Tijekom posljednja dva stoljea, istraivai su otkrili kosti i artefakte koji ukazuju na to da su na Zemlji, prije vie milijuna godina,

postojali ljudi nalik nama. No, znanstveni establiment je potisnuo, zanemario ili zaboravio te nevjerojatne injenice. Zato? Zato to protuslove dominantnim stajalitima o ljudskom podrijetlu i starosti. Evolucionistike predrasude, duboko ukorijenjene meu monim skupinama znanstvenika, djelovale su poput onoga to Michael Cremo i Richard L.Thompson nazivaju 'filtriranjem znanja'. A to filtriranje nas je, hotimino ili ne, ostavilo s potpuno nepotpunim nizom injenica na temelju kojih stvaramo nae ideje o podrijetlu ljudi. Kako tvrde autori, prihvatili smo sliku o pretpovijesti koja je veim dijelom pogrena. Skrivena povijest ljudske vrste poziva na promjenu dananjih proiz voljnih, krutih nazora. Izlaganjem neoekivano velikog broja uvjerljivih i temeljito kritiki analiziranih injenica, Cremo i Thompson nas izazivaju na propitkivanje naeg razumijevanja ljudskog podrijetla, identiteta i sudbine. U Skrivenoj povijesti ljudske vrste u slijedimo knjievnom autore na fascinantnoj ogromne intelektualnoj ekspediciji. Sudjelujemo iskopavanju

riznice skrivenog znanja, koja nam prua novu dimenziju u razumijevanju povijesti nae vrste. To istraivako putovanje vodi nas kroz pet kontinenata na kojima se nalaze kljuna arheoloka nalazita - od kojih su neka davno zaboravljena, a druga su i danas sredita istraivanja. Na tom putu susreemo mnoge slavne i zloglasne pionire pretpovijesnog istraivanja, od kojih svi skrivaju svoje tajne. Skrivena povijest ljudske vrste neosporno e izazvati polemike, pobijajui temelje suvremenog znanstvenog nazora o svijetu. Podrobno istraena i pomno napisana, odvodi nas do raskrija znanja i poziva nas da hrabro prvi zakoraimo u novu dimenziju istine. MICHAEL A. CREMO je pisac i istraiva koji se specijalizirao na polju povijesti i filozifije znanosti. Njegovo uporno, osmogodinje istraivanje za knjigu Skrivena povijest ljudske vrste, rezultiralo je razotkrivanjem velike tajne o znanstvenom zatakavanju. RICHARD L THOMPSON je doktrorirao matematku na Sveuilitu Cornell. Autor je znanstvenih knjiga i lanaka o evolucijskoj biologiji. Godine 1984. je zapoeo intenzivno istraivanje, koje je rezultiralo objavljivanjem ove knjige.

Michael A.Cremo Richard L.Thompson ZABRANJENA ARHEOLOGIJA

SKRIVENA POVIJEST LJUDSKE VRSTE

Naslov izvornika: THE HIDDEN HISTORY OF THE HUMAN RACE . . . .. . . . .... . .First printing, 1994 . . . . . . . .Posveeno Njegovoj Boanskoj Milosti A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

Digitalizacija Knjige : Equilibrium

Pohvale proirenom izdanju knjige

Skrivena povijest ljudske

vrste

autora Michaela Crema i Richarda T h o m p s o n a

"Knjiga je istodobno detektivski roman i znanstveni pothvat. No, ubojica nije batler, niti je rtva bogati starac koji ima mnogo naslje dnika. rtva je sam ovjek, a ulogu ubojice odigrali su brojni znan stvenici. Knjiga odvodi sluaj na sud i zahtijeva od itatelja da sam donese presudu." - Dr. Mikael Rothstein, novine Politiken, Danska "Izvanredno potpun pregled svih dokaza o podrijetlu ovjeka, uklju ujui zanemaren dokaz koji se ne uklapa u vladajuu paradigmu." - Dr. Philip E. Johnson, Kalifornijsko sveuilite u Berkeleyu, autor knjige Darwin on Trial "Potakne li ova knjiga na ponovno profesionalno istraivanje izvjea, koja se ne uklapaju u slubenu paradigmu o ljudskoj evolu ciji, tada e dati svoj doprinos razvoju znanja o povijesti ovjeanstva." - Dr. Siegfried Scherer, biolog, Tehniko sveuilite u Munchenu, Njemaka "Opseno i zapanjujue razotkrivanje znanstvenih zatakavanja ... dokumentira pravi dokaz o podrijetlu ljudi, pri emu su istraiva i znanstvenik zajednikim snagama ispitali na koji nain je duboko ukorijenjena predrasuda utjecala na istraivanje s ciljem potvrivanja evolucije. Autori su skupili obilje argumenata i injenica, omogu ivi itateljima da preispitaju ideje o ljudskom podrijetlu i povijesti: temeljito su prouili kljuna arheoloka otkria i nain na koji su se ona tumaila. Osmogodinje istraivanje rezultiralo je kontroverznim pobijanjem konvencionalne misli i impresivnim znanstvenim djelom." - Diane C. Donovan, The Midwest Book Review "Zapanjujue djelo! Nisam ni slutila koliki je broj nalazita i po dataka koji se ne uklapaju u dananje koncepcije o ljudskoj evolu ciji ... Predviam da e ova knjiga postati avangardnim klasikom." - Dr. Virginia Steen-McIntyre, geologinja

"Trebamo estitati Michaelu Cremi i Richardu Thompsonu to su osam godina stvarali jedini jasan, precizan, iscrpan i potpun pre gled gotovo svih ljudskih fosilnih otkria, bez obzira uklapaju li se oni u slubene znanstvene teorije ili ne. Bilo bi nedovoljno rei da je to istraivanje bilo mukotrpno. Ne postoji niti jedna knjiga takvog opsega i vrijednost. Trebala bi postati obvezno tivo za svakog stu denta prve godine studija biologije, arheologije i antropologije - kao i mnogih drugih! Knjiga je istodobno zabavna i znanstvena - to je rijetka kombinacija ... Ova knjiga zasluuje da potakne estoke rasprave i polemike. Ne smije se odbaciti ni zanemariti." - John H. Davidson, knjievnik "Nova knjiga prodire duboko u mraan tunel establimenta. Prije svega, ona objanjava i osuuje zle napore akademskog establimenta da zatiti svoj zastarjeli status quo. Razotkriva skandalozne metode ... estoke napore da se (doslovno i simboliki) zakopa dokaz ... fasci nantna, iako alosna pria o akademskim zloinima." - Puk. W. R. Anderson, predsjednik, Drutvo Leif Ericson "U Skrivenoj povijesti ljudske vrste predloena je uznemirujua nova hipoteza... dokazali ste sluaj iznoenjem tonih podataka; svi mi ostali - koji smo pokuavali primijeniti znanstvenu metodu na postojea arheoloka izvjea - znali smo to se dogaa, no to nismo uspjeli dokazati tako obuhvatno poput vas." - Jean Hunt, predsjednica, Drutvo Louisiana Mounds "Cremo i Thompson su izvrili napad na nau predodbu o po drijetlu ljudi i nain na koji smo do nje stigli; nisu pobili samo do kaz, nego i znanstvenu metodu njegova tumaenja ... Iako bi se moglo pomisliti da detaljan pregled neobino starog kremenog orua, slo mljenih kostiju i kosturnih ostataka ne predstavlja osobito zanimlji vo tivo, autori su, opisavi i ljudske polemike, ispripovijedali napetu priu." - Steve Moore, Fortean Times "Zamislimo li da je povijest ovjeanstva jedan divovski muzej u kojemu je pohranjeno svo znanje o ovoj temi, ustanovit emo da

su neke prostorije tog muzeja zakljuane. Znanstvenici su zakljuali injenice koje protuslove opeprihvaenoj slici povijesti. No, Micha el A. Cremo i Richard L. Thompson su otvorili mnoga od tih zatvo renih vrata i dopustili laicima, ali i znanstvenicima da uu. Ostavili su velik dojam ak i na znanstvenike - i to sasvim opravdano. Skri vena povijest ljudske vrste prisiljava znanost da zakorai u nova po druja i zahtijeva ponovno ispitivanje mnogih duboko tovanih teorija o ovjeanstvu i njegovoj povijesti." - Walter J. Langbein, asopis PARA, Austrija "Nedavno sam proitao fascinantnu knjigu Michaela Crema i Richarda Thompsona, koju smatram obuhvatnom i, prije svega, inte lektualno poticajnom. Oduevljen sam njihovim temeljitim istrai vanjem. Budui da sam osobno gotovo 30 godina intenzivno istraivao ovu temu, bez oklijevanja mogu rei da je ova enciklopedijska zbirka 'neprikladnih' arheolokih otkria najuvjerljivija od svih s kojima sam se ikada susreo." - Ron C. Calais, arhivar dokaza o drevnom podrijetlu ovjeka "itava lepeza ljudske pretpovijesti i podrijetla, izloena je u sa mo jednom, sveobuhvatnom djelu, to je zadatak koji samo rijetki mogu uspjeno izvriti. estitam vam na stvaranju ovog izvrsnog prirunika, koji e potaknuti, ne samo znanstvenike i studente, nego i laike, na daljnja istraivanja iznimno zanimljive teme." - Dr. K. N. Prasad, bivi direktor Indijskog instituta za geoloka mjerenja, te Indijskog arheolokog drutva. "Ovo je pomno znanstveno djelo o fascinantnoj temi i uvjerena sam da e postati klasikom, koji e doivjeti jo mnoga izdanja." - Dr. Jean Burns, fiziarka "Radikalno znanstveno djelo i intelektualna pustolovina. Uzdie se i sputa u podruja stvaranja znanstvene 'injenice' i teorije: postmodernistika podruja koja povjesniari, filozofi i sociolozi sve ee istrauju ... Zahtjevnim istraivanjem povijesti paleoantropolokih otkria, Cremo i Thompson upozoravaju na epistemoloku krizu ljudskog fosilnog zapisa, postupke disciplinarnog potiskivanja i

prikladnog znanstvenog tretiranja 'neobinog dokaza' u svrhu iz gradnje uvjerljive teorije i lokalnih institucija znanja i moi." - Dr. Pierce Flynn, sociolog, California State University, San Marcos "'Uivao sam u vaem ikonoklastinom izlaganju ... estitam vam na hrabrom pothvatu reinterpretacije." - Dr. Roger Wescott, predsjednik Meunarodnog drutva za komparativan studij civilizacija "Nedavno sam proitao knjigu, te bih vam elio estitati i zahva liti to ste je napisali ... Osobito vam zahvaljujem to ste razotkrili pogreno obavjetavanje od strane establimenta." - Thomas A. Dorman, dr. med., lan Kraljevskog drutva lijenika (UK) "estitam vam na sjajno uinjenom poslu. Hvala vam na ovom velianstvenom udbeniku." - Dr. George Carter, arheolog "Prikladna za strunjake i laike, ova knjiga e neosporno postati prekretnicom u knjievnosti o ljudskoj evoluciji. Savjesno istraena ... vjeto je napisana tako da poziva itatelje da nastave istraivati 'skrivenu povijest ljudske vrste'." - Lori Erbs, knjiniarka odsjeka za biologiju pri Amerikoj umarskoj slubi, Laboratorij za umarske znanosti, Juneau, Aljaska "Doista je divna i provokativna. estitam vam na odlinoj knjizi!" - Dr. Benetta Jules-Rosette, prof, sociologije, Kalifornijsko sveuilite u San Diegu "Ova knjiga predstavlja izazovno i ohrabrujue djelo. Vjerujem da autori otkrivaju interdisciplinarnu prirodu istraivanja povijesti ljudske vrste. Kako bismo rijeili probleme koje namee, moramo ujediniti napore arheologa, povjesniara, sociologa, filozofa, religij skih i mnogih drugih znanstvenika. Mnogi od nas znanstvenika, koji istraujemo te teme, stvaramo suvie krute kategorije. Skrivena

povijest nas podsijea da suvie pojednostavljujemo ili zaboravlja mo koncepcijsku sloenost koja lei iza pojmova kao to su 'inje nica' ili 'osnovni podatak'. - Gene C. Sager, prof, filozofije, Palomar College, Kalifornija "Michael Cremo, suradnik u istraivanju povijesti i filozifije zna nosti i matematiar Richard Thompson, prkose dominantnim gledi tima o podrijetlu i starosti ovjeka. Ova knjiga je spoj golemog kor pusa slubeno prihvaenog i kontroverznog dokaza iz arheolokih zapisa, uz socioloku, filozofsku i povijesnu kritiku znanstvenih metoda, s ciljem pobijanja postojeih stajalita i razotkrivanja po stupka potiskivanja podataka o povijesti i podrijetlu ljudi." - Journal of Field Archaeology "Veoma obuhvatna i znanstvena kompilacija i ocjena dostupnih podataka o ovoj temi. Bez obzira prihvatite li u njoj predstavljen do kaz, neosporno je da se njegovo zanemarivanje vie nee moi oprav davati." - David Heppell, Odsjek za prirodoslovlje, Royal Museum of Scotland Negativne kritike znanstvenog establimenta "Vaa knjiga je ista prijevara i samo e je budale ozbiljno shva titi. Na alost, takvi postoje, no to je posljedica selekcije, pa se u svezi toga ne moe nita uiniti." - Richard Leakey, antropolog "Obvezno tivo za sve koji su zainteresirani za aavu, popularnu antropologiju; prava hrpa smea." - Jonathan Marks, American Journal of Physical Anthropology "Suvremeni ljudi ... koji su ivjeli mnogo prije u pretpovijesti, ustvari, u doba kada nisu postojali ak ni najjednostavniji primati, koji bi se mogli smatrati precima, ne bi razorilo samo prihvaen obrazac. To bi razorilo itavu teoriju o evoluciji." - W. W. Howells, fizikalni antropolog

Sadraj
Uvodna_rije Predgovor Uvod_i_zahvale I. DIO: NEOBIAN DOKAZ 1.__Pjesma_o_crvenom_lavu:_Darwin_i_evolucija_ovjeka Darwin_progovara Pojava_hominida Neka_naela_epistemologije 2.__Zarezane_i_slomljene_kosti:_poetak_obmane St._Prest,_Francuska Suvremeni_primjer:_rijeka_Old_Crow,_Kanada Pustinja_Anza-Borrego,_Kalifornija Zarezane_kosti_iz_nalazita_u_Italiji Nosorog_iz_Billyja,_Francuska Colline_de_Sansan,_Francuska Pikermi,_Grka Izbuen_zub_morskog_psa_iz_Red_Craga_u_Engleskoj Izrezbarene_kosti_iz_Dardanela_u_Turskoj Balaenotus_iz_Monte_Aperta,_Italija Halitherium_iz_Pouancea,_Francuska San_Valentino,_Italija Clermont-Ferrand,_Francuska Izrezbarena_koljka_iz_Red_Craga,_Engleska Orua_od_kostiju_otkrivena_ispod_Red_Craga_u_Eng... Jama_za_slonove_u_Dewlishu,_Eengleska Zakljuci_o_namjerno_izmijenjenoj_kosti 3.__Eoliti:_kamenje_smutnje Eoliti_iz_kentskog_platoa,_Engleska Otkria_J._Reida_Moira_u_istonoj_Angliji Dva_slavna_kritiara_eolita 24 24 25 29 34 34 37 38 39 40 40 41 42 43 44 47 48 48 49 ... 49 52 53 55 56 61 69 14 16 17

Noviji_primjeri_eolitskog_orua_s_amerikog_kontinenta George_Carter_i_nalazite_u_Texas_Streetu Louis_Leakey_i_nalazite_u_Calicu Toca_da_Esperanca,_Brazil Monte_Verde,_ile Novija_otkria_u_Pakistanu Sibir_i_Indija Tko_je_izradio_eolitsko_orue? 4.__Primitivni_paleoliti Otkria_L._Bourgeoisa_u_Thenayu,_Francuska Orue_iz_Aurillaca,_Francuska Otkria_A._Rutota_u_Belgiji Freudenbergova_otkria_u_blizini_Antwerpena Sredinja_Italija Kameno_orue_iz_Burme Orue_iz_rijeke_Black's_Fork,_Wyoming 5.__Napredni_paleoliti_i_neoliti Otkria_Florentina_Ameghina_u_Argentini Orua_koja_je_otkrio_Carlos_Ameghino u_Miramaru,_Argentina Pokuaji_diskreditiranja_Carlosa_Ameghina Druge_bole_i_slini_predmeti Relativno_napredna_orua_iz_Sjeverne_Amerike Sheguiandah:_arheologija_kao_osveta Lewisville_i_Timlin:_Osveta_se_nastavlja Hueyatlaco,_Meksiko Sandia_Cave,_Novi_Meksiko Neolitsko_orue_iz_kalifornijske_zlatne_pokrajine Evolucionistike_predodbe 6.__Dokaz_o_postojanju_napredne_kulture u_drevnim_epohama Artefakti_iz_Aix-en-Provencea_u_Francuskoj Slova_u_mramornom_bloku,_Philadelphia avao_u_devonskom_pjeenjaku,_kotska

74 74 76 78 79 80 81 82 86 90 96 102 105 106 107 108 110 110 113 116 116 124 124 128 129 132 134 141

144 145 146 146

Zlatna_nit_u_kamenu_iz_karbona,_Engleska Metalna_vaza_iz_pretkambrijske_stijene u_Dorchesteru,_Massachusetts Kugla_od_krede_iz_tercijara,_Laon,_Francuska Predmeti_iz_mineralnih_vrela_Illinoisa Glineni_kipi_iz_Nampe,_Idaho Zlatni_lanac_u_ugljenu_iz_karbona iz_Morrisonvillea,_Illinois Izrezbareno_kamenje_iz_rudnika u_Lehighu_pokraju_Webstera,_Iowa eljezni_pehar_iz_rudnika_u_Oklahomi Otisak_cipele_iz_Nevade Zidni_blok_u_rudniku_u_Oklahomi Metalne_cijevi_iz_krede_u_Francuskoj Otisak_cipele_u_kriljevcu_iz_Utaha Izbrazdana_kugla_iz_june_Afrike 7.__Neuobiajeni_ostaci_ljudskih_kostura Bedrena_kost_iz_Trentona Kostur_iz_Galley_Hilla eljust_iz_Moulin_Quignona Novi_podaci_o_otkriu_u_Moulin_Quignonu Kostur_iz_Clichyja Fragmenti_lubanje_iz_La_Denisea Kostur_iz_Ipswicha Terra_Amata Lubanja_iz_Buenos_Airesa Homo_erectus_iz_June Amerike? eljusna_kost_iz_Foxhalla Kosturi_iz_Castenedola Kostur_iz_Savone Kraljeak_iz_Monte_Hermosa eljust_iz_Miramara Lubanja_iz_Calaverasa Jo_neki_ljudski_fosili_iz_kalifornijske_zlatne_pokrajine Iznimno_drevna_europska_otkria Ekstremne_anomalije

147 147 148 150 152 155 156 157 157 159 160 161 164 168 168 168 171 172 173 174 174 176 176 178 179 180 187 189 190 190 193 198 198

II._DIO:_PRIHVAEN_DOKAZ 8.__Javanski_ovjek Eugene_Dubois_i_Pitekantrop Selenkina_ekspedicija Dubois_se_povlai_iz_bitke Jo_neke_bedrene_kosti Pripadaju_li_bedrene_kosti_iz_trinila dananjem_tipu_ovjeka? eljust_iz_Heidelberga Jo_neka_Von_Koenigswaldova_otkria ostataka_javanskog_ovjeka Uloga_instituta_Carnegie Povratak_na_Javu Kasnija_otkria_na_Javi Kemijsko_i_radiometnjsko_datiranje_otkria_iz_Jave Pogreno_tumaenje_dokaza_o_javanskom_ovjeku 9.__Konaan_obraun_u_Piltdownu Dawson_otkriva_lubanju Razotkrivena_prijevara? Utvrivanje_krivca 10._Pekinki_ovjek_i_druga_otkria_u_Kini Zhoukoudian Davidson_Black Preobraaj_zaklade_Rockefeller Povijesno_otkrie_i_okrutna_kampanja Vatra_i_orue_u_Zhoukoudianu Znakovi_kanibalizma Nestanak_fosila Primjer_intelektualnog_nepotenja Morfoloko_datiranje Druga_otkria_u_Kini 11._ivi_ovjekoliki_majmun? Kriptozoologija Europski_divljaci

203 203 208 209 210 211 212 214 216 218 221 222 224 229 230 234 240 246 248 248 250 253 255 257 258 259 261 267 274 274 275

Sjeverozapad_Sjeverne_Amerike Sredinja_i_Juna_Amerika Jeti:_divljak_s_Himalaja Almas_iz_Sredinje_Azije Divljaci_iz_Kine Divljaci_iz_Malezije_i_Indonezije Afrika Znanstveni_establiment_i_izvjea_o_divljaku 12._Uvijek_neto_novo_iz_Afrike Reckov_kostur Lubanje_iz_Kanjere_i_eljust_iz_Kanama Roenje_Australopiteka Zinjanthropus Homo_habilis Pria_o_dvije_nadlaktine_kosti Otkria_Richarda_Leakeya Talus_ER_813 OH_62:_neka_ustane_pravi_homo_habilis Oxnardova_kritika_Australopiteka Lucy_pod_estokim_napadima A._Afarensis:_suvie_nalik_ovjeku? Otisci_stopala_iz_Laetolija Crna_lubanja,_crne_misli

275 280 282 285 289 291 292 294 295 295 302 309 314 315 317 318 320 320 324 327 329 330 334

Kratak_pregled_ neuobiajenog_dokaza_o_podrijetlu_ovjeka. 337

Uvodna rije
Ljudska pretpovijest nije neto to se moe dogmatizirati. Prije nekoliko godina, u javnosti se predstavljala hipoteza o "mitohondrijskoj Evi" kao injenica; danas se ona dovodi u pitanje. Samo neko liko dana prije nego li sam napisao ove rijei, u novinama je objav ljena vijest o ponovnom utvrivanju starosti fragmenta lubanje s Jave, koji se povezuje s Homo erectusom. Utvreno je da je taj fosil star 1,8 milijuna godina, ime se taj navodni drevni predak iz Azije smje ta u mnogo starije razdoblje od onog kada je migrirao iz Afrike. Takva vrsta dokaza nedvojbeno bi mogla privui iroku javnost jer, iako raspruje oekivanja nekih paleoantropologa, uzbuuje druge i ne predstavlja ozbiljnu prijetnju slubenom prikazu ljudske evolucije. No, to bi bilo da su fosili naizgled suvremenog ovjeka otkriveni u sedimentima starima dva milijuna godina? Da li bi se to nevjerojatno otkrie prihvatilo? Vjerojatno bi se inzistiralo na po novnom utvrivanju starosti ili bi se fosil pripisivao nekoj vrsti pra ljudi, propitkivala bi se strunost otkrivaa i nakon odreenog vre mena bi sve bilo zaboravljeno. Kako tvrde Michael Cremo i Richard Thompson, takve su se stvari ve dogaale - i to esto. Razlog tome je to se dokaz procje njuje primjenom dvostrukih mjerila. Dokaz o prvim ljudima ili nji hovom oruu spremno se prihvaa uklapa li se u slubeni model ljudske evolucije. Jednako uvjerljiv dokaz, koji, meutim, iskae iz tog modela, zanemaruje se ili ak potiskuje. Ubrzo se vie ne spo minje u literaturi i nakon nekoliko narataja, postaje gotovo nevid ljiv, kao da nikada nije postojao. Zato je gotovo posve nemogue uspjeno predlagati alternativne nazore o podrijetlu ovjeka. Naime, dokaz na kojima se oni osnivaju, vie nije dostupan. U svom opsenom djelu Forbidden Archaeology ("Zabranjena arheologija"), Cremo i Thompson su pruili zapanjujui opis nekih dokaza, koji su neko bili poznati znanosti, no nestali su u postupku "filtriranja znanja", kojim se titi vladajua paradigma. Autori su iz vrili impresivan detektivski posao istraivanja tog dokaza, te su o onome to su i na koji nain otkrili, izvijestili toliko detaljno i anali-

tiki, da njihovo izlaganje zasluuje ozbiljno razmatranje. Naalost, tek nekolicina profesionalnih znanstvenika spremna je razmotriti dokaz, koji osporava slubena gledita i potjee iz izvora, koji ne pripadaju glavnoj akademskoj struji. Ovo djelo predstavlja saetak vee knjige i usmjeren je obinom itateljstvu, a nadam se da e privui pozornost nepristranih profesionalaca, koje bi moda moglo motivirati na istraivanje mnogo detaljnije prezentacije istog doka za u obuhvatnijem izdanju. Autori iskreno priznaju da su motivirani isticanjem ideje, ukori jenjene u vedskoj literaturi, o veoma drevnom podrijetlu ljudske vrste. Iako ne dijelim njihove religijske nazore ni na njima osnovanu mo tivaciju, takoer smatram da u njima nema nieg spornog. Znan stvenici su, kao i svi drugi ljudi, voeni motivima i predrasudama, koje mogu zamutiti njihovo prosuivanje, a dogmatski materijali zam koji kontrolira umove mnogih znanstvenika establimenta, mnogo e vie natetiti istini jer se openito ne smatra predrasudom. I na kraju treba spomenuti da nije bitno zato su istraivai bili mo tivirani da trae odreenu vrstu dokaza, nego jesu li otkrili neto vrijedno objavljivanja i ozbiljnog razmatranja od strane znanstvene zajednice. Osobno smatram da su Cremo i Thompson predstavili dokaz, koji je osobito vrijedan takvog ozbiljnog razmatranja. Ovaj predgovor nisam napisao radi promicanja njihovih otkria. Ovo je veoma zani mljiva i uzbudljiva knjiga. Zanima me kako e u njoj predstavljen dokaz utjecati na nepristranost bolje obavijetenih itatelja, koje e vjerojatno radovati mogunost da pregledaju dokaz koji nije uklju en u udbenike i znanstvene asopise, koje su itali na koledima i fakultetima. Philip E. Johnson School of Law University of California, Berkley Autor knjige Darwin on Trial

Predgovor
Proireno izdanje knjige Forbidden Archeology ima 952 stranice, to mnogim itateljima predstavlja velik izazov. Stoga smo Richard L. Thompson i ja odluili objaviti Skrivenu povijest ljudske vrste krau, mnogo jednostavniju i dostupniju verziju knjige Forbidden Archeology. Meutim, u Skrivenoj povijesti ljudske vrste navedeni su gotovo svi sluajevi o kojima raspravljamo u Forbidden Archeology, osim bibliografskih navoda u tekstu i detaljnih rasprava o geolokim i ana tomskim aspektima veine sluajeva. Naprimjer, u Skrivenoj povijesti ljudske vrste navodimo samo da neko nalazite potjee iz kasnog pliocena. U Forbidden Archeology o tome podrobno raspravljamo, navodei mnoga starija i novija tehnika geoloka izvjea. Michael A. Cremo Pacific Beach, Kalifornija 26. oujak 1994.

Uvod i zahvale
Godine 1979., istraivai su u mjestu Laetoli u Tanzaniji, Istona Afrika, u naslagama vulkanskog pepela otkrili otiske stopala stare 3,6 milijuna godina. Mary Leakey i drugi istraivai rekli su da se ona uope ne razlikuju od stopala suvremenih ljudi. Za te znanstve nike to je znailo da su ovjekovi preci prije 3,6 milijuna godina, imali nevjerojatno moderna stopala. No, prema drugim znanstve nicima, kao to je fizikalni antropolog R. H. Turtle sa Sveuilita u Chicagu, fosilne kosti stopala poznatih australopiteka, koje su stare 3,6 milijuna godina, pokazuju da su im stopala bila izrazito majmu nolika. Prema tome, nisu odgovarala otiscima iz Laetolija. U lanku asopisa Natural History iz oujka 1990., Turtle je priznao da je to otkrie: "prilino tajanstveno". Prema tome, postoji mogunost koju nisu spomenuli ni Tuttle ni Leakey - da su u Istonoj Africi prije 3,6 milijuna godina, postojala stvorenja s tijelima i, u skladu s time, stopalima, koja su anatomski nalikovala dananjem ovjeku. Moda su oni, na to ukazuje i crte na prethodnoj stranici, ivjeli istodob no s mnogo majmunolikijim stvorenjima. Iako je ta arheoloka mo gunost veoma intrigantna, slubeno prihvaene ideje o evoluciji ovjeka je iskljuuju. No, od 1984. do 1992. zajedno sam s Richardom Thompsonom i uz pomo naeg istraivaa Stephena Bernatha, skupio opsean kor pus dokaza, koji pozivaju na preispitivanje danas openito prihva enih teorija o ljudskoj evoluciji. Neki od tih dokaza, kao to su otisci iz Laetolija, prilino su novi. No, mnoge od njih otkrili su znanstvenici iz devetnaestog i poetka dvadesetog stoljea. Netko e pretpostaviti, bez osvrtanja na te starije dokaze, da s njima neto nije u redu - da su ih znanstvenici odavno odbacili iz veoma dobrih razloga. Richard i ja smo podrobno razmotrili tu mogunost. No, zakljuili smo da vrijednost tih kontroverznih do kaza, nije ni bolja ni loija od navodno neprijepornog dokaza, kojim se obino podupiru dananja gledita o ljudskoj evoluciji.

U I. dijelu knjige Skrivena povijest ljudske vrste, podrobno emo se osvrnuti na ogroman broj kontroverznih dokaza, koji protuslove opeprihvaenim idejama o ljudskoj evoluciji. Detaljno emo izlo iti kako su se ti dokazi sustavno potiskivali, zanemarivali ili zabo ravljali, iako su kvalitativno (i kvantitativno) istovjetni dokazu, koji pogoduje trenutno prihvaenim teorijama o podrijetlu ovjeka. Kada govorimo o potiskivanju dokaza, pri tome ne mislimo na znan stvenike koji kuju sotonsku zavjeru za obmanjivanje javnosti, nego na kontinuirani drutveni proces filtriranja znanja, koji je naizgled bezazlen, ali ima velik kumulativan uinak. Odreene kategorije dokaza jednostavno se zanemaruju - a to smatramo neopravdanim. Taj postupak potiskivanja podataka ve dugo traje. Godine 1880., J. D. Whitney, dravni geolog iz Kalifornije, objavio je opsean pri kaz naprednog kamenog orua otkrivenog u kalifornijskim rudnicima zlata. Predmeti, meu kojima su se nalazili vrhovi koplja, kamene posude za drobljenje i tuci, otkriveni su duboko u oknima ispod debelih, netaknutih slojeva lave, u formacijama starima od 9 do vie od 55 milijuna godina. W. H. Holmes sa Instituta Smithsonian, jedan od najveih kritiara otkria iz Kalifornije, napisao je: "Da je pro fesor Whitney potpuno razumio priu o ljudskoj evoluciji, kako se ona danas tumai, moda bi oklijevao objaviti zakljuke [da su ljudi u Sjevernoj Americi ivjeli u veoma drevno doba], usprkos impo zantnom nizu svjedoanstava s kojima je bio suoen." Drugim rije ima, ne slau li se injenice s omiljenom teorijom, tada se one, ak i ako postoje u impozantnom nizu, moraju odbaciti. To potvruje glavnu misao koju elimo istaknuti u Skrivenoj po vijesti ljudske vrste - naime, da u znanstvenoj zajednici postoji filtar znanja, koji sprjeava prolaz nepoeljnim dokazima. Taj postupak filtriranja znanja traje vie od stoljea a nastavlja se i danas. Osim tog opeg postupka filtriranja znanja, ini se da postoje i sluajevi mnogo izravnijeg potiskivanja. Poetkom 50-ih godina prolog stoljea, Thomas E. Lee iz Na cionalnog muzeja Kanade, otkrio je napredno kameno orue u glacijalnim naslagama u Sheguiandahu, na otoku Manitoulin, na sje veru jezera Huron. Geolog John Sanford sa Dravnog sveuilita Wayne, tvrdio je da su najstarija orua iz Sheguiandaha stara barem

65 000, a moda ak i 125 000 godina. Takvo datiranje bilo je nepri hvatljivo onima koji su usvojili standardno gledite o sjevernoamerikoj pretpovijesti. Ljudi su u Sjevernu Ameriku navodno prvi put uli preko Sibira prije otprilike 12 000 godina. Thomas E. Lee je negodovao: "Otkriva [Lee] nalazita protjeran je sa svog slubenog poloaja u dugo razdoblje nezaposlenosti; obustavljene su publikacije; neki ugledni autori su pogreno pred stavili dokaz ...; gomile artefakata nestale su u skladitima kanadskog Nacionalnog muzeja; ravnatelj Nacionalnog muzeja, koji je predloio objavljivanje monografije nalazita, takoer je otputen i prognan jer je odbio otpustiti pronalazaa; zahvaljujui slubenim povlate nim i monim poloajima, zadobiven je nadzor nad samo est uzo raka iz Sheguiandaha, koji se nisu skrili; a nalazite je pretvoreno u turistiko mjesto ... Sheguiandah je prijetio kako bi izmamio sramotna priznanja da profinjeni intelektualci ne znaju sve. Prijetio je mogu nou ponovnog pisanja gotovo svih knjiga s tog podruja. Zato je morao biti ubijen. I doista, to je uinjeno." U II. dijelu Skrivene povijesti ljudske vrste, istraujemo korpus prihvaenog dokaza, kojim se obino potkrjepljuju danas prevlada vajue ideje o ljudskoj evoluciji. Osobito razmatramo poloaj australopiteka. Veina antropologa tvrdi da je australopitek predak ovjeka, koji je imao majmunoliku glavu, ovjekoliko tijelo, te da je hodao uspravno na dvije noge. No, drugi istraivai istiu uvjerljiva i ra dikalno drukija gledita o njemu. Prema njima, australopiteci su bili stvorenja veoma nalik majmunima, koja su dijelom obitavala na drveu i nisu bili izravni ovjekovi preci. Osim toga, u II. dijelu razmatramo i mogunost supostojanja pri mitivnih hominida i anatomski suvremenih ljudi u dalekoj prolosti, ali i u sadanjosti. Tijekom prolog stoljea, znanstvenici su skupili dokaze koji navode na pretpostavku da ovjekolika bia, koja nali kuju gigantopiteku, australopiteku i Homo erectus-u, te neandertal cima, ive u razliitim podrujima divljina na svijetu. Ta su bia u Sjevernoj Americi poznata pod imenom Sasquatch. U Sredinjoj Aziji se zovu Almas, a u Africi, Kini, Jugoistonoj Aziji, Srednjoj i Junoj Americi imaju druga imena. Neki istraivai ih openito na zivaju zajednikim nazivom "divljaci". Znanstvenici i lijenici izvi-

jestili su da su vidjeli ive i mrtve divljake, te otiske stopala. Osim toga, katalogizirali su tisue svjedoenja obinih ljudi koji su vidjeli divljake, kao i slina izvijea iz povijesnih zapisa. itatelj bi mogao pretpostaviti da smo pri stvaranju knjige kao to je Skrivena povijest ljudske vrste, bili motivirani nekim dubljim razlozima. To je doista tono. Richard Thompson i ja lanovi smo Instituta Bhaktivedanta, ogranka Meunarodnog drutva za svijest Krishne, koje prouava vezu izmeu suvremene znanosti i nazora o svijetu sadranog u in dijskoj vedskoj knjievnosti. Naa ideja da je ljudska vrsta veoma drevnog podrijetla, proizlazi upravo iz vedske knjievnosti. Radi sustavnog istraivanja postojee znanstvene literature o podrijetlu ovjeka, vedske ideje izlaemo u obliku teorije da su razliita ovjekolika i majmunolika stvorenja meusobno supostojala tijekom dugog vremenskog razdoblja. Ta naa teorija ne smije se diskvalificirati zato to je proizala iz vedske knjievnosti. Teorije se mogu stvarati iz razliitih izvora osobnim nadahnuem, na temelju prethodnih teorija, prijateljskih prijedloga, filmova itd. Konano, nije bitan izvor teorije, nego nje zina sposobnost da objasni promatranja. S obzirom na ogranien prostor ove knjige, u njoj nismo uspjeli izloiti nae ideje o alternativnim teorijama o podrijetlu ljudi. Zato planiramo objaviti drugi svezak u kojemu emo izloiti opsene rezultate naega istraivanja ovog podruja s obzirom na vedske iz vore koje smo upotrijebili. Na ovome mjestu elio bih rei neto o mojoj suradnji s Richardom Thompsonom. Richard je profesionalni znanstvenik, matema tiar koji je objavio lanke i knjige s polja matematike biologije, satelitskog skeniranja, geologije i fizike. Ja nisam profesionalan znanstvenik. Od 1977. bavim se pisanjem i ureivanjem knjiga i a sopisa, koje objavljuje Knjievna zaklada Bhaktivedanta. Richard je 1984. zamolio svog pomonika Stephena Bernatha da pone skupljati materijal o podrijetlu i starosti ovjeka. Godine 1986. Richard me zamolio da taj materijal predstavim u obliku knjige. Pregledavajui materijal koji sam primio od Stephena, iznenadio sam se malim brojem izvijea objavljenih u razdoblju od 1859.,

kada je Darwin objavio Podrijetlo vrsta, do 1894., kada je Dubois izvijestio o otkriu javanskog ovjeka. Zaintrigiran tom injenicom, zatraio sam Stephena da pronae neke antropoloke knjige s kraja 19. i poetka 20. st. Ustanovio sam da su u tim knjigama, meu ko jima se nalazilo i jedno od prvih izdanja knjige Fossil Men "Fosil ni ljudi" Marcellina Boulea, iznesene iznimno negativne ocjene brojnih izvijea iz navedenog razdoblja. Na temelju podataka u bi ljekama, pronali smo nekoliko primjera tih izvijea. U veini od njih, koja potjeu od znanstvenika iz devetnaestog stoljea, opisane su zarezane kosti, kameno orue i ostaci anatomski suvremenih ko stura, otkriveni u neoekivano starim geolokim kontekstima. Ta izvijea su veoma kvalitetna i odgovaraju na mnoge mogue pri govore. To me ohrabrilo da poduzmem mnogo sustavniju potragu. Istraivanje tog zakopanog pisanog dokaza trajalo je jo tri godi ne. Stephen Bernath i ja skupili smo rijetke konferencijske zapis nike i asopise iz razliitih podruja svijeta, te smo taj materijal pre veli na engleski. Izrada rukopisa na temelju skupljenog materijala trajala je jo nekoliko godina. Tijekom itavog razdoblja istraivanja i pisanja, gotovo sam svakodnevno raspravljao s Richardom o zna aju tog materijala i najboljem nainu njegova predstavljanja. Veinu materijala izloenog u 6. poglavlju, Stephen je primio od Rona Calaisa, koji nam je ljubazno poslao mnogo fotokopija izvor nih izvijea iz svojih arhiva. Virginia Steen-McIntyre nam je ljuba zno dostavila svoje zapise o datiranju nalazita u Hueyatlacu u Me ksiku. Isto tako, veoma korisne rasprave o kamenom oruu vodili smo s Ruth D. Simpson iz San Bernardino County Museum-a, a o otiscima zubi morskog psa na kostima, razgovarali smo s Thomasom A. Demereom iz Prirodoslovnog muzeja u San Diegu. Ova knjiga ne bi mogla biti dovrena bez najraznovrsnije pomoi Christophera Beetlea, kompjutorskog znanstvenika s diplomom Sveu ilita Brown, koji je u Bhaktivedanta Institut u San Diegu doao 1988. Za nadzor izrade dizajna i prijeloma ovog skraenog izdanja, Richard i ja zahvaljujemo Alister Taylor. Dizajn omota je osmislio Yamaraja dasa. Za izradu ilustracije koja prethodi prvoj stranici uvoda i slike 12.8, veoma zahvaljujemo Milesu Triplettu. Beverly Symes, David Smith, Sigalit Binyaminy, Susan Fritz, Barbara Can-

tatore, Joseph Franklin i Michael Best takoer su pridonijeli stvara nju ove knjige. Richard i ja osobito bismo se eljeli zahvaliti meunarodnim po kroviteljima Knjievne zaklade Bhaktivedanta, prolim i sadanjim, za njihovu velikodunu potporu u istraivanju, pisanju i objavljiva nju ove knjige. Konano, pozivamo itatelje da nam ukau na bilo kakve dodat ne dokaze, koji bi nas mogli zanimati, osobito kako bismo ih mogli ukljuiti u sljedea izdanja ove knjige. Svoja pisma moete slati na adresu: Govardhan Hill Publishing, P. O. Box 52, Badger, CA 93603. Michael A. Cremo Pacific Beach, Kalifornija 26. oujka 1994.

I. DIO
NEOBIAN DOKAZ

1. POGLAVLJE

Pjesma o Crvenom lavu: Darwin i evolucija ovjeka

Jedne veeri 1871., u Edinburghu u kotskoj, sastalo se drutvo obra zovane britanske gospode, Crveni lavovi, kako bi zajedno sretno ve erali i zabavljali se uz aljive pjesme i govore. Lord Neaves, poznat po svojim duhovitim stihovima, ustao je pred okupljenim Lavovima i otpjevao dvanaest kitica svoje pjesme "Podrijetlo vrsta a la Darwin". Jedna od njih je glasila: "Majmun s gipkim palcem i velikim mozgom, Kad uspio je stei dar govora, Kao to je Stvoritelj uspostavio svoju vladavinu, to nitko ne moe porei!" Njegovi su mu sluatelji, kako je obiaj meu Crvenim lavovima, odgovorili blagim rikanjem i mahanjem skutima svojih kaputa. Samo dvanaest godina nakon 1859., kada je Charles Darwin obja vio Podrijetlo vrsta, sve vie znanstvenika i drugih obrazovanih osoba smatrali su nemoguim, ak i smijenim pretpostaviti, da lju di nisu izmijenjeni potomci drevne loze majmunolikih stvorenja. U samoj knjizi Podrijetlo vrsta, Darwin se osvrnuo, iako kratko, na pi tanje o ljudima, istaknuvi na posljednjim stranicama samo sljede e: "Svjetlo e biti baeno na podrijetlo ovjeka i njegovu povijest." No, usprkos Darwinovu oprezu, bilo je jasno da za njega ovjean stvo nije predstavljalo iznimku od njegove teorije da se jedna vrsta razvija iz druge. DARWIN PROGOVARA Darwin je tek 1871. objavio knjigu Podrijetlo ovjeka u kojoj de taljno izlae svoja gledita o ljudskoj evoluciji. Objanjavajui zato

je toliko odgaao, Darwin je napisao: "Tijekom godina skupljao sam biljeke o podrijetlu ovjeka, no ne s namjerom da objavim knjigu o tome, nego upravo odluan da to ne uinim, budui da sam sma trao kako u time samo izazvati jo vie predrasuda o mojim gledi tima. Smatrao sam dovoljnim naglasiti, u prvom izdanju moje knjige Podrijetlo vrsta, da e tim djelom: 'svjetlo biti baeno na podrijetlo ovjeka i njegovu povijest'; a to znai da ovjek mora biti ukljuen meu druga organska bia u svim opim prosudbama o nainu nje gova pojavljivanja na ovoj zemlji." U Podrijetlu ovjeka, Darwin odluno nijee svaku osobitost ljudske vrste. Rekao je: "Tako saznajemo da ovjek potjee od dla kavog, repatog etveronoca, koji je vjerojatno obiavao obitavati na drvetu i nastanjivao je Stari svijet." Iako je to bila hrabra izjava, nedostajao joj je najuvjerljiviji mogui dokaz - fosili prijelazne vrste izmeu drevnih majmuna i dananjih ljudi. Osim dvije nesigurno datirane lubanje neandertalaca iz Njema ke i Gibraltara, te nekolicine drugih otkria suvremene morfologije, o kojima se rijetko izvjeivalo, fosilni ostaci hominida nisu otkri veni. Ta injenica je uskoro postala streljivo u rukama onih koji su bili zgroeni Darwinovom tvrdnjom da ljudi imaju majmunolike pretke. Pitali su gdje su fosili koji e to dokazati? POJAVA HOMINIDA U ovoj knjizi prihvaamo suvremen sustav geolokih razdoblja (ta bela 1.1) kao gotovu injenicu. Upotrebljavamo ga kao utvren re ferentan okvir za nau studiju povijesti drevnih ljudi i ovjekolikih bia. To inimo iz praktinih razloga. Priznajemo da naa otkria mo da zahtijevaju ozbiljno preispitivanje geolokog vremenskog okvira. Prema suvremenim gleditima, prva majmunolika bia pojavila su se u razdoblju oligocena, koje je poelo prije otprilike 38 milijuna godina. Prvi majmuni, za koje se pretpostavlja da pripadaju razvoj nom putu ljudi, pojavili su se u miocenu, koji obuhvaa razdoblje od prije 5 do 25 milijuna godina. Meu njima se nalazio i Dryopithecus. Nakon toga je uslijedilo razdoblje pliocena. Na temelju fosilnih ostataka utvreno je da su se u pliocenu pojavili prvi hominidi ili

ovjekoliki primati koji su uspravno hodali. Najstariji poznati hominid je australopitek, juni majmun, koji je postojao u pliocenu, prije 4 milijuna godina. Znanstvenici tvrde da je to ovjekoliko bie bilo visoko izmeu 3 1,22 i 1,52 m i opseg lubanje mu je iznosio 300 i 600 cm . Tvrdi se da je tijelo australopiteka bilo veoma nalik tijelu dananjeg ovje ka, dok mu je glava imala majmunolike i neke ljudske znaajke. Pretpostavlja se da je prije otprilike 2 milijuna godina, na poet ku pleistocena, iz jednog roda australopiteka nastao Homo habilis, koji mu je nalikovao, osim to mu je kapacitet lubanje bio vei 3 izmeu 600 i 750 cm . Pretpostavlja se da se iz Homo habilisa, prije otprilike 1,5 miliju na godina, razvio Homo erectus (vrsta koja ukljuuje ovjeka iz Jave i Pekinga). Tvrdi se da je Homo erectus bio visok izmeu 1,52 3 i 1,83 m, a kapacitet lubanje mu je iznosio izmeu 700 i 1300 cm . TABELA 1.1: Geoloke ere i razdoblja Era Kenozoik Period Holocen Plesitocen Pliocen Miocen Oligocen Eocen Paleocen Kreda Jura Trijas Perm Karbon Devon Silur Ordovicij Kambrij Poetak (u milijunima god.) 0,01 (10 000 g.) 2 5 25 38 55 65 144 213 248 286 360 408 438 505 590

Mezozoik Paleozoik

Veina paleoantropologa danas vjeruje da je tijelo Homo erectusa, od vrata nanie, kao i australopiteka i Homo habilisa, bilo gotovo identino dananjem ovjeku. Meutim, elo mu je bilo sputeno i imao je velike, istaknute obrve, veoma veliku eljust i zube, te nije imao bradu. Vjeruje se da je Homo erectus ivio u Africi, Aziji i Eu ropi do prije otprilike 200 000 godina. Paleoantropolozi vjeruju da su se anatomski suvremeni ljudi (Homo sapiens sapiens) postupno razvili iz Homo erectusa. Tvrdi se da se prvi oblik Homo sapiensa ili arhajski Homo sapiens, poja vio prije oko 300 000 ili 400 000 godina. Lubanja mu je bila goto vo jednako velika kao i u dananjeg ovjeka, iako je jo uvijek sa dravao neke fizike znaajke Homo erectusa, kao to je debela lubanja, koso elo i izboene obrve. Iznimke od te kategorije pred stavljaju otkria iz Swanscombea u Engleskoj, Steinheima u Nje makoj i Fontechevadea i Aragoa u Francuskoj. Budui da te lubanje u izvjesnoj mjeri sadre znaajke neandertalaca, i one se svrstavaju u skupinu praeneanderthalensis. Veina strunjaka danas pretposta vlja da su se anatomski suvremeni ljudi i klasini zapadnoeuropski neandertalci razvili iz praeneanderthalensisa ili prvih Homo sapiens-tipova hominida. Poetkom dvadesetog stoljea, neki znanstvenici su zagovarali gledite da su neandertalci iz posljednjeg ledenog doba, odnosno klasini zapadnoeuropski neandertalci, bili izravni preci dananjih ljudi. Njihovi mozgovi bili su vei od mozga Homo sapiens sapiensa. Lica i eljusti bila su im mnogo vea, a ela nia i sputala su se iza velikih, izboenih obrva. Ostaci neandertalaca otkriveni su u nasla gama iz pleistocena, starima od 30 000 do 150 000 godina. Meu tim, otkrie prvih Homo sapiensa u naslagama mnogo starijima od 150 000 godina, izbacilo je klasine zapadnoeuropske neandertalce iz linije izravnih predaka, koja vodi od Homo erectusa do dananjih ljudi. Tip ovjeka, poznat pod imenom kromanjonac, pojavio se u Eu ropi prije otprilike 30 000 godina i anatomski je bio identian ovje ku. Znanstvenici su prvotno tvrdili da se anatomski suvremeni Homo sapiens sapiens prvi put pojavio prije oko 40 000 godina, no danas, na temelju otkria u Junoj Africi i drugdje, mnogi strunjaci tvrde da se on pojavio prije 100 000 ili vie godina.

Kapacitet lubanje suvremenih ljudi iznosi od 1000 do 2000 cm , 3 odnosno u prosjeku oko 1350 cm . Danas je poznato da ne postoji nikakva veza izmeu veliine mozga i inteligencije suvremenog o vjeka. Tako postoje visoko inteligentni ljudi s mozgovima velikim 3 3 1000 cm i duevno zaostali s mozgovima od 2000 cm . Izvijea o podrijetlu ovjeka, kojima danas raspolaemo, ne objanjavaju tono gdje, kada i kako se iz australopiteka razvio Homo habilis, iz Homo habilisa Homo erectus ili iz Homo erectusa suvre meni ovjek. Meutim, veina paleoantropologa se slae da su u Novi svijet doli samo anatomski suvremeni ljudi. Pretpostavlja se da su se prethodne etape evolucije, od australopiteka nadalje, do godile u Starome svijetu. Openito se tvrdi da su se prvi ljudi u No vome svijetu pojavili prije oko 12 000 godina, dok ih neki znanstve nici smjetaju ak i u razdoblje kasnog pleistocena - prije 25 000 godina. ak i danas postoji mnogo praznina u pretpostavljenom rodo slovlju ovjeka. Naprimjer, gotovo uope nema fosilnih veza izme u majmuna iz miocena, kao to je Dryopithecus i pliocenskih pre daka dananjih majmuna i ljudi, osobito u vremenskom okviru koji obuhvaa razdoblje izmeu 4 i 8 milijuna godina. Moda je tona pretpostavka da e jednog dana biti otkriveni fosili, koji e ispuniti te praznine. No, to je iznimno bitno, ne mo emo pretpostaviti da e ti fosili potvrditi teoriju o evoluciji. Na primjer, to ako se fosili anatomski suvremenih ljudi pojave u geo lokim slojevima starijima od onih u kojima je otkriven driopitek? ak i da se utvrdi da su suvremeni ljudi ivjeli prije milijun godina, 4 milijuna godina nakon nestanka driopiteka u kasnom miocenu, to bi bilo dovoljno da se odbace dananja izvijea o podrijetlu ovje anstva. Ustvari, takav dokaz ve je otkriven, no on je potisnut ili prikladno zaboravljen. Velik dio tih novih otkria dogodio se neposredno na kon Darwinova objavljivanja Podrijetla vrsta, prije ega, osim ne andertalca, nije bilo hitnijih otkria. U prvim godinama darvinizma, nije postojala jasno utvrena pria o podrijetlu ovjeka koju bi tre balo braniti, a profesionalni znanstvenici su izvjeivali o mnogim otkriima, koja danas nikada ne bi pronala svoje mjesto na strani-

cama bilo kojeg akademski uglednijeg asopisa od National Enquirer-a. Veina tih fosila i artefakata iskopani su prije nego to je Eugene Dubois otkrio tzv. javanskog ovjeka, prvog praovjeka-hominida izmeu driopiteka i dananjih ljudi. ovjek iz Jave otkriven je meu naslagama iz srednjeg pliocena i openito se smatra da je star oko 800 000 godina. To otkrie je postalo osnovno mjerilo svih daljnjih istraivanja. Od tada znanstvenici nisu mogli oekivati da e prona i fosile ili predmete anatomski suvremenih ljudi u naslagama iz istog ili starijeg geolokog razdoblja. Ako se to, pak, dogodilo, za kljuili su (ili je to uinio netko mudriji) da je to nemogue i prona li su nain na koji e to otkrie predstaviti kao pogreku ili prijevaru. Meutim, prije otkria ovjeka s Jave, ugledni znanstvenici iz 19. st. otkrili su u veoma drevnim geolokim slojevima, brojne primje re ostataka kostura anatomski suvremenih ljudi. Osim toga, pronali su i velik broj raznolikog kamenog orua, te ivotinjske kosti s ozna kama, koje su upuivale na ljudsko djelovanje. NEKA NAELA EPISTEMOLOGIJE Prije nego zaponemo nae izlaganje o odbaenim i prihvaenim paleoantropolokim dokazima, u osnovnim emo crtama izloiti ne ka epistemoloka pravila, koja smo pokuavali slijediti. U Webster s New World Dictionary, epistemologija je definirana kao: "uenje ili teorija o podrijetlu, prirodi, metodama i granicama znanja." Pri prouavanju znanstvenog dokaza, ovjek neophodno mora imati na umu prirodu, metode i granice znanja; u suprotnom e postati rtvom iluzije. Paleoantropoloki dokaz ima izvjesna kljuna ogranienja, koja moramo istaknuti. Prvo, opaanja koja ulaze u paleoantropoloke injenice esto ukljuuju rijetka otkria, koja se ne mogu uvijek duplicirati. Naprimjer, neki su znanstvenici na tome polju stekli velik ugled zahvaljujui nekolicini slavnih otkria, dok karijere veine drugih nije obiljeilo ni jedno znaajno otkrie. Drugo, nakon otkria, unitavaju se kljuni elementi dokaza, a znanje o njima iskljuivo ovisi o svjedoenju pronalazaa. Naprim jer, jedan od najhitnijih aspekata fosila je njegov stratigrafski polo-

aj. No, jednom kada je fosil izvaen iz zemlje, uniten je izravan dokaz o njegovu poloaju, zbog ega jednostavno moramo ovisiti o iskazu osobe koja ga je iskopala o tome gdje ga je nala. Naravno, kemijska i druga svojstva fosila mogu ukazivati na njegov izvoran poloaj. No, to je tono samo u nekim sluajevima. A, vodei se tim podacima, takoer moramo ovisiti o podacima, o kemijskim i dru gim fizikim osobinama geolokog sloja u kojem je fosil navodno otkriven. Osobe odgovorne za znaajna otkria katkad se ne mogu vratiti na njihova nalazita jer su ona, nakon nekoliko godina, gotovo ne izbjeno unitena, moda uslijed uinaka erozije, cjelovitim paleoantropolokim iskopavanjem ili tehnolokim razvojem (rudarstvom, graevinarstvom itd.). ak i suvremena iskopavanja, koja ukljuu ju precizna biljeenja pojedinosti, unitavaju sam dokaz koji bilje e, ostavljajui nam za potvrdu mnogih kljunih tvrdnji samo pisano svjedoanstvo. Osim toga, ak i danas mnoga bitna otkria ukljuuju veoma oskudno biljeenje kljunih pojedinosti. Na taj nain, osoba koja eli provjeriti paleoantropoloka izvijea, veoma e teko stei uvid u stvarne injenice, ak i da uspije otputovati na mjesto otkria. I, naravno, vremenska i financijska ogranienja onemoguuju neposredno ispitivanje veeg postotka svih znaajnih paleoantropolokih nalazita. Trei problem predstavlja to da su paleoantropoloke injenice rijetko (ako uope) jednostavne. Znanstvenik moe tvrditi da su fos ili u nekom sloju iz ranog pleistocena oito bili izloeni atmosfer skim promjenama. No ta prividno jednostavna izjava moe ovisiti o mnogim opaanjima i tvrdnjama o geolokim poremeajima, mo gunosti naglog propadanja, prisutnost ili odsutnost sloja naplavina, prisutnost iznova napunjene vododerine itd. Usporedi li se iskaz druge osobe prisutne na odreenom nalazitu, moe se katkad uoi ti da ona govori o mnogim vanim pojedinostima, koje nije spome nuo prvi svjedok. Razliiti promatrai katkad daju meusobno protuslovne iskaze i. osim toga, njihova osjetila i sjeanja nisu savrena. Tako proma tra na odreenom nalazitu moe neke stvari vidjeti, a druge vane previdjeti. Neke od njih mogu vidjeti drugi promatrai, to se, meutim, moe pokazati nemoguim jer je nalazite postalo nedostupno.

Potom, tu je problem prijevare. To moe biti sustavna prijevara, kao u sluaju Piltdowna. Kako emo vidjeti, da bi se razotkrila takva vrsta prijevare, morate posjedovati istraivake vjetine vrhunskog Sherlocka Holmesa i raspolagati itavom opremom suvremenog forenzikog laboratorija. Naalost, uvijek postoje motivi za namjernu ili nesvjesnu prijevaru, budui da osobu koja uspije otkriti ovjeko va pretka oekuje velika slava i ugled. Moe biti rije i o varanju na razini jednostavnog izostavljanja izvijea o opaanjima, koja ne odgovaraju neijim eljenim zaklju cima. Kako emo vidjeti poslije u ovoj knjizi, istraivai su katkad opaali predmete u odreenim slojevima, o kojima, meutim, nisu izvijestili jer nisu vjerovali u njihovu geoloku starost. To je veoma teko izbjei jer su naa osjetila nesavrena, pa emo, vidimo li ne to to nam se ini nemoguim, prirodno pretpostaviti da moda gri jeimo. A to je moda doista i tono. Prijevara izostavljanjem bitnih opaanja u iskazima, jednostavno je posljedica ogranienosti ljud ske prirode, koja, naalost, moe imati poguban uinak na empirijski postupak. Nedostaci paleoantropolokih injenica nisu ogranieni samo na iskopavanje predmeta. Sline nedostatke pronalazimo u suvreme nim istraivanjima kemijskog ili radiometrijskog datiranja. Naprimjer, datiranje ugljikom 14 moe ukljuivati izravan postupak koji pouzdano rezultira brojkom - starou predmeta. No, postupci dati ranja esto ukljuuju sloena razmatranja o identitetu uzoraka, te njihovoj povijesti i moguoj kontaminaciji. Ona mogu ukljuivati i odbacivanje nekih prethodno izvedenih datiranja i prihvaanje dru gih na temelju sloenih argumenata, koja se rijetko izriito objavljuju. I u tom sluaju injenice mogu biti sloene, nepotpune i u velikoj mjeri nedostupne. Na temelju tih ogranienja paleoantropolokih injenica, mo emo zakljuiti da smo u ovom polju istraivanja velikim dijelom ogranieni na komparativno prouavanje izvijea. Iako vrst dokaz postoji u obliku fosila i predmeta u muzejima, veina kljunih doka za koji potvruju znaaj tih predmeta, postoji samo u pisanom obliku. S obzirom na to da je informacija izloena u paleoantropolokim izvijeima esto nepotpuna, te budui da ak i najjednostavnije

paleoantropoloke injenice esto ukljuuju sloene, nerjeive ele mente, uvjerljivi zakljuci o stvarnosti esto su na ovom polju istrai vanja nedostupni. to moemo uiniti? Kao bitno predlaemo usporeivanje vrijednosti razliitih izvijea. Iako su nam stvarne i njenice nedostupne, moemo izravno prouavati razliita izvijea i objektivno ih usporeivati. Skup izvijea o odreenim otkriima moe se procijeniti na temelju podrobnosti objavljenog izvijea, te logike i dosljednosti predstavljenih argumenata. Moemo uzeti u obzir i to jesu li izne seni razni skeptini protuargumenti odreene teorije, te jesu li oni otklonjeni. Budui da se objavljena izvijea moraju u izvjesnom smislu uvijek uzimati s povjerenjem, moemo preispitati i kvalifi kacije promatraa. Ako su, na temelju navedenih kriterija, dvije zbirke izvijea jed nako pouzdane, tada predlaemo da se one jednako tretiraju. Obje mogu biti prihvaene ili odbaene, te se obje mogu smatrati neo dreenima. Meutim, bilo bi pogreno prihvatiti jedan niz izvijea, a drugi odbaciti, a osobito bi bilo pogreno prihvatiti jedan od njih kao dokaz odreene teorije, uz odbacivanje drugog, ime bi on po stao nedostupan buduim studentima. Taj pristup primjenjujemo na dva osobita niza izvijea. Prvi se sastoji od izvijea o neobino starim artefaktima i ostacima ljudskih kosti, od kojih je veina otkrivena krajem 19. i poetkom 20. st. O njima raspravljamo u I. dijelu ove knjige. Drugi niz se sastoji od izvijea o predmetima i ostacima kostura kao dokaza koji potkrje pljuju danas prihvaenu teoriju o ljudskoj evoluciji. Ta izvijea nastala su u razdoblju od kraja 19. st. do 1980-ih i o njima rasprav amo u II. dijelu. S obzirom na prirodne meupovezanosti razlii tih otkria, u II. dijelu raspravljamo i o nekim neuobiajenim otkri ima. Polazimo od nae teze da su, usprkos razliitom napretku u paleoantropolokoj znanosti 20. st., ta dva niza izvijea u osnovi jedna ko vrijedna. Zato tvrdimo da nije primjereno jedan od njih prihvatiti, a drugi odbaciti. To ima ozbiljne uinke na suvremenu teoriju o ljud skoj evoluciji. Odbacimo li prvi niz izvijea (anomalije) i, u skladu s tim, odbacimo i drugi niz (danas prihvaen dokaz), tada e teoriji

o ljudskoj evoluciji nedostajati velik dio njezinih temelja opaanja. No, prihvatimo li prvi niz izvijea, tada moramo prihvatiti posto janje inteligentnih stvorenja koja su proizvodila orue u tako starim geolokim razdobljima kao to su miocen, pa ak i eocen. Prihvati mo li dokaz u obliku ostataka kostura, predstavljen u tim izvijeima, morat emo uiniti korak naprijed i prihvatiti postojanje anatomski suvremenih ljudi u tim davnim vremenskim razdobljima. To ne pro tuslovi samo suvremenoj teoriji o ljudskoj evoluciji nego baca i veliku sumnju na itavu nau sliku o evoluciji sisavaca u razdoblju kenozoika.

2. POGLAVLJE

Zarezane i slomljene kosti: Poetak obmane

Namjerno isjeene i slomljene kosti ivotinja predstavljaju znaajan dio dokaza o drevnom podrijetlu ovjeka. One su rezultat ozbiljnog istraivanja iz razdoblja sredine 19. st. i do danas su ostale predmet opsenog prouavanja i analize. U desetljeima nakon objavljivanja Darwinove knjige Podrijetlo vrsta, mnogi su znanstvenici otkrili zarezane i slomljene kosti, koje su upuivale na postojanje ovjeka u pliocenu, miocenu i starijim razdobljima. Protivnici su tvrdili da su tragove i prijelome uoene na fosilnim kostima, uzrokovali mesoderi, morski psi ili da su po sljedica geolokih poremeaja. No, zagovornici tih otkria pruili su impresivne protuargumente. Naprimjer, uz zarezane kosti katkad su otkrivena kamena orua, a pokusi izvedeni tim alatima rezultirali su tragovima na svjeoj kosti, koje su posve nalikovale onima koji su uoeni na fosilima. Osim toga, znanstvenici su uz pomo mikro skopa utvrdili da se posjekotine na fosilnim kostima razlikuju od onih koji su posljedica ugriza ivotinje ili morskog psa. U mnogim sluajevima, tragovi su se nalazili na onim mjestima na kostima, koja se obino obrauju prilikom mesarenja. Bez obzira, danas prihvaen korpus dokaza ne sadri izvijea o zarezanim i slomljenim kostima, koji ukazuju na prisutnost ovjeka u pliocenu i starijim razdobljima. No, to iskljuivanje moda nije opravdano. Znanstvenici su iz nepotpunog dokaza, koji se danas prihvaa, zakljuili da se suvremen tip ovjeka pojavio prilino ka sno. No, u svjetlu dokaza o kojemu emo govoriti u ovom poglavlju, ini se da se moda obmanjujemo. ST. PREST, FRANCUSKA U travnju 1863., Jules Desnoyers iz francuskog Nacionalnog muzeja, stigao je u St. Prest u sjeverozapadnoj Francuskoj, kako bi

skupio fosile. U pjeanom ljunku otkrio je dio goljenice nosoroga. Na kosti je uoio niz uskih brazda. Desnoyers je pretpostavio da su neke brazde izazvane otrim noem ili kremenom otricom. Osim toga, uoio je i male okrugle tragove, koji su izgledali kao da su nainjeni iljatim predmetom. Desnoyers je poslije prouio zbirku fosila iz St. Presta u muzejima u Chartresu, te u Rudarskoj koli u Parizu, pri emu je uoio da imaju iste tipove oznaka. O tim otkriima je zatim izvijestio Francusku akademiju znanosti. Neki suvremeni znanstvenici su rekli da nalazite u St. Prestu potjee iz kasnog pliocena. Ako je Desnoyers tono zakljuio da su oznake na veini kostiju nastale uslijed udaraca kremenim oruem, to bi znailo da su u to doba u Francuskoj postojali ljudi. Mogli bi smo upitati sljedee: "to nedostaje toj tvrdnji?" S gledita naeg suvremenog razumijevanja paleoantropologije, mnogo toga. ini se gotovo nemoguim da su u to doba u Europi postojala bia, koja su na napredan nain upotrebljavala kameno orue. Vjeruje se da su vremena ljudska vrsta jo nije postojala na kraju pliocena, prije oko 2 milijuna godina. Primitivni preci ljudi u to su doba postojali samo u Africi, a i tada je bila rije samo o australopiteku i Homo habilisu, pri emu se potonji smatra prvim proizvoaem orua. Prema izvijeima drugih znanstvenika, nalazite u St. Prestu moda potje e iz razdoblja nakon pliocena - moda je staro od 1,2 -1,6 milijuna godina. No, i u tome sluaju zarezane kosti predstavljaju anomaliju. Desnoyersova otkria zarezanih kostiju iz St. Presta ak su i u devetnaestom stoljeu izazvala polemike. Protivnici su tvrdili da su tragove svojim oruem uinili radnici, koji su ih iskopavali. No, Desnoyers je pokazao da su tragovi posjekotina bili prekriveni mine ralnim naslagama kao i druge povrine fosilnih kostiju. Ugledan britanski geolog, sir Charles Lyell, pretpostavio je da su oni rezul tat ugriza glodavaca, no francuski pretpovjesniar Gabriel de Mortillet je rekao da ih nisu proizvele ivotinje, nego su nastali pomi canjem otrog kamenja preko kostiju uslijed geolokih poremeaja. Desnoyers je na to odgovorio: "Mnogi urezi su izlizani kasnijim trlja njem, to je posljedica prijenosa ili pomicanja kostiju u pijesku i ljunku. Tako nastale oznake bitno su drukije od izvornih oznaka i pruga."

Tko je, dakle, imao pravo - Desnoyers ili Mortillet? Neki strunjaci su vjerovali da e odgovor na to pitanje pruiti otkrie kremenog orua u ljunku St. Presta, koje e biti neosporno ljudskog podrijetla. Louis Bourgeois, sveenik koji je stekao i velik ugled kao paleontolog, pozorno je pretraio naslage u St. Prestu radi otkrivanja takvog do kaza. Strpljivim istraivanjem otkrio je velik broj kremena, za koje je vjerovao da predstavljaju orua, te je o njima u sijenju 1867. izvijestio Akademiju znanosti. Slavni francuski antropolog, Armand de Quatrefages, rekao je da se meu tim oruem nalaze strugala, svrdla i vrci kopalja. No, ak ni to nije zadovoljilo de Mortilleta, koji je rekao da je kremenje, koje je otkrio Bourgeois u St. Prestu, otkinuto uslijed geolokih pritisaka. ini se kako nas je pokuaj da odgovorimo na jedno pitanje, o prirodi zasjeka na kostima, doveo do drugog - o tome kako razlikovati umjetno obraeno kremenje od drugih kamenih predmeta. Potonjem pitanju emo se potpuno posvetiti u sljedeem poglavlju. Za sada emo samo istaknuti da se ak i danas vode ra sprave o tome to tvori kameno orue. Prema tome, posve je oprav dano propitkivati razloge Mortilletova odbacivanja kremenja koje je otkrio Bourgeois. Godine 1910., slavni ameriki paleontolog, Henry Fairfield Osborn, naveo je sljedee zanimljive tvrdnje o postojanju kamenog orua u St. Prestu: "najraniji tragovi ovjeka u slojevima iz tog geolokog razdoblja, bile su zarezane kosti koje je otkrio De snoyers 1863., u St. Prestu pokraj Chartresa. Sumnje o umjetnoj prirodi tih usjeka otklonila su nedavna istraivanja Lavillea i Rutota, koja su rezultirala otkriem kremenja iz eolita, koje potpuno potvruje otkria opata Bourgeoisa u tim naslagama 1867." to se tie otkria u St. Prestu, do sada bi trebalo biti jasno da smo suoeni s paleontolokim problemima, koji se ne mogu rijeiti brzo ni jednostavno. Naravno, ne postoji dovoljno razloga za katego riko odbacivanje tih kostiju kao dokaza o prisutnosti ovjeka u pliocenu. To bi nas moglo navesti na pitanje zato se fosili iz St. Presta, kao i drugi poput njih, gotovo nikada ne spominju u udbe nicima o ljudskoj evoluciji, osim u rijetkim sluajevima u obliku Kratkih, ironinih primjedbi u biljekama na dnu stranica. Je li razlog :ome doista injenica da je dokaz oito neprihvatljiv? Ili, moda,

izostavljanje ili usputno odbacivanje imaju veze s injenicom da starost predmeta, koji moda potjeu iz kasnog pliocena, nije u skladu sa standardnim izvijeem o podrijetlu ovjeka? U svezi toga, Armand de Quatrefages, lan Francuske akademije znanosti i profesor pri Prirodoslovnom muzeju u Parizu, napisao je u svojoj knjizi Hommes Fossiles et Hommes Sauvages (1884.) slje dee: "ini se da su prigovori, izneseni protiv ideje o postojanju ljudi u pliocenu i miocenu, obino povezani s teoretskim razmatranjima, a ne s izravnim opaanjem." SUVREMENI PRIMJER: RIJEKA OLD CROW, KANADA Prije nego iznesemo daljnje primjere otkria iz devetnaestog stolje a, koja osporavaju suvremene ideje o podrijetlu ovjeka, osvrnimo se na novija istraivanja hotimino izmijenjenih kostiju. Jedno od najkontroverznijih pitanja s kojima je suoena paleoantropologija Novoga svijeta, jest utvrivanje vremenskog razdoblja kada su ljudi uli u Sjevernu Ameriku. Prema standardnom gleditu, skupine azij skih lovaca-skupljaa prele su preko Beringova kopnenog mosta prije otprilike 12 000 godina. Neki strunjaci proiruju taj okvir do oko 30 000 godina, dok rastua manjina izlae dokaze o postojanju ovjeka na amerikom kontinentu u mnogo starijim razdobljima pleistocena. To pitanje emo detaljnije razmotriti u sljedeim pogla vljima. Za sada emo se samo osvrnuti na fosilne kosti otkrivene u rijeci Old Crow na sjevernom Yukonu, kao suvremeni primjer tipa dokaza kojim emo se baviti u ovom poglavlju. Sedamdesetih godina 20. St., Richard E. Morlan iz Kanadskog instituta za arheoloko istraivanje i Kanadskog nacionalnog muze ja ovjeka, prouavao je izmijenjene kosti s nalazita pokraj rijeke Old Crow. Morlan je zakljuio da se na mnogim kostima i rogovima vide znakovi namjernog ljudskog djelovanja, izvedenog prije fosilizacije kostiju. Kosti, koje su prenesene rijekom, otkrivene su u poplavljenoj ravnici iz glacijala Stari Wisconsin i potjeu iz 80 000. pr. s. (prije sadanjosti). To otkrie u znatnoj mjeri pobija danas pri hvaene ideje o naseljavanju Novoga svijeta. No, R. M. Thorson i R. D. Guthrie su 1984. objavili studiju u ko joj su pokazali da je djelovanje rijenog leda moglo uzrokovati

promjene za koje je Morlan pretpostavio da su posljedica ljudskog rada. Morlan je povukao svoje tvrdnje da su sve kosti koje je skupio izmijenjene posredstvom ovjeka. Priznao je da su tragovi na 30 od 34 kosti moda nastali rijenim ledom ili drugim prirodnim uzro cima. No, ipak je vjerovao da ostala etiri uzorka sadre jasne oznake ljudskog djelovanja. U svom objavljenom izvijeu rekao je: "Po sjekotine i strugotine ... nerazluive su od onih koje su proizvedene kamenim oruem tijekom klanja i skidanja mesa sa ivotinjske str vine." Morlan je poslao dva primjerka kostiju dr. Pat Shipman sa Sveu ilita John Hopkins, strunjakinji za prerezane kosti. Ona je pre gledala oznake na kostima elektronskim mikroskopom i usporedila ih s vie od 1000 zabiljeenih tragova na kosti. Shipmanova je rekla da su tragovi na jednoj od kostiju neodreeni. No, smatrala je da dru ga kost sadri jasne tragove orua. Morlan je istaknuo da su kameni artefakti otkriveni u podruju rijeke Old Crow i oblinjim visorav nima, no ne u izravnoj vezi s kostima. Sve navedeno znai da se kosti iz St. Presta, te druge nalik njima, ne mogu jednostavno odbaciti. Slian tip dokaza i danas se smatra bitnim, a metode analize su gotovo identine onima, koje su se primje njivale u devetnaestom stoljeu. Iako u to doba znanstvenici nisu raspolagali elektronskim mikroskopima, optiki mikroskopi su bili, kao i danas, dovoljno dobri za takvu vrstu posla. PUSTINJA ANZA-BORREGO, KALIFORNIJA Drugi noviji primjer zarezanih kosti nalik onima otkrivenima u St. Prestu, predstavlja otkrie Georgea Millera, kustosa Imperial Valley College Muzeja u El Centru u Kaliforniji. Miller, koji je umro 1989., izvijestio je da est kostiju mamuta, iskopanih iz pustinje AnzaBorrega, sadre ogrebotine koje upuuju na djelovanje kamenog orua. Datiranje izotopom urana, koje je proveo Ameriki institut za geoloka mjerenja, pokazalo je da su kosti stare barem 300 000 godina, a paleomagnetsko datiranje i uzorci vulkanskog pepela uka zuju na starost od oko 750 000 godina.

Jedan ugledan znanstvenik rekao je da je Millerova tvrdnja: "realna kao i udovite iz Loch Nessa ili ivi mamut iz Sibira", dok je Miller odgovorio da: "ti ljudi ne ele ovdje vidjeti ovjeka jer bi im to unitilo karijere." Zarezane kosti mamuta iz pustinje AnzaBorrego sluajno su iskrsnule u naem razgovoru s Thomasom Demereom, paleontologom s Prirodoslovnog muzeja u San Diegu (31. svibnja 1990.). Demere je rekao daje prirodno skeptian prema tvr dnjama poput Millerovih. Propitkivao je strunost postupka iskopa vanja kostiju i istaknuo da uz fosile nije otkriveno nikakvo kameno orue. Osim toga, Demere je pretpostavio kako je veoma mala mo gunost da e otkrie biti ikada objavljeno u znanstvenom asopisu, zato to to nee dopustiti njihovi recenzenti. Poslije smo saznali od Julie Parks, kustosice zbirke uzoraka Georgea Millera, da Demere nikada nije pregledao fosile niti je posjetio mjesto njihova otkria, iako je dobio poziv da to uini. Parksova je rekla da se jedan usjek jasno nastavlja od jedne do druge fosilne kosti, koja bi se nalazila pokraj nje u sluaju da je kostur mamuta netaknut. To ukazuje na trag klanja. Sluajne oznake koje nastaju pomicanjem kostiju u zemlji nakon lomljenja kostura, vje rojatno se ne bi na taj nain nastavljale od jedne do druge kosti. ZAREZANE KOSTI IZ NALAZITA U ITALIJI Primjerke kostiju zarezanih na nain slian kao i one iz St. Presta, otkrio je J. Desnoyers meu zbirkom kostiju skupljenih u dolini rijeke Arno (Val d'Arno) u Italiji. Izbrazdane kosti pripadale su istoj vrsti ivotinja kao i one iz St. Presta - ukljuujui Elephasa meridionalisa i Rhinocerosa etruscusa. Utvrdilo se da potjeu iz etape pliocena koja se naziva astij. To znai da su stare 3-4 milijuna godi na. No, mogue je i da su kosti stare samo 1,3 milijuna godina, prije kojeg razdoblja je Elephas meridionalis izumro u Europi. Izbrazdane kosti su otkrivene i u drugim dijelovima Italije. Na sastanku talijanskog Drutva za prirodne znanosti u Spezziji, 20. rujna 1865., profesor Ramorino je izloio kosti izumrle vrste crve nog jelena i nosoroga, koje su sadravale, kako je vjerovao, zasjeke proizvedene ljudskom rukom. Ti uzorci otkriveni su u San Giovanniju, koji se nalazi u blizini Siene i, poput kostiju iz Val d'Arna,

tvrdilo se da potjeu iz astijske etape pliocena. U skladu sa svojim uobiajeno negativnim stajalitem, De Mortillet je tvrdio da su oz nake najvjerojatnije proizveli radnici svojim oruem za iskopavanje kostiju. NOSOROG IZ BILLYJA, FRANCUSKA A. Laussedat je 13. travnja 1868. obavijestio Francusku akademiju znanosti da mu je P. Bertrand poslao dva fragmenta donje eljusti nosoroga. Oni su otkriveni u jami pokraj mjesta Billy u Francuskoj. Jedan od fragmenata imao je etiri veoma duboke brazde. Te kratke brazde, koje su se nalazile na donjem dijelu kosti, bile su otprilike paralelne. Prema Laussedatu, tragovi posjekotina bili su meusobno ukrteni, nalik onima koji nastaju udarcem sjekirice ili komada tekog drveta. Tako je pretpostavio da su i tragovi nastali na isti nain, od nosno udaranjem kamenim predmetom za sjeenje dok je kost bila svjea. Laussedat je na temelju toga zakljuio da su u doba fosilnog nosoroga, u geoloki starom razdoblju, postojali ljudi. O kojem vre menskom razdoblju je rije pokazuje injenica da je eljusna kost otkrivena u formaciji iz srednjeg miocena, to je ini starom oko 15 milijuna godina. Jesu li tragove na kostima doista proizveli ljudi? De Mortillet je smatrao da nisu. Nakon odbacivanja mogunosti da su posljedica glodanja nekog mesodera, napisao je: "To su jednostavno geoloki otisci." Iako je De Mortillet moda imao pravo, svoje gledite nije opravdao uvjerljivim dokazom. Lewis R. Binford je antropolog sa Sveuilita New Mexico u Albuquerqueu i iznimno cijenjen strunjak za rasjeene kosti. U svo joj knjizi Bones: Ancient Men and Modern Myths ("Kosti: Drevni ljudi i suvremeni mitovi"), Binford je napisao: "Tragovi kamenog orua obino su kratki i pojavljuju se u skupinama paralelnih braz di." Brazde koje je opisao Laussedat odgovaraju tom opisu. COLLINE DE SANSAN, FRANCUSKA U zapisniku Francuske akademije znanosti iz travnja 1868., nalazi se sljedee izvijee F. Garrigoua i H. Filhola: "Sada imamo dovolj no dokaza da pretpostavimo kako su ljudi i miocenski sisavci isto-

dobno postojali." Taj dokaz je bila zbirka kostiju sisavaca iz Sansana u Francuskoj, koje su oito bile namjerno slomljene. Osobito su zanimljive bile slomljene kosti malog jelena Dicrocerusa elegansa. Suvremeni znanstvenici smatraju da naslage kostiju iz Sansana potje u iz srednjeg miocena. Moemo samo zamisliti kakav bi razoran uinak na dananje evolucionarne doktrine imala injenica o postoja nju ljudi prije otprilike 15 milijuna godina. De Mortillet je na oekivan nain rekao da su neke kosti iz San sana slomljene uslijed djelovanja prirodnih sila u razdoblju fosilizacije, vjerojatno isuivanjem, a neke poslije, pomicanjem geolokih slojeva. No, Garrigou je i dalje tvrdio da su kosti iz Sansana slomili ljudi prilikom vaenja kotane modine. Svoj sluaj je izloio 1871. god. na sastanku Meunarodnog kongresa za pretpovijesnu antropologiju i arheologiju, koji se odrao u Bologni, Italija. Garrigou je najprije pred Kongresom predstavio niz mlaih kostiju s jasnim tragovima klanja i lomljenja. Potom je, radi usporedbe, predstavio kosti malog jelena (Dicrocerusa elegansa) otkrivene u Sansanu. Tragovi na tim kostima odgovarali su onima na kostima mlaeg podrijetla. Osim toga, Garrigou je pokazao da mnogi fragmenti kosti imaju veoma istanane tragove struganja, poput onih otkrivenih na slomlje nim kostima s modinom iz kasnog pleistocena. Prema Binfordu, prvi korak u obraivanju kostiju s modinom je otklanjanje sloja tkiva s povrine kosti strugajui je kamenim oruem. PIKERMI, GRKA U mjestu Pikermi, koje se nalazi u blizini Maratonske ravnice u Grkoj, nalazi se bogata naslaga fosila iz doba kasnog miocena (etapa tortona), koju je istraivao i opisao ugledan francuski znan stvenik Albert Gaudry. Na sastanku Meunarodnog kongresa za pretpovijesnu antropologiju i arheologiju, odranom 1872. u Bruxellesu, barun von Ducker je rekao da slomljene kosti iz Pikermija dokazuju postojanje ljudi u miocenu. Suvremeni strunjaci jo uvijek smjetaju nalazite iz Pikermija u kasni miocen, to bi znailo da su kosti stare barem 5 milijuna godina. Von Ducker je prvotno u Atenskom muzeju ispitao brojne kosti s nalazita u Pikermiju. Meu njima je otkrio 34 dijela eljusnih

kosti Hippariona (izumrlog troprstog konja) i antilope, kao i 19 fra gmenata goljenice, te 22 fragmenta drugih kostiju velikih sisavaca, kao to je nosorog. Svi uzorci su sadravali tragove sustavnog lom ljenja u svrhu vaenja kotane modine. Prema von Duckeru, svi su imali: "vie ili manje jasne tragove udaraca tekim predmetima." Izvijestio je i o vie tisua kotanih ljuski, koje su bile slomljene na isti nain. Osim toga, von Ducker je uoio da se na vie desetaka lubanja Hippariona i antilope vide tragovi sustavnog uklanjanja gornje e ljusti radi vaenja mozga. Rubovi prijeloma bili su veoma otri, to se openito moe objasniti kao znak ljudskog djelovanja, a ne lom ljenja uslijed glodanja mesodera ili geolokih pritisaka. Von Ducker je potom otputovao na nalazite u Pikermiju kako bi nastavio svoju istragu. Tijekom prvog iskopavanja, otkrio je desetine fragmenata kostiju Hippariona i antilope, te izvijestio da otprilike etvrtina tih kosti sadri tragove hotiminog lomljenja. S obzirom na to, vrijedno je imati na umu Binfordovo otkrie da u skupini kosti, koje je slomio ovjek u postupku vaenja kotane modine, oko 14-17 % sadre tragove udaraca. "Meu kostima", rekao je von Ducker, "otkrio sam i kamen, koji je bio dovoljno velik da se dri u ruci. Jedna strana mu je iljata i potpuno je prilagoen za izvoenje tragova uoenih na kostima." IZBUEN ZUB MORSKOG PSA IZ RED CRAGA U ENGLESKOJ Na sastanku Kraljevskog Antropolokog instituta Velike Britanije i Irske, koji se odrao 8. travnja 1872., lan Geolokog drutva, Ed ward Charlesworth, pokazao je mnogo primjeraka zubi morskog psa (Carcharodona), od kojih je svaki bio probuen u sredini, na nain na koji to ine stanovnici otoja u Junome moru pri izradi oruja i ogrlica. Zubi su otkriveni u formaciji Red Craga u istonoj Engles koj, to ukazuje da su stari oko 2-2,5 milijuna godina. Charlesworth je uvjerljivo argumentirao zato te rupe nisu mogle uiniti morske ivotinje, kao to su mekuci koji bue. Tijekom ra sprave, jedan znanstvenik je pretpostavio da su one posljedica raspa danja zubi, no nije poznato da morski psi imaju s tim problema.

