe (l. 56. st. 1. ZZK-a).

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-125/09 od 23.rujna 2010.god.

188

Gzk-57/10 SENTENCA: Predmet zemljinoknjine molbe je prijedlog predlagatelja za upis prava vlasnitva temeljem Ugovora o ustupu idealnih dijelova predmetne nekretnine
Sud prvog stupnja odbio je prijedlog za upis prava vlasnitva podnijet od strane predlagatelja, te rjeenjem odredio zabiljebu odbijanja prijedloga u zemljinoknjinom uloku. Na prednje Rjeenje ali se predlagatelj zbog svih zakonskih razloga. Drugostupanjski sud odbija albu predlagatelja u bitnome navodei da bi iz spisa proizlazilo da predlagatelj zahtjeva prijenos prava vlasnitva s imena upisane zemljinoknjine vlasnice na svoje ime, a temeljem Ugovora od ustupu vlasnitva, kojim Ugovorom prodavatelj tvrdi da idealni dijelovi predmetne nekretnine nisu u njegovom vlasnitvu. upanijski sud je zauzeo stav da se nisu ispunili uvjeti iz l .43. st. 1. ZZK-a (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 ), jer da se ne radi o ispravi koja je sastavljena u obliku propisanom za njenu valjanost. Naime, predmetni Ugovor je ugovor o ustupanju suvlasnikih dijelova, a ne kako se tvrdi u albi da bi bio Ugovor o darovanju. Kako je nejasan temelj stjecanja prava vlasnitva suvlasnikih dijelova predmetne nekretnine to je prvostupanjski sud bio u pravu kad je odbio prijedlog za ovakav upis, stajalite je drugostupanjskog suda.

Odluka upanijskog suda u Split Gzk-57/10 od 28. listopada 2010.god.

189

Gzk-102/10 SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog upisa je zahtjev predlagatelja da se upie pravo vlasnitva temeljem potvrde nadlenog upravnog tijela , Slube za prostorno ureenje, zatitu okolia, graditeljstva i imovinsko-pravne poslove
Sud prvog stupnja odbio je prijedlog predlagatelja upisa. ali se predlagatelj upisa i pobija predmetno prvostupanjsko rjeenje istiui da je on stvarni vlasnik prvog kata stambene kue u Splitu, te predlae da se u cijelosti prihvate njegovi albeni navodi. Drugostupanjski sud odbio je albu predlagatelja u bitnome navodei da se nisu ispunili uvjeti iz l. 72. st. 1. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima te da se nisu ispunili uvjeti iz l. 32. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje: ZZK-a) kojim je propisano da se suvlasnitvo u zemljine knjige upisuje po udjelima odreenim s obzirom na cjelinu, izraenim razlomkom, dok se vlasnitvo odreenog posebnog dijela upisuje u vlasnikom listu na suvlasnikom dijelu onog suvlasnika za kojeg je osnovano suvlasnitvo posebnog dijela, uz naznakom posebnog dijela i spornih dijelova na koje se protee ( l. 32. st. 2. ZZK-a ). Prema tome, stav je upanijskog suda da nije doputen upis (uknjiba) prava vlasnitva stana kao posebnog dijela zgrade, temeljem navedene dokumentacije kad posebni dio stana nije povezan s odgovarajuim suvlasnikim dijelom nekretnine ( l. 366. st. 3. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06).

Odluka upanijskog suda u Split Gzk-102/10 od 04. listopada 2010.god.

190

Gp-805/10 SENTENCA: Zahtjev predlagatelja je bio prijedlog za provedbu privremene mjere, zabrane otuenja i optereenja
Rjeenjem prvostupanjskog suda obustavljen je postupak provedbe privremene mjere zabrane otuenja i optereenja u odreenom zemljinoknjinom uloku, te je naloeno brisanje predmetnih plombi. Protiv tog rjeenja ali se predlagatelj s prijedlogom da se pobijano rjeenje preinai u skladu sa albenim navodima. Drugostupanjski sud odbija albu kao neosnovanu. Utvrdivi da je rjeenje o odreivanju privremene mjere, kojim je bila odreena mjera zabrane tueniku otuenja, optereenja i bilo kakvog drugog raspolaganja nekretninom u zabiljebu navedene zabrane u zemljinoj knjizi ukinuto rjeenjem drugostupanjskog suda, te da nije ponovno doneseno rjeenje o doputenju upisa odreenog gornjim rjeenjem. Drugostupanjski sud je zauzeo stav da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je obustavio postupak provedbe privremene mjere iz razloga to je ukinuta privremena mjera, te tako ne postoji vie valjana odluka suda o odreivanju upisa na temelju koje bi zemljinoknjini sud mogao odrediti provedbu upisa.

Odluka upanijskog suda u Split Gp-805/10 od 25. listopada 2010.god.

191

Gzk-91/10 SENTENCA: Prijedlog podnositelja je zabiljeba ovrhe na nekretnini

Sud prvog stupnja je na temelju ovosudnog ovrnog Rjeenja dozvolio zabiljebu ovrhe na predmetnoj est.zem. i to suvlasnikom djelu povezanom sa cjelinom samostalne uporabne cjeline stana u potkrovlju, orijentacije sjever-jug-zapad, ukupne povrine 65,34 m2, te pripadajueg balkona. ali se protivnik upisa i predlae da se prihvate njegovi albeni navodi i postupi u skladu sa istima. Prvostupanjski sud je dozvolio upis zabiljebe ovrhe u zemljinim knjigama ovog suda radi naplate novane trabine, odredivi ovrhu na dijelu predmetne est.zem. utvrenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja od dobivenog iznosa. Drugostupanjski sud je zauzeo stajalite da se albeni navodi alitelja koje istie u albi, navodei da majka i zz maldb.ovrhovoditelja onemoguava ga u kontaktu sa djecom, te da zbog bolesti nije u mogunosti privreivati, ne moe dovoditi u sumnju zakonitu odluku suda prvog stupnja. Kako je prvostupanjski sud postupio u skladu s odredbom l. 39. ZZK-a (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100,04, 107/07, 152/08). i l. 108. st. 2. ZZK-a, to je po miljenju albenog suda albu alitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

Odluka upanijskog suda u Split Gzk-91/10 od 04. listopada 2010.god.

192

Gzk-69/10 SENTENCA: Predmet je osporavanje zemljinoknjinog upisa radi postojanja postupka kojim se trai raskid Ugovora o kupoprodaji te postojanja kaznenog postupka vezano za promet predmetne nekretnine
Sud prvog stupnja na temelju ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod javnog biljenika dozvolio je uknjibu prava vlasnitva posebnog dijela zgrade na ime predlagatelja uz prethodno brisanje tog prava sa imena dosada upisanog zemljinoknjinog vlasnika. Na ovo Rjeenje ali se protivnica upisa iz razloga to postoje odreeni postupci u tijeku i to postupak radi raskida predmetnog Ugovora te kazneni postupak zbog prijevare , pa predlae da se prihvate njeni albeni navodi, te da se ukine pobijano rjeenje. Drugostupanjski sud odbija albu protivnice upisa, te obrazlae svoje rjeenje na nain da kupoprodajni ugovor zakljuen izmeu sudionika ovog zemljinoknjinog postupka egzistira, to albeni navodi protivnice upisa da je postupak o raskidu ugovora u tijeku jer da je ista podnijela kaznenu prijavu radi prijevare, ne utjeu na zakonitu odluku suda prvog stupnja. Naime, drugostupanjski sud je zauzeo stajalite da je u trenutku upisa prvostupanjski sud dobro ocijenio da je predmetni Ugovor valjan za upis. S obzirom da je sud prvog stupnja dozvolio upis sukladno odredbi l. 40. ZZK-a (Narodne Novine br.91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04,107/07, 152/08,dalje: ZZK), to je u konanici valjalo albu protivnice upisa odbiti jer za odluivanje o prijedlogu upisa je mjerodavno stanje u asu kad je taj prijedlog stigao zemljinoknjinom sudu (l. 107. ZZK)

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-69/10 od 04.listopada 2010.god.