Drugi su pretpostavili da je rije o parazitima, no priznali su da oni, koliko je poznato, ne obitavaju u zubima riba. Tada je dr. Collyer izrazio svoje gledite u potvrdu ideje o ljud skom djelovanju. U zapisniku sastanka pie: "Pozorno je, uz pomo snanog poveala, pregledao izbuene zube morskog psa ... Perfo racije, prema njegovu miljenju, bile su djelo ovjeka." To je, izme u ostalog, obrazloio sljedeim injenicama: "kosi rubovi rupa", "sredinji poloaj rupa u zubu" i "tragovi koji ukazuju na umjetna sredstva koritena prilikom buenja." IZREZBARENE KOSTI IZ DARDANELA U TURSKOJ Godine 1874., Frank Calvert je u miocenskoj formaciji u Turskoj (uz Dardanele) otkrio kost Deinotheriuma s izrezbarenim likovima ivotinja. Calvert je ustvrdio: "Na razliitim mjestima na istoj sti jeni, u blizini nalazita izrezbarene kosti, otkrio sam krhotinu kremena i neke uzduno prelomljene ivotinjske kosti, to oito ukazu je na djelovanje ovjeka karakteristino za sve primitivne vrste, tijekom vaenja kotane modine." Suvremeni strunjaci tvrde da je Deinotherium, koji je nalikovao slonu, postojao u Europi od kasnog pliocena do ranog miocena. Pre ma tome, posve je mogue da je Calvertova pretpostavka o miocenskom podrijetlu nalazita u Dardanelu, tona. Danas se tvrdi da je miocen obuhvaao razdoblje od 5 do 25 milijuna godina prije sada njosti. Prema danas dominantnom gleditu, u tom razdoblju su na vodno postojali samo iznimno majmunoliki hominidi. to se tie vrste predmeta otkrivenih u nalazitu u Dardanelima, posve je neoekiva no da bi oni mogli potjecati iz kasnog pliocena (2-3 milijuna godina). Tvrdi se da su rezbarije otkrivene na kosti Deinotheriuma, proizveli anatomski suvremeni ljudi u posljednjih 40 000 godina. U knjizi Le Prehistorique, de Mortillet nije osporavao starost for macije iz Dardanela. Umjesto toga, prokomentirao je da je istodob no postojanje izrezbarene kosti, hotimice slomljenih kostiju i orua od kremene krhotine, gotovo presavreno, tako da izaziva dvojbe o otkriima. To je doista nevjerojatno. to se tie zarezanih kostiju iz St. Presta, de Mortillet je tvrdio da na tom nalazitu nije otkriveno nikakvo kameno orue ni drugi znakovi ljudske prisutnosti. No,

ovdje, gdje su se uz izrezbarenu kost nalazili neophodni predmeti, de Mortillet tvrdi da je taj skup "presavren", navjeujui mogu nosti Calvertove prijevare. No, David A. Traill, profesor klasinih studija pri Kalifornijskom sveuilitu u Davisu, navodi sljedei podatak o njemu: "Calvert je bio najcjenjeniji pripadnik ugledne obitelji britanskih iseljenika iz Dardanela ... raspolagao je velikim znanjem o geologiji i paleonto logiji." Calvert je proveo nekoliko znaajnih iskopavanja u podruju Dardanela i sudjelovao u otkriu Troje. Traill istie: "Koliko sam uspio utvrditi na temelju podrobnog prouavanja njegovih prepiski, Calvert je bio presavjesno istinoljubiv." BALAENOTUS IZ MONTE APERTA, ITALIJA Tijekom druge polovice devetnaestog stoljea, u Italiji su otkrivene fosilne kosti s tragovima posjekotina. G. Capellini, profesor geolo gije pri Sveuilitu u Bologni, izvijestio je 25. studenog 1875., da su tragovi nastali na svjeoj kosti, vjerojatno posredstvom kremenog orua. Mnogi drugi europski znanstvenici sloili su se s Capellinijevim tumaenjem. Kosti s tragovima potjecali su od vrste izumrlog pliocenskog kita, koji se naziva Balaenotus. Neke od kostiju bile su dio muzejske zbirke, dok je druge osobno iskopao Capellini iz pliocenskih formacija u podruju Siene, na mjestima kao to je Poggiarone. Tragovi posjekotina na kostima otkriveni su na mjestima, koji odgovaraju operacijama mesarenja, kao to su vanjske povrine re bara. Na gotovo potpunom kosturu kita, koji je iskopao Capellini, tragovi posjekotina uoeni su samo na kostima jedne strane kita. "Uvjeren sam da se ivotinja nasukala na pijesku, poloena na lije vu stranu, pri emu joj je desna bila izloena izravnom napadu ljudi, kao to to pokazuju mjesta na kostima na kojima su vidljivi trago vi", rekao je Capellini. injenica da se tragovi nalaze samo na kosti ma s jedne strane kita, odbacuje svako jednostavno geoloko obja njenje kao i djelovanje morskih pasa u moru. Osim toga, tragovi posjekotina na fosilnim kitovim kostima posve nalikuju tragovima koji se mogu uoiti na kostima dananjih kitova. Capellini je na Meunarodnom kongresu za pretpovijesnu antro pologiju i arheologiju, izvijestio sljedee: "U blizini ostataka Ba-

laenotusa u Poggiaroneu, skupio sam neke kamene otrice, izgu bljene u sadanjim naslagama na plai." Dodao je: "S tim istim kremenim oruem uspio sam na svjeim kitovim kostima proizvesti tragove identine onima otkrivenima na fosilnim kostima kita." Istaknuo je i da su u istom dijelu Italije, u Savoni, otkriveni ostaci ljudskih kostiju (vidi 7. poglavlje). Nakon Capellinijeva izvijea, lanovi Kongresa su uli u ra spravu. Neki su iznosili prigovore, poput sir Johna Evansa. Drugi, poput Paula Broce, glavnog tajnika Antropolokog drutva u Parizu, sloili su se s Capellinijevom tvrdnjom da su tragove na kitovim ko stima proizveli ljudi. On je osobito odbacio hipotezu da potjeu od morskih pasa, rekavi da sadre sve znakove da su proizvedeni o tricom. Broca je bio jedan od najveih strunjaka za fiziologiju kostiju toga doba. Armand de Quatrefages je bio jedan od znanstvenika, koji su pri hvatili ideju da su kosti Balaenotusa iz Monte Aperta, isjeene otrim kremenim oruem, koje je izradio ovjek. Godine 1884. napisao je: "Bez obzira koliko se trudimo, uz primjenu razliitih metoda i orua od drugih materijala, neemo moi proizvesti iste tragove. To moe uiniti samo otar kremeni predmet, pomaknut pod odree nim kutom i uz velik pritisak." itav problem je ukratko izloio na engleskom jeziku S. Laing, koji je 1893. napisao: "Posjekotine imaju oblik pravilnih krivulja i ponegdje su gotovo polukrune, poput onih koje mogu nastati samo uslijed zamaha rukom, te jasno pokazuju istu isjeenu povrinu na vanjskoj ili konveksnoj strani, zahvaenoj pritiskom otrog ruba, s grubom ili ostruganom povrinom na unutranjoj strani posjekotine. Mikroskopsko promatranje posjekotine potvruje taj zakljuak i ne ostavlja mjesta dvojbi da su nastali posredstvom orua, kao to je kremeni no, koji se drao nagnut i velikom snagom se pritiskao uz svjeu kost, kako bi to inio divljak prilikom komadanja mesa s na sukanog kita. Posve istovjetne posjekotine danas se mogu proizve sti na svjeoj kosti pomou takvih kremenih noeva, te na nijedan drugi, poznat ili mogu nain. Prema tome, ini se da je nijekanje postojanja tercijarnog ovjeka, koje se osniva samo na ovom jednom primjeru, rezultat ukorijenjene predrasude, a ne znanstvenog skep ticizma."

Suvremeni strunjak Binford je rekao: "Postoji mala mogunost da osoba koja pro matra izmijenjenu kost, po greno protumai tragove po sjekotina koje proizvodi o vjek tijekom komadanja ili izrezivanja uporabom orua, kao ivotinjsko djelovanje." No, zubi morskog psa (sli ka 2.1) otriji su od kopnenih sisavaca-mesodera, kao to su vukovi i mogu proizvesti tragove na kostima, koji mno go vie nalikuju onima koji su posljedica udaraca otrim SLIKA 2.1: Zub Carcharodona megapredmetima. Nakon to smo lodona, velikog bijelog morskog psa iz pregledali fosilne kosti kita, pliocena. koje se nalaze u paleonto lokoj zbirci Prirodoslovnog muzeja u San Diegu, zakljuili smo da zubi morskog psa doista mogu proizvesti tragove veoma sline oni ma koji nastaju oruem. Kosti koje smo vidjeli pripadaju maloj vrsti kita usana. Povealom smo pregledali posjekotine na kosti i uoili meusobno jednako odvoje ne usporedne, longitudinalne pruge na obje povrine zasje ka. Ti tragovi nalikuju onima koji se mogu uoiti na nazupanom rubu zuba mor skog psa. Na kosti smo vidjei tragove struganja (slika 2.Z.). Oni su mogli nastati le timinim udarcem, pri emu SLIKA 2.2.: Brazde i udubine nastale rub zuba nije zarezao nego je ugrizom nazupanog zuba morskog psa, strugao povrinu kosti. koji se pomicao povrinom kitove kosti.

Na temelju toga, mogue je ponovno pregledati kitove kosti iz Italije i prilino jasno zakljuiti jesu li tragove na njima doista pro izveli zubi morskog psa. Paralelne udubine i brazde na povrinama fosila, gotovo bi sigurno mogle ukazivati na grabeljivo ili strvinarsko ponaanje morskog psa. A da se podrobnim ispitivanjem dubo kih posjekotina u obliku slova V, takoer otkriju jednako odvojene, paralelne, longitudinalne pruge i to bi se moglo smatrati dokazom da su tragovi nastali zubima morskog psa. Povrine tragova nastalih udarcem kremene otrice ne bi sadravale jednako odvojene pruge. HALITHERIUM IZ POUANCEA, FRANCUSKA Godine 1867., L. Bourgeois je izazvao veliku senzaciju predstavivi pred lanovima Meunarodnog kongresa za pretpovijesnu antro pologiju i arheologiju, koji se odrao u Parizu, kost Halitheriuma, koja je sadravala tragove ljudskog djelovanja. Halitherium je vrsta izumrle morske krave, morskog sisavca iz reda Sirena (slika 2.3). Fosilizirane kosti Halitheriuma otkrio je opat Delaunay meu naslagama koljki u Barriereu pokraj Pouancea u sjeverozapadnoj Francuskoj. Delaunay je iznenaeno uoio brojne tragove posjeko tina na fragmentu nadlaktine kosti. Povrine posjekotina izgledale su kao i povrina ostatka kosti i jasno su se razlikovale od novijih prijeloma, to je upuivalo na njihovo prilino drevno podrijetlo. Sama kost, koja je bila fosilizirana, vrsto je bila ukopana u netaknutom stratumu, to je jasno znailo da tragovi na kosti potjeu iz istog geolokog razdoblja. Osim toga, dubina i otrina usjeka ukazivali su na to da su nastali prije fosiliziranja kosti. Neki usjeci su izgledali kao da su izvedeni s dva odvojena, meusobno kri ana udarca. ak je i de Mortillet priznao da tragovi ne iz gledaju kao da su nastali podzemnim struganjem SLIKA 2.3.: Tragovi posjekotina na kosti ili kompresijom. No, ni Halitheriuma iz miocena, otkrivene u Pou- je elio priznati da su ih anceu u Francuskoj. moda proizveli ljudi,

prije svega, zato, to su kosti otkrivene u geolokom sloju iz mioce na. Godine 1883. De Mortillet je napisao: "To je suvie staro za ovjeka." Dakle, i tu imamo sluaj teoretskog prejudiciranja o tome kako treba tumaiti niz injenica. SAN VALENTINO, ITALIJA Godine 1876., na sastanku Geolokog odbora Italije, M. A. Ferretti je pokazao fosilnu ivotinjsku kost s: "tragovima djelovanja ovjeka, koji su tako oiti da se moraju iskljuiti sve dvojbe." Ta kost, koja je pripadala slonu ili nosorogu, otkrivena je netaknuta u sloju iz astija (kasni pliocen) u San Valentinu (Reggio d'Emilie), Italija. Osobito je zanimljiva injenica da se na fosilnoj kosti, i to na mjestu gdje je ona najira, nalazi gotovo savrena okrugla rupa. Prema Ferrettiju, rupu u kosti nisu nainili mekuci ili rakovi. Sljedee godine, Fer retti je pred Komitetom predstavio drugu kost s tragovima ljudskog djelovanja. Ona je otkrivena u plavoj ilovai iz pliocena, odnosno iz etape astija, u San Ruffinu. inilo se kao da je kost dijelom prepiljena na jednom kraju i potom prelomljena. Na znanstvenoj konferenciji odranoj 1880., G. Bellucci, lan Talijanskog drutva za antropologiju i geografiju, obratio je pozor nost na nova otkria u San Valentinu i Castello delle Formu pokraj Perugie. Meu njima su se nalazile ivotinjske kosti s tragovima po sjekotina i udaraca kamenim oruem, pougljenjene kosti, te kremene krhotine. Svi ti predmeti otkriveni su u jezerskoj ilovai iz plio cena, koju karakterizira ivotinjski svijet nalik onome u klasinome Val d'Arnu. Bellucci je tvrdio da ti predmeti dokazuju injenicu po stojanja ovjeka u pliocenu. CLERMONT-FERRAND, FRANCUSKA Krajem devetnaestog stoljea, u prirodoslovni muzej u ClermontFerrandu stigla je bedrena kost Rhinocerosa paradoxusa, s izbrazdanom povrinom. Primjerak je otkriven u slatkovodnom vapnencu u Gannatu, u kojemu su se nalazili fosili tipinih ivotinja iz srednjeg miocena. Neki su pretpostavili da su brazde na kosti uzrokovane i votinjskim zubima. No, Gabriel de Mortillet je ponudio svoje uobi-

ajeno objanjenje - tragovi na kosti nastali su pomicanjem kame nja uslijed geolokih pritisaka. No, de Mortilletov opis tragova na kosti ostavlja to tumaenje otvorenim za raspravu. Tragovi posjekotina nalazili su se blizu zavret ka bedrene kosti, pokraj zglobova. Prema Louisu Binfordu, suvre menom strunjaku za rasjeene kosti, tragovi mesarenja uobiajeno se uoavaju upravo na tome mjestu. De Mortillet je rekao i da su tragovi: "prilino neravne, paralelne brazde, poprene osi kosti." Binford je nakon njihova ispitivanja zakljuio: "Tragovi posjekotina proizvedeni kamenim oruem gotovo uvijek nastaju piljenjem, to rezultira kratkim i esto viestrukim, no dijelom paralelnim trago vima." IZREZBARENA KOLJKA IZ RED CRAGA, ENGLESKA U izvijeu podnesenom 1881. Britanskom drutvu za napredak znanosti, H. Stopes (F.G.S.) (Fellow of the Geological Society) je opisao koljku, na ijoj se povrini nalazila gruba rezbarija neospor no ljudskog lica. Izrezbarena koljka otkrivena je u slojevitim nasla gama Crvenih stijena, koje su stare izmeu 2 i 2,5 milijuna godina. Marie C. Stopes, ki pronalazaa, napisala je u lanku u The Geological Magazine (1912.) da izrezbarena koljka nije krivotvo rina: "Treba istaknuti da iskopine imaju istu tamnocrveno-smeu boju kao i ostatak povrine. To je veoma znaajno jer se ispod boje, kada se zagrebe povrina koljki iz Red Craga, nazire bjelina. Tako er treba istaknuti da je koljka toliko krhka da bi se prilikom rezbarenja slomila." Treba imati na umu da se, prema konvencional nom gleditu paleoantropologije, takva umjetnika djela pojavljuju tek u kasnom pleistocenu, prije oko 30 000 godina, u doba kada se razvio suvremeni oblik kromanjonca. ORUA OD KOSTIJU OTKRIVENA ISPOD RED CRAGA U ENGLESKOJ Poetkom dvadesetog stoljea, J. Reid Moir, pronalaza mnogih ne uobiajeno starih kremenih orua (vidi 3. poglavlje), opisao je: "niz mineraliziranog primitivnog kotanog orua ispod podnoja Red

Craga i koraljnocrvenih stijena u Suffolku." Danas se smatra da vrh Red Craga u Istonoj Angliji oznaava granicu izmeu pliocena i pleistocena, to ga ini starim oko 2-2,5 milijuna godina. Starija koraljnocrvena stijena potjee iz kasnog pliocena, to je ini starom barem 2,5-3 milijuna godina. Naslage ispod Red Craga i koraljno crvenih stijena, slojevi detritusa, sadre materijale iz pliocena do eocena. Prema tome, predmeti otkriveni u njima mogli bi biti stari od 2 - 55 milijuna godina. Jedna skupina Moirovih uzoraka ima oblik trokuta (slika 2.4). Moir je u svom izvijeu napisao sljedee: "Svi ti predmeti su obli kovani iz irokih, plosnatih, tankih komadia kosti, vjerojatno dije lova velikih rebara, koja su slomljena tako da imaju odreen oblik. U svim sluajevima, taj trokutasti oblik nastao je prijelomima preko prirodnog 'zrna' kosti." Nakon pokusa izvedenih na kostima, Moir je zakljuio da su njegovi uzorci: "nedvojbeno djelo ovjeka." Moir je tvrdio da su se trokutasti komadi fosilizirane kitove kosti, koji su otkriveni u sloju ispod Red Craga, neko moda upotrebljavali kao vrhovi koplja. Osim toga, Moir je otkrio i kitova rebra, koja su pre tvorena u iljato orue.

SLIKA 2.4.: Tri kotana orua iz sloja detritusa ispod Red Craga, koja sadre materijale iz razdoblja pliocena do eocena. S obzirom na to, ti pre dmeti mogli bi biti stari od 2-55 milijuna godina.

Moir i drugi otkrili su i zarezane kosti i kotano orue u razliitim razinama - od najmlae do najstarije - Cromer Forest-sloja. Najmla e razine Cromer Forest-sloja stare su oko 400 000 godina; najstarije su stare barem 800 000 godina, a prema nekim dananjim strunja cima, moda ak i 1,75 milijuna godina. Osim toga, Moir je opisao i kost koju je otkrio gosp. Whincopp u Woodbridgeu u Suffolku, koji je u svojoj privatnoj zbirci posje dovao: "komadi fosilnog rebra dijelom prepiljenog preko oba kraja." Taj predmet je otkriven u sloju ostataka ispod Red Craga i, kako je rekao Moir: "pokojni vl. Osmond Fisher, smatrao ga je uvjerljivim dokazom ljudske rukotvorine." Na tako staroj fosilnoj kosti bilo bi posve neoekivano otkriti tragove piljenja. U Cromer Fores-sloju u Mundesleyu, S. A. Notcutt je otkrio komad prerezanog drveta. Veina slojeva u Mudesleyu stara je oko 400 000500 000 godina. Moir je o komadu prerezanog drveta rekao sljedee: "Plosnata povrina izgleda kao da je nastala piljenjem otrim kremenom, a na jednom mjestu izgleda kao da je linija sjeenja ispravljena (slika 2.5), kako je to esto neo phodno uiniti na poetku rezanja drveta modernom elinom pilom." Dalje je istaknuo: "iljati kraj je crne boje, kao da je bio zahvaen vatrom, a mogue je da uzo rak predstavlja primitivan tap za kopanje, koji se upo trebljavao za iskopavanje korijena." Iako u izvjesnoj mjeri po stoji mogunost da je Homo erectus postojao u Engleskoj u razdoblju Cromer ForestSLIKA 2.5.: Presjek komada prereza nog drveta iz Cromer Fores-sloja. Stre sloja, razina tehnolokog na lica pokazuje brazdu, koja je vjerojatno pretka o kojoj svjedoi nave nastala prvim pritiskom orua za pi deno drveno orue za piljenje, upuuje na sposobnosti sapiljenje.

ensa. Ustvari, teko je zamisliti kako su se mogli proizvesti tragovi piljenja, ak i kamenim oruem. Naprimjer, komadii kremena po stavljeni na vrh drvene drke, ne bi mogli proizvesti pravilan rez poput onog na uzorku, jer bi drvena drka morala biti ira od kremene otrice. Dakle, pomou takve naprave ne bi se mogla urezati uska brazda. Otrica za piljenje izraena samo od kamena, bila bi iznimno krhka i ne bi izdrala itavu operaciju. Osim toga, izrada takve kamene otrice zahtijeva veliku sposobnost. Prema tome, ini se da je navedeno piljenje izvreno samo metalnom pilom. Naravno, neuobiajeno je da je prije 400 000 - 500 000 godina postojala me talna pila. Iznenauje da se zarezane kosti, kotano orue i drugi predmeti iz slojeva Red Craga i Cromer Foresta, gotovo uope ne spominju u dananjim standardnim udbenicima i prirunicima. To osobito iznenauje s obzirom na otkria iz Cromer Forest-sloja, od kojih je veina, s obzirom na njihovu starost, koja je, s obzirom na teoriju koju prihvaa paleoantropologija, na granici prihvatljivosti. JAMA ZA SLONOVE U DEWLISHU, ENGLESKA Osmond Fisher, lan Geolokog drutva, otkrio je neto zanimljivo u okolici Dorsetshirea. Bila je to jama za slonove u Dewlishu. U The Geological Magazine (1912.), Fisher je rekao sljedee: "Ta jama je iskopana iz krede i duboka je 3,6 m, te iroka toliko da je ovjek moe samo zaobii. ini se da nije nastala prirodno, a slojevi kremena na svakoj njezinoj strani meusobno se podudaraju. Na dnu se nalazi netaknuta kreda i jedan joj je kraj, kao i stranice, oko mit. Drugi kraj se dijagonalno otvara prema strmoj strani doline. U njoj je otkriven velik broj ostataka Elephasa meridionalisa, no ne i drugih fosila ... Smatram da je tu jamu iskopao ovjek u kasnom pliocenu, kao zamku za slonove." Elephas meridionalis ili "juni slon", postojao je u Europi prije 1,2 do 3,5 milijuna godina. Prema tome, kosti otkrivene u jami u Delwishu mogle bi potjecati iz ranog, ali, isto tako i kasnog pleistocena. Fotografije prikazuju okomite zidove jame, koji izgledaju kao da su paljivo odlomljeni velikim dlijetom. Fisher se pozivao i na izvijea koja potvruju da sline jame upotrebljavaju i dananji pri mitivni lovci.

No, daljnja iskopavanja jame, poduzeta od strane dorsetskog kluba za terenska istraivanja, o emu je ukratko izvijestio asopis Nature (16. listopad 1914.), otkrila su da se: "jama ne zavrava na dnu, nego se ondje dijeli u lanac dubokih, uskih cijevi u kredi." Me utim, posve je mogue da su drevni ljudi tim malim pukotinama namjeravali otvoriti veu jamu u kredi. Bilo bi vrijedno prouiti slo nove kosti otkrivene u jami kako bi se ustanovilo sadre li tragove posjekotina. Fisher je odgovoran i za drugo zanimljivo otkrie. U svom osvr tu iz 1912., napisao je: "Tijekom iskopavanja fosila u eocenskim slojevima Barton Cliff-a, otkrio sam komadi tvari nalik gagatu ('crni jantar', crna blistava podvrsta smeega ugljena, op. ur.), po vrine oko 24 cm i iroke 5,7 cm ... Na barem jednoj strani imao je, kako mi se inilo, tragove sjeckanja, zbog kojih je imao oblik savr enog kvadrata. Uzorak je danas pohranjen u muzeju Sedgwick u Cambrideu." Gagat je tvrdi barunasto-crni ugljen, koji se moe veoma dobro polirati i esto se upotrebljava kao nakit. Razdoblje eocena obuhvaa razdoblje prije otprilike 38-55 milijuna godina. ZAKLJUCI O NAMJERNO IZMIJENJENOJ KOSTI Doista je neobino to je toliko mnogo ozbiljnih znanstvenika-istraivaa iz 19. i s poetka 20. st., neovisno i iznova izvjeivalo da tragovi na kostima i koljkama iz doba miocena, pliocena i ranog pleistocena, ukazuju na djelovanje ovjeka. Meu tim istraivaima bili su Desnoyers, de Quatrefages, Ramorino, Bourgeois, Delaunay, Bertrand, Laussedat, Garrigou, von Ducker, Owen, Collyer, Calvert, Capellini, Broca, Ferretti, Bellucci, Stopes, Moir, Fisher i Keith. Jesu li ti znanstvenici bili u zabludi? Moda. No, zablude obino ne izazivaju tragovi posjekotina na fosilnim kostima, koje nisu ni romantine ni inspirativne. Jesu li navedeni istraivai bili rtve osobitog mentalnog zastranjenja, koje je obiljeilo kraj 19. i poetak 20. st.? Ili, pak, ivotinjski ostaci iz pliocena i starijih razdoblja doi sta obiluju dokazima o primitivnim lovcima? Pretpostavimo li da taj dokaz postoji, moemo se zapitati zato on danas nije otkriven. Jedan od veoma dobrih razloga jest da ga nitko ne trai. Dokaz o namjernoj, ljudskoj obradi kostiju, lako bi

mogao izbjei pozornosti znanstvenika koji ga aktivno ne trai. Ako je paleoantropolog uvjeren da ljudi koji su proizvodili orua nisu postojali u srednjem pliocenu, tada nee suvie razmiljati o pravoj prirodi tragova na fosilnim kostima iz tog razdoblja.

3. POGLAVLJE

Eoliti: Kamenje smutnje

Znanstvenici su u devetnaestom stoljeu otkrili mnogo kamenog orua i oruja iz ranog pleistocena, pliocena, miocena i starijih ra zdoblja. O njima su pisali u znanstvenim asopisima i raspravljali na znanstvenim kongresima. No, danas za njih gotovo nitko nije uo. itave kategorije injenica posve su izgubljene. Meutim, mi smo uspjeli skupiti velik dio tog "zakopanog" do kaza, ije e nas istraivanje odvesti preko planina Kenta u Engles koj do doline rijeke Irrawady u Burmi. Istraivai dvadesetog stoljea takoer su otkrili neuobiajeno staro kameno orue. Te neobino stare izrade kamenog orua, kojima emo se baviti, dijele se na tri osnovna dijela: 1. eolite, 2. primitivne paleolite i 3. napredne paleolite i neolite. Prema nekim strunjacima, eoliti (od lat. kamenje zore) su kame ni predmeti s rubovima, koji su prirodno prikladni za odreenu upo rabu. Pretpostavlja se da su ih ljudi upotrebljavali kao orue uz male ili nikakve preinake. Laici esto ne razlikuju eolitsko kameno orue od obinog prelomljenog kamenja, no strunjaci su razvili kriterije za njihovu identifikaciju na temelju znakova ljudske obrade i upo rabe. Da bi se neki primjerak mogao smatrati eolitom, neophodno je da sadri neosporne znakove uporabe. to se tie mnogo naprednijeg kamenog orua, koja se nazivaju primitivnim paleolitima, znakovi ljudske uporabe mnogo su oitiji, te ukljuuju pokuaj oblikovanja itavog kamena u prepoznatljivo orue. Uz takve predmete uglavnom je povezan problem utvrivanja njihove tone starosti. Naa trea podjela, napredni paleoliti i neoliti, odnosi se na neu obiajeno staro kameno orue, koje nalikuje veoma istanano iskle sanim ili glatko poliranim kamenim izradama iz kasnog paleolitika i neolitika. Veina istraivaa smatra da su eoliti najstarije orue, nakon ko jih slijede paleoliti i neoliti. No, mi emo tim pojmovima uglavnom

oznaavati stupnjeve vjetine izrade. Nemogue je datirati kameno orue samo na temelju njihova oblika. EOLITI IZ KENTSKOG PLATOA, ENGLESKA Gradi Ightham u Kentu, nalazi se oko 43 km jugoistono od Lon dona. Benjamin Harrison je u viktorijansko doba bio vlasnik trgovi ne u Ighthamu. Tijekom praznika esto je etao oblinjim brdima i dolinama, skupljajui kremene predmete koji su, iako danas odavno zaboravljeni, desetljeima izazivali duge rasprave meu znanstvenom zajednicom. Harrison je uglavnom suraivao sa slavnim engleskim geologom, sir Johnom Prestwichom, koji je ivio u blizini. Osim toga, redovno se dopisivao s drugim znanstvenicima, koji su sudjelovali u paleoantropolokim istraivanjima i detaljno je katalogizirao i mapirao svoja otkria, u skladu s uobiajenim postupkom. Harrisonova prva otkria bili su polirani kameni predmeti neolit skog tipa. Prema suvremenom gleditu, neolitske kulture stare su samo oko 10 000 godina i povezane su s poljoprivredom i lonarstvom. Harrison je otkrio neolite ratrkane diljem dananje povrine zemlje oko Ighthama. Poslije je poeo otkrivati paleolite u drevnom rijenom ljunku. To paleolitsko orue, iako je primitivnije od neolitskog, ipak sadri znaajke ljudske obrade. Koliko je staro to paleolitsko orue? Prestwich i Harrison su pret postavili da neki kameni artefakti, otkriveni u blizini Ighthama, potje u iz pliocena. Geolozi iz dvadesetog stoljea, kao to je Francis i H. Edmund s Instituta za geoloka mjerenja Velike Britanije, tako er su rekli da ljunak, u kojemu je otkriven velik broj orua, potje e iz pliocena. Vodei paleoantropolog s poetka 20. st., Hugo Obermaier, izjavio je da kremeno orue, koje je Harrison otkrio na Kentskom platou, potjee iz srednjeg pliocena. Budui da se pretpo stavlja kako orue iz Kentskog platoa potjee iz kasnog ili srednjeg pliocena, ono je staro 2-4 milijuna godina. Suvremeni paleoantropolozi pripisuju paleolitsko orue iz okolice Sommea u Francuskoj, Homo erectusu i tvrde da je ono staro samo 500 000-700 000 godi-

na. Najstarije danas poznato orue otkri veno u Engleskoj, staro je oko 400 000 godina. Neki komadi paleolitskog orua, koje je Benjamin Harrison skupio na Kentskom platou, izgledali su kao da su pripadali ak mnogo primitivnijoj kul turi. To su bili eoliti ili kamenje zore (slika 3.1.). Paleolitsko orue koje je ot krio Harrison, iako izgleda prilino pri mitivno, ipak je obraeno tako da moe SLIKA 3.1.: Eolit iz Kent- posluiti kao orue i oruje (slika 3.2.). skog platoa. No, eolitska su orua bila prirodni ko madii kremena, koji su dotjerani samo na rubovima. Takvo orue i danas upotrebljavaju plemena u razli itim dijelovima svijeta, iji pripadnici odabiru tanku kamenu plo icu, otkidaju jedan od njezinih rubova i potom ga upotrebljavaju za struganje ili sjeenje. Kritiari su tvrdili da su Harrisonovi eoliti samo proizvodi nje gove mate - slomljene kremene ploice. No, suvremeni strunjak za kameno orue, Leland W. Patterson, vjeruje da je mogue ra zlikovati ak i veoma primitivno djelovanje ovjeka od prirodnog. Rekao je: "Bilo bi teko zamisliti kako nasuminim djelovanjem

SLIKA 3.2.: Sir John Prestwich je ovo orue iz Kentske kredne platfor me, opisao kao paleolite. Predmet slijeva, otkriven u Bower Laneu, Prest wich je nazvao grubo izraenim oruem tipa vrha koplja.

sile mogu nastati jednoliko i jednosmjerno dotjerani veliki dijelovi ruba kamena." Meu eolitima koje je skupio Harrison, bilo je najvie jednostranog orua, koje sadri tragove klesanja na samo jednoj strani povrine. Prema Pattersonovim kriterijima, oni bi se morali smatrati umjetno obraenim predmetima. A. M. Bell, lan Geolokog drutva, napisao je Harrisonu 18. rujna 1889., sljedee: "ini se da jednolike, iako grubo otkinute krhotine, nisu rezultat sluajnog mrvljenja ... osta jem vrsto pri svom konanom zakljuku." Alfred Russell Wallace, jedan od najpoznatijih znanstvenika svog doba, neoekivano je 2. studenog 1891. posjetio Benjamina Harrisa u njegovoj trgovini u Ighthamu. Harrison mu je pokazao svoju zbir ku kamenog orua i odveo ga na neka nalazita. Wallace je potvr dio da se doista radi o oruu, te je zamolio Harrisona da o tome na pie opseno izvijee. Sir John Prestwich, jedan od najveih engleskih strunjaka za kameno orue, takoer je potvrdio da su Harrisonovi predmeti oru e. Odgovarajui na optube da eoliti nisu rukotvorine, nego prirod no nastali predmeti, Prestwich je 1895. izjavio: "Oni koji su isticali tu tvrdnju nisu, nakon to su pozvani da pokau neke od tako priro dno nastalih predmeta, predstavili niti jedan primjerak, iako je od tada prolo gotovo tri godine ... to se tie vode, koja ima takvu konstruktivnu snagu, ona bi izlizala sve kutove i oblikovala kremen u vie-manje okrugao oblutak." U drugom lanku, objavljenom 1892., Prestwich je iznio slje dee zanimljivo opaanje: "ak i djela dananjih divljaka, to poka zuje primjer kamenog orua australskih domorodaca, ukazuju, odvoje li se od svog nastavka, na vjetinu obrade koja nije mnogo drukija od ovih primjeraka iz ranog paleolita." Prema tome, eolite iz Platoa ne trebamo pripisati primitivnoj vrsti ovjekolikih majmuna. Budui da su eoliti gotovo identini ka menom oruu, koje izrauje Homo sapiens sapiens, mogue je da su eolite (i paleolite) izradili ljudi suvremenog tipa u Engleskoj tijekom srednjeg i kasnog pliocena. Kako emo vidjeti u 7. poglavlju znanstvenici su u devetnaestom stoljeu otkrili vie ostataka kostiju anatomski suvremenih ljudi u pliocenskom geolokom sloju.

SLIKA 3.3.: Gore: Kameno orue iz kanjona Olduvai. Dolje: Orue koje je otkrio Benjamin Harrison na Kentskoj platformi, Engleska. Zanimljivo je da strunjaci danas prihvaaju teoriju kako su oru a, koja su identina Harrisonovim eolitima, predmeti koje je izra dio ovjek. Naprimjer, orue od oblutaka i kamenih ploica iz niih slojeva klanca Olduvai (slika 3.3.), iznimno je primitivno. No, znanstvenici ne sumnjaju u njihovo ljudsko podrijetlo. Neki kritiari smatraju da Harrisonova orua, ak i da su ih izra dili ljudi, ne mogu potjecati iz pliocena. Naime, pretpostavljaju da su se vjerojatno u mlaem razdoblju umijeali meu pliocenski lju nak. U namjeri da rijei polemike o starosti eolita, Britansko Udrue nje, ugledno znanstveno drutvo, financiralo je iskopavanja viih razina ljunka Platoa, te onog na drugim lokalitetima u neposrednoj okolici Ighthama. Svrha tog iskopavanja bila je da se konano utvrdi nalaze li se eoliti in situ (u izvornom poloaju), duboko u predgla-

cijalnom ljunku iz pliocena, a ne samo na povrini. Harrison je ve otkrio neke eolite in situ (poput nekih u mlaim pukotinama), no planirano iskopavanje, koje je financiralo Britansko Udruenje, zahtijevalo je mnogo odreenije rezultate. Udruenje je postavilo Harrisona na mjesto nadzornika iskopavanja na Platou, pod uprav ljanjem odbora znanstvenika. Harrison je zabiljeio da je otkrio mnogo primjeraka eolita in situ, meu kojima je bilo i "trideset uvjer ljivih." Godine 1895., Harrison je pozvan da izloi svoje eolite na sas tanku Kraljevskog drutva. Neki okupljeni znanstvenici i dalje su bili skeptini. No, drugi su bili veoma oduevljeni. Meu njima je bio i E. T. Newton, lan Kraljevskog drutva i Instituta za geoloka mjerenja Velike Britanije, koji je o tim predmetima, 24. prosinca 1895., u pismu Harrisonu napisao sljedee: "Neki od njih, u najmanju ruku, pokazuju znakove ljudskog djelovanja ... izraeni su namjerno i, prema tome, od strane jedinog inteligentnog bia koje poznajemo - ovjeka." Prestwich je umro 1896. No, Harrison je odgovorio svim skep ticima i, u odsutnosti svog uglednog mentora, nastavio iskopavanja na Platou. Ray E. Lancaster, koji je bio upravitelj British Museum-a (Prirodoslovnog), postao je zagovornik Harrisonovih eolita iz Kentskog platoa. Moda vas zanima zato Harrisonovi eoliti zasluuju tako detalj no izlaganje. Jedan od razloga bio je da pokaemo kako takva vrsta dokaza nije uvijek marginalna ili ekscentrina. Prilino anomalni dokazi esto su bili predmetom ozbiljnih, dugih rasprava, koje su se vodile u samom sreditu elitne znanstvene zajednice, u kojoj su obje suprotstavljene strane posjedovale iste znanstvene kvalifikacije i zauzimale povlatene poloaje. Nadamo se da e itatelj iz ovog de taljnog opisa meuigre suprotstavljenih strana, moi osobno odgovo riti na kljuno pitanje - je li dokaz odbaen iz objektivnih razloga ili je zanemaren i jednostavno zaboravljen zato to nije odgovarao mjerilima unaprijed definiranih teorija? Harrison je umro 1921., a njegovo je tijelo pokopano na tlu up ne crkve sv. Petra u Ighthamu. Na spomen-ploi, postavljenoj u sje vernom zidu crkve 10. srpnja 1926., pie sljedee: "IN MEMORI-

AM - Benjamin Harrison iz Ighthama, 1837.-1921., seoski trgovac i arheolog, ija su otkria eolitskih kremenih orua iz okolice Ight hama, otvorila plodno polje znanstvenog istraivanja mnogo starijeg podrijetla ovjeka." No, plodno polje znanstvenog istraivanja mnogo starijeg podri jetla ovjeka, koje su otvorili eoliti iz Kentskog platoa, zakopano je zajedno s Harrisonom. Pretpostavlja se da se dogodilo sljedee. Eu gene Dubois je 1890-ih otkrio i predstavio slavnog, iako spornog, ovjekolikog majmuna s Jave (8. poglavlje). Mnogi znanstvenici su ovjeka s Jave, uz kojeg nije otkriveno kameno orue, prihvatili kao izvornog ovjekova pretka. No, budui da je javanski ovjek otkriven u sloju srednjeg pleistocena, uvjerljiviji dokazi o postojanju hominida koji su izraivali orue, iz mnogo starijeg pleistocena i mioce na, vie nisu dobivali ozbiljnu pozornost. Kako su se ti hominidi koji su izraivali orue, mogli pojaviti prije njihovih navodnih majmu nolikih predaka? Budui daje to nemogue, najbolje je da se zanema re i zaborave sva otkria koja prelaze granice teoretskih oekivanja. OTKRIA J. REIDA MOIRA U ISTONOJ ANGLIJI Nae istraivako putovanje sada nas vodi do jugoistone obale En gleske i otkria J. Reida Moira, lana Kraljevskog antropolokog instituta i predsjednika Pretpovijesnog drutva Istone Anglije. Na poetku svog istraivanja 1909., Moir je u, i ispod Red i Corraline Craga, otkrio kremeno orue. Red Crag-formacija, u kojoj je Moir otkrio neka od svojih najz naajnijih predmeta, sastavljena je od pijeska raspadnutih koljaka iz mora koje je neko oplakivalo obalu Istone Anglije. Na nekim mjestima ispod Red Craga, nalazi se slina formacija, koja se na ziva Coralline Crag. Nakon prouavanja suvremenih geolokih izvijea, utvrdili smo da je Red Crag star barem 2-2,5 milijuna godina. To znai da je Coralline Crag jo stariji. Ispod Red i Coralline Craga u Istonoj Angliji, nalaze se slojevi detritusa, koji se nekad nazivaju slojevima kostiju. Oni su sastavljeni od mjeavine materijala - pijeska, ljun ka, koljaka, te kostiju koje potjeu iz raznih starijih formacija, ukljuujui eocensku Londonsku ilovau.

J. Reid Moir je u slojevima detritusa ispod Craga, otkrio kameno orue koje pokazuje razliite stupnjeve ljudskog djelovanja (slika 3.4.). Zaklju ivi da primitivnije orue po tjee ak iz eocena, Moir je re kao: "postaje neophodno pri znati ljudskoj vrsti mnogo veu starost nego to se to do sada pretpostavljalo." Moirovo orue neosporno SLIKA 3.4.: iljato orue otkriveno ispod Red Craga. Ovaj je uzorak star potjee iz kasnog pliocena. vie od 2,5 milijuna godina. No, prema danas prihvaenoj teoriji o evoluciji, u Engleskoj prije 2-3 milijuna godina, nisu po stojali ljudi koji su mogli izraivati orue. Moir je smatrao da tvorci tog najstarijeg i najprimitivnijeg orua sigurno: "predstavljaju poetnu i okrutnu etapu ljudske evolucije". No, ak i danas plemenski narodi izrauju veoma primitivno kame no orue. Prema tome, mogue je da su bia veoma nalik Homo sapiens sapiensu, izradila ak i najprimitivnija orua, koja je Moir iskopao ispod Red Craga. To orue je bilo predmetom veoma estokih rasprava. Mnogi znanstvenici su smatrali da je ono nastalo uslijed djelovanja prirod nih sila, a ne ljudskom rukom. No, Moir je imao i mnoge utjecajne pristae. Meu njima je bio i Henri Breuil, koji je osobno istraio nalazita. On je u Moirovoj zbirci pronaao kamen za bacanje, koji je otkriven ispod Red Craga. Drugi zagovornici bili su Archibald Geikie, ugledan geolog i predsjednik Kraljevskog drutva, te sir Ray Lankester, upravitelj British Museum-a. Lankester je meu Moirovim uzorcima uoio reprezentativan tip orua, koji je nazvao "rostro-carinate". Ta rije ukazuje na dvije bitne znaajke orua. "Rostro" (od lat. rostrum-kljun) se odnosi na kljunasti oblik operativnog dijela orua, a "carinate" na otru izboinu u obliku kobilice, koja se protee dijelom njihove stranje povrine.

SLIKA 3.5.: Pokusni uzorak iz Norwi cha. J. Reid Moir je rekao da je otkriven ispod Red Craga u Whitlinghamu, En gleska. Kljun (strelica) tvori operativni dio orua, koje je staro, ako se nalazilo ispod Red Craga, 2,5 milijuna godina.

Lankester je predstavio detaljnu analizu onoga to je nazvao "pokusnim uzor kom iz Norwicha" (slika 3.5.). Osobito dobar primjer rostro-carinate tipa orua, bit e otkriven ispod Red Craga u Whitlinghamu po kraj Norwicha. Ako poku sni uzorak iz Norwicha po tjee iz dubine Red Craga, tada je star vie od 2,5 mili juna godina. Pokusni uzo rak iz Norwicha sadri dva bitna elementa - jasne oz nake ljudskog djelovanja i odgovarajui stratigrafski poloaj. Lankester je 1914., u svom izvijeu Kraljev skom antropolokom insti tutu, napisao: "Nitko tko je

upoznat s vjetinom obrade kremena, te s postupkom prirodnog lomljenja kremena, ne moe tvrditi da postoji i najmanja mogunost da ovaj pokusni uzorak iz Norwicha moda nije izradio ovjek." Lankester je smatrao da ovaj tip orua potjee iz miocena. Znaajan niz Moirovih otkria dogodio se u Foxhallu, gdje je u sreditu Red Crag-formacije iz kasnog pliocena otkrio kameno oru e (slika 3.6.). To znai da je orue iz Foxhalla staro vie od 2 mili juna godina. Godine 1927. Moir je napisao: "Otkria su sadravala ostatke kremene radionice i ukljuivala su kamene ekie, jezgre iz kojih su se otkidale ploice, dovreno orue, brojne krhotine, te ne koliko kalciniranog kamenja, koje ukazuje na to da se na tome mjestu palila vatra ... ako slavna ljudska eljusna kost iz Foxhalla, koja oito nije primitivnog oblika, doista potjee iz stare kopnene povrine, koja je danas zakopana duboko ispod Craga i debelog sloja glacijalnog ljunka, moemo jasno zakljuiti da ti drevni ljudi, to se tie tjelesnih znaajki, nisu bili mnogo drukiji od nas."

eljust o kojoj govori Moir, ima zanimljivu povijest (vidi 7. poglavlje). Neki znanstvenici koji su je pregledali, utvrdili su daje veoma slina eljusti suvremenog ovjeka. Naalost, eljust iz Foxhalla nije dostupna za daljnje prouavanje jer bi, u suprotnom, ona predstavljala dodatnu potvrdu da su kremeno orue iz Foxhalla iz radili ljudi. No, ak i bez eljusti iz Foxhalla, orue jasno upuuje na postojanje ovjeka u Engleskoj u doba kasnog pliocena, prije mo da 2-2,5 milijuna godina. Godine 1921., ameriki paleontolog Henry Fairfield Osborn, glasno je isticao svoju potporu ideji o ljudskom podrijetlu orua i njihovoj starosti, koja, kako je vjerovao, see u doba pliocena. Re kao je da dokazi o ljudima iz pliocena: "sada poivaju na vrstom temelju kremenja iz Foxhalla, koja su neosporno djelo ovjeka." Prema Osbornu, meu primjercima iz Foxhalla nalazila su se svrdla, iljata orua nalik vrhovima strelica, obina i pobona strugala. Osborn nije podupirao samo kremenje iz Foxhalla nego i ostala Moirova otkria: "Otkria J. Reida Moira, koja predstavljaju dokaz o postojanju ovjeka u pliocenu u Istonoj Angliji, otvaraju novu epohu u arheologiji... ona neosporno dokazuju da je u jugoistonoj Britaniji, prije zavretka pliocena i neposredno prije poetka prvog

SLIKA 3.6.: Prednje i stranje strane dvaju kamenih orua iz Red Craga u Foxhallu, Engleska, koji potjeu iz kasnog pliocena. Henry Fairfield Osborn rekao je sljedee o oruu na lijevoj strani: "Dva pogleda na iljato kremeno orue, otkrhnuto na gornjoj i donjoj povrini, s plosnatom bazom, otkriveno u jami u Foxhallu na dubini od 4,8 m. Tip primitivnog vrha strijele, koja se moda upotrebljavala prilikom lova." O oruu na desnoj strani, Osborn je napisao: "Svrdlo (pergoir) iz jame u Foxhallu, otkriveno na dubini od 4,8 m."

ledenog doba, postojao ovjek, koji je bio dovoljno inteligentan da obrauje kremenje i upotrebljava vatru." Drugi znanstvenik kojeg su oduevila otkria iz Foxhalla, bio je Hugo Obermaier, koji je prvotno odluno pobijao eolitska otkria. Obermaier je bio jedan od onih znanstvenika, koji su vjerovali da su eoliti nastali djelovanjem prirodnih sila, poput onih koje utjeu na mljevenje cementa i krede. No, Obermaier je 1924. napisao: "Ovo otkrie iz Foxhalla je prvi dokaz o postojanju tercijarnog ovjeka." Epoha tercijara obuhvaala je razdoblje eocena i pliocena. Moir je otkrio predmete i u mnogo mlaem sloju Cromer Forest Bed u Norfolku. Pretpostavlja se da je to orue staro otprilike izmeu 400 000 i 800 000 godina. Neki pretpostavljaju da je forma cija u niem dijelu Cromer Forest Bed-formacije stara oko 1,75 mili juna godina. No, mnogi znanstvenici su i dalje odbijali prihvatiti da su Moirovi uzorci, uzorci orua. Tvrdili su da su ti predmeti nastali iskljuivo prirodnim djelovanjem. Naprimjer, S. Hazzledine Warren je rekao da su nastali geolokim pritiskom, uslijed kojeg su se dijelovi kremena prelamali preko vrstog sloja krede. Tu ideju je pokuao potvrditi nekim primjercima odlomljenog kamena iz Bullheadsloja, eocenskog nalazita u En gleskoj. O jednom takvom pred metu (slika 3.7.), Warren je 1920. izvijestio Geoloko drut vo u Londonu: "Ovaj dobar pri mjer otrice podrezane kamene ploice, najbolji je primjerak u SLIKA 3.7.: Hazzledine Warren je skupini. Razmatramo li ga zaseb rekao da ovaj predmet, za koji je no, na temelju njegovih oitih vjerovao da je otkrhnut djelova sastojaka i neovisno o slinim njem prirodnih sila, gotovo posve slian musterijenskom oruu s predmetima i okolnostima njego podrezanom otricom. No, iako je va otkria, neosporno je rije o znaajkama." otkriven u formaciji iz eocena, mo musterijenskim gao bi biti proizvod ljudskog rada. Musterijen je izrada kamenog

orua iz kasnog pliocena. Warren je smatrao nemoguim da se u eocenskom sloju moe otkriti orue. No, osobe osloboene takvih predrasuda mogle bi prihvatiti mogunost da je Warren doista otkrio izvorno orue u eocenskom sloju u Essexu. Tijekom rasprave koja je uslijedila nakon Warrenova izvijea u Geolokom drutvu, jedan od prisutnih znanstvenika istaknuo je da su u nekim sluajevima, Moirova orua otkrivena u tercijarnim sedimentnim slojevima, a ne izravno na vrstoj kredi. Ta injenica iskljuuje Warrenovo objanjenje o geolokom pritisku. Moirova otkria su nakon toga predstavljena pred meunarodnim odborom znanstvenika, koji je morao donijeti konanu odluku. Od bor, okupljen na zahtjev Meunarodnog instituta za antropologiju, bio je sastavljen od osam uglednih europskih i amerikih antropo loga, geologa i arheologa. Ta skupina je potvrdila Moirove zakljuke. Zakljuili su da se kremenje iz podnoja Red Craga pokraj Ipswicha, nalazilo u netaknutom geolokom sloju, ija starost vjerojatno see u doba pliocena. Dalje, otkrhnue kremenja nedvojbeno je ljud skog podrijetla. lanovi odbora poduzeli su i etiri iskopavanja sloja detritusa ispod Red Craga, pri emu su otkrili pet tipinih uzoraka. Pretpostavilo se da je to orue staro barem 2,5 milijuna godina. No, budui da sloj detritusa sadri materijale iz drevnih eocenskih ko pnenih podruja, orue bi moglo biti staro i do 55 milijuna godina. lan odbora, Louis Capitan je rekao: "U podnoju Red Craga, u netaknutom sloju, postoji obraeno kremenje (osobno smo ih opa zili). Njih je nedvojbeno izradio ovjek ili hominid, koji je ivio u epohi tercijara. Mi, pretpovijesniari, apsolutno smo utvrdili tu inje nicu." Iznenauje da su ak i nakon izvijea odbora, Moirovi protivnici, meu kojima i Warren, i dalje pokuavali dokazati da je kremeno orue nastalo otkidanjem uslijed djelovanja prirodnih sila. Warren je tvrdio da su kremenje najvjerojatnije zdrobile ledene sante na morskom dnu uz obalu. No, koliko nam je poznato, nitko nije dokazao da ledene sante mogu proizvesti mnotvo kvrga od otrih udaraca i retuirati dijelove kamena, kako je to vidljivo na Moirovom oruu. Isto tako, mnogi uzorci iz Red Craga lee usred taloga, a ne na po vrinama tvrdog kamena, o koje ih je ledenjak mogao zdrobiti. Osim

toga, engleski arheolog J. M. Coles je izvijestio da se predmeti iz Foxhalla pojavljuju u slojevima taloga koji, kako se ini, predstav ljaju kopnene povrine, a ne naslage na plai. I ta injenica iskljuuje Warrenovu teoriju o djelovanju ledenjaka. Nakon to je Warren iznio svoju teoriju o ledenjaku, rasprave su prestale. Coles je 1968. napisao: "injenica ... da znanstvena jav nost nije bila spremna odluno prihvatiti tumaenje bilo koje strane, nedvojbeno objanjava posve nevjerojatnu injenicu da ovaj prob lem iz Istone Anglije nije privukao pozornost jo od vremena ak tivnih rasprava o njemu." Iako to dijelom moe biti tono, postoji drugo mogue objanjenje - znanstvena je zajednica odluila kako e Moirova otkria biti prije zaboravljena ako se o njima ne govori, a ne glasno i aktivno raspravlja. Do 1950-ih, znanstvena javnost se sve vie priklanjala teoriji o Africi kao sreditu ljudske evolucije, koja se poela odvijati u ranom pleistocenu. S obzirom na to, bilo je besmisleno, a moda u izvjesnoj mjeri i sramotno i tetno, nepre stano pokuavati opovrgnuti dokaz o teoretskoj nemogunosti po stojanja ljudi u doba pliocena u Engleskoj. Naime, to bi odravalo suvie ivima rasprave obiju suprotstavljenih strana. Politika utnje, namjerne ili ne, doista se pokazala uspjenom u zanemarivanju Moirova dokaza. Nije bilo potrebno pobijati neto to nije izazivalo pozornost, kao to ga nije imalo smisla ni braniti ili zagovarati. Coles predstavlja iznimku od uobiajenog, nagonskog odbaci vanja Moirovih otkria (ili potpune utnje o njima). On je smatrao da je: "nepravedno odbaciti sav taj materijal bez razmatranja", a u izvijeu iz 1968. nevoljko je prihvatio autentinost nekih orua. Iako veina dananjih strunjaka ak ni ne spominje Moirova ot kria, jedna od rijetkih kritika moe se pronai u knjizi The Ice Age in Britain ("Ledeno doba u Britaniji"), B. W. Sparksa i R. G. Westa: "Poetkom ovoga stoljea, mnogo kremenja iz naslaga pijeska od koljaka iz donjeg pleistocena, opisivala su se kao artefakti. Meu njima je bilo i kremenje iz Red Craga pokraj Ipswicha, od kojih su neki odlomljeni s obje strane, te takozvani rostrocarinati iz podno ja Norwich Craga pokraj Norwicha. Danas se smatra da su svi oni prirodne tvorevine. Ne zadovoljavaju kriterije prema kojima bi se mogli smatrati oruem, prije svega, predmet mora odgovarati usta-

ljenom i pravilnom obrascu, mora biti otkriven na mjestu koje je geoloki prikladno za ivot, po mogunosti uz druge znakove ovje kova djelovanja (npr. klesanje, ubijanje ili grob), te da sadri tragove lomljenja iz dva ili tri smjera pod pravim kutovima." Sparks i West, profesori pri Sveuilitu u Cambridgeu, strunjaci su za raz doblje pleistocena u Britaniji. Sparksu i Westu bismo kratko mogli odgovoriti da su Moir i dru gi strunjaci, poput Osborna i Capitana, uspjeli klasificirati uzorke iz Craga u odreene tipove orua (rune sjekire, svrdla, strugala itd.), koji se mogu usporediti s onima koji se prihvaaju kao paleo litske izrade, ukljuujui musterijen. Veina znanstvenika smatra da nalazite u Foxhallu, zajedno s foxhallskom eljusnom kosti, pred stavlja geoloki prikladno mjesto za ivot. to se tie tragova lom ljenja iz nekoliko smjerova pod pravih kutom, to nije jedini kriterij koji bi se mogao primijeniti za prepoznavanje ljudske obrade kame nih predmeta. Usprkos tome, M. C. Burkitt iz Cambridgea doista je otkrio takve tragove na nekim oruima koje je skupio J. Reid Moir. Burkitt, koji je bio lan meunarodnog odbora pregledao je Moirova orua 1920-ih, o njima je naklonjeno pisao u svojoj knjizi The Old Stone Age ("Staro kameno doba"), objavljenoj 1956. Burkitt je bio osobito oduevljen nalazitem u Thorington Hallu, koje se nalazi 3,2 km juno od Ipswicha, gdje je u naslagama Craga otkriveno kameno orue: "U Thorington Hallu, neposredno iznad artefakata, otkrivene su dvokrilne koljke s jo netaknutim zglobo vima ... kremenje se nije moglo prelomiti uslijed kasnijih diferenci jalnih pomicanja ljunka, budui da bi se krhki zglobovi ovih koljaka pri tome nedvojbeno razbili." Burkitt je potom iznio zapanjujui zakljuak o oruu otkrivenom unutar i ispod Red Craga: "Sami eoliti su uglavnom mnogo stariji od naslaga iz kasnog pliocena u kojima su otkriveni. Neki od njih moda potjeu ak iz razdoblja prije pliocena." Drugim rijeima, bio je spreman prihvatiti postojanje inteligentnih hominida koji su izraivali orue u Engleskoj prije vie od 5 milijuna godina. Budui da postoji mnogo dokaza, ukljuujui ostatke kostiju, da je dananji tip ovjeka postojao prije pliocena, nema razloga odbaciti mogu nost da je Moirovo orue otkriveno ispod Crag-formacija, izradio Homo sapiens prije vie od 5 milijuna godina.

Drugi pristaa Moirovih otkria bio je Louis Leakey, koji je 1960. napisao: "Posve je vjerojatno da su u Europi, u razdoblju donjeg pleistocena, postojali primitivni ljudi, kao to su postojali i u Africi, a velik broj primjeraka otkrivenih ispod Crag-formacija, nedvoj beno izgledaju kao da su ih obradili ljudi i ne mogu se smatrati re zultatom djelovanja prirodnih sila. Meutim, orue s dna Crag-forma cija ne potjee iz ranog (donjeg) pleistocena, nego barem iz kasnog pliocena." DVA SLAVNA KRITIARA EOLITA U paleoantropologiji katkad nailazimo na kritika izvijea - koja se iznova koriste za opovrgavanje odreenog dokaza. to se tie europskih eolita, postoje dva dobra primjera takvih izvijea. To je rad H. Breuila u kojem on tvrdi da su pseudoeoliti nastali uslijed geolokog pritiska u eocenskim formacijama u Clermontu (Oise) u Francuskoj, dok je A. S. Barnes u svojoj studiji pokuao, statisti kom analizom kutova udaranja na povrini, dokazati prirodno po drijetlo eolitskih industrija. Godine 1910., Henri Breuil je proveo istraivanja, za koja je vje rovao da e okonati rasprave o eolitima. U svom esto navoenom izvijeu, rekao je da je otkrio kremenje, koje nalikuje kamenom oruu u tanetskoj formaciji u Belle-Assiseu, pokraj francuskog grada Clermonta. Ta formacija potjee iz ranog eocena, to znai da su kremeni stari oko 50-55 milijuna godina. No, Breuil nije mogao zamisliti da su u eocenu postojali ljudi. Kako su onda nastali kre meni predmeti? Tijekom iskopavanja, Breuil je otkrio nekoliko ko madia kremena u blizini kojih su se nalazile odvojene ploice. Neke od njih su imale tragove udaraca. Na drugima je uoio tragove otkidanja, koji su ukazivali na retuiranje. Breuil je tvrdio da su ti tragovi jednostavno nastali uslijed geolokog pritiska. Moe li geoloki pritisak doista proizvesti uinke, koje je uoio Breuil? Leland W. Patterson, suvremeni strunjak za kameno orue, kae da geolokim pritiskom veoma rijetko nastaju jasni tragovi udarca. Obino je za to potreban namjeran, izravan udarac. Breuil je za ilustraciju vjerojatno odabrao najbolje primjere kr hotina, otkrivenih u blizini matinog kremenog bloka (slika 3.8).

No, tragovi otkrhnua i dotje rivanja mnogo su grublji od onih na jezgrama i ploicama, koje je Breuil predstavio kao primjere pseudoeolita (slika 3.9.). Breuil je tvrdio da su svi ti tragovi nastali prirodnim ljutenjem uslijed geolokih pri tisaka. No, takva tvrdnja bila bi opravdana samo da je otkrio bolje primjerke ploica eolita u blizini njihovih matinih kremenih blokova. No, to nije SLIKA 3.8.: Henri Breuil je u eocenskoj formaciji u Clermontu (Oise), bio sluaj. Francuska, otkrio primjere ploica Dakle, Breuilova hipoteza uklonjenih s matinih kremenih blo o geolokom pritisku nije zado kova uslijed geolokog pritiska. Vje voljavajua, to jo vie potvr rovao je da ti uzorci pokazuju da eouje ono to je Breuil nazvao lite nisu izradili ljudi. "dva doista iznimna predmeta, ije je izvorno nalazite - u unutranjosti slojeva - neupitno." Breuil je rekao da se prvi predmet (slika 3.10.) zapravo uope ne razlikuje od grattoira ili rubnog strugala iz azilijen-tardenoisijena. Znanstvenici obino pripisuju kameno orue iz azilijen-tardenoisi jena Homo sapiens sapiensu iz kasnog pleistocena u Europi. Opisu-

SLIKA 3.9.: H. Breuil je ove predmete iz eocenske formacije u Clermontu ( Oise), Francuska, nazvao "pseudoeolitima".

jui drugi izniman predmet (slika 3.11.), Breuil gaje uspore dio s oruem otkri venim u francuskom nalazitu Les Eyziesu iz kasnog pleistoce na. Nastanak tih dva ju orua, koja su sta SLIKA 3.10.: Ovaj kremeni predmet otkrili su ra vie od 50 miliju H. Breuil i Obermaier u eocenskoj formaciji u na godina, ne moe Clermontu (Oise), Francuska. Breuil je rekao da se objasniti djelova je on oblikom identian nekim oruima iz kasnog njem geolokog pri pleistocena, iako je smatrao da je nastao uslijed tiska. djelovanja prirodnih, geolokih pritisaka. Breuilov rad se i danas navodi kao dokaz da su eoliti prirodnog, a ne ljudskog podri jetla. Takvi navodi su veoma uinkovita promidbena metoda. Konano, koliko e ljudi biti spremno potraiti izvornu Breuilovu studiju kako bi se osobno uvjerili u smislenost njegove tvrdnje? Breuilovo konano izvijee iz 1910. objavljeno je prije Moirovih otkria u Istonoj Angliji. Kada su otkria J. Reid Moira poela privlaiti pozornost, Breuil je otiao u Englesku kako bi ih osobno procijenio. Zani mljivo je da je nakon toga podrao Moira. Priznao je autentinost orua iz pliocenskog Red Craga u Foxhallu i rekao je da se neki artefakti SLIKA 3.11.: Kremeni predmet otkri otkriveni u slojevima ispod veni u eocenskoj formaciji u Clermontu Red Craga: "uope ne raz (Oise), Francuska. Iako je H. Breuil re likuju od klasinog kreme- kao da nalikuju iljatom oruu iz ka nog orua." Naslage ispod snog pleistocena, tvrdio je da su nastali Crag-formacije mogle bi biti geolokim pritiskom.

stare od 2 do 55 milijuna godina. Breuil je poslije bio suzdraniji. U svojoj knjizi Men of the Old Stone Age ("Ljudi iz starog kamenog doba"), objavljenoj 1965., nakon njegove smrti, napisao je samo da se: "odreeni broj ploica moe prihvatiti, iako openito protiv toga govori njihov kut rezanja." Zanimljivo je da Breuil ne spominje predmete za koje je prethodno rekao da: "nisu samo eoliti, nego se uope ne razlikuju od klasinog kremenog orua." Drugi bitan element rasprava o eolitu, bila je analiza kuta plat forme, koju je proveo Alfred S. Barnes. Barnes, koji je 1920-ih branio Moira, poslije je postao njegov protivnik. Godine 1939. zadao je, kako to jo uvijek smatraju mnogi strunjaci, smrtonosan udarac Moirovim eolitima iz Engleske. No, Barnes nije svoju po zornost ograniio samo na Moira. U svojoj studiji naslovljenoj "Ra zlika izmeu lomljenja uslijed prirodnog i ljudskog djelovanja na pretpovijesnom kremenom oruu", Barnes se osvrnuo i na izradu kamenog orua iz Francuske, Portugala, Belgije i Argentine. Zagovornici teorije o eolitima openito su tvrdili da tragovi reza nja, vidljivi na tim predmetima, nisu mogli nastati uslijed djelovanja prirodnih sila. Barnes je pokuao na praktian nain dokazati je li to tono. Tako se posluio onime to je nazvao kutom brazde na platfor mi. Rekao je: "Kut brazde na platformi je kut izmeu platforme ili povrine na kojoj je zadan udarac ili pritisak, uslijed ega se kremen razdvojio, a na oruu je ostao trag na mjestu na kojemu se odvojila krhotina." Taj bi kut, u sluaju ljudskog djelovanja, bio otar. Prirod nim lomljenjem, rekao je, nastali bi tupi kutovi. Smatramo da je Barnesov opis mjerenja kuta u izvjesnoj mjeri neodreen. Strunjaci za kameno orue iz Muzeja San Bernardino County u Kaliforniji, s kojima smo razgovarali i meu kojima se nalazila i Ruth D. Simpson, takoer su rekli da nisu mogli utvrditi koje je tono kutove mjerio Barnes. U svakom sluaju, Barnes je vjerovao da je kutom brazde na povrini otkrio ono to je smatrao objektivno mjerljivom znaajkom, na temelju koje se moe razliko vati prirodno lomljenje od ljudskog rada. To mjerenje bi se, radi objektivnosti, moralo primijeniti na velik broj primjeraka odreene izrade, a ne samo jedan. Barnes je tvrdio da se uzorak: "moe smatrati ljudskom tvorevinom ako je manje od

25 % kutova brazdi na povrini tupo (90 i vie stupnjeva)." Nakon to je to utvrdio, zakljuio je sljedee: nijedan od eolita koje je pre gledao, ukljuujui one koje je otkrio Moir, nisu bili ljudskog podri jetla. Zanimljivo je da je Moir bio upoznat s Barnesovim kriterijima i da je smatrao da njegovi uzorci odgovaraju neophodnim mjerilima. No, za Barnesa, kao i za gotovo veinu drugih znanstvenika, pole mika je bila zavrena. Ustvari, za znanstveni establiment, rasprava o eolitima i drugim kamenim oruima iz tercijara, odavno se prestala smatrati bitnom. Nakon otkria ovjeka s Jave i Pekinga, znanstvenici su postali uvjereni da se kljuni prijelaz od majmunolikih predaka do ljudi (ili praljudi) koji su izraivali orue, dogodio u razdoblju od ranog do srednjeg pleistocena. Time je navodno orue iz pliocena i starijih razdoblja, postalo manje zanimljiva i sporedna tema. No, Barnes je i dalje vrijedno uklanjao neke beskorisne ostatke nebitnog dokaza. Svaki put kada je nakon toga niknula rasprava o veoma staroj izradi kamenog orua, kao to to iznova biva, znanstvenici bi se priklad no pozivali na Barnesovo izvijee. Tako ak i danas pri analiziranju kamenog orua, primjenjuju Barnesovu metodu. No, podrobnijim razmatranjem uoava se da Barnesovo negativ no izvijee i samo treba biti opovrgnuto. Kanadski antropolog Alan Lyle Bryan, napisao je 1986.: "Problem razlikovanja prirodnih od umjetnih predmeta, jo uvijek nije rijeen i zahtijeva daljnja istrai vanja. Nain na koji je taj problem rijeen u Engleskoj, uz primjenu Barnesove statistike metode mjerenja kutova povrinskih brazdi, ne moe se openito primijeniti na sve probleme razlikovanja pri rodnih predmeta od artefakata." Tijekom telefonskog razgovora izmeu njega i jednog od autora, koji je voen 28. svibnja 1987., Bryan je oprezno izrazio i svoje gledite kako je Barnes moda pre tjerao u pokuaju da ukloni sve neuobiajene europske obrade ka menog orua. Osvrnuvi se na mnogo novija otkria, Bryan je rekao da u Australiji postoji orue iz kasnog pleistocena, koje ne odgovara Barnesovim kriterijima. Drugi primjer obrade koja oito ne odgovara Barnesovim kriter ijima je orue iz Oldowana, otkriveno u niim razinama klanca O1duvai. S obzirom na iznimno primitivan izgled tih predmeta, za koje

je Louis Leakey rekao da nalikuju Moirovom oruu, iznenauje da znanstvena zajednica o njima nikada nije raspravljala. Razlog tome vjerojatno lei u injenici da orua iz Oldowana potvruju hipotezu o evolucijskom razvoju ovjeka u Africi, koja je prihvaena kao do gma. S obzirom na stajalita Bryana i drugih strunjaka, jasno je da je odbacivanje eolitskog i drugog drevnog kamenog orua, primjenom Barnesova kriterija, posve neopravdano. NOVIJI PRIMJERI EOLITSKOG ORUA S AMERIKOG KONTINENTA Usprkos velikim naporima Barnesa i Breuila, pitanje eolita i danas progoni arheologe. Na amerikom kontinentu otkriveno je nekoliko neobino starih kamenih orua eolitskog tipa. Veina arheologa tvrdi da su sibirski lovci uli u Aljasku preko kopnenog mosta, koji je postojao u posljednje ledeno doba, kada je razina mora bila nia. U to doba, kanadski ledeni pokriva onemo guio je seobu na jug do prije otprilike 12 000 godina, kada su prvi ameriki doseljenici slijedili nezaleen prolaz u podruje dananjih Sjedinjenih Amerikih Drava. Ti ljudi bili su takozvani kloviki lovci (Clovis hunters), poznati po svojim karakteristinim vrhovima koplja, koji odgovaraju visoko razvijenom europskom kamenom oruu iz kasnog paleolitika. Bez obzira, mnoga nalazita iskopana uz primjenu suvremenih arheolokim metoda, otkrivaju da su ljudi u Americi postojali prije 30 000 godina. Meu njima se nalaze El Cedral u sjevernom Mek siku, otok Santa Barbara u Kaliforniji, te stijenoviti tit Boquierao do Sitio da Pedra Furada u sjevernom Brazilu. Druga kontroverzna nalazita mnogo su starija od 30 000 godina. GEORGE CARTER I NALAZITE U TEXAS STREETU Dobar primjer kontroverzne rane izrade kamenog orua u Americi, koja podsjea na europske eolite, otkrio je 1950-ih George Carter, prilikom iskopavanja Texas Streeta u San Diegu. Carter je tvrdio da je na tome mjestu otkrio ognjita i primitivno kameno orue, na ra zinama koje su se vjerojatno oblikovale u posljednjem interglacija-

lu, prije 80 000 - 90 000 godina. Kritiari su prijezirno odbacivali te tvrdnje, nazivajui Carterovo navodno orue prirodnim tvorevina ma ili "cartefaktima", dok je Carter poslije bio predmet javnog kle vetanja na harvardskim predavanjima o "fantastinoj arheologiji". Meutim, Carter je postavio jasan kriterij za razlikovanje svog orua i prirodno slomljenog kamenja, a njegove su tvrdnje potvrdili litolozi, poput Johna Witthofta. Godine 1973., Carter je proveo mnogo opsenija iskopavanja u Texas Streetu, pozvavi brojne arheologe da osobno pregledaju na lazite. No, nitko se od njih nije odazvao. Carter je poslije izjavio: "Dravno sveuilite u San Diegu odluno je odbilo pogledati rad u vlastitom dvoritu." Godine 1960., urednik Science-a, asopisa Amerike akademije za razvoj znanosti, zamolio je Cartera da napie lanak o prvim lju dima u Americi. Carter je to i uinio, no znanstvenici koji su lanak trebali ocijeniti, odbili su ga. Uredniku koji ga je o tome obavijestio, Carter je 2. veljae 1960. napisao: "Moram pretpostaviti da niste upoznati s emocionalnim tenzijama koje vladaju na ovom polju. Gotovo je beznadno pokua vati opisati u kakvom se trenutno poloaju nalazi polje istraivanja o praovjeku u Americi. No, uinit u to radi puke zabave: dopisu jem se s osobom, ije ime ne smijem odati, jer ona smatra da sam u pravu, zbog ega bi mogla izgubiti svoj posao. Osim nje, dopisujem se i s osobom, koja je kao postdiplomski student, otkrila dokaz koji potvruje moju teoriju. On i njegov kolega zakopali su taj dokaz. Bili su sigurni da u suprotnom ne bi mogli doktorirati. Na jednom sa stanku pristupio mi je mladi strunjak, koji mi je rekao: 'Nadam se da ete im doista pokazati. Osobno bih im to rekao, no time bih iz gubio posao.' Na drugom sastanku, mladi mi je apnuo: 'Na nalazi tu X, otkrili su orua u osnovi nalik vaem, samo to to nisu obja vili.'" tetan uinak negativne propagande Carterovih otkria, opisao je arheolog Brian Reeves, koji je sa svojim suautorima 1986. napi sao: "Jesu li u Texas Streetu doista otkriveni artefakti i potjee li to nalazite doista iz posljednjeg interglacijala? ... Zbog teine kriti kog 'dokaza', koji su predstavili ugledni arheolozi, glavni autor

[Reeves], poput mnogih drugih arheologa, nekritiki je prihvatio gledite skeptika, proglasivi nalazita i predmete prirodnim poja vama." No, nakon to je osobno pregledao dokaz, Reeves je promi jenio miljenje. Zakljuio je da su predmeti oito orua koja je izra dio ovjek, te da je nalazite u Texas Streetu doista staro koliko je tvrdio Carter. LOUIS LEAKEY I NALAZITE U CALICU Poetkom karijere, Louis Leakey, koji je poslije postao poznat po otkriima u klancu Olduvai u Africi, zauzeo je radikalna gledita o podrijetlu ljudi u Americi. U to doba znanstvenici su vjerovali da su sibirski lovci uli u Ameriku prije samo 5000 godina. Leakey je napisao: "Tijekom svojih predavanja na Sveuilitu u Cambridgeu 1929.-1930. ... poeo sam govoriti svojim studentima da je ovjek u Novome svijetu sigurno prisutan ve najmanje 15 000 godina. Nikada neu zaboraviti kad je slavni Ales Hrdlicka sa Smith sonian Instituta, doao u Cambridge, pri emu mu je moj profesor (ja sam tada bio studentski nadzornik) rekao da dr. Leakey govori studentima da je ovjek postojao u Americi prije ak 15 000 ili vie godina. Uletio je u moj ured - ne pruivi mi ak ni ruku." Hrdlicka je rekao: "Leakey, to to ujem? Propovijeda li herezu?" "Ne, gospodine!", odgovorio je Leakey. Hrdlicka mu je odgovorio: "Propovijeda! Govori studentima da je ovjek postojao u Americi prije 15 000 godina. Ima li dokaz za to?" Leakey mu odgovori: "Nemam vrst dokaz, nego samo indicije. No, nemogue je da je ovjek koji je doao iz Aljaske u Cape Horn, s mnogo razliitih jezika i barem dvije civilizacije, postojao prije samo nekoliko tisua godina, kako vi to danas tvrdite." Leakey je nastavio iznositi svoja neortodoksna gledita o tome, a 1964. je skupio neke konkretne dokaze na nalazitu u Calicu, u kalifornijskoj pustinji Mohave. To mjesto se nalazi uz obalu danas nestalog, pleistocenskog jezera Manix. Tijekom osamnaestogodinjeg iskopavanja pod nadzorom Ruth D. Simpson, na razliitim geolo kim razinama otkriveno je 11 400 predmeta nalik eolitima. Uz pomo metode datiranja spojevima urana, utvrdilo se da najstariji od njih po tjee otprije 200 000 godina.

Meutim, kao to je bio sluaj s nalazitem u Texas Streetu, gla vna struja arheologa odbacila je predmete iz Calica tvrdei da je rije o prirodnim tvorevinama, a u popularnim arheolokim izvijeima danas se to nalazite uope i ne spominje. Leakeyeva biografkinja, Sonia Cole je rekla: "Za mnoge kolege koji su se divili i suosjeali s Louisom i njegovom obitelji, godine provedene u Calicu predstavljaju sramotan i tuan dogaaj." No, predmeti iz Calica imali su i svoje branitelje, koji su opseno argumentirali njihovo ljudsko podrijetlo, tvrdei da nije rije o geofaktima. Phillip Tobias, poznati suradnik Raymonda Darta, prona lazaa australopiteka, izjavio je 1979. sljedee: "Kada mi je dr. Leakey prvi put pokazao malu zbirku kamenja iz Calica ... odmah sam bio uvjeren da neki, iako ne svi, mali primjerci pokazuju jasne tragove ljudske izrade." Ruth D. Simpson je 1986. rekla: "Priroda ne bi mogla proizvesti mnogo predmeta, koji nalikuju jednostranom oruu koje je izradio ovjek, iji su rubovi dotjerani posve jednosmjerno, ujednaeno i izravno. Nalazite u Calicu otkrilo je mnogo jednostranih kamenih orua s ujednaeno dotjeranim rubovima. Meu njima se na laze rubna, pobona strugala i dlijeta." Orua od kamenih ploica s jednostranim, jedno smjernim tragovima klesanja, poput onih iz Calica, tipina su za europske eolite. Mnogi primjeri otkriveni su i meu izraevinama u Oldowanu, Istona Afrika. Jedno od naj boljih orua otkrivenih u Calicu, bilo je izrazito kljunasto dlijeto (slika 3.12.). Izvijestilo se i o otkriu bola-kamenja. No, meu glavnom strujom SLIKA 3.12.: Kljunasto dlijeto - ka paleoantropologa, otkria iz meno orue iz Calica u junoj Kali- Calica su naila na utnju, is forniji, staro je oko 200 000 godina. mijavanje i suprotstavljanje.

Ruth Simpson je ipak napisala: "Podaci o veoma ranom postojanju ovjeka u Novome svijetu, ubrzano rastu i vie se ne mogu zanema rivati jer ne ulaze u opeprihvaene modele o pretpovijesti Novoga svijeta ... Kako bi se osigurale nepristrane ocjene kolega, neophodna je fleksibilnost u razmiljanju." TOCA DA ESPERANCA, BRAZIL Potvrda autentinosti orua iz Calica, stigla je u obliku otkria u Brazilu. Godine 1982., Maria Beltrao je u dravi Bahiji otkrila niz pilja sa slikarijama na zidovima. Godine 1985., iskopan je jarak u Toca da Esperanci (pilja nade), a iskopavanjima iz 1986. i 1987. je otkriveno primitivno kameno orue, koje se povezuje s pleistocenskim sisavcima. Nakon ispitivanja kostiju spojevima urana, utvrdilo se da su stare oko 200 000 godina, odnosno najvie 295 000 godina. Slavni francuski arheolog Henry de Lumley, obavijestio je o tome otkriu znanstvenu javnost. Orue je bio izraeno od kremenih oblutaka i nalikovalo je oni ma iz Olduvaija. Najblii izvor kremenih oblutaka nalazi se oko 10 km daleko od nalazita. De Lumley i njegovi suradnici napisali su sljedee u svojem izvijeu: "ini se da dokaz upuuje na to kako je prvobitni ovjek uao na ameriki kontinent mnogo prije nego to se to do sada smatralo." I dalje: "Na temelju otkria u Toca da Esperanci, mnogo je lake protumaiti kamenu obradu iz Calica, koji se nalazi u pustinji Mo have, pokraj Yerma u kalifornijskom San Bernardino Countyju, za koju se pretpostavlja da je stara od 150 000 do 200 000 godina." Lumley i njegovi suradnici su tvrdili da su ljudi i njihovi preci ulazili na ameriki kontinent iz sjeverne Azije, nekoliko puta tije kom pleistocena. Rekli su da su prvi doseljenici, koji su proizvodili orue u brazilskoj pilji, pripadali vrsti Homo erectus. Iako se to gledite uklapa u prihvaen nauk o ljudskoj evoluciji, mogue je da su orua u Toca da Esperanci izradili anatomski suvremeni ljudi. Kako smo ve nekoliko puta spomenuli, takvo orue i danas proiz vode ljudi u razliitim dijelovima svijeta.

MONTE VERDE, ILE Drugo arheoloko nalazite znaajno za procjenu primitivnog kamenog orua, jest Monte Verde na jugu sredinjeg ilea. Prema izvijeu iz knjige Mammoth Trumpet (1984.), to nalazite je prvi istraio arheolog Tom Dillehay 1976 god. Iako je prihvatljiva mo gunost da je nalazite staro od 12 500 do 13 500 godina, tamonja arheoloka otkria pobijaju uobiajenu teoriju o klovikim lovcima. Kultura naroda iz Monte Verdea bila je posve razliita od kulture Clovis lovaca. Iako su ljudi iz Monte Verdea izradili neka napredna dvostrana orua, uglavnom su upotrebljavali grubo izraeno orue od oblutaka. Doista, kameno orue su uglavnom odabirali meu prirodno razlomljenim oblucima. Neki od njih pokazuju samo zna kove uporabe, a drugi znakove svjesnog dotjerivanja operativnog ruba. To veoma podsjea na eolite iz Europe. U ovom sluaju, sporno pitanje o tome je li rije o artefaktima ili prirodnim pojavama, bilo je rijeeno jednom sretnom okolnou: nalazite se nalazi u movarnom podruju u kojemu su se sauvale tvari izumrlih biljaka i ivotinja. Tako su dva orua od oblutka ot krivena jo uvijek nasaena na drvene drke. Otkrivena su i dva graevinska temelja od isjeenih drvenih dasaka i malih drvenih trupova, te velika ognjita i male ugljene pei obloene glinom. Na nekim zalihama gline vidljivi su tragovi stopala djeteta starog izme u 8 i 10 godina. Otkrivene su i tri grubo izraene drvene posude za drobljenje, poduprte drvenim kolcima. Ondje se nalazilo i kamenje za mljevenje, te ostaci divljeg krumpira, ljekovitog bilja i biljaka koje rastu uz morsku obalu, koje su sadravale veliku koliinu soli. Openito, nalazite u Monte Verdeu prua zanimljivu predodbu o tome kakva su stvorenja mogla ivjeti i upotrebljavati primitivno orue od oblutaka u Europi u pliocenu i miocenu ili barem u razdo blju izmeu pliocena i pleistocena u Africi. Kultura koja je ivjela na navedenome mjestu bila je dobro opremljena svakodnevnim pre dmetima izraenima od tronog materijala. Takva razina kulture od govara onoj suvremenih ljudi u jednostavnim seoskim nastambama, koje postoje ak i danas. Zahvaljujui sluajnou njihova ouvanja, moemo vidjeti da predmeti iz Monte Verdea predstavljaju naprednu kulturu, koja je

izraivala najprimitivnije kameno orue. Na nalazitima koja su milijunima godina starija, pronalazimo samo kameno orue, iako su se meu njima moda nalazili i troni artefakti, kakvi su otkriveni u Monte Verdeu. NOVIJA OTKRIA U PAKISTANU Predmeti nalik eolitima, koji se ne uklapaju u uobiajene ideje o ljudskoj evoluciji, iznova se otkrivaju i u drugim dijelovima svijeta. Primjer toga su i neka novija otkria britanskih arheologa u Paki stanu. Ti primitivni alati za sjeenje stari su oko 2 milijuna godina. No, prema opeprihvaenoj teoriji o afrikoj pradomovini, ov jekov predak iz toga doba - Homo habilis - ivio je samo u Africi. Neki znanstvenici su pokuali opovrgnuti znaaj otkria orua iz Pakistana. Antropologinja Sally McBrearty je kritizirala u lanku New York Timesa, da otkria: "ne pruaju dovoljno dokaza da su primjerci toliko stari i da su ih izradili ljudi." Nakon razmatranja tog neuobi ajenog kamenog orua, zakljuili smo da je ta optuba neopravdana. Karakteristino je za znanstvenike da zahtijevaju uvjerljivije doka ze za neobina otkria, koji e se uklapati u dogmatske ideje o ljudskoj evoluciji. Izvijee objavljeno 1987., u britanskom asopisu New Scientist, pokazuje da je McBrearty bila suvie skeptina. O dvojbama oko stratigrafskog konteksta i starosti kamenog orua, u asopisu je pi salo: "Robin Dennell, ravnatelj Paleolitskog projekta Britanske ar heoloke misije i Sveuilita u Sheffieldu, tvrdi da se te dvojbe ne mogu odnositi na kamene predmete iz doline Soan, koja se nalazi jugoistono od Rawalpindija. On i njegova kolegica Hellen Rendell, geologinja sa Sveuilita u Sussexu, izvijestili su, da su kameni predmeti od kvarcita, bili toliko duboko zakopani u sloj konglome rata i pjeenjaka, koji se naziva grupom Gornji Siwalik, da su ih morali izvaditi dlijetom." Prema asopisu New Scientist, datiranje je provedeno kombinacijom paleomagnetskih i stratigrafskih mjerenja. to je, pak, s tvrdnjom Sally McBrearty, da kamene predmete nisu izradili ljudi? O tome je New Scientist bio mnogo staloeniji: "to se tie osam komada koje su izvadili, Dennel vjeruje da je rije o 'pravim artefaktima'. On smatra da je od njih najmanje dvojben

komad kvarcita, koji je hominid navodno udarao iz tri smjera pomo u kamenog ekia, pri emu je s njega otkinuo sedam krhotina [slika 3.13.]. injenica da je otkinuto vie krhotina, kao i svje izgled tragova na 'jezgri', predstavljaju 'veoma uvjerljiv' dokaz o djelovanju ovjeka." Dakle, to trebamo zakljuiti iz otkria u Pakistanu? Znanstve nici koji vjeruju da je Homo erectus bio prvi predstavnik linije Homo, koji je napustio Afriku prije otprilike milijun godina, oito ne ele modificirati svoje ideje, nego osporiti znaaj kamenog orua iz Pa kistana, starog oko 2 milijuna godina. Moemo samo zamisliti kako bi reagirali na kameno orue otkriveno u slojevima iz miocena. SIBIR I INDIJA Mnoga druga kamena orua stara oko 2 milijuna godina, otkrivena su i na drugim mjestima u Aziji, Sibiru i sjeverozapadnoj Indiji. Godine 1961., u blizini Gorno-Altajska, na sibirskoj rijeci Ulalinki, otkriveno je stotine primitivnog kamenog orua. Prema izvijeu koje su 1984. predali ruski znanstvenici A. P. Okladinov i L. A. Ragozin, to orue je otkriveno u geolokim sloje vima starim od 1,5-2,5 miliju na godina. Drugi ruski znanstvenik, Yuri Mochanov, otkrio je na suprot noj obali rijeke Lene, u blizini sibirskog grada Diring Yurlakha, kameno orue koje nalikuje europskim eolitima. Magnet skom, te metodom datiranja ka lijevim-argonom, utvreno je da su formacije u kojima su ot SLIKA 3.13.: Kameno orue otkrive kriveni ti predmeti, stare 1,8 no u formaciji Gornji Siwalik u Paki milijuna godina. Nedavna otkri stanu. Britanski znanstvenici su utvr a u Indiji takoer nas odvode 2 dili da je staro oko 2 milijuna godina. milijuna godina daleko u pret-

povijest. Mnogo kamenih orua otkriveno je i u podruju planine Siwalik u sjeverozapadnoj Indiji. Siwalik potjee od imena polubo ga ive (sanskrt. Siva), gospodara sila sveopeg unitenja. Godine 1981., Anek Ram Sankhyan, s Instituta za antropoloka istraivanja u Indiji, otkrio je u blizini sela Haritalyangar, u tatrot-formaciji iz kasnog pliocena, kameno orue staro vie od 2 milijuna godina. U istoj formaciji otkriveni su i drugi alati. Naprijed navedena otkria iz Sibira i Indije, stara od 1,5-2,5 mi lijuna godina, ne uklapaju se u standardno gledite da je Homo erectus bio prvi predstavnik linije Homo, koji je otiao iz Afrike prije otprilike milijun godina. Slijedi primjer jo starijeg predmeta. Go dine 1982., K. N. Prasad, s Instituta za geoloka mjerenja u Indiji, izvijestio je o otkriu: "primitivnog orua od oblutka u obliku je dnostrane rune sjekire." Taj predmet je otkriven u Nagri-formaciji iz miocena, pokraj Haritalyangara, na obroncima Himalaja u sjeve rozapadnoj Indiji. Prasad je u svom izvijeu napisao: "Orue je otkriveno in situ, prilikom ponovnog mjerenja geolokog slijeda radi procjenjivanja debljine naslaga. Osobito se pozorno utvrdilo tono podrijetlo materijala, kako bi se iskljuila svaka mogunost da po tjee iz mlaih razina." Prasad je smatrao da je orue izradilo izrazito majmunoliko stvo renje, takozvani ramapitek. "Prisutnost ovog orua od oblutka u tako drevnim talozima", rekao je Prasad, "upuuje na to da su prvi hominidi, kao to je ramapitek, izraivali orue, hodali uspravno na dvije noge i vjerojatno upotrebljavali pribor za lov". No, danas mnogi znanstvenici vjeruju da je ramapitek predak dananjih orangutana, a ne ljudi. On sigurno nije bio tvorac kamenog orua. Dakle, tko je izradio orue iz miocena o kojem govori Prasad? Sasvim je mogue da su njihovi tvorci bili anatomski suvremeni lju di, koji su ivjeli u miocenu. ak bi i pretpostavka da je neko primi tivno stvorenje, poput Homo habilisa, izradio orue iz miocena, nametnula velika pitanja. Prema danas prihvaenim idejama, prvi tvorci orua pojavili su se u Africi prije oko 2 milijuna godina. TKO JE IZRADIO EOLITSKO ORUE? Neki e ak i nakon to su uli sve argumente o tome kako su eolite izradili ljudi, a koji e nedvojbeno uvjeriti mnoge, moda jo uvijek

biti sumnjiavi. Moe li se takvim osobama oprostiti to ne prihva aju eolite? Odgovor na to pitanje je potvrdan. U tom bi sluaju tre bale odbaciti i drugo slino kameno orue. No, to bi znailo i nu nost odbacivanja mnogih prihvaenih obrada, ukljuujui one iz Oldowana u Istonoj Africi, koje su otkrili Louis i Mary Leakey. Usporedimo li eolite otkrivene na Kentskoj platformi i u Istonoj Angliji s onima iz Olduvaija (slika 3.3.), meu njima neemo uoi ti mnogo razlika u vjetini izrade. Najrazumnije objanjenje bilo bi da su europski eoliti, kao i oru e iz Oldowana u Istonoj Africi, umjetno stvoreni. No, tko je nji hov tvorac? Znanstvenici nekritiki prihvaaju praktino objanjenje da je orue iz Oldowana izradio Homo habilis, pripadnik primitivne vrste hominida. Prema tome, bilo bi posve razumno da znanstvenici razmotre mogunost kako je Homo habilis moda izradio i eolite iz Istone Anglije i platoa u Kentu, od kojih neki potjeu otprilike iz istog razdoblja kao i orua iz Oldowana. No, postoji i druga mogunost. Mary Leakey je u svojoj knjizi rekla sljedee o oruu iz Oldowana: "Zanimljiv suvremeni primjer nedotjeranih kamenih ploica, koje se upotrebljavaju kao orue za rezanje, nedavno je otkriven u Jugozapadnoj Africi, te u ga saeto opisati. Ekspedicija Dravnog muzeja u Windhoeku, otkrila je dvije skupine plemena Ova Tjimba, koje upotrebljavaju kamenje. Osim to izrauju sjeckalice za lomljenje kostiju i druge teke poslove, ti ljudi upotrebljavaju i jednostavne, neobraene kamene krhotine bez drke, za rezanje i deranje koe." Dakle, nita nas ne spreava da razmotrimo mogunost kako su anatomski suvremeni ljudi izradili ak i primitivnije kameno orue, otkriveno u klancu Olduvai i nala zitima eolita u Europi. Uobiajen odgovor bi glasio da ne postoje fosili koji potvruju da su tada, prije otprilike 1-2 milijuna godina, u ranom pleistocenu ili kasnom pliocenu, postojali ljudi, iako su otkriveni fosili Homo habilisa. No, fosili Homo habilisa veoma se rijetko otkrivaju ak i na nalazitima iz kasnog pleistocena, gdje je otkriveno mnogo ka menog orua i drugih znakova ljudskih nastambi. Osim toga, kako se opisuje u 7. i 12. poglavlju, znanstvenici su otkrili fosilne ostatke kostiju potpuno suvremenih ljudi, u geolo-

kim slojevima starima barem kao i nie razine klanca Olduvai u Tanzaniji. Meu njima je bio i fosilizirani ljudski kostur, koji je 1913. otkrio dr. Hans Reck, u Sloju II klanca Olduvai, a Richard Leakey je na jezeru Turkani u Keniji, u formaciji neto starijoj od Sloja I u Olduvaiju, otkrio neke fosile ljudskih bedrenih kosti. Prema tome, nije ispravno tvrditi da uope ne postoje fosilni dokazi o ljudskoj prisutnosti u niim razinama Olduvaija. Osim fo silnog dokaza, raspolaemo i izvijeem Mary Leakey o kontroverznoj okrugloj kamenoj formaciji na nalazitu DK u niem Sloju I. Ona je pretpostavila da je to kamenje: "moda sluilo kao potpornji za grane ili tapove, koji su se umetali u zemlju radi zatite od vjetra ili izgradnje zaklona." Napisala je: "Openito, krugovi podsjeaju na graevine dana njih nomadskih naroda, koji svoje nastambe okruuju niskim kame nim zidom, koji titi od vjetra ili slui za podupiranje savinutih grana, prekrivenih koom ili travom." Kao primjer jedne takve grae vine, Mary Leakey je priloila fotografiju zaklona plemena Okombambi iz Jugozapadne Afrike (dananje Namibije). No, nisu se svi sloili s Leakeyinim tumaenjem kamenih krugo va. Ali, prihvatimo li njezinu verziju, namee nam se sljedee pita nje: "Budui da smatra kako graevina nalikuje onima suvremenih nomadskih plemena, poput Okombambija, zato nije pretpostavila da su kameni krug iz Olduvaija izgradili anatomski suvremeni ljudi prije 1,75 milijuna godina?" Zanimljivo je da postoje neki dokazi kako su neka od orua iz Olduvaija prilino napredna. U predgovoru studije Mary Leakey iz 1971., J. Desmond Clark je napisao: "Ovdje nalazimo artefakte, koji se konvencionalno tipoloki povezuju s mnogo mlaim razdobljima (kasnim paleolitikom ili jo mlaim dobom) - oblici sitnih strugala, ila, jetkala ... i izbrazdan i iskljuvan oblutak." No, istiemo da su vremeni znanstvenici smatraju kako je tip orua koje je otkriveno u slojevima iz "kasnog paleolitika ili jo mlaeg doba", izradio Homo sapiens, a ne Homo erectus ili Homo habilis. Napredno kameno orue otkriveno je i meu skupinama europskih eolita. Tako moemo pretpostaviti da su anatomski suvremeni ljudi izradili neka, ako ne sva, orua iz Oldowana i eolite.