193

Gzk-441/10 SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je upis poljoprivrednog zemljita na Republiku Hrvatsku
Prvostupanjski sud svojim rjeenjem odbija prijedlog na upis prava vlasnitva Republike Hrvatske na odreenu est.zem. albu podnosi predlagateljica upisa pobijajui rjeenje u cijelosti, zbog pogrenog i nepotpunog utvrenog injeninog stanja i pogrene primjene materijalnog prava, dakle, albenih razloga predvienih odredbom l. 353. st. 1. toka 2. i 3. Zakona o parninom postupku (NN br.53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/06, 123/08,dalje..ZPP) u vezi s odredbom l. 91. st. 1. Zakona o zemljinom knjigama (Narodne Novine br.91/96, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje.. ZKK), s prijedlogom da se pobijano rjeenje ukine. Predlagateljica upisa, upis prava vlasnitva u zemljine knjige na predmetnim nekretninama zahtjeva na temelju odredbe l. 129. i l. 130. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,46/08, dalje:ZV)., a u smislu odredbe l. 388. st. 2. istog zakona., nadalje, pozivom na odredbu l. 3. Zakona o poljoprivrednim zemljitu ( NN br.34/91, 26/93, 79/93, 90/93, 54/94, - proieni tekst, 48/95, 19/98, 105/99, dalje: ZPZ), a na temelju Uvjerenja Upravnog odjela za prostorno ureenje Ispostava Vis od 12. veljae 2010.god. Pretvorba poljoprivrednog zemljita izvrena je stupanjem na snagu ZPZ-a. l. 3. st. 1. ovog Zakona propisano je da je Republika Hrvatska postala vlasnik poljoprivrednog zemljita koje je na dan stupanja na snagu ovog zakona (24.srpnja 1991.g.) bilo u drutvenom vlasnitvu. Stoga ukoliko je predmetna nekretnina pretvorbom poljoprivrednog zemljita na temelju ZPZ-a postala vlasnitvo Republike Hrvatske , tada je Republika Hrvatska na temelju zakona stekla pravo vlasnitva istih, a odredbom l. 129. st. 2. ZV-a propisano da ako nije to drugo zakonom odreeno, stjecanjem vlasnitva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati. Osim toga, odredbom l. 130. st. 1. ZV-a, propisano je da onaj koji stekne pravo vlasnitva nekretnine na temelju zakona, ovlaten je ishoditi upis steenog prava vlasnitva u zemljinoj knjizi. U konkretnom sluaju predlagateljica upisa priloila je uvjerenje iz kojeg meutim, ne proizlazi da se predmetna nekretnina na dan 24. srpnja 1991.g. nalazila izvan granica graevinskog podruja pa je prvostupanjski sud pravilno odbio dopustit zatraeni upis, stav je drugostupanjskog suda.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-441/10 od 25.studenoga 2010.god.

194

Gzk-400/10 SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je zabiljeba spora u pravnoj stvari izmeu parbenih stranaka
Prvostupanjskim rjeenjem doputena je zabiljeba spora u pravnoj stvari izmeu tuitelja protiv tuenika kao uknjienih suvlasnika za predmetnu nekretninu u idealnim dijelovima. Protiv ovog rjeenja ali se podnositelj zahtjeva i to zbog svih razloga predvienih l. 353. st. 1. Zakona o parninom postupku (NN br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, dalje: ZPP), koje odredbe se primjenjuju temeljem l. 91. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje: ZZK). Predloeno je rjeenje preinaiti, a podredno ukinuti. upanijski sud je ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno postupio kad je dopustio zatraenu zabiljebu spora. Osnovanost prijedloga za zabiljebu spora proizlazi iz injeninih navoda iznesenih u prijedloga i priloene tube. U ovom postupku nije dopustivo raspravljati o osnovanosti tubenog zahtjeva. Pravni uinci zabiljebe spora oituju se na nain predvien l. 81. st. 2. ZZK, a u sluaju dokazane zlouporabe predlagatelj bi morao snositi i tetne posljedice takvog postupanja, stajalite je upanijskog suda.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-400/10 od 22.studenoga 2010.god.

195

Gzk-96/10 SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog upisa je prijedlog predlagatelja za upisom prava vlasnitva idealnog dijela
Prvostupanjskim rjeenjem je doputena uknjiba prava vlasnitva za dijela u korist predlagatelja zahtjeva Protiv ovog rjeenja ali se protivnik upisa, te predlae rjeenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno odluivanje. upanijski sud kao neosnovanu odbija albu alitelja te potvruje prvostupanjsko rjeenje. U obrazloenju ovog rjeenja upanijski sud navodi da je sud prvog stupnja pravilno postupio kad je dopustio zatraenu uknjibu prava vlasnitva za dijela. U albu alitelj navodi da je nakon zakljuivanja ugovora o darovanju izmeu njega i podnositelja zahtjeva zakljuen ugovor o do smrtnom uzdravanju i da je time stavljen izvan snage ugovor o darovanju. upanijski sud je zauzeo stav da Ugovor o darovanju temeljem kojeg je zatraena uknjiba predstavlja valjanu ispravu u smislu odredbe l. 54. Zakona o zemljinim knjigama (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08,dalje ZZK), ukoliko alitelj smatra da je izvrenom uknjibom povrijeeno njegovo pravo moe podnijeti brisovnu tubu i u tom postupku zatiti svoja prava. Slijedom iznijetog upanijski sud je potvrdio Rjeenje prvostupanjskog suda te odbio albu alitelja.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-96/10 od 02.prosinca 2010.god.

196

Gzk-216/10 SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je prijedlog provedbe kupoprodajne pogodbe od 14.prosinca 1942.god.
Prvostupanjskim rjeenjem odbijen je prijedlog za uknjibu prava vlasnitva predmetne est.zem u korist podnositelja zahtjeva, a sve temeljem kupoprodajne pogodbe od 14. prosinca 1942.god. Protiv ovog rjeenja ali se aliteljica, pravna slijednica predlagatelja, te predlae da se rjeenje preinai, a podredno ukine i vrati na ponovno odluivanje. upanijski sud smatra albu osnovanu te ukida pobijano rjeenje koje vraa sudu prvog stupnja na ponovno odluivanje. upanijski sud istie da se ne moe prihvatiti kao pravilno utvrenje suda prvog stupnja da je temeljem kupoprodajne pogodbe 14. prosinca 1942.god., predlagatelj mogao samo zahtijevati predbiljebu, a ne i uknjibu prava vlasnitva predmetne est.zem. Naime, upanijski sud je stajalita da se iz priloene kopije Ugovora moe nedvojbeno zakljuiti da knjini prednik doputa uknjibu prava vlasnitva u korist kupca temeljem predmetnog ugovora. Stoga je po ocijeni upanijskog suda ostvaren albeni razlog bitne povrede odredaba Zakona o parninog postupka iz l. 354. st. 2. to.11. (NN br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 123/08, dalje: ZPP), koje odredbe se primjenjuju temeljem odredbe l. 91. st.1. Zakona o zemljinim knjigama (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08). Nadalje, drugostupanjski sud navodi da ukoliko u arhivi suda doista postoji izvornik Ugovora o kupoprodaji od 14. prosinca 1942.god. i utvrdi se da ne postoje druge zapreke za provedbu, sud prvog stupnja moe dopustiti zatraenu uknjibu prava vlasnitva u korist predlagatelja, odnosno njegovog pravnog slijednika to je ovdje sluaj.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-216/10 od 02.prosinca 2010.god.