Louis i Mary Leakey otkrili su u Sloju I klanca Olduvai, bole i orue za obradu koe, koje se vjerojatno upotrebljavalo za izradu konih ueta za bole. Hvatanje ivotinja pomou bola, zahtijeva vei stupanj inteligencije i vjetine od onog koji je posjedovao Homo habilis. Taj problem jo vie naglaava nedavno otkrie relativno potpunog kostura Homo habilisa, koji ukazuje na to da je taj hominid nalikovao majmunu mnogo vie nego to to pretpostavljaju znan stvenici. Dakle, to to za nas znai? Poznato je da ljudi danas proizvode kamena orue razliitog stupnja vjetine izrade - od primitivnog do naprednog. A, kako smo opisali u ovom i sljedea dva poglavlja, po stoje dokazi o istom nizu orua iz pleistocena, pliocena, miocena, pa ak i eocena. Najjednostavnije je objanjenje za to da su takav spek tar orua u prolosti, kao i danas, izraivali anatomski suvremeni ljudi. Moemo pretpostaviti da su i takvi ljudi bili suvremenici mnogo primitivnijih ovjekolikih stvorenja, koja su takoer izraivala ka meno orue.

4. POGLAVLJE

Primitivni paleoliti
Primitivni paleoliti napredniji su od eolita. Eoliti su prirodno slomlje ni komadi kamenja, koji su se upotrebljavali kao orue uz male ili nikakve preinake. Radni rub katkad je malo dotjeran ili jednostavno pokazuje tragove istroenosti. Meutim, paleoliti su esto namjerno otkinuti iz kamenih jezgri i mnogo su dotjeraniji. OTKRIA CARLOSA RlBEIRA U PORTUGALU Prvi navjetaj o otkriima Carlosa Ribeira, stigao je do nas posve sluajno. Dok smo pregledavali radove J. D. Whitneya, amerikog geologa iz 19. st., naili smo na nekoliko reenica o Ribeiru, koji je otkrio kremeno orue u miocenskim formacijama pokraj Lisabona. Mnogo saetije ga u svojim djelima spominje S. Laing, popularni engleski znanstveni pisac s kraja 19. st. Zanimljivo je da u knjini cama nismo otkrili nijedno Ribeirovo djelo, to nas je skrenulo u slijepi odvojak. No, poslije smo opet sluajno naili na Ribeirovo ime - u engleskom izdanju knjige Fossil Men (Fosilni ljudi) iz 1957, autora Boulea i Valloisa, koji su tek saeto kritizirali rad por tugalskog geologa iz 19. st. Meutim, preko Bouela i Valloisa, istra ivanjem smo stigli do francuskog izdanja knjige Gabriela de Mortilleta iz 1883., Le Prehistorique, koji je pozitivno opisao Ribeirova otkria. Slijedei biljeke u de Mortilletovom djelu, postupno smo otkrili obilje izvanredno uvjerljivih izvornih izvijea iz francuskih arheolokih i antropolokih asopisa iz druge polovice 19. st. Potraga za tim zakopanim dokazom pomogla nam je da shvatimo kako znanstveni establiment postupa s izvijeima o injenicama, koje se vie ne uklapaju u prihvaene teorije. Imajte na umu da za veinu dananjih studenata paleoantropologije, Ribeiro i njegova otkria jednostavno ne postoje. On se rijetko spominje samo u ud benicima, koji su tiskani prije vie od 30 godina. Carlos Ribeiro je 1857. imenovan direktorom Instituta za geoloka mjerenja u Portugalu, a poslije i ravnateljem portugalske Akademije

znanosti. Izmeu 1860.-63., prouavao je kameno orue otkriveno u portugalskim nalazitima iz kvartara. Taj geolog iz 19. st. je openi to podijelio geoloka razdoblja na etiri osnovne skupine: 1.) Primar nu, koja obuhvaa razdoblja od pretkambrija do perma; 2.) Sekun darnu, koja obuhvaa razdoblja od trijasa do krede; 3.) Tercijar razdoblja od paleocena do pliocena; te 4.) Kvartar - pleistocen i mlaa razdoblja. Tijekom istraivanja, Ribeiro je ustanovio da se u tercijarnim naslagama izmeu Canergada i Alemquera, dva sela u bazenu rijeke Tagus sjeveroistono od Lisabona, nalazi kremenje s tragovima ljudskog rada. Ribeiro je odmah poeo neovisno istraivati, te je na mnogim lo kalitetima otkrio krhotine obraenog kremenja u slojevima iz terci jara. No, Ribeiro je smatrao da se mora podvrgnuti znanstvenoj dogmi, koja je jo uvijek snana, prema kojoj ljudi nisu stariji od kvartara. Godine 1866., na slubenim geolokim kartama Portugala, Ribe iro je nekim slojevima u kojima su otkrivena orua, nevoljko pripi sao razdoblje kvartara. Nakon to je vidio te karte, francuski geolog Edouard de Verneuil je osporavao Ribeirovu teoriju, istiui da su takozvani kvartarni slojevi nedvojbeno pliocenski ili miocenski. U meuvremenu, ugledan istraiva, opat Louis Bourgeois, izvijestio je o otkriu kamenog orua u tercijarnim slojevima. Pod utjecajem de Verneuilova kriticizma i Bourgeoisova otkria, Ribeiro je otvo reno poeo tvrditi da su u pliocenskim i miocenskim formacijama u Portugalu, otkrivena orua. Godine 1871., Ribeiro je na portugalskoj Akademiji znanosti u Lisabonu, predstavio zbirku orua od kremena i kvarcita, uz neke otkrivene u tercijarnim formacijama u dolini rijeke Tagus. Godine 1872., Ribeiro je na Meunarodnom kongresu za pretpovijesnu an tropologiju i arheologiju, koji se sastao u Bruxellesu, predstavio jo neke uzorke, uglavnom iljate kamene ploice. Znanstvena zajednica je bila podijeljena. Na Izlobi u Parizu 1878., Ribeiro je izloio 95 uzoraka kremenog orua iz tercijara. Ugledan francuski antropolog, Gabriel de Mortillet, posjetio je Ribeirovu izlobu i izjavio da 22 uzorka neo sporno pokazuju znakove ljudskog djelovanja. De Mortillet je doveo i druge znanstvenike, meu kojima i svog prijatelja i kolegu Emilea

Cartailhaca, da pogledaju Ribeirove uzorke. Svi su isto zakljuili veinu kremena nedvojbeno su izradili ljudi. De Mortillet je napisao: "Jasno se uoava da je rije o svjesnoj obradi, na to ne ukazuje samo oblik, koji moe zavaravati, nego, to je mnogo znaajnije, jasno vidljive povrine o koje se udaralo i duboke kvrge koje nastaju od udaraca." Kvrge od udaraca katkad su sadravale i okrznua, male odlomke otkinute snagom udarca. Meu nekim Ribeirovim uzorcima nalazilo se i nekoliko dugih, okomitih ploica, usporedno uklonjenih, to obino nije rezultat izoblienja djelovanjem sila prirode. Suvremeni strunjak za kameno orue, Leland W. Patterson, sma tra da je kvrga od udarca najvaniji znak ljudske obrade kremene plo ice. Sadri li ploica i ostatke povrine za udaranje, to jo vie znai da je namjerno otkinuta iz kremene jezgre i da nije rije o komadu prirodno odlomljenog kremena, koji nalikuje na orue ili oruje. Slika 4.1. prikazuje jedno od Ribeirovih orua iz miocena otkrive nog u Portugalu, te, radi usporedbe, prihvaeno kameno orue musterijenske kulture iz kasnog pleistocena u Europi. Oba pokazuju tip ine znaajke svjesne obrade kamena od strane ovjeka: povrinu za udaranje, kvrgu od udarca, ogrebotine i paralelno uklanjanje krhotina.

SLIKA 4.1.: Lijevo: prednja i stranja strana kamenog orua otkrivenog u tercijarnoj formaciji u Portugalu. Pretpostavlja se da je ono staro vie od 2 milijuna godina. Desno: slubeno prihvaeno kameno orue, staro oko 100 000 godina, iz europskog sloja kasnog pleistocena, koje pripada musterijenskoj kulturi. Oba predmeta jasno pokazuju sljedee znaajke svjes nog ljudskog djelovanja: 1.) povrine za udaranje, 2.) ogrebotine, 3.) kvrge od udarca i 4.) paralelno uklanjanje krhotina.

De Mortillet dalje primjeuje: "Mnogi uzorci imaju, na istoj stra ni gdje se nalazi kvrga od udarca, upljine s tragovima i komadiima prilijepljenog pjeenjaka, a ta injenica potvruje njihov izvoran geostratigrafski poloaj." No, neki su znanstvenici i dalje bili sum njiavi. Na sastanku Meunarodnog kongresa za pretpovijesnu antropologiju i arheologiju, koji se odrao 1880. u Lisabonu, Ribeiro je izloio jo neke uzorke iz miocenskih slojeva. U svom izvijeu je rekao: "1.) Otkriveni su kao integralan dio samih slojeva. 2.) Imali su otre, dobro ouvane rubove, to znai da nisu bili pre neseni iz daleke udaljenosti. 3.) Boja njihove patine odgovarala je boji kamenja u sloju u kojemu su otkriveni." Druga toka je osobito bitna. Neki geolozi su tvrdili da su poplave i bujice ispunile pukotine u miocenskim naslagama kremenim oruem iz pleistocena. No, ako su kremeni doista bili noeni vodom, tada bi njihovi otri rubovi najvjerojatnije bili oteeni - to nije sluaj. Kongres je sazvao posebnu komisiju za ispitivanje uzoraka i na lazita. lanovi komisije su 22. rujna 1880., otputovali iz Lisabona na sjever. Tijekom putovanja, promatrali su stare utvrde na vrhovima brda i, prolazei dolinom rijeke Tagus, pokazivali jedni drugima po druja iz jure, krede i tercijara. Iskrcali su se u Carregadu i potom nastavili do oblinje Otte, odakle su otili na dva kilometra udaljeno brdo Monte Redondo. Ondje su se znanstvenici razdvojili u skupi ne, od kojih je svaka istraivala jedan klanac u potrazi za kremenjem. U svojoj knjizi Le Prehistorique, Gabriel de Mortillet je dao in formativno izvijee o dogaajima u Monte Redondu: "lanovi Kongresa stigli su u Ottu, u sredite velike slatkovodne formacije. Bilo je to dno drevnog jezera, ije je sredite ispunjeno pijeskom i ilovaom, a na rubovima ima pijeska i kamenja. Inteligentna stvo renja vjerojatno su ostavila svoje orue na obali jezera, koje je ne ko oplakivalo Monte Redondo, pa je potraga upravo ondje i poela. I bila je uspjena. Sposoban istraiva iz Umbrije [Italija], gosp. Bellucci, otkrio je kremen in situ, koji je sadravao neosporne tra gove svjesnog, ljudskog rada. Prije nego to ga je odvojio, pokazao ga je svojim kolegama. Kremen je bio vrsto umetnut u kamen, te ga je morao izvaditi ekiem. Definitivno potjee iz istog razdoblja kao i naslaga. Umjesto da je leao na povrini na kojoj se mogao se kundarno cementirati u mlaem razdoblju, otkriven je kako lei

vrsto na mjestu ispod naslage, koja se rasprostire ero diranim podrujem [slika 4.2.]. Nemo gue je poeljeti potpuniju demon straciju, koja e po tvrditi poloaj kremena u tom sloju." Neki suvremeni SLIKA 4.2.: Stratigrafija nalazita u podnoju strunjaci smatraju planine Monto Redondo u Otti, Portugal, gdje je da konglomerati u G. Bellucci otkrio orue: 1.) pjeenjak; 2.) kon Otti potjeu iz ra glomerat pjeenjaka iz miocena s kremenjem; 3.) nog miocena, to povrinske naslage erodiranog kremenja. Strelica ih ini starima oko obiljeena slovom "x" oznaava poloaj orua. 15-20 milijuna godina. Openito, ne postoji razlog zbog kojeg ak i danas ne bi bilo vrijedno posvetiti ozbiljnu pozornost Ribeirovim otkriima. OTKRIA L. BOURGEOISA U THENAYU, FRANCUSKA L. Bourgeois je 19. kolovoza 1867., na Meunarodnom kongresu za pretpovijesnu antropologiju i arheologiju u Parizu, iznio svoje izvijee o kremenom oruu koje je otkrio u slojevima iz ranog mioce na (prije 15-20 milijuna godina) u Thenayu, na sjeveru sredinje Francuske. Bourgeois je rekao da oni podsjeaju na tip orua iz kvartara (strugala, svrdla, otrice, itd.) koje je otkrio na povrini u istom podruju. Na gotovo svim miocenskim primjercima uoio je uobi ajene tragove ljudskog rada: istanano dotjerivanje, simetrino kle sanje i tragove uporabe. Samo je nekoliko znanstvenika na Parikom kongresu priznalo da je doista rije o artefaktima. Neometan tom injenicom, Bour geois je nastavio otkrivati uzorke i uvjeravati paleontologe i geolo ge da su oni proizvodi ljudskog rada. Jedan od prvih koje je u to uvjerio bio je Gabriel de Mortillet. Neki znanstvenici su propitkivali stratigrafski poloaj kremenja. Prvi uzorci koje je pronaao Bourgeois, nalazili su se meu krhoti-

nama stijena uz obronke male doline, koja prolazi platoom u The nayu. Geolozi, poput sir Johna Prestwicha, tvrdili su kako je ustvari rije o povrinskim otkriima. Bourgeois im je odgovorio tako to je iskopao rov u dolini, u kojemu je otkrio kremenje s istim tragovi ma ljudskog rada. Jo uvijek nezadovoljni, kritiari su rekli da je kremenje ulo u rov kroz pukotine s vrha platoa, gdje su se esto pronalazila orua iz pleistocena. Bourgeois je zato 1869. iskopao jamu na vrhu platoa. Tijekom istraivanja, stigao je do sloja vapnenca debelog 30 cm, u kojem nije bilo pukotina kroz koje je kameno orue iz pleistocena moglo uklizati na nie razine. Dublje u toj jami, na dubini od oko 4 m, u sloju iz ranog mioce na, Bourgeois je otkrio mnogo kremenog orua. De Mortillet je u Le Prehistorique napisao: "Vie nema dvojbi o njihovoj starosti ili geolokom poloaju." Unato oitim dokazima, mnogi znanstvenici su i dalje bili nera zumno sumnjiavi. Konaan obraun dogodio se 1872., na sastanku Meunarodnog kongresa za pretpovijesnu antropologiju i arheolo giju u Bruxellesu. Bourgeois je predstavio mnogo uzoraka, iji je broj zabiljeen u objavljenom zapisniku Kongresa. Opisujui iljato orue (slika 4.3.), Bourgeois je rekao: "Ovdje imamo orue nalik ilu, sa irokom bazom. Otrica u sredini nastala je pravilnim retuiranjem. To je tip karakter istian za sve epohe. Na suprotnoj se strani nalazi kvrga od udarca." Burgeois je drugi predmet opisao kao no ili orue za sjeenje: "Rubovi su pravilno dotjerani, a na suprotnoj strani je kvrga od udar ca." Istaknuo je i da su na mnogim njegovim primjercima, rubovi dijela orua koji se vjerojatno drao u ru ci, ostali neoteeni, dok oni na povrina ma za sjeenje poka zuju izrazite tragove troenja i poliranja. Drugi uzorak (sli SLIKA 4.3.: iljato orue iz miocenske forma ka 4.4.), Bourgeois je cije u Thenayu, Francuska. nazvao vrhom strijele

ili ilom. Ukazao je na tra gove dotjerivanja na rubovi ma iz kojih je oito da je namjera tvorca bila da izradi otar vrh. Bourgeois je meu predmetima koje je skupio, uoio i osnovnu jezgru s oba dotjerana vrha, koja su oito imala odreenu svrhu. Rekao je: "Najistaknutiji rub iskle san je nizom udaraca, vjero jatno kako bi ugodnije leao u ruci. Drugi rubovi su otri, to znai da to lomljenje nije posljedica kotrljanja." Slika 4.5. pokazuje orue iz ranog miocena u Thenayu, a ispod njega slian predmet iz kas nog pleistocena, koje se slu beno smatra oruem.

SLIKA 4.4.: iljati artefakt iz miocen skog sloja, otkriven u Thenayu, Francu ska, s vidljivim tragovima dotjerivanja uz otricu.

SLIKA 4.5.: gore: kremeno orue iz kasnog pleistocena. Dolje: Orue iz ranog miocenskog sloja u Thenayu, Francuska

Kako bi okonao polemike, Kongres za pretpovijesnu antropo logiju i arheologiju sazvao je komisiju sastavljenu od petnaest la nova, koja je trebala procijeniti Bourgeoisova otkria. Veina, od osam lanova, sloila se kako se radi o ljudskom podrijetlu kremenja. Samo pet lanova vijea nije uoilo tragove ljudskog rada na uzorcima iz Thenaya. Jedan lan je ostao suzdran, a drugi je rez ervirano podrao Bourgeoisa. Iako je na kremenima iz ranog miocena, otkrivenim u Thenayu, bilo malo kvrga od udaraca, veina je pokazivala znakove fine obra de rubova. Oni su se uglavnom nalazili na samo jednoj strani ruba, dok druga nije bila dotjerivana - to se naziva jednostranim lomljenjem. De Mortillet je vjerovao, kao i dananji strunjaci, kako u gotovo svim sluajevima odlamanje nije posljedica sluajnih udaraca, nego namjernog djelovanja. U svojoj knjizi Musee Prehistorique (Pretpovijesni muzej), de Mortillet je prikazao crtee nekih kremena iz Thenaya, koji su sadravali tragove veoma pravilnog jednostra nog dotjerivanja (slika 4.6.). Neki su Bourgeoisovi kritiari komentirali da se meu svim kre menima iz ranog miocena, koje je skupio u Thenayu, nalazi samo nekoliko veoma dobrih primjeraka - oko trideset. No, de Mortillet je izjavio: "Dovoljan je samo jedan neosporan primjerak, a oni ih imaju trideset!"

SLIKA 4.6.: Jednostrano dotjerano orue iz ranog miocena, otkriveno u Thenayu, Francuska.

SLIKA 4.7.: Lijevo: kremeno orue otkriveno u formaciji ranog miocena u Thenayu, Francuska. Desno: slubeno prihvaeno orue iz nieg sred njeg dijela Sloja II, klanac Olduvai, Afrika. Donji rubovi oba uzorka po kazuju djelomino paralelne tragove lomljenja, ime zadovoljavaju krite rije prema kojima se mogu smatrati artefaktima.

Suvremeni strunjaci za kameno orue, kao to je L. W. Patterson, tvrde da su paralelni tragovi lomljenja, koji su otprilike iste velii ne, dobri pokazatelji ljudskog djelovanja. Oni su vidljivi i na crtei ma kremenja iz ranog miocena otkrivenih u Thenayu. Slika 4.7. pokazuje jednostrano orue iz Thenaya uz slino jednostrano orue iz klanca Olduvai, koje se slubeno prihvaa. Mnogi kremeni iz Thenaya imaju fino raspuknute povrine, to ukazuje na to da su bili izloeni vatri. De Mortillet je zakljuio kako su ljudi vatrom lomili vee komade kremena. Krhotine koje bi pri tome otpale, pretvarali su u orua. Zahvaljujui radovima S. Lainga, podaci o oruu iz Thenaya, ko ja potjeu iz ranog miocena, stigli su do inteligentnih itatelja u zemljama engleskog govornog podruja. Laing je izjavio: "injeni cu ljudskog podrijetla ovog orua u znatnoj mjeri je potvrdilo otkri e da narod Mincopica s Andamanskog otoja, izrauje kamenje za bruenje ili strugala, koja su gotovo identina onima iz Thenaya, te na isti nain vatrom prelamaju kamenje kako bi dobili eljenu veli inu i oblik ... Openito, ini se kako je dokaz o tomu oruu iz mio cena veoma uvjerljiv, a svi prigovori protiv njega temelje se samo na nesklonosti priznavanja drevnijeg podrijetla ovjeka."

Tko je izradio orue iz Thenaya? Neki vjeruju da su to bili primi tivni, majmunoliki ljudski preci. No, S. Laing je 1894. rekao sljede e o kremenju iz Thenaya: "Tip tog orua, iako uz neka poboljanja, pronalazimo i u pliocenu, kvartaru, pa ak i danas. Strugalo Eskima i stanovnika Andamana, samo je uveana i poboljana verzija strugala iz miocena." Ako ljudi izrauju takva strugala danas, posve je mogue da su ista takva stvorenja izraivala slina strugala i u mio cenu. I, kako emo vidjeti u sljedeim poglavljima, znanstvenici su doista otkrili ostatke kostura ljudi, koji se ne razlikuju od Homo sapiensa iz tercijara." To objanjava zato se danas vie nigdje ne spominje kremenje iz Thenaya. U odreenoj etapi povijesti paleoantropologije, neki znan stvenici skloni evolucionizmu, ak su prihvatili miocenska orua iz Thenaya, no pripisali su ih praovjeku. Teorija o evoluciji uvjerila ih je da je takav ovjekov predak postojao, no njegovi fosili nisu bili otkriveni. Kada su 1891. na Javi konano otkriveni takvi fosili, oni su se nalazili u formaciji za koju se danas pretpostavlja da pripada srednjem pleistocenu. Ta injenica je nedvojbeno postavila dilemu pred sve zagovornike miocenskog ovjekolikog majmuna. Pretea ovjeka, prijelazno bie izmeu fosilnih majmuna i suvremenih ljudi, nije otkriven u ranom miocenu - prema dananjim procjenama, prije 20 milijuna godina - nego u srednjem pleistocenu, to ga ini starim manje od milijun godina. Tako se kremenje iz Thenaya, kao i svi dru gi dokazi o postojanju tercijarnih ljudi (ili tercijarnog ovjekolikog majmuna, koji je izraivao orue), tiho i oito temeljito, izbacivalo iz aktivnih rasprava te potpuno zaboravilo. Mnogobrojni dokazi o postojanju hominida koji su izraivali orue u tercijaru, zakopani su, a o tome ovisi stabilnost itavog zdanja suvremene paleoantropologije. Prihvati li se makar i mali dio dokaza o postojanju ljudi koji su izraivali orue u miocenu ili ranom plio cenu, itava slika o evoluciji ovjeka, koja se tako pozorno gradila tijekom ovoga stoljea, bila bi potpuno unitena.

ORUE IZ AURILLACA, FRANCUSKA Godine 1870., Anatole Roujou je izvijestio da je geolog Charles Tardy, izvadio kremeni no (slika 4.8.) iz povrine konglomerata iz kasnog miocena, u Aurillacu u junoj Francuskoj. Roujou je to va enje opisao rijeju arrache, to znai da je kremen morao biti izvaen uz primjenu sile. De Mortillet je vjerovao da se Tardyjevo kremeno orue poslije zacementiralo u povrinu iz kasnog miocena, zbog ega ga je smjestio u pleistocen. Francuski geolog J. B. Rames, dvojio je da je predmet koji je ot krio Tardy, ljudskog podrijetla. No, Rames je 1877. osobno otkrio kremeno orue u istom podruju, u mjestu Puy Courny pokraj Aurillaca. Ti predmeti su iskopani iz sedimenata, a nalazili su se izme u slojeva vulkanskog materijala, koji se ondje nataloio u kasnom miocenu, prije oko 7-9 milijuna godina. Godine 1894., S. Laing je detaljno opisao tragove ljudske obrade, koje je Rames uoio na kremenju: "Meu primjercima se nalazi nekoliko dobro poznatih paleolitskih tipova, dlijeta, strugala, vrhovi strelica i kamene ploice, samo manje dotjeranih i manjih od onih iz mlaih razdoblja. Otkriveni su na tri razliita nalazita u istom sloju ljunka i odgovaraju svim testovima za utvrivanje autenti nosti orua iz kvartara, kao to su kvrge od udarca, koljkaste pu kotine i, prije svega, tragovi svjesnog klesanja u odreenom smjeru." Prema Laingu, francuski antropolog Armand de Quatrefages je uoio istanane, usporedne ogrebotine na otkrhnutim rubovima mnogih uzoraka, koje ukazuju na ljudsku uporabu. Ti tragovi nisu pri sutni na drugim neotkrhnutim rubovima. Na znan stvenom kongresu u Grenobleu, prihvaeno je da su predmeti iz Puy Cournya orue. Laing je o oruu rekao i ovo: "ljunana naslaga u SLIKA 4.8.: Prvo kameno orue otkrive kojoj su otkriveni, sadri no u Aurillacu u Francuskoj.

pet razliitih vrsta kremena, od kojih oni koji nalikuju oruu pri padaju jednoj osobitoj vrsti, koja je na neobian nain prilagoena za ljudsku uporabu. Kao to tvrdi Quatrefages, takvo svrstavanje predmeta nije posljedica bujica ili drugih prirodnih uzroka. To je moglo uiniti samo inteligentno bie, koje je odabiralo kamenje najprikladnije za izradu alata ili oruja." Max Verworn sa Sveuilita u Gottingenu, Njemaka, isprva je bio sumnjiav prema izvijeima o kamenom oruu iz pliocena i starijih razdoblja. Zato je 1905. otiao u Aurillac kako bi osobno pregledao ondje otkriveno kameno orue. Verworn je ostao u Aurillacu est dana, tijekom kojih je iskopa vao nalazite Puy de Boudieu, koje se nalazi u blizini Puy Cournyja. Opisavi rezultate iskopavanja prvog dana, napisao je: "Sreom, naiao sam na mjesto na kojemu sam otkrio velik broj kremenih predmeta, nad ijom sam neosporno uporabnom prirodom ostao u trenutku iznenaen. To nisam oekivao. Tek sam se postupno naviknuo na spoznaju da u ruci drim orue, koje je izradilo ljudsko bie iz tercijara. Razmotrio sam sve mogue prigovore - o geolokoj starosti nalazita, uporabnoj prirodi uzoraka - dok konano nisam priznao da nijedan od njih ne moe opovrgnuti injenice." Otklesani kremeni predmeti otrih rubova, otkriveni su u malim skupinama meu kamenjem koje je bilo u velikoj mjeri izvaljano i istroeno. To je znailo da se kremeni predmeti nisu suvie pomicali nakon taloenja i, prema tome, da su otkrhnua na njima ljudskog, a ne geolokog podrijetla. injenica da je kremeno orue otrih ru bova otkriveno u skupinama, takoer ukazuje na postojanje radionica. Verworn je nakon toga opseno raspravljao o razliitim meto dama prepoznavanja tragova ljudskog djelovanja na kremenom predmetu. Tako je dokaz o tom djelovanju podijelio u tri skupine: 1.) znakove prvog udarca, kojim je otkinuta krhotina od kremene je zgre; 2.) znakovi udarca nastali sekundarnim klesanjem ruba na samom kremenu; 3.) znakovi uporabe na operativnim rubovima. Razmotrivi sve razliite karakteristike udaraca i uporabe, Ver worn je smatrao da nijedna od njih ne prua konano objanjenje: "Odluku emo moi donijeti samo kritikom analizom navedene kombinacije znakova."

Istu metodologiju predloio je i L. W. Patterson, suvremeni stru njak za kameno orue. Meutim, za razliku od Verworna, Patterson je pripisao mnogo vee znaenje kvrgama od udarca i jednosmjer nom cijepanju uz pojedine rubove ploica, osobito u sluaju kada je na nalazitu otkriven vei broj uzoraka. Pattersonove su studije po kazale da prirodne sile gotovo nikada ne proizvode takve uinke u znaajnoj mjeri. Verworn je potom pruio primjer kako se moe primijeniti nje gova metoda analize: "Pretpostavimo li da u interglacijalnom sloju otkrijem kremeni predmet, koji sadri jasne kvrge od udarca, no ne i druge znakove svjesnog rada. U tome bih sluaju posumnjao nala zi li se preda mnom doista predmet, koji je izradio ovjek. No, pret postavimo li da otkrijem kremen na ijoj su jednoj strani vidljivi svi tipini tragovi udarca, a na drugoj negativne udubine dviju, tri, e tiri ili vie krhotina uklonjenih istosmjernim udarcima. Dalje, pret postavimo da se na jednom rubu nalazi mnotvo paralelnih i istosm jernih tragova sukcesivno uklonjenih malih krhotina i da su svi oni, bez iznimke, smjeteni na istoj strani ruba. Pretpostavimo da su svi drugi rubovi otri i da nemaju tragove udarca ili kotrljanja. U tom bih sluaju mogao posve sigurno rei da je to orue, koje je proiz veo ovjek." Nakon brojnih iskopavanja nalazita u blizini Aurillaca, Verworn je analizirao kremeno orue koje je otkrio uz primjenu gore opisa nih rigoroznih znanstvenih metoda. Zakljuio je: "Osobno sam, svojim rukama, iz netaknutih slojeva Puy de Boudieua, iskopao mnogo takvih artefakata. To je neosporan dokaz da su ljudi krajem miocena obraivali kremenje." Veina predmeta koje je Verworn otkrio u slojevima iz micoena u Aurillacu, bila su razna strugala. Napisao je: "Neka strugala sadr e samo tragove uporabe na rubu za struganje, dok su ostali rubovi istog komada prilino otri i bez tragova. Na drugim uzorcima, rub za struganje ima mnotvo tragova svjesnog, istosmjernog klesanja. To klesanje jasno pokazuje sve uobiajene tragove udarca. Rubovi tragova udaraca na gornjem dijelu nekih orua, ak su i danas posve otri. Nedvojbeno se zakljuuje da je cilj obrade rubova bio uklanja nje vanjskih slojeva ili davanje eljenog oblika. Na mnogim koma-

dima jasno se vide povrine koje su se dra le u dlanu, oblikovane uklanjanjem otrih rubova i vrhova s mjesta na kojima bi mogli smetati pri uporabi ili uzrokovati ozljede." Verwon je rekao sljedee o drugom pre dmetu: "Znakovi cijepanja na otrici stru gala, nalaze se toliko pravilno i vodoravno jedan pokraj drugog, da podsjeaju na pri mjerke iz paleolitika ili ak neolitika." SLIKA 4.9.:iljato kre- Prema prihvaenom geolokom slijedu, meno orue iz kasnog paleolitsko i neolitsko orue pripisuju se miocena, otkriveno u Au kasnom pleistocenu. rillacu, Francuska. Verworn je otkrio i mnogo iljatih strugala (slika 4.9.): "Od svih kremenih predmeta, ovi najjasnije poka zuju tragove svjesnog oblikovanja orua, barem to se tie opera tivnih rubova. Ustvari, vrhovi su openito obraeni tako da moemo govoriti o veoma istananoj tehnici izrade. Rubovi su obraeni s vie jednosmjernih udaraca na takav nain, da je neosporno rije o svjes nom oblikovanju vrha." U Aurillacu su otkrivena i zarezana strugala (slika 4.10.) sa zaob ljenim udubinama na operativnom rubu, prikladnima za struganje cilindrinih predmeta, poput kostiju ili drke koplja. Verworn pri mjeuje: "U veini sluajeva su zarezana strugala izraena otkida njem jednog od rubova u zakrivljenom obliku istosmjernim udarci ma."

SLIKA 4.10.: Lijevo: Prednja povrina zarezanog strugala iz kasnog mio cena, otkrivenog u Aurillacu, Francuska. Desno: Stranja povrina zakriv ljenog operativnog ruba, na kojoj je Verworn uoio sitne tragove uporabe.

Verworn je otkrio i nekoliko alata za udaranje, sjeenje i kopa nje. Jedan od njih je opisao kao: "veliko, iljato orue za sjeenje ili kopanje. Oblikovano je iz prirodne kremene ploe obradom vrha. Na povrinama komada vidi se kremena jezgra, a na vrhu iljak iz raen otkidanjem krhotina uglavnom u istom smjeru." O jednom drugom iljatom oruu, Verworn je napisao: "Jedna strana ovog orua, neposredno ispod vrha, oblikovana je tako da se moe uhva titi dlanom, na taj nain da su uklonjeni otri rubovi. Moda je rije o primitivnoj sjekiri, koja se upotrebljavala za udaranje ili komada nje." Verworn je otkrio i orue za koje je pretpostavio da je oblikova no za ubadanje, buenje ili rezbarenje. Zakljuio je: "Potkraj miocena, postojala je kultura koja. kako moemo vidjeti na temelju ovog kremenog orua, nije bila u poet nim fazama, nego je ve prola dugo razdoblje razvoja ... ti miocenski ljudi iz Cantala znali su cijepati i obraivati kremen." Verworn je dalje rekao: "Veliina orua ukazuje na postojanje stvorenja iji su dlanovi, veliinom i oblikom, bili identini naima i, prema tome, imala su slina tijela. ini se da velika strugala i re zala koja stanu u nae dlanove i, prije svega, injenica da su gotovo sva orua savreno prilagoena dlanovima, potpuno potvruju ovaj zakljuak. Orue razliitih veliina, na kojima su savreno jasno vi dljivi operativni rubovi, tragovi uporabe i povrine za hvatanje, uglav nom posve prirodno i ugodno lee u naim dlanovima, a izvorni otri vrhovi i rubovi namjerno su uklonjeni s povrina namijenjenih dlanu, kako bismo mogli pomisliti da je to orue izraeno tono za nae dlanove." Verworn je potom rekao sljedee o tvorcima orua: '"Iako je mogue da je taj oblik tercijarnog ovjeka bio sliniji ivotinjskim precima dananjeg ovjeka, nego to su to sami dananji ljudi, tko moe tvrditi da on ve tada nije imao neke osnovne fizike znaajke suvremenih ljudi, da se karakteristino ljudske znaajke nisu razvile u kasnom miocenu?" Kako objanjavamo u 7. poglavlju, fosilni ostaci kostiju posve identini onima dananjih ljudi, otkriveni su u slojevima iz pliocena, miocena, eocena, te ak starijih razdoblja. Uzmemo li u obzir i i njenicu da dananji ljudi izrauju orue, koje se ne razlikuje mnogo

od onih otkrivenih u miocenskim slojevima u Francuskoj i na dru gim mjestima, tada opeprihvaena teorija o evoluciji ovjeka gubi na vrijednosti. Ustvari, ta teorija ima smisla samo ako zanemarimo mnotvo dokaza. Razmotre li se svi dostupni dokazi u obliku orua i ostataka kostura, posve je teko konstruirati neki evolucijski slijed. Tako nam ostaje samo pretpostavka da su prije vie desetaka mili juna godina, postojali razliiti tipovi ljudi i ovjekolikih stvorenja, koji su izraivali kameno orue razliitih stupnjeva vjetine izrade. Godine 1924., George Grant MacCurdy, direktor Amerike kole za pretpovijesna istraivanja u Europi, u asopisu Natural History pozitivno je ocijenio kremeno orue iz Aurillaca. Slino orue je u Engleskoj otkrio J. Reid Moir. Neki su kritizirali da je kremenje otkrhnuto djelovanjem prirodnih sila, kao to je pomicanje Zemlje, pri emu su nastali kameni predmeti koji nalikuju oruu. No, znan stvenici su pokazali kako na odreenim mjestima na kojima je Moir otkrio kremeno orue, geoloki dokaz ne potvruje djelovanje tak vih prirodnih sila. MacCurdy je napisao: "Okolnosti koje ukazuju na djelovanje prirodnih sila, ne postoje u odreenim pleistocenskim naslagama u Istonoj Angliji, gdje je J. Red Moir otkrio obraeno kremenje ... Moemo li isto tvrditi i za isklesano kremenje otkriveno u slojevima iz gornjeg miocena u Aurillacu (Cantal)? Sollas i Capitan nedavno su to potvrdili. Capitan nije otkrio samo kremene ploice, koje ukazuju na uporabu, nego i prave tipove orua, koja se obino sma traju karakteristinima za odreena paleolitska nalazita. Takvi pre dmeti se iznova pojavljuju: ila, ploice s kvrgama, paljivo dotjerane u oblik vrhova i strugala musterijenskog tipa, diskovi s pravilno obraenim rubovima, strugala najrazliitijih oblika i, konano, mo tike. Zakljuio je da su mnogi otkrhnuti kremeni iz Cantala i klasi ni uzorci iz najpoznatijih paleolitskih nalazita, gotovo posve iden tini." William Sollas je bio ef Odsjeka za geologiju na Oxfordu, a iznimno ugledan francuski antropolog Louis Capitan, profesor Fran cuskog koleda.

OTKRIA A. RUTOTA U BELGIJI Kustos Kraljevskog prirodoslovnog muzeja u Bruxellsu, A. Rutot, odgovoran je za niz otkria koja su poetkom 20. st. dala novo zna enje neuobiajenoj izradi kamenog orua. Veina alata koje je ot krio Rutot, potjecala je iz ranog pleistocena. No, njegova daljnja istraivanja su 1907. rezultirala jo nevjerojatnijim otkriima u pje anim jamama pokraj belgijskog grada Boncellesa, koji se nalazi u podruju Ardena. Slojevi u kojima se nalazilo orue, potjecali su iz oligocena, to ih ini starima od 25 do 38 milijuna godina. George Schweinfurth je u asopisu Zeitschrift fur Ethnologie o tome napisao sljedee: "Meu njima je bilo sjeckalica, kamenih na kovnja, noeva, strugala, svrdla i kamenja za bacanje, a svi su po kazivali znakove svjesnog rada, kojim su oblikovani u predmete savreno prilagoene za ljudsku ruku ... sretan otkriva imao je ast pokazati nalazita 34-orici belgijskih geologa i studenata pretpovi jesti. Svi su se sloili da nema dvojbe oko poloaja iskopina." Rutotovo potpuno izvijee o otkriima iz Boncellesa, pojavilo se u biltenu belgijskog Drutva za geologiju, paleontologiju i hidro logiju. Rutot je izjavio i da je kameno orue slino onom iz Bonce llesa, otkriveno i u oligocenskim slojevima u Baraque Michelu i pilji u zaljevu Bonnet. Kameno orue je otkriveno i u slojevima iz srednjeg pliocena u Rosartu, koji se nalazi na lijevoj obali rijeke Meuse. Rutot je napisao: "Dakle, ini se da je ideja o postojanju ovjeka u oligocenu ... tako uvjerljivo i precizno potvrena da nitko ne moe pronai ni najmanju pogreku." Rutot je istaknuo da orue iz oligo cena, otkriveno u Boncellesu, gotovo posve nalikuje alatima koje u posljednjih nekoliko stoljea izrauju stanovnici Tasmanije (slike 4.11. i 4.12.). Rutot je nakon toga detaljno opisao razliite tipove orua iz oli gocena, otkrivenog u Boncellesu, poevi s percuteurs (ili rezalima). Meu njima su bila: obina rezala, naotrena rezala, iljata rezala i predmeti za dotjerivanje, koji su se upotrebljavali za otre nje operativnih rubova kamenog orua. Sve kategorije percuteurs-a pokazivali su tragove klesanja s ciljem oblikovanja orua priklad nog za dranje u ruci, te znakove uporabe na operativnom rubu.

SLIKA 4.11.: Orua koja su izradili tasmanijski uroenici u novijim povijesnim razdobljima. Rutot je rekao da gotovo posve nalikuju oruu iz oligocena, otkrivenom u belgijskom gradu Boncellesu. (a) Rubno struga lo (racloir), usporedi sliku 4.12.a. (b) iljato orue (pergoir), usporedi sliku 4.12.b. (c) Nakovanj (enclume), usporedi sliku 4.12.C. (d) Kameni no (couteau), usporedi sliku 4.12.d. (e) Strugalo s dva ruba (grattoir dou ble), usporedi sliku 4.12.e. (f) ilo (pergoir), usporedi sliku 4.12. f. (g) Rubno strugalo (grattoir), usporedi sliku 4.12.g.

SLIKA 4.12.: Kameno orue otkriveno ispod pjeanih slojeva iz kasnog oligocena u Boncellesu, Belgija. (a) Rubno strugalo koje nalikuje musterijenskom iljku iz kasnog pleistocena u Europi. (b) iljato orue s veli kom kvrgom od udaranja. (c) Nakovanj s tragovima udaranja. (d) Kameni no s tragovima uporabe na rubu za rezanje. (e) Rubno strugalo. (f) ilo. (g) Veliko rubno strugalo.

Na nalazitima u Boncellesu otkriveno je i nekoliko kamenih nakovnja, karakteristinih po velikoj ravnoj povrini s jasnim trago vima udaranja. Rutot je potom opisao neka orua, koja je nazvao couteaux, to bi se moglo najbolje prevesti kao rezala. Napisao je: "Moe se uoi ti da su couteaux izraeni od prilino dugih kremenih ploica, s jed nom tupom i drugom otrom stranom." Drugi tip orua bio je racloir ili rubno strugalo. Racloir se izvor no izraivao od okrugle ploice, s jednim tupim i drugim otrim rubom. Nakon dotjerivanja u oblik prikladan za dranje, tupi rub orua se drao u dlanu, dok se otrim strugalo po povrini predmeta. Tijekom te operacije, s ruba orua za rezanje otkidale su se male krhotine i ti tragovi uporabe vidljivi su na mnogim uzorcima. Rutot je potom opisao druge tipove racloirs-a: zarezani racloir, koji se vjerojatno upotrebljavao za struganje dugih, okruglih pred meta, te dvostruki racloir s dva otra ruba. Neki od dvostrukih ra cloirs-a nalikuju musterijenskom iljatom oruu iz kasnog pleistocena. Rutot je opisao i posebnu kategoriju alata, koje je nazvao mjea vinom orua, jer su izgledali kao da su se upotrebljavali u vie svrha. Napisao je: "Vrh na otrom rubu obino je oblikovan presi jecanjem dvaju ravnih rubova ili, to je ee, sadre dvije usjekline stvorene dotjerivanjem." Sljedei tip orua koje je opisao Rutot, bio je grattoir, druga kategorija strugala. Rutot je opisao i percoirs-e, koje bismo mogli nazvati ilima ili svrdlima. Osim toga, u Boncellesu je vidio i pred mete koji nalikuju kamenju za bacanje, vjerojatno uz pomo prake. Konano, Rutot je pretpostavio da su odreene kremene alate s tra govima kontinuiranih udaraca, drevni stanovnici Boncellesa vjero jatno upotrebljavali za paljenje vatre. Takvo kamenje otkriveno je meu oruem iz kasnog pleistocena. Rutot je rekao: "Suoeni smo s ozbiljnim problemom - postoja njem stvorenja iz oligocena, koji su bili dovoljno inteligentni da iz rauju i upotrebljavaju tono odreene i najrazliitije tipove orua." Danas znanstvenici uope ne razmatraju mogunost postojanja ovje ka - ili ak praovjeka - u oligocenu. Vjerujemo da za to postoje dva razloga - prvo, nisu upoznati s dokazima, kao to su Rutotova

otkria i drugo, ne preispituju opeprihvaenu teoriju o ljudskom podrijetlu i starosti. FREUDENBERGOVA OTKRIA U BLIZINI ANTWERPENA U veljai i oujku 1918., geolog Wilhelm Freudenberg, koji se tada nalazio u njemakoj vojsci, nadzirao je pokusna buenja za vojne svrhe, u tercijarnim formacijama u blizini belgijskog grada Antwerpena. U jamama od ilovae u Holu, pokraj St. Gillisa, te na drugim mjestima, Freudenberg je, osim kosti i koljki, otkrio kremene pre dmete za koje je vjerovao da predstavljaju orua. Veina predmeta nalazila se u naslagama taloga iz morske etape skaldisijana. Skaldisijan obuhvaa razdoblje od ranog pliocena do kasnog miocena, prije 4-7 milijuna godina. Freudenberg je pretpostavio da predmeti koje je otkrio moda potjeu iz razdoblja neposredno prije skaldisijanske morske transgresije, to bi znailo da su stari barem 7 milijuna godina. Freudenberg je vjerovao kako su se neka od tih kremenih orua upotrebljavala za otvaranje koljki. Mnoga od njih otkrivena su za jedno s prelomljenim koljkama i spaljenim kremenjem, to je za Freudenberga bio dokaz da su u Belgiji tijekom tercijara, inteligent na stvorenja upotrebljavala vatru. to se tie prelomljenih koljki (slika 4.13.), Freuden berg je rekao: "Otkrio sam mnogo namjerno na injenih usjeka, uglavnom na stranjoj strani kolja ka, blizu zglobova." Re kao je da ti usjeci izgle daju: "kao da su nainjeni otrim instrumentom." Na nekim koljkama na lazili su se i tragovi bue SLIKA 4.13.: koljka iz skaldisijanske nja. Osim prelomljenih formacije (od ranog pliocena do kasnog koljki, Freudenberg je miocena) pokraj Antwerpena, Belgija, s otkrio kosti morskih sisa tragom rezanja desno od zgloba.) vaca s navodnim tragovi-

ma rezanja. Pozorno je razmotrio i potom odbacio, alternativne hi poteze o kemijskoj koroziji ili geolokoj abraziji. Otkrio je i kosti s dubokim tragovima, koji su upuivali na udaranje kamenim ekiem. Daljnja potvrda ljudske prisutnosti stigla je u obliku djelominih otisaka stopala, koji su vjerojatno nastali pritiskanjem komadia ilovae ljudskim stopalima. Iz glinene jame u Holu, Freudenberg je iskopao jedan otisak stopala i etiri otiska nonih prstiju. Smatrao je da uzorci brazdi i pukotina odgovaraju ljudskom stopalu i da se razlikuju od stopala majmuna. Freudenberg je bio evolucionist, pa je vjerovao da je ovjek iz tercijara vjerojatno bio mali hominid, koji je, osim ovjekolikih sto pala, imao i neke fizike znaajke majmuna i ljudi. Openito, Freudenbergov opis flamanskog ovjeka iz tercijara, podsjea na australopiteka. No, prema slubenom paleoantropolokom nauku, u Belgiji prije 7 milijuna godina, u kasnom miocenu, nisu postojali australopiteci. Najstariji australopiteci potjeu iz Afrike i ivjeli su prije samo 4 milijuna godina. Kome, dakle, pripadaju otisci stopala koje je otkrio Freuden berg? U dananjoj Africi i na Filipinima postoje pigmejska pleme na, iji su muki pripadnici visoki oko 1,5 m, dok su ene jo nie. Teorija da otisci stopala pripadaju niskom ljudskom biu, a ne australopiteku, mnogo se bolje uklapa u itav spektar dokaza - kameno orue, zarezane kosti, izolirani tragovi vatre i namjerno otvorene koljke. Pretpostavlja se da australopiteci nisu izraivali kameno orue niti su poznavali vatru. SREDINJA ITALIJA Godine 1871., na sastanku Meunarodnog kongresa za pretpovijes nu antropologiju i arheologiju, odranome u Bologni, prof. G. Ponzi je predstavio izvijee koje dokazuje postojanje tercijarnih ljudi u sredinjoj Italiji. Taj dokaz se sastojao od iljatog kremenog orua, koje su geolozi otkrili u talozima bree iz akvatraversijske erozijske faze pliocena (prije vie od 2 milijuna godina). Brea (od tal. breccia; kod nas krnik, op. prev.) je talog sastavljen od komadia kamenja u finozrnoj matrici slijepljenog pijeska ili ilovae.

KAMENO ORUE IZ BURME Godine 1894. i 1895., znanstveni asopisi su objavili vijest o otkri u obraenog kremenja iz miocenskih formacija u Burmi, koja je tada bila dio britanske kolonije Indije. O tom oruu je izvijestio Fritz Noetling, paleontolog koji je upravljao Institutom za geoloka mje renja u Indiji u podruju Yenangyaunga u Burmi. Noetling je tijekom skupljanja fosila, uoio pravokutan kremeni predmet (slika 4.14.). Rekao je da se njegov oblik "ne moe jedno stavno objasniti prirodnim uzrocima" te istaknuo: "Oblik tog pri mjerka veoma me podsjea na otkrhnut kremen, opisan u I. svesku Radova Instituta za geoloka mjerenja u Indiji, koji je otkriven u sloju iz pleistocena pokraj rijeke Nerbudde, i u ije umjetno podrijetlo nitko nikada nije posum njao." Noetling je daljnjim is traivanjem otkrio jo desetak otkrhnutih komadia kremena. Je li toan stratigrafski po loaj Noetlingovih kremena? Noetling je izvijestio: "Tono mjesto na kojemu su otkriveni kremeni ... nalazi se na strmoj SLIKA 4.14.: Dvije strane kremenog istonoj padini klisure, visoko predmeta iz miocenske formacije u iznad njezina dna, no ispod Yenangyaungu, Burma. ruba, u takvom poloaju da je nemogue pretpostaviti kako je kremenje ondje stiglo djelovanjem nekih vanjskih sila. U ovom uskom klancu nema mjesta za podizanje neke nastambe, niti ga je ikada bilo; dalje, s obzirom na poloaj u kojemu je kremenje otkriveno, nemogue je da ih je ondje donijela bujica. Razmotrim li sve dokaze, osim injenice da sam ih osobno iskopao iz taloga, vrsto vjerujem da su u trenutku otkria bili in situ." Noetling je na kraju zakljuio: "Moe li kremenje takvog oblika nastati djelovanjem prirodnih sila, tada se mora ozbiljno posumnjati u podrijetlo velikog broja otkrhnutog kremenja, za koje se do sada smatralo da su neosporno umjetni [tj. ljudski] proizvodi."

ORUE IZ RIJEKE BLACK'S FORK, WYOMING Godine 1932., arheolozi-amateri Edison Lohr i Harold Dunning, ot krili su mnogo kamenog orua na visokim terasama rijeke Black's Fork u Wyomingu, SAD. Pretpostavili su da orue potjee iz sred njeg pleistocena, to je neuobiajeno za Sjevernu Ameriku. Lohr i Dunning su iskopano orue pokazali E. B. Renaudu, pro fesoru antropologije na Sveuilitu u Denveru. Renaud, koji je bio i direktor Instituta za arheoloka istraivanja High Western Plainsa, organizirao je ekspediciju na mjesto njihova otkria. U ljeto 1933., Renaudov tim je iskopao uzorke iz rijenih terasa izmeu gradova Granger i Lyman. Meu njima su se nalazile primitivne rune sjekire i drugi tipovi orua koje se esto pripisuje Homo erectusu, koji je navodno ivio u Europi u srednjem pleistocenu. Reakcija amerikih antropologa bila je negativna. Renaud je 1938. napisao da je njegovo izvijee: "otro kritizirao jedan od nepomir ljivih protivnika ideje o starosti ljudi u Americi, koji nije vidio ni nalazita ni uzorke." Renaud je zato organizirao jo tri ekspedicije, na kojima su sku pljena jo neka orua. Iako su se mnogi strunjaci izvan Amerike slagali s njegovom teorijom da predmeti doista predstavljaju ljud sku izradu, ameriki znanstvenici to i danas pobijaju. Obino se tvrdi da su primitivni primjerci krhotine (neobraene ploice), koje su ondje u novije doba ostavili Indijanci koji izrauju orue. No, sabira kamenog orua, Herbert L. Minshall, izjavio je 1989. da su na oruu vidljivi veliki tragovi abrazije od rijenih stru ja, iako su vrsto ukopani u pustinjskim ploama drevnih, poplav ljenih ravnica, kojima su rijeke tekle prije vie od 150 000 godina. Da je kameno orue nalik Renaudovu, otkriveno na nalazitu sline starosti u Africi, Europi ili Kini, ono ne bi izazvalo polemike. No, posve je neoekivana spoznaja da je takvo orue postojalo u Wyomingu prije 150 000 ili vie godina. Danas se openito prihvaa da su ljudi uli u Sjevernu Ameriku prije otprilike 30 000 godina. Prije toga nije migrirala nijedna druga vrsta hominida. Neki su pretpostavili da su tragovi abrazije na predmetima rezultat vjetrom nanesenog pijeska, a ne vodenih struja. Minshall je o tome

rekao: "Uzorci su ogrebeni sa svih strana, gore, dolje, te na prednjoj i stranjoj povrini. Iznimno je mala mogunost da bi to mogla pro izvesti vjetrom nanesena pjeana praina na vrstom kamenom oruu, koje lei pod debelim slojem ljunka. Ta mogunost postoji u sluaju predmeta koji su bili podvrgnuti razbijanju valova ili dje lovanju snanih struja." Minshall je istaknuo i daje orue bilo prekriveno debelim slojem pustinjskih minerala. Ta caklina, koja se nagomilava dugo vremena, bila je deblja od one na oruu otkrivenom u niim i, prema tome, mnogo mlaim terasama istog podruja. ini se da svi navedeni dokazi iskljuuju mogunost da su orua, koja je otkrio Renaud, krhotine koje su u novije doba pale na visoke pustinjske terase poplavljene ravnice. No, Minshall je istaknuo: "Reakcija amerikih znanstvenika na Renaudovo tumaenje kako su uzorci iz Black's Forka dokaz o veoma drevnom podrijetlu, ve vie od pedeset godina ima oblik opeg skepticizma i nevjerica, iako je moda samo jedan od tisuu arheologa posjetio to nalazite i vidio artefakte." Prema Minshallu, Renaudovo orue izradio je Homo erectus, koji je u Sjevernu Ameriku moda uao u srednjem pleistocenu, u doba kada je razina mora bila mnogo nia. Minshall vjeruje da su istog podrijetla i kamena orua otkrivena na drugim lokacijama sline starosti, kao to su Calico i nalazite na kojemu je on osobno iskopavao, kanjon Buchanan, od kojih se oba nalaze u junoj Kaliforniji. Meutim, Minshall je bio skeptian o drugom nalazitu iz sred njeg pleistocena. U sijenju 1990., jednome od nas (Thompsonu) rekao je da oklijeva prihvatiti ideju da su predmeti otkriveni u Hueyatlacu, Meksiko (5. poglavlje), tehnoloki napredna kamena orua. Napredno kameno orue iz Hueyatlaca karakteristino je za Homo sapiens sapiensa, zbog ega se ne bi moglo pripisati Homo erectusu. Iako bez dokaza, Minshall je pretpostavio da je stratigrafija pogreno protumaena, te da su se ivotinjske kosti pomou kojih se datiralo nalazite, kao i napredno kameno orue, ondje nataloili iz drugih izvora. To pokazuje da su istraivai koji prihvaaju neke anomalije, skloni iskljuiti ostale primjenom dvostrukih mjerila.

5. POGLAVLJE

Napredni paleoliti i neoliti

Napredni paleoliti su mnogo istananije obraeni od primitivnih. No, meu izradom naprednih paleolita, mogu se nalaziti i primitiv nija orua. Najprije emo raspravljati o otkriima Florentina Ameghina, kao i o njegovim estokim kritiarima, Alesu Hrdlicki i W. H. Holmesu. Potom emo razmotriti otkria Carlosa Ameghina, koji je pruio jedan od najvrih i najuvjerljivijih dokaza o postojanju ovjeka u pliocenu. Nakon toga emo se osvrnuti na anomalna ot kria u Sjevernoj Americi, ukljuujui Hueyatlaco u Meksiku; Sandia Cave u Novom Meksiku; Sheguiandah u Ontariju; Lewisville u Texasu; i Timlin u New Yorku. I na kraju emo razmotriti neolitska otkria iz tercijarnog zlatonosnog ljunka u kalifornijskoj zlatnoj pokrajini. OTKRIA FLORENTINA AMEGHINA U ARGENTINI Krajem devetnaestog stoljea, Florentino Ameghino je podrobno istraivao geologiju i fosile obalnih podruja Argentine, ime je stekao meunarodni ugled. Ameghinova kontroverzna otkria ka menog orua, izrezbarenih kostiju i drugih znakova ljudske prisut nosti u Argentini u pliocenu, miocenu i starijim razdobljima, pri donijela su njegovoj svjetskoj slavi. Godine 1887., Florentino Ameghino je otkrio neke znaajne pre dmete u Monte Hermosu, koji se nalazi na obali Argentine, oko 60 km sjeveroistono od Bahije Blance. Opisujui taj dokaz, F. Ame ghino je rekao: "O prisutnosti ovjeka ili njegova prethodnika, na ovome drevnome mjestu, svjedoi grubo obraeno kremenje, poput onog iz miocena u Portugalu, izrezbarenih i spaljenih kostiju, te spaljene zemlje na mjestu drevnih ognjita." Slojevi u kojima su ot kriveni ti predmeti, potjeu iz pliocenske formacije u Monte Her mosu, stare oko 3,5 milijuna godina. Meu fosilima iz Monte Hermosa, nalazio se atlas hominida (prvi vratni kraljeak). Ameghino je smatrao da sadri primitivne znaaj-

ke, no A. Hrdlicka je utvrdio da pripada ovjeku. To znai da arte fakti i znakovi uporabe vatre, otkriveni u formaciji Monte Hermosa, pripadaju suvremenom tipu ovjeka. Ameghinova otkria u Monte Hermosu i na drugim tercijarnim formacijama u Argentini, privukla su pozornost nekih europskih znanstvenika. Ales Hrdlicka, antropolog s Instituta Smithsonian u Washingtonu, D. C, takoer se veoma zainteresirao, iako nenaklono, za Ameghinova otkria. Hrdlicku je obeshrabrila podrka koju su uivali meu profesionalnim, osobito europskim, istraivaima. Osim to je negirao mogunost postojanja ljudi u tercijaru, Hrdlicka je osobito estoko kritizirao izvjea o tome kako je ovjek na ame rikom kontinentu prisutan mnogo dulje nego samo nekoliko tisua godina. Stekavi velik ugled diskreditiranjem svih takvih izvjea iz Sjeverne Amerike, iako dvojbenim argumentima, Hrdlicka se usre dotoio na junoamerika otkria Florentina Ameghina, o kojima se mnogo raspravljalo. Godine 1910., otputovao je u Argentinu, gdje ga je Florentino Ameghino osobno odveo u Monte Hermoso. Hrd licka je na zanimljiv nain opisao otkria iz tog nalazita. U svojoj knjizi Early Man in South America (1912.) (Prvi ovjek u Junoj Americi), ukratko je spomenuo kameno orue i druge znakove ljud ske prisutnosti, koje je Ameghino otkrio u formacijama Monte Her mosa. Zanimljivo je da ih nije izravno pobijao, nego je nekoliko desetaka stranica posvetio kritiziranju kasnijih, mnogo manje uvjer ljivih, njegovih i Ameghinovih otkria u mnogo mlaoj Puelcheanformaciji iznad pliocenskog sloja Monte Hermosa. Puelchean-formacija stara je oko 1-2 milijuna godina. Kako se ini, Hrdlicka je vjerovao kako je njegova opsena kri tika otkria iz Puelchean-formacije, dovoljna za diskreditiranje ot kria iz mnogo starije Monte Hermoso-formacije iz istog nalazita. Takva taktika se esto primjenjivala za pobijanje neobinih otkria - detaljno kritiziranje najslabijeg dokaza i zanemarivanje, u najve oj moguoj mjeri, najsnanijeg dokaza. Bez obzira, postoje mnogi dokazi koji potvruju izvornost otkria iz Puelcheana, kao i Monte Hermosa. Veina orua koje su otkrili Hrdlicka i Ameghino tijekom svoje zajednike ekspedicije, bila je grubo isklesana od oblutaka kvarci-

ta. Hrdlicka nije osporavao ljudsko podrijetlo ak ni najprimitivni jih uzoraka. Umjesto toga, sumnjao je u njihovu starost. Tvrdio je kako je sloj u kojemu su otkriveni, mlaeg geolokog podrijetla. Pri tome se oslanjao na svjedoenje Baileya Willisa, amerikog geolo ga koji ga je pratio na ekspediciji. Sloj u kojemu je bilo zakopano orue, nalazio se na vrhu Puelchean-formacije. Willis je nakon prvotnog oklijevanja, prihvatio pliocensko podrijetlo te formacije. Rekao je da se sastoji od: "sloje vitog, djelomino stvrdnutog sivog pijeska ili pjeenjaka ... s veo ma istaknutim poprenim tragovima stratifikacije i ujednaenou sive boje i zrna." Willis je opisao da je najvii sloj, koji je vjerojat no Ameghino ukljuio u Puelchean-formaciju, debeo oko 15 do 40 cm i: "sastoji se od sivog pijeska, uglatih komadia sivog pjeenja ka i oblutaka, od kojih je neka slomio ovjek." Willis je spomenuo da je gornji sloj sivog pijeska u kojemu se nalazi orue: "identinog sastava" kao i nii slojevi Puelchean-formacije, no od njih je razdvojen: "erozijskom diskordancijom." Diskordancija je nedostatak kontinuiteta taloenja izmeu meusobno povezanih slojeva i odgovara razdoblju netaloenja, troenja uslijed djelovanja vremenskih prilika ili, kao to je ovdje sluaj, erozije. Prilikom utvrivanja koliko je vremena prolo izmeu taloenja formacija koje lee iznad i ispod crte diskordancije, najsigurniji su pokazatelj ivotinjski fosili. Meutim, Willis ih ne spominje. Prema tome, nije poznato koliko je trajala diskordancija. Ona je mogla tra jati veoma kratko, u kojem sluaju su slojevi iznad i ispod nje otpri like iste starosti - oko 1-2 milijuna godina. U pokuaju da odbaci ovu mogunost, Willis je napisao da: "ru kom isklesano kamenje otkriveno u pijesku, ukazuje na to da je mla eg podrijetla." Willis je pretpostavio da su sva kamena orua mla eg podrijetla i, prema tome i slojevi u kojima su otkriveni. Meu tim, ini se da sivi ljunani pijesak u kojem je otkriveno orue, po tjee iz Puelchean-formacije kako je vjerovao Ameghino i da je, prema tome, kameno orue moda staro ak 2 milijuna godina. Osim izrezanih kostiju i znakova uporabe vatre, Ameghino je ot krio kameno orue u Santacrucijskoj i Entrerijskoj formaciji u Ar gentini. Santacrucijska formacija potjee iz ranog i srednjeg miocena,

to znai da je u njoj otkriveno orue staro oko 15-25 milijuna go dina. U literaturi koju smo pregledali, nismo pronali spomen o Entrerijskoj formaciji, no budui da je ona starija od one u Monte Hermosu, vjerojatno potjee barem iz kasnog miocena - prije vie od 5 milijuna godina. Ameghino je na mnogim mjestima otkrio tragove vatre, mnogo vee od logorske ili one u kojoj se palilo lie. Taj dokaz je ukljui vao velike, debele komade vrste, spaljene ilovae i vulkanske lja ke. Posve je mogue da oni predstavljaju ostatke primitivnih ljevao nica i pei za suenje, koje su upotrebljavali pliocenski stanovnici Argentine. ORUA KOJA JE OTKRIO CARLOS AMEGHINO U MIRAMARU, ARGENTINA Nakon Hrdlickovih napada na otkria Florentina Ameghina, Ameghinov brat Carlos je proveo niz novih istraivanja na argentinskoj obali juno od Buenos Airesa. Od 1912.-1914., Carlos Ameghino i njegovi suradnici iz prirodoslovnih muzeja u Buenos Airesu i La Plati, otkrili su kameno orue u pliocenskoj formaciji Chapadmalalan, u podnoju barrance ili stijene, koja se prostire uz miramarsku obalu. Kako bi utvrdio starost predmeta, Carlos Ameghino je pozvao komisiju sastavljenu od etiri geologa, koja je trebala iznijeti svoje miljenje. Meu njima su bili Santiago Roth, direktor Ureda za geologiju i rudarstvo pokrajine Buenos Aires; Lutz Witte, geolog Ureda za geologiju i rudarstvo pokrajine Buenos Aires; Walther Schiller, ef odsjeka za mineralogiju Muzeja La Plata i savjetnik Nacionalnog ureda za geologiju i rudarstvo; te Moises Kantor, ef odsjeka za geologiju Muzeja La Plata. Nakon pozornog pregleda nalazita, komisija je jednoglasno za kljuila da su orua otkrivena u netaknutim chapadmalalanskim naslagama. To znai da su stara 2-3 milijuna godina. lanovi komisije su na istome nalazitu svjedoili iskopavanju kamene kugle i kremenog orua iz pliocenske formacije. Tako su mogli potvrditi izvornost otkria. U blizini su otkriveni i komadii spaljene zemlje i vulkanske ljake. lanovi komisije su izvijestili:

"Netko je u prisutnosti komisije, na istome mjestu na kojemu su ot krivene bole i no, pijukom iskopao druga plosnata kamenja, nalik onima kojima Indijanci pale vatru." Na istome mjestu otkrivena su i druga kamena orua. Sve to ukazuje kako su u Argentini u kasnom pliocenu, prije oko 2-3 milijuna godina, ivjeli ljudi koji su pozna vali vatru i bili sposobni proizvoditi orue. Komisija je nakon toga otila u Buenos Aires, a Carlos Ameghino je ostao u Miramaru provodei daljnja iskopavanja. Iz gornjih chapadmalalanskih slojeva iz kasnog pliocena, Ameghino je iskopao bedrenu kost toksodonta, izumrlog junoamerikog sisavca-kopitara, koji je nalikovao krznatom, kratkonogom nosorogu bez rogo va. Ameghino je u bedrenoj kosti toksodonta otkrio kameni vrh stri jele ili kopija (slika 5.1.), to je predstavljalo dokaz o postojanju kulturno naprednih ljudi prije 2-3 milijuna godina u Argentini. Je li mogue da je bedrena kost toksodonta s vrhom strijele, us tvari mlaeg podrijetla, te da je ondje pala iz viih slojeva? Carlos Ameghino je istaknuo da je bedrena kost u trenutku otkria, bila spojena s ostalim kostima stranje noge toksodonta. To je moglo znaiti da bedrena kost nije odvojena kost, koja je na neki nain pala u pliocensku chapadmalalansku formaciju, nego da je bila dio ivotinje koja je uginula u trenutku taloenja te formacije. Ameghino je istaknuo: "Kosti su prljavo-bijele boje, koja je karakteristina za ovaj sloj, a nisu crnkaste od magnezij-oksida iz Ensenadana." Dodao je da su neki uplji dijelovi nonih kostiju ispunjeni laporom iz Chapadmalalana. Narav no, ak i da su kosti stigle iz gornjih ensenadanskih formacija, ipak su neuobi ajeno stare. Ensenadan je star od 400 000-1,5 miliju na godina. SLIKA 5.1.: Ova bedrena kost toksoSvatko tko pobija veliku donta, s ukopanim kamenim vrhom starost bedrene kosti tokso- nekakvog oruja, otkrivena je u pliocendonta, isticat e da je ta skoj formaciji u Miramaru, Argentina.

ivotinja ivjela u Junoj Americi do prije samo nekoliko tisua go dina. No, Carlos Ameghino je rekao da kost toksodonta, koju je otkrio u Miramaru, pripada odrasloj jedinki i da je manja od kosti ju u gornjim, mnogo mlaim razinama argentinskog stratigrafskog niza. To znai da je rije o drukijoj, starijoj vrsti. Carlos Ameghino je vjerovao da miramarski toksodont pripada vrsti Toxodon chapalmalensis iz Chapadmalalana, koju je prvi otkrio F. Ameghino, a karakteristina je po svom niskom rastu. Osim toga, Carlos Ameghino je izravno usporedio bedrenu kost toksodonta iz Chapadmalalana s bedrenim kostima vrste toksodon ta iz mnogo mlaih formacija, te zakljuio: "Bedrena kost iz Miramara mnogo je manja i tanja." Potom je naveo jo neke pojedinosti prema kojima se bedrena kost, koju je otkrio u chapadmalalanskoj formaciji iz kasnog pliocena u Miramaru, razlikuje od kosti Toxo don burmeisterija iz mlaih pampaskih razina. Carlos Ameghino je potom opisao kameni vrh ukopan u bedrenoj kosti: "To je krhotina kvarcita otkinuta jednim udarcem, s retuiranim bonim rubovima, no samo na jednoj povrini, nakon ega su joj istim postupkom zailjena oba vrha, tako da nalikuje vrbinom listu i, pre ma tome, podsjea na tip dvostrukih vrhova solitrejenskog tipa, koji se nazivaju feuille de saule ... sve te pojedinosti ukazuju na to da je rije o musterijenskom tipu otrice iz europskog paleolitika." inje nica da je takav vrh otkriven u formaciji staroj ak 3 milijuna godina, navodi na ozbiljno preispitivanje evolucijskog nauka, kojeg danas prihvaa znanstvena zajednica i prema kojemu su prije 3 milijuna godina postojali samo najprimitivniji australopiteci, koji su pretho dili liniji hominida. U prosincu 1914., Carlos Ameghino je s Carlosom Bruchom, Luis Maria Torresom i Santiagom Rothom, posjetio Miramar kako bi obi ljeio i fotografirao tono nalazite na kojemu je otkrivena bedrena kost toksodonta. Carlos Ameghino je izjavio: "Kada smo stigli na mjesto posljednjih otkria i nastavili iskopavanja, iznova smo otkri vali umjetno obraeno kamenje, to nas je uvjerilo u postojanje prave radionice u toj dalekoj prolosti." Meu oruem se nalazilo mnogo nakovanja i kamena za udaranje. Kameno orue je otkriveno i u ensenadanskoj formaciji, koja se uzdie iznad Chapmalalana u Miramaru.

POKUAJI DISKREDITIRANJA CARLOSA AMEGHINA Teorije Carlosa Ameghina o drevnoj starosti ljudi u Argentini, po kuao je pobiti Antonio Romero. U svom radu iz 1918., Romero je iznio mnoge estoke prigovore, koji na prvi pogled ak izgledaju kao da bi se mogli uvjerljivo geoloki argumentirati. No, umjesto toga, oni predstavljaju samo jedinstvena i fantastina gledita o geo lokoj povijesti obalnog podruja Miramara. Romero je tvrdio da su sve formacije u miramarskoj barranci, mlaeg geolokog podrije tla. Napisao je: "Otkrijete li u razliitim razinama barrance, fosile iz dalekih epoha, to ne ukazuje na slijed epoha u tom podruju, bu dui da je voda mogla i na drugim mjestima erodirati drevne nasla ge fosila iz prijanjih epoha i tako taloiti starije fosile u podnoju barrance." Zanimljivo je da su mnogi profesionalni geolozi i paleontolozi vie puta opseno istraivali te formacije u Miramaru, te kako ih nitko od njih nije protumaio na Romerov nain. Netonost Romerova tumaenja stratigrafije Miramara, potvrdili su suvremeni istraivai koji su identificirali formaciju u podnoju stijene kao chapadmalalansku, te je pripisali kasnom pliocenu, to znai da je stara 2-3 miliju na godina. Romero je iznio i teoriju o velikom zbijanju i pomicanju slojeva u barranci, uslijed ega su se orua i ivotinjske kosti iz povrinskih slojeva, vjerojatno pomijeale u niim razinama stijene. No, taj za kljuak je potvrdio samo injenicom dviju posve sporednih dis lokacija slojeva. Na mjestu lijevo od nalazita na kojemu je komisija geologa ot krila bolu iz chapadmalalanske razine barrance, nalazi se mjesto na kojemu dio sloja kamenja u formaciji, nije posve horizontalan. Ta dislokacija postoji na mjestu gdje barrancu presijeca velik jarak. Kako se moe i oekivati, dio barrance se na toj toki sputa nalije vo, no na mjestu iz kojeg je iskopan bola-kamen, horizontalna stratigrafija je ostala netaknuta. Na drugome mjestu u barranci, mali dio sloja kamenja odstupa samo 16 od horizontale. Na temelju tih dvaju relativno nebitnih opaanja, Romero je pret postavio da su svi slojevi u barranci bili izloeni velikim dislokaci-

jama. U tom bi sluaju kameno orue iz mlaih indijanskih naseobi na, koje su se moda nalazile iznad stijena, moglo ui u nie razine. No, iz fotografija i opaanja mnogih drugih geologa, ukljuujui Willisa, ini se da se na mjestima na kojima su predmeti otkriveni, neometano odvijao slijed slojeva miramarske barrance. U knjizi Fossil Men iz 1957., Marcellin Boule je rekao daje Carlos Ameghino, nakon prve bedrene kosti toksodonta, u Chapadmalalanu u Miramaru otkrio netaknutu kraljenicu toksodonta, u kojoj su bila umetnuta dva kamena vrha strijele. Boule je napisao: "Ta su otkria opovrgnuta. Pouzdani geolozi su tvrdili da su predmeti stigli iz gor njih slojeva, koji su tvorili paradero ili drevno indijansko naselje, te da su danas otkriveni u sloju tercijara samo zahvaljujui poremea jima i zbijanjima tog leita." Bouele je u biljeci o izvoru na dnu stranice, spomenuo samo Romerovo izvijee iz 1918.! Nije spome nuo komisiju od etiri iznimno struna geologa, koji su donijeli pot puno suprotan zakljuak od Romerova, jer je smatrao da su oni moda nepouzdani. Meutim, nakon to smo podrobno prouili Romerove geoloke zakljuke, osobito kada smo ih usporedili s tvrdnja ma Baileya Willisa i suvremenih istraivaa, mislimo da bi se nepo uzdanim trebao smatrati upravo Romero. Boule je dodao: "Arheoloki podaci potvruju njegov zakljuak, jer se u istim tercijarnim slojevima nalazi ukraeno i polirano kame nje, bole i boladere, identino onome koje Indijanci upotrebljavaju kao oruje za bacanje." Boule je izjavio da je te injenice utvrdio "izvrstan etnograf" Eric Boman. Jesu li ljudi u Argentini doista ivjeli kontinuirano od tercijara, ne izmijenivi svoju tehnologiju? Zato ne? Osobito ako je orue, kako je potvrdila komisija geologa, otkriveno u pliocenskim sloje vima in situ. injenica da to orue posve nalikuje onome koje su upotrebljavali mnogo mlai stanovnici tog podruja, ne sprjeava nas da prihvatimo njihovo tercijarno podrijetlo. Dananji plemenski narodi u razliitim krajevima svijeta, proizvode kameno orue koje se ne razlikuje mnogo od onog kakvo se izraivalo prije 2 milijuna godina. Osim toga, 1921. je u miramarskom Chapadmalalanu otkri vena ljudska eljust (vidi 7. poglavlje). Bouleove tvrdnje o otkriima u Miramaru, predstavljaju klasian sluaj kako se predrasude preruavaju u znanstvene injenice. U

Bouleovoj knjizi su odbaeni svi dokazi o postojanju ljudi u terci jarnim formacijama u Argentini, na temelju teoretskih zakljuaka i zanemarivanjem kljunih opaanja strunjaka, koji su se usudili iz nijeti zabranjena gledita. Naprimjer, Boule uope ne spominje gore navedeno otkrie ljudske eljusti iz miramarskog Chapadmalalana. Zato moramo veoma oprezno postupati s tvrdnjama, koje su u slu benim udbenicima predstavljene kao konani zakljuci paleoantropologije. Znanstvenici koji se ne slau s kontroverznim dokazom, obino dijele Bouleova gledita. Jedan od njih spominje iznimno otkrie, drugi tvrdi da je ono odavno opovrgnuto, potom se jedan poziva na strunjaka (kao to je Romero), koji je navodno konano rijeio problem. No, izvjea, poput Romerovih, koja su navodno okonala polemike, esto nisu uvjerljiva. Sve to je reeno o Romerovu izvjeu, moe se primijeniti i na Bomanovo. Vidjeli smo da je Boule opisao Bomana kao izvrsnog etnologa. No, iz Bomanova izvjea postaje jasno zato ga je Boule pohvalio. U svom radu, u kojem napada teorije Florentina Ameghina i otkria Carlosa Ameghina u Miramaru, Boman se u skladu s ulogom poslunog studenta, iznova poziva na Bouleov autoritet. Kako se moe oekivati, Boman esto navodi i Hrdlickove opsene, negativ ne kritike rada Florentina Ameghina. No, usprkos svom negativnom stajalitu, Boman je uspio pruiti najbolji mogui dokaz o prisut nosti ovjeka u Argentini tijekom pliocena. Boman je posumnjao u prijevaru od strane Lorenza Parodija, muzejskog kolekcionara koji je radio za Carlosa Ameghina. No, to nije mogao dokazati. Rekao je: "Nisam bio u pravu kada sam po sumnjao u njega, jer ga je Carlos Ameghino veoma cijenio, uvjera vajui me da je jedan od najpotenijih i najistinoljubivijih ljudi." No, Boman je napisao: "Lako je rijeiti problem o tome gdje se mogu pronai predmeti, koji bi se mogli podmetnuti u chapadmalalanski sloj. Nekoliko kilometara od mjesta otkria, nalazi se paradero, re lativno mlado, naputeno indijansko naselje na povrini - staro oko etiri ili pet tisua godina - koje sadri mnogo predmeta identinih onima otkrivenima u chapadmalalanskim leitima." Boman je potom opisao svoj odlazak na nalazite u Miramaru 22. studenog 1920.: "Parodi je izvijestio o kamenoj kugli, koju su

razotkrili valovi, koja je jo uvijek bila vrsto ukopana u barranci. Carlos Ameghino je pozvao vie osoba da svjedoe njezinu iskopa vanju, a ja sam ondje otiao u drutvu dr. Estanislaa S. Zeballosa, biveg ministra vanjskih poslova; dr. H. Von Iheringa, biveg direkto ra muzeja Sao Paulo u Brazilu; i slavnog antropologa, dr. R. Lehmanna-Nitschea." Boman se u miramarskoj barranci uvjerio da je geoloki podatak, koji je prvotno iznio Carlos Ameghino, u osnovi toan. Bomanovo prihvaanje potvruje nau pretpostavku da su Romerova gledita neosnovana. Ono takoer diskreditira Boulea, koji se oslanjao iskljuivo na Romera u svom pokuaju da odbaci otkrie bedrene kosti i kraljenice toksodonta iz Miramara, u koju su umet nuti kameni vrhovi strijela. Boman je napisao: "Kada smo stigli na nae odredite, Parodi nam je pokazao kameni predmet vrsto ukopan u ravni dio barrance, gdje se nalazila mala udubina, koja je vjerojatno nastala udaranjem valova. Vidljiva povrina tog predmeta imala je promjer samo 2 cm. Parodije uklonio dio zemlje koja gaje okruivala kako bi ga mogao fotografirati, uslijed ega smo mogli vidjeti da je rije o kamenoj kugli s okomitom udubinom po sredini, karakteristinoj za bola-kamenje. Izraene su fotografije kugle in situ, barrance i prisutnih osoba, nakon ega je bola izvaena. Bila je toliko vrsto ukopana u tvrdu zemlju da je iskopana postupno, snanim pritiscima alatom za reza nje." Boman je potom potvrdio poloaj bole (slika 5.2.a), koja je otkri vena u barranci oko 1 m iznad pijeska na plai. Rekao je: "Barran ca se sastoji od gornje ensenadanske i donje chapadmalalanske for macije. Granica izmeu te dvije razine prilino je zamrena ... U svakom sluaju, ini mi se kako nema sumnje da je bola otkrivena u slojevima Chapadmalalana, koji su bili kompaktni i homogeni." Boman je potom opisao drugo otkrie: "Poslije je Parodi, na moj prijedlog, nastavio udarati barrancu pijukom na istom mjestu na kojemu je otkrivena bola, te je ondje iznenada i neoekivano naiao na drugu loptu, koja se nalazila 10 cm ispod prve ... Vie nalikuje kamenu za bruenje nego na bolu. To orue [slika 5.2.b] otkriveno je na dubini od 10 cm u prednjoj strani litice." Boman je napisao da je istroen od uporabe. Poslije je zajedno s Parodijem otkrio jo je-

dnu kamenu kuglu (slika 5.2.c), koja se nalazila 200 m od prve dvije i oko pola metra nie u barranci. O tom posljednjem otkriu u Miramaru, napisao je: "nema nikakve dvojbe da je kugla oblikovana ljudskom rukom." Sve u svemu, okolnosti su upuivale na to da miramarske bole potjeu iz pliocena. Boman je izvijestio: "Dr. Lehmann-Nitsche je rekao da vjeruje kako su kamene kugle, koje smo iskopali in situ, stare kao i chapadmalalanski teren, te da se ondje nisu ukopale po slije. Dr. von Ihering nije toliko kategorian. to se mene tie, izjavljujem da nisam uoio nikakve znakove koji bi ukazivali na ka snije umetanje. Bole su bile vrsto ukopane u terenu koji ih je okru ivao i na tome mjestu nije bilo nikakvih znakova pomicanja zemlje, koja ih je prekrivala." Boman je nakon toga lukavo izazvao dvojbe o prijevari. Izloio je nekoliko moguih naina na koji je Parodi mogao umetnuti ka mene lopte. Zabio je i kame nu strelicu u bedrenu kost toksodonta kako bi pokazao da je Parodi krivotvorio svo je otkrie. No, na kraju je re kao: "Konanom analizom utvreno je da ne postoji vrst SLIKA 5.2.: Ove kamene bole iskopa dokaz o prijevari. tovie, ne su iz chapadmalalanske formacije iz mnoge okolnosti jasno potvr kasnog pliocena u Miramaru, Argenti uju njihovu autentinost." na, u prisutnosti etnografa Erica Bomana. Neshvatljivo je zato je Boman bio toliko skeptian prema Parodiju. Naime, Parodi zacije lo nije elio ugroziti svoj siguran i dugogodinji posao muzejskog kolekcionara krivotvorenjem otkria. U svakom sluaju, muzejski strunjaci su zahtijevali da Parodi ne dira nijedan otkriveni artefakt kako bi ga oni mogli fotografirati, ispitati i iskopati. Takav postupak, meutim, nisu primjenjivali znanstvenici koji su sudjelovali u mno gim slavnim otkriima, na temelju kojih je nastao danas prihvaen scenarij o ljudskoj evoluciji. Naprimjer, veinu ostataka Homo erectusa iz Jave, o kojima je izvijestio Koenigswald, izvadili su doma i kopai koji, za razliku od Parodija, nisu ostavili fosile in situ, nego su ih u sanducima dostavljali von Koenigswaldu, koji esto

nije bio u blizini nalazita. Dalje, neolitski kipi iz Europe, slavnu Veneru iz Willendorfa, otkrio je cestovni radnik. Prema tome, pri hvatimo li Bomanov ekstreman skepticizam, mogli bismo posum njati u autentinost gotovo svih dosadanjih paleoantropolokih ot kria. Ironino je, meutim, da Bomanovo izvijee predstavlja, ak i za skeptike, veoma vrst dokaz o postojanju ljudi, koji su izraivali orue u Argenitini prije gotovo 3 milijuna godina. Prihvatimo li ak pretpostavku da je Parodi podmetnuo prvu bolu otkrivenu tijekom Bomanova posjeta Miramaru, kako emo, onda, objasniti drugo i tree otkrie? Osim Parodija, njih je na izvornome mjestu, bez pret hodnog upozorenja, pregledao i Boman. Pritom treba istaknuti da su ti predmeti bili posve nevidljivi i da Parodi nije niim navijestio da oni postoje. U svakom sluaju, ini se da su Boule, Romero i Boman neusp jeno pokuali diskreditirati otkria Carlosa Ameghina i drugih is traivaa u Miramaru. Ustvari, Boman je pruio prvoklasan dokaz o postojanju ljudi koji su u doba pliocena, na tomu mjestu izraivali bole. DRUGE BOLE I SLINI PREDMETI Bole iz Miramara znaajne su po tome to ukazuju na postojanje ljudi s visokom kulturom u doba pliocena, a moda ak i prije, u Junoj Americi. Slina orua otkrivena su u pliocenskim formacija ma u Africi i Europi. Godine 1926., John Baxter, jedan od pomonika J. Reida Moira, otkrio je osobito zanimljiv predmet (slika 5.3.) ispod pliocenske formacije Red Craga u Bramfordu, koji se nalazi pokraj Ipswicha u Engleskoj. Moir nije podrobno pregledao taj predmet. No, tri godine nakon toga, privukao je pozornost Henrija Breuila, koji je napisao: "Dok sam boravio u Ipswichu sa svojim prijateljem J. Reidom Moirom, pregledavali smo predmete otkrivene u podnoju Red Craga u Bramfordu. Tada mi je J. Reid Moir pokazao jedan jajolik predmet, koji je iskopan upravo zbog svog neobinog oblika. Ve sam na prvi pogled na njemu uoio umjetno nastale pruge i izbruene plohe, te

sam ga odluio podro bnije pregledati minera lokim povealom [sli ka 5.4.]. Time sam se uvjerio da je moj prvi dojam bio potpuno to an, te da je predmet oblikovao ovjek." Breuil je usporedio taj predmet s "kamenjem SLIKA 5.3.: Kamen za bacanje iz sloja gruha za bacanje iz Nove Ka- ispod Red Craga u Bramfordu, Engleska. ledonije". Prema Moiru, Ovaj kamen potjee iz pliocena, a moda ak i neki drugi arheolozi i eocena. su se sloili s Breuilovim miljenjem. Kamenje za bacanje i bole, predstavljaju razinu tehnolokog napretka koji se openito povezu je sa suvremenim Homo sapiensom. Vrijedi opet spomenuti da sloj gruha ispod Red Craga, sadri fosile i taloge iz pliocenskih i eocenskih povrina zemlje pogodnih za naseljavanje. To znai da bi Bramfordov kamen za bacanje mogao biti star od 2 do 55 milijuna godina. Godine 1956., G. H. R. von Koenigswald je opisao neke artefak te otkrivene u niim razinama klanca Olduvai u Tanzaniji. Meu njima se nalazilo: "mnotvo isklesanog kamenja sferinog oblika." Von Koenigswald je napisao: "Pretpostavlja se da je rije o iznim no primitivnom obliku kugli za bacanje. Takav tip kamenih kugli, koje oni nazivaju bole, jo uvijek upotrebljavaju primitivni lovci u

SLIKA 5.4.: Crte koji prikazuje tragove umjetnog oblikovanja na ka menu za bacanje iz sloja detritusa ispod Red Craga u Bramfordu, Engleska.

Junoj Americi. Vezanjem ih umeu u male kone torbe, koje, po dva ili tri komada, privruju o krajeve dugakog ueta. Drei je dnu kuglu u ruci, lovac okree drugu, ili dvije druge, oko svoje gla ve i potom je baca." Ako su se predmeti o kojima govori von Koenigswald, upotreb ljavali na isti nain kao i junoamerike bole, to znai da njihovi tvorci nisu obraivali samo kamenje, nego i kou. Meutim, problem predstavlja injenica da je Sloj I u Olduvaiju, u kojemu su otkrivene kamene kugle, star 1,7-2 milijuna godina. Prema prihvaenoj teoriji o ljudskoj evoluciji, u to doba su ivjeli samo australopitek i Homo habilis. Do danas nije otkriven nijedan vrst dokaz da je australopitek upotrebljavao orue, a openito se smatra da Homo habilis nije bio sposoban izraditi tako napredno oruje kao to su bole - ako je doista o njima rije. Dakle, iznova smo suoeni s oitom, iako zabranjenom, pretpo stavkom - da su u Olduvaiju u najranijim epohama pleistocena, moda doista ivjela stvorenja s tehnolokim sposobnostima suvre menih ljudi. Svatko tko smatra ovu pretpostavku nevjerojatnom, nedvojbeno e odgovoriti da ne postoje fosilni dokazi koji bi je potvrdili. S ob zirom na danas prihvaene dokaze, to je doista tono. No, proiri mo li na vidokrug, vidjet emo Reckov potpuno ljudski kostur, otkriven u gornjem Sloju II u Olduvaiju. No, nedaleko od tog mjesta, u Kanamu, kako je utvrdila znanstvena komisija, Louis Leakey je otkrio potpuno ljudsku eljust u talozima iz istog razdoblja kao i Sloj I, tj. ranog pleistocena. U novije doba su u formacijama iz ranog pleistocena u Africi, otkrivene ovjekolike bedrene kosti. Izvorno se pretpostavljalo da te izolirane bedrene kosti pripadaju Homo habilisu, no kasnije otkrie djelomino potpunog kostura Homo habilisa, pokazalo je da je anatomski, ukljuujui bedrenu kost, Homo habilis bio slian majmunu. To otvara mogunost da su ovjekolike bedrene kosti, koje su se prvotno povezivale s Homo habilisom, moda pri padale anatomski suvremenim ljudima, koji su ivjeli u Istonoj Africi u ranom pleistocenu. Proirimo li naa istraivanja na druge dijelove svijeta, pronai emo jo neke primjere potpuno ljudskih fosilnih ostataka iz ranog pleistocena i starijih razdoblja. S obzirom na to, ini se da je pretpostavka o bolama iz Olduvaija osnovana.

No, ti predmeti moda nisu bole. O tome je Mary Leakey napi sala sljedee: "Iako ne postoji izravan dokaz da su se kugle upotre bljavale kao bole, nije predloeno nikakvo alternativno objanjenje, koje bi objasnilo injenicu postojanja velikog broja tog orua kao i to da su paljivo i precizno oblikovana. Da su se one doista upotre bljavale kao potroni predmeti za bacanje, zato je na njihovu izra du potroeno toliko vremena i brige?" Dodala je: "L. S. B. Leakey je uvjerljivo potvrdio da su se upotrebljavali kao bole, to je moda doista tono." Louis Leakey je tvrdio da je u istoj razini iz koje su iskopane bole, otkrio izvorno kotano orue. Godine 1960. je rekao: "ini se daje rije o svojevrsnoj 'lissoir' za obradu koe i ukazuje na postojanje mnogo razvijenijeg oblika ivota tvoraca kulture iz Oldowana nego to veina od nas pretpostavlja." RELATIVNO NAPREDNA ORUA IZ SJEVERNE AMERIKE Sada emo se osvrnuti na relativno napredna, neuobiajena paleolit ska orua iz Sjeverne Amerike, poevi s onima otkrivenima u Sheguiandahu, koji se nalazi na otoku Manitoulin na sjevernoj strani kanadskog jezera Huron. Mnoga od tih sjevernoamerikih otkria nisu osobito stara, ali su znaajna jer pruaju uvid u skriveno djelo vanje arheologije i paleoantropologije. Ve smo vidjeli kako znan stvena zajednica potiskuje neugodne podatke, koji se ne uklapaju u trenutno dominantnu sliku ljudske evolucije. A sada emo se susre sti s drugim aspektom te situacije - uznemirenou i ogorenou nesretnih znanstvenika odgovornih za neuobiajena otkria. SHEGUIANDAH: ARHEOLOGIJA KAO OSVETA Izmeu 1951. i 1955., Thomas E. Lee, antropolog iz kanadskog Na cionalnog muzeja, sudjelovao je u iskopavanjima u Sheguiandahu, koji se nalazi na otoku Manitoulin na jezeru Huron. U gornjim slojevima tog nalazita, na dubini od oko 15 cm (Ra zina III), otkriveno je mnogo razliitih vrhova strijela ili kopalja (slika 5.5.). Lee je pretpostavio da potjeu iz mlaih razdoblja.

SLIKA 5.5.: Vrh strijele ili koplja iz Razine III u Shegui andahu na otoku Manitoulin u Ontariju, Kanada.

SLIKA 5.6.: Orue s isklesane obje povrine, otkriveno u gornjem glacijalnom sloju tila (Razina IV) u Sheguiandahu.

SLIKA 5.7.: Dvostrano oklesani kvarciti iz nie razine glacijalnog sloja tila (Razina V) u Sheguiandahu. Geolog John Sanford je tvrdio daje ovo, kao i orue na slici 5.6., staro naj manje 65 000 godina.

Daljnjim iskopavanjima otkrivena su orua (slika 5.6.) u glacijalnom tilu (smjesa ilovae i pijeska), talogu kamenja koje su ondje ostavili lede njaci koji su se otapali. Iz toga se mo e zakljuiti da su u tom podruju, tijekom ili prije posljednjeg ledenog doba u Sjevernoj Americi - Wisconsin-glacijacije - ivjeli ljudi. Daljnja prouavanja pokazala su da postoji drugi sloj tila, u kojemu je takoer otkriveno orue (slika 5.7.). Kameno orue otkriveno je i u slojevima ispod glacijalnog tila. Koliko je staro to orue? Tri od etiri geologa, koji su istraivali nala zite, pretpostavila su da ono potjee iz posljednjeg interglacijala. To znai da su stari od 75 000 do 125 000 godi na. No, konano su se svi sloili da su stari "najmanje" 30 000 godina. Lee je, pak, i dalje tvrdio da njegovo oru e potjee iz interglacijala. Jedan od navedena etiri geologa, John Sanford sa Dravnog sveuilita Wayne, poslije je podrao Leeja. On je pruio uvjerljive geoloke dokaze i argumente, koji upuuju na to da nalazite u Sheguiandahu potjee iz Sangamon-interglacijala ili interstadijala St. Pierre, kratkog, toplog ra zdoblja na poetku Wisconsin-glacijala. No, drugi znanstvenici nisu sma trali ozbiljnima Leejeve i Sanfordove tvrdnje.

Lee je napisao: "Otkriva nalazita [Lee] protjeran je sa svog slubenog poloaja u dugo razdoblje nezaposlenosti; obustavljene

su publikacije; neki ugledni autori su pogreno predstavili dokaz; gomile artefakata nestale su u skladitima kanadskog Nacionalnog muzeja; ravnatelj Nacionalnog muzeja [dr. Jacques Rousseau], koji je predloio objavljivanje monografije nalazita, takoer je otputen i prognan jer je odbio otpustiti otkrivaa; zahvaljujui slubenim povlatenim i monim poloajima, zadobiven je nadzor nad samo est uzoraka iz Sheguiandaha, koji se nisu sakrili; a nalazite je pre tvoreno u turistiko mjesto. Sve se to dogodilo zato to se predsta vnici profesije, tijekom etiri duge godine, nisu ni potrudili obratiti pozornost kada je za to jo bilo vremena. Sheguiandah je prijetio kako bi izmamio neugodna priznanja da profinjeni intelektualci ne znaju sve. Prijetio je mogunou ponovnog pisanja gotovo svih knjiga s tog podruja. Zato je morao biti "ubijen". I doista, to je uinjeno." Lee je veoma teko uspijevao objaviti svoja izvjea. Opisujui svoju frustriranost, napisao je: "Nervozan ili zastraen urednik, ija su ula posve prilagoena da osjete prijetnju njegovu poloaju, si gurnosti, ugledu ili cenzuri, prilae kopije sumnjivog rada jednom ili dvojici savjetnika, koje smatra sposobnima da donesu sigurnu presudu. Oni ih itaju ili moda samo letimice pregledaju u potrazi za nekim reenicama, koje bi se mogle pobiti ili upotrijebiti protiv autora (njihova su gledita odavno unaprijed oblikovana na temelju glasina ili pria iz zadimljenih stranjih prostorija na konferencija ma - sitne glasine koje bi ih mogle uvjeriti da pisac pretjeruje, da je odmetnik ili nedodirljiv). Nakon toga, uz nekoliko jetkih. doktrinarnih i posve neutemeljenih tvrdnji, 'ubijaju" rad. Ljepota - i pokvarenost - sustava, lei u injenici da oni ostaju zauvijek nepoznati." Veina kljunih izvjea o Sheguiandahu. objavljena je u Anthro pological Journal of Canada, koji je Lee osobno utemeljio i ureivao. Lee je umro 1982., nakon ega je urednitvo asopisom nakratko preu zeo njegov sin, Robert E. Lee. Naravno, povlateni znanstvenici nisu mogli uope ne spomenuti otkria u Sheguiandahu, jer bi u suprotnom izigrali, zanemarili ili po greno protumaili sve dokaze o neobino velikoj starosti tog nalazita. Leejev sin Robert je napisao: "Sheguiandah je studentima pogre no predstavljen kao primjer postglacijalnog blatnog nanosa, a ne kao til iz Wisconsin-glacijacije."

Meutim, u izvornim izvjeima izneseni su uvjerljivi argumenti protiv teorije o blatnom nanosu. Stariji Lee je napisao da su mnogi geolozi: "tvrdili kako bi se te naslage sigurno mogle smatrati glacijalnim tilom da se u njima ne nalaze artefakti. Isto su reagirali goto vo svi geolozi koji su posjetili nalazite." A Sanford je izjavio: "Moda je najbolja potvrda tih nesortiranih naslaga tila nanesenih ledom, injenica da je to nalazite posjetilo 40 ili 50 geologa tijekom godinjeg terenskog putovanja Geolokog drutva bazena Michi gan, 1954. Budui da je nalazite tada bilo otvoreno, til se mogao vidjeti. Sedimenti su toj skupini geologa predstavljeni kao naslage tila i svi su se sloili s tim objanjenjem. Da je itko od njih posum njao u prirodu tih naslaga, svoje bi gledite iznio na mjestu." Dok neki osporavaju tumaenje da su nerazvrstane naslage u kojima se nalazilo orue, sloj tila, drugi zahtijevaju izvanredno vr ste dokaze o prisutnosti ovjeka na tome mjestu u navedenom raz doblju. James B. Griffin, antropolog sa Sveuilita u Michiganu, iz javio je: "U Sjevernoj Americi postoji mnogo nalazita za koja se utvrdilo da su prilino stara naselja prvih Indijanaca. O tim ne-nalazitima napisano je ak mnotvo knjiga." Griffin je u tu kategori ju 'ne-nalazita' ukljuio i Sheguiandah. Tvrdio je kako neko mjesto, da bi se moglo smatrati nalazitem, mora sadravati: "jasno vidljiv geoloki kontekst... bez ikakve mo gunosti intruzije* ili sekundarnih taloenja." Istaknuo je i nunost da pravo nalazite pregleda nekoliko geologa, strunjaka za forma cije tog podruja, koji se moraju veinski sloiti oko istog zakljuka. Osim toga, mora postojati: "vie razliitih oblika orua a i... dobro sauvanih ivotinjskih ostataka ... peludnih analiza ... makrobotanikih materijala ... ostataka ljudskih kostiju." Griffin je zahtijevao i datiranje radioaktivnim ugljikom, te drugim metodama. S obzirom na te standarde, gotovo nijedna lokacija na kojoj su otkrivena kljuna paleoantropoloka otkria, ne bi se mogla smatra ti izvornim nalazitem. Naprimjer, veina otkria australopiteka, Homo habilisa i Homo erectusa u Africi, ne potjeu iz prepozna tljivih geolokih konteksta, nego s povrine ili iz piljskih naslaga,
* inturzija - uvlaenje, ubacivanje, proboj (vode), ulaenje rastopljene vulkanske lave u pukotine zemlje

koje se gotovo uope ne mogu geoloki protumaiti. Veina osta taka javanskog Homo erectusa, takoer je otkrivena na povrini u nekarakteristinim geolokim lokacijama. Zanimljivo je da nalazite u Sheguiandahu zadovoljava veinu Griffmovih strogih kriterija. Orue je otkriveno u mnogo jasnijem geolokom kontekstu od mnogih drugih pretpostavljenih nalazita. Nekoliko geologa, strunjaka za sjevernoamerike glacijalne nasla ge, doista se sloilo da su ti predmeti stariji od 30 000 godina. Dokaz potvruje da se ondje nije dogodilo sekundarno taloenje ni druge intruzije. Otkriveno je mnogo razliitih tipova orua, izvrene su peludne analize i testiranja radioaktivnim ugljikom, a utvrena je i prisutnost mikrobotanikih materijala (treseta). Nalazite u Sheguiandahu zasluuje mnogo vie pozornosti nego to mu se do sada pridavalo. Prisjeajui se trenutka kada je prvi put ustanovio da je kameno orue otkriveno u glacijalnom tilu, T. E. Lee je napisao: "Netko mudriji bi u tom trenutku napunio rovove i iskrao se u noi, ne govorei o tom nikome ... Doista, jedan ugledan antropolog, koji je posjetio to mjesto, nakon to je neuvjerljivo pitao: 'Niste li valjda otkrili neto ondje?', na to mu je predradnik odgo vorio: 'Naravno da jesmo! Spustite se i osobno uvjerite!', uporno me nagovarao da zaboravim sve to se nalazi u glacijalnim naslagama i usredotoim se na mnogo mlae materijale, koji ih prekrivaju." LEWISVILLE I TIMLIN: OSVETA SE NASTAVLJA Godine 1958., u blizini teksakog grada Lewisvillea, kameno orue i spaljene ivotinjske kosti otkriveni su zajedno s ognjitima. Poslije je metodom datiranja radioaktivnim ugljikom, utvreno da je drveni ugljen iz ognjita star najmanje 38 000 godina. Neto poslije otkri vena je klovika otrica. Herbert Alexander, koji je u to doba bio poslijediplomski student arheologije, prisjea se kako su ta otkria doekana: "Vie puta se isticalo da su ognjita stvorili ljudi i da su ivotinjski ostaci izvorni. Meutim, nakon to je provedeno datira nje, neki su promijenili prvotno stajalite i, nakon otkria klovike otrice, poelo je ozbiljno prigovaranje i zanemarivanje. Oni koji su prvotno prihvaali vezu izmeu ognjita i/ili ivotinjskih ostataka, odjednom su poeli gubiti pamenje."

Otkrie klovike otrice u sloju starom 38 000 godina, bilo je uznemiravajue jer su slubeni antropolozi smjetali pojavu prvih klovikih otrica u doba prije 12 000 godina, to odgovara ulasku ljudi u Sjevernu Ameriku. Neki kritiari su na otkria iz Lewisvillea odgovorili tvrdei da je klovika otrica ondje podmetnuta. Drugi su tvrdili da je datiranje radioaktivnim ugljikom bilo pogreno. Nakon navoenja mnogih drugih sluajeva zanemarivanja ili ismijavanja otkria, Alexander je primijetio da bi nam: "za utvri vanje podrijetla prvog ovjeka uskoro mogli zatrebati odvjetnici." To moda i ne bi bila tako loa ideja to se tie znanosti kao to je arheologija, gdje subjektivna stajalita odreuju znaaj injenica, a injenice se svode na itav niz tumaenja. Odvjetnici i sudovi mogli bi pomoi arheolozima da mnogo lake ishode konsenzus znanstve nika, koji se na tom polju smatra znanstvenom istinom. No, Alexan der je istaknuo da sudski sustav zahtijeva porotu, a prvo pitanje koje bi se moralo postaviti moguem porotniku, bilo bi: "Jeste li donijeli presudu?" A veoma je mali broj arheologa presudilo o datumu kada su ljudi prvi put uli u Sjevernu Ameriku. Ideju da otrice klovikog tipa predstavljaju najstariji tip orua u Novome svijetu, opovrgnula su iskopavanja u Timlinu, koji se nala zi u planini Catskill u dravi New York. Sredinom 70-ih godina 20. st., ondje je otkriveno orue koje veoma nalikuje oruu iz gornjeg aeleena u Europi.* Aeleensko orue iz Staroga svijeta, openito se pripisuje Homo erectusu. No, to nije sasvim osnovano jer na na lazitima orua obino ne postoje ostaci ljudskih kostura. Na teme lju glacijalne geologije, utvreno je da je orue iz Catskilla staro 70 000 godina. HUEYATLACO, MEKSIKO ezdesetih godina prolog stoljea, u Hueyatlacu pokraj Valsequilla, koji se nalazi 120 km jugoistono od Mexico Cityja, Juan Armenta Camacho i Cynthia Irwin-Williams otkrili su kameno orue (slika 5.8.), naprednije od najboljih tvorevina europskog kromanjonca.
* aeleen - paleolitiko razdoblje nazvano po nalazitu Saint-Acheul kod Amiensa u Francuskoj

Neto primitivnije kameno orue otkriveno je u obli njem El Hornu. ini se kako nema dvojbe oko stratigrafskog poloaja predmeta iz oba nalazita - Hueyatlaca i El Horna. Meutim, jedna znaajka ini oba artefakta veoma dvojbenima: geolozi s Amerikog instituta za geoloka mjerenja, utvrdili su da su stari oko 250 000 godina. U tom timu, koji je obavljao radove pod pokro viteljstvom Nacionalnog

SLIKA 5.8.: Kameno orue otkriveno u Hueyatlacu, Meksiko, za koje je tim geo loga s Amerikog instituta za geoloka mjerenja, utvrdio da su stari oko 250 000 godina.

fonda za znanost, nalazili su se Harold Malde i Virginia Steen-McIntyre, oboje s Amerikog Instituta za geoloka mjerenja, te pokoj ni Roald Fryxell s Washington State University. Ti geolozi su izjavili da je etirima razliitim metodama datira nja utvrena neuobiajeno velika starost artefakata, otkrivenih u bli zini Valsequilla. Primijenjene su sljedee metode: 1.) datiranje spo jevima urana, 2.) datiranje prema tragovima raspadanja atoma. 3.) datiranje tefra-hidracijom i 4.) analiza prirodnog troenja minerala. Kako se moglo oekivati, tvrdnja tima geologa da je nalazite u Hueyatlacu staro otprilike 250 000 godina, izazvala je velike raspra ve. Njezino bi prihvaanje znailo potpuni preokret u antropologiji Novoga svijeta, ali i itave predodbe o podrijetlu ovjeka. Ljudi koji su sposobni izraditi napredno orue poput onog u Hueyatalcu, navodno su se razvili prije samo 100 000 godina u Africi. U nastojanju da objavi zakljuke tima, Virginia Steen-McIntyre suoila se s mnogim drutvenim pritiscima i preprekama. U biljeci upuenoj jednom kolegi (10. srpnja 1976.), napisala je: "Saznala sam da kolaju glasine kako Hala, Roalda i mene, zbog Hueyatlaca, u nekim krugovima nazivaju oportunistima eljnim popularnosti, dok se ja jo uvijek oporavljam od udarca." Objavljivanje rada Virginie Steen-Mclntyre i njezinih kolega, godinama se neobjanjivo odgaalo. Njihov rad je prvi put pred-

stavljen na antropolokoj konferenciji 1975., nakon ega je objav ljen u simpozijskom svesku. etiri godine poslije, Steen-McIntyre je napisala u pismu H. J. Fullbrightu, djelatniku Znanstvenog labora torija u Los Alamosu i jednom od urednika nikad objavljene knjige: "Na zajedniki rad o nalazitu u Hueyatlacu, prava je bomba. Iz njega proizlazi da se ovjek u Novome svijetu pojavio 10 puta prije nego to to mnogi arheolozi vjeruju. Osim toga, uglavnom se smatra da orue s dvije obraene povrine otkriveno in situ, pripada Homo sapiensu. Prema danas prihvaenoj teoriji, H.s. se u to doba, a oso bito u Novome svijetu, nije ak ni razvio." Steen-Mclntyre potom dalje objanjava: "Arheolozi su veoma uznemireni zbog Hueyatlaca - odbijaju ak o njemu razgovarati. Iz posrednih izvora sam saznala da me neki kolege smatraju 1.) ne kompetentnom; 2.) naklapalom; 3.) oportunistom; 4.) nepotenom osobom; 5.) budalom. Te tvrdnje oito ne pomau mom profesional nom ugledu! Nadam se samo da u svoj ugled ponovno stei obja vljivanjem lanka o Hueyatlacu, kako bi ljudi osobno mogli ocijeniti dokaz." Budui da nije dobila odgovor na ovu i mnoge druge zamolbe za objavljivanjem informacije, Virginia Steen-Mclntyre je povukla lanak. No, njezin rukopis joj nikada nije bio vraen. Godinu dana nakon toga (8. veljae 1980.) obavijestila je Stevea Portera, urednika asopisa Quaternary Research da eli objaviti svoj lanak o Hueyatlacu. U pismu je napisala: "Rukopis koji elim priloiti, sadri geoloki dokaz. Prilino je odreen i mislim da bismo lako mogli uvjeriti arheologe da ga prihvate, da to ne bi zahtijevalo prepravljanje antropolokih udbenika. No, nijedan antropoloki a sopis ne eli ga se ni dotaknuti." Steve Porter joj je u pismu (od 25. veljae 1980.) odgovorio da e razmotriti mogunost objavljivanja kontroverznog lanka. No, izjavio je i da smatra: "kako e biti teko ishoditi objektivnu ocjenu nekih arheologa." Uobiajena procedura objavljivanja znanstvenih radova tee tako da se lanak prilae nekolicini drugih, anonimnih znanstve nika radi strune ocjene. Moemo samo zamisliti kako doktrinarna znanstvena javnost manipulira tim postupkom kako bi sprijeila obja vljivanje neeljenih informacija u znanstvenim asopisima. Steen McIntyre je 30. oujka 1981., poslala pismo Estelli Leopold, zamjenici urednika asopisa Quaternary Research: "Smatram da je

taj problem vei od Hueyatlaca. Rije je o manipuliranju znanstve ne misli potiskivanjem 'zagonetnih podataka', koji pobijaju prevla davajue nazore. Hueyatlaco nedvojbeno ini upravo to! Budui da nisam antropolog, nisam uvidjela znaaj naih datiranja iz 1973., niti injenice koliko se opeprihvaena teorija o ljudskoj evoluciji duboko utkala u nau misao. Veina arheologa odbacila je na rad u Hueyatlacu iskljuivo zato to on protuslovi toj teoriji. Oni razmilja ju okvirno. Hommo sapiens sapiens se razvio prije oko 30 00050 000 godina u Euroaziji. Prema tome, nemogue je da je orue H. s. s., koje je otkriveno u Meksiku, staro 250 000 godina, jer se H. s. s. razvio prije oko 30 000 -... itd. Takvim razmiljanjem, samozado voljni arheolozi ine svoju znanost bijednoml" asopis Quaternary Research je ipak (1981.) kasnije objavio lanak Virginije Steen-McIntyre, Roalda Fryxella i Harolda E. Maldea. U njemu se tvrdilo da je nalazite u Hueyatlacu staro 250 000 godina. Naravno, budui da se arheoloki podaci uvijek mogu pobi jati, to je uinila i Cynthia Irwin-Williams u svom pismu upuenom Steen-McIntyreici, Fryxellu i Maldeu. Iako su joj Malde i SteenMcIntyreica odgovorili na svaku toku njezina prigovora, to je nije zaustavilo. Nastavila je, kao i, uostalom, itava amerika arheolo ka zajednica, odbacivati datiranje Hueyatlaca, koje su utvrdili Virgi nia Steen McIntyre i njezini kolege. Neuobiajena otkria iz Hueyatlaca, rezultirala su osobnim zlo stavljanjem i profesionalnim kanjavanjem, to je za Virginiju Ste en-Mclntyre znailo blokiranje novanih sredstava, gubitak posla, poslovnih prilika, te ugleda. Njezin sluaj rasvjetljuje aktualne dru tvene postupke potiskivanja u paleoantropologiji, koji izazivaju mnoge sukobe i boli. I na kraju elimo rei da smo osobno pokuali ishoditi dopute nje za objavljivanje fotografija iz Hueyatlaca u ovoj knjizi. No, oba vijeteni smo da ga neemo dobiti nastojimo li spomenuti "ekstrem no ludi" datum od 250 000 godina prije sadanjosti. SANDIA CAVE, NOVI MEKSIKO Virginia Steen-Mclntyre je 1975. saznala da u Sjevernoj Americi postoji jo jedno nalazite u kojemu je otkriveno nevjerojatno staro kameno orue. Rije je o pilji Sandia u Novom Meksiku, gdje je

ispod sloja stalagmita, za ko ji se pretpostavlja da je star 250 000 godina, otkriveno napredno orue (folsomske otrice). Jedno od njih prika zano je na slici 5.9. U pismu upuenom (10. srpnja 1976.) Henryju P. Schwartzu, kanadskom geo logu koji je datirao stalagmit, Virginia Steen-McIntyre SLIKA 5.9.: Folsomska otrica ukopa je napisala: "Ne sjeam se na u nioj povrini sedrene kore u pilji Sandia, New Mexico. Tvrdi se da je sloj jesam li 1975., na Konferen ciji u Penroseu (Mammoth sedre star 250 000 godina. Lakes, Kalifornija), razgo varala s vama ili jednim od vaih kolega. ovjek s kojim sam raz govarala dok smo ekali u redu za ruak, spomenuo je datiranje stalagmitskog sloja iznad artefakata u pilji Sandiji, spojevima urana, koje ga je veoma uznemirilo - koje je otro protuslovilo opepri hvaenoj hipotezi o datumu ulaska ovjeka u Novi svijet. Kada je spomenuo datum od prije etvrt milijun godina, gotovo sam ispusti la pladanj iz ruke. No, nisam bila toliko okirana datumom, nego injenicom da se on veoma dobro uklapa u nae datiranje kontroverzne naseobine praovjeka u Centralnom Meksiku ... Nije potrebno naglasiti da sam zainteresirana saznati neto vie o vaem datiranju i to vi o tome mislite!" Koliko je poznato, Virginia Steen-McIntyre nije primila odgovor na to pismo. Nakon to je pismeno zamolila arheologa koji je nadzirao is traivanje nalazita u Sandiji, da joj kae neto o datiranju, SteenMcIntyre je dobila sljedei odgovor (2. srpnja 1976.): "Nadam se da ovom 'limenkom crva' neete pokuati nita dokazivati prije nego to je mi procijenimo." Steen-McIntyre nam je poslala neka izvjea i fotografije arte fakata iz Sandije uz sljedeu biljeku: "Geokemiari su uvjereni u njihovu starost, no arheolozi su ih uvjerili da su artefakti i ugljene lee otkriveni ispod travertina, posljedica izjedanja. ... No, to je s artefaktima cementiranima u kori?"

NEOLITSKO ORUE IZ KALIFORNIJSKE ZLATNE POKRAJINE Godine 1849., u ljunku s dna drevnih rijeka na padinama planine Sierra Nevada u sredinjoj Kaliforniji, otkriveno je zlato, koje je privuklo horde pustolova u mjesta kao to su Brandy City, Last Chance, Lost Camp, You Bet i Poker Flat. Isprva su pojedini kopai ispirali ljunak u potrazi za krhotinama i grumenjem, koje se na ra zliite naine nataloilo u dananja korita rijeke. No, uskoro su rudarske kompanije poele primjenjivati mnogo sloenije metode, pa su neke buile rovove u planinama, slijedei trag ljunanih taloga, dok su druge ispirale zlatonosan ljunak s obronaka posredstvom snanih vodenih mlazova. Rudari su otkrili stotine kamenih predmeta i, iako mnogo rjee, ljudskih fosila (7. poglavlje). Najznaajniji artefakt otkrio je J. D. Whitney, koji je tada bio dravni geolog u Kaliforniji i o tome je izvijestio znanstvenu zajednicu. Iako nije bilo sigurno podrijetlo artefakata iz povrinskih nasla ga, te onih koji su iskopani hidrauliki, oni otkriveni u dubokim ru darskim oknima i tunelima mogli su se mnogo preciznije datirati. J. D. Whitney je na temelju geolokog dokaza, pretpostavio da zlatonosni ljunak potjee najkasnije iz pliocena. No, suvremeni geolozi smatraju da su neki ljunani talozi eocenski. U planini Table u okrugu Touloumne, izbueno je mnogo jama, koje su prodirale kroz debele slojeve latita - bazaltnog vulkanskog materijala - prije nego se stiglo do zlatonosnog ljunka. U nekim sluajevima, jame su vodoravno prodirale desetinama i stotinama metara ispod latitskog pokrivaa (slika 5.10.). Predmeti otkriveni u

SLIKA 5.10.: Boni prikaz planine Table u kalifornijskom okrugu Tuo lumne, koji prikazuje rudnike koji prodiru u ljunane tercijarne naslage ispod pokrivaa od lave, koji je na slici oznaen crnom bojom.

ljunku neposredno iznad temelja, mogli bi biti stari od 33,2 do 55 milijuna godina, dok su predmeti koji su se nalazili u drugim ljun anim naslagama, vjerojatno stari od 9 do 55 milijuna godina. Whitney je osobno pregledao zbirku artefakata iz planine Table u Tuolumnei, koja je pripadala dr. Perezu Snellu iz Sonore, Kalifornija. Snellova zbirka sadravala je vrhove kopalja i druga orua. Ne postoji mnogo podataka o otkrivaima ni o izvornim stratigrafskim poloajima tih predmeta. Meutim, postoji jedna iznimka. Whitney je napisao: "To je bio kamen za drobljenje ili nekakav alat, koji se upotrebljavao za mrvljenje." Dr. Snell je obavijestio Whitneya: "da ga je osobno izvadio iz kola napunjenih 'zemljom', koja su izlazila iz unutranjosti planine Table." U zbirci dr. Snella nalazila se i ljud ska eljust, koju je pregledao Whitney. Tu eljust su dr. Snellu dali radnici, koji su tvrdili da su je otkrili u ljunku ispod pokrivaa od latita u planini Table u Tuolumneu. Mnogo detaljnije su opisani predmeti, koje je u planini Table u Tuolumneu otkrio gosp. Albert G. Walton, jedan od vlasnika Valentinove parcele. Walton je otkrio kamenu posudu za drobljenje prom jera 38 cm, u zlatonosnom ljunku na dubini od 54 m, ispod pokri vaa od latita. Znaajno je spomenuti da je taj artefakt otkriven u hodniku rudnika koji se uzdizao vodoravno od dna glavnog ver tikalnog okna Valentinova rudnika. To iskljuuje mogunost da je buka ondje pala iz viih razina. U istom rudniku otkriven je i fosil ni ostatak ljudske lubanje. William J. Sinclair je pretpostavio da su mnogi vodoravni tuneli drugih rudnika u blizini Valentinova okna, bili povezani. Posuda je tako moda ula kroz jedan od tih tunela. No, Sinclair je priznao da tijekom svog posjeta tom podruju 1902., nije uspio pronai Valentinovo okno. Umjesto toga, jednostavno je na temelju svoje nepo tvrene pretpostavke, odbacio Waltonovo izvjee. Na takav bi se nain mogla odbaciti sva druga paleoantropoloka otkria. James Carvin je 1871. izvijestio o drugom otkriu u planini Ta ble u Tuolumneu: "Ovime potvrujem da sam ja, dolje potpisani, oko 1858. iz nekih rudarskih parcela Stanislaus Company-je, koje se nalaze u planini Table u okrugu Tuolumne, nasuprot O'Byrn's Ferrya na rijeci Stanislau, iskopao kamenu sjekiricu ... Navedeni

predmet je otkriven u ljunku, na dubini od 18 do 22 m, ispod bazalta i oko 90 m od ulaza u tunel. Otprilike u isto vrijeme i na istome mjestu otkrivene su i neke posude za drobljenje." Godine 1870., Oliver W. Stevens je dao sljedeu izjavu pod pri segom: "Ja, nie potpisani, doista sam 1853. posjetio tunel Sonoru, koji se nalazi u planinini Table, oko 800 m sjeverno i zapadno od Shaw's Flata, kada su kola natrpana zlatonosnim ljunkom izlazila iz tunela Sonore. Ja, nie potpisani, doista sam iz navedenog ljun ka (koji je izvaen iz bazalta i tunela dubokog oko 60 m. sa dubine od oko 37,5 m) iskopao zub mastodonta ... Istodobno sam pokraj njega otkrio neki predmet, koji je nalikovao veoj kamenoj kuglici, vjerojatno izraenoj od alabastera." Ako je ta kuglica doista izvae no iz ljunka, stara je najmanje 9, a moda ak i 55 milijuna godina. William J. Sinclair je prigovarao da okolnosti otkria nisu posve jasne. No, okolnosti otkria mnogih slubeno prihvaenih artefakata, sline su onima u kojima je iskopana mramorna kuglica. Naprimjer, u pilji Border u Junoj Africi, fosili Homo sapiens sapiensa izvaeni su iz hrpe kamenja iskopanog iz rudnika godinama prije toga. Pretpostavilo se da su fosili stari oko 100 000 godina, prije sve ga zato to su otkriveni meu iskopanim kamenjem. Primijenimo li stroge Sinclairove standarde na takva otkria, tada bismo i njih mo rali odbaciti. Godine 1870., Llewellyn Pierce je dao sljedeu pisanu izjavu: "Ja, nie potpisani, danas sam predao gosp. C.D. Voyu, kako bi ga pohranio u svojoj zbirci drevnih kamenih predmeta, kamenu po sudu za drobljenje, koja je oito izraena ljudskom rukom i koju sam osobno iskopao oko 1862., iz ljunka planine Table, na dubini od oko 60 m, ispod bazalta koji je bio dubok oko 18 m, te oko 540 m daleko od ulaza u tunel. Otkriven je u parceli koja se zove Boston Tunnel Company." ljunak u kojemu je otkrivena posuda, star je 33-55 milijuna godina. William J. Sinclair je tvrdio da je posuda za drobljenje izraena od andezita, vulkanskog kamena koji se samo rijetko moe pronai u dubokom pjeanom sloju planine Table. No, suvremeni geolozi tvrde da u podruju sjeverno od planine Table, postoje etiri nalazi ta iste starosti kao i predvulkanski zlatonosni pijesak, koja sadre

naslage andezita. Posude za drobljenje od andezita zacijelo su bile dragocijeni trgovaki predmeti, koji su se prevozili na velike udalje nosti splavima, amcima ili, pak, pjeice. Sinclair izvjeuje da je Pierce, osim te posude, otkrio i jedan drugi predmet: "Piscu je bila predstavljena okrugla ploica od crnog kriljevca, s bareljefom dinje i lista ... Na toj ploici nema nikakvih tragova troenja usljed pomicanja ljunka. Brazde su posljedica no vijih brisanja. Rezbarija sadri veoma jasne tragove eline otrice noa, a proizveo ju je prilino vjet umjetnik." Sinclair nije rekao tono na temelju ega je zakljuio da je ploi ca izrezbarena elinom otricom. Prema tome, moda je pogrijeio oko tipa upotrebljenog orua. U svakom sluaju, ploica od kri ljevca je ustvari otkrivena, zajedno s posudom za drobljenje, u predvulkanskom pjeanom ljunku duboko ispod pokrivaa od latita u planini Table u Tuolumneu. Dakle, iako se na ploici nalaze tragovi rezbarenja elinom otricom, to ne znai da potjee iz novijeg ra zdoblja. Mogli bismo opravdano zakljuiti da su tvorci rezbarije ljudi, koji su raspolagali prilino visokim stupnjem kulture prije oko 33 i 55 milijuna godina. Sinclair je rekao i da na ploici nema ni kakvih tragova troenja od ljunka. No, moda ga rijene struje nisu odnijele suvie daleko, pa je zato ostao neizbrazdan. Ili je, pak, plo ica upala u ljunani talog suhog kanala. J. H. Neale je 2. kolovoza 1890., potpisao sljedeu izjavu: "Go dine 1877., gosp. J. H. Neale bio je nadzornik Montezuma Tunnel Company-je. On je iskopao tunel Montezuma u ljunku, koji se nalazio ispod lave u plainini Table u Toulomneu ... Na udaljenosti od oko 420 do 450 m od ulaza u tunel, ili izmeu 60 i 90 m iznad ruba krute lave, gosp. Neale je vidio nekoliko vrhova koplja izraenih od nekog tamnog kamena i dugih gotovo 30 cm. Daljnjim istraivanjem otkrio je malu posudu za drobljenje nepravilna oblika i promjera oko 7,6-10 cm. Bila je 30 do 60 cm udaljena od vrhova kopalja. Nakon toga je otkrio velik i dobro oblikovan tuak, koji se danas nalazi u vlasnitvu dr. R. I. Bromleya, a pokraj njega, veliku posudu za drobljenje, veoma pravilnog oblika, koju takoer posjeduje dr. Bromley." Ta posuda i tuak prikazani su na slici 5.11. Neale dalje nastavlja: "Svi ti predmeti otkriveni su ... u blizini temelja, od njega udaljeni moda 30-ak centimetara. Gosp. Neale

tvrdi da je potpuno nemogue da su ti pre dmeti stigli u poloaj u kojem su otkriveni u doba kada se taloio ljunak i prije obli kovanja pokrivaa od lave. Nije bilo ni kakvih tragova pomicanja tog sloja, ni neke prirodne pukotine u njemu ili u blizini, kroz koji su ondje mogli ui." Poloaj u kojemu su predmeti otkriveni u ljunku u blizini temelja u planini Table, ukazuje na to da su stari 33-55 milijuna godina. Godine 1898., William H. Holmes je odluio intervjuirati Nealea, te je 1899. objavio sljedei saetak njegove izjave: "Jedan od rudara koji u podne izlaze na ru ak, odnio je u upraviteljev ured kamenu posudu za drobljenje i slomljeni bati, ko je je navodno iskopao u najdubljem dijelu tunela, oko 450 m od ulaza u rudnik. Gosp. Neale mu je rekao da provjeri postoje li na istome mjestu jo neka orua. Kako je i

SLIKA 5.11.: Ovu po sudu za drobljenje i tuak otkrio je J. H. Neale, koji ih je izvadio iz ru darskog tunela koji pro dire u tercijarne naslage (33-55 milijuna godina stare) ispod planine Table u okrugu Tuolumne, Kalifornija.

oekivao, otkrivena su jo dva predmeta - mala, jajolika posuda za drobljenje promjera 12,7-15,2 cm, te plosnata posuda za drobljenje ili zdjela promjera 17-20 cm. Nakon toga vie nisu bili vieni. Poslije su mu radnici u rudniku donijeli mnogo otrica ili vrhova kopalja od opsidijana, sveukupno jedanaest, od kojih je svaka bila duga u pro sjeku 25 cm." Izvjea su se razlikovala. Holmes je o Nealeu rekao sljedee: "Dok je sa mnom razgovarao, nije spomenuo da se u trenutku otkria nalazio u rudniku." To bi moglo znaiti da je Neal u svojoj prvoj izjavi lagao. No, naprijed navedeni odlomci nisu izravne Nealove rijei, nego Holmesove, koji je rekao: "Njegove [Nealeove] tvrdnje, koje sam zapisao u svojoj biljenici tijekom i neposredno nakon in tervjua, bile su sljedee." Nije sigurno trebamo li vjerovati Holmesovom posrednom navoenju Nealeovih rijei ili, pak, Nealeovoj izjavi danoj pod prisegom. Znaajno je spomenuti da Neal, koliko nam je poznato, nije nikada potvrdio autentinost Holmesove verzije njihova razgovora.

Pretpostavku da je Holmes pogrijeio, nedvojbeno potvruje ka sniji razgovor izmeu Nealea i Williama J. Sinclaira iz 1902. Sin clair je saeto prenio Nealeove tvrdnje: "Jedan rudar (Joe), koji je radio u dnevnoj smjeni u tunelu Montezuma, izvadio je kamenu zdje lu ili pladanj, debeo oko 5 cm. Joe je upuen da potrai druge pred mete na istome mjestu ... Gosp. Neale je radio u nonoj smjeni, te je tijekom iskopavanja u svrhu postavljanja greda, 'zakvaio' jedan od Vrhova kopalja od opsidijana. Osim onog koje je donio Joe, sva orua je osobno otkrio gosp. Neale, istodobno na prostoru promjera oko 2 m, na rubu kanala. Orue se nalazilo u ljunku pokraj temelja i bilo je izmijeano s tvari nalik ugljenu." Usporedimo li sva navedena svjedoenja, ini se da je Neal doista uao u rudnik i otkrio kameno orue na navedenome mjestu u ljunku. to se tie otrica kopalja, koje je otkrio Neale, Holmes je na pisao: "Otrice od opsidijana s identinim uzorkom, katkad su se otkrivale meu ostacima Indijanaca Digger u grobnim humcima toga podruja. Te injenice upuuju na zakljuak da su orua, koja su donesena gosp. Nealeu, iskopana iz jednog od grobova u blizini rudnika." No, Holmes nije mogao dokazati jesu li rudari doista iz vadili otrice iz grobnih jama. Holmes je jednostavno rekao: "Kako je jedanaest velikih otrica kopalja stiglo u rudnik i jesu li se one uope nalazile u njemu, pitanja su na koja neu ni pokuavati odgovoriti." Primjenom Holmesovih metoda, mogli bismo osporiti sva dosa danja paleoantropoloka otkria: mogli bismo jednostavno odbiti prihvatiti izneseni dokaz i predloiti najraznovrsnija, nejasna alter nativna objanjenja, a da uope ne odgovorimo na opravdana pitanja o njima. Holmes dalje pie o oruu od opsidijana: "ini se veoma nev jerojatnim da su ona otkrivena u tercijarnim nanosima bujice; nai me, kako je skupina od jedanaest orua, tankih poput lista, mogla u takvim uvjetima ostati netaknuta; mogu li krhke staklene otrice izdrati lomljenje i mljevenje vodene bujice; ili, kako je tako velik broj krhkih otrica, ostao netaknut pod udarcima pijuka rudara koji rade u mranom tunelu?" No, moemo zamisliti mnogo uvjeta pod kojima skupina orua moe ostati netaknuta u sloju tercijarne rije-

ke. Pretpostavimo da je u tercijaru, skupina trgovaca koja je prelazila rijeku, izgubila velik broj otrica od opsidijana, koje su bile zamo tane u kou ili tkaninu. ljunak u dubokoj rupi u koritu rijeke, mogao je prilino brzo prekriti paket opsidijanskih otrica, koje su ondje mogle ostati gotovo netaknute vie desetaka milijuna godina. Bez problema se moe objasniti i kako je orue ostalo netaknuto prilikom otkopavanja. Kada je Neale ustanovio da je rije o opsidijanskim otricama, posve je vjerojatno da je uinio sve kako bi ih sauvao netaknutima. Neke od njih je moda i slomio. U radu izloenom pred Amerikim geolokim drutvom 1891., geolog George F. Becker je rekao: "Iako bih bio mnogo zadovoljniji da sam osobno iskopao to orue, ne vidim nijedan razlog zbog ega ostatak svijeta ne bi mogao izjavu gosp. Neala smatrati dovoljno dobrim dokazom, kao to bi bila moja. On je jednako kompetentan kao i ja da uoi pukotine na povrini ili drevne artefakte, koje rudar odmah prepoznaje i od kojih duboko strepi. Netko bi mogao pret postaviti da su radnici gosp. Nealea 'podmetnuli' orue, no ta pomisao ne bi pala na um nikome tko je upoznat s rudarstvom ... Zlatonosni pijesak teko se iskopava, pri emu se u veini sluajeva zahtijeva eksploziv, to, prema tome, ne bi moglo zavarati ni najmanje spo sobnog nadglednika ... Ukratko, smatram da nedvojbeno moemo zakljuiti kako su orua, koja spominje gosp. Neale u svojoj izjavi, doista otkrivena uz dno pjeanog taloga i da su ondje dospijela is todobno kada i s njima pomijeani obluci i kalupi." Iako su orue o kojemu smo do sada raspravljali, otkrili rudari, jedan kameni predmet na tome mjestu otkrio je znanstvenik. Godine 1891., George F. Becker izvijestio je Ameriko geoloko drutvo da je u proljee 1869., geolog Clarence King, direktor Geolokog mjerenja etrdesete paralele, istraivao planinu Table u Tuolumneu. Pritom je otkrio kameni tuak, koji je bio vrsto ukopan u sloju zlatonosnog pijeska, koji se nalazio ispod bazaltnog pokrivaa ili latita. ljunani talog bio je tek u mlae doba izloen eroziji. Becker je tvrdio: "Gosp. King je potpuno siguran da se to orue nalazilo na primarnom poloaju i da je izvoran dio ljunka u kojemu je otkriveno. Teko je zamisliti bolji dokaz od ovog, prema kojemu se orua nala ze u zlatonosnom, predglacijalnom ljunku ispod bazaltnog pokriva-

a." Iz ovog opisa, kao i suvremenog geolokog datiranja sloja pla nine Table, proizlazi da je taj predmet star vie od 9 milijuna godina. ak je i Holmes morao priznati da se Kingov tuak, koji je pohranjen u zbirci Instituta Smithsonian, "ne moe opravdano pobi jati." Holmes je veoma podrobno pregledao nalazite, te uoio na povrini neka suvremena indijanska kamena orua za mljevenje. Izjavio je: "Neuspjeno sam pokuao ustanoviti je li se neki od tih predmeta mogao u mlaim epohama ukopati u izloenim slojevima tufa (sedre), jer takvo ukopavanje nekad nastaje uslijed premjetanja ili ponovnog cementiranja slobodnih materijala." Da je Holmes otkrio najmanji mogui dokaz takvog recementiranja, iskoristio bi tu priliku da opovrgne vjerodostojnost Kingova tuka. No, budui da nije otkrio nita ime bi diskreditirao izvjee, Holmes se ograniio samo na prigovor da: "gosp. King nije objavio to otkrie - nije pruio svijetu ono to bi se nedvojbeno moglo sma trati najznaajnijim geolokim opaanjem, koje se odnosi na povi jest ljudske vrste, prepustivi ga dr. Beckeru, koji ga je objavio dva deset i pet godina poslije." No, Becker je u svom izvjeu istaknuo sljedee: "Ovo izvjee o otkriu dostavio sam gosp. Kingu, koji ga je potvrdio kao autentino." J. D. Whitney je izvijestio o otkriima predmeta ispod netaknu tih vulkanskih slojeva, koji se nisu nalazili samo ispod pokrivaa od latita u planini Table. Meu njima su se nalazila kamena orua otkrivena u zlatonosnom pijesku San Andreasa u okrugu Calaveras, Spanish Creeka u okrugu El Dorado, te Cherokeeja u okrugu Butte. EVOLUCIONISTIKE PREDODBE

S obzirom na predstavljene dokaze, teko moemo opravdati ustraj no Holmesovo i Sinclairovo odbacivanje kalifornijskih otkria. Oni nisu uspjeli dokazati da je rije o prijevari, a veoma je neuvjer ljiva i njihova pretpostavka da su Indijanci donijeli posude za mrv ljenje i vrhove strijela u rudnike. Suvremeni povjesniar, W. Turrentine Jackson s Kalifomijskog Sveuilita u Davisu, istie: "U doba zlatne groznice, Indijanci su bili protjerani iz rudarskih podru ja i rijetko su dolazili u kontakt s naseljenicima iz rudarskog po druja."

Prema tome, mogli bismo se upitati zato su Holmes i Sincler to liko odluno pokuavali diskreditirati Whitnejev dokaz o postojanju ovjeka u tercijaru. Glavni odgovor na to prua sljedea Holmesova izjava: "Da je profesor Whitney potpuno razumio priu o ljud skoj evoluciji, kako je tumaimo danas, moda ne bi objavio svoje zakljuke, bez obzira na velik broj svjedoanstava s kojima je bio suoen." Drugim rijeima, injenice koje se ne uklapaju u omiljenu teoriju, ak i velik broj tih injenica, moraju se odbaciti. Dakle, moemo shvatiti zato zagovornik ideje o ljudskoj evolu ciji, kao to je bio Holmes, pokuava na sve mogue naine pobiti podatke o postojanju suvremenog tipa ovjeka u tako dalekoj pro losti. Zato je Holmes bio toliko uvjeren u svoje tvrdnje? Jedan od razloga je tzv. javanski ovjek (Pithecanthropus errectus), kojeg je 1891. otkrio Eugene Dubois i koji se smatrao dugo traenom izgub ljenom karikom izmeu dananjih ljudi i njihovih navodnih maj munolikih predaka. Holmes je izjavio da: "Whitneyev dokaz nita ne potvruje", te da: "on navodi na ideju da je ljudska vrsta barem upola starija od Duboisova Pitehcanthropusa erecutsa, koji se moe smatrati samo prvim oblikom ovjeka." Za sve koji su prihvaali dvojbenog ovjeka iz Jave (8. poglavlje), svi dokazi koji su navodili na mogunost postojanja suvremenih tipova ljudi prije njega, mora li su biti odbaeni, a Holmes je u tome imao glavnu ulogu. Holmes je rekao sljedee o kalifomijskim otkriima: "Posve je mogue da dokaz postupno izgubi uporite i nestane uslijed nedostatka pozi tivne potvrde; no, znanost si ne moe priutiti da zavri taj zamoran postupak selekcije, zbog ega je neophodno ubrzati odluku." Holmes, Sinclair i drugi sudjelovali su u tom postupku, primjenjujui sporne taktike. Alfred Russell Wallace, koji je zajedno s Darwinom zasluan za oblikovanje teorije o evoluciji prirodnom selekcijom, bio je razoa ran injenicom kako se dokaz o postojanju anatomski suvremenih ljudi u tercijaru: "napada svim moguim orujima sumnje, optube i ismijavanja." U detaljnoj studiji dokaza o veoma drevnom podrijetlu ljudi u Sjevernoj Americi, Wallace je pridao veliku pozornost Whitneyevom izvijeu o otkriima ljudskih fosila i kamenih predmeta iz ter-

cijara u Kaliforniji. Raspravljajui o sumnjama s kojima su u izvjes nim krugovima doekana otkria u zlatonosnom ljunku, te drugih slinih predmeta, Wallace je istaknuo da je: "ispravan nain na koji se mora tretirati dokaz o drevnom podrijetlu ovjeka, taj da se on zabiljei i privremeno se uvai kada se uklapa u sluaj drugih ivo tinja; a ne smije se, kako se to esto ini, zanemariti kao nedostojan prihvaanja ili podvrgnuti njegove pronalazae optubama da su prevaranti ili rtve prijevare." U svakom sluaju, intelektualna klima na poektu 19. st. pogo dovala je Holmesovim i Sinclairovim gleditima. Kameno orue iz tercijara koje je identino onom dananjih ljudi? Uskoro je postalo neugodno izvjetavati o takvim stvarima, nepomodno braniti ih i prikladno - zaboravljati. Takva gledita dominiraju i danas u toj mjeri da se otkria, koja ak i u najmanjoj mjeri osporavaju slube ne nazore o pretpovijesti ovjeka, uinkovito pobijaju.

6. POGLAVLJE

Dokaz o postojanju napredne kulture u drevnim epohama

Veina dokaza koje smo do sada iznijeli, navodi na zakljuak da su ljudi, ak i da su ivjeli u dalekoj prolosti, u izvjesnoj mjeri zadr ali primitivnu razinu kulturnog i tehnolokog napretka. Netko bi mogao postaviti sljedee pitanje: "Ako su ljudi dugo usavravali svoje vjetine, zato nismo otkrili drevne artefakte koji svjedoe o civilizacijskom razvoju?" Charles Lyell je 1863., u knjizi Antiquity of Man, izrazio svoje dvojbe: "umjesto najprimitivnije lonarije ili kremenog orua ... tre bali bismo otkrivati vjeto oblikovane predmete, koji ljepotom nadmauju remek-djela Fidije ili Praksitela; zakopane eljeznike pruge ili elektrine telegrafe, iz kojih bi najbolji suvremeni inenjeri mo gli stei dragocjeno znanje; astronomske instrumente i mikroskope mnogo naprednije od svih danas poznatih u Europi, te druge nazna ke usavrene umjetnosti i znanosti." Iako sljedea izvjea ne odgo varaju potpuno takvim standardima, neki opisani predmeti doista pruaju navjetaj o neoekivanim postignuima. Osim to su neki predmeti mnogo napredniji od kamenog orua, mnogi od njih su otkriveni i u mnogo starijim geolokim konteksti ma od onih o kojima smo do sada razgovarali. Izvjea o tom nevjerojatnom dokazu dolaze, uz neke iznimke, iz neznanstvenih izvora. A esto je i nemogue locirati same arte fakte, budui da se nisu pohranjivali u prirodoslovnim muzejima. Osobno nismo sigurni koliki se znaaj moe pridodati tom izni mno neuobiajenom dokazu. No, ukljuili smo ga radi potpunosti i mogunosti daljnjeg istraivanja. U ovom emo poglavlju predstaviti samo dio objavljenog mate rijala, kojim smo raspolagali. A, s obzirom na nedosljednost izvjea i injenicu da su se ta neuobiajena otkria rijetko pohranjivala, po sve je mogue kako danas postojei korpus izvjea, predstavlja

samo mali dio ukupnog dokaza skupljenog tijekom posljednjih ne koliko stoljea. ARTEFAKTI IZ AIX-EN-PROVENCEA U FRANCUSKOJ U svojoj knjizi Mineralogy ("Mineralogija"), grof Bournon navodi veoma zanimljivo otkrie francuskih radnika iz druge polovice 18. st. Opisujui pojedinosti tog otkria, Bournon je napisao: "Godine 1786., 1787. i 1788., u blizini Aix-en-Provencea u Francuskoj, isko pavali su kamenje za veliki projekt obnove Palae pravde. Bila je rije o tipu vapnenakog kamena tamnosive boje, koji nakon isko pavanja omeka, no uslijed izloenosti zraku ovrsne. Slojevi su bili meusobno odvojeni slojem pijeska izmijeanog s ilovaom, vie ili manje vapnenastom. U prvima nisu uoena nikakva strana tijela, no nakon to su radnici uklonili deset prvih slojeva, iznenaeno su us tanovili kako je povrina jedanaestog, na dubini od 12 ili 15 m, pre krivena koljkama. Nakon to su uklonili kamen s tog leita i sloj glinastog pijeska, koji je razdvajao jedanaesti i dvanaesti sloj, otkri li su ostatke stupova i komadie dijelom obraenog kamenja, koje je bilo identino onom iz kamenoloma; osim toga, otkrili su kovanice, ruke ekia i druge alate ili komade drvenog orua. No, pozornost im je najvie privukla daska debela oko 2,54 cm i duga 2 ili 2,4 m. Bila je slomljena na mnogo komadia, od kojih nijedan nije nedo stajao, tako da su se svi mogli meusobno spojiti u izvoran oblik daske ili ploe, koja je podsjeala na one koje upotrebljavaju zidari ili kamenolomci - bila je na isti nain istroena, zaobljena i imala je krivudave rubove." Grof Bournon potom nastavlja: "Kamenje koje je bilo potpuno ili dijelom obraeno, uope nije promijenilo sastav, no komadii ploe i orue, te dijelovi drvenog alata, postali su veoma fin ahat odgovarajue boje. Dakle, imamo tragove ljudskog rada, na dubini od 15 m, prekrivene s jedanaest slojeva kompaktnog vapnenca: sve je ukazivalo na to da se taj rad dogaao na mjestu na kojemu su ot kriveni tragovi. Prema tome, ovjek je tu postojao prije oblikovanja ovog kamena i to veoma dugo nakon to je dosegnuo taj stupanj civi lizacije u kojem je stekao vjetine, te je oblikovao kamen i iz njega izradio stupove."

Navedeni odlomci objavljeni su u American Journal of Science 1820.; no, mala je vjerojatnost da bi se takvo izvjee moglo pojavi ti u nekom dananjem znanstvenom asopisu. Znanstvenici jednos tavno ne shvaaju ozbiljno takva otkria. SLOVA U MRAMORNOM BLOKU, PHILADELPHIA Godine 1830., u kamenolomu uda ljenom 20-ak km od Philadelphije, otkriven je vrst mramorni blok sa znakovima nalik slovima. Ta mra morna ploa izva ena je iz dubine od oko 18-21 m. To SLIKA 6.1. Okomiti znakovi u obliku slova, ot kriveni u mramornom bloku iz kamenoloma u bli otkrie je objav zini Philadelphije, Pennsylvania. Mramorni blok ljeno 1831. u Ame iskopan je iz dubine od 18-21 m. rican Journal of Science. Prije nego su stigli do sloja iz kojeg su iskopali taj blok, kamenolomci su uklonili slojeve gnajsa (kristalastog kriljevca), tinjastog kriljevca, amfibole (ili rogovae), milovkastog kriljavca (magnezij hidrosilikata) i osnovnog glinenog kriljevca. Dok su pilili mramorni blok, radnici su uoili pravokutan usjek irok oko 4 cm i visok 1,5 cm, na kojemu su se nalazila dva okomita znaka (Slika 6.1.). Na nalazite su pozvana neka ugledna gospoda iz oblinjeg Norristowna, Pennsylvanija, kako bi pregledala pred met. Budui da ti znakovi, kako se ini, nisu mogli nastati djelova njem nekih prirodnih fizikih procesa, namee se pretpostavka da su ih izradili inteligentni ljudi u dalekoj prolosti. AVAO U DEVONSKOM PJEENJAKU, KOTSKA Sir David Brewster je 1844. god izvijestio o otkriu avla vrsto ukopanog u bloku pjeenjaka iz kamenoloma Kingoodie (MyIn field) u kotskoj. Dr. A. W. Medd, iz Britanskog instituta za geolo-

ka mjerenja, napisao nam je u pismu 1985., da taj pjeenjak potje e iz "donjeg starog crvenog pjeenjaka" (devon, prije otprilike 360-408 milijuna godina). Brewster je bio slavni kotski fiziar, koji je osnovao Britansko drutvo za razvoj znanosti i odgovoran je za neka znaajna otkria na polju optike. U izvjeu koje je podnio Britanskom drutvu za razvoj znanosti, Brewster je napisao: "Kamen iz kamenoloma Kingoodie sastoji se od vie slojeva vrstog kamena i mekane, glinaste tvari koja se zove 'til'; kamenje na razliitim mjestima debeo od 15 cm do ak 1,8 m. Blok u kojem je otkriven avao, bio je debeo oko 23 cm, a u postup ku ienja hrapavog bloka radi tesanja, otkriven je vrh avla (prili no zahrao) koji je prodirao oko 1,3 cm duboko u 'til', dok mu je drugi dio leao uz povrinu kamena otprilike 2,5 cm od glave, koja je bila duboko ukopana u kamenu jezgru." ini se kako injenica da je glava avla bila zakopana u bloku pjeenjaka, iskljuuje mogu nost da je avao zabijen u blok nakon njegova iskopavanja. ZLATNA NIT U KAMENU IZ KARBONA, ENGLESKA U londonskim novinama Times, 22. lipnja 1844 pojavio se sljedei neobian izvjetaj: "Prije nekoliko dana, neki radnici koji su isko pavali kamenje u blizini Tweeda, oko etiristo metara ispod tvor nice Rutherford, otkrivena je zlatna nit ukopana u kamenu koji se nalazio na dubini od 2,4 m." Dr. A. W. Medd s Britanskog instituta za geoloka mjerenja, napisao nam je 1985., da taj kamen potjee iz ranog karbona (320-360 milijuna godina prije sadanjosti). METALNA VAZA IZ PRETKAMBRIJSKE STIJENE U DORCHESTERU, MASSACHUSETTS U asopisu Scientific American (5. lipnja 1852.), pojavio se sljedei lanak naslovljen "Predmet iz drevne prolosti": "Prije nekoliko dana, snanom eksplozijom je izbuena stijena u Meeting House Hillu u Dorchesteru, nekoliko jardi juno od molitvenog doma vl. gosp. Halla. Eksplozijom je izbaena golema kamena masa, neki ko madi teili su nekoliko tona, a krhotine su se rasprile u svim smje rovima. Meu njima su otkrivena dva dijela metalne posude, koja se prepolovila uslijed eksplozije. Polovice su zajedno oblikovale zvonoliku posudu visoku 11,3 cm, s bazom 16,5 cm, visoke 6,35 cm i

debele oko 0,3 cm. Boja posude ukazuje na to da je vjerojatno izra ena od cinka ili mjeavine metala s velikim udjelom srebra. Na stranama je prikazano est cvjetova ili buket, prekrasno obloenih srebrom, dok je nii dio posude obrubljen, takoer srebrom opto enim, prikazom vinove loze ili vijenca. Cizeliranje, rezbarenje i oblaganje srebrom proizvod je rada nekog vjetog umjetnika. Ova neobina i nepoznata posuda, izbaena je eksplozijom iz vrstog, glomaznog kamena, iz dubine od 4,5 m. Danas se nalazi u vlasni tvu gosp. Johna Kettela. Dr. J. V. C. Smith, koji je nedavno putovao Istokom i prouavao, te izradio crtee stotine neobinih svakod nevnih predmeta, nije nikada vidio neto nalik toj posudi. Zato ju je nacrtao i precizno izmjerio, kako bi se mogla znanstveno procijeniti. Posve je sigurno daje ovaj neobian predmet izbaen eksplozijom iz stijene, kako je naprijed spomenuto; no, hoe li nam prof. Agassiz i neki drugi znanstvenici objasniti kako je ondje stigla? Taj problem zasluuje istraivanje i nije rije o prijevari." Urednici asopisa Scientific American ironino su primijetili: "Navedeni odlomak potjee iz bostonskog Transcript-a, pa nas jako zanima kako je Transcript mogao pretpostaviti da je prof. Agassiz kvalificiraniji da objasni kako je ondje dospjela od kovaa Johna Doylea. To nije pitanje zoologije, botanike ili geologije, nego se odnosi na drevnu metalnu posudu, koju je vjerojatno izradio Tubal Kain, prvi stanovnik Dorchestera." Prema novoj karti podruja Bostona i Dorchestera, koju je izra dio Ameriki institut za geoloka mjerenja, glomazni kamen, koji se danas zove Roxbury-konglomerat, potjee iz pretkambrija - prije 600 milijuna godina. Prema standardnoj teoriji, u pretkambriju se ivot na ovom planetu tek poeo oblikovati. No, posuda iz Dorche stera nas navodi na pretpostavku da su u Sjevernoj Americi, vie od 600 milijuna godina prije Leifa Eriksona, postojali umjetnici koji su proizvodili metalne predmete. KUGLA OD KREDE IZ TERCIJARA, LAON, FRANCUSKA U asopisu The Geologist je u travnju 1862., objavljen engleski prijevod zanimljivog izvjea Maximiliena Mellevillea, potpred sjednika Akademskog drutva u Laonu, Francuska. U njemu je Meli-

eville opisao kuglicu od krede (slika 6.2.), otkrivenu u blizini Laona, na dubini od 75 m, u slojevima lignita iz ranog tercijara. Lignit (koji se nekad zove i pepeo) je vrsta mekog drvenog uglje na. Leita lignita u Montaiguu pokraj Laona, nalaze se u podnoju brda i kroz njih prodiru vodoravna rudarska okna. Glavno okno prodire 600 m duboko u sloj lignita. U kolovozu 1861., radni ci koji su iskopavali na naj udaljenijem kraju okna, 67,5 m ispod povrine brda, vi djeli su kako s vrha iskopa pada okrugao predmet. Pro mjer mu je iznosio oko 6 cm i bio je teak 310 g. Melleville je rekao: "Pre gledavali su kako bi vidjeli u kojem se tono sloju na lazila, pa su utvrdili da nije stigla iz unutranjosti 'pe SLIKA 6.2.: Ova kugla od krede otkrivena pela', nego da je bila uko je pokraj francuskog grada Laona, u sloju pana na mjestu na kojemu lignita iz ranog eocena. Na temelju nje se ono spaja s krovom ru zinog stratigrafskog poloaja, pretpostavlja dnika, gdje je ostavila i du- se da je stara 45-55 milijuna godina. bok trag." Radnici su odnijeli kuglu od krede dr. Lejeuneu, koji je o tome obavijestio Mellevillea. Melleville dalje pie: "Dugo prije ovog otkria, radnici u kameno lomu su mi rekli da su mnogo puta pronali komadie drveta pretvore ne u kamen ... s tragovima ljudskog rada. Danas alim to nisam zahti jevao da mi ih pokau, no tada jo nisam vjerovao u tu mogunost." Melleville je iskljuio svaku mogunost da je kugla od krede kri votvorena: "Doista je prekrivena crnom, bituminoznom bojom, koja se uzdie gotovo etiri petine njezine visine, pretvarajui se prema vrhu u uti krug, to je oito rezultat dodira s lignitom u kojemu je toliko dugo bila ukopana. S druge strane, gornji dio, koji je do dirivao vanjski sloj, sauvao je svoju prirodnu boju - blijedo bijelu boju krede ... to se tie kamena u kojem je otkrivena, odluno tvrdim

da je posve netaknut i da nema nikakve drevne tragove iskopavanja. I krov kamenoloma je netaknut i na njemu ne postoji nikakva puko tina ili neka druga upljina, koja bi upuivala na to da je kugla moda pala s viih slojeva." to se tie mogunosti da je ta kugla od krede artefakt. Melleville je bio oprezan. Napisao je: "ne elim na temelju jedne, ak ni tako dobro utvrene injenice, izvoditi ekstreman zakljuak da je ovjek ivio u istom razdoblju iz kojeg potjee lignit Parikog bazena ... Jedini mi je cilj bio da objavim ovo doista neobino otkrie, bez obzira na njegov znaaj i bez ikakvih pretenzija za objanjavanjem. Zadovoljavam se predati ga znanosti i oekujem njezino miljenje o tome kao i daljnja otkria, koja e mi omoguiti da cijenim vrijednost ovog predmeta iz Montaigua." Urednici asopisa The Geologist su napisali: "Smatramo mudrom njegovo oklijevanje donoenja ishitrenog zakljuka o podrijetlu ovjeka iz nieg tercijara Parikog bazena, bez daljnjih potvrdnih dokaza." Godine 1883., Gabriel de Mortillet je iznio pretpostavku da su komadi bijele krede donijeli valovi tercijarnih mora, koji su ga oblikovali u kuglu i ostavili na mjestu na kojemu je otkriven. Meutim, ini se da to nije tono. Prije svega, kugla sadri trago ve koji ne odgovaraju djelovanju valova. Melleville je napisao: "Tri velike krhotine otrih kutova, takoer upuuju na to da je pri obradi bila priljubljena uz kameni blok iz kojeg je oblikovana, te da je od njega odvojena tek nakon to je bila dovrena, i to udarcem, koji je proizveo tu pukotinu." Prihvati li se objanjenje da je predmet okrugao zbog djelovanja valova, moramo imati na umu da bi se otri ru bovi koje opisuje Melleville, u tom sluaju istupili. Osim toga, koma di krede vjerojatno bi se raspao pod uestalom izloenou valovima. De Mortillet je rekao da je kugla otkrivena u sloju iz ranog eocena. To znai da su ljudi, koji su je moda izradili, ivjeli u Francuskoj prije 45-55 milijuna godina. Iako se ta mogunost moda ini nevje rojatnom zagovornicima standardne teorije o evoluciji, ona se ukla pa u dokaze koje razmatramo u ovoj knjizi. PREDMETI IZ MINERALNIH VRELA ILLINOISA Godine 1871., William E. Dubois s Instituta Smithsonian, izvijestio je o otkriu nekoliko umjetno izraenih predmeta duboko ispod povr-

ine Illinoisa. Prvi od njih bio je bakreni predmet nalik kovanici (sli ka 6.3.) iz Lawn Ridgea u okrugu Marshall, Illinois. U pismu koje je poslao Institutu Smithsonian, J. W. Moffit je tvrdio da je u kolovozu 1870. buio izvor s "obinom velikom builicom". Izvadivi builicu iz dubine od 37,5 m, uoio je na njoj predmet nalik kovanici. Da bi prodro svrdlom na dubinu od 37,5 m, Moffit je morao izbuiti sljedee slojeve: 1 m zemlje; 3 m ute gline; 13,2 m plave gli ne; 1,2 m gline, pijeska i ljunka; 5,7 m ljubiaste gline; 3 m vrsto ga smeega zdravca; 2,5 m zelene gline; 60 cm zemlje crnice; 75 cm ute gline; 60 cm vrstog utog zdravca; i 6 m mijeane ilovae. Predmet nalik noviu opisao je 1881. i A. Winchell. On je spo menuo pismo W. H. Wilmota, koji je naveo popis slijeda slojeva, koji se dijelom razlikovao od Moffitova. Wilmot je napisao da je taj predmet otkriven u mineralnom vrelu, na dubini od 34, a ne 37,5 m. Dravni institut za geoloka istraivanja u Illinoisu nam je, na temelju Winchellova popisa slojeva, utvrdio priblinu starost taloga na dubini od 34 m. Oni su se vjerojatno oblikovali tijekom Yarmouthian-interglacijala "prije oko 200 000 i 400 000 godina". W. E. Dubois je rekao da je taj predmet nalik kovanici "viekutan i gotovo okrugao", te da na obje strane sadri grube prikaze likova i slova. Dubois nije mogao odgonet nuti o kojem pismu je rije, a ta navodna kovanica razli kovala se od svih poznatih. Dubois je zakljuio da je novi vjerojatno izraen u SLIKA 6.3.: Ovaj predmet nalik kova nici iz mineralnog vrela pokraj Lawn radionici. Uoivi njegovu Ridgea u Illinoisu, navodno je otkriven jednoliku debljinu, ustvrdio na dubini od oko 34 m ispod povrine. je da je kovanica vjerojatno: Prema podatku Dravnog instituta za "obraena u valjaonici; a geoloka mjerenja u Illinoisu, naslage u ako su Indijanci posjedovali kojima se kovanica nalazila, stare su iz takvu napravu, ona je zacije meu 200 000 i 400 000 godina. lo bila pretpovijesna." Du-

bois je potom rekao da se kovanica vjerojatno rezala karama ili dli jetom, a rubovi postupno oblikovali. Opisana "kovanica" ukazuje na postojanje civilizacije u Sjever noj Americi, prije najmanje 200 000 godina. No. openito se smatra da inteligentna bia sposobna za izradu i uporabu kovanica (Homo sapiens sapiens), nisu postojala prije 100 000. pr. Kr. Prema prihva enom nauku, metalni novii prvi su se put poeli upotrebljavati u Maloj Aziji u 8. st. pr. Kr. Moffit je izvijestio da su u oblinjem okrugu Whiteside u Illinoisu, otkriveni i drugi predmeti. Radnici su na dubini od 36 m otkrili "veliki bakreni prsten ili okov, nalik onima na jarbolima dananjih brodova ... Otkrili su i neto to izgleda kao brodska aklja." Gospo din Moffit je dodao: "Mnogo drevnih predmeta otkriveno je i na niim dubinama. eljezna sjekira u obliku koplja otkrivena je u slo ju gline na dubini od 12 m; kamene cijevi i lonarija iskopani su iz dubina od 3 do 15 m, na razliitim mjestima." U rujnu 1984., dobili smo pismo od Dravnog instituta za geoloka mjerenja u Illinoisu, u kojemu je pisalo da su naslage otkrivene na dubini od 36 m u Whitesideu, razliite starosti. Na nekim mjestima na toj dubini, talozi su stari samo 50 000 godina, dok se na drugima nalaze silurska leita stara 410 milijuna godina. GLINENI KIPI IZ NAMPE, IDAHO Vjeto oblikovan glineni kipi ovjeka, otkriven je 1889. u Nampi u Idahu (slika 6.4.). Kipi je otkriven u mineralnom vrelu na du bini od 90 m. G. F. Wright je 1912. napisao: "Iz zapisa o izvoru proizlazi da su, prije nego su stigli do sloja u kojemu je otkriven pri kaz, morali prodrijeti kroz gotovo 15 m zemlje, 4,5 m bazalta i potom kroz slojeve ilovae, te ivog pijeska ... do dubine od oko 90 m, gdje SLIKA 6.4.: Kipi iz izvora u Nampi, Ida je pumpa poela izbacivati ho. Ovaj predmet potjee iz plio-pleistomnotvo glinenih kugli, od cena, pa je star oko 2 milijuna godina.

kojih su neke imale promjer vei od 5 cm i bile su presvuene debe lim slojem eljeznog oksida. U niem dijelu tog sloja, nalazili su se tragovi povrine spaljene zemlje iznad koje se u maloj mjeri nagomi lala crnica. Upravo je od tamo navedeni kipi dospio na dubinu od 96 m. Nekoliko metara nie nalazio se pjeani kamen." to se tie kipia, Wright je napisao: "Navedeni kip izraen je od istog materijala kao i spomenute glinene lopte i dugaak je oko 4 cm; i nevjerojatan je jer savreno portretira ovjeka ... Rije je o liku ene s realnim fizikim znaajkama, koje se uoavaju na dovrenim dijelovima, dostojnim ak i klasinih sredita umjetnosti." "Nakon to je predmet predstavljen profesoru F. W. Putnamu", napisao je Wright, "on je odmah obratio pozornost na povrinske taloge eljeza, za koje je smatrao da svjedoe o prilino drevnom podrijetlu predmeta. Na zatienim mjestima nalazili su se tragovi anhidritnog crvenog eljeznog oksida, koji se ne mogu umjetno stvoriti. Kada sam 1890. posjetio to nalazite, osobito sam se potru dio da na povrini usporedim diskoloraciju oksida na kipiu i glinenim loptama, koje su se jo uvijek nalazile meu ostacima iz vrela, te sam ustanovio da su gotovo identine. Ti uvjerljivi dokazi, kao i veoma zadovoljavajui dokaz koji su priloili pronalazai, a koji je potvrdio gosp. G. M. Cumming iz Bostona (koji je tada bio nadzor nik tog odsjeka Oregon Short Line Railroad-a i osobno je poznavao sve sudionike otkria, a nalazio se ondje dan-dva nakon otkria) potpuno potvruju autentinost nalaza. Tom dokazu treba dodati i injenicu da se taj predmet openito podudara s drugim artefaktima, koji su otkriveni ispod naslaga lave na obali Tihog oceana. Ne moe se izbjei zapanjujua slinost izmeu navedenog prikaza i brojnih 'aurignacijenskih kipia' otkrivenih u pretpo vijesnim piljama u Francuskoj, Belgiji i Moraviji. Osobito je nevjerojatna njegova slinost s 'Bestidnom Venerom' iz Laugerie-Bassea." Ki pi iz Name veoma nalikuje i slavnoj Veneri Willendorfskoj, za koju se pretpostavlja da je SLIKA 6.5.: Venera stara 30000 godina (slika 6.5.). iz Willendorfa, stara Wright je prouio i rupu u buotini kako bi 30 000 godina. ustanovio je li kipi moda pao s vie razine.

Izjavio je: "Odgovor na to zahtijeva mnogo potpunije izlaganje i njenica. Promjer okna iznosio je 15,2 cm, a probuen je tekim e ljeznim cijevima, koje su se ponirale s vrha i meusobno postupno spajale, dio po dio. Tako je bilo nemogue da neto unutra ue sa strane. Nakon prodora u sloj lave uz povrinu, nije upotrijebljena builica, no cijev je porinuta i materijal u njoj se s vremena na vrije me vadio pjeanom crpkom." Na nau molbu, Ameriki institut za geoloka mjerenja nam je dostavio podatak da je sloj gline na dubini veoj od 90 m: "vjeroja tno iz Glenns Ferry-formacije, koja pripada skupini gornjeg Idaha. za koju se openito smatra da potjee iz plio-pleistocena." Pretpo stavlja se da bazalt iznad formacije Glenns Ferry, potjee iz srednjeg pleistocena. Nije poznato jesu li drugi hominidi, osim Homo sapiens sapiensa, stvarali umjetnika djela nalik kipiu iz Nampe. Prema tome, dokaz upuuje na to da su u Americi prije 2 milijuna godina, izmeu pliocena i pleistocena, ivjeli ljudi suvremenog tipa. W. H. Holmes s Instituta Smithsonian, istaknuo je da kipi iz Nampe ozbiljno uzdrmava teoriju o evoluciji. Holmes je 1919., u svojoj knjizi Handbook of Aboriginal American Antiquities ("Pri runik o starinama amerikih domorodaca"), napisao: "Prema Emmonsu, formacija u kojoj je djelovala crpka, potjee iz kasnog ter cijara ili ranog kvartara; a oito nevjerojatna injenica da se vjeto izraen kipi ovjeka nalazio u tako drevnim slojevima, izazvao je velike dvojbe oko njegove autentinosti. Zanimljivo je spomenuti da starost tog predmeta, pretpostavimo li da je izvoran, odgovara starosti praovjeka, ije je kosti 1892. otkrio Dubois u formacijama iz tercijara ili ranog kvartara na Javi." Dakle, iznova nailazimo na sluaj kada se otkrie javanskog o vjeka, koje je samo po sebi sporno, upotrijebilo za odbacivanje do kaza o postojanju suvremenog tipa ovjeka u veoma drevno doba. Hipoteza o evoluciji oito uiva povlaten poloaj, budui da se go tovo automatski moe odbaciti svaki dokaz koji joj protuslovi. No, iako je Holmes sumnjao da su u doba primitivnog ovjekolikog maj muna iz Jave, postojala bia sposobna stvoriti kipi iz Nampe, u Africi danas postoje ljudi razliitih stupnjeva tehnolokog napretka, koji ive zajedno s gorilama i impanzama.

Holmes dalje govori: "Kao to je sluaj s otkriima iz zlatonosnog pijeska u Kaliforniji, razmatra li se uzorak prema njegovoj no minalnoj vrijednosti, on e svjedoiti o toliko velikoj starosti neo litske kulture u Americi, da emo ga oklijevati prihvatiti bez daljnjih potvrda. Iako je on moda doista otkriven na nain opisan u izvje u, ostaje mogunost da se izvorno nije nalazio ispod lave. Posve je mogue da se takav predmet spustio s povrine kroz neku pukotinu ili vodu koja je prodirala kroz slojeve lave, te putovao naslagama ivog pijeska podzemnim vodama, do mjesta koje je dotaknula builica." Vrijedi istaknuti do koje e mjere znanstvenik poput Holmesa biti spreman opovrgavati dokaz koji ne prihvaa. Meutim, treba imati na umu da se na isti nain moe pobiti svaki dokaz, ukljuujui one koji danas openito podupiru teoriju o evoluciji. No, pretpostavka da su kipi iz Nampe izradili Indijanci u novije doba, nakon ega se na neki nain spustio s povrine, nailazi na pre preku u sljedeoj Holmesovoj izjavi: "Meutim, treba imati na umu da se oblici umjetnosti analogni ovom kipiu rijetko pronalaze, tako da ni na pacifikoj padini na zapadu ni u podruju Puebla na jugu, ne postoje oblikovani prikazi ovjeka takvog tipa ili sline umjetnike vrijednosti." ZLATNI LANAC U UGLJENU IZ KARBONA IZ MORRISONVILLEA, ILLINOIS U The Morrisonville Times-u je 11. lipnja 1891. objavljena sljedea vijest: "Ga. S. W. Culp je prolog utorka ujutro naila na neobino otkrie. Lomei velik komad ugljena kako bi ga stavila u kantu, uo ila je u jednoj od krhotina, vrsto i u obliku kruga, ukopan zlatan lanac dug oko 25 cm, neobinog i drevnog izgleda. Ga Culp je is prva pomislila da je lanac nedavno sluajno upao meu ugljen, no kada ga je pokuala izvaditi, istog trenutka je shvatila da je pogri jeila. Naime, kada je gruda ugljena pukla, gotovo se prelomila po sredini, ime su se dva kraja okruglog lanca spojila, a nakon to se prelomila, sredinji dio lanca se oslobodio, dok su krajevi ostali vrsto priljubljeni uz ugljen. To je problem za studente arheologije koji vole zagonetke o geolokom sastavu Zemlje u ijim se drevnim dubi nama neprestano otkrivaju neobine stvari. Gruda ugljena u kojoj je otkriven lanac, navodno je izvaena iz rudnika u Taylorvilleu ili Pa-

ni [juni Illinois], a gotovo nam oduzima dah pomisao o tome ko liko je dugo Zemlja oblikovala sloj po sloj u kojima je od naih pogle da skrivala zlatne povrine. Lanac je izraen od osam-karatnog zlata i bio je teak kao osam penija." Gospoa Vernon W. Lauer, odnedavno urednica novina The Morrisonville Times, napisala je u pismu Ronu Calaisu: "Gosp. Culp je 1891. bio urednik i izdava Times-a. Gospoda Culp koja je otkrila predmet, preselila se u Taylorville nakon njegove smrti - preudala se i umrla 3. veljae 1959." Calais je rekao naem novinaru-istraivau (Stephenu Bernathu) da posjeduje podatak da je lanac predan jednom od roaka ge. Culp nakon njezine smrti, no Calais ga nije mogao pronai." Institut za geoloka mjerenja u Illinoisu rekao je da je ugljen u kojemu je otkriven zlatan lanac, star 260-320 milijuna godina. To otvara mogunost da je u sjevernoj Americi u to doba postojala na predna kultura. IZREZBARENO KAMENJE IZ RUDNIKA U LEHIGHU POKRAJU WEBSTERA, IOWA U novinama Daily News iz Omahe u Nebraski, 2. travnja 1897. ob javljen je lanak naslovljen "Izrezbareno kamenje zakopano u ru dniku", u kojem je opisan predmet iz rudnika u blizini Webster Cityja u Iowi. U lanku je pisalo sljedee: "Iskopavajui danas ug ljen u rudniku Lehigh, na dubini od 39 m, jedan od rudara naiao je na komadi kamena, koji ga je zbunio jer nije mogao objasniti zato se nalazio na dnu rudnika ugljena. Kamen je tamno sive boje i dug oko 60, irok 30 i debeo 10 cm. Na povrini kamena, koja je veoma vrsta, urezane su crte pod kutovima u obliku savrenih dijamana ta. U sreditu svakog dijamanta nalaze se meusobno nevjerojatno slini prikazi starca s neobinom oznakom na elu. Sve glave na pri kazu, osim dvije, okrenute su udesno. Rudari ni ne pokuavaju obja sniti kako je kamen stigao na mjesto ispod sloja pjeenjaka na dubini od 39 m. No, sigurni su da je zemlja na tom mjestu potpuno netaknuta." Ispitivanja Instituta za ouvanje povijesti drave Iowe i Odsjeka za arheologiju pri Sveuilitu u Iowi, nisu otkrila nita novo. Ugljen iz Lehigha vjerojatno potjee iz razdoblja karbona.

ELJEZNI PEHAR IZ RUDNIKA U OKLAHOMI Robert Nordling je 10. sijenja 1949., poslao fotografiju eljeznog pehara Franku L. Marshu sa Sveuilita Andrews u Berrien Springsu, Michigan. Nordling je napisao: "Posjetio sam prijateljev muzej u junom Missouriju. Meu njegovim kuriozitetima, nalazio se eljezni pehar prikazan na priloenoj fotografiji." Uz eljezni pehar, koji je bio izloen u privatnom muzeju, nalazi la se i sljedea izjava, koju je potpisao Frank J. Kenwood u Sulphur Springsu u Arkansasu, 27. studenog 1948.: "Dok sam 1912. radio u gradskoj Elektrinoj tvornici u Thomasu u Okli, naiao sam na vr stu grudu ugljena, koja je bila suvie velika za uporabu. Slomio sam je maljem. Ovaj eljezni vr ispao je iz sredita ugljena, ostavivi u njemu otisak ili kalup. Jim Stall (radnik u tvrtki) svjedoio je lomljenu ugljena i vidio je kada je iz njega ispao vr. Poslije sam usta novio da je komad ugljena iskopan iz rudnika u Wilburtonu, Okla homa." Prema Robertu O. Fayu s Instituta za geoloka mjerenja u Oklahomi, ugljen iz rudnika u Wilburtonu star je oko 312 milijuna godina. Marsh Rusch, profesor biologije na Koledu Concordia u Ann Arboru, Michigan, izjavio je 1966.: "Priloeno je pismo i foto grafija koje mi je prije otprilike 17 godina poslao Robert Nordling. Kada sam se neto vie zainteresirao za taj 'vr' (ija se veliina moe priblino utvrditi na temelju veliine plohe na kojoj je bila izloena), godinu ili dvije poslije saznao sam da je taj Nordlingov 'prijatelj' umro i njegov mali muzej poruen. Nordling nije znao to se dogodilo s eljeznim peharom. ak bi ga i najvjetijem detektivu bilo teko pronai... Ako je ovaj pehar doista ono to se o njemu tvrdi, onda je rije o veoma znaajnom artefaktu." alosna je injenica da se dokaz, kao to je taj eljezni pehar, izgubi zato to se prenosi me u ljudima koji ne uviaju njegovu pravu vrijednost. OTISAK CIPELE IZ NEVADE Tjednik American Weekly, koji je izlazio u sklopu New York Sunday American-a, objavio je 8. listopada 1922. zanimljiv lanak naslovljen "Tajna okamenjenog 'ona' starog 5 000 000 godina", autora dr. W. H. Balloua. On je napisao: "Prije izvjesnog vremena, dok je tragao za fosilima u Nevadi, ugledan rudarski inenjer i geolog John T.