197

Gzk-718/09 SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je zabiljeba spora koji se vodi pred ovim sudom radi utvrenja nitavosti ugovora o doivotnom uzdravanju
Prvostupanjskim rjeenjem usvojen je prijedlog predlagatelja te doputen upis zabiljebe spora koji se vodi meu parninim strankama radi utvrenja nitavosti ugovora o doivotnom uzdravanju. Na ovo rjeenje ali se protivnik upisa pobijajui isto u cijelosti (l. 123 - l. 128. Zakona o zemljinim knjigama, NN br.91/96 68/98, 137/99, 114/01,100/04, 107/07 dalje: ZZK) iz razloga predvienih l. 353. st. 1. Zakona o parninom postupku ( Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 dalj: ZPP) u svezi s odredbom l. 91. st. 1. ZZK uz prijedlog da se rjeenje preinai shodno albenim navodima. Drugostupanjski sud zakljuuje da se osnovano ali alitelj. U smislu odredbe l. 81. st. 1. ZZK zabiljeba spora je upis koji se ini vidljivim da se glede knjinog prava vodi pred sudom ili drugim nadlenim tijelom postupak iji bi ishod mogao utjecati na uknjibu, pripajanje, postojanje, opseg i sadraj ili optereenje tog prava. Dakle, zabiljeba spora moe se osnovano zahtijevati u okolnostima kad se pred sudom ili drugim nadlenim tijelom vodi postupak o ijem ishodu ovisi promjena nositelja knjinog prava, promjena sadraja, opsega, reda prvenstava knjinog prava ili uope postanak upisanog knjinog prava pored opih pretpostavki koje se moraju ispuniti da bi se proveo zemljinoknjini upis, a upis zabiljebe mora biti pred sudom ili drugim nadlenim tijelom pokrenut postupak glede kojeg se zahtjeva zabiljeba spora, a to podnositelj prijedloga uz prijedlog treba dokazati. Kako se u konkretnom sluaju ne radi o sporu o ijem neposrednom ishodu ovisi promjena nositelja knjinog prava, odnosno promjena sadraja opsega reda prvenstva knjinog prava ili uope postanak upisanog knjinog prava, prvostupanjski sud je po stajalitu drugostupanjskog suda pogreno primijenio materijalno pravo kad je dopustio predloenu zabiljebu spora budui za to nisu bili ispunjene zakonske pretpostavke u smislu gore citirane odredbe.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-718/09 od 11.prosinca 2009.god.

198

Gzk-22/10 SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je zabiljeba nepravomonog rjeenja o ovrsi Opinskog suda u Splitu
Prvostupanjski sud donio je Rjeenje kojim je zabiljeeno nepravomono rjeenje o ovrsi, kojim je doputena zabiljeba ovrhe na posebnim dijelovima nekretnine. Na navedeno rjeenje ali se podnositelj albe, istiui da rjeenje o ovrsi nije postalo pravomono, pa da tako ne postoji ni pretpostavka za zabiljebu ovrhe u zemljinim knjigama. upanijski sud je albu alitelja odbio te potvrdio Rjeenje suda prvog stupnja. U obrazloenju rjeenja upanijskog suda navedeno je da se shodno odredbi l. 70. st. 1. i st. 2. Zakona o zemljinim knjigama (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08) mogue izvriti zabiljebu kad je to predvieno reenim zakonom. U tom sluaju zabiljebu na prijedlog ovlatene osobe suda ili drugog nadlenog tijela rjeenjem odreuje zemljinoknjini sud. Prema odredbi l. 79. Ovrnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173,03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08,dalje: OZ) kod ovrhe na nekretnini, im donese rjeenje o ovrsi sud je duan po slubenoj dunosti zatraiti da se u zemljinoj knjizi upie zabiljeba ovrhe. Tom zabiljebom ovrhovoditelj stjee pravo da svoju trabinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u sluaju da trea osoba kasnije stekne vlasnitvo te nekretnine. Stoga alitelj neosnovano u albi istie injenicu da rjeenje o ovrsi nije postalo pravomono, jer pravomonost rjeenja o ovrsi nije pretpostavka za zabiljebu ovrhe u zemljinim knjigama. Kako su u konkretnom sluaju ispunjene ope pretpostavke koje ZZK zahtjeva za provedbu upisa (l. 70. ZZK), te pretpostavke koje predvia odredba l. 79. OZ-a, za zabiljebu ovrhe, to je prvostupanjski sud ispravno pobijanim rjeenjem dozvolio predmetnu zabiljebu, stajalite je upanijskog suda u Splitu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-22/10 od 08.studenoga 2010.god.