Reid, potpuno se iznenadio i zaprepastio kada je ugledao jedan kamen pod svojim stopalima. Naime, kamen je izgledao kao otisak ljudskog stopala! [Slika 6.6.] Podrobnijim prouavanjem ustanovio je kako nije rije o otisku golog stopala, nego ona cipele, koji se pretvorio u kamen. Iako je prednji dio nedostajao, sauvan je obris barem dvije treine ona, oko kojeg je bila utisnuta istkana nit kojom je, kako se ini, cipela bila ivana uz obrub. Neto dalje nalazila se druga nit, a u sreditu, gdje je vjerojatno poivalo stopalo, ako je doista rije o onu cipele, uoavao se urez, poput onog koji bi nas tao pritiskanjem kosti pete i troenjem materijala od kojeg je izra en on. Tako je otkriven fosil koji danas predstavlja najveu zago netku znanosti. Naime, kamen u kojemu je otkriven, star je barem 5 000 000 godina." Reid je taj uzorak odnio u New York, gdje je na njega pokuao privui pozornost drugih znanstvenika. Napisao je: "U New Yorku sam fosil pokazao dr. Jamesu F. Kempu, geologu sa Sveuilita Columbija; profesorima H. F. Osbornu, W. D. Matthewu i E. O. Hoveyu iz Amerikog prirodoslovnog muzeja. Svi su isto zakljuili, naime, 'da je to najnevjerojatnija prirodna imitacija umjetnog predmeta, koju su ikad vidjeli'. Meutim, ti strunjaci su se sloili da je navede ni kamen iz trijasa, a proiz voai cipela su tvrdili da je uzorak izvorno bio rukom obrubljen on. U svom sa etom izvjetaju o otkriu, dr. W. D. Matthew je napi sao da, iako postoje neke slinosti s cipelom, uklju ujui niti tkanine od koje je izraena, rije je samo o nevjerojatnoj imitaciji, o lusus naturae - igri prirode." Zanimljivo je spomenuti da nam je Ameriki prirodo slovni muzej odgovorio da u njihovim arhivima ne po stoji Matthewovo izvjee.

No, Reid je ustrajao usprkos Matthewovim tvrdnjama: "Nakon toga sam stupio u vezu s mikrofotografom i kemijskim analitiarom s Instituta Rockefeller, koji mi je neslubeno izradio fotografije i analizirao uzorak. Analize su dokazale [otklonile svaku dvojbu] da je otisak ona fosiliziran u trijasu ... Mikrofotografije su dvadeset puta vee od samog uzorka, te su na njima vidljive i najmanje pojedinosti niti, to jasno dokazuje da nije rije o imitaciji ona, nego o ruko tvorini. Dijelovi niti i potpuno simetrini obrisi ona, vidljivi su ak i golim okom. Unutar tog obruba i usporedo s njim, nalazi se linija na kojoj su vidljive pravilne perforacije, poput avova iglom. Dodao bih da su najmanje dva geologa, ija e imena jednog dana biti ob javljena, priznala da je rije o izvornom onu, fosiliziranom otisku u kamenu iz trijasa." Danas je utvreno da je kamen iz trijasa, u ko jem je otkriven otisak ona, star vie od 5 milijuna godina. Trijas je epoha od prije 213-248 milijuna godina. ZIDNI BLOK U RUDNIKU U OKLAHOMI W. W. McCormick iz Abilenea u Texasu, naveo je izvjee svog dje da, koji je otkrio kameni zidni blok duboko u rudniku ugljena: "Go dine 1928., ja, Atlas Almon Mathis, radio sam u rudniku br. 5., koji se nalazi 3,2 km sjeverno od Heavenera u Oklahomi. To je bilo rudarsko okno za koje su nam rekli da je duboko 3,2 km. Rudnik je bio toliko dubok da smo se u njega spustili liftom ... Bio je toliko dubok da su do nas putali zrak." To izvjee je objavljeno u knjizi Brada Steigera. Jedne veeri, Mathis je razbijao ugljen iskopan eks plozivima u 'sobi 24' tog rudnika. "Sljedeeg jutra", rekao je Ma this, "na dnu sobe je lealo nekoliko betonskih blokova. To su bile kocke debele 30 cm, toliko glatke i ispolirane da je svih est strana moglo posluiti kao ogledalo. No, bile su pune ljunka jer sam jednu od njih odlomio pijukom, a unutra se nalazio isti beton." Dodao je: "Dok sam postavljao drvene potpornje, soba se uruila; jedva sam se spasio. No, kada sam se vratio, ugledao sam zid sastavljen od tih glatkih blokova. Otprilike 90-135 m nie od nae zrane jezgre, drugi rudar je naiao na takav isti ili veoma slian zid." Ugljen u ru dniku vjerojatno je potjecao iz karbona, to znai da je zid star naj manje 286 milijuna godina.

Mathis je izjavio da su slubenici rudarske tvrtke odmah naloili radnicima da izau iz rudnika i zabranili im da govore o onome to su vidjeli. Rudnik je zatvoren u jesen 1928., a rudari su premjeteni u rudnik br. 24, koji se nalazio pokraj Wilburtona u Oklahomi. Mathis je rekao da su rudari iz Wilburtona pripovijedali kako su otkrili: "vrsti srebrni blok u obliku bave .. s otiscima duica." Ugljen iz Wilburtona oblikovao se prije 280-320 milijuna godina. Iako treba priznati da su te prie veoma bizarne i da se ne mogu uvjerljivo dokazati, one se iznova pripovijedaju i moemo se zapi tati koliko ih ima i je li ijedna od njih tona. Nedavno smo u knjizi M. K. Jessupa, naili na sljedeu priu o zidu u rudniku ugljena: "Objavljeno je ... da su James Parsons i nje gova dva sina, 1868. iskopali zid od kriljevca u rudniku ugljena u Hammondvilleu, Ohio. Bio je to dug i gladak zid, koji je otkriven kada je s njega otpao velik komad ugljena. Na povrini zida bilo je izrezbareno nekoliko hijeroglifa." Naravno, takve su prie moda doista izmiljene, no mogle bi predstavljati i tragove za zanimljiva istraivanja. Sljedei primjeri otkria, koja ukazuju na postojanje civilizacije s relativno visokim stupnjem kulture, izvjea su objavljena u 19. i poetkom 20. st, iako se slina pojavljuju i danas. Razmotrit emo neka od njih. METALNE CIJEVI IZ KREDE U FRANCUSKOJ Y. Druet i H. Salfati objavili su 1968., otkrie polu-jajolikih met alnih cijevi istog oblika, ali razli itih veliina, u sloju krede iz krede (slika 6.7.). Izvor iz kojeg navodimo to izvjee, knjiga je Williama R. Corlissa, Ancient Man: A Handbook of Puzzling Artifacts (Drevni ovjek: Prirunik zagonetnih artefakata). Pretposta SLIKA 6.7.: Metalna cijev otkri vlja se da je sloj krede iz kame vena u Jean de Livetu, Francuska, noloma u Saint-Jeanu de Livetu u u sloju krede starom 65 milijuna Francuskoj, star najmanje 65 mi- godina.

lijuna godina. Nakon to su razmotrili i iskljuili nekoliko hipoteza, Druet i Salfati su zakljuili da su prije 65 milijuna godina na Zemlji ivjela inteligentna bia. Kako bismo saznali neto vie o tome, obratili smo se geomorfolokom laboratoriju Sveuilita u Caenu, kojem su Druet i Salfati navodno dostavili svoje primjerke. No, nismo dobili odgovor. Pozi vamo itatelje da nam prue bilo kakvu informaciju o tome i slinim sluajevima, kojom moda raspolau, kako bismo je ukljuili u slje dea izdanja ove knjige. OTISAK CIPELE U KRILJEVCU IZ UTAHA Godine 1968., tehniki crta i amaterski sakuplja trilobita, William J. Meister, izvijestio je da je otkrio otisak cipele u Wheelerovom kriljevcu u blizini Antelope Springa, Utah. Meister je ugledao taj otisak nalik onu (slika 6.8.) i njegov kalup, kada je prelomio blok od kriljevca. Na otisku su bili jasno vidljivi ostaci trilobita, izumrlih morskih lankonoaca. To znai da kriljevac s otiskom i fosilima trilobi ta, potjee iz kambrija - pri je 505-590 milijuna godina. Meister je opisao drevni otisak nalik cipeli u lanku u novinama Creation Rese arch Society Quaterly: "Oti SLIKA 6.8.: Lijevo: Otisak nalik pot sak pete bio je oko 3 mm platu koji je otkrio William Meister u dublji od otiska potplata. Bilo kambrijskom kriljevcu u blizini Ante je oito da je otisak nonog lope Springa u Utahu (naa fotografija). prsta pripadao desnom sto Otisak cipele, ako je izvoran, vjerojatno je star vie od 505 milijuna godina. De palu, budui da je sandala sno: Meisterov otisak, ocrtan bijelom bo bila na karakteristian nain jom, ne razlikuje se od oblika suvreme istroenija na desnoj strani pete." ne cipele.

Meister je naveo i sljedei bitan podatak: "Na dan 4. srpnja, pra tio sam do mjesta otkria dr. Clarencea Coombsa s Koleda Colum bia Union u Tacomi, Maryland, te Mauricea Carlislea. diplomiranog geologa sa Sveuilita Colorado u Boulderu. Nakon nekoliko sati iskopavanja, dr. Carlisle je otkrio blatnu plou, koja ga je, kako je rekao, uvjerila u veliku mogunost otkrivanja fosilnih tragova na tom mjestu, budui da je to otkrie pokazalo kako se formacija neko nalazila na povrini." Neki znanstvenici kojima je objavljeno Meisterovo otkrie, prijezirno su ga odbacili. To saznajemo iz pisma, koje nam je dostavio George F. Howe s Baptistikog koleda u Los Angelesu, koji je za htijevao da ne objavimo ime njegova autora. Geolog sa Sveuilita Brigham Young, koji je veoma dobro poznavao podruje Antelope Springsa, napisao je 1981. da taj trag predstavlja: "neobian primjer troenja pod utjecajem vremena, koju neobavijeteni ljudi pogreno tumae kao fosilne oblike." Profesor evolucijske biologije sa sveuilita u Michiganu, odgo vorio je sljedee na pitanje o Meisterovu otisku: "Nisam upoznat sa sluajem trilobita ... no, veoma bih se iznenadio da nije rije o jo jednom sluaju krivotvorine ili svjesnog pogrenog tumaenja. Sla ganje takvog tipa do danas nije potvreno u nijednom sluaju. Fo silni zapis je do sada jedan od najboljih testova evolucije. Kreacioniste i one koji vjeruju u plosnatu Zemlju, smjetam u istu kategoriju. Oni jednostavno ne ele vjerovati u injenice i vrste dokaze. S tak vim ljudima ne moete mnogo uiniti... Posljednjih godina nije pre dloeno nita to bi opovrgnulo injenicu da se evolucija dogodila, kao to se jo uvijek nastavlja, bez obzira na tvrdnje samoprozvanih kreacionistikih 'znanstvenika'. Ne prestaje me zaprepaivati i njenica kako se neki pojedinci naeg drutva, svjesno ili nesvjesno, daju obmanjivati i ispirati svoje mozgove od strane masovnih medija i izvjesnih voa." Evolucionistiki biolog je priznao da se prije zakljuivanja o Meisterovom otisku sandale, nije upoznao s "injenicama i vrstim dokazom". Zato je kriv za isti grijeh koji je pripisao kreacionistima. Iako Meisterov otisak ne prihvaamo nuno kao izvoran, vjerujemo da se on mora procijeniti s obzirom na njegove znaajke, a ne na te melju krutih predodbi.

Lee Stokes, biolog i geolog sa Sveuilita u Utahu, pregledao je Meisterov otisak nedugo nakon otkria. Stokes je izjavio: "Nakon to sam vidio uzorak, objasnio sam gosp. Meisteru zato ga ne mogu smatrati otiskom stopala i zato ga geolozi openito ne bi prihvatili. Naime, da je rije o pravom otisku stopala, oekivalo bi se da postoji slijed koji pokazuje desni i lijevi otisak, otprilike jednako razma knute, iste veliine i istosmjerne ... Veoma je bitna injenica da nije otkriven nijedan drugi sukladan otisak. Nisam upoznat s ni jednim sluajem u kojemu bi se samo jedan osobit otisak prihvatio kao au tentian otisak stopala i kao takav objavio u znanstvenom asopisu, bez obzira koliko je dobro sauvan." No, 1969. je u lanku u Scien tific American, H. de Lumley opisao otkrie jednog ovjekolikog otiska stopala u nalazitu naseobine iz srednjeg pleistocena, u Terra Amati u junoj Francuskoj. Stokes dalje tvrdi: "Izvoran otisak stopala pokazivao bi i tragove pomaknua ili istiskivanja na mekanom materijalu koji pritie sto palo ... Nakon to sam osobno pregledao ovaj primjerak, zakljuio sam da nema dokaza o stiskanju ili istiskivanju kalupa." Godine 1984., jedan od autora (Thompson) posjetio je Meistera u Utahu. Nakon to je podrobno pregledao otisak, zakljuio je da nema oitog razloga zbog kojeg se ne bi mogao smatrati autentinim. to se tie istiskivanja kalupa, mnogo toga ovisi o njegovoj vrsto i i predmetu kojim je nainjen otisak. Okrugli obrisi golog stopala mnogo bi vie istisnuli kalup od otrih rubova potplata cipele. Ustanovili smo da cipele i sandale mogu ostaviti veoma otre tra gove u relativno kompaktnom, vlanom pijesku, uz gotovo nevidljive znakove istiskivanja kalupa. kriljevac, kamen u kojem je otkriven Meisterov otisak, oblikovan je od krute smjese gline, blata ili silta. Mikroskopskim pregledom grae kriljevca u podruju otiska, moglo bi se utvrditi je li mogue da otisak nije nastao pritiskom odozgo. Stokes je zakljuio da je Meisterov uzorak nastao razlamanjem, prirodnim lomljenjem kamena, te je rekao kako se u zbirci Geolokog odsjeka sveuilita u Utahu, nalazi nekoliko tako odlomljenih kame na, od kojih neki nalikuju otiscima stopala. Morali bismo vidjeti te uzorke kako bismo se uvjerili da doista nalikuju otiscima stopala. Oblik Meisterova otiska, kako su pokazala naa promatranja i kom pjutorske analize, gotovo posve nalikuje otisku suvremene cipele.

Osim toga, razlamanje se obino dogaa na povrini kamenja. No, Meisterov otisak je otkriven u unutranjosti prelomljenog bloka kriljevca. Zanimljivo je spomenuti da je kriljevac oko otiska, grubljeg sastava od onog u drugim dijelovima povrine prelomlje nog bloka. To navodi na pretpostavku da se kamen nije sluajno pre lomio na tom mjestu, nego upravo zato to se ondje nalazi crta sla bosti, koja dijeli dvije teksture. Prema tome, mogli bismo zakljui ti da je tu slabu povrinu proizveo pritisak drevne cipele. No, isto tako, ta povrina je moda nastala i nekim drugim, nepoznatim uzrokom, u kojem sluaju je oblik nalik otisku cipele, posve sluajna tvorevina. To bi doista bila nevjerojatna igra prirode, jer se oblik otiska nimalo ne razlikuje od suvremenog. Dvojbeno je, je li Meisterov otisak dokaz o postojanju ovjeka u dalekoj prolosti. Neki znanstvenici su ga odbacili nakon samo po vrnog pregleda. Drugi su ga odbacili bez ikakvog pregleda, jedno stavno zato to zbog svog kambrijskog podrijetla izlazi iz oekivanih obrazaca teorije o evoluciji. Mi, pak, tvrdimo da nisu posve isko riteni svi empirijski izvori, te da Meisterov otisak zahtijeva daljnja istraivanja. IZBRAZDANA KUGLA IZ JUNE AFRIKE Tijekom posljednjih neko liko desetljea, junoafriki rudari su otkrili stotine me talnih kugli, od kojih barem jedna ima tri paralelne bra zde urezane oko svog sredi ta (slika 6.9.). J. Jimison je u svom lanku napisao da postoji dva tipa tih kugli: "jedne su izraene od plaviastog metala s bijelim mr ljama, a druge su uplje lopte ispunjene bijelom, spuvastom tvari." Roelf Marx, kus tos muzeja u Klerksdorpu u

SLIKA 6.9.: Metalna kugla iz June Af rike, s tri paralelna utora oko sredita. Ku gla je otkrivena u mineralnom sloju iz pretkambrija, starom 2,8 milijardi godina.

Junoj Africi, gdje su pohranjene neke od kugli, rekao je: "Kugle su veoma zagonetne. Izgledaju kao da ih je izradio ovjek, no u raz doblju Zemljine povijesti u kojem su dospjele u ovaj kamen, nisu postojala inteligentna stvorenja. Posve su drukije od svega to sam do sada vidio." Zamolili smo Roelfa Marxa da nam kae neto vie o tim kugla ma. U svom pismu od 12. rujna 1984., odgovorio nam je sljedee: "O tim kuglama nije objavljeno nita znanstveno, no injenice su sljedee: Otkrivene su u pirofilitu* iskopanom u blizini gradia Ottosdal u sjevernom Transvaalu. Taj pirofilit je prilino mekana sekundarna ruda, koja zauzima tek 3. mjesto na Mohsovoj ljestvici, a oblikovao se sedimentacijom prije oko 2,8 milijardi godina. S druge strane, kugle ija je unutranjost, obavijena ljuskom, ispunjena vlaknastom tvari, veoma su vrste i ne mogu se razbiti ak ni eli kom." Mohsova ljestvica vrstoe nosi ime Friedricha Mohsa, koji je odabrao deset minerala kao referentne toke za utvrivanje vr stoe, od kojih se talk smatra najmekim (1), a dijamant najvrim (10). Marx nam je u pismu napisao da mu je A. Bisschoff, profesor geologije na Sveuilitu u Potchefstroomu, rekao da su kugle: "konkrementi limonita". Limonit je vrsta eljezne rudae. Konkrement je skruena, zaobljena kamena masa oblikovana lokaliziranim uvr ivanjem oko jezgre. No, hipoteza da su kugle konkrementi limonita, suoena je s pro blemom njihove vrstoe. Kako je gore spomenuto, povrina metal nih kugli ne moe se zagrebati elinom otricom, to znai da su veoma vrste. No, prema Mohsovoj ljestvici vrstoe ruda, limonit zauzima samo 4.-5,5. mjesto, to je prilino nizak stupanj vrstoe. Dalje, limoniti se obino pojavljuju u skupinama, poput zbijene mase mjehuria sapuna. Kako se ini, obino se ne pojavljuju odvojeni i savreno okruglog oblika, kakve su navedene kugle. Isto tako, obi no ne sadre vodoravne brazde oko svog sredita (slika 6.9.). to se tie naeg istraivanja, osobito je zanimljiva kugla s tri vodoravne brazde oko sredita. ak i da pretpostavimo kako je * pirofilit - mineral masna opipa, aluminijev silikat

kugla konkrement limonita, moramo objasniti tri vodoravne brazde. U nedostatku zadovoljavajueg prirodnog objanjenja, dokaz je prilino tajanstven i otvara mogunost da je izbrazdanu kuglu iz June Afrike - otkrivenu u mineralnom talogu starom 2,8 milijardi godina - izradilo inteligentno bie.

7. POGLAVLJE

Neuobiajeni ostaci ljudskih kostura

Znanstvenici su u devetnaestom i poetkom dvadesetog stoljea, otkrili velik broj orua i drugih artefakata u iznimno drevnim for macijama. Osim toga, u istim geolokim kontekstima su otkrili i os tatke kostura anatomski suvremenih ljudi. Iako su te ljudske kosti prvotno privukle veliku pozornost, one su danas gotovo nepoznate. Veina suvremene literature navodi na pretpostavku da nakon otkria prvog neandertalca 50-ih godina devetnaestog stoljea, do otkria javanskog ovjeka 1890-ih, nisu otkriveni nikakvi bitni ostaci kostura. BEDRENA KOST IZ TRENTONA Ernest Volk, kolekcionar zaposlen u Muzeju Peabody za ameriku arheologiju i etnologiju pri Sveuilitu u Harvardu, otkrio je 1. pro sinca 1899., bedrenu kost ovjeka u svjeem prokopu eljeznike pruge juno od Avenije Hancock Trentonu, New Jersey. Bedrena kost je leala na maloj izboini 50-ak cm ispod povrine. Volk je rekao: "Desetak centimetara iznad kosti ... nalazilo se mjesto duine otpri like kao i kost, odakle je vjerojatno ispala." Volk je fotografirao ljudsku kost i poslije tvrdio da je sloj, koji se nalazio neposredno iznad i na odreenoj udaljenosti oko nalazita, bio netaknut. Rekao je i da je bedrena kost bila veoma fosilizirana. Iz istog sloja iskopani su i dijelovi ljudske lubanje. U pismu od 30. srpnja 1987., Ron Witte iz Instituta za geoloka mjerenja u New Jerseyu, odgovorio nam je da sloj u Trentonu, u koje mu je otkrivena bedrena kost i dijelovi lubanje, potjee iz Sangamoninterglacijala i da je star oko 107 000 godina. Prema slubenoj teoriji, suvremeni tip ovjeka pojavio se u junoj Africi prije 100 000 godi na, a u Americi se naselio prije najvie 30 000 godina.

Volk se 7. prosinca 1899. vratio na eljezniku prugu. Otprilike 7 m zapadno od prvog nalazita, otkrio je fosiliziranu bedrenu kost i iz istog sloja je iskopao dva komadia ljudske lubanje. Tvrdio je da su slojevi neposredno iznad i na odreenoj udaljenosti oko nala zita, bili netaknuti. Jesu li ljudske kosti mogle ondje pasti iz gornjih slojeva? Volk je istaknuo da su gornji slojevi bili crveni i uti. No, ljudske kosti su bile "bijele i kredaste", to odgovara sloju bijelog pijeska u kojemu su leale. Ales Hrdlicka s Instituta Smithsonian je pretpostavio daje bedre na kost iz Trentona, budui da je nalikovala ljudskoj, mlaeg podri jetla. Oekivao je da e iznimno drevna bedrena kost ovjeka sadr avati primitivne znaajke. Hrdlicka je zato o bedrenoj kosti iz Trentona rekao sljedee: "Starost ovog primjerka mora se utvrditi iskljuivo na temelju geolokog dokaza." No. nije mogao rei to nedostaje geolokom dokazu. Tijekom 19. i poetkom 20. st., u Europi je otkriveno nekoliko ostataka ljudskog kostura u formacijama iz srednjeg pleistocena. Meu njima su se nalazila otkria iz Galley Hilla, Moulin Quignona, Clichyja, La Denisea i Ipswicha. Nije sigurno koliko su tono stare te kosti. Ipak, mi emo ih iz razloga potpunosti, ukljuiti u nau raspravu. Prisutnost tih kostura u slojevima iz srednjeg pleistocena, mogla bi se pripisati nedavnim intruzivnirn pokapanjima, pogrenim izvjetajima ili prijevari. Bez obzira, postoje razlozi da vjerujemo kako kosturi doista potjeu iz srednjeg pleistocena. Ukratko emo razmotriti neke od vanijih primjera. KOSTUR IZ GALLEY HILLA Godine 1888., radnici koji su uklanjali naslage u Galley Hillu, u bli zini Londona, otkrili su leite krede. Slojevi pijeska, ilovae i ljunka na njemu, bili su debeli oko 3 -3,5 m. Jedan od radnika, Jack Allsop, obavijestio je Roberta Elliotta, skupljaa pretpovijesnih predmeta, da je otkrio ljudski kostur vrsto ukopan u tim naslagama na dubi ni od oko 2,4 m i oko 60 cm iznad sloja krede. Allsop je izvadio lubanju, ostavivi ostatak kostura na mjestu. Elliott je tvrdio kako je vidio da je kostur bio vrsto ukopan u stra-

tumu: "Pozorno smo pregledali mjesto ne bismo li otkrili ikakve znakove pomicanja, no slojevi su bili neprekinuti." Elliot je nakon toga iskopao kostur i poslije ga dao E. T. Nevvtonu, koji je u svom izvjeu potvrdio da je veoma star. Profesor M. H. Heys, pregledao je kosti u navodno netaknutim naslagama prije nego je Elliott izvadio lubanju. Vidio je lubanju i neposredno nakon to ju je otkrio radnik, koji je iskopavao naslage. Heys je rekao sljedee o kostima: "Svaka prosjeno inteligentna osoba nedvojbeno bi zakljuila da su se ondje nataloile u isto doba kada i ljunak ... I radniku je bilo oito da je sloj netaknut, tako da je rekao: 'Tog ovjeka ili ivotinju nitko nije zakopao.'" Na tom nalazitu u Galley Hillu otkriveno je i mnogo kamenog orua. Prema suvremenim gleditima, nalazite u Galley Hillu potjee iz Holstein-interglacijala, koji je postojao prije 330 000 godina. Utvr eno je da kostur iz Galley Hilla, anatomski odgovara suvremenom tipu ovjeka. Veina znanstvenika vjeruje kako se dananji oblik o vjeka (Homo sapiens sapiens) razvio u Africi prije otprilike 100 000 godina. Tvrde da je Homo sapiens sapiens, prije otprilike 30 000 godina, uao u Europu u obliku kromanjonca, zamijenivi neander talce. No, to danas paleoantropolozi kau o kosturu iz Galley Hilla? Usprkos stratigrafskom dokazu, koji su priloili Heys i Elliott, K. P. Oakley i M. F. A. Montagu su 1949. zakljuili da je kostur u mlae doba zakopan u slojevima iz srednjeg pliocena. Smatrali su da su kosti, koje nisu bile fosilizirane, stare samo nekoliko tisua godina. Isto misli i veina suvremenih antropologa. Kosti iz Galley Hilla imale su sastav duika slian onom u mla im kostima iz drugih nalazita u Engleskoj. Duik je jedan od sa stavnih dijelova bjelanevine, koja se tijekom vremena obino ras pada. No, postoji mnogo zabiljeenih sluajeva u kojima su se bje lanevine sauvale u fosilima milijunima godina. S obzirom na to da se stupanj ouvanja duika moe razlikovati od nalazita do nala zita, ne moe se sigurno rei da su kosti iz Galley Hilla mlaeg podrijetla zbog svog relativno visokog sastav duika. Te kosti su otkri vene u tipu taloga gline u kojoj se bjelanevine obiavaju ouvati. Oakley i Montagu su u Galley Hillu otkrili ljudske kosti, koje su sadravale sastav fluora slian onom u (mlaim) kostima iz kasnog

pleistocena i holocena, otkrivenima na drugim mjestima. Poznato je da kosti upijaju fluor iz podzemnih voda. No, sastav fluora iz pod zemnih voda moe se veoma razlikovati na pojedinim mjestima, zbog ega je usporedba sastava fluora u kostima iz razliitih nalazi ta, nepouzdan indikator njihove starosti. Istraivaki laboratorij britanskog muzeja, poslije je metodom datiranja ugljikom 14, utvrdio da je kostur iz Galley Hilla star 3 310 godina. No, taj pokus je izvren metodom koja se danas smatra ne pouzdanom. Isto tako, veoma je vjerojatno da su kosti iz Galley Hilla, koje su 80 godina bile pohranjene u muzeju, kontaminirane mlaim ugljikom, to je moglo rezultirati mnogo mlaim datiranjem. U pokuaju da opovrgnu tvrdnje Elliotta i Heysa, koji su rekli da u Galley Hillu nisu postojali nikakvi tragovi pokapanja, Oakley i Montagu su osim kemijskih i radiometrijskih analiza, izloili i ne koliko argumenata. Naprimjer, tvrdili su kako injenica da je kostur iz Galley Hilla bio relativno potpun, jasno potvruje da je ondje namjerno pokopan. No, ustvari je tono da su nedostajala gotovo sva rebra, kraljenica, kosti podlaktice, ruku i stopala. Iako je sauvano mnogo vie dijelova kostura tzv. Lucy, najslavnijeg primjerka Australopithecus afarensisa, nitko do sada nije pretpostavio da su australopiteci pokapali svoje mrtve. Znanstvenici su otkrili i prilino potpune ostatke ko stura Homo erectusa i Homo habilisa. Svi paleoantropolozi su uvje reni da ti pojedinci nisu svjesno pokopani. Prema tome, mogue je da se ouvaju relativno potpuni kosturi hominida iako nisu bili po kopani. No, ak i da je kostur iz Galley Hilla bio pokopan, to moda nije uinjeno u mlae doba. Sir Arthur Keith je 1928. pretpostavio: "Na kon procjene svih dokaza, prisiljeni smo zakljuiti da kostur iz Galley Hilla pripada ovjeku ... pokopanom u doba kada se nia razina ljunka nalazila na povrini." Dakle, stare kosti posredno govore o dogaajima u dalekoj i ne dostupnoj prolosti. One gotovo neizbjeno izazivaju polemike oko svoje starosti i, u mnogim sluajevima, dostupan dokaz nije dovo ljan da zauvijek okona rasprave. ini se da je to sluaj i s Galley Hillom. Oakleyev i Montaguov izvjetaj baca sumnju na Elliotovo

i Heysovo svjedoenje. Istodobno, pak, njihovo svjedoanstvo baca sumnju na Oakleyev i Montaguov izvjetaj. ELJUST IZ MOULIN QUIGNONA Godine 1863., J. Boucher de Perthes je otkrio eljust anatomski su vremenog ovjeka u jami u Moulin Quignonu u francuskom gradu Abbeville. Izvadio ju je iz sloja crnog pijeska i ljunka, u kojemu su se nalazila i neka kamena orua iz aelejena*. Crni sloj se nalazio oko 5 m ispod povrine jame. Nalazita iz aelejena u Abbevilleu sukladna su Holstein-interglacijalu, to znai da su stara oko 330 000 godina. Saznavi za otkrie eljusti i orua u Abbevilleu, skupina uglednih britanskih geologa posjetila je to mjesto. Prvotno su bili oduevljeni otkriem, no poslije su saznali da su neka kamena orua iz zbirke Boucher de Perthesa, navodno krivotvorine koje su mu podmetnuli radnici. Britanski znanstvenici su zato posumnjali u autentinost eljusti. Nakon to su u Engleskoj otvorili zub, koji se jo uvijek na lazio u njoj, iznenadili su se kako je dobro sauvan. To je pojaalo njihove sumnje, iako su mnogi fizikalni paleoantropolozi isticali da su veoma drevni fosilni zubi esto dobro sauvani. Osim toga, ustanovilo se da je boja eljusne kosti iz Moulin Quignona "povrinska" i da se "s jednog dijela kosti mogla lako sastru gati." Za neke je to bio dokaz o prijevari. No, britanski antropolog, sir Arthur Keith, poslije je rekao da ta znaajka eljusne kosti: "ne pobija njezinu autentinost." U svibnju 1863., britanski geolozi su se sastali s francuskim ko legama u Parizu, kako bi raspravljali o eljusti. Unato oklijevanju dvaju britanskih lanova, vijee je jednoglasno potvrdilo da je auten tina. Meutim, Britanci su i nakon toga osporavali vrijednost e ljusti iz Moulin Quignona, te su tako zadobili i podrku veine znan stvenika. Keith je rekao: "Francuski antropolozi su vjerovali u izvornost eljusne kosti do oko 1880.-1890., kada su je prestali ukljuivati u * acheueleen, franc. - drugo razdoblje starijeg kamenog doba, paleolita, po mjestu Acheul u Francuskoj gdje su pronaeni ostaci izt og doba.

popis otkria drevnog ovjeka. Danas vlada gotovo isto jednoglas no miljenje da je eljusna kost iz Moulin Quignona bezvrijedna re likvija. Oito je da je ona zaboravljena u trenutku kada se poelo vjerovati da neandertalac predstavlja pleistocensku fazu evolucije su vremenog ovjeka. Takvo gledite, kako vidimo, vie nije opravdano." Drugim rijeima, znanstvenici koji su vjerovali da su neandertalci izvorni preci Homo sapiensa, nisu mogli prihvatiti eljust iz Moulin Quignona, jer bi to znailo da su anatomski suvremeni ljudi posto jali prije neandertalaca. Danas vie nije popularna ideja da su nean dertalci izravni preci suvremenog tipa ovjeka, iako to ne otvara mogunost prihvaanja ideje daje eljust iz Abbevilea, ako je izvorna, stara vie od 300 000 godina. Teko je na temelju podataka kojima danas raspolaemo, defini tivno potvrditi autentinost eljusne kosti iz Moulin Quignona. ak i ako prihvatimo da su eljust i uz nju otkriveni kremeni predmeti, krivotvorine, to nam to govori o paleoantropolokom dokazu? Kako emo vidjeti, ako su eljusna kost i orue iz Moulin Quignona kri votvorine, nisu jedine. etrdeset godina se vjerovalo u autentinost ovjek iz Piltdowna (9. poglavlje), sve dok se nije ustanovilo da je rije o prijevari. NOVI PODACI O OTKRIU U MOULIN QUIGNONU Nedavno smo saznali podatak koji nam prua bolju sliku o eljusnoj kosti iz Moulin Quignona. Nakon rasprave o Moulin Quignonu, Boucher de Perthes je nastavio isticati da su njegova otkria izvorna. U namjeri da to dokae, proveo je jo nekoliko strogo kontroliranih istraivanja u Moulin Quignonu, u prisutnosti strunih znanstvenih promatraa. Pritom je otkriveno jo mnogo kostiju anatomski suvre menih ljudi, fragmenti kostiju i zubi. Ta otkria, koja nisu privukla gotovo nikakvu pozornost u zemljama engleskog govornog podru ja, znaajni su indikatori prisutnosti ovjeka u Europi u srednjem pleistocenu, prije 300 000 godina. Isto tako, oni potvruju auten tinost eljusti iz Moulin Quignona. Ta znaajna otkria, koja smo ovdje samo ukratko spomenuli, predmet su knjige koju e napisati Michael A. Cremo.

KOSTUR IZ CLICHYJA Eugene Bertrand je 1868. obavijestio Antropoloko drutvo u Parizu, da je otkrio dijelove ljudskog kostura, kao i bedrenu kost, goljenicu i neke kosti stopala, u kamenolomu na Avenue de Clichy. Kosti su otkrivene na dubini od 5,25 m. Sir Arthur Keith je vjerovao da je sloj iz kojeg su izvaene ljudske kosti u Clichyju, iste starosti kao i sloj u kojemu je otkriven kostur iz Galley Hilla. To znai da su kosti iz Clichyja stare oko 330 000 godina. Dubina (preko 5 m) na kojoj su otkriveni fosili ovjeka u Clichyju. otklanja mogunost njihova mlaeg pokapanja. No, Gabriel de Morillet je tvrdio da mu je radnik u kamenolomu na Avenue de Clichy, rekao da je osobno stavio kostur u jamu. ak i nakon to su saznali da Gabriel de Mortillet pripovijeda priu da je radnik zakopao kostur iz Clichyja, mnogi znanstvenici su ostali uvjereni u autentinost Bertrandova otkria. Naprimjer, prof. E. T. Hamy je rekao: "Smatram da otkrie gosp. Bertranda nije to liko sporno s obzirom na injenicu da nije jedino te vrste u Avenue de Clichyju. Doista, na cijenjeni kolega, gosp. Reboux, na istome je mjestu i gotovo na istoj dubini (4,20 m), otkrio ljudske kosti koje mi je predao na ispitivanje." Keith je izvijestio da su prvotno gotovo svi strunjaci u Francus koj vjerovali kako je kostur iz Clichyja jednake starosti kao i sloj u kojem ga je Bertrand navodno otkrio. Poslije je, pak, nakon prihva anja ideje da su pleistocenski neandertalci preci dananjih ljudi, francuski antropolozi odbacili kostur iz Clichyja, koji je stariji od neandertalca, s popisa "bona fide' otkria. Tip dananjeg ovjeka nije mogao postojati prije njegovih navodnih predaka. Vjeruje se da su ne andertalci ivjeli prije 30 000-150 000 godina. A kostur iz Clichyja vjerojatno je star vie od 30 000 godina. Bertrand je Antropolokom drutvu predstavio jo jedan dokaz o velikoj starosti kostura iz Clichyja. Tvrdio je da je otkrio ljudsku lakatnu kost, u sloju koji je sadravao druge kosti ovjeka iz Clichyja. Lakatna kost je vea od dviju dugih kosti podlaktice. Kada ju je Bertrand pokuao izvaditi, pretvorila se u prah. To je iznio kao do kaz da je ljudski kostur iz Clichyja sigurno iste starosti kao i sloj u kojem je otkriven. Bertrand je time oito pobio mogunost da je

radnik mogao ukloniti iz gornjeg sloja rudnika tako krhku kost, kao to je bila raspadnuta lakatna kost, te je zakopati u niim slojevima u kojima ju je Bertrand otkrio - naime, pritom bi se nedvojbeno uni tila. To je znailo da je lakatna kost, kao i druge ljudske kosti, pri padala sloju u kojem ju je Bertrand otkrio. FRAGMENTI LUBANJE IZ LA DENISEA U vulkanskom sloju u La Deniseu, Francuska. 1840-ih otkriveni su komadii ljudske kosti. Osobito je zanimljiva bila eona kost ljudske lubanje. Sir Arthur Keith je tvrdio da se eona kost: '"u osnovi ne razlikuje od eone kosti suvremene lubanje." eona kost je iskopana iz sedimenata nataloenih izmeu dva sloja lave. Prvi sloj lave potjecao je iz pliocena, a drugi iz kasnog plei stocena. Prema tome, kost lubanje mogla bi biti stara nekoliko tisu a ili, pak, 2 milijuna godina. Kost je sadravala otprilike isti sastav duika i fluora kao i kosti iz drugih nalazita u Francuskoji iz kasnog pleistocena. No, takve usporedbe nemaju osobit znaaj jer sastav duika ili fluora u kostima ovisi o tipu sedimenta, temperaturi, pro tjecanju vode, to moe varirati. Iako nije poznata tona starost eone kosti iz La Denisa, ovdje smo je ukljuili jer postoji razlog da vjerujemo kako je stara moda ak 2 milijuna godina. KOSTUR IZ IPSWICHA J. Reid Moir je 1911. otkrio kostur anatomski suvremenog ovjeka, ispod glacijalnog sloja ljunane gline u blizini engleskog grada Ipswicha u Istonoj Angliji. Iz razliitih posrednih izvjetaja sazna jemo da je J. Reid Moir poslije promijenio miljenje o kosturu, opisavi ga mlaim. Zato prvotno nismo eljeli ukljuiti kostur iz Ipswicha u ovu knjigu. No, kasnijim smo istraivanjem ustanovili da je on doista veoma star. Kostur je otkriven na dubini od 1,38 m, izmeu sloja ljunane gline i nekih niih slojeva glacijalnog pijeska. Te naslage mogle bi biti stare gotovo 400 000 godina. Moir je bio svjestan mogunosti daje kostur pokopan u mlae doba. Zato je pozorno ispitao je li sloj u kojem je leao netaknut. to se tie ouvanosti kostiju, sir Arthur

Keith je rekao da su ouvane u onoj mjeri koliko i ivotinjski fosili iz pleistocena, otkriveni u glacijalnom pijesku na drugim mjestima. No, otkrie je nailo na estok otpor. Keith je napisao da nitko ne bi posumnjao u istu starost kostura i ljunane gline, da je kostur imao anatomske znaajke neandertalca. "Pod pretpostavkom da je dana nji tip ovjeka takoer suvremenog podrijetla", izjavio je, "takvim vrstama se nijee velika starost." Usprkos protivljenju, Moir je u poetku isticao svoju teoriju da je kostur iz Ipswicha veoma drevan. to ga je, onda, natjeralo da pro mijeni miljenje? U blizini, na istoj razini, otkrio je neka kamena oru a koja su upuivala na podrijetlo iz aurignacijena* - prije 30 000 godina. Zakljuio je da se sloj ljunane gline iznad kostura, formi rao u to doba od muljevitih ostataka izvornog taloga ljunane gline, koji se oblikovao stotinama tisua godina prije toga. Iz Moirovih tvrdnji ne proizlazi nita to bi nas uvjerilo da je kostur star 30 000 godina. Napredno kameno orue, koje podsjea na ono iz aurignacijena u Europi, pojavljuje se svugdje u svijetu i u veoma dalekoj prolosti. ezdesetih godina 20. st, takvo je orue otkriveno u Hueyatlacu u Mexicu, u sloju za koje je datiranjem spo jevima urana utvreno da je star vie od 200 000 godina. U 19. st. je u kalifornijskim zlatnim rudnicima, u slojevima ljunka koji vjero jatno potjeu iz eocena, otkriveno neko veoma napredno kameno orue. Prema tome, ne moemo se sloiti s Moirom da je otkrie na prednog orua na istoj razini kao i kostur iz Ipswicha, dovoljan razlog da se iznova protumai stratigrafija nalazita kako bi se starost ko stura poklapala s navodnom starou orua. Isto tako, Moir nije pruio nikakve geoloke razloge za potvrdu zakljuka da je ljunana glina mlai sloj nataloenog mulja. Prema tome, moemo jednostavno zakljuiti da je to doista bio glacijalni sloj netaknute ljunane gline, kako je to prvotno ustvrdio Moir i zabiljeio britanski Institut za geoloka mjerenja na svojoj preciznoj karti tog podruja. Glacijalni pijesak u kojem je otkriven kostur iz Ipswicha, vjero jatno se taloio od poetka anglijske glacijacije, prije oko 400 000
* aurignacijen - najstarije razdoblje gornjeg paleolitika ili miolitika, sred njeg kamenog doba; po redu etvrto paleolitsko razdoblje - po mjestu Aurignac u Francuskoj, gdje su naeni ostaci iz toga doba.

godina, te do poetka Hoxnian-interglacijala, prije otprilike 330 000 godina. Iz toga slijedi da je kostur iz Ipswicha star izmeu 330 000 i 400 000 godina. Neki strunjaci smjetaju poetak Mindel-glacijala (koje je identino s anglijskim) prije 600 000 godina, ime bi kostur iz Ipswicha bio mnogo stariji. No, openito se smatra da se suvremeni tip ovjeka u Zapadnoj Europi nije pojavio prije 30 000 godina prije sadanjosti. TERRA AMATA Terra Amata se nalazi na mediteranskoj obali june Francuske. Ondje je krajem 1960-ih, francuski antropolog Henry de Lumley otkrio jajolike rupe od stupova i kamene krugove, koji su upuivali na to da su hominidi podizali privremena sklonita i poznavali vatru prije otprilike 400 000 godina. Ondje je otkriveno i kotano orue. Meu njima se nalazio jedan predmet nalik ilu, koji se vjerojatno upotre bljavao za ivanje koe. Pretpostavilo se da su otiske na povrini starog kopnenog podruja na tomu mjestu, proizveli hominidi koji su spavali ili stajali na neobraenim ivotinjskim koama. Otkrive no je i kameno orue, ukljuujui vrh strijele izraen od vulkanskog kamena iz okolice Esterela, koji je udaljen 48 km. Znaajno je spomenuti da u Terra Amati nisu otkriveni fosili hominida. Ipak, u svom lanku o otkriima u Terra Amati, objavljenom 1969. u Scientific American-u, de Lumley je opisao otisak desnog stopala, dugog 24 cm, utisnutog u pijesku dine. De Lumley nije utvr dio kojem tipu hominida pripada otisak. No, iz dostupnih izvjea proizlazi da se on ne razlikuje od otiska stopala anatomski suvre menog ovjeka. Tako on u izvjesnoj mjeri potvruje da ostaci ko stura iz navedenih nalazita, potjeu iz srednjeg pleistocena. LUBANJA IZ BUENOS AIRESA Veoma uvjerljiv dokaz o postojanju anatomski suvremenih ljudi u veoma drevnoj prolosti, dolazi iz Argentine. Radnici koji su 1896. iskopavali suhi dok u Buenos Airesu, otkrili su ljudsku lubanju (sli ka 7.1.). Izvadili su je iz jame na dnu iskopine, nakon probijanja sloja vrste tvari nalik vapnencu, koja se zove tosca. Lubanja se na lazila na dubini od 11 m ispod korita rijeke La Plate.

Radnici su odnijeli lu banju gosp. Junoru, svom nadgledniku i jednom od glavnih lanova odjela za javne radove na izgradnji luke u Buenos Airesu. O tomu je otkriu gosp. Ed ward Marsh Simpson, in enjer tvrtke koja je izvo dila radove iskopavanja luke u Buenos Airesu, oba SLIKA 7.1.: Ljudska lubanja iskopana iz vijestio argentinskog pale formacije ranog pleistocena u Buenos Aiontologa Florentina Amegresu, Argentina. hina. Ameghino je smatrao da je lubanja izvaena iz jame pliocenskog pretee Homo sapiensa, kojeg je nazvao Diprothomo platensis. No, kako je tvrdio Ales Hrdlicka iz Instituta Smithsonian, lubanja je posve identina onoj suvreme nog ovjeka. On je rekao da je lubanja otkrivena u: "najviem dijelu sloja pretEnsenadeana." Prema stajalitu suvremene geologije, sloj pret-Ensenadana star je najmanje 1-1,5 milijuna godina. Posve je neoekivano otkriti potpuno suvremenu lubanju staru makar i milijun godina, bilo gdje na svijetu - a osobito u Junoj Americi. Gosp. J. E. Clark, nadglednik radnika koji su otkrili lubanju, rekao je da je: "potpuno siguran da je lubanja otkrivena u jami ispod tosce." Geolog Bailey Willis, koji je pratio Hrdlicku na njegovoj ekspe diciji u Argentini, intervjuirao je gosp. Junora, te napisao: "Dio lubanje izvaen je iz okomitog rova. A, iako se ta tvrdnja osniva na posrednom izvjeu predradnika, koji je to saznao od radnika, ini se da je to jedan od rijetkih predmeta u mladoj povijesti otkria, koji nije podvrgnut ozbiljnoj sumnji." Willis je potom iznio neke neo dreene, neutemeljene spekulacije o tome kako je lubanja mogla do spjeti na to mjesto. to se toga tie, Hrdlicka je vjerovao da je dovoljno odbaciti navodno veliku starost lubanje samo zato to je anatomski suvreme nog oblika. Hrdlickove predrasude vidljive su iz sljedeeg odlomka njegove knjige iz 1912.: "Prema tome, s obzirom na morfologiju, a

samo dijelom geoloki, posve se sigurno moe tvrditi da svi ostaci ljudskih kostura, koji se bitno ne razlikuju od kostura suvremenih ljudi, potjeu iz suvremenih geolokih formacija, koje se jo uvijek oblikuju." Tu je nedvojbeno rije o spornom naelu datiranja na temelju morfologije. HOMO ERECTUS IZ JUNE AMERIKE? Prije nego nastavimo, osvrnimo se na drugo otkrie iz June Ame rike, koje takoer ima neugodan uinak na slubenu teoriju o ljud skoj evoluciji openito, te posebno na ideju o naseljavanju Novoga svijeta. Kanadski arheolog Alan Lyle Bryan, otkrio je 1970. u brazilskom muzeju, fosilni vrh lubanje s veoma debelom korom i iznimno ista knutim onim arkadama, koja podsjea na lubanju Homo erectusa. Taj vrh lubanje otkriven je u pilji u podruju Lagoa Sante u Brazilu. Kada je Bryan pokazao njezine fotografije nekim amerikim fizikal nim antropolozima, oni nisu mogli vjerovati da potjee iz amerikog kontinenta, pa su pretpostavili da je rije o krivotvorini, prijevari ili moda lubanji iz Starog svijeta, koja je na neki nain dospjela u brazilsku zbirku, koju je pregledavao Bryan. No, Bryan je tvrdio da i on i njegova ena, koja je takoer vidjela vrh lubanje, imaju mnogo iskustva s fosilnim ljudskim kostima. Oboje su bili gotovo sigurni da nije rije o krivotvorini ili prijevari - nego o izvornom, veoma fosiliziranom vrhu ljudske lubanje. Bryan je smatrao da kalota iz Lagoa Sante nije fosil iz Staroga svijeta slu ajno umetnut u brazilsku zbirku, jer se prema nekim bitnim mjerama razlikuje od poznatih lubanja iz Staroga svijeta. Po emu je znaajna kalota iz Lagoa Sante? Potpuno je neobina mogunost da su u Brazilu, u bilo koje doba u dalekoj prolosti, posto jali hominidi s fizikim znaajkama Homo erectusa. Paleoantropolozi danas openito smatraju da su ameriki kontinent naselili samo anatomski suvremeni ljudi. Iako znanstvena metodologija doputa promjene nazora, promjena u smislu prihvaanja postojanja Homo erectusa u Novome svijetu, bila bi revolucionarna. Vrh lubanje iz Lagoa Sante tajanstveno je nestao iz brazilskog muzeja nakon to gaje pregledao Bryan. Drugi znaajan kostur, koji je

otkrio Hans Reck u Olduvaiju, takoer je nestao iz muzeja. No, u sluaju Bryanova i Reckova otkria, imali smo barem priliku za njih saznati prije njihova nestanka. No, strahujemo da nismo vidjeli mno ge druge fosile zato to su izgubljeni u muzejima ili su bili namjerno uniteni bez ikakvih dokumentacija. ELJUSNA KOST IZ FOXHALLA Godine 1855., u engleskom gradiu Foxhallu, radnici su u kame nolomu otkrili ljudsku eljust. Gradski ljekarnik John Taylor, kupio je tu foxhallsku eljust (slika 7.2.) od radnika, koji ju je prodao za kriglu piva, nakon ega je Taylor o otkriu obavijestio Roberta H. Collyera, amerikog lijenika koji je tada ivio u Londonu. Collyer je potom posjetio kamenolom na farmi gosp. Lawa. Istaknuo je da se sloj u kojem je navodno otkrivena eljusna kost, nalazio 4,8 m ispod povrine. Razina sauvanosti kosti, koja je bila veoma nagriena eljeznim oksidom, odgovarala je tom sloju. Collyer je rekao da je foxhallska eljusna kost: "najstariji postojei ostatak ovjekolike ivotinje." U istom sloju u Foxhallu, na dubini od 4,8 m, Moir je poslije otkrio kameno orue i znakove vatre. Svaki predmet koji se nalazi na toj razini, bio bi star barem 2,5 milijuna godina. Svjestan da posjeduje veoma vrijedan fosil, Collyer ga je poka zao nekim engleskim znanstvenicima, ukljuujui Charlesa Lyella, Georgea Buska, Richarda Owena, sir Johna Prestwicha i Thomasa Huxleya. Svi su oni sumnjali u njezinu starost. Naprimjer, Huxley je tvrdio da oblik kosti: "ne upuuje na to da je pripadao izumrloj ili devijantnoj vrsti ljudi." I tu smo, dakle, suoeni s pogrenim vjero vanjem da kost suvre menog oblika, ne moe biti veoma stara. Ameriki paleonto log Henry Fairfield Osborn, koji je 20-ih god. 20. st. pisao o Moirovim otkriima kremenog orua u istom podruju SLIKA 7.2.: Ljudska eljust otkrivena 1855. u kojem je otkrivena u Red Crag-formaciji iz kasnog pliocena, u foxhallska eljust, pitao engleskom gradiu Foxhallu.

se zato gore navedeni znanstvenici nisu osobno posjetili nalazite. Rekao je da su bili sumnjiavi: "vjerojatno zato to oblik eljusti nije bio primitivan.'" Osim toga, kost nije bila potpuno fosilizirana, iako je to sluaj i s mnogim drugim kostima sline starosti. eljusna kost je nakon nekog vremena tajanstveno nestala. Su vremeni strunjaci je gotovo nikada ne spominju, dok drugi to ine ironino. Naprimjer, u knjizi Fossil Men Marcellina Boulea, nalazi mo sljedeu tvrdnju: "Onome tko pridaje i najmanju pozornost tak vom dokazu, potpuno nedostaje kritiki razum." No, neobrazovani radnici otkrili su i mnoge slubeno prihvaene kosti i artefakte. Naprimjer, veinu ostataka Homo erectusa na Javi, otkrili su lokalni skupljai bez nadzora. A, eljusnu kost Heidelbergova Homo erectusa, otkrili su njemaki radnici, iji ju je nadzornik poslije predao znanstvenicima. Ako znanstvenici mogu ozbiljno ra zmatrati te dokaze, zato isto ne bi uinili i s eljusnom kosti iz Foxhalla? Netko bi mogao rei da se fosili javanskog Homo erectusa i heidelberka eljust Homo erectusa, jo uvijek mogu ispitati, dok je eljust iz Foxhalla nestala. No, izvorni fosili Homo erectusa iz Pe kinga, nestali su iz Kine tijekom Drugog svjetskog rata, iako se jo uvijek smatraju dokazom ljudske evolucije. KOSTURI IZ CASTENEDOLA Prije mnogo milijuna godina, u razdoblju pliocena, toplo more je oplakivalo june obronke Alpa, taloei slojeve koralja i mekuaca. Kasno u ljeto 1860., prof. Giuseppe Ragazzoni. geolog s Tehnikog instituta u Bresciji, otputovao je u Castenedolo, koji se nalazi oko 10 km jugoistono od Brescije, kako bi skupio fosilne koljke iz pliocenskih slojeva jame u podnoju niskog brda Colle de Venta (slika 7.3.). Ragazzoni je napisao: "Dok sam pretraivao koraljnu obalu u potrazi za koljkama, ugledao sam u ruci gornji dio lubanje potpuno ispunjen komadiima koralja slijepljenih plavo-zelenom glinom ka rakteristinom za tu formaciju. Iznenaen, nastavio sam istraivati, pa sam osim vrka lubanje otkrio i druge kosti prsnog koa i udova, koje su oito pripadale ovjeku." Ragazzoni je odnio kosti geolozima A. Stoppaniju i G. Curioniju. Kako tvrdi, njihova je reakcija bila negativna: "Openito skep-

SLIKA 7.3.: Ovaj presjek brda Colle de Venta, koji se nalazi u blizini Castenedola u Italiji, prikazuje opi stratigrafski poloaj ondje otkrivenih ostataka ljudskog kostura. (1) Ljudski fosili koje je geolog G. Ragazzoni otkrio 1860., na obali s koraljima i koljkama, na mjestu gdje ju je prekri vala plava glina iz srednjeg pliocena, koja je i sama bila prekrivena crvenom glinom (ferretto), naplavljenom s vrha brda. (2) Jo neki ljudski fosili, koji su pripadali trojici ljudi (mukarcu i dvoje djece), otkriveni su 2. i 25. sijenja 1880., 15-ak metara daleko od prvog nalazita. Kosti su leale na koraljnoj obali, prekrivene oko 2 m debelim pliocenskim slojem plave gline, koju je, pak, prekrivao sloj utog pijeska i sloj svijetlo-crvenog ferretta. U sva tri sluaja, Ragazzoni je traio znakove pokapanja, no nije ih naao.

tini prema okolnostima u kojima su otkrivene, rekli su da kosti ne pripadaju nekom veoma drevnom ovjeku, nego da su ondje zako pane u mnogo mlae doba." Dalje je rekao: "Nakon toga sam bacio kosti, no nije mi bilo svejedno jer sam ih otkrio meu koraljima i koljkama i, usprkos miljenju dvojice sposobnih znanstvenika, iz gledale su kao da su ih ondje donijeli oceanski valovi, te ih prekrili koraljima, koljkama i glinom." No, to nije bio kraj prie. Ragazzoni nije mogao prestati razmi ljati o tome da su kosti koje je otkrio, moda pripadale ovjeku koji je ivio u pliocenu. Napisao je: "Zato sam se poslije vratio na isto mjesto, gdje sam otkrio jo neke kosti, koje su bile u istom stanju kao i prethodne." Godine 1875., Carlo Germani je kupio, na Ragazzonijev savjet, komad zemlje u Castenedolu kako bi mogao prodavati fosfatima

bogatu ljunanu glinu lokalnim poljodjelcima, koji su je upotreb ljavali kao gnojivo. Ragazzoni je tvrdio: "Objasnio sam Germaniju sve o kostima koje sam pronaao, pa sam ga zamolio da bude veo ma oprezan tijekom iskopavanja, te da mi pokae sve ljudske ostat ke koje moda otkrije." U prosincu 1879., Germani je medu svojim iskopinama, 15-ak metara od prvog nalazita, uoio neke kosti. Zato je 2. sijenja 1880. o tome pismeno obavijestio Ragazzonija, koji je poslije napisao: "Sljedei dan sam otiao ondje sa svojim pomonikom Vincenzom Fracassijem, kako bih osobno izvadio kosti." Meu njima su bili ko madii lubanje i neki zubi, te dijelovi kraljenice, rebara, ruku, nogu i stopala. Uslijedila su i druga otkria. Germani je 25. sijenja donio Ragazzoniju neke dijelove eljusti i zube. Oni su iskopani iz mjesta udalje nog oko 2 m od prvog nalazita. Ragazzoni se vratio u Castenedolo, gdje je otkrio jo neke dijelove eljusti, kraljenice i rebara, kao i neke odvojene zube. Rekao je: "Svi su bili potpuno prekriveni i is punjeni glinom, to je otklanjalo svaku sumnju daje rije o kostima ljudi zakopanih u grobovima, a potvrivalo je injenicu da su ih ondje donijeli morski valovi." Germani je 16. veljae rekao Ragazzoniju daje otkriven potpuni kostur. Ragazzoni je otputovao na to mjesto kako bi nadgledao isko pavanja. Ustanovilo se da je kostur, omotan masom plavo-zelene gline, pripadao anatomski suvremenom ovjeku. "Potpuni kostur", izvijestio je Ragazzoni, "otkrivenje u sreditu sloja plave gline ... Sloj plave gline, koji je debeo vie od 1 m, sauvao je svoju jednoliku stratifikaciju i ne pokazuje nikakve znakove po remeaja." Dodao je: "Kostur je vjerojatno dospio u nekakav morski mulj, a nije zakopan u novije doba, jer bi se u tom sluaju vidjeli tragovi gornjeg sloja utog pijeska i eljezno-crvene gline, koja se zove ferretto." Ukratko, u sluaju pokapanja kostura, u inae netaknutom sloju plave gline sigurno bi bila vidljiva mjeavina razliito obojenih ma terijala, a Ragazzoni, koji je bio geolog, posvjedoio je da nema nikak vih znakova takve mjeavine. Isto tako, plava glina je imala svoju osobitu stratifikaciju, koja je bila netaknuta.

Ragazzoni je razmotrio i mogunost netonosti njegova zaklju ka da su ljudske kosti iz Castenedola stare kao i pliocenski sloj u kojem su otkrivene. Moda su vodene struje ogulile slojeve koji su prekrivali plavu glinu i dijelom prodrli i u nju. Pritom je voda mo da nanijela ljudske kosti u upljine, nakon ega se na njima mogao nataloiti novi materijal. To bi objasnilo zato nema nikakvih zna kova pokapanja. No, Ragazzoni je rekao kako je malo vjerojatno da su ljudski fosili u mlae doba naplavljeni na mjesta na kojima su ot kriveni: "Fosilni ostaci otkriveni 2. i 25. sijenja, leali su na dubini od oko 2 m. Kosti su se nalazile na granici izmeu terase sa koljka ma i koraljima te gornjeg sloja plave gline. Bile su ratrkane, kao da su ih morski valovi izmijeali sa koljkama. Nain na koji su leale posve iskljuuje mogunost kasnijeg mijeanja ili pomicanja tog sloja." Ragazzoni je dalje rekao: "Kostur otkriven 16. veljae, nalazio se na dubini veoj od 1 m, u plavoj glini koja je izgledala kao da se na njemu postupno, polagano taloila." Polagano taloenje gline, za koju je Ragazzoni rekao da je slojevita, iskljuuje hipotezu daje ko stur nedavno u plavu glinu nanijela vodena bujica. Suvremeni geolozi smjetaju plavu glinu iz Castenedola u astijsku etapu srednjeg pliocena, to bi znailo da su tamonje iskopine stare oko 3-4 milijuna godina. Godine 1883., prof. Giuseppe Sergi, anatom s Rimskog Sveui lita, posjetio je Ragazzonija i osobno pregledao ljudske ostatke u Tehnikom institutu u Bresciji. Zakljuio je da su kosti pripadale etvorici ljudi - odraslom mukarcu, odrasloj eni i dvoje djece. Sergi je posjetio i nalazite u Castenedolu, te je poslije napisao: "Ondje sam otiao zajedno s Ragazzonijem 14. travnja. Jarak koji je bio iskopan jo uvijek se ondje nalazio 1880. i jasno je bio vidljiv geoloki slijed slojeva." Sergi je dodao: "Daje rije o grobu, tada jama ne bi imala identi an sastav. Naime, u tome bi se sluaju pomijeala glina iz gornjih, povrinskih slojeva, prepoznatljiva po svojoj arko crvenoj boji. Takva diskoloracija i poremeaj slojeva, ne bi izbjegli ak ni oku laika, a kamoli vjetog geologa." Sergi je istaknuo da je veina kosti, ali ne i gotovo potpuni kostur ene, bila ratrkana meu koljkama i

koraljima ispod plave gline, kao preko plosnate povrine. To je po tvrivalo gledite da su ta tijela poivala na plitkom morskom dnu. Kada su se raspala, valovi su posvuda ratrkali njihove kosti. Sergi je rekao: "Gotovo potpuno ouvan kostur ene bio je preokrenut, a ne u poloaju koji bi upuivao na uobiajeno pokapanje,." Sergi je bio uvjeren da su kosturi iz Castenedola ostaci ljudi, koji su ivjeli tijekom pliocenske etape tercijara. to se tie o suprotnim gleditima drugih znanstvenika, rekao je: "Vjerujem da je odbaci vanje, na temelju teoretskih predodbi, svih otkria koja ukazuju na postojanje ovjeka u tercijaru, svojevrsna znanstvena predrasuda. Prirodna znanost ne bi smjela biti sklona takvim predrasudama." Me utim, takve predrasude postoje i danas. Sergi je napisao: "Sva otkria ljudskih ostataka iz pliocena, opovrgnuta su na temelju despotske znanstvene predrasude ili kako to ve elite nazvati." No, Sergi nije jedini prihvatio Ragazzonijeva otkria iz Castene dola. Prihvatio ih je i Armand de Quatrefages, kojeg smo upoznali dok smo govorili o kamenom oruu. to se tie kostura ene iz Castenedola, u svojoj knjizi Races Humaines ("Ljudske vrste") je napisao: "Ne postoji nijedan ozbiljan razlog da posumnjamo u otkrie M. Ragazzonija, a ... da je on otkriven u sloju iz kvartara, nitko ne bi ni pomislio pobijati njegovu autentinost. Prema tome, ono se moe pobijati samo teorijskim, prediskustvenim prigovorima." U Castenedolu je 1889. otkriven jo jedan ljudski kostur. U iz vjesnoj mjeri, on je unio zbrku oko otkria iz 1880. god. Ragazzoni je pozvao G. Sergija i A. Issela da pregledaju novi kostur, koji je otkriven u drevnom talogu kamenica. Sergi je izvijes tio da su i on i Issel vjerovali da je taj kostur iz 1889., uao u plio censke slojeve u mlae doba, zato to je gotovo netaknut leao na svojoj stranjoj strani u pukotini taloga kamenica, te je pokazivao znakove pokapanja. No, Issel je u svojoj studiji zakljuio da su i kosti otkrivene 1880., takoer bile zakopane u novije doba. U biljeci je napisao da je i Sergi smatrao da nijedan od kostura iz Castenedola ne potjee iz pliocena. to se tie znanstvene zajednice, to je oito rijeilo dugo trajnu polemiku. No, Sergi je poslije napisao daje Issel pogrijeio. Usprkos svom miljenju da je kostur iz 1889. mlaeg podrijetla, Sergi je rekao

kako nikada nije prestao vjerovati da kosti otkrivene 1880., potjeu iz pliocena. No, teta je bila uinjena i Sergi nije imao snage ponov no se boriti da dokae autentinost otkria iz 1880. Nakon toga se na otkria iz Castenedola uobiajeno odgovaralo utnjom i ismija vanjem. Dobar primjer nepotenog tretiranja otkria iz Castenedola, pro nalazimo u knjizi prof. R. A. S. Macalistera iz 1921., Textbook of European Archaeology ("Prirunik europske arheologije"). Macalister je priznao da se otkria iz Castenedola: "bez obzira to o njima mislimo, moraju ozbiljno razmotriti." Istaknuo je da je te kosti: "iskopao struan geolog, Ragazzoni ... i pregledao struan anatom, Sergi." No, nije mogao prihvatiti da potjeu iz pliocena. Suoen s neugodnim injenicama, Macalister je tvrdio da: "negdje sigurno mora postojati pogreka." Prije svega, sve kosti su bile anatomski suvremenog oblika. Napisao je: "Dakle, ako doista izvorno pripada ju sloju u kojem su otkrivene, to bi ukazivalo na izvanredno dug evo lucijski zastoj. Mnogo je vjerojatnije da neto ne valja s opaanjima." Macalister je rekao i ovo: "Prihvaanje pliocenskog podrijetla kos tura iz Castenedola, stvorilo bi toliko mnogo nerjeivih problema da teko moemo izabrati jednu od dvije alternative - prihvatiti ili od baciti njihovu autentinost." I tu nailazimo na znanstvenika koji zbog unaprijed stvorene predodbe o evoluciji, odbacuje kosturni do kaz koji bi se u nekom drugom sluaju, smatrao itekako uvjerljivim. Macalister se pozivao na Isselove tvrdnje kako bi pokuao opo vrgnuti sva otkria iz Castenedola, iako je Issel u svom izvjeu iz 1889. osporio samo autentinost kostura iz 1889. Naprimjer, Maca lister je napisao sljedee o svim otkriima iz Castenedola: "Ispitiva nja kostiju i njihova nalazita od strane Issela de Geneve, razotkrila su injenicu da su slojevi bili ispunjeni morskim inkrustatima, te da su svi vrsti predmeti u njima, osim ljudskih kosti, bili obloeni morskim inkrustatima." Iako je tono da je Issel izvijestio kako su dijelovi kostura otkrivenog 1889., glatki i neinkrustirani, isto se ne moe tvr diti i za ranija otkria, za koja su i Ragazzoni i Sergi rekli da su bili obloeni plavom pliocenskom glinom i komadiima koljki i koralja." Drugi primjer nepotenog postupanja s otkriima iz Castenedola, spominje se u knjizi Fossil Men. U njoj su Boule i Vallois napisali:

"ini se sigurnim da je u Castenedolu ... rije o pokapanjima, koja su izvrena u neko mlae doba." No, Boule i Vallois su posvetili samo jedan odlomak te knjige Castenedolu, ne spomenuvi netaknute slo jeve koji su prekrivali kosture niti ratrkane dijelove nekih kostura - a taj podatak iskljuuje mogunost intruzivnog pokapanja. Boule i Vallois su zabiljeili: "Godine 1889., o otkriu novog kostura slubeno je izvijestio prof. Issel, koji je tada izjavio da su razliiti fosili iz tog taloga, uz jedinu iznimku ljudskih kostiju, nato pljeni solju." Boule i Vallois time navjeuju da se ono to je reeno o kostima iz 1889., moe primijeniti i na prethodno otkrivene kosti. No, Issel je u svom izvjeu iz 1889. opisao samo kosti otkrivene te godine. Ustvari, Issel nije uope spomenuo rije sol, nego je govorio o "morskim inkrustatima" - kojima su, kako je naprijed reeno, bile obloene kosti otkrivene 1860. i 1880. Znanstvenici su uz pomo kemijskih i radiometrijskih testiranja, opovrgnuli pliocensko podrijetlo kosti iz Castenedola. Svjee kosti sadre odreenu koliinu duika u svojoj bjelanevini, koja se s vre menom moe smanjivati. K. P. Oakley je 1980. izvijestio da kosti iz Castenedola imaju slian sastav duika kao i kosti iz kasnog pleistocena i holocena otkrivene u nalazitima u Italiji, pa je zakljuio da su mlaeg podrijetla. No, stupanj ouvanja duika u kosti, moe se u velikoj mjeri razlikovati od nalazita do nalazita, to takve uspo redbe ini nepouzdanim indikatorima starosti. Kosti iz Castenedola su otkrivene u glini, tvari u kojoj se, kako je poznato, mogu sauvati kotane bjelanevine s duikom. Kosti upijaju fluor iz podzemnih voda. Kosti iz Castenedola su takoer sadravale fluor, i to u prilino velikom stupnju za kosti za koje je Oakley rekao da su mlaeg podrijetla. Oakley je taj nesklad objasnio viim razinama fluora u prolosti u podzemnim vodama Castenedola. No, to je bilo puko nagaanje. Kosti iz Castenedola sadravale su i neuobiajeno visoku koncentraciju urana, to ukazuje na veliku starost. Metodom datiranja radioaktivnim izotopom ugljika, utvreno je da su neke kosti iz Castenedola stare 958 godina. No, kao u sluaju Galley Hilla, takve metode se danas smatraju nepouzdanima. Osim toga, posve je mogue da su kosti, koje su gotovo 90 godina propa-

dale u muzeju, kontaminirane ugljikom, to bi objasnilo manju starost utvrenu takvom metodom. Sluaj otkria iz Castenedola pokazuje sve nedostatke paleoantropolokih metoda. ini se da je prvotna pretpostavka o pliocenskom podrijetlu kostiju otkrivenih 1860. i 1880., opravdana. Njih je otkrio iskusan geolog G. Ragazzoni, koji je podrobno pregledao stratigrafiju nalazita. Osobito je pomno traio znakove intruzivnog pokapanja, koje nije otkrio. Budui, da su kosti morfoloki bile mla eg podrijetla, podvrgnute su intenzivnom negativnom ispitivanju. I, kako je rekao Macalister, neto je sigurno moralo biti pogreno. Teorija o podrijetlu ovjeka, koja danas dominira meu znan stvenom zajednicom, proizvod je gledita poput Macalisterovih. Posljednjih sto godina, ideja o progresivnoj evoluciji ovjeka, koji potjee od majmunolikih predaka, ukljuivala je prihvaanje i od bacivanje dokaza. Dokaz koji protuslovi ideji o ljudskoj evoluciji, paljivo se skrivao. Prema tome, svatko tko ita udbenike o ljud skoj evoluciji, mogao bi pomisliti: "Ideja o evoluciji ovjeka zacijelo je tona budui da je potvruju svi dokazi." No, takva slika pred stavljena u udbenicima obmanjuje, jer upravo nekritiko vjerovanje da su se ljudi razvili iz majmunolikih predaka, odreuje koji se dokazi moraju ukljuiti i kako se oni moraju tumaiti. KOSTUR IZ SAVONE Sada emo obratiti pozornost na drugu iskopinu iz pliocena, otkri venu u Savoni, gradu na talijanskoj obali udaljenom oko 50 km od Genove. Radnici koji su gradili crkvu 1850-ih, otkrili su anatomski suvremen kostur ovjeka na dnu jarka dubokog 3 m. Sloj u kojemu je kostur leao, star je 3-4 milijuna godina. Arthur Issel je to otkrie opisao lanovima Meunarodnog kon gresa za pretpovijesnu antropologiju i arheologiju, koji se odravao u Parizu 1867. Rekao je da je kostur ovjeka iz Savone: "iste sta rosti kao i sloj u kojem je otkriven." No, de Mortillet je 1883. napisao da su se u pliocenskim slojevi ma u Savoni, koji su bili nataloeni u obalnom pliaku, nalazile izo lirane kosti kopnenih sisavaca, dok je ljudski kostur uglavnom bio netaknut. Rekao je: "Ne dokazuje li to da nije rije o ostacima ljud-

skog kostura kojeg su preplavili valovi pliocenskog mora, nego o grobu novijeg, neutvrenog datuma?" Na Meunarodnom kongresu za pretpovijesnu antropologiju i arheologiju, odranom u Bologni 1871., otac Deo Gratias, sveenik koji je svjedoio iskopavanju ljudskog kostura u Savoni, izloio je izvjee iz kojeg se nasluuje da kosti nisu kasnije zakopane. Deo Gratias, koji je bio student paleontologije, rekao je: 'Tijelo je otkri veno u ravnom poloaju, tako da su ruke bile sputene uz tijelo, glava blago nagnuta prema naprijed, a tijelo veoma uspravno u odnosu na noge, poput ovjeka u vodi. Moemo li pretpostaviti da je tijelo za kopano u takvom poloaju? Nije li to, upravo suprotno, poloaj tijela preputenog na nemilost vodi? injenica da je kostur otkriven na bonoj strani stijene u sloju gline, ukazuje na mogunost da su ga ondje nanijeli valovi." Deo Gratias je dalje tvrdio: "Da je rije o grobu, oekivali bismo da su gornji i donji slojevi izmijeani. Gornji slojevi sadre bijeli kvarcitni pijesak. Mijeanjem bi usko ogranieno podruje pliocenske gline bilo svjetlije, to bi bilo dovoljno da neki promatrai posumnjaju u njegovo veoma drevno podrijetlo, kao to je i sluaj. Najvee i najmanje pukotine u ljudskim kostima, ispunjene su kompaktnom pliocenskom glinom. To se moglo dogoditi samo u doba pliocena, kada je glina bila blatna." Deo Gratias je istaknuo da je glina danas vrsta i suha. Isto tako, kostur je otkriven na dubini od 3 m, to je suvie duboko za grobnu jamu. Prema tome, kombinacija fosila otkrivenih u Savonu mogla bi se objasniti na sljedei nain. Nalazite je neko bilo prekriveno plit kim obalnim vodama pliocenskog mora, na to ukazuje prisutnost karakteristinih koljki. Na zemlji su moda uginule ivotinje, na kon ega je njihove pojedinane kosti more naplavilo u formaciju. Uz njih otkrivene ljudske kosti moda su se, nakon to se neki pliocenski ovjek utopio, moda nakon potonua broda, nataloile u istoj morskoj formaciji. To bi objasnilo prisutnost relativno potpunog ljudskog kostura meu ratrkanim ivotinjskim kostima, bez pozi vanja na hipotezu o novijem, intruzivnom pokapanju. Pri tome treba imati na umu da poloaj kostura, okrenutog licem prema dolje i ispruenih udova, ne odgovara poloaju ovjeka koji je namjerno pokopan, nego koji se utopio.

KRALJEAK IZ MONTE HERMOSA U 5. poglavlju smo raspravljali o kremenom oruu i znakovima uporabe vatre iz Monte Hermosa u Argentini. Sada emo se osvrnu ti na ondje otkrivenu ljudsku kost - atlas ili prvi vratni kraljeak. Zaposlenik muzeja u La Plati, Santiago Pozzi, otkrio ju je 1880-ih u Monte Hermoso-formaciji iz ranog pliocena. To otkrie je tek ne davno privuklo pozornost. U to doba jo je uvijek bila prekrivena karakteristinim ukasto-smeim praporom iz montehermoanske formacije, koja je stara 3 - 5 milijuna godina. Ta kost se ne smije zanemariti zato to je godinama leala u mu zeju prije nego to je privukla pozornost. Lubanja iz Gibraltara takoer je mnogo godina leala u vojnom muzeju prije nego to se ustanovilo da pripada neandertalcu. Isto tako, nekoliko bedrenih ko sti javanskog Homo erectusa, otpremljeno je u kutiji punoj kostiju u Nizozemsku. Desetljeima su bile neutvrene i nekatalogizirane, no danas se navode u udbenicima zajedno s drugim slubeno pri hvaenim otkriima. Postoji jo mnogo takvih primjera, koji poka zuju kako su znanstvenici na isti nain spoznali vrijednost mnogih slubeno prihvaenih fosilnih ostataka kao i atlasa iz Monte Hermosa. Nakon to su uklonili pliocenski sloj prapora, znanstvenici su detaljno prouili kost. Florentino Ameghino, koji je vjerovao da po tjee iz pliocena, povezao je atlas s majmunolikim ovjekovim pretkom. U svom opisu kosti, istaknuo je znaajke za koje je smatrao da su primitivne. No, Ales Hrdlicka je samouvjereno dokazao da kost ima potpuno suvremen oblik. Kao i Ameghino, Hrdlicka je vjerovao da je ljud sko tijelo u prolosti bilo mnogo primitivnije. Tvrdio je da kost pot puno suvremenog oblika, bez obzira u kojem je sloju otkrivena, mora biti mlaeg podrijetla. Prisutnost takve kosti u drevnom stra tumu uvijek, bez iznimke, ukazuje da je rije o nekoj vrsti intruzije. No, postoji i drugo mogue objanjenje: naime, da su u Argentini prije vie od 3 milijuna godina, ivjeli ljudi suvremenog fiziolokog tipa. To potvruje injenica da se na atlasnoj kosti nalaze tragovi koji upuuju na to da je bila duboko ukopana u taloge iz monte hermoanske formacije. U svakom sluaju, Hrdlicka je smatrao daje atlas iz Monte Her mosa dostojan da bude: "neophodno baen u zaborav." Upravo je to

i uinjeno. U suprotnom bi Hrdlickova tvrdnja da su ljudi uli na ameriki kontinent u mlae doba, bila ozbiljno uzdrmana. Danas postoje mnogi koji ustrajavaju na tome da atlas iz Monte Hermosa ostane u zaboravu u koji je iz nunosti baen. Dokaz o postojanju suvremenog tipa ovjeka prije 3 ili vie milijuna godina, u Argentini i na drugim mjestima, jo uvijek nije dobrodoao u sredinju struju paleoantropologije. ELJUST IZ MIRAMARA Godine 1921., M. A. Vignati je izvijestio da je u Chapadmalalanformaciji iz kasnog pliocena u Miramaru, Argentina, otkrivena ljud ska donja eljust s dva kutnjaka. Prije toga je na istome mjestu otkriveno kameno orue i kost sisavca s umetnutim vrhom strijele (5. poglavlje). eljust je otkrio muzejski kolekcionar Lorenzo Parodi. E. Boman je rekao da je Parodi otkrio eljust i u njoj jo uvijek privrene kutnjake: "u barranci, u veoma dubokom chapadmalalanskom sloju, koji se nalazi otprilike na morskoj razini." To bi zna ilo da je eljust stara oko 2-3 milijuna godina. No, Boman je bio skeptian. Izjavio je: "Novine su objavljivale senzacionalne lanke o 'najstarijim ljudskim ostacima na svijetu'. No, svi koji su pregledali kutnjake, utvrdili su da su identini onima suvremenih ljudi." Boman je doslovno protumaio injenicu da suvremen oblik eljusne kosti iz Miramara nedvojbeno potvruje njezino mlae po drijetlo. No, njegove tvrdnje ne iskljuuju mogunost da miramarski fosil svjedoi o postojanju dananjeg tipa ovjeka u Argentini u do ba pliocena. LUBANJA IZ CALAVERASA U 5. poglavlju smo raspravljali o mnogobrojnom kamenom oruu otkrivenom u zlatonosnom pijesku planine Sierra Nevade u Kaliforniji. U tom ljunku, koji potjee iz razdoblja prije 9-55 milijuna godina, otkrivene su i ljudske kosti. U veljai 1866., gosp. Mattison, vlasnik rudnika u Bald Hillu, koji se nalazi u blizini Angels Creeka u Calaverasu, iskopao je lubanju iz sloja ljunka na dubini od 39 m. ljunak se nalazio u blizini ka-

menog leita, ispod nekoliko razliitih slojeva vulkanskog materi jala. Vulkanske erupcije su u tom podruju poele u oligocenu, na stavile se u miocenu, te prestale u pliocenu. Budui da se lubanja nalazila uz dno niza izmijeanih slojeva ljunka i lave u Bald Hillu, pretpostavlja se da je ljunak u kojem je otkrivena, moda mnogo stariji od pliocena. Mattison je odnio lubanju gosp. Scribneru, agentu tvrte Wells, Fargo and Co.'s Express u Angelsu. Slubenik gosp. Scribnera, gosp. Matthews, uklonio je veinu inkrustata s fosila. Nakon to je usta novio da je rije o dijelu ljudske lubanje, poslao ju je dr. Jonesu, koji je ivio u oblinjem selu Murphy's i bio je veliki kolekcionar takvih predmeta. Potom je dr. Jones poslao pismo uredu za geoloka mjerenja u San Francisku, kojemu je, nakon primljenog odgovora, dostavio lubanju koju je ondje pregledao dravni geolog J. D. Whit ney. Whitney je odmah nakon toga otputovao u Murphy's i Angels, gdje je razgovarao s gosp. Mattisonom, koji je potvrdio izvjee dr. Jonesa. Whitney je osobno poznavao Scribnera i Jonesa, koje je sma trao dostojnima povjerenja. Whitney je 16. srpnja, pred Kalifornijskom akademijom znanos ti, iznio izvjee o lubanji iz Calaverasa, potvrdivi daje otkrivena u sloju iz pliocena. Lubanja je u Americi izazvala veliku senzaciju. Whitney je napisao: "Vjerski tisak u ovoj zemlji pozabavio se tim sluajem ... i gotovo su jednoglasno objavili daje lubanja iz Cala verasa proizvod 'prijevare'." Istaknuo je kako su se prie o prijevari poele pojavljivati tek nakon javnog objavljivanja njegova otkria u novinama. Neke od tih pria nisu promicali novinari, nego znanstvenici, poput Williama H. Holmesa s Instituta Smithsonian. Dok je boravio u Calaverasu, Holmes je zabiljeio izjave nekih ljudi koji su po znavali gosp. Scribnera i dr. Jonesa, koje su izazvale sumnje da lubanja, koju je pregledao Whitney nije izvoran tercijarni fosil. No, hipoteza o prijevari ima nedostatak - mnogo je verzija iste prie. Neki tvrde da su religiozni rudari podmetnuli lubanju kako bi obmanuli znanstvenika Whitneya. Drugi govore da su rudari podmet nuli lubanju kako bi zavarali drugog rudara. Neki tvrde da je Mat tison otkrio autentinu lubanju, a da je Whitneyju predana druga

lubanja. Drugi tvrde da je rije o neslanoj ali Mattisonovih prijate lja iz oblinjeg gradia, koji su podmetnuli lubanju. Ta nedosljedna svjedoenja bacaju sumnju na ideju o prijevari. Nakon posjeta Calaverasu, Holmes je pregledao lubanju iz Cala verasa u Muzeju Peabody u Cambridgeu, Massachusetts, te zaklju io da: "lubanja nije bila noena tercijarnim bujicama niti tada prelomljena, da se nije izvorno nalazila u starom ljunku rudnika, te kako ni u kojem sluaju ne pripada vrsti ljudi iz tercijara." Neke izjave koje potvruju taj zakljuak, potjeu od osoba koje su pregle dale ljunani kalup i zemlju u kojoj je otkrivena lubanja iz Calave rasa. Dr. F. W. Putnam iz Prirodoslovnog muzeja Peabody Sveu ilita u Harvardu, rekao je da na lubanji nisu bili nikakvi tragovi ljunka iz rudnika. William J. Sinclair s Kalifornijskog Sveuilita, takoer je osobno pregledao lubanju i rekao da materijal, koji se na njoj nataloio, ne potjee od ljunka iz zlatnog rudnika. On smatra da je rije o vrsti materijala koji se obino moe nai u piljama u koji ma su Indijanci katkad pokapali mrtve. S druge strane, Holmes je rekao: "Dr. D. H. Dall tvrdi da je tijekom boravka u San Franciscu 1866., usporedio materijal nataloen na lubanji s dijelovima ljunka iz rudnika, utvrdivi da su u osnovi jednaki." A W. O. Ayres je u asopisu American Naruralist 1882., izjavio: "Vidio sam je i podrobno pregledao kada je prvi put dosta vljena profesoru Whitneyu. Osim to je bila obloena naslagama pijeska i ljunka, i pukotine su joj bile ispunjene istim materijalom; a to je bila neobina vrsta materijala, koji sam imao prilike detaljno upoznati." Ayres je rekao da je to bio zlatonosni ljunak iz rudnika, a ne piljski talog mlaeg podrijetla. to se tie lubanje, Ayres je istaknuo: "Utvreno je da je to su vremena lubanja, na koju su se nataloili minerali nekoliko godina nakon pokapanja. No, takvu tvrdnju nije iznio nitko tko poznaje to podruje. ljunak niime ne ukazuje na takvo djelovanje ... upljine u lubanji bile su ispunjene skruenim i cementiranim pijeskom, na takav nain da je u njih mogao ui samo u obliku polutekue mase, stanje u kojemu se ljunak nikada nije nalazio nakon svog prvog ta loenja." U svom prvom opisu fosila, Whitney je istaknuo da je lubanja iz Calaverasa veoma fosilizirana. To je u skladu s njezinom velikom

starou; meutim, kako je istaknuo Holmes, tono je i da se kosti mogu fosilizirati tijekom nekoliko stotina ili tisua godina. No, geolog George Becker je 1891. rekao: "Poznato mi je da je mnogo dobrih sudaca potpuno uvjereno u autentinost lubanje iz Calaverasa, a gospoda Clarence King, O. C. Marsh, F. W. Putnam i W. H. Dall, pojedinano su me uvjeravali da je ta kost otkrivena u ljunku ispod lave." Becker je dodao da je to izjavio uz doputenje navedenih strunjaka. Kako je prethodno spomenuto, Clarence King je bio sla van geolog s Amerikog instituta za geoloka mjerenja. Paleontolog O. C. Marsh, bio je jedan od prvih lovaca na fosile dinosaura, te predsjednik Nacionalne akademije znanosti od 1883. do 1895. No, kako smo vidjeli, F. W. Putnam iz harvardskog muzeja Peabody, poslije je promijenio svoje miljenje i rekao kako izgleda da kalup lubanje potjee iz piljskog taloga. Moe li se sigurno tvrditi da je lubanja iz Calaverasa autentina ili krivotvorena? Dokazi su toliko protuslovni i zbunjujui da bismo, ak i da lubanja doista potjee iz indijanskog piljskog groba, mogli sumnjati na svaki predloen konaan zakljuak. itatelj bi mogao na trenutak stati i razmisliti na koji bi nain on odluio o pravoj sta rosti lubanje iz Claverasa. Meutim, treba imati na umu da lubanja iz Calaverasa nije bila jedino otkrie u tom nalazitu. U oblinjim naslagama sline staro sti otkriveno je i mnogo kamenog orua. A, kako emo vidjeti, u istom podruju otkriveno je jo ostataka ljudskog kostura. S obzirom na to, lubanja iz Calaverasa ne moe se odbaciti bez prethodnog paljivog razmatranja. Kako je 1928. rekao sir Arthur Keith: "Pria o lubanji iz Calaverasa ... ne moe se zanemariti. Ona je 'duh' koji progoni sve istraivae pretpovijesnog ovjeka ... isku avajui do krajnjih granica, snagu vjere svih strunjaka." JO NEKI LJUDSKI FOSILI IZ KALIFORNIJSKE ZLATNE POKRAJINE Predsjednik bostonskog Prirodoslovnog drutva je 1. sijenja 1873. itao izvatke pisma dr. C. F. Winslowa, o otkriu ljudskih kostiju u planini Table u Tuolumneu. O tomu otkriu, koje se dogodilo 1855. ili 1856., Winslowa je detaljno izvijestio kapetan David B. Akey,

koji mu je svjedoio. To se dogodilo 10 godina prije prvog izvjea J. D. Whitneya o slavnoj lubanji iz Calaverasa. Winslow je tvrdio sljedee: "Dok sam boravio u rudarskom kam pu, upoznao sam se s kapetanom Davidom B. Akeyjem, bivim zapovjednikom kalifornijske dobrovoljne jedinice, kojeg su poz navali mnogi uglednici te drave. Tijekom razgovora sam saznao da je 1855. i 1856., zajedno s drugim rudarima buio rupu u planini Table u Tuolumneu, na dubini od oko 60 m od njezine strmine, u potrazi za zlatnom ilom. Rekao je da su u tunelu u planini, udalje nom oko 15 m od onog u kojem je on radio, te na istoj razini, rudari koje je osobno poznavao, no ijih se imena danas ne sjea, otkrili potpuni ljudski kostur. Cijeli kostur rudari su navodno osobno izvu kli na povrinu i pohranili ga u kutiju, a svi prisutni su zakljuili da je kostur nedvojbeno u istom stanju kao i u trenutku taloenja. Iako ne zna to se od tada dogodilo s kostima, svjedoi o istinitosti tog otkria kao i o tome da su kosti pripadale ljudskom kosturu te da su bile savreno ouvane. Lubanja je bila slomljena na mjestu desne sljepoonice, gdje se nalazila mala rupa, kao da je nedostajao dio lubanje, no nije siguran je li ta pukotina nastala prije ili nakon iska panja ... Pretpostavlja da je kostur otkriven na dubini od 60 m od povrine, te 24-60 m od otvora ili ulaza u tunel. Kosti su bile vlane, budui da su leale meu ljunkom veoma blizu stanca, a iz tunela je istjecala voda. Gospodin Akey je uao u tunel s rudarima, koji su mu pokazali mjesto na kojemu je kostur otkriven. Ondje je vidio drvo i neke njegove slomljene dijelove. Iako se ne sjea imena tu nela, zna da se nalazio oko 400 m istono od tunela Rough and Ready, nasuprot Turner's Flata, druge dobro poznate toke. Nije mogao sigurno utvrditi kojem je spolu pripadao kostur, koji je bio srednje veliine. Kosti su u trenutku otkria bile meusobno spojene, a ne odvojene." Tvrdi se da je ljunak koji se nalazi neposredno iznad temelja u planini Table u Tuolumneu, u kojem je otkriven kostur, star izmeu 33 i 55 milijuna godina. To bi znailo da je i kostur iste starosti, osim ako nije poslije dospio u ljunak, iako o tome nemamo nikakve dokaze. Dr. Winslow nije naao nijedan dio kostura koji je vidio Akey. No, jednom drugom prilikom je skupio neke fosile, koje je poslao

muzejima na istonoj obali SAD-a. Dio lubanje, za koji je ugledan kraniolog* dr. J. Wyman utvrdio da je ljudskog podrijetla, Winslow je poslao muzeju Prirodoslovnog drutva u Bostonu. Fosil je obilje en na sljedei nain: "Iz okna u planini Table, na dubini od 54 m ispod povrine, u zlatnom nanosu, meu naplavljenim kamenjem i u blizini ostataka mastodonta. Gornji sloj tvori kompaktna i vrsta bazaltna masa. Otkriven u srpnju 1857. Darovan vl. C. F. Winslowu od strane pl. Paula K. Hubbsa, u kolovozu 1857." Drugi dio iste lubanje, slino obiljeen, poslan je muzeju Akademije prirodnih zna nosti u Philadelphiji. Nakon saznanja o tom otkriu, J. D. Whitney je poeo osobno is traivati. Saznao je da je Hubbs bio dobro poznat stanovnik kalifornijskog grada Valleja i bivi predstojnik ministarstva obrazovanja. Hubbs je poslao Whitneyu detaljno pismeno izvjee o otkriu u Valentinovom rudniku, koji se nalazio juno od Shaw's Flata. Whit ney je napisao: "Osnovne injenice su sljedee - Valentinov rudnik je bio okomit i strop mu je bio obloen daskama, tako da s povrine nita nije moglo pasti tijekom podzemnih radova, koji su se obav ljali iskljuivo u ljunanom kanalu, nakon prokapanja okna. Nema nikakve dvojbe da se uzorak nalazio u pukotini kanala ispod planine Table, kako je to tvrdio gosp. Hubbs." Fragment lubanje je otkriven u vodoravnom rudarskom oknu (ili rovu), koji je vodio od glavnog okomitog okna, na dubini od 54 m ispod povrine. Hubbs je tvrdio daje: "vidio dio lubanje neposredno nakon to je izvaen iz lijeba za ispiranje u koji je unesen lopatama." Uz kost se nalazio karakte ristian zlatonosni pijesak. U istom je rudniku otkrivena i kamena posuda za drobljenje. William J. Sinclair je pretpostavio da su se tu neli iz drugih rudnika moda presijecali s onima iz Valentinova rud nika. To bi objasnilo kako je dio lubanje dospio tako duboko ispod povrine. No, Sinclair je priznao da prilikom svog posjeta 1902., nije mogao pronai staro Valentinovo okno. To znai da nije imao izravan dokaz kako su okna tog rudnika bila povezana s nekim drugim tune lima. Dakle, njegova se teorija, kojom je elio opovrgnuti dokaz
* kranion gr. lubanja, kraniolog - strunjak u poznavanju karakteristika lubanje i odreivanja svojstvava pojedinih ljudi iz oblika i sastava njihove lubanje.

kojemu se protivio, osnivala na pukim spekulacijama. ljunak u kojemu je leao dio lubanje, nalazio se 54 m ispod povrine i ispod 9 milijuna godina starog pokrivaa od lave planine Table. Najstariji slojevi ljunka ispod lave stari su 55 milijuna godina. To znai da bi dio lubanje mogao biti star izmeu 9 i 55 milijuna godina. Dok je pregledavao kamene predmete, koji su pripadali dr. Perezu Snellu, J. D. Whitney je uoio ljudsku eljusnu kost. eljust i artefakti su iskopani iz zlatonosnog ljunka, koji se nalazio ispod pokrivaa od lave planine Table u Tuolumneu. eljust je bila duga 14 cm, to je uobiajena duina ljudske eljusti. Whitney je istaknuo kako su svi ljudski fosili otkriveni u bogatom podruju zlatom, ukljuujui navedeno, bili anatomski suvremeni. ljunak iz kojeg je iskopana eljust, star je izmeu 9 do 55 milijuna godina. Whitney je izvijestio i o nekim otkriima u okrugu Placer. Naprimjer, opisao je ljudske kosti otkrivene u tunelu Missouri: "U torn tunelu, ispod lave, otkrivene su dvije kosti ... za koje je dr. Fagan utvrdio da su ljudskog podrijetla. Jedna od njih je navodno nona kost; pojedinosti druge nisu poznate. Navedeni podatak je gosp. Good year dobio od gosp. Samuela Bowmana, u iju se inteligenciju i pote nje pisac uvjerio iz pripovijedanja njemu bliske osobe. Dr. Fagan je u to doba bio jedan od najpoznatijih lijenika u tom podruju. Prema podacima kalifornijskog Odsjeka za rudarstvo i geologiju, naslage u kojima su otkrivene kosti stare su vie od 8,7 milijuna go dina. Godine 1853., izvjesni dr. H. H. Boyce je otkrio ljudske kosti u Clay Hillu u okrugu El Dorado u Kaliforniji. Godine 1870., dr. Boyce je pismeno o tome obavijestio Whitneya, koji je od njega zatraio podatke: "Kupio sam udio u parceli na tom brdu, pod uvjetom da e osiguravati dovoljno bogato nalazite. Potom sam zajedno s vlasnikom poeo kopati okno kako bi rudnik mogao poeti s radom. Tijekom kopanja, otkrili smo kosti o kojima govorite. Clay Hill je jedan od niza uzvisina, koje predstavljaju razvode izmeu Placerville Creeka i Big Cahona i pokrivena je slojem bazaltne lave, debelim oko 2,4 m. Ispod tog pokrivaa nalazi se oko 9 m debeli sloj pijeska, ljun ka i gline ... Kosti smo otkrili upravo u toj glini. Tijekom pranjenja cijevi, ugledao sam neke komadie materijala za koje sam utvrdio

da predstavljaju dijelove kostiju; a, daljnjim istraivanjem, otkrio sam lopaticu, kljunu kost i dijelove prvog, drugog i treeg rebra s desne strane ljudskog kostura. Bili su prilino vrsto priljubljeni jedni uz druge; no, na zraku su se poeli raspadati. Nismo otkrili nita drugo." Kako navodi Whitney, Boyce je: "tvrdio da nema nikakve dvojbe o podrijetlu kostiju, te da je on posebno prouavao ljudsku anatomiju." William J. Sinclair je uporno, na sve naine pokuavao opovr gnuti to otkrie. Rekao je da nije mogao pronai sloj ilovae jer je padina bila prekrivena krhotinama kamenja. I dalje: "Saznao sam ... da se kostur koji je otkrio dr. Boyce, nalazio na dubini od 11,4 m, u netaknutom sloju ispod 2,4 m debele naslage takozvanog bazalta. No, u pismu se ne spominje da je upravo to dio kroz koji se probijalo buenjem Boyceova okna." S obzirom na dvojbe oko tonog polo aja okna, Sinclair je zakljuio: "Kostur je moda otkriven na tak vom mjestu i na toj dubini u glini, da bi trebalo razmotriti mogu nost mlaeg pokapanja." Sinclairove pretpostavke su opravdane i slaemo se da postoje razlozi za sumnje o starosti kosturnih ostataka otkrivenih u brdu Clay. No, znaajnija je injenica kako se ondje nalazilo toliko mno go kamenih krhotina da Sinclair nije mogao doprijeti do sloja gline, iskljuuje mogunost mlaeg pokapanja u glinu s padine brda. Isto tako, ako je doista rije o grobu mlaeg podrijetla, neobino je da se u njemu nalazi tako malo kostiju. To nas dovodi do kraja naeg pregleda fosilnih ostataka ljudskih kostiju iz zlatonosnog ljunka u Kaliforniji. Usprkos mnogih nedo stataka dokaza, jedno je sigurno - ljudske kosti su otkrivene u terci jarnom ljunku, od kojih neki potjeu ak iz eocena. Moe se dugo raspravljati o tome kako su kosti ondje dospjele. Iako su izvjea o otkriima katkad nejasna i nedosljedna, ona upuuju na pretpostav ku da nije samo rije o neslanim alama rudara ili mlaim indijan skim grobovima. Prisutnost mnogobrojnih kamenih predmeta u istim formacijama, koji su neosporno proizvod ljudskog rada, do datno potvruje autentinost otkria. U pismu koje je u kolovozu 1879. uputio Amerikom udruenju za razvoj znanosti, njegov predsjednik i jedan od najistaknutijih

amerikih paleontologa, O. C. Marsh, rekao je sljedee o tercijar nom ovjeku: "Dokaz o tome koji je predstavio prof. J. D. Whitney u svojoj nedavno objavljenoj knjizi (Aurif. Gravels of Sierra Nevada) ("Zlatonosan pijesak iz Sierra Nevade"), toliko je uvjerljiv, a njegova panja i savjesnost prilikom istraivanja dobro je poznata, tako da su mu zakljuci gotovo neodoljivi ... Trenutno poznate i njenice upuuju na pretpostavku da su amerike naslage ljudskih ostataka i artefakata, iste starosti kao i pliocenski slojevi u Europi. ini se kako je nedvojbeno da je ovjek postojao u tercijaru." IZNIMNO DREVNA EUROPSKA OTKRIA Dodatni dokazi o postojanju ljudi u ranom i srednjem tercijaru, do laze iz Europe. Kako navodi Gabriel de Mortillet, M. Quiequerez je izvijestio o otkriu kostura u vicarskom gradu Delemontu, u ilo vai bogatoj eljezom koja navodno potjee iz kasnog eocena. De Mortillet je o tom otkriu rekao samo da trebamo sumnjati u izvornost ljudskih kostura, koji su otkriveni zajedno s jo uvijek privrenim kostima. Osim toga, izjavio je da trebamo oprezno postupati i sa sli no ouvanim kosturom, koji je Garrigou otkrio u miocenskom slo ju u Midiju u Francuskoj. Meutim, mogue je da su ti kosturi pripadali pojedincima koji su zakopani u eocenu ili miocenu. Ne mora nuno biti rije o mla im grobovima. Ovakva otkria su problematina prije svega zato to ne moemo skupiti vie podataka o njima. Tako raspolaemo samo sa saetim opisom pisaca, koji ih opovrgavaju. Budui da su znan stvenici poput de Mortilleta, posumnjali u izvornost takvih otkria, ona su ostala nezabiljeena i neistraena, te ubrzo i zaboravljena. Koliko ih je jo bilo? Moda nikada neemo saznati. S druge strane, otkria koja se uklapaju u prihvaene teorije, podrobno su istraena, o njima se mnogo pisalo i sigurno su pohranjena u muzejima. EKSTREMNE ANOMALIJE Kako smo vidjeli, neki znanstvenici su vjerovali da je ovjekoliki majmun ivio ak u miocenu i eocenu. Neki odvaniji od njih ak su pretpostavili da su u istim razdobljima ivjeli dananji ljudi. No, sada emo otputovati u jo drevniju pretpovijest. Budui da je vei-

ni znanstvenika tercijarni ovjek predstavljao problem, moemo samo zamisliti kako bi im bilo teko ozbiljno razmatrati sluajeve o kojima emo upravo raspravljati. Iako smo oklijevali spomenuti ta kva otkria jer izgledaju nevjerojatna, shvatili smo da bi se to onda pretvorilo u pregled dokaza samo onih stvari u koje ve vjerujemo. A to ne bi bilo mudro, osim ako su naa trenutna vjerovanja doista tona. U prosincu 1862., u asopisu The Geologist objavljeno je sljede e saeto, ali intrigantno izvjee: "U okrugu Macoupin u Illinoisu, nedavno su u sloju ugljena prekrivenog 60 cm debelim kriljevcem, na dubini od 27 m ispod povrine zemlje, otkrivene kosti ovjeka ... U trenutku otkria, kosti su bile prekrivene korom ili slojem vrste, sjajne tvari, crne poput samog ugljena, no ispod koje se, nakon to je sastrugana, nazirala prirodna bijela boja kosti." Ugljen u kojem je bio zakopan kostur iz Macoupina, star je najmanje 286, a moda ak i 320 milijuna godina. Nai posljednji primjeri neuobiajenog dokaza iz pred-tercijarnog razdoblja, ne ulaze u kategoriju fosilnih ljudskih kostiju, nego fosilnih ovjekolikih otisaka stopala. Profesor W. G. Burroughs, ef odsjeka za geologiju pri Koledu Berea u Berei, Kentucky, izvijestio je 1938.: "Na poetku gornjeg karbona (ugljeno doba), stvorenja koja su hodala na dvije stranje noge i imala su ovjekolika stopala, ostavila su tragove u pijesku okruga Rockcastle u Kentuckyju. To razdoblje je poznato pod imenom doba vodozemaca, kada su ivoti nje hodale na etiri noge ili, mnogo rjee, skakutale, a stopala im nisu nalikovala ljudskima. No, u Rockcastleu, Jacksonu i nekim drugim podrujima Kentuckyja, kao i na nekim mjestima od Pennsylvanije do, ukljuujui, Missourija, postojala su stvorenja s neobino ovjekolikim stopalima, koja su hodala na dvije stranje noge. Pisac je dokazao da su takva stvorenja postojala u Kentuckyju. Uz pomo dr. C. W. Gilmorea, kustosa odsjeka za paleontologiju kraljenjaka pri Institutu Smithsonian, potvreno je da su slina stvorenja ivjela u Pennsylvaniji i Missouriju." Gornji karbon (Pennsylvanian), poeo je prije otprilike 320 mi lijuna godina. Pretpostavlja se da su se prve ivotinje, koje su hoda le uspravno - pseudosukijski tekodonti - pojavile prije otprilike 210 milijuna godina. Ta stvorenja nalik guterima, koja su trala stra-

njim nogama, nisu mogla ostaviti tragove repova, budui da su ih nosili uspravno u zraku. No, stopala su im vie nalikovala ptijim, nego ljudskim. Znanstvenici tvrde da su se prva majmunolika stvo renja pojavila prije oko 37 milijuna godina, pa oekuju da otisci sto pala nalik onima iz kentuckyjskog karbona, budu stari najvie 4 mi lijuna godina. Burroughs je napisao: "Svaki otisak ima pet prstiju i jasno izra en luk. Noni prsti su meusobno odvojeni kao kod ljudi koji nika da nisu nosili cipele." Navodei jo neke pojedinosti otisaka, Bur roughs je rekao: "Stopalo se svija unatrag kao na ljudskom stopalu i peta je ovjekolika." Etnolog David L. Bushnell s Instituta Smithsonian, pretpostavio je da su otiske moda urezali Indijanci. Iskljuivi tu hipotezu, dr. Burroughs ih je pregledao mikroskopom te istaknuo: "Zrnca pijes ka u tragovima meusobno su blia nego pjeana zrna kamena izvan tragova, to je rezultat pritiskanja stopalom stvorenja ... Pjeenjak koji se nalazi uz mnoge tragove, uvijen je zbog vlanog pijeska koji se lijepio uz stopalo prilikom pritiskanja pijeska." Burroughs je na temelju tih injenica zakljuio da su ovjekoliki otisci stopala oblikovani pritiskanjem mekog, vlanog pijeska prije nego to se on pretvorio u kamen, to se dogodilo prije oko 300 milijuna godina. Burroghova promatranja su potvrdili i drugi istraivai. Prema Kentu Previetteu, Burroughs je zatraio i pomo kipara. Previette je 1953. napisao: "Kipar je rekao da rezbarija u takvoj vr sti pjeenjaka, nije mogla biti stvorena bez ostavljanja umjetnih tragova. Uveane fotomikrografije i infracrvene snimke, nisu razotkrile nikakve 'znakove rezbarenja ili rezanja'." Burroughs nakon toga vie nije isticao da otisci potjeu od ovje ka, no njegova opaanja to veoma uvjerljivo potvruju. Kada su ga poslije o njima pitali, Burroughs je rekao: "Izgledaju ljudska. Upra vo su zato veoma zanimljiva." Znanstveni je establiment na predvidljiv nain reagirao na tvrdnju da su otiske proizveli ljudi. Geolog Albert G. Ingalls je 1940. napi sao u asopisu Scientific American: "Ako je bilo koji oblik ovjeka ili ak njegov majmunoliki predak ili, pak, rani predak tog majmuna koji je bio sisavac, postojao u karbonu, tada je netona itava zna-

nost geologije, pa znanstvenici mogu dati ostavku i zaposliti se kao vozai kamiona. Zato, barem trenutno, znanost odbacuje atraktivna objanjenja da je ovjek svojim stopalima proizveo te tajanstvene otiske u blatu iz karbona." Ingalls je pretpostavio da otisci potjeu od neke do danas nepoz nate vrste vodozemca. No, danas znanstvenici openito ne shvaa ju ozbiljno teoriju o vodozemcima. Dvononi vodozemci veliine ovjeka iz karbona, ne uklapaju se u prihvaenu shemu evolucije kao ni ljudi iz karbona - oni raspruju sve nae ideje o prvim vodo zemcima, nameui itavo mnotvo evolucijskih razvojnih oblika o kojima ne znamo nita. Ingalls je napisao: "Ono to znanost sigurno zna, osim ako je 2 + 2 = 7 ili ako su Sumerani imali zrakoplove i radio-prijamnike i sluali Amosa i Andyja, jest da te otiske nije proizveo nikakav o vjek iz karbona." Godine 1983., u novinama Moscow News pojavilo se kratko, ali zanimljivo izvjee o navodnom otisku ljudskog stopala u 150 mili juna godina starom jurskom kamenu, koje se nalazilo pokraj divov skog otiska trononog dinosaura. Taj otisak je otkriven u Turkmenistanu, jugoistonoj republici tadanjeg SSSR-a. Profesor Amannivazov, dopisnik turkmenske Akademije znanosti, rekao je da, iako otisak nalikuje ljudskom stopalu, ne postoji nikakav vrst dokaz da doista pripada ovjeku. To otkrie nije privuklo veliku pozornost, no, s obzirom na prevladavajuu klimu znanstvene misli, takvo za nemarivanje je oekivano. Poznato nam je samo nekoliko sluajeva takvih iznimno neuobiajenih otkria, a s obzirom na to da mnoga od njih vjerojatno nikada nisu ni zabiljeena, pitamo se koliko ih stvarno ima.

II. DIO
PRIHVAEN DOKAZ

8. POGLAVLJE

Javanski ovjek
Krajem devetnaestog stoljea, meu veim dijelom znanstvene za jednice, vladao je konsenzus da je suvremeni tip ovjeka postojao u razdoblju pliocena i miocena - a moda ak i prije. Antropolog Frank Spencer je 1984. izjavio sljedee: "Iz do danas skupljenih dokaza u obliku ostataka kostura, proizlazi da suvremeni oblik ljudskog kostura potjee iz mnogo drevnije prolosti, a ta oita injenica je navela mnoge istraivae da napuste ili promijene svoja gledita o ljudskoj evoluciji. Jedan od tih otpadnika bio je Alfred Russell Wallace (1823.-1913.)." Wallaceu se, osim Darwina, pripi suje zasluga za otkrivanje evolucije prirodnom selekcijom. Darwin je smatrao da je Wallace poinio najgoru herezu. No, Spencer je istaknuo da je Wallaceova teorija, kojom je opovrgnuo evolucijski nauk: "dijelom izgubila svoju snagu, kao i neke svoje zagovornike nakon to se pojavila vijest o nevjerojatnom otkriu fo sila hominida na Javi." S obzirom na zapanjujui nain na koji su se fosili takozvanog javanskog ovjeka upotrebljavali za diskreditiranje i potiskivanje dokaza o veoma drevnom podrijetlu dananjeg ovje ka, u nastavku emo razmotriti njihovu povijest. EUGENE DUBOIS I PITEKANTROP Cesta koja vodi od javanskog sela Trinila, zavrava na visokoj obali rijeke Solo. Ondje se nalazi mali kameni spomenik, obiljeen stre licom koja pokazuje u smjeru pjeane jame na suprotnoj obali. Na spomeniku se nalazi i sljedei nerazumljiv natpis na njemakom: "P.e. 175 m ONO 1891/93", koji govori daje Pithecanthropus erectus otkriven 175 m istono-sjeveroistono od tog mjesta, izmeu 1891.-1893. god. ovjek koji je otkrio Pithecanthropus a erectusa bio je Eugene Dubois, roen u nizozemskom gradu Eijsdenu 1858., godinu dana prije objavljivanja Darwinove knjige Podrijetlo vrsta. Iako je Du-

bois bio sin religioznih nizozemskih katolika, oduevljavala ga je ideja o evoluciji, osobito njezino objanjenje podrijetla ovjeka. Nakon to je zavrio studij medicine i prirodoslovlja na Sveui litu u Amsterdamu, Dubois je 1886. predavao anatomiju u koli Royal Normal. No, njegova najvea ljubav je i dalje ostala evolucija. Du bois je znao da su Darwinovi suparnici neprestano isticali neophod nost fosilnog dokaza, koji bi potvrdio teoriju o ljudskoj evoluciji. Detaljno je prouio sve tada dostupne glavne dokaze - uzorke kostiju neandertalaca. Njih su najvei strunjaci (meu kojima i Thomas Huxley) smatrali suvie slinima dananjem ovjeku da bi se mogao smatrati izravnim posrednikom izmeu fosilnih majmuna i suvre menih ljudi. No, njemaki znanstvenik Ernst Haeckel je predvidio da e kosti prave karike koja nedostaje tek biti otkrivene. Haeckel je ak naruio izradu slike stvorenja, kojeg je nazvao Pithecanthro pus (gr. pithekos - majmun, anthropos - ovjek). Pod utjecajem Haeckelove vizije Pithecanthropusa, Dubois je odluio da e jednog dana pronai kosti ovjekolikog majmuna. Ne obazirui se na Danvinovu pretpostavku da su ljudski preci ivjeli u "nekoj toploj, umovitoj zemlji", Dubois je bio uvjeren da e pitekantrop biti otkriven u Africi ili Indiji. Budui da je mogao mnogo lake otputovati u Indiju, koja je tada bila pod nizozemskom vlau, odluio je ondje zapoeti svoju potragu. Prije toga je od raz nih filantropa i vlade, zatraio pomo za financiranje znanstvene ekspedicije. No, pomo mu je odbijena. Nakon toga je prihvatio ime novanje na mjesto vojnog kirurga u Sumatri. Iako su njegovi pri jatelji bili uvjereni da je poludio, napustio je svoj siguran poloaj predavaa na koledu, te je u prosincu 1887., s mladom suprugom otplovio u Indiju parobrodom Princess Amalie. Godine 1888., Dubois je radio u maloj vojnoj bolnici u unutra njosti Sumatre. U slobodno vrijeme i na osobni troak, istraivao je sumatranske pilje, u kojima je otkrio fosile nosoroga i slona, te zube orangutana, no ne i ostatke hominida. Godine 1890., nakon to je prebolio malariju, Dubois je smijenjen s aktivne slube i premjeten sa Sumatre na Javu, gdje je klima bila mnogo sua i pogodnija za zdravlje. Ondje je zajedno sa suprugom, ivio u kui u Tulungagungu na junoj obali istone Jave.

Tijekom sunog ra zdoblja 1891., Dubois je vodio iskopavanja na obali rijeke Solo u unu tranjosti Jave, u blizini sela Trinil. Njegovi ra dnici su otkrili mnogo fosilnih ivotinjskih ko SLIKA 8.1.: Vrh lubanje Pithecanthropusa, stiju. U rujnu su naili koju je 1891. otkrio Dubois na Javi. na osobito zanimljiv pred met - zub primata, tonije, kako se pretpostavljalo, trei gornji, desni kutnjak ili umnjak. Uvjeren da je otkrio ostatke izumrle divovske impanze, Dubois je naredio radnicima da se usredotoe na okolicu mjesta na kojemu je zub otkriven. U listopadu su otkrili kornjainu ljusku. No, nakon to ju je pregledao, Dubois je ustanovio da je ustvari rije o gornjem dijelu lubanje (slika 8.1.), koji je bio veoma fosiliziran i iste boje kao i vulkansko tlo. Najistaknutija znaajka te kosti bio je velik izbojak iznad onih upljina, zbog kojeg je Dubois posum njao da vrh lubanje pripada majmunu. Poetak kine sezone obustavio je iskopavanje do kraja godine. U izvjeu objavljenom u vladinom rudarskom biltenu, Dubois nije spomenuo da fosil moda pripada prijelaznom obliku ovjeka. U kolovozu 1892., Dubois se vratio u Trinil, gdje je otkrio meu kostima jelena, nosoroga, hijena, krokodila, svinja, tigrova i izumrlih slonova - fosiliziranu ljudsku bedrenu kost. Ta kost (slika 8.2.) se nalazila 13,5 m daleko od mjesta na kojemu su otkriveni vrh lubanje i kutnjak. Poslije je otkriven drugi kutnjak, koji se nalazio oko 3 m daleko od vr ka lubanje. Dubois je vjerovao da kutnjaci, lubanja i bedrena kost pripadaju istoj ivoti nji, odnosno izumrloj divovskoj impanzi. Godine 1963., Ri SLIKA 8.2.: Bedrena kost koju je otkrio Eu chard Carrington je gene Dubois u selu Trinil u Javi. Dubois je pre napisao sljedee u svo- tpostavio da pripada Pithecanthropusu erectusu.

joj knjizi A Million Years of Man ("Milijun godina ovjeka"): "Dubois je isprva vjerovao da njegov vrh lubanje i zubi pripadaju impanzi, iako ne postoji nikakav dokaz da su taj majmun ili neki njegovi preci ikada ivjeli u Aziji. No, nakon ponovnog promiljanja i razgovora s velikim Ernstom Haeckelom, profesorom zoologije na Sveuilitu u Jeni, izjavio je da pripadaju stvorenju, koje se gotovo savreno uklapa u ulogu 'karike koja nedostaje'." Nismo uspjeli ot kriti nikakve prepiske izmeu Duboisa i Haeckela, no ako ih otkri jemo u nekom od buduih istraivanja, pomoi e nam da bolje razumijemo okolnosti roenja Pithecanthropusa erectusa. Oito je da su obojica bila emocionalno i intelektualno zainteresirana za ot krivanje majmunolike vrste ovjeka. Kada je saznao za Duboisovo otkrie, Haeckel mu je poslao sljedei brzojav: "Od izumitelja Pi thecanthropusa njegovu sretnom pronalazau!" Dubois je tek 1894. prvi put objavio potpuno izvjee o svom otkriu, u kojem je napisao: "Pithecanthropus je prijelazan oblik koji je najvjerojatnije, u skladu s evolucijskim naukom, postojao izmeu ovjeka i antropoida." Trebamo istaknuti da je sam Pithecan thropus erectus, u Duboisovom umu proao evolucijski razvoj od fosilne impanze do prijelaznog antropoida. Na temelju ega je Dubois, osim pod utjecajem Haeckela, za kljuio da je njegov primjerak prijelazan tip izmeu fosilnih maj muna i suvremenih ljudi? Dubois je ustanovio daje volumen luba nje pitekantropa izmeu 800-1000 cm3. Prosjeni obujam lubanje dananjih majmuna iznosi 500 cm3, a suvremenog ovjeka 1400 cm3, to lubanju iz Trinila postavlja negdje izmeu. Za Duboisa je to predstavljalo evolucijsku vezu. No, s gledita logike, i bez postavljanja teze o evolucijskom razvoju od manjeg prema veem, mogue je pretpostaviti da su postojala stvorenja razliitih veliina mozgova. Dalje, mnoge vrste pleistocenskih sisavaca bile su mnogo vee od dananjih. Tako i lubanja pitekantropa moda nije pripadala prije laznom antropoidu, nego iznimno velikom gibonu iz srednjeg pleistocena, ija je lubanja bila mnogo vea od one njegovih dananjih potomaka. Antropolozi danas jo uvijek rutinski opisuju evolucijski razvoj lubanja hominida, koje su se s vremena poveavale - od australopiteka iz ranog pleistocena (prvi put otkrivenog 1924.), do javanskog

ovjeka iz srednjeg pleistocena (danas poznatog kao Homo erectus), do Homo sapiens sapiensa iz kasnog pleistocena. No, taj slijed vri jedi samo iskljuimo li iz njega lubanje koje ga prekidaju. Naprimjer, lubanja iz Castenedola, o kojoj smo raspravljali u 7. poglavlju, starija je od lubanje javanskog ovjeka, no ima vei kapacitet. Ustvari, svojom veliinom i morfologijom, ona je potpuno ljudska. ak je i samo jedna takva iznimka dovoljna za opovrgavanje predloenog evolucijskog slijeda. Dubois je uoio da je bedrena kost, iako su neke znaajke lubanje iz Trinila veoma majmunolike, kao to su istaknute one arkade, go tovo potpuno nalik ljudskoj. To znai da je pitekantrop hodao uspra vno, zbog ega je ta vrsta i dobila pridjev erectus. Meutim, treba imati na umu da se bedrena kost Pithecanthropusa erectusa, nalazi la ak 13,5 m daleko od mjesta na kojemu je otkrivena lubanja, u sloju koji je sadravao stotine drugih ivotinjskih kostiju. Ta okol nost ini dvojbenom tvrdnju da su i bedrena kost i lubanja pripadale istom stvorenju ili ak istoj vrsti. Kada su Duboisova izvjea stigla u Europu, privukla su veliku pozornost. Haeckel je, naravno, bio jedan od onih koji su isticali pitekantropa kao najvei dokaz o ljudskoj evoluciji. "Ovu veliku bitku za istinu konano je radikalno okonao Eugene Dubois, otkrivi fosil Pithecanthropusa erectusa", slavodobitno je izjavio Haeckel. Te dalje: "On nam je, ustvari, predstavio kosti ovjekolikog majmuna koje sam predvidio. Ovo otkrie je za antropologiju mnogo znaaj nije od slavnog otkria rendgenskih zraka za fiziku." U Haeckelovim izjavama gotovo osjeamo religijski ton ispunjenog proroanstva. No, on je poznat po svom obiaju da preuveliava fizioloki dokaz u potvrdu nauka o evoluciji. Akademski sud Sveuilita u Jeni, jed nom ga je prilikom osudio za krivotvorenje crtea embrija razliitih ivotinja, to je uinio kako bi dokazao svoje nazore o podrijetlu vrsta. Godine 1895., Dubois je odluio vratiti se u Europu i ondje pred staviti svog pitekantropa oduevljenim znanstvenicima koji e mu pruiti podrku. Ubrzo nakon dolaska, izloio je svoje primjerke i izvjea na Treem meunarodnom kongresu zoologije u Leydenu, Nizozemska. Iako su neki znanstvenici na tom kongresu, kao i Hae ckel, nestrpljivo oekivali potvrditi otkrie fosila ovjekolikog maj-

muna, drugi su smatrali da se radi samo o majmunu, dok su neki is ticali da kosti pripadaju istom ovjeku. Dubois je izloio svoje dragocjene kosti u Parizu, Londonu i Berlinu. U prosincu 1895., strunjaci iz svih krajeva svijeta okupili su se u berlinskom Drutvu za antropologiju, etnologiju i pretpovijest, kako bi donijeli konanu odluku o Duboisovim uzorcima pitekantropa. Predsjednik Drutva, dr. Virchow, odbio je predsjedati sastan kom. Tijekom estoke rasprave koja je uslijedila, vicarski anatom Kollman rekao je kako je rije o kostima majmuna. Virchowje, pak, tvrdio da bedrena kost pripada ovjeku i dalje rekao: "Na lubanji se izmeu donjeg luka i gornjeg ruba onih duplji, nalazi dubok spoj. Takav spoj se moe uoiti samo na majmunima, a ne na ovjeku. Prema tome, lubanja nedvojbeno pripada majmunu. Osobno sma tram da je rije o ivotinji, tonije, o divovskom gibonu. Bedrena kost nema nikakve veze s lubanjom." To miljenje se potpuno suprot stavljalo Haeckelovom i drugih znanstvenika, koji su ostali uvjereni da je Duboisov ovjek iz Jave izvoran ovjekov predak. SELENKINA EKSPEDICIJA Kako bi rijeio probleme oko fosila pitekantropa i njihova otkria, profesor zoologije na Sveuilitu u Munchenu, Emil Selenka, orga nizirao je ekspediciju na Javu, no umro je neposredno prije odlaska. Njegova ena, prof. Lenore Selenka, preuzela je taj zadatak na sebe i od 1907.-1908. vodila iskopavanja u Trinilu s ciljem otkrivanja fosila Pithecanthropusa erectusa, na kojima je radilo 75 radnika. Selenkin tim geologa i paleontologa, poslao je u Europu 43 kutije fosila, no meu njima se nije nalazio nijedan ostatak pitekantropa. Meutim, istraivai su u Trinilu otkrili slojeve sa znakovima ljudske prisutnosti - prelomljene ivotinjske kosti, drveni ugljen i temelje ognjita. Na temelju tih znakova, Lenore Selenka je zakljuila da su ljudi i Pithecanthropus erectus bili suvremenici. Ta tvrdnja je imala, kao i danas, veoma ozbiljne posljedice za evolucijsko tumaenje Duboisovih uzoraka pitekantropa. Dalje, George Grant MacCurdy, profesor antropologije na Yaleu, napisao je 1924. u svojoj knjizi Human Origins sljedee: "Selenkina ekspedicija od 1907.-1908. ... otkrila je zub za koji je Walkoff

rekao da je nedvojbeno ljudski. To je trei kutnjak otkriven u obli njem rijenom koritu, u naslagama starijima (pliocen) od onih u kojima je otkriven Pithecanthropus erectus." DUBOIS SE POVLAI IZ BITKE U meuvremenu, poloaj Duboisova ovjekolikog majmuna i dalje je bio nesiguran. Ispitujui razliita gledita o pitekantropu, berlinski zoolog Wilhelm Dames je skupio izjave nekoliko znanstvenika: tro jica su tvrdila da je pitekantrop majmun, petorica da je ovjek, est ih je reklo daje ovjekoliki majmun, estorica da je izgubljena kari ka, a dvojica su rekla da je on karika izmeu izgubljene karike i o vjeka. No, dok su mnogi znanstvenici i dalje dvojili o tom otkriu, dru gi su slijedili Haeckela i glasno isticali da je javanski ovjek vrst dokaz Darwinove teorije. Neki su se tim otkriem posluili kako bi diskreditirali dokaz o postojanju suvremenog tipa ovjeka u terci jaru. Kako smo saznali u 5. poglavlju, W. H. Holmes je odbacio ot kria kamenog orua iz tercijarnog zlatonosnog ljunka u Kaliforniji, jer su upuivali na to: "da je ljudska vrsta barem upola starija od Duboisova Pithecanthropusa erectusa, koji se moe smatrati samo poetnim oblikom ovjeka." Dubois se naposljetku potpuno razoarao podijeljenou znan stvene zajednice oko problema pitekantropa. Tako vie nije izlagao svoje primjerke. Neki su govorili da ih je jedno vrijeme uvao u podu svoje kue. U svakom sluaju, oko 25 godina, do 1932., bili su skriveni od javnosti. Tijekom i nakon tog razdoblja Duboisova povlaenja, polemike o pitekantropu su se nastavile. Marcellin Boule, direktor Instituta za ljudsku paleontologiju u Parizu, izvijestio je. kao i drugi znanstve nici, da sloj u kojem su navodno otkriveni vrh lubanje i bedrena kost pitekantropa, sadrava mnogo fosila riba, reptila i sisavaca. Za to bi, dakle, itko vjerovao da vrh lubanje i bedrena kost pripadaju istom ovjeku ili ak istoj vrsti? Poput Virchowa, Boule je tvrdio da je bedrena kost identina onoj dananjeg ovjeka, dok vrh lubanje nalikuje majmunovoj, vjerojatno onoj velikog gibona. Godine 1941., dr. F. Weidenreich, direktor Laboratorija za istraivanje kenozoika,

koji djeluje u sklopu pekinkog Union Medical koleda, takoer je rekao da nema nikakvog razloga da se bedrena kost i vrh lubanje pri pisuju istom ovjeku. Weidenreich je rekao da bedrena kost veoma nalikuje ljudskoj, dok njezin primaran poloaj u sloju u kojem je otkrivena, nije potpuno utvren. Suvremeni istraivai su na teme lju kemijskih tehnika datiranja, pokuali utvrditi potjeu li izvorna lubanja i bedrena kost pitekantropa, iz istog razdoblja kao i trinilska fauna - tonije, iz srednjeg pleistocena - no, rezultati su bili neo dreeni. JO NEKE BEDRENE KOSTI Zakanjela vijest o otkriu jo nekih bedrenih kosti na Javi, jo je vie zakomplicirala stvar. Godine 1932., dr. Bernsen i Eugene Dubois otkrili su tri bedrene kosti u kutiji s fosilnim kostima sisavaca u mu zeju u Leidenu u Nizozemskoj. U kutiji su se nalazili primjerci, koje je navodno 1900. iskopao Duboisov pomonik, gosp. Kriele, iz istih naslaga na lijevoj obali rijeke Solo u Trinilu, u kojemu je Dubois prvi put otkrio ostatke javanskog ovjeka. Dr. Bernsen je nedugo na kon toga umro, ne uspjevi pruiti detaljnije podatke o ovom muzej skom otkriu. Dubois je tvrdio da nije bio svjedokom Krieleova iskopavanja bedrenih kostiju. Tako nije ni znao da su one otkrivene u jami du bokoj 75 m i irokoj 6-14 m. S obzirom na uobiajene paleonto loke metode, ta nesigurnost znatno smanjuje dokaznu vrijednost kosti. Bez obzira, strunjaci su poslije tumaili kako su se kosti na lazile u odreenom geolokom sloju, bez spominjanja spornih okol nosti njihova otkria u kutiji s fosilima prije vie od 30 godina nakon izvornog iskopavanja. Osim tri bedrene kosti koje je otkrio Kriele, u muzeju u Leidenu su se pojavila jo dva fragmenta bedrene kosti. Posljednja injenica bitno utjee na prvu lubanju i bedrenu kost pitekantropa, koje je 1890-ih otkrio Dubois. Majmunolika lubanja i ovjekolika bedrena kost, bile su meusobno veoma udaljene na mjestu nalazita, iako ih je Dubois poslije povezivao s istim stvore njem. On je pretpostavio da su kosti bile odvojene jer je krokodil ra skomadao pitekantropa. No, s obzirom da postoje jo neke bedrene kosti s ljudskim znaajkama, taj argument gubi svoju teinu. Gdje

su druge lubanje? Imaju li one, poput otkrivene lubanje, majmuno like znaajke? I, to je s otkrivenom lubanjom? Moe li se ona doista povezivati s bedrenom kosti, koja je od nje bila udaljena 13,5 m? Ili, pak, pripada drugim bedrenim kostima koje su poslije ot krivene? Ili moda bedrenoj kosti potpuno drukije vrste? PRIPADAJU LI BEDRENE KOSTI IZ TRINILA DANANJEM TIPU OVJEKA? Godine 1973., M H. Day i T. I. Molleson zakljuili su da: "opom, radiolokom [rendgenskom] i mikroskopskom anatomijom, nisu utvrene nikakve bitne razlike izmeu bedrenih kosti iz Trinila i suvremenih ljudskih." Rekli su i da su bedrene kosti Homo erectusa iz Kine i Afrike, meusobno anatomski sline, te da se razlikuju od trinilskih. Godine 1984., Richard Leakey i drugi znanstvenici otkrili su u Keniji gotovo potpun kostur Homo erectusa. Pregledavajui none kosti, ustanovili su da se bedrene kosti bitno razlikuju od onih dananjih ljudi. Ti znanstvenici su rekli sljedee o otkriima iz Jave: "Iz Trinila u Indoneziji, potjee nekoliko djelominih i jedna pot puna (no, patoloka) bedrena kost. Usprkos injenici da je vrsta do bila ime [Pithecanthropus erectus] upravo na temelju tih uzoraka, nije sigurno pripadaju li one H. erectusu, a danas se openito smatra suprotno." Ukratko, suvremeni znanstvenici tvrde da se bedrene kosti iz Tri nila razlikuju od onih Homo erectusa, no da nalikuju suvremenom Homo sapiensu. to moemo zakljuiti iz tih tvrdnji? Bedrene kosti iz Jave tradicionalno se smatraju dokazom o postojanju ovjekolikog majmuna (Pithecanthropusa erectusa, koji se danas naziva Homo erectus) prije otprilike 800 000 godina u srednjem pleistocenu. No, sada se ini da bismo ih mogli smatrati dokazom o postojanju ana tomski suvremenih ljudi prije 800 000 godina. Neki su tvrdili da su bedrene kosti pale iz viih razina. Naravno, tvrdimo li da ovjekolike bedrene kosti iz Trinila potjeu iz viih geolokih razina, zato isto ne bismo mogli rei i za lubanju Pithecanthropusa? To bi znailo potpuno odbacivanje prvog otkria iz Jave, koje se dugo navodi kao vrst dokaz o ljudskoj evoluciji.

Doista, u kasnijem razdoblju svog ivota, Eugene Dubois je ta koer zakljuio da vrh lubanje njegova voljenog pitekantropa, pri pada velikom gibonu, majmunu za kojeg evolucionisti vjeruju da je najblii ovjekov predak. No, skeptina znanstvena zajednica ni danas nije spremna oprostiti se od javanskog ovjeka jer se pitekantrop vrsto ukorijenio meu pretke suvremenog Homo sapiensa. Duboisova nijekanja odbaena su kao hir mrzovoljnog starca. Naime, znan stvena zajednica vjerojatno je eljela otkloniti i posljednje sumnje o prirodi i autentinosti javanskog ovjeka. Nadala se da e to uvrstiti itavu Darwinovu koncepciju evolucije, iji je najpopularniji i najkontroverzniji aspekt upravo ljudska evolucija. Posjetitelji muzeja diljem svijeta jo uvijek nailaze na opise vrha lubanje i bedrene kosti iz Trinila, koji ih povezuju s istim pojedin cem Homo erectusa iz srednjeg pleistocena. Na slavnoj izlobi An cestors, odranoj 1984. u Prirodoslovnom muzeju u New Yorku, iz loeni su glavni fosilni dokazi ljudske evolucije iz svih krajeva svi jeta, ukljuujui trinilsku lubanju i bedrenu kost, koje su zauzimale istaknuto mjesto. ELJUST IZ HEIDELBERGA Drugi dokaz o ljudskoj evoluciji, osim Duboisovih otkria iz Jave, bila je eljusna kost iz Heidelberga. Daniel Hartmann, radnik koji je iskopavao pjeanu jamu u Maueru, koji se nalazi u blizini njema kog grada Heidelberga, otkrio je 21. listopada 1907., veliku eljusnu kost na dubini od 24,6 m. Radnici su traili kosti, a na tom mjestu su ve prije otkriveni drugi neljudski fosili, koji su preda ni geolokom odsjeku obli njeg Sveuilita u Heidelbergu. Spomenuti radnik je odnio eljust (slika 8.3.) vlasniku jame J. Ruschu, koji je o tome pismeno obavijestio dr. Otta SLIKA 8.3.: Heidelberka mandibula, Schoetensacka: "Dvadeset otkrivena 1907. u Maueru pokraj Hei dugih godina traili ste bilo kakav trag o praovjeku u modelberga, Njemaka.

joj jami ... juer smo ga nali. Donja eljust drevnog ovjeka otkri vena je na dnu jame i veoma je dobro ouvana." Profesor Schoetensack je to stvorenje nazvao Homo heidelbergensis, datirajui ga na temelju uz njega otkrivene fosile iz GunzMindel-interglacijala. David Pilbeam je 1972. rekao da eljust iz Heidelberga: "kako se ini, potjee iz Mindel-glacijala i stara je ot prilike izmeu 250 000 i 450 000 godina." Njemaki antropolog Johannes Ranke, protivnik evolucionizma, napisao je 1920-ih da heidelberka eljust pripada predstavniku vrste Homo sapiens, a ne majmunolikom pretku. Heidelberka eljust ak i danas predstavlja svojevrstan morfoloki misterij. Debljina donje vilice i injenica da joj nedostaje brada, karakteristine su znaajke Homo erectusa. No, eljusti nekih dananjih australskih aboridina, takoer su vee od onih suvremenih Europljana i brade su im manje razvijene. Prema Franku E. Poirieru (1977.), zubi u eljusti iz Heidelberga, za razliku od onih azijskog Homo erectusa (javanski i pekinki ovjek), veliinom vie odgovaraju zubima modernog Homo sapiensa. T. W. Phenice s Dravnog sveuilita u Michiganu napisao je 1972.: "zubi u gotovo svim aspektima, ukljuujui veliinu i iljatost, nevjerojat no nalikuju onima suvremenog ovjeka." Dakle, danas prihvaeno stajalite potvruje Rankeovu tvrdnju iz 1922.: "To su tipini ljud ski zubi." Drugi europski fosil, koji se openito pripisuje Homo erectusu je fragment zatiljne kosti otkriven u Vertesszollosu, nalazitu iz srednjeg pleistocena u Maarskoj. Morfologija zatiljne kosti iz Vertesszollosa jo je zagonetnija od heidelberke eljusti. David Pilbeam je 1972. napisao: "Okcipitalna kost ne nalikuje onoj H. erectusa, pa ak ni arhaikog ovjeka, nego najstarijem tipu suvremenog ovjeka. Ope nito se smatra da taj tip nije stariji od 100 000 godina." Pilbeam je vjerovao da je zatiljna kost iz Vertesszollosa otprilike iste starosti kao i heidelberka eljust - izmeu 250 000 i 450 000 godina. Ako je ta okcipitalna kost suvremenog oblika, tada potvruje autentinost ostataka anatomski suvremene ljudske lubanje sline starosti, otkri venih u Ipswichu i Galley Hillu u Engleskoj (7. poglavlje). Osvrnemo li se iznova na eljust iz Heidelberga, uoit emo da su okolnosti oko njezina otkria prilino mutne. Daje suvremenu ljud-

sku eljust doista otkrio radnik u istoj pjeanoj jami, ona bi bila po dvrgnuta nemilosrdnim kritikama i predrasudama. Konano, u tre nutku otkria na tome mjestu nije bio nijedan znanstvenik. No, heidelberka eljust je poteena takvog tretmana zato to se uklapa, iako nesavreno, u granice evolucijskih oekivanja. JO NEKA VON KOENIGSWALDOVA OTKRIA OSTATAKA JAVANSKOG OVJEKA Godine 1929., otkriven je jo jedan ovjekov predak, no ovaj put u Kini. Znanstvenici e poslije ukljuiti ovjeka iz Jave, Heidelberga i Pekinga u istu skupinu primjeraka Homo erectusa, izravnog pretka Homo sapiensa. No, zajednike znaajke i evolucijski poloaj indo neanskih, kineskih i njemakih fosila, prvotno se nisu uoavali, a paleoantropolozi su smatrali osobito neophodnim utvrditi status javanskog ovjeka. Godine 1930., Gustav Heinrich Ralph von Koenigswald s Insti tuta za geoloka mjerenja u nizozemskoj koloniji Indiji, otputovao je slubeno na Javu. U svojoj knjizi Meeting Prehistoric Man ("Upo znavanje pretpovijesnog ovjeka"), von Koenigswald je napisao: "Usprkos otkriu ovjeka iz Pekinga, bilo je neophodno pronai dovoljno dobro sauvan kostur pitekantropa kako bi se dokazalo ljudsko podrijetlo ovog spornog fosila." Von Koenigswald je stigao na Javu u sijenju 1931. U kolovozu iste godine, jedan od njegovih kolega otkrio je neke fosile hominida u Ngandongu na rijeci Solo. Von Koenigswald je utvrdio da je rije o javanskoj varijanti neandertalca, koji se pojavio neto kasnije od Pithecanhtropusa erectusa. Iako su bila neophodna daljnja istraivanja, inilo se kako se po stupno rasvjetljava povijest ljudskih predaka na Javi. Von Koenigswald je otputovao u Sangiran, mjesto koje se nalazi zapadno od Trinila na rijeci Solo. Sa sobom je poveo nekoliko javanskih radnika, ukljuu jui svog iskusnog sakupljaa Atmu, koji je bio i von Koenigswaldov kuhar i pera na terenu. Von Koenigswald je napisao: "U kampongu je zavladala velika radost kada smo stigli. Ljudi su skupili sve eljusti i zube koje su mogli pronai, nudivi nam ih da ih kupimo. Meu njima su bile ak

i ene i djevojke, koje su obino veoma povuene." Imamo li na umu da su veinu predmeta, ije se otkrie pripisuje von Koenigswaldu, pronali lokalni seljaci ili domai skupljai, koji su bili plaeni po pojedinom otkrivenom komadu, opisan prizor izaziva izvjesnu nela godu. Krajem 1935., na vrhuncu gospodarske krize koja je vladala svi jetom, von Koenigswald je otputen sa poloaja na javanskom Insti tutu za geoloka mjerenja. Nepokoleban time, sa slugom Atmom i drugim radnicima nastavio je iskopavati u Sangiranu. uz novanu pomo koju je dobivao od svoje ene i kolega na Javi. U tom razdoblju otkrivena je, kako se inilo, fosilizirana desna polovica gornje eljusti odraslog Pithecanthropusa erectusa. U bro jnim von Koenigswaldovim izvjeima, koja smo pregledali, nismo otkrili nijedan detaljan opis o tome kako je taj primjerak otkriven. No, 1975. su britanski istraiva K. P. Oakley i njegovi suradnici izjavili da su fosil 1936. otkrili skupljai, koji su radili za von Koenigswalda, na povrinskim jezerskim talozima, istono od Kalijosa u sredinjoj Javi. Budui je eljust otkrivena na povrini, ne moe se tono utvrditi njezina starost. Antropolog bi mogao rei da ta eljust ima neke znaajke Homo erectusa, kako se danas naziva Pithecanthropus erectus. S obzirom na to, vjerojatno se nataloila prije najmanje nekoliko stotina tisua godina, usprkos injenici da je otkrivena na povrini. No, to ako je u geoloki mlaem razdoblju ili ak danas, postojala rijetka vrsta hominida, koja je fiziki nalikovala Homo erectusu? U tom sluaju ne bismo mogli tono datirati kost na temelju njezinih fizikih zna ajki. U 11. poglavlju je predstavljen dokaz koji upuuje na to da je u mlaem geolokom razdoblju, a moda ak i danas, ivjelo stvo renje nalik Homo erectusu. Teke 1936-te godine, kada je otkrivena navedena fosilna eljust, nezaposlenom je von Koenigswaldu stigao ugledan posjetitelj - Pierre Teilhard de Chardin, kojeg je von Koeningswald pozvao da osobno pregleda njegova otkria iz Jave. Svjetski poznat arheolog i jezuitski sveenik, Teilhard de Chardin, radio je u Pekingu, gdje je sudjelovao u iskopavanjima pekinkog ovjeka u Choukoutienu (danas Zhoukoudian).

Tijekom boravka na Javi, Teilhard de Chardin je savjetovao von Koenigswalda da poalje pismo Johnu C. Merriamu, predsjedniku Instituta Carnegie. Uinivi to, von Koenigswald je obavijestio Merriama da je na pragu novih znaajnih otkria pitekantropa. Merriam je pozitivno odgovorio na von Koenigswaldovo pismo, te ga pozvao da doe u Philadelphiju, gdje e se 10. oujka 1937., pod pokroviteljstvom Instituta Carnegie odrati Simpozij o prao vjeku. Na tome su simpoziju, osim von Koenigswalda, sudjelovali vodei svjetski znanstvenici na polju ljudske pretpovijesti. Jedan od glavnih ciljeva tog sastanka bilo je osnivanje izvrnog vijea za financiranje paleoantropolokih istraivanja pod pokrovi teljstvom Instituta Carnegie. Osiromaeni von Koenigswald odjed nom se naao na mjestu istraivaa-suradnika Instituta Carnegie, ime je dobio i mogunost raspolaganja velikim budetom. ULOGA INSTITUTA CARNEGIE S obzirom na kljunu ulogu koju su odigrali financijski pokrovitelji istraivanja ljudske evolucije, na ovome bi mjestu bilo vrijedno osvrnuti se na njihove motive. Institut Carnegie i John C Merriam predstavljaju izvrstan primjer za tu studiju. U 10. poglavlju emo razmotriti ulogu Zaklade Rockefeller, koja je financirala iskopavanje ovjeka iz Pekinga. Institut Carnegie osnovan je u sijenju 1902. u Washingtonu, D. C, a revidirana povelja, koju je odobrio Kongres, stupila je na snagu 1904. Institutom je upravljao odbor sastavljen od 24 zaklad nika, ije se izvrno vijee sastajalo vie puta godinje. Bio je podi jeljen na 12 odsjeka za znanstvena istraivanja, ukljuujui eksperi mentalnu evoluciju. Institut je utemeljio i opservatorij Mt. Wilson, na kojemu je provedeno prvo sustavno istraivanje koje je rezulti ralo spoznajom da ivimo u beskonanom svemiru. Tako je Institut Carnegie aktivno istraivao dva podruja - prije svega, teoriju o evo luciji i velikom prasku, koja lei u sreditu znanstvene kozmoloke predodbe, a koja je zamijenila prethodne, religijski nadahnute ko zmologije. Zanimljivo je spomenuti da su Andrew Carnegie i drugi poput njega, svoj prvotni nagon za milosrem, koji se tradicionalno pove-

zivao s poljem socijalne skrbi, religije, bolnica i opeg obrazovanja, usmjerili na znanstvena istraivanja, laboratorije i opservatorije. Takav obrat bio je odraz dominantnog gledita da se znanost i njezin nazor o svijetu, ukljuujui evoluciju, sve vie ukorjenjuje u drutvu, osobito meu njegovim najbogatijim i najutjecajnijim lanovima, od kojih su mnogi u njoj vidjeli najbolju nadu za ljudski napredak. Predsjednik Instituta Carnegie, John C. Merriam, vjerovao je da znanost: "prua velik doprinos stvaranju osnovnih filozofija i vjero vanja", te u tom kontekstu moramo razumjeti njegovu potporu von Koenigswaldovim ekspedicijama za istraivanje fosila na Javi. Za klada poput Instituta Carnegie, raspolae svim sredstvima kojima moe utjecati na filozofiju i vjerovanje, selektirajui financiranje odreenih podruja istraivanja i javno objavljujui njihove rezultate. Merriam je napisao: "Beskonaan je broj stvari koje mogu biti pred metom istraivanja. No, neophodno je razmotriti koja se pitanja mogu u najveoj mjeri upotrijebiti za promicanje znanja u svrhu do brobiti ovjeanstva u svakom osobitom vremenskom razdoblju." Merriam je bio paleontolog, ali i kranin. No, neosporno je da je njegova vjera ustuknula pred znanou. U svom govoru iz 1931., Merriam je rekao: "Sa znanou sam se prvi put susreo u osnovnoj koli, kada sam se jednoga dana, vrativi se kui, rekao svojoj majci da nam je uitelj petnaest minuta govorio o ideji da su dani stvaranja, opisani u Knjizi postanka, ustvari duga razdoblja stvaranja, a ne 24satni dani. Nakon toga sam vodio dug razgovor s majkom - koja je bila kotska prezbiterijanka - nakon kojeg smo zakljuili da je to najgora hereza. No, sjeme je bilo posijano. Sljedeih nekoliko deset ljea oklijevao sam prihvatiti to gledite. Danas razumijem da ele menti znanosti, barem to se tie postanka, predstavljaju neokaljane i neizmijenjene zapise o Stvoriteljevu djelu." Odbacivi biblijsko izvjee o postanku, Merriam je uspio pre tvoriti darvinovsku evoluciju u svojevrsnu religiju. Prilikom uvodnog obraanja pred Sveuilitem George Washington 1924., Merriam je o evoluciji rekao sljedee: "Nita toliko ne osnauje nae ivote u duhovnom smislu, koji se ini toliko nezamjenjivim, kao ono to nas tjera da se radujemo neprestanom rastu ili napretku." Tvrdio je da znanost prua ovjeku mogunost da preuzme bo ansku ulogu u voenju tog budueg napretka. "ovjek e upravo

istraivanjem moi sudjelovati u svojoj daljnjoj evoluciji", rekao je Merriam 1925. u govoru pred Odborom zakladnika Instituta Carne gie. I dalje: "Vjerujem da bi [ovjek], da mora izabrati izmeu nekog nama dalekog Bia, koje bi upravljalo daljnjom evolucijom, a on bi ga samo slijedio kao noen strujom; ili, pak, situaciju u kojoj e neka vanjska sila postaviti zakone i dopustiti mu da ih provodi, ovjek odgovorio: 'elim preuzeti dio odgovornosti u toj shemi.'". Merriam je nastavio: "Prema drevnoj prii, ovjek je istjeran iz rajskog vrta kako ne bi suvie toga spoznao; protjeran je kako bi mogao postati sam svoj gospodar. Plameni ma je postavljen na istona vrata i ovjeku je zapovijedano da radi, obrauje zemlju dok ne spozna vrijednost svoje snage. Danas ui kako da obrauje polja oko sebe, oblikujui svoj ivot u skladu sa zakonima prirode. Mo da e u dalekoj budunosti biti napisana knjiga u kojoj e pisati da je ovjek stigao do zadnje etape, na kojoj se vratio u Vrt i uzeo pla meni ma s istonih vrata, koji simbolizira nadzor, te ga ponio kao baklju koja e mu obasjati put do drva ivota." Uzeo plameni ma i krenuo da osvoji drvo ivota? Moemo se samo pitati ima li u Raju dovoljno mjesta za Boga i tvrdoglave, superuspjene znanstvenike poput Merriama. POVRATAK NA JAVU Naoruan novcem koji mu je dodijelio Carnegie, von Koenigswald se u lipnju 1937. vratio na Javu. Neposredno nakon dolaska, unaj mio je vie stotina domorodaca, koje je poslao u potragu za fosilima. I otkrili su ih. No, veinom su to bili dijelovi eljusti i lubanja, koji su otkriveni na nesigurnim nalazitima na povrini pokraj Sangirana. To je otealo utvrivanje njihove tone starosti. U doba najveih otkria u Sangiranu, von Koenigswald se nala zio u Bandungu, koji je udaljen oko 320 km, iako je katkad putovao do fosilnih izvora o kojima su ga izvjetavali. U jesen 1937., Atma, jedan od Koenigswaldovih skupljaa, potom mu je poslao kost sljepoonice, koja je oito bila dio debele, fosilizirane lubanje hominida. Tvrdi se da je taj uzorak otkriven pokraj obale rijeke Kali Tjemoro, na mjestu na kojemu ona prolazi kroz pjeenjak formacije Kabuh u Sangiranu.

Von Koenigswald je otputovao nonim vlakom u unutranjost Jave, stigavi na nalazite sljedeeg jutra. Poslije je napisao: "Zapo slili smo to smo vie mogli skupljaa. Donio sam fragment sa sobom, pokazao im ga i ponudio 10 centa za svaki dio te lubanje. To je bilo mnogo novca, jer se obian zub prodavao za samo 1 cent. Cijene su morale biti tako niske jer smo svako otkrie plaali gotovinom. Nai me, Javanci nisu eljeli nastaviti skupljanje prije nego to bi prodali tri zuba koja su otkrili. Zato smo bili prisiljeni kupovati goleme koli ine slomljenih i bezvrijednih ostataka zubi, koje smo potom bacali u Bandung - da smo ih ostavili u Sangiranu, iznova bi nam ih nudili na prodaju." Veoma motivirana ekipa radnika brzo je otkrila sve dijelove lu banje. Von Koenigswald je poslije napisao: "Ondje, na obalama male rijeke, koja je u to doba godine bila gotovo posve suha, leali su dijelovi lubanje s kojih su bili isprani ostaci pjeenjaka i konglo merata u kojima se nalazila trinilska fauna. Puzali smo brdom zajed no s itavom gomilom uzbuenih domorodaca, skupljajui svaki komadi kosti na koje smo naili. Obeao sam im deset centa za svaki dio te ljudske lubanje. No, podcijenio sam 'veliku trgovaku' spo sobnost svojih smeoputih skupljaa. Rezultat je bio katastrofalan! Iza mojih lea su usitnjavali vee komade kostiju kako bi poveali prodaju! ... Skupili smo oko 40 dijelova od kojih je 30 pripadalo lu banji ... Oblikovali su fin, gotovo potpun vrh lubanje Pithecanthropusa. Sada ga konano imamo!" Kako je von Koenigswald znao da dijelovi kostiju otkriveni na povrini brda, doista potjeu, kako je tvrdio, iz formacije Kabuh iz srednjeg pleistocena? Moda su domai skupljai otkrili lubanju na drugom mjestu i prelomili je na dijelove, od kojih su jedan poslali von Koenigswaldu, a ostatak bacili na obalu Kali Tjemora. Von Koenigswald je rekonstruirao lubanju od 30 dijelova koje je skupio, nazvavi je Pithecanthropus II i potom poslao preliminarno izvjee Duboisu. Lubanja je bila mnogo potpunija od prvog vrha lubanje, koji je otkrio Dubois u Trinilu. Von Koenigswald je oduvijek smatrao da Duboisova rekonstrukcija pitekantropa ima suvie nizak profil, te je vjerovao da dijelovi lubanje pitekantropa, koje je nedav no otkrio, mnogo vie nalikuju na ovjeka. Dubois, koji je tada ve

zakljuio da je njegov prvi pitekantrop tek fosilni majmun, nije se sloio s von Koenigswaldovom rekonstrukcijom, zbog ega ga je javno optuio za prijevaru. Poslije je povukao tu optubu i rekao da pogreke, koje je uoio na njegovoj rekonstrukciji, vjerojatno nisu namjerne. No, von Koenigswaldu su poele stizati rijei potpore. Godine 1938., Franz Weidenreich, koji je nadzirao iskopavanja pekinkog ovjeka u Zhoukoudianu, izjavio je u uglednom asopisu Nature, da von Koenigswaldova nova otkria definitivno potvruju da je pite kantrop pretea ovjeka, a ne gibon, kako je tvrdio Dubois. Jedan od skupljaa iz Sangirana, poslao je 1941. von Koenigs waldu, koji se tada nalazio u Bandungu, dio divovske donje eljusti. Von Koenigswald je tvrdio da ima oite fizike znaajke eljusti o vjekova pretka. Vlasnika te eljusti nazvao je Meganthropus palaeojavanicus (divovski ovjek iz drevne Jave), budui da je bila dva puta vea od tipine eljusti suvremenog ovjeka. Podrobnim istraivanjem izvornih izvijea nismo otkrili opis tone lokacije na kojoj je ta eljusna kost otkrivena, niti tko ju je ot krio. Ako je von Koenigswald doista izvijestio tone okolnosti tog otkria, tada je to dobro uvana tajna. O Meganthropusu je govorio u barem tri svoja izvjetaja, no ni u jednom od njih nije naveo poje dinosti o izvornom nalazitu. Napisao je samo daje otkrivena u for maciji Putjangan. Dakle, sigurno znamo samo to da je neimenovani skuplja poslao dio eljusti von Koenigswaldu. Njezina starost, sa strogo znanstvenog gledita, ostaje tajnom. Von Koenigswald je smatrao da je Meganthropus bio divovski izdanak glavne linije ljudske evolucije. Osim toga, von Koenigs wald je otkrio i neke velike fosilne zube nalik ljudskima, koje je pri pisao jo veem stvorenju, koje je nazvao Gigantopithecus. Tvrdio je da je gigantopitek bio veliki majmun relativno male starosti. No, nakon to je pregledao eljust Meganthropusa i zube gigantopiteka, Weidenreich je iznio drugu teoriju. Pretpostavio je da su oba stvo renja izravni ovjekovi preci. Prema Weidenereichu, Homo sapiens se razvio iz gigantopiteka preko megantropa i pitekantropa. Svaka sljedea vrsta je bila manja od prethodne. Meutim, veina suvre menih strunjaka smatra da je gigantopitek bio vrsta majmuna, koja

je ivjela od srednjeg do ranog pleistocena, te da nije izravan predak ljudi. Isto tako, pretpostavlja se da eljust megantropa mnogo vie nalikuju onoj javanskoj ovjeka (Homo erectus) nego to je Koenigswald prvotno vjerovao. Godine 1973., T. Jacob je predloio da se fosili megantropa klasificiraju kao australopitek. To je veoma zani mljivo jer, u skladu s opeprihvaenim stajalitem, australopitek ni kada nije napustio svoju afriku domovinu. KASNIJA OTKRIA NA JAVI Megantrop je bio posljednje veliko von Koenigswaldovo otkrie, no potraga za kostima na Javi nastavlja se i danas. Ta kasnija otkria, o kojima su izvijestili P. Marks, T. Jacob, S. Sartono i drugi, openito se prihvaaju kao dokaz o postojanju Homo erectusa na Javi u srednjem i ranom pleistocenu. Poput von Koenigswaldovih otkria, gotovo sve te fosile otkrili su na povrini domai skupljai ili poljodjelci. Naprimjer, T. Jacob je izvijestio daje u kolovozu 1963., indonezij ski poljodjelac, koji je radio na polju u podruju Sangirana, otkrio dijelove fosilizirane lubanje. Meusobno spojeni, ti dijelovi tvore lubanju koja veoma nalikuje onoj Homo erectusa. Iako je Jacob tvrdio da vrh lubanje potjee iz srednje-pleistocenske formacije Kabuh, nije naveo tono mjesto na kojemu su se dijelovi nalazili. Znamo samo to da je farmer otkrio neke fosilne fragmente lubanje, koji su vjero jatno bili na povrini ili veoma blizu nje. Jacob je 1973. rekao neto zanimljivo o Sangiranu, gdje su otkri veni svi kasniji fosili javanskog Homo erectusa: "Izgleda da na tom mjestu moemo pronai jo mnogo toga, no postoje neki problemi ... Oni prije svega proizlaze iz injenice da je to mjesto naseljeno, te da su mnogi stanovnici i skupljai, koji su uvjebani da prepoznaju znaajne fosile. Glavni skupljai uvijek pokuavaju izvui to je vie mogue od fosila primata, koje su sluajno pronali drugi ljudi. Isto tako, esto ne odaju tono nalazite kako ne bi izgubili potenci jalan izvor prihoda. Katkad ne prodaju sve dijelove, nego neke od njih zadravaju nadajui se da e ih poslije prodati po vioj cijeni." Bez obzira, fosili iz Sangirana smatraju se izvornima. Da su pod takvim okolnostima otkriveni neuobiajeno stari ljudski fosili, bili bi podvrgnuti nesmiljenoj kritici. Iznova elimo istaknuti da se pri

procjenjivanju paleoantropolokog dokaza ne smiju primjenjivati dvostruki standardi - nevjerojatno strogi kriteriji za neuobiajene i iznimno blagi za prihvatljive dokaze. Kako bismo rijeili neke nejasnoe, 1985. god. smo pismeno zamo lili S. Sartona i T. Jacoba da nam prue neto vie podataka o otkri ima iz Jave. No, nismo primili odgovor. KEMIJSKO I RADIOMETRIJSKO DATIRANJE OTKRIA IZ JAVE U nastavku emo raspravljati o stvarima povezanim s metodom da tiranja kalijevim argonom, formacija na Javi koje sadre fosile hominida, kao i o pokuajima datiranja samih fosila razliitim kemijskim i radiometrijskim metodama. Kabuh-formacija u Trinilu, u kojoj je Dubois otkrio svog prvog javanskog ovjeka, prema datiranju kalijevim argonom, stara je 800 000 godina. Drugi fosili iz Jave potjeu iz Djetis-slojeva Putjangan-formacije. Prema T. Jacobu. datiranjem kalijevim argonom je utvreno da Djetis-slojevi formacije Putjangan blizu Modjokerta, potjeu iz ranog pleistocena - prije otprilike 1,9 milijuna godina. Taj datum je znaajan iz sljedeih razloga. Kako smo vidjeli, mnogi fosili Homo erectusa (koji se prije oznaavao imenom pitekantrop i megantrop), povezivali su se s Djetis-slojevima. Pretpostavimo li da su fosili stari 1,9 milijuna godina, to znai da su stariji od najstarijih otkria afri kog Homo erectusa, koja su stara oko 1,6 milijuna godina. Prema standardnom gleditu, Homo erectus se razvio u Africi, a iz nje je otiao prije otprilike samo milijun godina. Dalje, neki istraivai su pretpostavili da se von Koenigswaldov megantrop moe smatrati australopitekom. Prihvatimo li to miljenje, to bi znailo da su javanski predstavnici australopiteka stigli iz Afrike prije 1,9 milijuna godina ili da se australopitek neovisno ra zvio na Javi. Obje hipoteze su protuslovne slubenom evolucijskom tumaenju. Meutim, treba imati na umu da tehnika datiranja kalijevim argo nom, kojom je utvren datum od 1,9 milijuna godina, nije potpuno sigurna. T. Jacob i G. Curtis, koji su pokuali utvrditi starost veine nalazita hominida na Javi, nisu uspjeli suvislo odrediti podrijetlo

veine primjeraka. Drugim rijeima, iako su datumi utvreni, oni su toliko odstupali od Jacobsovih i Curtisovih oekivanja da su uzrok tih nezadovoljavajuih rezultata pripisali kontaminatima. Godine 1978., G. J. Bartstra je kalijevim argonom utvrdio da su Djetis-naslage mlae od milijun godina. Vidjeli smo da su bedrene kosti iz Trinila sline onima suvremenih ljudi, te razliite od Homo erectusa. To je neke navelo na pretpo stavku da bedrene kosti iz Trinila ne pripadaju lubanji pitekantropa i da su se vjerojatno ispremijeale sa kostima iz ranog srednjeg plei stocena iz viih razina. Druga mogunost je da su anatomski suvre meni ljudi ivjeli zajedno s biima nalik ovjekolikim majmunima u ranom srednjem pleistocenu na Javi. S obzirom na dokaze pred stavljene u ovoj knjizi, to je veoma mogue. Analiza sastava fluora esto se primjenjivala za utvrivanje jesu li kosti iz istog nalazita jednake starosti. Kosti upijaju fluor iz pod zemnih voda, tako da se u sluaju da sadre slinu koliinu fluora (u odnosu na sastav fosfata u kostima) pretpostavlja da su bile je dnako dugo zakopane. U izvjeu iz 1973., M. H. Day i T. I. Molleson analizirali su lubanju i bedrene kosti iz Trinila, utvrdivi da sadre otprilike isti omjer fluora i fosfata. Fosili sisavaca iz srednjeg pleistocena otkri veni u Trinilu, sadre slian omjer fluora i fosfata kao i vrh lubanje i bedrene kosti. Day i Molleson su rekli da njihovi rezultati oito ukazuju na to da kalota (vrak lubanje) i bedrene kosti potjeu iz is tog razdoblja kao i trinilska fauna. Ako se trinilske bedrene kosti, kako su rekli Day i Molleson, ra zlikuju od onih Homo erecutsa, a identine su Homo sapiens sapiensu, tada sastav fluora u kostima odgovara teoriji o postojanju ana tomski suvremenih ljudi na Javi u ranom srednjem pleistocenu, prije otprilike 800 000 godina. Day i Molleson su pretpostavili da holocenske (mlae) kosti iz nalazita u Trinilu, takoer mogu, kao i fosili javanskog ovjeka, sadravati slian omjer fluora i fosfata kao i ivotinjske kosti iz srednjeg pleistocena, to u ovom sluaju ini besmislenim testiranje fluorom. K. P. Oakley, izumitelj metode testiranja sastava fluora, istaknuo je kako je omjer apsorpcije fluora u vulkanskim podrujima, kao to je Java, esto veoma neizvjestan, to ima za posljedicu da

kosti razliite starosti sadre slian sastav fluora. To se ne moe iz ravno odnositi i na nalazite u Trinilu, jer se ondje fosili nalaze samo u slojevima iz srednjeg pleistocena. Day i Molleson su pokazali da slojevi iz holocena i kasnog pleis tocena na drugim mjestima na Javi, sadre omjer fluora i fosfata sli an onome u kostima iz Trinila. No, priznali su da se sastav tih ko stiju "ne moe izravno usporediti" s omjerom fluora i fosfata u trinilskim kostima. Naime, apsorpcija fluora neke kosti ovisi o im benicima koji se mogu razlikovati od mjesta do mjesta. To su, izmeu ostalog, sastav fluora u podzemnim vodama, tok podzemnih voda, vrsta sedimenata, te tip kosti. Prema tome, Dayevi i Mollesonovi rezultati testiranja sastava fluora, odgovaraju (no, i ne dokazuju) utvrenom datiranju suvre menih bedrenih kosti iz Trinila, koje ih smjeta u srednji pleistocen, prije otprilike 800 000 godina. Trinilske kosti su ispitane i metodom utvrivanja sastava duika. Dubois je prokuhao vrh lubanje i prvu bedrenu kost u ivotinjskom ljepilu, ije bjelanevine sadre duik. Day i Molleson su pokuali ispraviti tu analizu, prethodnim uklanjanjem topljivog duika iz kosti ju. Rezultati su pokazali da trinilske kosti sadre veoma malu koliinu duika. To potvruje da sve kosti potjeu iz ranog srednjeg pleistoce na, iako su Day i Molleson ustanovili da se duik u javanskim kosti ma izrazito brzo gubi, tako da ga nema ak ni u holocenskim kostima. POGRENO TUMAENJE DOKAZA O JAVANSKOM OVJEKU U veini knjiga o ljudskoj evoluciji, predstavljen je naizgled impre sivan korpus dokaza o postojanju Homo erectusa na Javi prije otpri like 500 000-2 000 000 godina. Jedan primjer je i knjiga The Fossil Evidence for Human Evolution (1978.) ("Fosilni dokaz o evoluciji ovjeka"), W. E. Le Gros Clarka, profesora anatomije na Oxfordu i Bernarda G. Campbella, profesora antropologije na Kalifornijskom sveuilitu u Los Angelesu. U njoj je predstavljena tabela, koja pri kazuje zavidna otkria povezana s Homo erectusom. Ta otkria (tabela 8.1.) openito se upotrebljavaju u svrhu potvrivanja teorije da se ovjek razvio od ovjekolikog majmuna.

TABELA 8.1. Fosili hominida iz Jave Stratigrafska jedinica Trinil (Kabuhformacija) Nalazita Starosni okvir

Sangiran 700 000 god. -1,3 S2 Kalota odrasle ene (1937.) milijuna godina S3 Kalota mladia (1938.) (datiranje kaliS8 Desna mandibula (1952.) jevim-argonom S10 Kalota odraslog mukarca (1963.) - oko 830 000 godina) S12 Kalota starog mukarca (1965.) S15 Maksila (1969.) S17 Kranion (1969.) S21 Mandibula (1973.) Trinil T2 Kalota (1892.) = Pithecanthropus T3, T6,T7, T8, T9 Femore Kedung Brubus KB1 Desna mandibula mladia (1890.)

Djetis (Putjangan-formacija)

Sangiran Sla Desna maksila (1936.) Slb Desna mandibula (1936.) S4 Vrh kalvarije i maksila (1938.-39.) = P.Robustus S5 Desna mandibula (1939.) =P. dubius S6 Desna mandibula (1941.) =Meganthropus S9 Desna mandibula (I960.) S22 Maksila, mandibula (1974.) Modjokerto M1 Dijete, 7 godina, kalvarija (1936.)

1,3-2 milijuna godina (datira nje kalijevimargonom - oko 1,9 milijuna godina)

Ova tabela preuzeta je iz standardnog udbenika o ljudskoj evoluciji. Ka lota, kranion i kalvarija znae lubanja, mandibula je donja eljust, maksila je gornja eljust, a femore su bedrene kosti.

T3 je bedrena kost koju je otkrio Dubois udaljenu 13,5 m od prve lubanje T2. Ve smo raspravljali o tome kako nije opravdano pripi sivati te dvije kosti istom pojedincu. No, zanemarujui bitne inje nice, Le Gros Clark i Campbell su rekli da: "skupljeni dokazi tako snano potvruju njihovu prirodnu povezanost, da se to poelo op enito prihvaati." T6, T7, T8 i T9 su bedrene kosti koje su otkrivene u kutiji s fosi lima u Nizozemskoj vie od 30 godina nakon njihova prvog isko pavanja na Javi. Le Gros Clark i Campbell su oito zanemarili Duboisovu tvrdnju da ih on nije osobno iskopao, te da nije poznato njiho vo izvorno nalazite. Osim toga, Koenigswald je rekao da bedrene kosti potjeu iz Duboisove zbirke, meu kojima su se nalazili fosili iz: "razliitih nalazita i razliite starosti, te se ne mogu tono odre diti jer su se neke oznake izgubile." Usprkos tome, Le Gros Clark i Campbell pretpostavili su kako su te bedrene kosti otkrivene u Trinilu, u slojevima Kabuh-formacije. No, Day i Molleson primjeuju: "Ako su se strogi kriteriji, na kojima ustrajavaju suvremena iskopavanja, doista primjenjivali na sve materijale otkrivene u Trinilu nakon ka lote i Bedrene kosti I, tada bi se svi oni mogli odbaciti zbog nesi gurnog podrijetla i nepoznate stratigrafije." Fosil M1 i fosile Sla do S6, otkrili su javanski skupljai koji su radili za von Koenigswalda. Poznato je da je samo jedan od njih (M1) otkriven u sloju kojemu je pripisan, iako je ak i to izvjee dvo jbeno. Ostali fosili iz serije 'S' oni su o kojima su izvijestili Marks, Sartono i Jacob, a veinu od njih otkrili su na povrini seljaci i far meri, koji su ih prodali, vjerojatno putem posrednika, znanstvenicima. Svatko tko je upoznat s okolnostima u kojima su otkriveni ti uzorci, zaprepastit e se nad intelektualnim nepotenjem vidljivim iz Tabele 8.1., koja navodi na zakljuak da su svi fosili otkriveni u slojevima tono odreene starosti. Le Gros Clark i Campbell su istaknuli da nisu poznata tona nalazita veine von Koenigswaldovih otkria. Usprkos tome, rekli su da su se fosili vjerojatno nalazili u trinilskim slojevima Kabuhformacije iz srednjeg pleistocena (700 000 - 1,3 milijuna godina) ili u Djetis-slojevima formacije Putjangan iz ranog pleistocena (1,3-2 milijuna godina).

Datumi koje su utvrdili Le Gros i Campbell, dobiveni su metodom datiranja kalijevim argonom, o kojoj smo prethodno raspravljali i koja se odnosi samo na starost vulkanskog tla, a ne na same kosti. Dati ranje kalijevim argonom pouzdano je samo ako su kosti otkrivene unutar ili ispod slojeva vulkanskog materijala, ija je starost tono poznata. No, veina fosila navedenih u Tabeli 8.1. otkrivena je na povrini, to znai da je njihova navodna starost, utvrena kalijevim argonom, besmislena. to se tie Le Gros Clarkove i Campbellove tvrdnje da su Djetisslojevi formacije Putjangan, stari 1,3-2 milijuna godina, istiemo da se taj podatak temelji na datiranju kalijevim argonom, koji su proveli Jacob i Curtis 1971. i koji te slojeve ini starima 1,9 milijuna godina. Le Gros Clark i Campbell su zakljuili da su: "na Javi u to drevno doba, ivjeli hominidi ije se bedrene kosti nisu razlikovale od onih Homo sapiensa, iako do danas otkriveni ostaci lubanje naglaavaju izrazito primitivne znaajke lubanje i zubi." Openito, Le Gros Clarkov i Campbellov prikaz potpuno je pogrean. Oni na itatelja ostavljaju dojam da se ostaci lubanje otkriveni na Javi, mogu defini tivno povezati s bedrenim kostima, iako to nije tono. Osim toga, otkria u Kini i Africi pokazala su kako se bedrene kosti Homo erectusa razlikuju od onih koje je Dubois pronaao na Javi. Zakljuujui iskljuivo na temelju fosilnih ostataka javanskih hominida, moemo rei samo sljedee. to se tie povrinskih otkri a, oni ukljuuju samo ostatke lubanje i zubi, koji su morfoloki sliniji majmunu iako imaju neke ljudske znaajke. Budui da nije poznat njihov izvoran stratigrafski poloaj, ti fosili samo ukazuju na to da je u neko nepoznato doba u prolosti, na Javi ivjelo bie ija je glava imala neke majmunolike i ovjekolike znaajke. Prva lubanja (T2) i bedrena kost (T3) pitekantropa, o kojima je izvijestio Dubois, otkriveni su in situ, pa moemo prilino sigurno rei da su vjerojatno stari kao i trinilski slojevi formacije Kabuh iz ranog srednjeg pleistocena. Iako ne postoji dokumentacija koja bi potvrdila izvoran poloaj drugih bedrenih kosti, tvrdi se da su isko pani iz istih trinilskih slojeva kao T2 i T3. U svakom sluaju, prva bedrena kost (T3), koja se opisuje kao potpuno ljudska, nije otkrive-

na u blizini primitivne lubanje i nekim anatomskim znaajkama se razlikuje od bedrene kosti Homo erectusa. Prema tome, ne postoji nijedan dobar razlog da povezujemo lubanju s T3 ili bilo kojom dru gom bedrenom kosti, koje se openito smatraju identinim kostima dananjih ljudi. Na taj nain, moemo rei da lubanja T2 i bedrena kost T3 ukazuju na postojanje dvaju tipova hominida na Javi u ranom srednjem pleistocenu - od kojih je jedan imao majmunoliku glavu, a drugi ovjekolike noge. Slijedei uobiajenu praksu iden tificiranja vrsta na temelju djelominih ostataka kostura, moemo rei da bedrena kost T3 predstavlja dokaz o postojanju Homo sapiens sapiensa na Javi prije otprilike 800 000 godina. Koliko je danas po znato, nijedno bie, osim Homo sapiens sapiensa, nije imalo takve bedrene kosti kakve su otkrivene u trinilskim slojevima iz ranog sred njeg pleistocena na Javi.