Gzk-777/10
199

SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je prijedlog predlagatelja upisa provedba ugovora o stjecanju prava vlasnitva, a da nije u cijelosti identino ime kupca kako je navedeno u citiranoj ispravi
Prvostupanjski m rjeenjem odbijen je prijedlog za uknjibu prava vlasnitva te je odreen upis zabiljebe odbijanja zemljinoknjinog prijedloga u predmetnom zemljinoknjinom uloku. Protiv ovog rjeenja albu je podnio predlagatelj upisa, zbog kako to proizlazi iz navoda albe, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i pogrene primjene materijalnog prava (l. 353. st. 1. toka 2. i 3. u vezi s l. 381. Zakona o parninom postupku NN br.53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05,2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 Odluka USRH i 123/08, dalje: ZPP, u vezi s l. 91. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama NN br.91/96, 137/99,114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje: ZZK). Predlae da su pobijano rjeenja preinai prihvaanjem zemljinoknjinog prijedloga. albu drugostupanjski sud odbija kao neosnovanu. U svom obrazloenju drugostupanjski sud navodi da osobno ime predlagatelja upisa nije u cijelosti identino imenu kupca koje je navedeno u Ugovoru o stjecanju prava vlasnitva temeljem i kojeg se trai upis. Identifikacija osoba protiv kojih se ali i u iju se korist zahtjeva upis, propisana je odredbom l. 44. st. 2. ZZK na nain da u ispravama te osobe moraju biti navedene, tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni. U konkretnom sluaju, ne samo da je osobno ime predlagatelja posebno oznaeno u zemljinoknjinoj ispravi, ve ta isprava ne sadri niti jedan drugi podatak koji bi iskljuio mogue zamjenu identiteta, pa je kod takvog stanja stvari pobijana odluka pravilna. alitelj ne dovodi u sumnju pravilnost pobijanog rjeenja jer i sam tvrdi da je prilikom sastavljanja ugovora, koji predstavlja zemljinoknjinu isprava dolo do pogreke u oznaavanju njegovog imena. Navedenu pogreku, suprotno stavu alitelja, nije mogue otkloniti u albenom stadiju postupka. Naime, alitelj je u albu dostavio novu ispravu - Anex ugovoru o stjecanju prava vlasnitva prema kojoj se u albi ne mogu iznositi nove injenice niti prilagati nove isprave. (l. 124. st. 2. ZZK). Prema istoj odredbi sud drugog stupnja odluuje o albi samo na temelju injeninog i pravnog stanja kakvo je bilo u asu kad je zemljinoknjini prijedlog stigao zemljinoknjinom sudu, stav je upanijskog suda.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-777/10 od 09.prosinca 2010.god.

Gzk-552/10
200

SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je brisanje zabiljebe ovrhe

Prvostupanjskim rjeenjem u zemljinoj knjizi za KO Split doputeno je brisanje zabiljebe ovrhe. Protiv tog rjeenja albu je podnijela protivnica upisa zbog svih albenih razloga iz l. 353. st. 1., a u vezi sa l. 381. Zakona o parninom postupku (Narodne novine br.53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08- u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi l. 91. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama (NN 91/96, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08). Predlae da se pobijano rjeenje preinai ili ukine. upanijski sud odbija albu aliteljice kao neosnovanu. Iz isprava priloenih spisu, a na kojima se temelji pobijano rjeenje proizlazi da je ovrnom rjeenjem radi naplate novane trabine ovrhovoditeljice bila odreena ovrha, zabiljebom ovrhe u zemljinoj knjizi utvrenjem vrijednosti nekretnina, prodajom istih i namirenjem ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine. Rjeenjem Opinskog suda u Splitu potvrenim upanijskim rjeenjem u Splitu, obustavljena je ovrha uz ukidanje svih provedenih radnji, temeljem l. 67. st. 1. Ovrnog zakona, a jer je ovrna isprava preinaena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U navedenim okolnostima, kad je pravomonim rjeenjem obustavljena ovrha te kad su ukinute sve provedene radnje, upisana zabiljeba ovrhe izgubila je pravno utemeljenje iz l. 79., a u svezi l. 75. Ovrnog zakona ime su ostvarene pretpostavke i za odreivanja brisanja iste, stav je upanijskog suda u Splitu.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-552/10 od 13.prosinca 2010.god.