9. POGLAVLJE

Konaan obraun u Piltdownu

Nakon Duboisova otkria javanskog ovjeka 1890-ih. poeo je sve opi lov na fosile s ciljem ispunjavanja evolucijskih praznina izmeu drevnih majmunolikih hominida i suvremenog Homo sapiensa. Upra vo se u tom razdoblju obiljeenom ozrajem nestrpljivog iekivanja, u Engleskoj dogodilo senzacionalno otkrie - ovjek iz Piltdowna s ovjekolikom lubanjom i majmunolikom eljusti. Pria o Piltdownu je uglavnom dobro poznata i zagovornicima i protivnicima darvinistike teorije o ljudskoj evoluciji. Pedesetih go dina 20. st., znanstvenici British Museum-a su obznanili da su fosili, koje je prvi otkrio Charles Dawson u razdoblju izmeu 1908. i 1911., krivotvorine. To je omoguilo kritiarima darvinistike evolu cije da opovrgnu tvrdnje znanstvenika, koji su desetljeima smjetali fosile iz Piltdowna u evolucijsko obiteljsko stablo. Znanstvenici su, pak, ubrzo poeli isticati da su i sami bili rtve obmane. Neki su za to optuivali ekscentrinog amatera Dawsona ili Pierrea Teilharda de Chardina, katolikog sveenika i paleontologa, koji je imao mistike ideje o evoluciji, te su na taj nain odrijeili krivnje 'prave' znanstvenike koji su sudjelovali u otkriu. U izvjesnom smislu, mogli bismo time zavriti priu o Piltdownu, te nastaviti na pregled paleoantropoiokih dokaza. No, vrijedno je podrobnije raspraviti o ovjeku iz Piltdowna i polemikama koje je on izazvao, ime emo stei bolji uvid u nain na koji se utvruju i osporavaju injenice o ljudskoj evoluciji. Za razliku od opeg gledita da su fosili gotovo najsigurniji i naj uvjerljiviji dokaz, zamrena mrea okolnosti povezanih s paleoantropolokim otkriima moe onemoguiti jednostavno razumijevanje. Takva dvosmislenost osobito esto prati pomno planirane prijevare - ako je to sluaj i s otkriem iz Piltdowna. No, ak su i 'obina' paleoantropoloka otkria gotovo bez iznimke prekrivena debelim

slojevima nesigurnosti. Dok razmatramo detaljnu povijest kontroverznog otkria iz Piltdowna, postaje nam jasno da je granica izme u istine i lai esto nevidljiva. DAWSON OTKRIVA LUBANJU Oko 1908., odvjetnik i antropolog-amater Charles Dawson, uoio je da je seoski put u blizini Piltdowna u Sussexu, obloen kremenim ljunkom. Dawson, koji je uvijek bio u potrazi za fosilima, saznao je od radnika da je kremen iskopan iz jame na oblinjem posjedu Barkham Manor, iji je vlasnik bio gosp. R. Kenward, kojeg je Dawson poznavao. Zato je otiao do jame i zamolio tamonje radnike da sa uvaju bilo kakve predmete ili fosile koje bi mogli otkriti. Godine 1913., Dawson je napisao: "Prilikom kasnijeg posjeta jami, jedan od mukaraca mi je predao komadi neobino debele ljudske tjeme ne kosti. Odmah sam poeo pretraivati to mjesto, no nita nisam pro naao ... Tek nekoliko godina poslije, u jesen 1911., na tome mjestu sam ugledao, meu kiom ispranim gomilama zemlje u ljunanoj jami, drugi, vei fragment prednjeg dijela iste lubanje." Dawson je istaknuo da su se u jami nalazili komadii kremena uglavnom iste boje kao i dijelovi lubanje. Dawson nije bio obian amater. Bio je izabran za lana Geolokog drutva i 30 godina je skupljao uzorke za Britanski muzej kao poa sni kolekcionar. Osim toga, bio je blizak prijatelj sir Arthura Smitha Woodwarda, ravnatelja Odsjeka za geologiju pri Britanskom muzeju i lana Kraljevskog drutva. U veljai 1912., Dawson je posalo pismo Woodwardu u Britanskom muzeju, u kojem je napisao da je: "naiao na veoma star pleistocenski sloj ... za koji mislim da e biti veoma zanimljiv ... u kojemu se nalazi dio debele ljudske lubanje ... dio ljudske lubanje koja e nadmaiti Homo heidelbergensisa." Daw son je ukupno pronaao pet komadia lubanje, koje je, u namjeri da ih ovrsne, umoio u otopinu kalij-dikromata. U subotu, 2. lipnja 1912., Woodward i Dawson, te Pierre Teilhard de Chardin, student na lokalnom jezuitskom sjemenitu, poeli su iskopavanja u Piltdownu, gdje su otkrili jo neke predmete. Ve pr voga dana otkrili su drugi dio lubanje. Uslijedila su jo neka otkria. Dawson je poslije napisao: "ini se da su itav ili vei dio ljudske

lubanje razbacali radnici, koji su neopaeno bacili kosti. Iz zemlja nih gomila smo iskopali to smo vie mogli fragmenata. U neto dubljem uleknuu netaknutog ljunka, otkrio sam desnu polovicu ljudske donje eljusti. Koliko sam uspio zakljuiti na temelju stabla udaljenog 2,7 ili 3,6 m, to je bilo isto mjesto na kojemu su radnici radili kada su prije nekoliko godina otkrili prvi dio lubanje. Dr. Wood ward je takoer iskopao djeli okcipitalne kosti lubanje, koji se nalazio oko l m daleko od mjesta na kojemu je otkrivena eljust i na istoj razini. eljust je bila slomljena na mjestu sraivanja i abradirana, to se moda dogodilo kada je bila ukopana u ljunku i prije njezina potpunog taloenja. Na komadiima lubanje ne vide se ni kakvi tragovi valjanja ili druge abrazije, osim usjeka na stranjoj strani tjemena, to je vjerojatno posljedica udarca pijuka radnika." Otkriveno je ukupno devet fosilnih komadia lubanje, od kojih je pet otkrio Dawson, a etiri Woodward nakon to se pridruio isko pavanju. Osim ljudskih fosila, u Piltdownu je otkriveno i mnogo fosila si savaca, ukljuujui zube slona, mastodonta, konja i dabra. Otkriveno je i kameno orue, od kojih neka nalikuju eolitima, a druga su mnogo naprednija. Neka orua i kosti sisavaca bila su istroenija od drugih. Dawson i Woodward su vjerovali kako bolje ouvana orua i kosti, ukljuujui fosile ovjeka iz Piltdowna, potjeu iz ranog pleistocena, te da je sve ostalo izvorno bilo dio pliocenske formacije. Tijekom sljedeih nekoliko desetljea, mnogi znanstvenici su se sloili s Dawsonom i Woodwardom da fosili ovjeka iz Piltdowna potjeu iz ranog pleistocena, kao i kosti sisavaca koje su jednake starosti kao i piltdownski ljunak. Drugi, kao to su sir Arthur Keith i A. T. Hopwood, smatrali su da fosili ovjeka iz Piltdowna pripadaju starijoj fauni iz kasnog pliocena, koju je vjerojatno voda nanijela u piltdownski ljunak iz starijih naslaga. Lubanja iz Piltdowna se morfoloki oduvijek smatrala ovjekolikom. Prema Woodwardu, drevni majmunoliki ovjekov predak imao je ovjekoliku lubanju i majmunoliku eljust, poput one piltdownskog ovjeka. U odreenom trenutku u povijesti, tvrdio je Wood ward, evolucijska linija se prekinula. Jedan ogranak je razvio debele lubanje s istaknutim onim arkadama. Iz te linije potjeu javanski

ovjek i neandertalac, koji su imali debele lubanje i istaknute arkade. Druga linija je zadrala lubanju s manje izboenim arkadama, a eljust joj je bila mnogo vie nalik ljudskoj. Iz te linije potjeu ana tomski suvremeni ljudi. Na taj nain je Woodward razvio svoju teoriju o ljudskoj evolu ciji, koju je pokuao potvrditi fosilnim dokazom, usprkos njegovoj ogranienosti i fragmentarnosti. Danas se Woodwardova verzija na vodnog ovjekova podrijetla, sauvala u obliku opeprihvaene ideje da su Homo sapiens sapiens i Homo sapiens neanderthalensis preci vrste, koja se naziva arhainim ili prvim Homo sapiensom. Veoma bliska Woodwardovoj, iako nije opeprihvaena, jest ideja Louisa Leakeya, koji je pretpostavio da su i Homo erectus i neandertalci isti ogranak glavne razvojne crte ovjeka. No, sva ta predloena evolu cijska podrijetla zanemaruju dokaz, koji je naveden u ovoj knjizi, o postojanju anatomski suvremenih ljudi u razdobljima starijima od pleistocena. No, nisu se svi sloili s teorijom da eljust i lubanja otkriveni u Piltdownu, pripadaju istom biu. Sir Ray Lankester iz Britanskog muzeja pretpostavio je da oni pripadaju razliitim stvorenjima druki je vrste. Profesor anatomije na King's College-u, David Waterston, takoer je smatrao da eljust nije istovjetna lubanji. On je rekao ka ko bi njihovo povezivanje nalikovalo spajanju impanzina stopala i ljudske noge. Ako je Waterston bio u pravu, tada je rije o lubanji koja je bila nalik ljudskoj i koja vjerojatno potjee iz ranog pleistocena. Dakle, neki su strunjaci od samog poetka oklijevali prihvatiti oitu nepodudarnost izmeu ovjekolike lubanje i majmunolike eljusti ovjeka iz Piltdowna (slika 9.1.). Sir Grafton Eliot Smith, strunjak za fiziologiju mozga, pokuao je otkloniti te sumnje. Na kon to je pregledao odljevak modane upljine lubanje iz Piltdowna, Smith je napisao: "Ovo se mora smatrati najprimitivnijim i najmajmunolikijim ljudskim mozgom, koji nam je do sada poznat; isto tako, takav kojeg bi bilo razumno oekivati da bude povezan s poje dincem koji je imao [majmunoliku] donju eljust." Meutim, suvre meni znanstvenici tvrde da lubanja iz Piltdowna pripada Homo sapi ens sapiensu prilino mlaeg podrijetla, koja je podmetnuta. Prihvatimo li to tumaenje, to znai da je ugledan strunjak Smith,

uoio majmunolike znaaj ke ondje gdje ih ustvari nije ni bilo. Znanstvenici su se nada li da e budua otkria ra svijetliti toan status ovje ka iz Piltdowna. eljust iz Piltdowna nije sadravala onjake, koji su otriji u majmuna nego u ljudi. Woodward je vjerovao da e oni uskoro biti otkrive ni, pa je ak izradio i njihov SLIKA 9.1.: Rekonstrukcija lubanje i model. eljusti iz Piltdowna. koju su izradili Teilhard de Charden je Dawson i Woodward. 29. kolovoza 1913. doista otkrio onjak u gomili ljunka na nalazitu u Piltdownu, u blizini mjesta na kojemu je otkrivena donja eljust. Vrh zuba je bio istroen i tup kao kod ljudskih onjaka. Otkrivene su i neke nosne kosti. Do tada je Piltdown ve postao turistika atrakcija. Istraivaima koji su ga posjeivali doputeno je da pomau pri iskopavanjima. Ondje su stizale i motorne koije s lanovima prirodoslovnih dru tava. Dawson je na nalazitu u Piltdownu ak organizirao i piknik za lanove londonskog Geolokog drutva. Uskoro je postao veoma slavna osoba. Tako je i ovjek iz Piltdowna dobio struno ime Eoanthropus dawsoni ili "Dawsonov drevni ovjek" (ili, tonije, 'ovjek zore', od gr. eos-zora, odn. engl. dawn-zora, op. prev.). No, Dawson je kratko uivao u slavi, jer je umro 1916. Neki su i dalje sumnjali da eljust i lubanja Eoanthropusa pripa daju istom stvorenju, no rasprave su utihnule nakon to je Wood ward 1915. objavio da je oko 3 km daleko od nalazita u Piltdownu otkriven drugi niz fosila. To su bila dva komadia ljudske lubanje i ovjekoliki kutnjak. Za veinu znanstvenika, otkrie iz Piltdowna II predstavljao je dokaz da lubanja i eljust pripadaju istom pojedincu. No, kako se pojavljivalo sve vie fosila, fosil iz Piltdowna, s lu banjom nalik Homo sapiensu, unio je nejasnoe oko slijeda ljudske evolucije. U mjestu Choukoutien (Zhoukoudian) blizu Pekinga,

istraivai su otkrili primitivnu eljust, koja je nalikovala onoj piltdownskog ovjeka. No, kada je 1929. otkriven prvi ovjek iz Pekin ga, ustanovilo se da ima nisko elo i izboene one arkade poput javanskog Pithecanhtropusa erectusa, koji se danas, zajedno s pekinkim ovjekom, svrstava u skupinu Homo erectus. Otprilike u isto doba, Raymond Dart je otkrio prve ostatke australopiteka u Africi. Uskoro su otkriveni i drugi ostaci australopiteka, koji su, kao i javanski i pekinki ovjek, imali nisko elo i istaknute arkade. Meutim, veina britanskih antropologa zakljuila je da je australopitek bio majmunoliko stvorenje, koje nije ovjekov predak. No, nakon Drugog svjetskog rata, otkria Roberta Brooma u Africi navela su Britance da promijene svoje prvotno miljenje o australopiteku, kojeg su prihvatili kao ovjekova pretka. Dakle, to je treba lo misliti o ovjeku iz Piltdowna, koji se smatrao starim kao i do tada otkriveni ostaci australopiteka? RAZOTKRIVENA PRIJEVARA? U meuvremenu, engleski stomatolog Alvan Marston neprestano je uznemirivao britanske znanstvenike tvrdnjama da neto nije posve u redu s fosilima ovjeka iz Piltdowna. Marston je u Swanscombeu 1935. otkrio ljudsku lubanju uz fosilne kosti 26 vrsta ivotinja iz srednjeg pleistocena. Nadajui se da e njegovo otkrie biti nazvano "najstarijim Englezom", Marston je osporavao starost fosila iz Pilt downa. Godine 1949., Marston je uvjerio Kennetha P. Oakleya iz Britan skog muzeja, da analizira fosile iz Swanscombea i Piltdowna, novom metodom utvrivanja sastava fluora. Lubanja iz Swanscombea sadra vala je isti sastav fluora kao i fosilne ivotinjske kosti iz istog nalazi ta, to je potvrdilo njihovo podrijetlo iz srednjeg pleistocena. Rezul tati analize uzoraka iz Piltdowna bili su mnogo zagonetniji. Vrijedi istaknuti da je Oakley vjerojatno i sam sumnjao u ovjeka iz Piltdowna. Oakley i Hoskins, napisali su u zajednikom izvjeta ju iz 1950. o rezultatu analize sastava fluora, sljedee: "anatomske znaajke Eoanthropusa (pod pretpostavkom da primjerci pripadaju jednom stvorenju) potpuno su razliite od onoga na to nas navode otkria ranog pleistocenskog hominida iz Dalekog istoka i Afrike."

Oakley je testirao fosile iz Piltdowna kako bi utvrdio podudara ju li se doista lubanja i eljust piltdownskog ovjeka. Sastav fluora u prve etiri kosti lubanje iz Piltdowna, iznosio je od 0,1 do 0,4 %. eljust je sadravala 0,2 % fluora, to je upuivalo na to da pripada lubanji. Slini su bili i rezultati analize kostiju otkrivenih na drugom nalazitu u Piltdownu. Oakley je zakljuio da kosti iz Piltdowna po tjeu iz razdoblja Riss-Wurm interglacijala, to znai da su stare izmeu 75 000 i 125 000 godina. To bi znailo da su neto mlae od datuma koji im se prvotno pripisivao - rani pleistocen - iako su i dalje neobino stare da bi mogle pripadati lubanji potpuno razvije nog tipa ovjeka iz Engleske. Prema danas prihvaenoj teoriji, Homo sapiens sapiens se pojavio u Africi prije oko 100 000 godina, a migri rao je u Europu prije otprilike 30 000 godina. Oakleyev izvjetaj nije posve zadovoljio Marstona, koji je bio uvjeren da eljust i lubanja iz Piltdowna pripadaju potpuno razliitim stvorenjima. Na temelju svog znanja o medicini i stomatologiji, za kljuio je da je ta lubanja sa zatvorenim spojevima kostiju, pripa dala odraslom ovjeku, dok eljust, koja je imala djelomino razvijene kutnjake, potjee od mladog majmuna. Isto tako, smatrao je da su tamne mrlje na kostima, koje se smatraju oznakom velike starosti, na stale nakon to ih je Dawson umakao u otopini kalij-dikromata kako bi ih ovrsnuo. Marstonova uporna kampanja o fosilima iz Piltdowna konano je privukla pozornost oksfordskog antropologa J. S. Weinera. Weiner se uskoro uvjerio da fosilima iz Piltdowna doista neto nedostaje. Svoje sumnje je povjerio W. E. Le Gros Clarku, efu odsjeka za an tropologiju pri Sveuilitu u Oxfordu, koji je isprva bio skeptian. Weiner i Oakley su se 5. kolovoza 1953. sastali s Le Gros Clarkom u Britanskom muzeju, gdje je Oakley izvadio kontroverzne primjerke iz Piltdowna iz sefa kako bi ih mogli pregledati. Weiner je pritom pokazao Le Gros Clarku zub impanze, koji je uzeo iz muzejske zbirke, evidentirao ga, te umrljao. Zub je tako nevjerojatno nalikovao kutnjaku iz Piltdowna da je Le Gros Clark naredio detaljnu istragu svih fosila iz Piltdowna. I ljudske kosti iz Piltdowna bile su podvrgnute analizi utvrivanja sastava fluora, uz primjenu novih tehnika. Tri komadia piltdownske lubanje sadravala su 0,1 % fluora. No, eljust i zubi iz Piltdowna

sadravali su mnogo manji udio fluora - 0,01-0,04 %. Budui se sa stav fluora protekom vremena poveava, rezultati su pokazivali mnogo veu starost lubanje nego eljusti i zubi. To je znailo da ne pripadaju istom stvorenju. to se tie dvije analize sastava fluora koje je proveo Oakley, jasno je da je prvom utvrena ista starost lubanje i eljusti, a drugom ra zliita. Tvrdilo se da je druga analiza izvrena uz primjenu novih tehnika - no, s ciljem dobivanja eljenih rezultata. Takvi su sluajevi esti u paleoantropologiji - istraivai provode niz testiranja ili usa vravaju svoje metode, sve dok ne postignu prihvatljive rezultate. I na tome se zaustave. U takvim se sluajevima ini da je testiranje korigirano da protuslovi teoretskom oekivanju. Fosili iz Piltdowna ispitani su i metodom utvrivanja sastava dui ka. Weiner je iz rezultata te analize ustanovio da eljust sadri 3,9 %, a dentin nekih zubi iz Piltdowna 4,2-5,1 % duika. Dakle, analiza je pokazala da dijelovi lubanje, eljust i kosti, nisu iste starosti, te da, pre ma tome, pripadaju razliitim stvorenjima. Kost dananjih ljudi sadri oko 4-5 % duika, a taj omjer se poveava starou. S obzirom na to, ini se da su eljust i zubi prilino mlaeg podrijetla, a lubanja starija. Rezultati analize sastava fluora i duika ipak su doputali mogu nost da barem lubanja izvorno potjee iz piltdownskog ljunka. No, poslije se poelo sumnjati ak i u fragmente lubanje. U izvjeu Bri tanskog muzeja pisalo je: "Dr. G. F. Claringbull je izvrio rendgensku kristalografsku analizu tih kostiju, te ustanovio da je njihov glavni mineralni sastojak, hidroksil-apatit. dijelom zamijenio gips. Proua vanje kemijskih uvjeta u unutranjim slojevima zemlje i u podzemnim vodama Piltdowna, pokazalo je da se tako neobina promjena nije mogla prirodno dogoditi u piltdownskom ljunku. Dr. M. H. Hey je potom demonstrirao kako se ta promjena dogodi kada se sub-fosilne kosti umjetnim putem oboje namakanjem u jake otopine eljeznog sulfata. Prema tome, jasno je da su kosti lubanje umjetno umrljane kako bi se podudarale s bojom ljunka i da su 'podmetnute' na nala zite zajedno s drugim predmetima." Usprkos dokazu iznesenom u izvjetaju Britanskog muzeja, jo uvijek postoji mogunost da se lubanja izvorno nalazila u ljunku Piltdowna. Svi dijelovi lubanje imali su duboke, tamne mrlje od e ljeza, dok je eljusna kost, za koju se takoer tvrdilo da je krivotvo-

rena, imala samo povrinske mrlje. Osim toga. kemijska analiza prvih dijelova lubanje, koje je otkrio Dawson, pokazala je da one sadra vaju 8 % eljeza, to je veoma visok udio u odnosu na onaj u eljusti koji je iznosio samo 2-3 %. Taj dokaz navodi na zakljuak da su mrlje od eljeza na dijelovima lubanje (koje su prodrle u itavu kost i tvorile su 8 % ukupnog mineralnog sastava u kostima) nastale usli jed dugog leanja u eljezom bogatom ljunku Piltdowna. ini se da je eljust, koja ima samo povrinske mrlje i mnogo nii sastav elje za, drukijeg podrijetla. Ako fragmenti lubanje izvorno potjeu iz piltdownskog ljunka i nisu umjetno umrljani, kako su pretpostavili Werner i njegovi sura dnici, kako se moe objasniti postojanje gipsa (kalcij-sulfata) u nji ma? Jedna mogunost je da je Dawson upotrijebio smjesu sulfata (zajedno s kalij-dikromatom ili uz njega) prilikom kemijskog treti ranja kostiju radi njihova uvrivanja nakon iskopavanja, ime se dio hidroksil-apatita u kostima pretvorio u gips. Druga mogunost je da se gips akumulirao dok se lubanja nalazi la u piltdownskom ljunku. Znanstvenici iz Britanskog muzeja izja vili su kako je koncentracija sulfata u Piltdownu suvie niska da bi se to moglo dogoditi. No, M. Bowden je primijetio da podzemne vode u tom podruju sadre sulfat u omjeru 3,9 mg/100 g. Priznavi da to nije velika koncentracija, Bowden je rekao da ga je u prolosti moda bilo mnogo vie. Vidjeli smo da se Oakley pozivao na vii udio fluora u podzemnim vodama u prolosti kako bi objasnio neuobia jeno visok sastav fluora u ljudskim kosturima iz Castenedola. Znaajno je to eljust iz Piltdowna nije sadravala gips. inje nica da je gips prisutan u fragmentima lubanje, no ne i u eljusti, u skladu je s hipotezom da navedeni fragmenti, za razliku od eljusti, izvorno potjeu iz piltdownskog ljunka. Krom je sadravalo i pet dijelova lubanje, koje je otkrio Dawson prije nego se pridruio Woodwardu. To se moe objasniti poznatom injenicom da je Dawson uronio kosti u kalij-dikromat kako bi ih ovrsnuo nakon njihova iskopavanja. Drugi fragmenti lubanje, koje su poslije otkrili Dawson i Woodward, nisu sadravali krom. eljusna kost je sadravala krom, to je vjerojatno bio rezultat tehnike bojanja eljezom, koja ukljuuje primjenu smjese eljeza i kalij-dikromata.

Ukratko, mogue je da se kost izvorno nalazila u ljunku Piltdowna, pri emu se tijekom dugog razdoblja zasitila eljezom. Tijekom istog razdoblja, jedan dio kalcij-fosfata u kosti pretvorio se u kalcij sulfat (gips), uslijed djelovanja sulfata u ljunku i podzemnim vo dama. Neke dijelove lubanje Dawson je poslije umoio u kalij-dikromat. To objanjava prisutnost kroma u njima. Fragmenti kostiju koje su poslije otkrili Dawson i Woodward, nisu bili uronjeni u otopinu kalij-dikromata, pa tako ni ne sadre krom. S druge strane, eljust je umjetno zamrljana eljezom, to je rezultiralo samo povrinskom koloracijom. Tehnika mrljanja ukljuivala je primjenu smjese kro ma, to objanjava prisutnost kroma u eljusti, no njome nije nastala i sadra. S druge strane, prihvatimo li teoriju da su eljezne mrlje na dije lovima lubanje (kao i na eljusti) krivotvorene, moramo pretposta viti da je krivotvoritelj primijenio tri razliite tehnike bojenja: 1.) Prema znanstvenicima Britanskog muzeja, prva tehnika je ukljui vala otopinu eljeznog sulfata i kalij-dikromata, koja je posluila kao oksidans, ime je nastao nusproizvod u obliku sadre (kalcij-sulfata). Time bi se mogla objasniti prisutnost sadre i kroma u pet kosti lubanje s tragovima eljeza, koje je prvi otkrio Dawson. 2.) etiri fragmenta lubanje, koje su otkrili Dawson i Woodward, sadravale su sadru, no ne i krom. To znai da tehnika bojenja u tom sluaju ni je ukljuivala kalij-dikromat. 3.) eljust, koja je sadravala krom, no ne i sadru, zacijelo je obojana treom metodom, koja je ukljui vala primjenu sastava eljeza i kroma, no njome nije nastala sadra. Nije jasno zato se krivotvoritelj posluio tolikim tehnikama, kada je jedna mogla biti sasvim dovoljna. Isto tako, zagonetno je zato je krivotvoritelj neoprezno ostavio mnogo manje mrlja na eljusti, nego na lubanji i tako riskirao razotkrivanje. Dodatan dokaz, u obliku iskaza svjedoka, navodi na pretpostav ku da lubanja ustvari izvorno potjee iz ljunka Piltdowna. Svjedok je Mabel Kenward, ki Roberta Kenwarda, vlasnika Barkham Manor-a. Novine Telegraph su 23. veljae 1955. objavile pismo gice. Kenward u kojemu se nalazila sljedea izjava: "Jednog dana dok su iskopavali u netaknutom ljunku, jedan od radnika je ugledao neto za to je mislio daje kokosov orah. Prelomio gaje pijukom, te jedan

dio zadrao, a drugi bacio." Osobito je bitna izjava daje ljunak bio netaknut. ak je i Weiner napisao: "ne moemo odmah odbaciti priu o ko paima u ljunku i njihovim 'kokosima' kao izmiljotinu, naizgled uvjerljivu priu koja na prikladan nain potvruje povijest kostiju ... Dakle, ako su radnici doista otkrili dio lubanje, mogue je da to nije bio polu-fosil Eoanthropusa, nego je rije o mlaem i obinom grobu .." Weiner je pretpostavio da je krivac, tko god on bio, moda zami jenio komadie lubanje onima koji su doista otkriveni. No, ako su radnici otkrili 'mlai i obian grob', gdje se onda nalazi ostatak ko stura? Na kraju je Wiener pretpostavio da je lana lubanja koju su radnici pronali, podmetnuta. No, Mabel Kenward je posvjedoila da je povrina, u trenutku kada su radnici poeli iskopavanja, bila netaknuta. Uitelj prirodnih znanosti, Robert Essex, koji je osobno upoznao Dawsona izmeu 1912. i 1915., na zanimljiv je nain posvjedoio o otkriu eljusti iz Piltdowna, odnosno, kako se ini, vie njih. Essex je 1955. napisao: "Druga eljust otkrivena u Piltdownu, koju dr. Weiner nije spomenuo, imala je mnogo vie ljudskih, nego majmu nolikih obiljeja, te je tako vjerojatno pripadala dijelovima lubanje iz Piltdowna, koji su oito pripadali ovjeku. Osobno sam vidio i drao u ruci tu eljust, te znam tko ju je u svojoj torbi donio u Dawsonov ured." Essex potom navodi jo neke pojedinosti. U to je doba bio uitelj prirodopisa u lokalnoj gimnaziji, koja se nalazila u blizini Dawsonovog ureda. Essex je izjavio: "Jednoga dana dok sam onuda pro lazio, jedan od slubenika, kojeg sam dobro poznavao, pozvao me da uem kako bi mi pokazao dio fosilne eljusti s tri vrsto privr ena kutnjaka, koja je vie nalikovala ljudskoj, nego majmunskoj. Na pitanje gdje je taj predmet otkriven, odgovorio mi je 'u Piltdow nu'. Slubenik je tvrdio da ga je donio jedan od 'kopaa', koji je, doavi u ured da razgovara s gosp. Dawsonom, nosio torbu poput one za alat. Nakon to su mu rekli da je gosp. Dawson slubeno na sudu, rekao je da e ostaviti torbu i poslije se vratiti. Kada je otiao, slubenik je otvorio torbu u kojoj je ugledao ovu eljust. Vidjevi me kako prolazim, domahnuo mi je i pozvao da uem. Savjetovao

sam ga daje vrati u torbu, jer e se gosp. Dawson ljutiti sazna li to je uinio. Poslije sam saznao kako je gosp. Dawson jo uvijek bio na sudu kada se 'kopa' vratio, potom uzeo svoju torbu i otiao." Essex je poslije vidio fotografije piltdownske eljusti. Uoivi da nije rije o istoj eljusti koju je vidio u Dawsonovom uredu, o tome je obavijestio Britanski muzej. Otkrie ljudske eljusti potvruje stajalite da se ljudska lubanja otkrivena u Piltdownu, izvorno nalazila u ljunku. ak i da prihva timo pretpostavku da su sve druge kosti koje se povezuju s njom, krivotvorene, ako je lubanja otkrivena in situ, moemo rei da je vjerojatno rije o ostacima Homo sapiens sapiensa s kraja srednjeg ili poetka kasnog pleistocena. UTVRIVANJE KRIVCA Veina knjiga, koje potpuno prihvaaju teoriju da su fosili i orua iz Piltdowna krivotvorine, usredotoile su se na utvrivanje krivca. Weiner i Oakley, izmeu ostalih, tvrdili su da je glavni krivac paleontolog-amater Dawson. Profesionalni znanstvenik Woodward, na taj nain je odrijeen krivnje. No, ini se da krivotvorine iz Piltdowna zahtijevaju veliko tehni ko znanje i sposobnost - mnogo vee od onog kojim je naizgled raspolagao amaterski antropolog Dawson. Treba imati na umu da su fosili ovjeka iz Piltdowna otkriveni zajedno s fosilima izumrlih sisavaca. ini se da je u prii iz Piltdowna nedvojbeno morao sudje lovati profesionalan znanstvenik, koji je imao iskustva s rijetkim fosilima i znao ih je odabrati i izmijeniti tako da nalikuju izvornim ivotinjskim ostacima odgovarajue starosti. Neki su pokuali prebaciti krivnju na Teilharda de Chardina, koji je studirao na oblinjem jezuitskom koledu i poznavao je Dawsona ve od 1909. Wiener i njegovi suradnici su vjerovali da zub stegodonta, koji je otkriven u Piltdownu, potjee iz nalazita u Sjevernoj Africi, koji je vjerojatno posjetio Teilhard de Chardin izmeu 1906. i 1908., dok je predavao na Sveuilitu u Kairu. Drugi osumnjieni bio je Woodward. On je osobno iskopao neke fosile. Pretpostavlja se da bi on vjerojatno uoio da su fosili podme tnuti. Zato se sumnja da je i on sudjelovao u zavjeri. Osim toga, on

je imao neposredan pristup prvim piltdownskim fosilima, koji su potom, pod njegovim nadzorom, pohranjeni u Britanskom muzeju. To bi se moglo protumaiti kao njegov pokuaj da sprijei druge znanstvenike da uoe prijevaru. Ronald Millar, autor knjige The Piltdown Men, posumnjao je u Graftona Eliota Smitha. Budui da nije osobito volio Woodwarda, Smith mu je vjerojatno pokuao namjestiti stupicu elegantno zami ljenom prijevarom. Smith je, poput Teilharda de Chardina, takoer izvjesno vrijeme boravio u Egiptu, gdje je imao pristup fosilima koje je moda podmetnuo u Piltdownu. Profesor antropologije na Queens Colledge-u sveuilita u New Yorku, Frank Spencer, napisao je knjigu u kojoj krivotvoriteljem na ziva sir Arthura Keitha, kustosa muzeja Hunterian pri Royal College of Surgeons. Keith je vjerovao da su se suvremeni ljudi razvili mno go prije nego to su to prihvaali drugi znanstvenici, to ga je, kako tvrdi Spencer, natjeralo da zajedno s Dawsonom podmetne dokaz u potvrdu svoje hipoteze. Drugi osumnjienik bio je William Sollas, profesor geologije na Cambridgeu. Njega na audio-zapisu spominje engleski geolog James Douglas, koji je umro 1979. u dobi od 93 godine. Sollas nije volio Woodwarda, koji je kritizirao njegovu metodu izrade gipsanih odlje va fosila. Douglas se u svojoj poruci prisjea da je Solasu poslao zube mastodonta iz Bolivije, nalik onima koji su otkriveni u Pilt downu, te da je Solas primio i odreenu koliinu kalij-dikromata, kemikaliju kojom su navodno zamrljani mnogi uzorci iz Piltdowna. Sollas je 'posudio' i neke majmunske zube iz oxfordske muzejske zbirke. Kako tvrdi Douglas, Sollas je potajno uivao gledajui Wood warda kako se obmanjuje krivotvorinama iz Piltdowna. No, ako su fosili iz Piltdowna doista proizvod prijevare, njezin motiv vjerojatno nije bio samo osobna osveta. Spencer je rekao da je dokaz: "zamiljen tako da izdri sve znanstvene provjere i na taj nain da potvrdi eljeno tumaenje ljudskog fosilnog zapisa." Jedno od moguih objanjenja zato je profesionalni znanstvenik pribjegao prijevari, jest neadekvatnost dokaza o ljudskoj evoluciji, koji su skupljeni do poetka 20. st. Darwin je objavio Podrijetlo vrsta 1859., neposredno nakon ega je poela potraga za fosilnim doka-

zom, koji povezuje Homo sapiensa s drevnim miocenskim majmu nima. Osim otkria koji navode na postojanje potpuno suvremenih tipova ljudi u pliocenu i miocenu, javanski ovjek i eljust iz Heidelberga bili su jedina fosilna otkria, kojima je raspolagala znanost. Isto tako, kako smo vidjeli u 8. poglavlju, javanski ovjek nije oso bito uivao jednoglasnu potporu znanstvene zajednice. Od trenutka njegova otkria isticale su se zlobne pretpostavke da majmunolika lubanja nije istovjetna ovjekolikoj bedrenoj kosti, koja se nalazila 13,5 m daleko od nje. Dalje, mnogi znanstvenici u Engleskoj i Ame rici, kao to su Arthur Smith Woodward, Grafton Eliot Smith i sir Arthur Keith, razvijali su alternativne teorije o ljudskoj evoluciji, prema kojoj se ovjekolika lubanja s istaknutim onim arkadama, oblikovala prije ovjekolike eljusti. Meutim, javanski ovjek je imao majmunoliku lubanju sa sputenim arkadama. Budui je toliko mnogo znanstvenika spekuliralo o identitetu i motivima navodnog piltdownskog krivotvoritelja i mi bismo predlo ili nesigurnu hipotezu. Razmislite o sljedeem scenariju. Radnici na Barkham Manor-u doista su otkrili izvornu lubanju iz srednjeg pleistocena, na nain koji je opisala Mabel Kenward. Njezine dije love su predali Dawsonu, koji je o tome obavijestio Woodwarda, s kojim se redovno dopisivao. Woodward, koji je razvio svoju teoriju o ljudskoj evoluciji i bio je veoma zabrinut zbog nedostatka dokaza o evoluciji nakon 50 godina istraivanja, zamislio je prijevaru i pod metnuo krivotvorinu. No, to nije uinio sam, nego u suradnji s od reenim brojem znanstvenika povezanih s Britanskim muzejom, koji su mu pomogli pribaviti uzorke i pripremiti ih tako da izdre sve provjere znanstvenika, koji o zavjeri nisu nita znali. Oakley, koji je odigrao veliku ulogu u razotkrivanju piltdownske prijevare, napisao je: "Materijal iz Trinila [javanski ovjek] bio je beznadno nepotpun, zbog ega su mnogi znanstvenici smatrali da nije prikladan dokaz za Darwinovu teoriju o evoluciji ovjeka. Katkad sam se pitao nije li jedan od zamrenog niza motiva za piltdownsku prijevaru, bilo nepromiljeno nestrpljivo oekivanje otkria mnogo prihvatljivije 'izgubljene karike'." Weiner je takoer priznao sljedeu mogunost: "Moda je motiv bila luda elja da se nauk o ljudskoj evoluciji opravda podmetanjem

'neophodne' izgubljene karike'... Piltdown je moda bio neodolji vo privlaan nekom fanatinom biologu da dokae ono to je priro da stvorila, no nije uspjela sauvati." Na nesreu hipotetskih zavjerenika, otkria koja su se pojavila u sljedeih nekoliko desetljea, nisu potvrdila teoriju o evoluciji predsta vljenu krivotvorinama iz Piltdowna. Otkria novih uzoraka javanskog i pekinkog ovjeka, kao i ostaci australopiteka otkriveni u Afri ci, omoguila su mnogim znanstvenicima da dokau hipotezu o maj munolikom ovjekovu pretku s niskim onim arkadama, dakle samu ideju koju je piltdownski ovjek s izboenim arkadama trebao opo vrgnuti i zamijeniti. Kako je prolazilo vrijeme, bilo je sve tee utvrditi odrivo evolu cijsko podrijetlo fosilnih hominida. Ostatak znanstvenika povezanih s Britanskim muzejom, u kritinom su trenutku odluili neto uini ti. Tako su, vjerojatno regrutirajui neupuene kolege, organizirali sustavno razotkrivanje prijevare, koju su poinili poetkom stolje a. U tom cilju su vjerojatno dalje modificirali uzorke kemijskim i fizikim metodama kako bi potkrijepili teoriju o krivotvorinama. Mnogima moda zvui nevjerojatnom ideja o postojanju skupine zavjerenika, koji su u povezanosti s Britanskim muzejom, najprije zamislili prijevaru, a potom je odluili razotkriti. No, ona se osniva na istom ili moda manjem broju dokaza kao i optube tuitelja. To liko je mnogo britanskih znanstvenika bilo osumnjieno, ukljuujui neke iz Britanskog muzeja, da ta teorija zavjere ne proiruje mnogo krug moguih poinitelja. Moda meu suradnicima Britanskog muzeja nije bilo zavjerenika. No, kako tvrde mnogi znanstvenici, netko tko je raspolagao strunim znanjem, poinio je, sam ili u suradnji s drugima, veoma uspjenu prijevaru. Ravnatelj Britanskog prirodoslovnog muzeja, Gavin De Beer, vjerovao je da e metode kojima je razotkrivena piltdownska prije vara: "onemoguiti uspjeno ponavljanje sline prijevare u budu nosti." No, krivotvoritelj koji poznaje suvremene kemijske i radiometrijske metode datiranja, mogao bi proizvesti krivotvorinu koja se ne bi mogla lako razotkriti. Doista, ne moemo sigurno rei da u

najveim svjetskim muzejima ne postoji jo neka krivotvorina nalik piltdownskoj, koja e tek biti razotkrivena. Dakle, piltdownski sluaj imao je tetan uinak. No, koliko je po znato, ini se da su takvi sluajevi rijetki. Meutim, postoji druga, mnogo podmuklija prijevara, koja ima dalekosenije uinke - rutin sko ureivanje i reklasificiranje podataka u skladu sa strogim teoret skim predodbama. Vayson de Pradenne s Ecole d'Anthropologie u Parizu, napisao je u svojoj knjizi Fraudes Archeologiques (1925.) ("Arheoloke pri jevare"): "Znanstvenici esto imaju unaprijed zamiljene ideje i, ne poinivi stvarne prijevare, ne oklijevaju izmijeniti opaene injeni ce tako da odgovaraju njihovim teorijama. Naprimjer, ovjek moe pretpostavljati da se zakon napretka pretpovijesnih industrija mora svugdje i uvijek vidjeti u najmanjim pojedinostima. Uoivi u nekoj naslazi istodobnu prisutnost vjeto izraenih artefakata i onih prim itivnijih, on zakljuuje da zacijelo postoje dvije razine: od kojih nia sadri primitivnije uzorke. Svoja otkria e klasificirati na temelju njihova tipa, a ne geolokog sloja u kojima ih je otkrio. Ako na dnu otkrije istananije izraeno orue, rei e da je ono sluajno ondje dospjelo i da se uzorak mora reintegrirati na njegovo izvorno mjesto, tako to e ga postaviti meu predmete iz viih razina. Na taj nain, to se tie stratigrafskog predstavljanja svojih uzoraka, poinit e pravu prijevaru; prijevaru s ciljem potvrivanja unaprijed zamiljene ideje, koju je vie ili manje svjesno poinio ovjek s dobrom namje rom, kojeg nitko nee nazvati prevarantom. Takvih sluajeva ima mnogo, a injenica da ne spominjem niija imena, ne znai da mi nisu poznata." Takve stvari se ne dogaaju samo u Britanskom muzeju, nego u svim drugim muzejima, na sveuilitima i drugim sreditima paleoantroplokog istraivanja diljem svijeta. Iako se svaki pojedini sluaj filtriranja znanja moda ne ini osobito znaajnim, njihov kumulati van uinak je golem jer oni slue radikalnom iskrivljavanju i zamuivanju prave slike o podrijetlu i starosti ovjeka. Obilje injenica navodi na zakljuak da su bia nalik ljudima i vjela mnogo prije nego to to elimo vjerovati - u pliocenu, mioce nu, oligocenu, eocenu i starijim razdobljima. Ostaci majmuna i maj-

munolikih ljudi takoer potjeu iz istih vremenskih razdoblja. Pre ma tome, mogue je da su razliite vrste hominida istodobno ivjele kroz povijest. To je najjasnija slika koja proizlazi iz svih dokaza ko jima raspolaemo. Evolucijski slijed moemo utvrditi tek nakon to eliminiramo masu dokaza - uz izuzetak samo onih fosila i artefakata koji se uklapaju u unaprijed stvorene predodbe. Takvo neo pravdano eliminiranje dokaza, koji su istraeni jednako podrobno kao i oni slubeno prihvaeni, prijevara je znanstvenika koji ele potkrijepiti odreenu teoriju. Ta obmana oito nije rezultat namjerno zamiljene zavjere, kao u sluaju krivotvorenja piltdownskog ovjeka (ako je to doista bio sluaj). Naime, ona je neizbjena posljedica drutvenih procesa filtriranja znanja koji se provode u krugu znan stvene zajednice. No, iako u paleontologiji moda postoji mnogo nesvjesnih prije vara, sluaj iz Piltdowna pokazuje da to polje znanosti obiljeavaju i neki sluajevi pomno isplaniranih i namjernih obmana.

10. POGLAVLJE

Pekinki ovjek i druga otkria u Kini

Nakon otkria ovjeka iz Jave i Piltdowna, teorija o ljudskoj evolu ciji i dalje je bila nesigurna. Duboisovi fosili Pithecanthropusa erectusa nisu dobili potporu cijele znanstvene zajednice, to je jo vie pogorao incident iz Piltdowna. Znanstvenici su nestrpljivo oekivali sljedea znaajna otkria, nadajui se da e ona rasvijetliti evolucij ski razvoj hominida. Mnogi su vjerovali da e eljeni fosili hominida biti otkriveni u Kini. Drevni Kinezi su nazivali fosile zmajevim kostima. Uvjereni da zmajeve kosti posjeduju iscjeliteljske moi, kineski ljekarnici su ih stoljeima, u obliku praha, mijeali s lijekovima i ljekovitim napici ma. Tako su kineske ljekarne predstavljale neoekivana nalazita za prve zapadnjake paleontologe. Godine 1900., dr. K. A. Haberer je skupio fosile sisavaca od jednog kineskog ljekarnika, koje je potom poslao Sveuilitu u Munchenu, gdje ih je Max Schlosser prouio i katalogizirao. Schlosser je meu tim uzorcima pronaao i zub iz okolice Pekinga, koji je izgledao kao: "trei gornji kutnjak, koji je pripadao ovjeku ili jo nepoznatom antropoidnom majmunu." Schlosser je zakljuio da Kina predstavlja dobro mjesto za potragu za primitivnim ovjekom. ZHOUKOUDIAN Schlosserovu ideju je prihvatio, izmeu ostalih, Gunnar Andersson, vedski geolog koji je radio za Kineski institut za geoloka mjerenja. Andersson je 1918. posjetio mjesto Chickushan ili takozvano brdo Kokoja kost, koje se nalazi pokraj sela Zhoukoudiana, udaljenog 40 km jugoistono od Pekinga. Ondje je u starom vapnenakom ka menolomu, uoio pukotinu od crvene gline u kojoj su se nalazile fosil ne kosti, koje su upuivale na postojanje drevne pilje, koja je danas zatrpana.

Godine 1921., Andersson je ponovno otiao u Chikushan. S njime su bili i Otto Zdansky, austrijski paleontolog koji je ondje poslan kao njegov pomonik, te Walter M. Granger iz Amerikog prirodoslovnog muzeja. Njihova prva iskopavanja nisu rezultirala znaajnim otkri ima, i ukljuivala su samo neke mlae fosile. No, poslije su neki lokalni seljaci rekli Zdanskyju da u blizini, pokraj male eljeznike postaje u Zhoukoudianu, postoji mjesto s veim zmajevim kostima. Ondje je Zdansky otkrio drugi vapnena ki rudnik, u ijim su zidovima, kao i na prvom, bile pukotine ispunje ne crvenom glinom i slomljenim kostima. Andersson je posjetio to nalazite, gdje je otkrio neke slomljene komadie kremena. za koje je pretpostavio da su primitivno orue. Budui da kremen nije bio prirodno povezan s tim mjestom, Andersson je zakljuio da su ih on dje donijeli hominidi. No, Zdansky, koji se nije odvie dobro slagao s Anderssonom, opovrgavao je njegovo tumaenje. No, Andersson je ostao uvjeren u svoju teoriju. Promatrajui zid od vapnenca, rekao je: "Osjeam da ovdje lee ostaci jednog od naih predaka i samo je pitanje trenutka kada emo ga pronai." Zamolio je Zdanskyja da nastavi pretraivati zatrpanu pilju: "Ne urite se i istraujte, ako treba, sve dok pilja ne bude potpuno prazna." Izmeu 1921. i 1923., Zdansky je, prilino nevoljko, kratko isko pavao to mjesto. Otkrio je drevnog ovjekova pretka - dva zuba za koja se prvotno pretpostavilo da potjeu iz ranog pleistocena. Zubi - donji pretkutnjak i gornji kutnjak - iskopani su zajedno s drugim fosilima i brodom otpremljeni u vedsku radi daljnjeg istraivanja. Zdansky je 1923. u vedskoj objavio studiju o svom radu u Kini, u kojoj nije spomenuo zube. O tome se sluaju vie nije raspravljalo. No, 1926., vedski pre stolonasljednik, koji je bio predsjednik vedskog Vijea za istrai vanje Kine i pokrovitelj paleontolokog istraivanja, planirao je otputovati u Peking. Profesor Wiman sa Sveuilita u Uppsali, zamo lio je svog biveg studenta Zdanskyja, da pronae neto zanimljivo to bi mogao predstaviti princu. Zdansky je poslao Wimanu izvjee s fotografijama, o zubima koje je otkrio u Zhoukoudianu. To izvjee je proitao J. Gunnar Andersson na sastanku u Pekingu, na kojemu

je sudjelovao i vedski prestolonasljednik. Andersson je rekao slje dee o zubima: "ovjek kojeg sam predvidio je otkriven." DAVIDSON BLACK Druga osoba koja je smatrala da Zdanskyjevi zubi predstavljaju jasan dokaz o fosilnom ovjeku, bio je Davidson Black, mladi ka nadski lijenik koji je ivio u Pekingu. Davidson Black je 1906. diplomirao na Medicinskom fakultetu sveuilita u Torontu. No, mnogo ga je vie zanimala ljudska evolu cija nego medicina. Black je vjerovao da su se ljudi razvili u sjevernoj Aziji, pa je elio otii u Kinu kako bi pronaao fosilni dokaz, koji e potvrditi njegovu teoriju. No, u tome ga je sprijeio Prvi svjetski rat. Godine 1917., Black se pridruio medicinskim snagama kanad ske vojske. U meuvremenu, njegov prijatelj dr. E. V. Cowdry, ime novan je efom Odsjeka za anatomiju u pekinkom Union Medical College-u zaklade Rockefeller. Cowdry je zamolio dr. Simona Flexnera, direktora Zaklade Rockefeller, da imenuje Blacka njegovim pomonikom. Flexner je to i uinio, te je Black, nakon to se 1919. vratio iz vojske, doao u Peking. Black je na pekinkom Union Medical College-u na sve naine pokuavao smanjiti svoje dunosti kao lijenika kako bi se mogao usredotoiti na svoju pravu ljubav paleoantropologiju. U studenom 1921., kratko je sudjelovao u eks pediciji u sjevernoj Kini, nakon koje su uslijedile i druge ekspedicije. Blackovi nadreeni time nisu bili zadovoljni. No, Black e poslije zadobiti povjerenje Zaklade Rockefeller. Zato se vrijedi osvrnuti na niz dogaaja, koji su utjecali na tu promjenu. Krajem 1922., Black je dr. Henryju S. Houghtonu, direktoru me dicinske kole, izloio plan za ekspediciju na Tajland. Black je vje to povezao svoju strast prema paleoantropologiji s misijom u sklopu medicinske kole. Houghton je napisao Rogeru Greeneu, poslovnom direktoru kole, sljedee: "Iako nisam posve siguran da je Blackov plan potpuno praktian, moram priznati da sam duboko impresioni ran ... dragocjenim vezama koje je uspio uspostaviti izmeu naeg Odsjeka za anatomiju i razliitih ustanova te ekspedicija, koje oba vljaju vaan posao u Kini na poljima, koja su usko povezana s antro-

polokim istraivanjem." Iz ovoga vidimo koliko je bitan imbenik intelektualnog prestia - obina medicina ini se prilino prozainom u usporedbi s kvazi-religijskim traganjem za tajnom o podrijetlu ovjeka, koje je nakon Darwina, rasplamsalo matu znanstvenika diljem svijeta. I sam Houghton je nedvojbeno bio pod tim utjecajem. Ekspedicija je zapoela tijekom Blackovih ljetnih praznika 1923., no, naalost, nije bila uspjena. Godine 1926., Black je sudjelovao na sastanku znanstvenika, na kojemu je J. Gunnar Andersson predstavio vedskom prestolona sljedniku izvjetaj o kutnjacima, koje je 1923. otkrio Zdansky u Zhoukoudianu. Oduevljen tim otkriem, Black je prihvatio Anderssonov prijedlog za daljnja istraivanja u Zhoukoudianu. koje e zajedniki provesti Institut za geoloka mjerenja u Kini i Blackov odsjek na pekinkoj Union Medical School. Dr. Amadeus Grabau iz Kineskog instituta za geoloka mjerenja, nazvao je hominida kojeg su trebali istraivati, "pekinkim ovjekom". Black je na svoje zadovoljstvo ishodio velikodunu svotu novca od Zaklade Rockefeller. Do proljea 1927., u samom jeku kineskog graanskog rata, u Zhoudoudianu su se ve provodili radovi. Tijekom nekoliko mjese ci mukotrpnih iskopavanja, nisu otkriveni nikakvi ostaci hominida. Konano, kada je ve nastupila jesen i poele su padati hladne kie, to je trebalo obiljeiti zavretak radova, otkriven je samo jedan zub hominida. Na temelju tog zuba, te dva koja je prethodno otkrio Zdan sky (a koji su se sada nalazili u Blackovom posjedu), Black je odluio objaviti otkrie nove vrste fosilnog hominida. Nazvao ga je sinanthropus - kineski ovjek. Black je bio nestrpljiv da obznani svijetu svoje otkrie. No, dok je putovao svijetom pokazujui svoj tek otkriven zub, ustanovio je da nitko nije oduevljen Sinanthropusom. Naprimjer, na godinjem sastanku Amerike udruge anatoma 1928., neki lanovi su otro kri tizirali Blacka to je predstavljao novu vrstu na temelju tako malo dokaza. Black je nastavio putovati, te je tako pokazao zub Alesu Hrdlicki u SAD-u, nakon ega se vratio u Englesku, gdje je upoznao sir Arthura Keitha i sir Arthura Smitha Woodwarda. U Britanskom je mu zeju dao izraditi odljeve kutnjaka pekinkog ovjeka, kako bi ih

podijelio drugim radnicima. Takva vrsta propagande je neophodna da bi se privukla pozornost znanstvene javnosti. ak i znanstvenik mora posjedovati odreene politike vjetine. Vrativi se u Kinu, Black je nastavio sudjelovati u iskopavanjima u Zhoukoudianu, koja su mjesecima bila jalova. No, 5. prosinca 1928. napisao je Keithu: "Posljednjih nekoliko dana sezonskih radova kao da su obavijeni nekom magijom, jer dva dana prije njihova zavretka Bohlin je otkrio desnu polovicu donje eljusti Sinanthropusa s tri uvrena kutnjaka in situ." PREOBRAAJ ZAKLADE ROCKEFELLER No, sada su se nazirali financijski problemi. Novana sredstva Za klade Rockefeller, odobrena za iskopavanja, prijetila su isuivanjem u travnju 1929. Zato je Black u sijenju poslao pismo direktorima, u kojima ih je zamolio da podupru iskopavanja u Zhoukoudianu os nivanjem Laboratorija za istraivanje kenozoika (kenozoik je geo loko razdoblje koje obuhvaa paleocen i holocen). U travnju je primio oekivanu donaciju. Samo nekoliko godina prije toga, predstavnici Zaklade Rocke feller su na sve naine pokuavali sprijeiti Blacka da neposredno sudjeluje u paleoantropolokom istraivanju. No, sada su mu pruili potpunu podrku, utemeljivi posebnu ustanovu za istraivanje fo silnih ostataka ljudskih predaka. Zato je Zaklada Rockefeller promi jenila svoje stajalite prema Blacku i njegovu radu? Vrijedno je de taljnije pozabaviti se tim pitanjem, jer emo vidjeti da su financijski doprinosi odigrali kljunu ulogu u istraivanju ljudske evolucije, koje su provodili znanstvenici poput Blacka. Novane potpore e imati i vanu ulogu u objavljivanju otkria i njihova znaenja nestrpljivoj javnosti. Kako je 1967. napisao Warren Weaver, znanstvenik i predstavnik Zaklade Rockefeller: "U savrenom svijetu, ideja se moe roditi, njegovati, razvijati i obznaniti svima, kritizirati i usavravati, te upotrijebiti u dobru svrhu bez okrutne injenice da je u tom postupku sudjelovala financijska potpora. U praktinom svijetu u kojem ivimo, to se dogaa rijetko, a moda i nikada." Za Weavera su bioloka pitanja bila najznaajnija. On je smatrao da su ubrzanje subatomskih estica i programi istraivanja svemira,

o kojima se masovno izvjetavalo u novinama, tek neto vie od znanstvenog hira. Dodao je: "Mogunosti, koje jo uvijek nisu po drobno istraene, lee u razumijevanju prirode ivih bia. Kada je Zaklada Rockefeller 1932. pokrenula svoj 25-godinji program istraivanja tog podruja, inilo se da su biologija i medicinske zna nosti spremne za prijateljsku invaziju znanosti fizike ... sada raspo laemo sredstvima za otkrivanje, na najdiscipliniranijoj i najpreci znijoj razini molekularnog djelovanja, kako stvarno radi ovjekov sredinji ivani sustav, kako on misli, ui, pamti i zaboravlja ... Osim fascinacije spoznajom o povezanosti uma, mozga i tijela, praktina vrijednost takvih istraivanja potencijalno je golema. Samo emo na taj nain moi stei podatke o naem ponaanju, koji mogu dovesti do mudre i dobrohotne kontrole." Ako to znai da je Zaklada Rockefeller istodobno sponzorirala istraivanja o ljudskoj evoluciji u Kini, tada je razvijala podroban plan za financiranje biolokog istraivanja u svrhu razvijanja meto da za uinkovitu kontrolu ljudskog ponaanja. Da bismo ispravno razumjeli Blackovo istraivanje pekinkog ovjeka, moramo ga razmatrati upravo u tom kontekstu. Tijekom posljednjih desetljea, znanost je razvila obuhvatnu ko zmologiju, koja objanjava podrijetlo ljudi, koji su nastali u 4 mili jarde godina, u dugom procesu kemijske i bioloke evolucije na ovom planetu, koji se oblikovao nakon Velikog praska, koji je obiljeio poetak svemira prije otprilike 16 milijarda godina. Teorija o Veli kom prasku i podrijetlu svemira, koja se osniva na fizici subatomskih estica i astronomskih promatranja iz kojih proizlazi da ivimo u beskonanom svemiru, toliko je usko povezana s teorijom o bio kemijskoj evoluciji svih oblika ivota, ukljuujui ljude. Velike nov ane potpore, osobito sredstva Zaklade Rockefeller, omoguile su poetna istraivanja povezana s tom materijalistikom kozmologijom, koja je iz praktinih potreba otjerala Boga i duu u podruje mito logije - barem to se tie intelektualnih sredita suvremene civiliza cije. Sve to zvui nevjerojatno, s obzirom na injenicu da su dobro tvorna djela Johna D. Rockefellera prvotno bila usmjerena prema baptistikim crkvama i misijama. Raymond D. Fosdick, jedan od

prvih predsjednika Zaklade, rekao je da su Rockefeller i njegov glavni financijski savjetnik, baptistiki uitelj Frederick T. Gates, bili: "nadahnuti dubokim religijskim uvjerenjima." Godine 1913., organizirana je dananja Zaklada Rockefeller. Meu zakladnicima su bili Frederick T. Gates; John D. Rockefeller, Jr.; dr. Simon Flexner, direktor Rockefeller Instituta za medicinska istrai vanja; Henry Pratt Judson, ravnatelj Sveuilita u Chicagu; Charles William Eliot, bivi ravnatelj Harvarda; te A. Barton Hepburn, pred sjednik Chase National Bank. U sklopu te nove zaklade i druge do brotvorne ustanove Rockefellera nastavile su svoje djelovanje. Zaklada Rockefeller je prvotno bila usredotoena na javno zdrav stvo, medicinu, poljoprivredu i obrazovanje, izbjegavajui sve kontroverzne stvari. Tako se poela udaljavati od religije, a osobito Baptistike crkve. Teko je rei zato se to dogodilo. Moda je Ro ckefeller shvatio da je svoje bogatstvo stekao iskoritavanjem napredaka suvremene znanosti i tehnologije. Moda je motiv bila sve vea uloga koju je znanost imala na tradicionalnom polju milosra - kao to je medicina. No, bez obzira na razloge, Rockefeller je u svojoj zakladi poeo zapoljavati sve vie znanstvenika, a tu promjenu je odraavala i politika doniranja. Toj promjeni, kako se ini, prilagodio se ak i bivi baptistiki uitelj Gates. On je elio osnovati ne-sektako sveuilite u Kini. No, istaknuo je da se: "misionarska tijela u domovini i inozemstvu, izra zito nesklono, ak prijetei neprijateljski odnose prema tome tvrdei da streme nevjernitvu." Osim toga, kineska vlada je eljela kontro lu, to Zaklada nikako nije mogla dopustiti. Charles W. Eliot, ravnatelj Harvardske medicinske kole u angaju, predloio je rjeenje: medicinski koled koji e sluiti kao ulaz za sve ostale znanosti Zapada. U njemu mehanistika znanost poka zuje svoju tihu, ali militantnu ideologiju, koju vjeto, zajednikim na porima promiu znanstvenici, uitelji i bogati industrijalci, s ciljem uspostavljanja globalne intelektualne prevlasti. Strategija osnivanja medicinskog koleda, koju je predloio Eliot, uspjela je. Kineska vlada je odobrila osnutak Union Medical Colledge-a u Pekingu pod okriljem Zaklade. U meuvremenu, dr. Wallace Buttrick, direktor Rockefellerova novoosnovanog Kines-

kog medicinskog odbora, vodio je pregovore s protestantskim mi sionarskim bolnicama u Kini. Pristao je financijski potpomagati te bolnice, iako je, ustvari, bila rije o podmiivanju. Godine 1928., Zaklada Rockefeller i druge dobrovoljne organi zacije u sklopu nje, prolazile su kroz proces promjene, odraavajui sve vee znaenje znanstvenog istraivanja. Svi programi ''povezani s napretkom ljudskog znanja", prebaeni su u Zakladu Rockefeller, koja se reorganizirala na pet odsjeka: meunarodno zdravstvo, medi cinske znanosti, prirodne znanosti, drutvene znanosti i humanistiku. Promjena je zahvatila i sam vrh tako to je znanstvenik, dr. Max Mason, postao predsjednik Zaklade. Mason, koji je bio matemati ki fiziar, bivi je ravnatelj Sveuilita u Chicagu. Kako tvrdi Ray mond D. Fosdick, Mason je: "isticao strukturno jedinstvo povezano s novom orijentacijom programa. Nije se radilo o pet programa, od kojih e svaki predstavljati jedan odsjek Zaklade, nego o jednom osnovnom programu, usmjerenom k opem problemu ljudskog po naanja i s ciljem kontroliranja putem razumijevanja." Tako je Blackov pekinki ovjek zauzeo mjesto u veem okviru izriito jasno izraenog cilja Zaklade Rockefeller, koji je odraavao implicitan cilj velike znanosti - znanstvena kontrola ljudskog ponaanja. POVIJESNO OTKRIE I OKRUTNA KAMPANJA Uz novanu potporu Laboratorija za istraivanje kenozoika Zaklade Rockefeller, Black je nastavio svoja putovanja s ciljem promoviranja pekinkog ovjeka. Nakon toga se vratio u Kinu, gdje su se iskopa vanja u Zhoukoudianu odvijala sporo, bez znaajnijih otkria ostata ka Sinanthropusa. inilo se da meu radnicima slabi poetno odu evljenje. No, prvog dana u prosincu, na samom zavretku sezone, Pei Wenzhong je naiao na povijesno otkrie. Pei je poslije napisao: "Naiao sam na gotovo potpunu lubanju Sinanthropusa. Uzorak je bio dije lom vrsto ukopan u slobodnom pijesku, a dijelom u vrstoj matri ci, tako da ga je bilo veoma teko iskopati." Pei se nakon toga bicik lom odvezao do 40 km udaljenog Laboratorija za istraivanje keno zoika, gdje je lubanju pokazao Blacku. To je otkrie pretvorilo Blacka u medijsku senzaciju. U rujnu 1930., sir Grafton Elliot Smith je stigao u Peking kako bi pregledao

nalazite i fosile. Black je iskoristio tu priliku kako bi ga potaknuo da pokrene brzu kampanju promoviranja pekinkog ovjeka u Ame rici. Vrativi se u Ameriku, Smith je oito veoma dobro uinio taj posao. U prosincu Black je napisao veoma otvoreno pismo dr. Henryju Houghtonu, direktoru pekinke medicinske kole, koji se nalazio na odmoru u Americi: "Da sam se svaki put posramio zbog hladnokrv ne reklamne kampanje koju sam zamislio i koju je proveo G. E. S., lice bi mi ostalo zauvijek grimizno." Blackova novosteena slava osigurala mu je daljnji pristup nov anim sredstvima Zaklade Rockefeller. U svom pismu sir Arthuru Keithu, napisao je: "Juer smo primili brzojav Elliota Smitha, to znai da se sigurno vratio s napornog putovanja. On se osobito tru dio raditi u interesu Instituta i Laboratorija za istraivanje kenozoika, a nakon to je za nas promovirao sinantropa u Americi, sljedeih godinu dana bit e mi relativno lako ishoditi jo novca od sadanjih vlasti." Pekinki ovjek je stigao u pravom trenutku za zagovornike teo rije o ljudskoj evoluciji. Nekoliko godina prije toga, u jednome od najpoznatijih suenja u svjetskoj povijesti, sud drave Tennessee je proglasio Johna T. Scopesa krivim za nauavanje o evoluciji, to je predstavljalo kazneni prekraj. Znanstvenici su se eljeli osvetiti. Tako su velikoduno doekali svaki novi dokaz koji se odnosio na pitanje ljudske evolucije. Drugi problem bio je u javnosti neprestano reklamiran Hesperopithecus, pretpovijesni ovjekoliki majmun, kojeg su paleoantropolozi konstruirali na temelju samo jednog ovjekolikog zuba otkri venog u Nebraski. Na opu sramotu znanstvenika koji su promicali tog ovjekova pretka, ustanovilo se da ovjekoliki zub pripada fosil noj svinji. U meuvremenu, trebalo je rijeiti dvojbe i jo uvijek aktualnu ra spravu o Duboisovom Pithecanthropusu erectusu. Ukratko, znanstve nicima koji su zagovarali evolucioname ideje, suoene s vanjskom prijetnjom i unutranjim raskolima, bilo je neophodno otkrie koje e uvjerljivo braniti njihove tvrdnje.

VATRA I ORUE U ZHOUKOUDIANU Godine 1931. prvi su se put poela pojavljivati izvjea, koja su govorila o irokoj primjeni vatre i prisutnosti naprednih kamenih i kotanih orua u Zhoukoudianu. No, ti izvjetaji su neobini zato to su ta sustavna iskopavanja u Zhoukoudianu provodili od 1927., struni znanstvenici, koji nisu spominjali vatru ni kameno orue. Naprimjer, Black je 1929. napisao: "Iako je pretraeno vie tisua kubinih metara materijala iz ove naslage, do sada nisu otkriveni ni kakvi predmeti niti su uoeni znakovi uporabe vatre." No. samo nekoliko godina poslije, drugi istraivai, poput Henrija Breuila, iz vjetavali su o debelim slojevima pepela i otkriu stotina kamenih orua na istim nalazitima. Godine 1931., Black i drugi, oito posramljeni novim otkriima povezanima s vatrom i oruem iz Zhoukoudiana. morali su objasniti kako su tako znaajni dokazi godinama izmicali njihovoj pozornosti. Rekli su da su uoili tragove vatre i orua, no da ih nisu spomenuli u izvjetajima jer nisu bili sigurni u njih. injenicu da Teilhard de Chardin, Black, Pei i drugi nisu izvije stili o otkriu obilja orua i znakova uporabe vatre u Zhoukoudianu, moemo objasniti na dva naina. Jedno od objanjenja su predloili oni sami -jednostavno su previdjeli dokaz ili su u njega toliko sum njali da ga nisu smatrali dostojnim zabiljeiti. Druga mogunost je da su i prije Breuilova izvijea znali za tragove vatre i kameno orue, no taj su podatak svjesno preutjeli. Zato? U doba otkria u Zhoukoudianu, tragovi uporabe vatre i kameno orue otkriveni na tome mjestu, openito su se pripisivali Homo sapiensu ili neandertalcima. Kako su tvrdili Dubois i von Koenigswald, na Javi nije otkriveno nikakvo kameno orue ni znakovi uporabe vatre, koji bi se mogli povezati s Pithecanthropusom erectusom. No, Selenkina ekspedicija je izvijestila o otkriu ognjita u Trinilu, no taj podatak nije obznanjen iroj javnosti. Dakle, prvi istraivai Zhoukoudiana moda namjerno nisu e ljeli objaviti otkrie kamenog orua i tragova uporabe vatre zato to su bili svjesni da bi oni mogli poljuljati status sinantropa. Naime, skeptici bi tako mogli pripisati uporabu vatre i orue sinantropovom suvremeniku, iako od njega fiziki i kulturno mnogo naprednijem,

te tako ukloniti sinantropa s njegova poloaja novog i znaajnog o vjekova pretka. Kako emo vidjeti, upravo se to i dogodilo nakon objavljivanja otkria orua i znakova uporabe vatre. Naprimjer, Breuil je 1932. rekao sljedee o povezanosti sinantropa s oruem i znakovima upo rabe vatre: "Neki ugledni znanstvenici pojedinano su mi povjerili ideju da bie, koje se fiziki toliko razlikuje od ovjeka ... nije bilo sposobno za takva djela, koja sam upravo opisao. U tom sluaju, ostaci kostura sinantropa mogli bi se smatrati jednostavno lovakim trofejima, koje bismo mogli pripisati, kao i tragove uporabe vatre i industriju, pravom ovjeku, iji ostaci jo nisu otkriveni." No, sam Breuil je smatrao da je upravo Sinanthropus proizveo orue i upotre bljavao vatru u Zhoukoudianu. Suvremeni istraivai uglavnom potvruju Breuilova stajalita. Sinanthropus se obino opisuje ako iskusan lovac, koji je ivotinje ubijao kamenim orujem i od njih pripravljao jelo uz pomo vatre, u pilji u Zhoukoudianu. Neto drukiju predodbu o sinantropu imaju Lewis R. Binford i Chuan Kun Ho, antropolozi Sveuilita u Novom Meksiku. Oni su rekli sljedee o naslagama pepela: "ini se da su barem dio njih izvorno bile piljske nakupine guana. U nekim sluajevima, te goleme organske naslage su mogle gorjeti... Neutemeljena je pretpostavka da je ovjek ondje upotrebljavao vatru, kao i pretpostavka da su spaljene kosti i drugi materijali, rezultat ovjekova pripremanja hrane vatrom." Binfordova i Hoova teorija da su naslage pepela uglavnom sasta vljene od ptijeg izmeta, nije bila jednoglasno prihvaena. No, njihovu tvrdnju o nepouzdanosti slubene slike pekinkog ovjeka, koja se temelji samo na injenici prisutnosti kostiju, pepela i ostataka hominida na tom nalazitu, vrijedi ozbiljno razmotriti. O pekinkom ovjeku moe se rei samo to, kako tvrde Binford i Ho, da je on vjerojatno bio skuplja koji je moda - a moda i ne - upotrebljavao kameno orue za rezanje mesa sa strvina, koje su za sobom ostavili mesoderi u velikoj pilji, gdje su organski materi jali katkad dugo vremena gorjeli. S druge strane, pekinki ovjek je moda i sam bio lovina piljskih mesodera, jer malo je vjerojatno

da je dobrovoljno ulazio u takvu pilju, ak i samo zato da pobire ivotinjske ostatke. ZNAKOVI KANIBALIZMA Davidson Black je 15. oujka 1934., pronaen mrtav za svojim rad nim stolom. Umro je od sranog udara. U ruci je drao svoju rekon strukciju lubanje Sinanthropusa. Nedugo nakon njegove smrti. Franz Weidenreich je postao direktor Laboratorija za istraivanje kenozoika i napisao je niz opsenih izvjea o fosilima pekinkog ovjeka. Weidenreich je smatrao da fosilni ostaci pojedinih pripadnika vrste Sinanthropus, osobito lubanje, navode na pretpostavku da su oni bili rtve kanibalizma. Veina kostiju hominida otkrivenih u pilji u Zhoukoudianu. bili su fragmenti lubanje. Weidenreich je osobito isticao da svirn relativno potpunim lubanjama nedostaju dijelovi sredinje baze. Primijetio je da neke lubanje suvremenih Melaneana sadre: "iste ozljede, koje su nastale kao rezultat obrednog kanibalizma." Osim injenice da nedostaju bazni dijelovi, Weidenreich je uoio i druge znakove, koji bi se mogli pripisati namjernoj primjeni sile. Naprimjer, na nekim lubanjama su se nalazili tragovi udarca: "koji mogu nastati samo ako je kost jo uvijek bila u stanju u kojemu se mogla oblikovati", navodei da su: "opisane ozlijede vjerojatno na nesene tijekom ivota ili neposredno nakon smrti". Neke od rijetkih dugih kostiju sinantropa, otkrivenih u Zhoukoudianu. takoer su pokazivale znakove, koje je Weidenreich protumaio lomljenjem od strane ovjeka, vjerojatno s ciljem vaenja kotane modine. to se tie injenice da su uglavnom otkriveni dijelovi lubanje, Weidenreich je vjerovao da su u pilju, osim nekolicine dugih kosti ju, donoene samo glave. Izjavio je: "Neobian odabir ljudskih ko stiju ... uinio je sam Sinanthropus. On je lovio svoje srodnike kao i ivotinje, te je sa svojim rtvama postupao na isti nain." Neki suvremeni strunjaci su pretpostavili da je Weidenreichovo tumaenje fosilnih ostataka sinantropa pogreno. Binford i Ho su istaknuli da je sredinji dio na lubanjama hominida, koje su bile pre noene preko rijenog ljunka, istroen. No, lubanje iz Zhoukoudiana oito nisu ondje stigle rijenim strujama.

Binford i Ho su iznijeli teoriju da su mesoderi donijeli kosti ho minida u pilju. No, Weidenreich je 1935. napisao: "Prijenos lovine od... zvijeri je nemogu ... na ljudskim kostima bi trebali biti vidljivi tragovi grienja i glodanja, kojih u ovom sluaju nema." Weidenreich je najboljim objanjenjem smatrao teoriju o kanibalizmu meu sinantropima. No, direktor Institute de Paleontologie Humaine u Francuskoj, Marcellin Boule, predloio je drugu mogunost - naime, da je sinantropa lovio mnogo inteligentniji tip hominida. Boule je vjerovao da mali kapacitet lubanje sinantropa ukazuje na to da taj hominid nije bio dovoljno inteligentan da otkrije vatru ili proizvodi kameno i kotano orue otkriveno u pilji. Ako su ostaci Sinanthropusa doista bili trofeji mnogo inteligent nijeg lovca, tko je on bio i gdje su njegovi ostaci? Boule je istaknuo da u Europi postoji mnogo pilja, koje obiluju rukotvorinama paleolit skog ovjeka, no: "beskrajno je mali broj naslaga u kojima se nalaze lubanje ili kosturi tih proizvoaa". Prema tome, hipoteza da je mnogo inteligentnija vrsta hominida lovila Sinanthropusa, nije odbaena jednostavno zato to u Zhoukoudianu jo nisu otkrivene fosilne kosti. U prethodnim smo poglavljima spomenuli da postoje dokazi, iz drugih krajeva svijeta, koji ukazu ju na postojanje ostataka potpuno ljudskih kostura, istog i mnogo starijeg podrijetla od onih otkrivenih u Zhoukoudianu. Naprimjer, ostaci potpuno ljudskog kostura otkriveni u talijanskom gradu Castenedolu, potjeu iz pliocena, odnosno stariji su vie od 2 milijuna godina. NESTANAK FOSILA Kako smo prethodno spomenuli, jedan od razloga zbog kojih je te ko odgovoriti na mnotvo pitanja o pekinkom ovjeku jest inje nica da izvorni fosili vie nisu dostupni za prouavanje. Iskopavanja u Zhoukoudianu, koja je nadzirao Weidenreich, obustavljena su 1938. zbog gerilskog rata, koji se vodio u oblinjim Zapadnim brdi ma. Poslije, neposredno nakon poetka Drugog svjetskog rata, Wei denreich je u travnju 1941. otiao u Sjedinjene Amerike Drave, nosei sa sobom odljevke fosila pekinkog ovjeka.

Tvrdi se da su u ljeto 1941., izvorne kosti pohranjene u dva lime na kovega i otpremljena pukovniku Ashurstu u Mornarikoj strai amerikog veleposlanstva u Pekingu. Poetkom prosinca 1941., kovezi su navodno otpremljeni vlakom u luku Chimwangtao, gdje su trebali biti ukrcani na ameriki brod President Harrison, kao dio amerikih iskopavanja u Kini. No, 7. prosinca je izvren prepad na vlak, nakon ega su fosili nestali. Nakon Drugog svjetskog rata, ki neska komunistika vlada je nastavila s iskopavanja u Zhoukoudianu, pri emu je otkriveno jo nekoliko fosila. PRIMJER INTELEKTUALNOG NEPOTENJA U lanku o Zhoukoudianu, koji se pojavio u lipnju 1938. u asopisu Scientific American, dvojica kineskih znanstvenika, Wu Rukang i Lin Shenglong, predstavila su obmanjujui dokaz o evoluciji ovjeka. Wu i Lin su istaknuli dvije tvrdnje: 1.) Kapacitet lubanje sinantropa poveava se od najnie razine nalazita u Zhoukoudianu (star ih 460 000 godina) do najvie razine (stare 230 000 godina), to upuuje na pretpostavku da se sinantrop razvijao u smjeru Homo sapiensa.; 2.) Tip i razmjetenost kamenog orua takoer upuuju na evoluciju sinantropa. Kako bi potvrdili svoju teoriju, Wu i Lin su analizirali kapacitet 6 relativno itavih lubanja sinantropa otkrivenih u Zhoukoudianu. 3 Izjavili su: "Izmjeren kapacitet najstarije lubanje iznosi 915 cm , etiri mlae lubanje u prosjeku imaju obujam 1075 cm3, a najmlaa 1140 cm 3 ." Na temelju toga, Wu i Lin su zakljuili: "ini se da se veliina mozga tijekom ivota u pilji, poveala vie od 100 cm3." Dijagram objavljen u lanku Scientific American-a, prikazivao je poloaje i obujme lubanja otkrivenih na Lokalitetu 1 u Zhoukoudianu (tabela 10.1., stupac A). No, u svom objanjenju tog dijagrama, Wu i Lin nisu spomenuli da najstarija lubanja, otkrivena u sloju 10, pri pada djetetu, koje je umrlo, kako tvrdi Franz Weidenreich, u dobi od 8 ili 9 godina, a prema Davidsonu Blacku, izmeu 11. i 13. godine. Wu i Lin nisu spomenuli ni da je kapacitet jedne od lubanja 3 otkrivenih u slojevima 8 i 9 (lubanja X), iznosio 1225 cm , to je 85 cm3 vie od obujma najmlae lubanje (V), otkrivene u sloju 3. Na temelju svih predstavljenih podataka (tabela 10.1, stupac B), proi-

TABELA 10.1. Dokaz o pretpostavljenom evolucijskom poveanju kapaciteta lubanje Sinanthropusa u Zhoukoudianu, Kina Godina pr. sad. 230 000 Sloj 1-2 3 4 5 350 000 6 7 420 000 460 000 700 000 8 9 10 11-13 1075 cm3 = prosjek 4 lubanje 915 cm3 (III) 1225 cm3 (X), 1015 cm3 (XI), 1030 cm3 (XII), 1025 cm3 (II) 915 cm3 (III) dijete 1140 cm3 (V) 1140 cm3 (V) A: Podaci Wua i Lina iz l983. B: Potpuni podaci

290 000

U asopisu Scientific American (lipanj 1983.), Wu Rukang i Lin Shenglong, pretpostavili su na temelju podataka iz stupca A, da su Sinanthropi razvili vei kapacitet lubanje tijekom razdoblja od 230 000 godina, koliko su ivjeli u pilji u Zhoukoudianu. No, u svojoj tabeli, Wu i Lin nisu spo menuli da je najstarija lubanja (III) pripadala djetetu, to znai da se ni kako ne moe usporeivati s drugim lubanjama, koje su pripadale odraslim pojedincima. Dalje, Wu i Lin su istaknuli prosjean kapacitet 4 lubanje iz 8. i 9. sloja (II, X, XI i XII), ne spomenuvi da je kapacitet jedne od njih (X) iznosio 1225 cm3, to je vie od kapaciteta najmlae lubanje iz sloja 3. Potpuni podaci, prikazani u stupcu B, ne otkrivaju evolucijsko poveanje kapaciteta lubanje. Sve navedene podatke izvorno je predstavio Weidenreich, osim kapaciteta lubanje otkrivene u 3. sloju. Godine 1934., Weidenreich je izvijestio o otkriu nekih manjih dijelova te lubanje, koje je poslije oznaio kao lubanja V. Potom su 1966., kineski paleontolozi otkrili druge dijelove iste lubanje. Rekonstrukcija te lubanje i mjerenja kapaciteta luba nje, provedeni su 1966. god.

zlazi da u razdoblju od prije 460 000 do 230 000 godina, nema usta ljenog poveanja kapaciteta lubanje. Osim to su raspravljali o evolucijskom poveanju kapaciteta lu banje, Wu i Lin su uoili trend izrade manjeg orua u piljskim na slagama u Zhoukoudianu. Isto tako, tvrdili su da su materijali od kojih je izraeno orue iz mlaih razina, naprednije od onog iz starijih razina. U mlaim razinama uoeno je mnogo vie visokokvalitetnog kvarca, vie kremena i mnogo manje pjeenjaka nego u starijim ra zinama. No, promjena tehnoloke vjetine populacije ne ukazuje na to da se stanovnitvo razvijalo i fizioloki. Naprimjer, usporedimo sta novnike Njemake 1400. i 1990. godine. Tehnoloke razlike izmeu njih su goleme - zrakoplovi na mlazni pogon i automobili umjesto konja; televizija i telefon umjesto golog oka i glasa; tenkovi i rakete umjesto maeva i lukova. No, pogreno bi bilo misliti da su Nijemci iz 1990. fizioloki razvijeniji od Nijemaca iz 1400. Prema tome, su protno tvrdnjama Wua i Lina, razmjetenost razliitih vrsta kamenog orua ne dokazuje da je Sinanthropus evoluirao. Wuovo i Linovo izvjee, osobito njihova tvrdnja o poveanju kapaciteta lubanje sinantropa tijekom ivota u pilji u Zhoukoudianu, pokazuje da ne smijemo nekritiki prihvatiti sve to u znanstvenim asopisima proitamo o ljudskoj evoluciji. ini se daje znanstvena zajednica toliko odana svom evolucijskom nauku, da svaki lanak koji ga potvruje moe proi kao uvjerljiv bez mnogo ispitivanja. MORFOLOKO DATIRANJE Iako je Zhoukoudian najpoznatije paleoantropoloko nalazite u Kini, osim njega postoje i mnoga druga. Na tim nalazitima su ot kriveni fosili ranog Homo erectusa, Homo erectusa, neandertalaca i drevnog Homo sapiensa, te tako utvrdili navodni evolucijski slijed. No, sporan je nain na koji je konstruiran taj razvoj. Kako smo vidjeli u naoj raspravi o ostacima ljudskih fosila ot krivenih u Kini i na drugim lokacijama, u veini sluajeva nije mogue potpuno precizno utvrditi njihovu starost. Fosili se obino pojav ljuju u okviru, kako to zovemo, "mogueg starosnog okvira", koji moe biti veoma irok, ovisno o metodama koje se primjenjuju. To su

kemijske, radiometrijske i geomagnetske tehnike datiranja, kao i analize stratigrafije nalazita, ostataka ivotinja, tipova orua, te mor fologije ostataka hominida. Osim toga, znanstvenici koji primje njuju iste metode esto dolaze do razliitih starosnih okvira odree nih primjeraka hominida. Osim u sluaju prihvaanja najnovije pre tpostavke o starosti, koju je postavio neki znanstvenik, kao tone, treba uzeti u obzir itav niz predloenih datiranja. No, znanstvenik se tu moe suoiti s problemima. Zamislimo da ita nekoliko izvijea o dva uzorka hominida razliite morfologije. Iz stratigrafije i usporedbi s ivotinjskim ostacima, proizlazi da oni otprilike potjeu iz istog razdoblja. No, to razdoblje obuhvaa neko liko stotina tisua godina. Ponovljena testiranja od strane drugih znanstvenika, uz primjenu razliitih paleomagnetskih, kemijskih i radiometrijskih metoda, rezultiraju itavim nizom protuslovnih datu ma u okviru tog razdoblja. Neki rezultati testiranja pokazuju da je jedan uzorak stariji, a drugi da je mlai. Analizirajui sve objavljene podatke o starosti dva primjerka, na istraiva otkriva da se mogu i starosni okviri meusobno iroko preklapaju. Drugim rijeima, postaje jasno da navedenim metodama nije mogue utvrditi koji je od dva uzorka stariji. to moe uiniti? U nekim sluajevima, kako emo pokazati, znanstvenici e odluiti iskljuivo na temelju svoje odanosti teoriji evolucije, da se morfoloki mnogo majmunolikiji primjerci, moraju smjestiti na poetak mogueg starosnog okvira, kako bi se mogao premjestiti iz dijela njegova mogueg starosnog okvira, koji se pre klapa s onim morfoloki mnogo ovjekolikijih primjeraka. U skladu s istim postupkom, mnogo ovjekolikiji primjerci mogu se premje stiti u stariji ili mnogo mlai dio svog mogueg starosnog okvira. Na taj nain se dva primjerka vremenski razdvajaju. No, treba imati na umu sljedee: ta operacija stvaranja slijeda osniva se iskljuivo na morfologiji, s ciljem ouvanja evolucijskog razvoja. Naime, bilo bi loe da su istodobno postojala dva oblika - od kojih se jedan openito smatra pretkom drugog. Naprimjer, Chang Kwang-chih, antropolog sa Sveuilita u Yaleu, tvrdi: "Popisi ivotinjskih ostataka za otkria [hominida] iz Ma-paa, Ch'ang-yanga i Liu-chianga, ne pruaju vrst dokaz za precizno

datiranje. Prva dva fosila, s obzirom na s njima povezanu faunu, mo gu potjecati iz bilo kojeg razdoblja izmeu srednjeg do gornjeg pleistocena ... Za mnogo preciznije datiranje ta tri ljudska fosila, u ovom trenutku moemo se pouzdati samo na njihove morfoloke znaajke u usporedbi s preciznije datiranim otkriima iz drugih na lazita u Kini." To bi se moglo nazvati morfolokim datiranjem. Jean S. Aigner je 1981. rekla sljedee: "Faune su u junoj Kini oito stabilne, to oteava razdiobu srednjeg pleistocena. Prisutnost naprednog hominida ili nekog drevnog oblika, obino predstavlja osnovu za utvrivanje mlaih i starijih razdoblja." To je veoma jasno opravdanje za morfoloko datiranje. Prisutnost naprednog ho minida smatra se neospornim znakom mlaeg razdoblja. Drugim rijeima, na jednom nalazitu pronalazimo majmunolike hominide povezane s odreenom faunom iz srednjeg pleistocena, te mnogo ovjekolikije hominide povezane s istom faunom iz sred njeg pleistocena, ali na drugom nalazitu - u skladu s tim sustavom, moramo zakljuiti da nalazite s mnogo ovjekolikijim hominidima potjee iz kasnijeg razdoblja srednjeg pleistocena od drugog nalazi ta. Kako je poznato, srednji pleistocen obuhvaa razdoblje od prije 100 000 do milijun godina. Tako se prihvaa kao gotova injenica da dva nalazita nikako ne mogu biti iste starosti. Nakon tako izvrenog manevra, dva fosila hominida. koji su sada vremenski odvojeni jedno od drugog, navode se u udbenicima kao dokaz o evolucijskom razvoju u srednjem pleistocenu! To je inte lektualno nepotena procedura. Poteno bi bilo priznati da dokaz ne doputa apsolutan zakljuak da je jedan hominid stariji od drugog i da je mogue da su oba istog podrijetla. To bi iskljuilo primjenu tih dvaju hominida u konstruiranju vremenskog evolucijskog slijeda. Iskreno se moe rei samo da su oba otkrivena u sloju iz srednjeg pleistocena. Naime, mogue je da su "mnogo napredniji" ovjekoliki hominidi postojali prije "manje naprednih" majmunolikih hominida. No, prihvativi evoluciju kao injenicu, moemo "utvrditi starost" hominida na temelju njihove morfologije i u skladu s tim svrstati fosilni dokaz. Razmotrimo sada osobit primjer problema utvrivanja starosnog okvira. Godine 1985., Qiu Zhonglang je izvijestio da su 1971. i 1972.,

otkriveni fosilni zubi Homo sapiens a u pilji u Yanhui pokraj Tongzija, u junokineskoj pokrajini Guizhou. Na nalazitu u Tongziju pronaeni su ostaci Stegodon-Ailuropoda. Stegodon je tip izumrlog slona, a Ailuropoda je divovska panda. Ta Stegodon-Ailuropodafauna je tipina za podruje june Kine u doba srednjeg pleistocena. Popis ivotinjskih ostataka otkrivenih na nalazitu u Tongziju, koji su izradili Han Defen i Xu Chunhua, sadri 24 vrste sisavaca, koji se nalaze i na popisu ostataka iz srednjeg (i ranog) pleistocena, istih autora. No, poznato je kako je velika veina podvrsta i vrsta navedenih na popisu, postojala jo u kasnom pleistocenu kao i u mo derno doba. Autor izvjea o otkriima u Tongziju, napisao je: "Spilja u Yan hui prvo je nalazite s fosilima Homo sapiensa otkriveno u pokrajini ... Fauna upuuje na okvir srednjeg-gornjeg pleistocena, no arheo loki [ljudski] dokaz je u skladu s utvrenom starou iz gornjeg [kasnog] pleistocena." Drugim rijeima, prisutnost fosila Homo sapiensa bila je odlu ujui faktor u postavljanju starosti tog nalazita u doba kasnog pleistocena. To je jasan primjer morfolokog datiranja. No, na teme lju faunskog dokaza koji navodi Qiu, moe se rei samo to da fosi li Homo sapiensa mogu potjecati iz bilo kojeg razdoblja u okviru srednjeg do kasnog pleistocena. Meutim, postoji stratigrafski dokaz koji upuuje iskljuivo na vremenski okvir srednjeg pleistocena. Qiu navodi sljedei podatak: "Naslage u pilji sadre sedam slojeva. Ljudski fosili, kameni arte fakti, spaljene kosti i fosili sisavaca, iskopani su iz etvrtog sloja sivkasto-utog pijeska i ljunka." Ta koncentracija u samo jednom sloju upuuje na to da su ljudski ostaci i fosili ivotinja - sisavaca otkrivenih na nalazitima iz srednjeg pleistocena - otprilike iste sta rosti. A, openito se smatra da ute naslage u piljama June Kine, potjeu iz srednjeg pleistocena. Naa analiza popisa faune takoer je pokazala da je mogue su ziti starosni okvir na srednji pleistocen. Openito se smatra da je Stegodon, koji je otkriven u Tongziju, postojao od pliocena do sred njeg pleistocena. Na popisu ivotinja koje se smatraju znaajnima za datiranje nalazita u Junoj Kini, Aigner je navela da je Stegodon

PLEISTOCEN Dokaz SREDNJI KASNI SREDNJI KASNI rani srednji kasni rani srednji kasni rani srednji kasni rani srednji kasni rani srednji kasni RANI

Fauna prema Qiuu Crocuta crocuta Stegodon Megatapirus augustus Starosni okvir nalazita (ukljuujui H. sapiensa) Slika 10.1.: Starost fosila Homo sapiensa iz nalazita u Tongziju, Juna Kina. Qui je rekao da fosilni ostaci sisavaca iz Tongzija, potjeu iz sred njeg do kasnog pleistocena, no starost nalazita je utvrdio na temelju fos ila Homo sapiensa, zakljuivi da potjee iz kasnog pleistocena. No, ako umjesto toga, starost fosila Homo sapiensa utvrdimo na temelju fosila si savaca, dobit emo drukiju starost nalazita. Stegodon je izumro zavretkom srednjeg pleistocena, a moda je preivio do poetka kasnog pleistocena (sivi dio pruge) na nekim mjestima u Junoj Kini. Megatapirus augustus (divovski tapir) sigurno vie nije postojao u srednjem pleistocenu. Prisut nost Stegodona i osobito Megatapirusa augustusa, ograniava najnovije datiranje nalazita Tongzi na zavretak srednjeg pleistocena. Prisutnost Crocuta crocute (dananje hijene), koja se prvi put pojavila sredinom srednjeg pleistocena, ograniava najstarije datiranje nalazita u Tongziju na poetak sredine srednjeg pleistocena. Prema tome, doputen starosni okvir fosila Homo sapiensa iz Tongzija, obuhvaa razdoblje od poetka sredine srednjeg pleistocena do kraja kasnog srednjeg pleistocena.