Gzk-83/10
201

SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva molbe je prijedlog zemljinoknjinom sudu da se dozvoli zabiljeba stavljanja pod preventivnu zatitu odreena nekretnina
Prvostupanjskim rjeenjem je na temelju rjeenja Ministarstva kulture, Uprave za zatitu titu kulturne batine, Konzervatorskog odjela u Splitu dozvoljena zabiljeba stavljanja pod preventivnu zatitu predmetne est.zgrade odnosno predmetne est.zem, do donoenja rjeenja o utvrivanja svojstva kulturnog dobra sukladno odredbi l. 12. Zakona o zatiti i o uvanju kulturnih dobara. Protiv tog rjeenja ali se protustranka ne navodei izrijekom albene razloge ali iz sadraja proizlazi da istie albene razloge iz odredbe l. 353. st. 1. to. 3. Zakona o parninom postupku (NN br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, dalje: ZPP), u svezi sa odredbom l. 91. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje ZZK), s prijedlogom da se pobijano rjeenje preinai, naloi brisanje upisa te uspostava prijanjeg zemljinoknjinog stanja. albu alitelja upanijski sud smatra osnovanim te isti ukida pobijano rjeenje i predmet vraa sudu prvog stupnja na ponovno odluivanje. Da bi se provela uknjiba nekog od stvarnih prava na nekretninama, pa tako i zabiljeba, u konkretnom sluaju moraju pored opih pretpostavki glede valjanosti tabularne isprave za upis propisanih odredbom l. 43. i l. 44. ZZK, biti ispunjene posebne pretpostavke odreene odredbom l. 55. i l. 70. ZZK. Javne isprave na temelju kojih se doputa uknjiba trebaju, osim onoga to se i inae zahtjeva za isprave, sukladno odredbi l. 55. st. 1. to.b. ZZK, sadravati, meu ostalim i tonu oznaku zemljita ili prava glede kojih se uknjiba zahtjeva, kao i zemljinoknjini uloak u kojem e se provesti traeni upis. U konkretnom sluaju zemljinoknjina isprava na temelju koje se predlae zabiljeba na predmetnim nekretninama, ne udovoljava ni uvjetima iz odredbe iz l. 10. st. 2. ZZK jer ne sadri podatke o povrini katastarskih estica. Isto tako prvostupanjski sud je , po stavu upanijskog suda propustio utvrditi radi li se u konkretnom sluaju o rjeenju koje je doneseno na temelju odredbe l. 10. Zakona o zatiti, jer je istim odreena preventivna zatita na dobru za koje se predmnjeva da ima svojstvo kulturnog dobra, a u kojem su smislu te odredbe utvren predmet zatite i rok na koji se odnosi. Kad je rjeenje doneseno temeljem te odredbe tada se zabiljeba ne provodi u zemljinu knjigu u smislu l. 70. ZZK, stav je upanijskog suda.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-83/10 od 07.srpnja 2010.god. Gzk-172/10

202

SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je upis zalonog prava na nekretnini u vlasnitvu protivnika upisa
Prvostupanjski sud je odbio zemljinoknjini prijedlog radi uknjibe zalonog prava na nekretnini u vlasnitvu protivnika upisa, te je odredio zabiljebu odbijanja tog prijedloga. Protiv tog rjeenja ali se predlagatelj upisa. upanijski sud prihvaa albu alitelja te ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogreno odbio prijedlog predlagatelja za upis zalonog prava. Prema odredbi l. 107. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama (NN br.91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje: ZZK), za odluivanje o prijedlogu za upis mjerodavno je stanje u asu kad je taj prijedlog stigao zemljinoknjinom sudu Odredbom l. 40. ZZK propisano je da su upisi u zemljine knjige doputeni samo protiv osobe koje je u asu podnoenja prijedloga za upis u toj zemljinoj knjizi upisana kao vlasnik zemljita i nositelj prava glede kojeg se upis zahtjeva ili koja bar istodobno budu kao takva uknjiena ili predbiljeena (knjini prednik). Kad je zemljite ili knjino pravo preneseno izvanknjino na vie osoba, uzastopno, posljednji stjecatelj moe zahtijevati da se knjini prijenos provede neposredno na njega, pod uvjetom da dokae neprekinuti niz izvanknjinih stjecanja od knjinog prednika do sebe, kako to propisuje odredba l. 41. ZZK. Iz predmetnog spisa proizlazi da su kao suvlasnici predmetne nekretnine na dan podnoenja prijedloga bili uknjieni za idealne dijelove tree osobe, pa je predlagatelj upisa u smislu zakonske navedene odredbe bio duan dokazati neprekinuti slijed prijenosa prava vlasnitva sa knjinog prednika na protivnika upisa u odnosu na kojeg je doneseno ovosudno ovrno rjeenje kojim je odreeno osiguranje uknjibom zalonog prava na predmetnoj nekretnini. Meutim, pobijano rjeenje ne sadri razlog o odlunim injenicama na temelju kojeg je zemljinoknjini sud utvrdio da navedene isprava ne predstavlja valjani dokaz neprekinutog niza izvanknjinih stjecanja od knjinog prednika do protivnika upisa u smislu odredbe l. 41. st. 1. ZZK zakljuuje upanijski sud.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-172/10 od 30.rujna 2010.god.

Gzk-358/10
203

SENTENCA: Predmet zemljinoknjinog zahtjeva je zabiljeba potraivanja novanog iznosa na temelju Zakona o socijalnoj skrbi
Prvostupanjski sud je svojim rjeenjem odbio prijedlog za upis zabiljebe potraivanje novanog iznos ana teret odreenog stana. Protiv tog rjeenja albu podnosi predlagatelj upisa pobijajui isto zbog pogrene primjene materijalnog prava, dakle, albenog razloga predvienog odredbom l. 353. st. 1. to. 3. Zakona o parninom postupku (NN br.53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08), ija je primjena utemeljena na odredbi l. 91. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama ( NN br.91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje ZZK ), s prijedlogom da se pobijano rjeenje preinai. Drugostupanjski sud albu smatra neosnovanim te istu odbija, te potvruje rjeenje suda prvog stupnja. Pobijanim rjeenjem je izraeno stajalite da se na temelju l. 200. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 73/97) ne moe dopustiti zabiljeba jer se njom ne nalae niti je odreen upis zabiljebe novanog potraivanja u vlasnitvu korisnika mirovine iz tog osnova, ve se samo doputa da Ministarstvo nadleno za poslove socijalne skrbi na temelju rjeenje o ostvarivanju prava za uzdravanje ima pravo na zabiljebu trabine u zemljinim knjigama. Nadalje je sud prvog stupanja takoer ocijenio da priloeno rjeenje nije isprava temeljem koje se moe traiti navedeni upis. upanijski sud smatra da je prednji zakljuak suda prvog stupnja pravilan, jer da bi se mogla po osnovi odredbe l. 200. Zakona o socijalnoj skrbi zatraiti i dopustiti zabiljeba potraivanja novanog iznosa nuno je da isprava na temelju koje se trai ovakva zabiljeba sadri i podatak o nekretnini u odnosu na koju se trai upis zabiljebe, a to spomenuto rjeenje nema. Zbog toga takva isprava nije podobna za upis zabiljebe jer kao takva ne predstavlja ispravu na temelju koje bi se mogla dopustiti zabiljeba u smislu odredbe l. 55. st.1. b. u vezi s odredbom l. 43. i 44. ZZK.

Odluka upanijskog suda u Splitu Gzk-358/10 od 18.kolovoza 2010.god.

204