orientalis ivio samo do kasnog srednjeg pleistocena, iako je uz taj navod stavila znak upitnika. Strogo smjetanje piljske faune iz Tongzija u srednji pleistocen, potvruje i prisutnost vrsta za koje se prilino sigurno zna da su izumrle krajem srednjeg pleistocena. Na svom popisu sisavaca bitnih za utvrivanje starosti nalazita u Junoj Kini, Aigner je ukljuila, osim Stegodona orientalisa, druge vrste otkrivene u Tongziju. Meu

njima je Megatapirus (divovski tapir), kojeg Aigner smjeta u srednji pleistocen. Vrstu otkrivenu u Tongziju, kineski istraivai nazivaju Megatapirus augustus Matthew et Granger. Aigner je opisala Megatapirusa augustusa kao "velik oblik fosila iz junokineske zbirke iz sredine srednjeg pleistocena". Mi smatramo da Megatapirus augustus ograniava najnovije datiranje faunske zbirke iz Tongzija na zavretak srednjeg pleistocena (slika 10.1.). Drugi fosilni indikator, kojeg navodi Aigner je Crocuta crocuta (dananja hijena), koja se u Kini prvi put pojavila sredinom srednjeg pleistocena. Budui da je Crocuta crocuta prisutna i meu fosilima u Tongziju, to ograniava najstarije datiranje faune u Tongziju, na poetak sredine srednjeg pleistocena. Ukratko, posluimo li se fosilima Megatapirusa augustusa i Cro cuta crocute, kao indikatorima, zakljuit emo da mogui starosni okvir za fosile Homo sapiensa otkrivene u Tongziju, obuhvaa raz doblje od poetka sredine srednjeg pleistocena do kraja kasnog srednjeg pleistocena. Tako je Qiu proirio starosne okvire nekih uzoraka sisavaca u fauni Stegodon-Ailuropoda (kao to je Megatapirus augustus) od srednjeg do poetka kasnog pleistocena, kako bi sauvao prihvatljvo datiranje fosila Homo sapiensa. Qiuove evolucijske predodbe oito su zahtijevale takvu proceduru. Jednom kad je ona uinjena, Homo sapiens iz Tongzija, smjeten sigurno u kasni pleistocen, mogao se uvesti u vremenski evolucijski slijed i navesti kao dokaz o ljudskoj evoluciji. Smjestimo li Homo sapiensa iz Tongzija u stariji dio nje gova pravog faunskog starosnog okvira, u sredinje razdoblje srednjeg pleistocena, postao bi suvremenikom Homo erectusa iz Zhoukoudiana. A to ne bi dobro izgledalo u udbenicima o fosilnom ovjeku u Kini. Podrobno smo analizirali izvjea o nekolicini drugih kineskih nalazita, te vidjeli da su se isti postupci morfolokog datiranja pri mjenjivali za vremensko razdvajanje razliitih vrsta hominida. Go dine 1964., u Lantianu je otkrivena lubanja Homo erectusa, koja je bila primitivnija od lubanje Homo erectusa iz Zhoukoudiana. Tako su joj razliiti autori, poput J. S. Aigner, pridavali veu starost od Homo erectusa iz Zhoukoudiana. No, naa analiza faunskog dokaza, stratigrafije nalazita i paleomagnetskog datiranja, pokazuje da se

starosni okvir lubanje Homo erectusa iz Lantiana, preklapa s onim Homo erectusa iz Zhoukoudiana. Isto vrijedi i za eljust Homo erec tusa iz Lantiana. Meutim, mi ne tvrdimo da je lubanja Homo erectusa iz Lantiana iste starosti kao i Homo erectus iz Lokaliteta I u Zhoukoudianu. Slije dei nau standardnu proceduru, jednostavno smo proirili mogui starosni okvir primitivnog Homo erectusa iz Lantiana kako bismo ukljuili vremensko razdoblje predstavljeno Zhoukoudianom. Tako smo meusobno preklopili mogue starosne okvire u sre dinje radzoblje srednjeg pleistocena, sljedeih hominida: 1.) o vjeka iz Lantiana, primitivnog Homo erectusa; 2.) Pekinkog ovje ka, mnogo naprednijeg Homo erectusa; i 3.) ovjeka iz Tongzija, koji se opisuje kao Homo sapiens. Ne tvrdimo da su ta stvorenja stvar no istodobno postojala. Moda jesu, a moda i nisu. No, elimo rei da znanstvenici ne smiju pretpostaviti, iskljuivo na temelju njihove morfoloke razliitosti, da hominidi sigurno nisu istodobno ivjeli. No, upravo su to uinili. Znanstvenici su svrstali fosile hominida iz Kine u vremenski evolucijski slijed, prije svega na temelju njihova fizikog tipa. Takva metodologija osigurava da nijedan fosil nee nikada izai iz okvira evolucijskih oekivanja. Primjenjujui morfo loke razlike fosila hominida radi usklaivanja protuslovnih faunskih, stratigrafskih, kemijskih, radiometrijskih i geomagnetskih datiranja sa slubenim evolucijskim slijedom, paleoantropolozi su dopustili da njihove unaprijed stvorene predodbe zasjene druge mogunosti. DRUGA OTKRIA U KINI Godine 1956., seljaci koji su iskopavali gnojivo u pilji pokraj Mabe u juznokineskoj pokrajini Guangdong, otkrili su lubanju primitivnog ovjeka. Openito se smatra da je lubanja iz Mabe pripadala Homo sapiensu s nekim neandertalskim znaajkama. Razumljivo je zato su znanstvenici, u skladu sa svojim evolucij skim oekivanjima, eljeli smjestiti uzorak iz Mabe na zavretak srednjeg pleistocena ili poetak kasnog pleistocena, nakon Homo erectusa. Iako Maba vjerojatno potjee iz ranog kasnog pleistocena, ondje otkrivene ivotinjske kosti pripadaju sisavacima, koji nisu ivjeli samo u kasnom, nego i u srednjem, a moda ak i u ranom

pleistocenu. ini se da je glavni razlog za smjetanje pilje u Mabi na zavretak kasnog srednjeg pleistocena ili poetak kasnog pleistocena, bio morfologija ostataka hominida. Na novom, unaprijeenom popisu, otkrivamo preklapanje sta rosnih okvira u sredinjem razdoblju srednjeg pleistocena za: 1.) primitivnog Homo erectusa (Lantian); 2.) Homo erectusa (Zhoukoudian); 3.) Homo sapiensa (Tongzi); 4.) Homo sapiensa s neandertalskim osobinama (Maba). Mogunost da su Homo erectus i mnogo napredniji hominidi u isto doba postojali u Kini, dodatno zaotrava polemiku oko toga tko je doista odgovoran za problem pekinkog ovjeka i prisutnost napred nog kamenog orua na Lokalitetu I u Zhoukoudianu. Je li doista sredinom srednjeg pleistocena, istodobno postojalo nekoliko homi nida, koji su bili na razliitom stupnju napretka? Iako to kategoriki ne tvrdimo, dostupni podaci definitivno ukazuju na tu mogunost. U znanstvenoj literaturi, koju smo prouavali, nismo nali nijedan razlog, osim injenice da se pojedinci meusobno razlikuju morfo loki, da iskljuimo mogunost njihova supostojanja. Netko e sigurno tvrditi da je injenica evolucije ovjeka toliko uvjerljivo i neosporno dokazana, da je posve opravdano utvrivati starost hominida na temelju njihove morfologije. No, mi vjerujemo da nakon podrobnijeg istraivanja ta tvrdnja gubi tlo. Kako smo po kazali u 2.-7. poglavlju, obilje dokaza koji protuslove prihvaenim idejama o evoluciji ovjeka, bilo je potisnuto ili zaboravljeno. Osim toga, znanstvenici su sustavno zanemarivali nedostatke dokaza, koji navodno potvruju opeprihvaenu hipotezu o evoluciji. Da su seljaci koji su traili gnojivo u kineskoj pilji, otkrili po tpuno ljudsku lubanju zajedno s neospornno pliocenskom faunom, znanstvenici bi sigurno prosvjedovali da tome nisu svjedoili struni promatrai, koji bi mogli provesti prikladna stratigrafska ispitivanja. No, budui da se lubanja iz Mabe moe uklopiti u standardan evolu cijski slijed, nitko nije prigovorio nainu njezina otkria. ak i kada priznamo da je morfoloko datiranje iznimno dvojbe no, zaprepastit emo se koliko je ono puta upotrebljeno. U sluaju istraivanja ljudske evolucije u Kini, to nije iznimka, nego pravilo. Maksila (gornja eljust) Homo sapiensa, koju su 1956. otkrili rad-

nici u Longdongu u podruju Changyanga u junokineskoj pokraji ni Hubei, pruila je mnogim strunjacima oekivanu priliku za bestidno morfoloko datiranje. Gornja eljust, koja se povezuje s Homo sapiensom koji je imao neke primitivne fizike znaajke, otkrivena je zajedno s tipinom faunom iz srednjeg pleistocena u Junoj Kini, ukljuujui Ailuropodu (pandu) i Stegodona (izumrlog slona). Godine 1962.. Chang Kwangchih sa Sveuilita u Yaleu je napisao: "Za ovna faunu se openito vjeruje da potjee iz srednjeg pleistocena, dok znanstvenici koji su istraivali pilju pretpostavljaju da potjee iz kasnog srednjeg pleis tocena, jer, morfoloki, maksila sadri manje primitivnih znaajki od Sinanthropusa." Jasno je da se Changovo pripisivanje mlaeg datuma Homo sapiensu iz Changyanga od pekinkog Homo erectusa, prije svega temelji na morfologiji. Godine 1981., J. S. Aigner je iznijela i svoje sukladno miljenje: "Srednji pleistocen, kao datum, utvren je na temelju neke faune, dok prisutnost hominida, koji se smatra bliskim H. sapiensu, ukazuje na kasniji datum tog razdoblja." Zapanjujua je injenica da su znanstvenici upotrijebili faunski dokaz iz Changyanga ne uzimajui u obzir mogunost da je Homo sapiens ivio u Kini istodobno s Homo erectusom. O tome je sir Arthur Keith napisao 1931. sljedee: "U prolosti se toliko esto do gaalo da otkrie ljudskih ostataka u naslazi, utjee na struno sta jalite o njihovoj starosti; obiavalo se tumaiti geoloki dokaz na taj nain da on ne odudara oito od teorije o ovjekovu mlaem po drijetlu." Godine 1958., radnici su otkrili ljudske fosile u pilji u Liujiangu u junokineskoj autonomnoj pokrajini Guangxi Zhuang. Oni su ukljuivali lubanju, kraljeke, rebra, zdjeline kosti i desnu bedrenu kost. Ti anatomski suvremeni ljudski ostaci, otkriveni su zajedno s tipinom faunom Stegodon-Ailuropoda, to ukazuje na to da staros ni okvir nalazita obuhvaa itav srednji pleistocen. No, kineski znanstvenici su smjestili ljudske kosti u kasni pleistocen, prije svega zbog njihove napredne morfologije. Na nalazitu u Daliju u pokrajini Shaanxi, otkrivena je lubanja koja se pripisala Homo sapiensu s primitivnim znaajkama. Meu

faunom u Daliju nalaze se ivotinje karakteristine za srednji pleis tocen i mlaa razdoblja. Neki kineski paleoantropolozi su pretpostavili da Dali potjee iz kasnog srednjeg pleistocena. Iako bi se to moglo odnositi na lubanju, s njom povezana fauna ne ukazuje na taj datum. Naime, ona upuuje na to da Homo sapiens iz Dalija vjerojatno potjee iz srednjeg plei stocena, ime se iznova ukrta s pekinkim ovjekom iz Lokaliteta I u Zhoukoudianu. Na temelju toga zakljuujemo da je pekinki Homo erectus iz Lokaliteta I u Zhoukoudianu, najvjerojatnije ivio istodobno s razli itim vrstama hominida - prvim Homo sapiensom (od kojih su neki imali neandertalske znaajke), Homo sapiens sapiensom i primi tivnim Homo erectusom (slika 10.2.). U pokuaju da razvrstaju ovu zbrku podataka o hominidima iz srednjeg pleistocena, znanstvenici su se iznova sluili morfologijom fosila hominida za odabiranje eljenih datuma u okviru ukupnih moguih faunskih starosnih okvira nalazita. Na taj nain su uspjeli ouvati evolucijski napredak hominida. Zaprepauje injenica da se taj umjetno stvoren slijed, dizajniran kako bi se uklopio u evolu cijska oekivanja, navodi kao dokaz hipoteze o evoluciji. Naprimjer, kako smo nekoliko puta pokazali, primjerak Homo sapiensa iji mogui starosni okvir obuhvaa razdoblje od sredine srednjeg pleistocena (to ga ini suvremenikom pekinkog ovjeka) do kasnog pleistocena, bit e pomaknut u mlae razdoblje vremenskog okvira. Na isti nain bi se mogao svrstati u sredinu srednjeg pleis tocena u okviru mogueg starosnog okvira, iako to odskae od evo lucijskih oekivanja. Na pregled fosilnih hominida otkrivenih u Kini, zakljuit emo primjerima nekih nalazita, koja se svrstavaju u rani pleistocen. U Yuanmou u junokineskoj pokrajini Yunnan, geolozi su otkrili dva zuba hominida (sjekutia). Kineski znanstvenici su utvrdili da su ti zubi mnogo primitivniji od onih pekinkog ovjeka. Vjeruju da su pripadali pretku pekinkog ovjeka, veoma primitivnom Homo erectusu, koji se razvio iz azijskog australopiteka. Poslije je u Yuanmou otkriveno i kameno orue - tri strugala, kamena jezgra, krhotina i vrh od kvarca ili kvarcita. Na objavljenim

Lokalitet /Hominid Gongwangling rani Homo Erecetus Chenchiawo Homo Erecetus Zhoukoudian Loc. 1 Homo Erecetus Changyang rani Homo sapiens Maba, Homo sapiens (Neandertaloid) Dali Homo sapiens Tongzi Homo sapiens Liujiang Homo sapiens sapiens

PLEISTOCEN RANI SREDNJI KASNI rani srednji kasni rani srednji kasni rani srednji kasni

Slika 10.2.: Mogui starosni okvir kineskih hominida, utvren na temelju s njima povezanom faunom (ostacima sisavaca). Znanstvenici su te da tume umetnuli u mogue starosne okvire kako bi se oni uklapali u evolu cijska oekivanja. Ti datumi su predstavljeni tamnijim dijelovima svake pruge. Na primjer, iako starosni okvir faune na nalazitu u Mabi obuhvaa razdoblje od ranog do poetka kasnog pleistocena, znanstvenici su na temelju prisutnosti lubanje neandertaloida, utvrdili da starost tog nalazita ulazi u mlae razdoblje njegova starosnog okvira. Ljudskim fosilima u Liujiangu je utvrena starost, koja potpuno odstupa od starosnog okvira faune. Taj fenomen nazivamo morfolokim datiranjem. No, bez obzira na evolucijska oekivanja, faunski dokaz potvruje mogunost da su hominidi otkriveni na Lokalitetu 1 u Zhoukoudianu, ivjeli istodobno s Homo erectusom - polovicom srednjeg pleistocena (osjenana okomita pruga).

crteima, orue iz Yuanmoua veoma nalikuje europskim eolitima i oldowanskoj izradi iz Istone Afrike. Uz orue i sjekutie hominida nalazili su se i slojevi pepela s fosilima sisavaca. Na temelju slojeva u kojima su se nalazili sjekutii, paleomagnetskom metodom je utvrena priblina starost od 1,7 milijuna godina, u vremenskom okviru od 1,6-1,8 milijuna godina. Iako je to dati ranje dvojbeno, vodei kineski znanstvenici ga ipak prihvaaju, isti ui da fosili sisavaca odgovaraju starosti nalazita, koje se smjeta u rani pleistocen. Meutim, postoje neki problemi vezani uz pretpostavku o ranom pleistocenskom podrijetlu Homo erectusa iz Yuanmoua. Naime, vje ruje se kako se Homo erectus razvio iz Homo habilisa u Africi prije oko 1,5 milijuna godina, te da je poeo migrirati prije oko milijun godina. Pretpostavlja se da Homo habilis nije napustio Afriku. Iz Jiine procjene starosti hominida iz Yuanmoua, proizlazi da se Homo erectus u Kini razvio odvojeno. ini se da Jia istie nunost postoja nja australopiteka ili Homo habilisa u Kini prije oko 2 milijuna godi na, to slubena teorija zabranjuje. U svezi toga, Lewis R. Binford i Nancy M. Stone su 1986. rekli: "Treba istaknuti da su mnogi kineski znanstvenici jo uvijek skloni ideji da se ovjek razvio u Aziji. Takvo gledite omoguava mnogi ma da nekritiki prihvaaju veliku starost kineskih nalazita i istra uju mogunost otkrivanja kamenog orua u naslagama iz pliocena." Isto tako bi se moglo rei da su zapadnjaki znanstvenici skloni ideji da se ovjek razvio u Africi, zbog ega nekritiki odbacuju ve liku starost fosilnih hominida i artefakata otkrivenih diljem svijeta. Kako smo prethodno spomenuli, ne smijemo pretpostaviti da su Afrika ili Azija bili sredite evolucije. Kako smo pokazali u prethod nim poglavljima, postoji obilje dokaza, od kojih su mnoge otkrili profesionalni znanstvenici, koji upuuju na to da je suvremeni tip ovjeka ivio desecima milijuna godina na razliitim kontinentima, ukljuujui Junu Ameriku. Isto tako, iz istog razdoblja postoji do kaz o postojanju razliitih majmunolikih stvorenja, od kojih su neki vie od drugih nalikovali ljudima. Iznova se namee pitanje s kojim smo se susreli u raspravi o neo binim ostacima kulture (2.-6. poglavlje): "Zato bismo pripisivali

kameno orue i znakove uporabe vatre iz ranog pleistocena u Yuanmou, primitivnom Homo erectusu?" Orue i znakovi uporabe vatre nisu otkriveni u blizini zuba Homo erectusa. Osim toga, u samoj Kini, kao i na drugim mjestima u svi jetu, otkriven je dokaz koji ukazuje na to da je Homo sapiens pos tojao u ranom pleistocenu i starijim razdobljima. Godine 1960., Jia Lanpo je istraivao pijesak iz ranog pleistoce na i naslage ljunka u Xihouduu u sjevernoj pokrajini Shanxi. Ondje je 1961. i 1962. otkrio tri kamena s tragovima udaranja, te jo neke artefakte. Na temelju injenice da faunski ostaci potjeu iz ranog pleistocena, utvreno je da je nalazite staro vie od milijim godina. Paleomagnetskim datiranjem je utvrena starost od 1.8 milijuna go dina. U Xihouduu su otkrivene i izrezane kosti i znakovi uporabe vatre. Jia je vjerovao da se njima sluio australopitek. No. openito se smatra da australopitek nije poznavao vatru. Jedini hominidi koji su za to navodno bili sposobni, bili su Homo erectus, neandertalac i Homo sapiens. Kako bismo mogli i oekivati, J. S. Aigner je bila oprezna oko prihvaanja Jiovog dokaza: "Iako se potpuno slaem s pretpostavkom o djelovanju ovjeka u sjevernoj Kini, tonije u Hsihoutu [Xihoudu] tijekom donjeg [ranog] pleistocena, ne mogu neosporno prihvatiti materijale iz tog vremena ... ako je tona pretpostavka o Hsihoutu, tada su ljudi ivjeli u sjevernoj Kini prije otprilike 1 000 000 godina i upotrebljavali su vatru. To bi moglo navesti na preispitivanje nekih danas prihvaenih pretpostavki o tijeku ljudske evolucije i sposob nostima prvih hominida za prilagoavanje." Meutim, odmaknemo li se od slubenih pretpostavki, pred nama e se otvoriti zanimljive mogunosti. Time zavravamo na pregled otkria iz Kine. Vidjeli smo da je postupak utvrivanja starosti fosilnih hominida iskrivljen 'morfo lokim datiranjem'. Prilagode li se ta datiranja razumnim starosnim okvirima faune, ukupan dokaz nee iskljuivo potvrivati hipotezu o evoluciji. Isto tako, ini se da se taj dokaz uklapa i u ideju da su anatomski suvremeni ljudi postojali istodobno s razliitim vrstama ovjekolikih stvorenja u pleistocenu.

11. POGLAVLJE

ivi ovjekoliki majmun?

Iz pregleda fosilnih hominida otkrivenih u Kini, proizlazi da postoje znakovi koji ukazuju na to da su ljudi u pleistocenu ivjeli zajedno s mnogo majmunolikijim hominidima. Istraivai su posljednjih stotinjak godina skupili mnogo dokaza, koji upuuju na to da stvo renja nalik neandertalcima, Homo erectusu i australopitecima, ak i danas lutaju divljinama svijeta. Profesionalni znanstvenici su: 1.) promatrali divljake u njihovim prirodnim okruenjima; 2.) promatrali ive uhvaene primjerke; 3.) promatrali mrtve primjerke; 4.) skupili fizike dokaze o postojanju divljaka, ukljuujui vie stotina otisaka stopala. Isto tako, skupili su izjave nestrunih svjedoka i istraili ogroman korpus drevne knji evnosti i predaja, koje govore o obiajima divljaka. KRIPTOZOOLOGIJA Neki istraivai svrstavaju prouavanje divljaka, u granu znanosti koja se naziva kriptozoologija. Taj naziv potjee od francuskog zo ologa Bernarda Heuvelmansa, koji je njime oznaio znanstveno istraivanje vrsta za koje je poznato da su izumrle, no taj podatak nije potpuno dokumentiran. Grka rije kryptos znai "skriven", pa kriptozoologija znai otprilike "prouavanje skrivenih ivotinja". Postoji i Meunarodno drutvo za kriptozoologiju, u ijem se glav nom odboru nalaze profesionalni biolozi, zoolozi i paleontolozi sa sveuilita i muzeja iz itavoga svijeta. Cilj tog drutva, kako je na vedeno u njegovom asopisu Cryptozoology je: "istraivanje, anali za, objavljivanje i raspravljanje o svim stvarima koje se odnose na ivotinje neuobiajenog oblika ili veliine, neuobiajenog pojavlji vanja u vremenu ili prostoru." U tipinom primjerku tog asopisa, obino se nalazi jedan ili vie znanstvenih lanaka na temu divljaka. Je li doista mogue da na ovom planetu postoje nepoznate vrste hominida? Mnogima e to biti teko povjerovati iz dva razloga.

Prvo, zbog pretpostavke da je svaki centimetar Zemlje ve podrobno istraen. Drugo, pretpostavlja se da znanstvenici poznaju sve ivotinje, koje danas postoje na Zemlji. Obje pretpostavke su pogrene. Prije svega, ak i u zemljama kao to su Sjedinjene Amerike Dr ave, postoje golema nenaseljena podruja, koja nisu dovoljno is traena. Naime, na sjeverozapadu Sjedinjenih Drava, jo uvijek postoje velika podruja s gustim umama, neprohodnim planinama u koja, iako su zabiljeena na kartama, ljudi rijetko zalaze. Dalje, svake godine se otkriva iznenaujue velik broj novih vrsta ivotinja - prema standardnim procjenama, otprilike 5000. U skla du s oekivanjima, veina - oko 4000 - su insekti. No, Heuvelmans je 1983. istaknuo: "Jo nedavno, sredinom 1970-ih, svake godine je bilo otkriveno oko 112 novih vrsta riba, 18 novih vrsta reptila i oko 10 novih vrsta vodozemaca, te 3 ili 4 nove vrste ptica." EUROPSKI DIVLJACI Izvijea o divljacima postoje ve dugo. Na mnogim umjetnikim predmetima drevnih Grka, Rimljana, Kartaana i Etruana, nalaze se prikazi poluljudskih stvorenja. Naprimjer, u Pretpovijesnom mu zeju u Rimu, nalazi se etruanska srebrna posuda na kojoj je, osim lovaca i konja, prikazano veliko stvorenje nalik ovjeku-majmunu. Na srednjovjekovnim slikama i graevinama u Europi takoer nala zimo prikaze divljaka. Na jednoj stranici Queen Mary's Psalter iz 14. st., nalazi se veoma realistian prikaz dlakavog divljaka, kojeg napada opor pasa. SJEVEROZAPAD SJEVERNE AMERIKE Indijanci iz sjeverozapadnih podruja Sjedinjenih Amerikih Dra va i zapadne Kanade, stoljeima su vjerovali da postoje divljaci, koje su nazivali razliitim imenima, kao to je Sasquatch. Godine 1792., panjolski botaniar i prirodoslovac Jose Mariano Mozino, opisao je Indijance iz tjesnaca Nootka na otoku Vancouver u Kana di, te rekao: "Ne znam to bih rekao o Matloxu, stanovniku planinskog podruja, kojeg se svi uasno boje. Zamiljaju da ima udovino tijelo prekriveno otrim, crnim dlakama; glava mu je nalik ovjeku,

no mnogo vea, te ima otrije i snanije zube od medvjeda; iznimno duge ruke; a na prstima ruku i nogu, duge, zakrivljene kande." Ameriki predsjednik Theodor Roosevelt je u svojoj knjizi The Wilderness Hunter ("Lovac iz divljine") iz 1906., naveo zanimljiv izvjetaj o divljaku. Opisani dogaaj zbio se u planinama Bitterroot, koje se rasprostiru izmeu Idaha i Montane. Iz tog podruja i danas dolaze izvjea o divljacima. Kako pie Roosevelt, od poetka do sredine 19. st, traper imena Bauman i njegov partner, istraivali su osobito divlji i osamljeni klanac. Nepoznato stvorenje im je nekoliko puta unitilo logor - nou, kada nisu mogli jasno vidjeti veliku ivotinju, te danju dok su bili odsutni. Jednoga dana, Bauman je u kampu ugledao svog partnera mrtvog, te pretpostavio da ga je ubilo to stvorenje. Stvorenje je osta vilo otiske stopala, koja su veoma nalikovala ljudskim. A, za razliku od medvjeda, koji obino hoda na sve etiri noge, to bie je hodalo uspravno. Iako Baumanova pria nije odvie uvjerljiva da bi se mogla sma trati dokazom o postojanju divljaka u Sjevernoj Americi, razmotrimo li je zajedno s drugim, mnogo detaljnijim izvijeima, dobiva vee znaenje. U novinama Colonist, koje su se objavljivale u Victoriji u Britan skoj Kolumbiji, 4. srpnja 1884. izaao je lanak o tome kako je u bli zini grada Yalea uhvaeno neobino stvorenje. U lanku je pisalo: "'Jacko', kako su stvorenje nazvali njegovi lovci, nalikuje gorili i visok je oko 1,4 m, te teak 57 kg. Ima dugu, crnu, gustu kosu i nalikuje ovjeku, uz jednu iznimku - itavo tijelo, osim dlanova (ili apa) i stopala, prekriveno mu je svjetlucavom dlakom dugom oko 2,5 cm. Podlaktica mu je mnogo dua od ovjekove i posjeduje ne vjerojatnu snagu." Jasno je da to stvorenje nije bila gorila jer je suvie lagano. Ne tko bi mogao pretpostaviti da je Jacko bio impanza. No, tu ideju su oito razmotrili i odbacili ljudi, koji su Jacka vidjeli. Godine 1961., zoolog Ivan Sanderson je napisao: "nedugo nakon objavljivanja prve prie, u drugim novinama je izaao komentar s pitanjem ... kako je itko mogao pretpostaviti da je taj 'Jacko' impanza, koja je pobjegla iz cirkusa." Iz istog podruja stizala su i druga izvijea o stvorenjima

nalik Jackou. Naprimjer, geodet Alexander Caulfield Anderson, koji je radio za Hudson Bay Company, izvijestio je kako su neka dlakava stvorenja nekoliko puta bacala kamenje na njegov tim, koji je vrio geodetska mjerenja trgovakog puta 1864. god. Godine 1901., poznati drvosjea Mike King, radio je u osamlje nom podruju na sjeveru otoka Vancouver. Jednoga dana je s vrha grebena ugledao veliko ovjekoliko stvorenje tijela prekrivenog crvenkasto-smeim krznom. To stvorenje je stajalo uz potok, istei korijenje, koje je uredno svrstavalo u dvije skupine pokraj sebe. Nakon toga je pobjeglo, trei poput ovjeka. King je uoio da otis ci stopala potpuno nalikuju ljudskima, osim to su imali "duge i rairene prste". Godine 1941., nekoliko lanova obitelji Chapman, nailo je na divljaka u Ruby Creeku u Britanskoj Kolumbiji. Sunanog ljetnog poslijepodneva, najstariji sin ge. Chapman, upozorio je majku da se njihovoj kui pribliava velika ivotinja, koja je dolazila iz ume. Majka je isprva pomislila da je rije o velikom medvjedu. No, usko ro je zaprepateno ustanovila da je to divovski ovjek tijela prekri venog uto-smeom dlakom, dugom oko 10 cm. Kako se stvorenje sve vie pribliavalo njihovoj kui, ga. Chapman je pokupila svoje troje djece i pobjegla uz rijeku u selo. U listopadu 1955., gosp. William Roe, koji je veinu ivota pro veo lovei divlje ivotinje i prouavajui njihove navike, susreo se s divljakom. Taj dogaaj se zbio u blizini gradia Tete Jaune Cache u Britanskoj Kolumbiji. U izjavi uz prisegu, Roe je napisao da se jednoga dana uspeo na planinu Mica do starog, naputenog rudnika, gdje je na udaljenosti od oko 67 m, ugledao bie za koje je isprva pomislio da je medvjed. No, kada je to stvorenje izalo na istinu, Roe je shvatio daje rije o neemu sasvim drukijem: "Isprva sam pomislio da je ogroman ovjek, visok oko 2 m i gotovo 1 m irok, te teak otprilike 135 kg. Tijelo mu je od glave do pete bilo prekri veno tamno-smeom, srebrnastom dlakom. No, kada se pribliio, shvatio sam daje enka, jer je imala grudi." Godine 1967., u blizini Bluff Creeka u Sjevernoj Kaliforniji, Roger Patterson i Bob Gimlin uspjeli su snimiti kratak film u boji, enke Sasquatcha. Izradili su i odljevke njezinih stopala, koja su bila duga oko 35 cm.

O tome filmu je svata reeno. Neki strunjaci su tvrdili da je kri votvoren, a drugi da predstavlja uvjerljiv dokaz o postojanju Sasquatcha. Iznesena su i dvojaka stajalita. Dr. D. W. Grieve, anatomspecijalist za ljudsko hodanje, prouio je film i o njemu rekao sljede e: "Moji subjektivni dojmovi su varirali od potpunog prihvaanja Sasquatcha, na temelju pretpostavke da se film ne moe jednostavno krivotvoriti, do iracionalnog odbacivanja na osnovi emocionalne re akcije na mogunost da Sasquatch doista postoji." Antropologinja Myra Shackley sa Sveuilita u Leicesteru, pri mijetila je kako veina ljudi smatra da je: "film krivotvoren, no nevje rojatno vjeto." No, takvim bi se objanjenjem mogli odbaciti gotovo svi znanstveni dokazi. Trebamo samo pretpostaviti da postoji do voljno vjet prevarant. Tada se hipoteza o prijevari moe primijeniti samo kada postoji dokaz o prijevari, kao u sluaju Piltdowna. Isto tako, netko bi mogao i izmisliti prevaranta. Osim toga, ak se ni do kazan sluaj prijevare ne moe upotrijebiti za odbacivanje itavih kategorija slinog dokaza. to se tie otisaka stopala Sasquatcha, pojedini su svjedoci neo visno vidjeli i izvijestili o stotinama otisaka, od kojih je vie od 100 sauvano na fotografijama i u obliku odljevaka. No, kritiari tvrde da su svi ti otisci stopala lani. Neki od njih zacijelo jesu, to e spremno priznati i najnepokolebljiviji zagovornici Sasquatcha. No, jesu li ba svi krivotvoreni? Ugledan britanski anatom, John R. Napier, izjavio je 1973. da, ako su svi otisci lani: "moramo biti spremni prihvatiti postojanje urote, organizirane po uzoru na mafijine elije u gotovo svim glavnim gradovima od San Francisca do Vancouvera." Napier je rekao da je, osobno pregledavi otiske, ustanovio da su "bioloki uvjerljivi". Napisao je: "Dokaz koji sam pregledao, uvje rio me da su neki otisci izvorni, te da oblikom nalikuju ljudskim ... Uvjeren sam da Sasquatch postoji." Grover S. Krantz, antropolog s Washington State University, pr votno je bio skeptian prema izvjeima o Sasquatchu. Kako bi utvrdio postoji li doista to stvorenje, Krantz je podrobno prouio neke otiske otkrivene 1970. na sjeveroistoku drave Washington. Re konstruirajui kosturnu grau stopala na temelju otiska, ustanovio

je da je gleanj pomaknut mnogo vie prema naprijed nego kod o vjeka. Uzevi u obzir podatke o visini i teini odraslog Sasquatcha, Krantz je, zahvaljujui svom znanju o fizikalnoj antropologiji, izrau nao kolika je istaknutost glenja. Iznova pregledavi otiske, utvrdio je da se poloaj glenja potpuno uklapa u njegove teoretske proraune. Krantz je rekao: "Tada sam zakljuio da to stvorenje postoji. Krivo tvoritelj nikako nije mogao znati kako da tono postavi gleanj. Bu dui da je meni trebalo nekoliko mjeseci da to shvatim na temelju odljevaka, moete zamisliti koliko bi tek trebalo prevarantu." Krantz i strunjak za divljake, John Green, napisali su opsena izvjea o dokazu u obliku otisaka stopala iz Sjeverne Amerike. Otisci su u prosjeku dugi od 35-45 cm i iroki 12-23 cm, to znai da je povrina stopala otprilike 3-4 puta dua od povrine prosjenog ljudskog stopala. Otuda i potjee popularno ime Bigfoot. Krantz je na temelju tih otisaka procijenio da bi tipian Sasquatch mogao biti teak najmanje 315 kg. Dakle, da bi ovjek teak 90 kg mogao osta viti ispravan otisak, morao bi nositi teret teak najmanje 225 kg. No, to je samo poetak. Postoje izvjea o otkriu niza otisaka koji se proteu od 50 m do nekoliko kilometara, u osamljenim podruji ma veoma udaljenih od najbliih putova. Duljina koraka Sasquatcha iznosi od 1,2 do 1,8 m (a prosjenog ovjeka oko 90 cm). Pokuajte hodati 2 km nosei na leima najmanje 225 kg, koracima dugim 1,5 m. Napier je napisao: "Neki su pretpostavili da je upotrijebljen stroj za izradu otisaka stopala, svojevrstan mehaniki peat, no lakovjerno je misliti da bi ovjek, kroz divlja, planinska podruja, mogao upra 2 vljati aparatom koji bi mogao proizvoditi pritisak od 360 kg/0,9 m ." Neki otkriveni otisci bili su svjei tragovi u snijegu, to je omogui lo promatraima da zakljue kako tragovi nisu proizvedeni nekim strojem. U nekim sluajevima, udaljenost izmeu nonih prstiju na otiscima razlikovala se od jednog do drugog otiska u jednom nizu. To znai da je, osim svih drugih problema s kojima bi krivotvoritelj bio suoen, morao u svoja umjetna stopala ukljuiti i pokretne dije love. Paul Freeman, pozornik amerike umske slube, koji je 10. lip nja 1982., slijedio tragove jelena u podruju Walla Walla u dravi Washington, ugledao je na udaljenosti od 55 m, dlakavog dvonoca

visokog oko 2,4 m. Tridesetak sekundi nakon toga, velika ivotinja je odetala. Krantz je prouavao odljevke otisaka stopala tog stvo renja i zakljuio da kone brazde, pore i sve druge znaajke odgo varaju stopalu velikog primata. Detaljni tragovi koe na bonoj strani otisaka, upuivali su na fleksibilne jastuie tabana. Zato gotovo svi antropolozi i zoolozi, usprkos obilju vrstih dokaza, uporno nita ne govore o Sasquatchu? Krantz je primijetio: "Strahuju za svoj ugled i posao." Napier misli slino: "Jedan od moda najveih problema oko istraivanja izvjetaja o Sasquatchu, jest injenica da u ljude koji tvrde da su vidjeli Sasquatcha, sum njaju njihovi susjedi i poslodavci. U nekim sluajevima to priznanje moe rezultirati gubitkom osobnog ugleda, drutvenog statusa i profesionalnog ugleda." Naime, Napier govori o: "sluaju iznimno strunog geologa naftne kompanije, koji je ispripovijedao svoju priu, no u strahu da ne izgubi posao, nije elio da mu ime bude ob javljeno." U svezi toga, antropolog Roderick Sprague sa Sveuilita u Idahu, rekao je sljedee o Krantzu: "Krantz je zbog svoje sprem nosti da otvoreno istrauje nepoznato, izgubio ugled meu mnogim kolegama, kao i pravovremeno akademsko promaknue." Veina izvjea o Sasquatchu potjeu sa Sjeverozapada SAD-a i iz Britanske Kolumbije. Napier tvrdi: "Prisiljeni smo zakljuiti da danas, u divljinama amerikog Sjeverozapada i Britanske Kolumbi je, postoji oblik ivota nalik ovjeku divovskih proporcija." Postoje i brojna izvjea iz istonih dijelova Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade. Napier zakljuuje: "injenica da takvo stvorenje ivi u naoj blizini, te da jo nije otkriven i klasificiran, predstavlja snaan udarac vjerodostojnosti suvremene antropologije." Mogli bismo rei i da je to udarac biologiji, zoologiji i openito znanosti. SREDINJA I JUNA AMERIKA Iz tropskih uma junog Mexica stiu nam izvijea o stvorenjima, koja se nazivaju Sisimite. Geolog Wendell Skousen, rekao je da su stanovnici Cubulca u Baja Verapazu izvijestili sljedee: "U planina ma ive veoma veliki, divlji ljudi, itavog tijela, bez vrata, prekri venog kratkim, gustim, smeim krznom, koji imaju male oi, duge ruke i ogromne dlanove. Za sobom ostavljaju otiske stopala dvo-

struko due od ljudskih." Nekoliko ljudi je tvrdilo da ih je Sismite proganjao niz planinu. Skousen je pretpostavio da je to stvorenje moda medvjed. No, promijenio je miljenje nakon to je podrobno ispitao lokalne stanovnike. O slinim stvorenjima izvjeuje se u Guatemali, gdje ona navodno otimaju ene i djecu. Narod Belizea (biveg Britanskog Hondurasa), govori o poluljudima imena Dwendi, koji ive u dunglama na jugu njihove zemlje. Ime Dwendi potjee od panjolske rijei Duende, to znai '"goblin". Ivan Sanderson, koji je provodio istraivanja u Belizeu, napi sao je 1961.: "Deseci ljudi su mi govorili da su ih vidjeli, a uglav nom su to bili pouzdani ljudi koji su radili u odgovornim organiza cijama, kao to je ministarstvo umarstva, a neki od njih su se kolo vali ili usavravali u Europi i Sjedinjenim Amerikim Dravama. Jedan od njih, nii umarski djelatnik lokalnog podrijetla, detaljno mi je opisao dva takva stvorenja, koja je nekoliko puta iznenada uoio kako ga tiho promatraju stojei na rubu umskog rezervata u blizini podnoja planine Maya ... Ti mali ljudi navodno su visoki izmeu 1,6 i 1,65 m, proporcionalne su grae, no imaju veoma iroka rame na i prilino duge ruke, te tijela prekrivena gustom, vrstom, smekastom dlakom, nalik kratkodlakom psu; lica su im veoma plosnata i ukaste boje, a kosa im je sline duine kao dlake na tijelu, osim to se sputa do sredine lea." ini se da se Dwendiji razlikuju od velikog Sasquatcha iz pacifikog Sjeverozapada SAD-a. Iz Guianasa u Junoj Americi, stiu izvjea o divljacima koji se zovu Didis. Prvim istraivaima su o njima priali Indijanci, koji su rekli da su visoki oko 1,5 m, da hodaju uspravno, te da su im tijela prekrivena gustom, crnom dlakom. Godine 1931., talijanski antropolog Nelloc Beccari, uo je za Didise od gosp. Hainesa, ministra-rezidenta u Britanskoj Gvajani. Heuvelmans je ukratko opisao ono to je Haines povjerio Beccariju: "Godine 1910., putovao je umom uz Konawaruk, pritok rijeke koji utjee u Essequibo neposredno iznad mjesta na kojemu se spaja s Potarom. Iznenada je pred sobom ugledao dva neobina stvorenja, koja su se u tom trenutku uspravila na stranje noge. Iako su naliko vali ljudima, tijela su im bila potpuno prekrivena crvenkasto-smeim krznom ... dva stvorenja su se polako povukla i nestala u umi."

Nakon mnogih slinih izvjea o divljacima, koja spominje u svojoj knjizi, Sanderson je izjavio: "Ono to je najznaajnije za ta izvjea iz Gvajane jest injenica da ni u jednom sluaju nije neka lokalna osoba - niti osoba koja je izvjeivala to je rekao lokalni sta novnik - niim navijestila da su ta stvorenja samo 'majmuni'. U svim sluajevima naglaavaju da nemaju repove, da hodaju uspravno i imaju ljudske fizike znaajke." S istonih padina Anda u Ekvadoru, dolaze izvjea o Shiruu, malom, krznatom stvorenju nalik hominidu, visokom izmeu 1,2 i 1,5 m. Brazilci pripovijedaju o velikom majmunolikom Mapinguaryju, koji za sobom ostavlja divovske otiske stopala nalik ljudskima i navodno ubija stoku. JETI: DIVLJAK S HIMALAJA U izvjeima britanskih slubenika, koji su u 19. st. boravili u po druju Himalaja na indijskom potkontinentu, sporadino se spomi nju sluajevi u kojima su vieni otisci stopala, kao i sam divljak zvan Jeti. Jetija je prvi put spomenuo B. H. Hodgson, koji je od 1820. do 1843. radio kao britanski slubenik na nepalskom sudu. Hodgson je napisao da su se njegovi nosai, dok je putovao sjevernim Nepalom, prestraili kada su ugledali dlakavo, bezrepo stvorenje nalik ovjeku. Mnogi bi mogli zakljuiti na temelju navedenog izvjea (kao i stotina drugih nakon Hodgsonova vremena), da su Nepalci ustvari vidjeli obinu ivotinju, za koju su pogreno pomislili da je Jeti. Obino je u takvim sluajevima rije o medvjedu ili majmunu languru. No, teko je zamisliti da bi takvu pogreku mogli uiniti sta novnici Himalaja, koji ondje oduvijek ive i veoma dobro poznaju tamonje ivotinje. Myra Shackley je otkrila da se Jeti nalazi i na nepalskim i tibetanskim vjerskim prikazima o hijerarhiji ivih bia. Shackley tvrdi: "Tamo su medvjedi, majmuni i languri prikazani od vojeni od divljaka, iz ega jasno proizlazi da (barem u umu umjet nika) ti oblici ivota nisu povezani." Tijekom devetnaestog stoljea, najmanje je jedan Europljanin navodno osobno vidio uhvaenu ivotinju nalik Jetiju. Jedan Junoafrikanac je rekao antropologinji Myri Shackley: "Prije mnogo godina u Indiji, majka moje pokojne ene mi je rekla da je vidjela jedno od

tih stvorenja u Mussorieu na obroncima Himalaja. Taj je poluovjek hodao uspravno, no mnogo je vie nalikovao ivotinji jer mu je ita vo tijelo bilo prekriveno dlakom. Navodno su ga uhvatili u snijegu ... njegovi lovci su ga svezali lancima." U dvadesetom stoljeu, u doba ekspedicija na Himalaje, poveao se broj izvjea Europljana, koji su navodno vidjeli divljake i njihove otiske. Eric Shipton je u studenom 1951., dok je pregledavao mogue putove preko Mount Everesta, ugledao otiske stopala na ledenjaku Menlung, u blizini granice izmeu Tibeta i Nepala, na visini od 5400 m. Shipton je slijedio trag otprilike 2 km. A fotografije otisa ka, koje je izradio, mnogi su smatrali uvjerljivima. Otisci stopala su bili ogromni. John R. Napier je odbacio mogunost da su veliina i oblik otiska, vidljivi na najboljoj Shiptonovoj fotografiji, nastali ota panjem snijega. Konano, Napier je pretpostavio da su Shiptonov otisak ustvari dva stopala, jedno obuveno, a drugo boso. Openito, Napier koji je bio posve uvjeren u postojanje sjevernoamerikog Sasquatcha, sumnjao je u dokaz o Jetiju. No, kako emo vidjeti po slije u ovom odlomku, Napier e biti skloniji prihvatiti himalajskog divljaka zahvaljujui jednom drugom dokazu. Tijekom svojih ekspedicija na Himalaje 50-ih i 60-ih godina 20. st., sir Edmund Hillary je obratio pozornost na dokaze o Jetiju, uklju ujui otiske u snijegu. Zakljuio je da se u svim sluajevima velikih otisaka stopala, koji se pripisuju Jetiju, radi o manjim, spojenim tra govima poznatih ivotinja. Uobiajeno skeptian Napier je na to odgovorio: "Nitko s imalo iskustva nee pogreno brkati otopljeni otisak stopala sa svjeim. Takvo objanjenje se ne moe odnositi na sve otiske, koje su tijekom godina vidjeli pouzdani promatrai; mo raju postojati neka druga objanjenja za te otiske stopala, ukljuujui, naravno, mogunost da ih je proizvela znanosti nepoznata ivotinja." Osim Zapadnjaka, o Jetiju su izvjeivali i neki lokalni stanovni ci. Naprimjer, Myra Shackley spominje u svojoj knjizi o divljacima, da su 1958. tibetanski seljaci iz Tharbaleha, koji se nalazi pokraj ledenjaka Rongubk, ugledali utopljenog Jetija. Seljaci su rekli da je to stvorenje nalikovalo niskom ovjeku s iljatom glavom i tijela pre krivenog crvenkasto-smeim krznom.

Neki budistiki samostani tvrde da posjeduju fizike ostatke Jet ija, izmeu ostalih, Jetijeve skalpove. No, zapadnjaki znanstvenici koji su ih prouavali, smatraju da su izraeni od koa poznatih i votinja. Sir Edmund Hillary je 1960. pokrenuo ekspediciju u cilju skupljanja i procjene dokaza o postojanju Jetija. Tako je poslao Jetijev skalp iz samostana Khumjung na Zapad radi testiranja. Rezultati testiranja su pokazali da je skalp izraen od koe serova, himalajske antilope nalik kozi. No, neki se s time nisu sloili. Shackley je rekla kako su: "isticali da su dlake na skalpu potpuno majmunolike, te kako sadri vrstu parazitskih crva razliitu od onih koji su izvaeni iz serova." Pedesetih godina 20. st, istraivai koje je sponzorirao ameriki biznismen Tom Slick, skupili su uzorke mumificirane ruke Jetija, koja je bila pohranjena u tibetanskom gradu Pangbocheu. Iako su laboratorijski nalazi bili neodreeni, Shackley je rekla da ruka: "ima neke neobine, antropoidne znaajke." U svibnju 1957., u novinama Kathmandu Commoner objavljena je pria o glavi Jetija, koja se 25 godina uvala u selu Chilunki, koje se nalazi oko 80 km sjeveroistono do Kathmadua u Nepalu. U oujku 1986., Anthony B. Wooldridge je sam sudjelovao u utrci oko Himalaja na najsjevernijem dijelu Indije, u ime male organi zacije za razvitak zemalja tzv. Treeg svijeta. Dok je prolazio pokraj umovitog, snijegom prekrivenog obronka u blizini Hemkunda, uoio je svjee tragove, koje je i fotografirao. Meu fotografijama se nala zio i snimak izbliza, jednog otiska koji je nalikovao onome kojeg je 1951. fotografirao Eric Shipton. Nakon to je nastavio hodati, Wooldridge je stigao do mjesta na kojemu je nedugo prije toga izbila lavina i gdje je ugledao plitku brazdu, koju je vjerojatno proizveo veliki predmet klizei po snijegu. Uoio je jo neke tragove uz nju, koji su vodili do udaljenog grma, iza kojeg je stajalo "veliko, uspravno stvorenje visoko moda 2 m." Pomislivi da je moda rije o Jetiju, Wooldridge se odmaknuo otprilike 150 m i fotografirao ga. Poslije je izjavio: "Stajao je razma knutih nogu, gledajui niz padinu, a desno rame mu je bilo okrenuto prema meni. Glava mu je bila velika i pomalo etvrtastog oblika, a itavo tijelo prekriveno tamnom dlakom." Wooldridge je bio uvje ren da to stvorenje nije bilo majmun, medvjed ni obian ovjek.

Promatrao je stvorenje oko 45 minuta, nakon ega je morao otii jer se vrijeme pogoralo. Na povratku u svoju bazu, snimio je jo nekoliko otisaka stopala, koji su se, meutim, do tada ve izobliili uslijed otapanja. Kada se vratio u Englesku, Wooldridge je pokazao svoj fotograf ski dokaz znanstvenicima zainteresiranima za prouavanje divljaka, meu kojima je bio i John Napier. Iako je stvorenje snimljeno s uda ljenosti od 150 m na 35 mm filmu, izgledalo malo, uveane fotogra fije su razotkrile neke ovjekolike znaajke. Opisujui reakcije ljudi koji su vidjeli njegove fotografije, Wooldridge je napisao: "John Napier, primatolog i autor knjige Bigfoot: The Yeti and Sasquatch in Myth i Reality ("Bigfoot: Jeti i Sasquatch u mitu i stvarnosti") iz 1973., promijenio je svoje prvotno skeptino gledite, te sada sebe naziva Jetijevim 'pristaom'. Myra Shackley, arheologinja i autorica knjige Wildmen: Yeti, Sasquach and the Neanderthal Enigma ("Di vljaci: Tajna Jetija, Sasquacha i neandertalca") iz 1983., vidjela je sve fotografije, te zakljuila da se sve otkriveno podudara s ostalim izvijeima o Jetijima. Isto misli i lord Hunt, koji je vodio uspjenu ekspediciju na Mount Everest 1953. i dva put je osobno vidio trago ve Jetija." ALMAS IZ SREDINJE AZIJE Sasquatch i Jeti se u izvjeima kojima raspolaemo, opisuju kao veliki i veoma nalik majmunima. No, postoji i trei divljak, Almas, koji je navodno manji i mnogo vie nalik ovjeku. Izvijea o blis kim susretima s Almasom uglavnom potjeu iz podruja, koja obu hvaaju Mongoliju na sjeveru, Pamir na jugu, te Kavkaz na zapadu. Slina izvjea dolaze i iz Sibira i najsjevernijih dijelova ruske re publike. Poetkom 15. st, Turci su zarobili Hansa Schiltenbergera, te ga odveli na dvor sultana Tamerlana, koji ga je postavio u pratnju mon golskog princa Egidija. Kada se 1427. vratio u Europu, Schiltenberger je zapisao svoja iskustva, koja su ukljuivala divljake: "U plani nama ive divlji ljudi, koji nemaju nita zajedniko s drugim ljudi ma. Tijela tih stvorenja potpuno su prekrivena krznom. Samo im ruke i lica nisu dlakavi. Tre brdima poput ivotinja i jedu lie i

travu, te sve ostalo na to naiu. Gospodar tog podruja darovao je Egidiju jedan par tih ljudi, mukarca i enu, koji su uhvaeni u di vljini." U mongolskoj knjizi iz 19. st., koja govori o lijekovima koji se izrauju od razliitih biljaka i ivotinja, nalazi se crte Almasa. Myra Shackley je istaknula: "U knjizi se nalazi vie tisua crtea razliitih vrsta ivotinja (reptila, sisavaca i vodozemaca), no nijedne mitske ivotinje poput onih u slinim europskim knjigama iz srednjeg vije ka. Sva ta stvorenja postoje i danas. Ne postoji nijedan razlog da ne pretpostavimo da je i Almas postojao, a iz ilustracija proizlazi da je ivio u stjenovitim predjelima, u planinama." Godine 1937., Dordji Meiren, lan mongolske Akademije znano sti, vidio je Almasovu kou u jednom samostanu u pustinji Gobi. Na njoj su sjedile lame prilikom nekih svojih obreda. Godine 1936., ruski pedijatar Ivan Ivlov, putovao je Altajskim gorjem u junom dijelu Mongolije. Pritom je vidio nekoliko ovjekolikih stvorenja, koja su stajala na obronku planine. Izgledali su kao obitelj sastavljena od mukarca, ene i djeteta. Ivlov ih je proma trao svojim dalekozorom s udaljenosti od oko 800 m, sve dok ih nije izgubio iz vida. I njegov mongolski voza ih je vidio, te mu rekao da su uobiajena pojava u tom podruju. Nakon tog dogaaja, Ivlov je razgovarao s nekom mongolskom djecom, smatrajui da e ona biti iskrenija od odraslih. Djeca su mu povjerila mnogo podataka o Almasima. Naprimjer, jedno od njih mu je reklo daje pokraj potoka, dok se kupalo s drugom djecom, vi djelo mukog Almasa kako nosi svoje dijete preko vode. Godine 1980., radnik u pokusnoj poljoprivrednoj postaji, koja je djelovala u sklopu mongolske Akademije znanosti u Bulganu, ugle dao je mrtvo tijelo divljaka: "Pribliio sam se i ugledao dlakav le krupnog stvorenja nalik ovjeku, koje je bilo osueno i napola pre kriveno pijeskom ... To mrtvo bie nije bio medvjed ni majmun, no niti ovjek slian Mongolu, Kazahstancu, Kinezu ili Rusu." Na planini Pamir, koja se rasprostire velikim podrujem koje po vezuje Tadikistan, Kinu, Kamir i Afganistan, navodno su mnogo puta vieni Almasi. Godine 1925., Mikhail Stephanovitch Topilski, general-bojnik ruske vojske, vodio je svoju jedinicu u napad na pro-

tusovjetske gerilske snage, koje su se skrivale u pilji u Pamiru. Je dan od preivjelih gerilaca je rekao da je njega i njegove drugove, u pilji napalo nekoliko majmunolikih stvorenja. Nakon to je Topilski zapovjedio da se pilja pretrai, doista je otkriveno truplo tak vog stvorenja. Topilski je poslije izvijestio: "Na prvi pogled sam pomislio da je to le majmuna. Bio je potpuno prekriven dlakom. No, znao sam da na Pamiru nema majmuna. Osim toga, tijelo mu je izgledalo veoma nalik ovjejem. Pokuali smo mu iupati dlaku. kako bismo vidjeli je li mu sluila samo za preruavanje, no shvatili smo da je to bila njegova prirodna dlaka. Nekoliko smo puta preo krenuli tijelo sa svih strana i izmjerili ga. Na lijenik je dugo i podro bno pregledavao tijelo, te je zakljuio da sigurno ne pripada ovjeku/" Topilski nastavlja: "Tijelo je pripadalo mukom stvorenju visokom 165-170 cm, zrelom ili moda starom, to smo zakljuili na temelju dlake, koja je na nekim mjestima bila sivkasta ... Lice mu je bilo tamne boje, bez brade i brkova. Sljepoonice su mu bile bez dlaka, a stranji dio glave prekriven gustom, upavom kosom. Mrtvo stvo renje je lealo otvorenih oiju i usana. Oi su mu bile tamne, a zubi veliki i jednoliki, te poredani kao u ovjeka. elo mu je bilo spute no, a obrve veoma istaknute. Zbog izboene eljusti nalikovao je Mongolu. Nos mu je bio plosnat s veoma udubljenim hrptom. Na uima, koje su bile malo iljatije od ljudskih i s duim resicama, nije imao dlake. Donja mu je eljust bila velika. Stvorenje je imalo sna na prsa i dobro razvijene miie. Godine 1957., Alexander G. Pronin, hidrolog s Instituta za geo grafska istraivanja Sveuilita u Lenjingradu, sudjelovao je u eks pediciji na Pamir s ciljem mapiranja ledenjaka. Pronin je 2. kolovo za 1957., dok je njegov tim istraivao ledenjak Fedchenko, odluio odetati u dolinu rijeke Balyandkik. Shackley je napisala: "U podne je ugledao lik, koji je stajao na stjenovitoj litici otprilike 460 m iz nad, te isto toliko udaljen od njega. U prvom trenutku se iznenadio, budui da je znao da je to podruje nenastanjeno, a as poslije je pomislio da stvorenje nije ovjek. Iako je nalikovalo ovjeku, bilo je veoma pogrbljeno. Promatrao je zdepastu figuru kako hoda snije gom, iroko razmaknutih nogu i uoio da su mu podlaktice due od ovjejih, te da mu je tijelo prekriveno crvenkasto-sivom dlakom."

Pronin je isto stvorenje vidio i tri dana poslije, kada je hodalo uspra vno. Nakon tog dogaaja, stizala su brojna izvijea o divljacima vienima na Pamiru, a lanovi razliitih ekspedicija su fotografirali i izradili odljevke otisaka stopala. Sada emo razmotriti izvjea o Almasima iz Kavkaza. Prema svjedoanstvima stanovnika sela Tkhine na rijeci Mokvi, u 19. st. je u umi planine Zaadan uhvaena enka Almasa. Tri godine je bila zarobljena, no nakon toga se udomaila i seljaci su joj dopustili da ivi u kui. Zvala se Zana. Shackley pie: "Koa joj je bila sivkasto-crna i prekrivena crvenkastom dlakom, koja je bila dua na glavi. Proizvodila je neartikulirane glasove, no nikada nije razvila sposobnost govora. Lice joj je bilo iroko s istaknutim jagodinim kostima, imala je isturenu eljust nalik gubici i debele obrve, velike bijele zube i 'zastraujui izraz lica'." Zana je poslije rodila djecu, oito nakon sparivanja s jednim od seljaka. Boris Porshnev je 1964. vidio neke Zanine unuke. Opisujui Porshnevova istraivanja, Shackley je napisala: "Unuke, Chalikoua i Taia, imale su tamnu kou i zbog izrazito istaknutih vilica i debelih obrva, prilino su nalikovale Crn cima." Porshnev je i razgovarao sa seljacima, koji su kao djeca sudje lovali na Zaninom sprovodu 80-ih godina 19. st. U podruju Kavkaza, Almas se katkad naziva Biaban-guli. Godi ne 1899., ruski zoolog K. A. Satunin, ugledao je enku Biaban-gulija u brdima Talysh na jugu Kavkaza. Izjavio je da se stvorenje: "kre talo kao ovjek". To izvjee je osobito znaajno zato to je Satunin bio ugledan zoolog. Godine 1941., V. S. Karapetyan, bojnik medicinske slube sovjet ske vojske, osobno je pregledao ivog divljaka uhvaenog u auto nomnoj republici Dagestanu, koja se nalazi sjeverno od kavkaskih planina. Karapetyan je rekao: "Uao sam u hangar s dva predstavni ka lokalnih vlasti ... Jo uvijek mogu vidjeti to stvorenje kako stoji preda mnom, golog i bosog mukarca. A nedvojbeno je bio ovjek, zato to mu je oblik tijela bio potpuno ljudski. No, prsa, lea i ramena bila su mu prekrivena kudravom dlakom tamnosmee boje. To kr zno je veoma nalikovalo medvjeem i bilo je dugo 2-3 cm. Ispod prsiju je bilo tanje i meke. Runi zglobovi su mu bili nezgrapni i dijelom prekriveni dlakom. Na dlanovima i tabanima nije imao dlake.

Kosa na glavi bila je veoma gruba na dodir. Nije imao bradu ni br kove, iako mu je lice bilo potpuno prekriveno rijetkom dlakom. Kratke i rijetke su mu bile i dlake oko usana. ovjek je stajao pot puno uspravno sa sputenim rukama i bio je neuobiajeno visok oko 180 cm. Stajao je preda mnom poput diva sa snanim, isturenim prsima. Prsti na rukama su mu bili debeli, snani i iznimno dugaki. Openito, bio je mnogo vei od lokalnih stanovnika. Oi su mu bile posve bezizraajne - tupe i prazne, nalik oima ivotinje. I izgledao mi je kao ivotinja." Upravo su na temelju takvih izvjea, znan stvenici poput britanske antropologinje Myre Shackley, zakljuili da su Almasi moda predstavnici preivjelih neandertalaca ili ak Homo erectusa. to se dogodilo s divljakom iz Dagestana? Kako se tvrdi u objavljenim izvjetajima, ubili su ga ruski vojni zarobljenici dok su se povlaili pred njemakim snagama. DIVLJACI IZ KINE "Kineski povijesni dokumenti i ljetopisi mnogih gradova i sela, sadre obilje zapisa o Divljaku, koji ima razliita imena", rekao je Zhou Guoxing s pekinkog Prirodoslovnog muzeja. Zhou dalje tvrdi: "ak i danas, u podruju Fanga u pokrajini Hubei, krue leg ende o 'maoren' (dlakavim ljudima) ili 'divljacima'." Tvrdi se kako je 1922. jedan pripadnik policije ondje uhvatio divljaka, no o tome se vie nita nije govorilo. Godine 1940., Wang Zelin, biolog koji je diplomirao na sveuili tu Northwestern u Chicagu, imao je priliku osobno vidjeti divljaka neposredno nakon to su ga ubili lovci. Wang je vozio iz Baojia u pokrajini Shanxi, prema Tianshuiu u pokrajini Gansu. kada je odjed nom ispred sebe uo pucanj. Znatieljan, izaao je iz auta i ugledao truplo. Bila je to enka nekog stvorenja, visoka oko 1,95 m i tijela prekrivenog debelom, sivkasto-crvenom dlakom dugom oko 3 cm. Dlaka na licu bila je kraa. Imala je istaknute jagodine kosti i istu renu vilicu. Kosa na glavi bila je duga oko 30 cm. Kako tvrdi Wang, stvorenje je nalikovalo rekonstrukciji kineskog Homo erectusa. Deset godina poslije, drugi znanstvenik, geolog Fun Jinquan, vidio je nekoliko ivih divljaka. Zhou Guoxing je rekao: "U proljee 1950. je, uz pomo lokalnih vodia, sa sigurne udaljenosti promatrao dva

lokalna Divljaka u planinskoj umi u blizini Baojia, pokrajina Shanxi. Bili su to majka i sin, od kojih je manji bio visok 1,6 m. Oboje su nalikovali ljudima." Godine 1957., uitelj biologije u pokrajini Zhejiang, skupio je dlanove i stopala 'ovjeka-medvjeda', kojeg su ubili lokalni seljaci. Poslije ih je pregledao Zhou Guoxing, koji je zakljuio, iako nije mi slio da pripadaju divljaku, kako: "potjeu od nepoznatog primata". Radnici koji su 1961. gradili cestu kroz podruje guste ume u okolici Xishuang Banne u pokrajini Yunnan, koja se nalazi na naj junijem dijelu Kine, izvijestili su da su ubili enku ovjekolikog primata. Stvorenje je bilo dlakavo i visoko 1,2 -1,3 m. Hodalo je us pravno i, kako su tvrdili svjedoci, ruke, ui i prsa su nalikovali eni. Kineska akademija znanosti poslala je ondje svoj tim istraivaa, koji, meutim, nisu pronali nikakve fizike dokaze. Neki su pre tpostavili da su radnici ubili gibona. No, Zhou Guoxing je rekao: "Autor je nedavno posjetio novinara, koji je sudjelovao u tom istra ivanju. On je rekao da ubijena ivotinja nije bio gibon, nego nepo znata ivotinja tijela nalik ovjeku." Godine 1976., est pripadnika stalnih vojnih snaga iz umskog podruja Shennongjia u pokrajini Hubei, putovali su nou automo bilom, autocestom pokraj sela Chunshuya, izmeu okruga Fangxian i Shennongjije. Na putu su naili na "neobino bezrepo stvorenje s crvenkastim krznom." Sreom, dovoljno se dugo nije pomicao, pa je pet putnika izalo iz automobila i promatrali ga s udaljenosti od samo nekoliko metara, dok je voza prema njemu uperio svjetla. Promatrai su uvjereni da to nije bio medvjed niti neka druga njima poznata ivotinja. O tome su brzojavom obavijestili kinesku Akade miju znanosti u Pekingu. Tijekom godina, slubenici Akademije primili su mnogo slinih izvjea iz istog podruja u pokrajini Hubei. Zato su ih, saznavi za taj dogaaj, odluili podrobnije istraiti. Organizirana je znanstvena ekspedicija u pokrajinu Hubei, koju je tvorilo vie od 100 lanova. Skupili su fizike dokaze u obliku kose, otisaka stopala i fekalija, te zabiljeili iskaze lokalnih stanovnika. Na temelju tih rezultata prove dena su daljnja istraivanja. U pokrajini Hubei je ukupno otkriveno vie od tisuu otisaka stopala, od kojih su neki dui od 48 cm. Sku pljeno je i vie od 100 dlaka divljaka, od kojih je najdua 19 cm.

Neki su pokuali objasniti vienja divljaka u okolici Shennongjia u pokrajini Hubei, kao rijetku vrstu zlatnog majmuna, koji ivi u tom podruju. Tako bi se mogli objasniti sluajevi kada su 'stvorenja' viena samo na trenutak i iz velikih udaljenosti. No, razmotrimo sluaj lokalnog komunistikog voe, Panga Genshenga, koji je susreo divljaka u umi. Pang, koji je promatrao stvorenje oko sat vremena s udaljenosti od 1,5 m, rekao je sljedee: "Bio je visok oko 2 m i imao je ramena ira od ovjejih, sputeno elo, duboko usaene oi i gomoljast nos s blago izvinutim nosnicama. Obrazi su mu bili uvueni, ui nalik ljudskim, ali vee, a oi okrugle i takoer vee od ljudskih. eljust mu je bila isturena, a usne ispupene. Prednji zubi su mu nalikovali konjskima. Imao je tamne oi i tamnosmeu kosu, duu od metra, koja mu je slobodno padala preko ramena. itavo lice, osim nosa i uiju, bilo mu je prekriveno kratkom dlakom. Ruke su mu visjele do ispod koljena. Imao je velike dlanove s prstima dugim oko 15 cm, dok su mu palci bili blago odvojeni od ostalih prstiju. Nije imao rep, a dlaka na tijelu mu je bila kratka. Imao je debela bedra, kraa od nieg dijela nogu. Hodao je uspravno s razmaknutim nogama. Stopala su mu bila duga oko 30 cm i upola toliko iroka - ira na prednjoj i ua na stranjoj strani, s izvinutim prstima." DIVLJACI IZ MALEZIJE I INDONEZIJE John MacKinnon, koji je 1969. otputovao na Borneo kako bi proua vao orangutane, naiao je na otiske stopala nalik ljudskima. McKinnon je upitao svog malajskog vozaa broda, kome pripadaju. "Bez oklijevanja je odgovorio 'Batututu'", napisao je McKinnon. Poslije je na Malajama vidio neke odljevke otisaka stopala, koji su bili jo vei od onih koje je vidio na Borneu, no bio je uvjeren da pripadaju istoj vrsti. Malajci su ga zvali Orangpendek (nizak ovjek). Kako tvrdi Ivan Sanderson, ti otisci stopala razlikovali su se od onih antropoidnih majmuna, koji ive u indonezijskim umama (gibon, siamang i orangutan), kao i medvjeda. Poetkom 20. st, upravitelj Sumatre, L. C. Westenek, primio je pismeno izvijee o susretu s tipom divljaka, koji se zvao Sedapa. Upravitelj posjeda u planini Barisan i neki radnici, promatrali su Sedapu s udaljenosti od oko 14 m. Upravitelj je rekao da je vidio:

"veliko, pogrbljeno stvorenje, koje je tralo poput ovjeka i sprema lo se presjei mi put; bilo je veoma dlakavo i to nije bio orangutan." U novinskom lanku o divljacima, objavljenom 1918., Westenek je naveo izvijee gosp. Oostingha, koji je ivio na Sumatri. Jedno ga dana dok je hodao umom, ugledao je ovjeka kako sjedi na deblu i promatra ga. Oostingh je izjavio: "Odjednom sam shvatio da mu je vrat neobino ilav i iznimno prljav. 'Ovaj momak ima veo ma prljav i naboran vrat!' Rekao sam u sebi ... I onda sam shvatio da nije ovjek." "To nije bio orangutan", izjavio je Oostingh "Ve sam nedugo prije vidio jednog od tih velikih majmuna." to je, onda, bilo to stvo renje? Oostingh nije znao. Kako smo vidjeli, neki su pretpostavili da su divljaci preivjeli predstavnici neandertalaca ili Homo erectusa. Ne moemo li sigurno rei kakve vrste hominida moda ive oko nas, kako moemo sigurno znati koje su vrste postojale ili moda nisu postojale u dalekoj prolosti? Empirijska istraivanja fosilnog zapisa ne predstavljaju siguran vodi. Kako je napisao Bernard Heuvelmans u svom pismu (15. travnja 1986.), koje je poslao naem istraivau Stephenu Bernathu: "Ne precjenjujte znaaj fosilnog zapisa. Fosilizacija je veoma rijet ka, izuzetna pojava, pa nam fosilni zapis ne moe pruiti tonu sliku ivota na Zemlji u geolokim razdobljima u prolosti. Fosilni zapis o primatima je osobito siromaan jer veoma inteligentne i oprezne ivotinje mogu mnogo lake izbjei uvjete fosilizacije - naprimjer, uranjanjem u blato ili treset." Empirijske metode nedvojbeno imaju nedostataka, a fosilni zapis je nepotpun i nesavren. No, procijenimo li objektivno sve dokaze, ukljuujui one o veoma drevnim ljudima i ivim ovjekolikim maj munima, pred nama e se pokazati obrazac kontinuiranog supostojanja, a ne evolucijskog slijeda. AFRIKA Svjedoci iz nekoliko zemalja u zapadnom dijelu afrikog kontinen ta, kao to je Obala Bjelokosti, izvjeivali su o rasi patuljastih stvo renja s tijelima prekrivenima crvenkastom dlakom. S njima su se susreli i neki Europljani.

Izvjea o divljacima stiu i iz Istone Afrike. Kapetan Willaim Hitchens napisao je 1937.: "Prije nekoliko godina, slubeno sam otiao u lov na lavove u tom podruju (ume Ussura i Simibita na zapadnoj obali Wembarea) i, dok sam ekao ljudodera na proplanku, ugledao sam dva mala, smea, krznata stvorenja kako izlaze iz guste ume s jedne strane proplanka i nestaju u umi na drugoj strani. Izgledali su kao mali ljudi, visoki oko 1,2 m, koji su hodali uspravno, no imali su gustu, crvenkastosmeu kosu. Domorodaki lovac, koji je bio sa mnom, iznenaeno ih je i prestraeno promatrao. Rekao je da su to agogwe, mali, krznati ljudi koji se obino ne viaju tijekom ivota." Jesu li to bili samo majmuni? Malo je vjerojatno da Hitchens ili uro enik ne bi prepoznali majmuna. Mnoga izvjea o Agogweima potjeu iz Tanzanije i Mozambika. Iz Konga potjeu izvijea o Kakundakariju i Kilombi. Tvrdi se da su ta stvorenja visoka oko 1,65 m., da imaju dlakave tijela, te da hodaju uspravno poput ljudi. Charles Cordier, profesionalni kolek cionar ivotinja, koji je radio u mnogim zoolokim vrtovima i mu zejima, slijedio je tragove Kakundakarija u Zairu krajem 50-ih i poet kom 60-ih godina 20. st. Cordier je rekao da se jedan Kakundakari zapleo u jednu od njegovih stupica za ptice: "Pao je licem o zemlju, prevrnuo se, ustao, uklonio omu sa stopala i odetao prije nego je Afrikanac, koji se nalazio u blizini, mogao ita uiniti." Izvjea o takvim stvorenjima dolaze i iz june Afrike. Pascal Tassy iz Laboratorija za paleontologiju kraljenjaka i ljudi, napisao je 1983.: "Philip V. Tobias, koji se danas nalazi u glavnom odboru Meunarodnog kriptozoolokog drutva, jednom je rekao Heuvelmansu da je jedan od njegovih kolega postavio zamke kako bi uhvatio ive australopiteke." Tobias, koji je podrijetlom iz June Afrike, poznati je strunjak za australopiteke. Prema slubenom nauku, posljednji australopiteci izumrli su prije otprilike 750 000 godina, a Homo erectus prije oko 200 000 godina. Tvrdi se da su neandertalci nestali prije oko 35 000 godina, nakon ega su na Zemlji postojali samo dananji ljudi. No, izvjea o razliitim vrstama divljaka iz razliitih dijelova svijeta, snano pobijaju slu beno stajalite.

ZNANSTVENI ESTABLIMENT I IZVJEA O DIVLJAKU Usprkos svim predstavljenim dokazima, veina strunjaka za antro pologiju i zoologiju odbija raspravljati o mogunosti postojanja di vljaka. Spomenu li uope divljake, rijetko kada predstavljaju uvjerljiv dokaz o njihovu postojanju, usredotoujui se, umjesto toga, na iz vjea koja ih nee bitno natjerati da posumnjaju u svoja stajalita. Skeptini znanstvenici tvrde da nitko nije otkrio kosti divljaka, kao ni njegovo tijelo - mrtvo ili ivo. No, postoje primjerci dlana i sto pala, ak i glava navodnog divljaka. Strune osobe izvjeuju da su pregledali tijela divljaka. A postoji i mnogo izvjea o tome da su ulovljeni. injenica da ni jedan od tih fizikih dokaza nije dospio u muzeje ili druge znanstvene ustanove, moe se shvatiti kao rezultat neuspjenog postupka skupljanja i ouvanja dokaza. Operacijom koju mi nazivamo filtriranjem znanja, dokazi s primjesom nedoputenosti uvaju se daleko izvan slubenih kanala. Meutim, neki veoma ugledni znanstvenici, kao to su Krantz, Napier, Shackley, Porhnev i drugi, pronali su u dostupnom dokazu dovoljno razloga da zakljue kako divljaci doista postoje ili, barem, da je pitanje o njihovu postojanju vrijedno ozbiljno razmotriti. Myra Shackley je 4. prosinca 1984. napisala u pismu naem is traivau Steveu Bernathu: "Koliko vam je poznato, to pitanje je iz nimno aktualno i predmet je mnogih pisanja i publikacija. Iako se miljenja razlikuju, smatram da se uglavnom prihvaa da doista po stoji dovoljno dokaza da prihvatimo barem mogunost postojanja razliitih, neklasificiranih ovjekolikih stvorenja, no da je na sadanjoj razini naeg znanja, nemogue detaljnije raspravljati o njihovu zna aju. Taj poloaj dodatno oteavaju pogreni navodi, prijevare i lua ke, ekstremne aktivnosti, no ini se da iznenaujue velik broj tvrdo glavih antropologa smatra da vrijedi istraiti taj problem." Dakle, znanost u izvjesnoj mjeri priznaje dokaz o postojanju divljaka, no ini se da je uglavnom rije o subjektivnim stajalitima pojedinaca, koji su vie ili manje slubeno potvreni.

12. POGLAVLJE

Uvijek neto novo iz Afrike

Odavno su utihnule rasprave oko javanskog i pekinkog ovjeka, a osobito ovjeka iz Castenedola i europskih eolita. to se tie znan stvenika koji su u njima sudjelovali, veina od njih lei u svojim grobovima, gdje im se kosti polako raspadaju ili fosiliziraju. No, danas u Africi, zemlji australopiteka i Homo habilisa, jo uvijek je ivo bojno bolje na kojemu znanstvenici vode okraje s ciljem nametanja svojih nazora o podrijetlu ovjeka. RECKOV KOSTUR Prvo znaajno otkrie u Africi, dogodilo se poetkom 20. st. Godine 1913., prof. Hans Reck s Berlinskog sveuilita, vodio je istraivanja u klancu Olduvai u Tanzaniji, koja je tada bila njemaka istonoafrika kolonija. Jedan od Reckovih mjesnih skupljaa, koji je traio fosi le, uoio je da iz zemlje viri komadi kosti. Nakon to je uklonio povrinski gruh, (ljunak, sitan ugljen) ugledao je dijelove potpunog, ljudskog kostura ukopanog u kamenu. Pozvao je Recka, koji je potom naredio da se kostur izvadi zajedno s tekim blokom krutog taloga. Ostaci ljudskog kostura, ukljuujui potpunu lubanju (slika 12.1.), morali su se iskopati pomou ekia i dlijeta. Kostur je potom otpremljen u Berlin. Reck je ustanovio da u klan cu Olduvai postoji pet niza slo jeva. Kostur je iskopan iz gor njeg dijela Sloja II. za koji se da nas pretpostavlja da je star 1,15 milijuna godina. Gornji slojevi SLIKA 12.1.: Ova lubanja dio je ko Reckova nalazita (Slojevi III, stura potpuno razvijenog ovjeka, IV i V), bili su veoma erodirani. kojeg je 1913. otkrio H. Reck u klan No, Sloj II je jo uvijek bio pre kriven gruhom svijetlo-crvenog cu Olduvai u Tanzaniji.

Sloja III., te Sloja V (slika 12.2.). Prije otprilike samo 50 godina, to nalazite je moda bilo prekriveno Slojevima III i V, ukljuujui sloj kalcirudita nalik vapnencu. Sloj IV je oito nestao erozijom prije taloenja Sloja V. Svjestan znaaja svog otkria, Reck je podrobno razmotrio mo gunost da je ljudski kostur moda bio pokopan u Sloju II. Napisao je: "Zid groba imao bi jasne rubove, koji bi pokazivali da su odvo jeni od netaknutog kamena. Talozi u grobu bi pokazivali neuobia jenu strukturu i heterogenu mjeavinu iskopanih materijala, kao i lako prepoznatljive komadie kalcirudita. Usprkos najpodrobnijem istraivanju, takvi znakovi nisu uoeni. Naime, kamen u izravnoj blizini kostura, ne razlikuje se od oblinjeg kamenja ni bojom, vr stoom, debljinom slojeva, gradom ni poretkom." Louis Leakey je pregledao Reckov kostur u Berlinu, no pretpo stavio je da je mnogo mlai nego to je tvrdio Reck. Godine 1931., Leakey i Reck su posjetili nalazite na kojemu je kostur otkriven. Tada je Leakey potvrdio Reckovo stajalite da je kostur anatomski suvre menog ovjeka iste starosti kao i Sloj II. U veljai 1932., zoolozi C. Forster Cooper s Cambridgea i D. M. S. Watson sa sveuilita u Londonu, rekli su kako injenica da je

SLIKA 12.2.: Ovaj presjek sjeverne padine klanca Olduvai, prikazuje lokaciju na kojoj je H. Reck 1913. otkrio kostur potpuno razvijenog o vjeka u gornjem Sloju II. Sloj II. je star 1,15-1,17 milijuna godina.

Reckov kostur bio potpun, jasno ukazuje na to da je nedavno poko pan. Leakey se sloio s Cooperom i Watsonom da je Reckov kostur za kopan u Sloju II., no smatrao je da je to uinjeno u doba oblikovanja Sloja II. U pismu upuenom asopisu Nature, Leakey je tvrdio da je crvenkasto-uti gornji dio Sloja II, prije samo 50 godina vjerojatno bio prekriven netaknutim slojem svjetlocrvenog Sloja III. Ako je kostur zakopan nakon taloenja Sloja II, meu grobnim naslagama bi se trebala nalaziti mjeavina svjetlocrvenih i crvenkasto-utih taloga. Leakey je napisao: "Imao sam sreu to sam osobno pregledao ko stur u Munchenu dok je on jo uvijek bio netaknut u svom izvornom kalupu, pri emu nisam uoio nikakve tragove tako izmijeanih taloga ili poremeaja." Cooper i Watson jo uvijek nisu bili zadovoljni. U lipnju 1932., napisali su u pismu asopisu Nature, da su crveni obluci iz Sloja III moda izblijedjeli. To bi objasnilo zato Reck i Leakey nisu u Sloju III vidjeli oblutke u matrici, koja je okruivala kostur. Meutim, A. T. Hopwood se nije sloio s tumaenjem da su obluci iz Sloja III izgubili svoju svjetlocrvenu boju. On je istaknuo da je gornji dio Sloja II, u kojem je otkriven kostur, takoer bio crvenkast i rekao: "Crvenkasta boja matrice suprotstavlja se teoriji da su bilo koji sa stojci Sloja III izgubili boju." Usprkos Cooperovom i Watsonovom neslaganju, Reck i Leakey su ustrajali u svojim tvrdnjama. No, u kolovozu 1932., P. G. H. Boswell, geolog s Imperial College-a u Engleskoj, objavio je svoje zbunjujue izvjee na stranicama asopisa Nature. Profesor T. Mollison je iz Miinchena poslao Boswellu primjerak, za koji je tvrdio da je kalup koji je okruivao Reckov kostur. Treba spomenuti da Mollison nije bio posve nepristran. Naime, on je jo 1929. izrazio svoje miljenje da kostur pripada pripadniku plemena Masai, koji je pokopan u blioj prolosti. Boswell je izjavio da Mollisonov uzorak sadri: "a) svjetlocrvene oblutke veliine zrna, poput onih iz Sloja III i b) krhotine stvrd nutog vapnenca istovjetnog onome iz Sloja V." Boswell je na teme lju toga zakljuio da je kostur zakopan nakon taloenja Sloja V, koji sadri vrste slojeve stepskog vapna ili kalcirudita.

Prisutnost svjetlocrvenih oblutaka iz Sloja III i krhotina vapnen ca iz Sloja V, u uzorku koji je poslao Mollison, nedvojbeno zahtije va objanjenje. Reck i Leakey su pozorno pregledali kalup nekoliko puta u razdoblju od 20 godina. Nisu spomenuli nikakvu mjeavinu materijala ili krhotina vapnenca iz Sloja III, iako su iskljuivo traili takav dokaz. Dakle, zanimljivo je kako su se iznenada pojavili cr veni obluci i krhotine vapnenca. Mogli bismo pretpostaviti da je barem jedan od sudionika u otkriu i kasnijim raspravama, kriv za iznimno neoprezno opaanje - ili prijevaru. Polemika oko starosti Reckova kostura, postala je jo zamreni jom nakon to je Leakey donio nove uzorke tla iz Olduvaija. Boswell i J. D. Solomon su ih prouili na Imperial College of Science and Technology. Rezultate su objavili 18. oujka 1933. u asopisu Nature, u pismu koje su potpisali i Leakey, Reck i Hopwood. Pismo je sadravalo sljedeu veoma zanimljivu tvrdnju: "Uzorci Sloja II, koji su skupljeni na 'nalazitu ovjeka', na istoj razini i u neposrednoj blizini mjesta na kojemu je otkriven kostur, sastoje se od istog i nedvojbeno tipinog materijala Sloja II i izrazito se razli kuju od uzoraka iz kalupa kostura, dobivenih od prof. Mollisona iz Miinchena." To znai da uzorak, koji je Mollison izvorno predao Boswellu, moda ne pripada materijalu, koji je neposredno okruivao Reckov kostur. No, Reck i Leakey su oito na temelju novih promatranja zaklju ili da je uzorak kalupa Reckova kostura, ustvari neka vrsta grobne nakupine, koja je razliita od tipinog materijala Sloja II. Koliko nam je poznato, oni nisu na zadovoljavajui nain objasnili svoje prvotno miljenje da je kostur otkriven u istom materijalu, koji nedvojbeno pripada Sloju II. Umjesto toga, i Reck i Leakey su se pridruili Boswellu, Hopwoodu i Solomonu, iznijevi sljedei zakljuak: "veoma je mogue da je kostur naknadno uao u Sloj II, te da se to nije dogodilo prije velike diskordancije, koja odvaja Sloj V od niih slojeva." Ostaje tajnom zato su Reck i Leakey promijenili miljenje o istoj starosti Reckova kostura i Sloja II. Moda je Reck jednostavno bio suvie umoran od duge borbe protiv, kako se ini, mnogo jaih su parnika. Nakon otkria pekinkog ovjeka i drugih primjeraka ja-

vanskog ovjeka, znanstvena zajednica je sve vie prihvaala ideju da je prijelazan oblik primata bio jedini stvaran stanovnik Zemlje u srednjem pleistocenu. Anatomski suvremen kostur Homo sapiensa otkriven u Sloju II u Olduvaiju, imao je smisla samo pod objanjenjem da je zakopan u relativno mlae doba. Leakey se gotovo jedini suprotstavljao ideji da su javanski o vjek {Pithecanthropus) i pekinki ovjek (Sinanthropus) ovjekovi preci. Osim toga, on je otkrio i neke druge dokaze u Keniji, Kanamu i Kanjeri. Smatrao je da fosili, koje je ondje otkrio, predstavljaju neo sporan dokaz da je Homo sapiens ivio istodobno s pitekantropom i sinantropom (i Reckovim kosturom). Dakle, moda je odustao od borbe oko Reckovog iznimno kontroverznog kostura kako bi osig urao potporu za svoja otkria u Kanamu i Kanjeri. Postoji mnogo indicija koje potvruju tu hipotezu. Leakeyeva izjava kojom je napustio svoje prvotno stajalite o starosti Reckova kostura, pojavila se u asopisu Nature istog dana, kada se sastalo vijee koje je trebalo odluiti o otkriima iz Kanama i Kanjera. U tome su vijeu sjedili neki od najglasnijih protivnika Reckova kostu ra, poput Boswella, Solomona, Coopera, Watsona i Mollisona. Iako su Reck i Leakey povukli svoje prvotno miljenje da je Reckov kostur iste starosti kao i Sloj II, njihova izmijenjena izjava kako je kostur zakopan u Sloju II u razdoblju stvaranja Sloja V, ipak upuuje na neobino veliku starost kostura razvijenog ovjeka. Baza Sloja V, kako se danas procjenjuje, stara je oko 400 000 godi na. Meutim, veina dananjih znanstvenika vjeruje da su se ljudi nalik nama, prvi put pojavili prije otprilike 100 000 godina, na to ukazuju otkria iz pilje Border u Junoj Africi. Kameno orue koje se svrstava u skupinu 'aurignacian', otkri veno je u niim razinama Sloja V. Arheolozi su prvi put upotrijebili izraz aurignacian za oznaavanje fino izraenih predmeta kromanjonskog ovjeka (Homo sapiens sapiensa), otkrivenih u francuskom mjestu Aurignacu. Prema standardnom tumaenju, orue aurignacijanskog tipa nije se pojavilo prije 30 000. god. pr. sada. To orue potvruje ideju da su anatomski suvremeni ljudi, na to ukazuje i Reckov kostur, postojali u tom dijelu Afrike prije barem 400 000 go dina. S druge strane, orue bi se moglo povezati s Homo erectusom.

No, to bi znailo da je Homo erectus raspolagao mnogo veom sposob nou izraivanja orua, nego to mu to danas priznaju znanstvenici. Godine 1935., u svojoj knjizi The Stone Age Races of Kenya ("Vrste iz kamenog doba u Keniji"), Leakey je ponovio svoje milje nje da je Reckov kostur dospio u Sloj II s povrinskog sloja zemlje, koji je postojao u doba oblikovanja Sloja V. No, poslije je isticao da se to dogodilo mnogo kasnije u tom razdoblju. Smatrao je da Reckov kostur nalikuje onima otkrivenima u Gamble's Cave-u, nalazitu starom oko 10 000 godina. No, s gledita geologije, moe se samo rei (s obzirom na hipotezu o pokapanju u Sloju V) da kostur moe biti star od 400 000 do moda nekoliko tisua godina. Reiner Protsch je poslije pokuao ispraviti tu situaciju utvriva njem starosti samog Reckova kostura, radioaktivnim ugljikom. Go dine 1974. je objavio da je kostur star 16 920 godina. No, postoje neki problemi vezani uz to datiranje. Prije svega, nije posve sigurno da je kost doista bila dio Reckova kostura. No, lubanja se smatrala suvie vrijednom da bi bila podvr gnuta testiranju, a ostatak kostura je nestao iz munchenskog muzeja tijekom Drugog svjetskog rata. Upravitelj muzeja je dao Protschu neke male fragmente kosti, za koje je ovaj rekao da 'najvjerojatnije' pripadaju izvornom kosturu. Protsch je na temelju tih fragmenata uspio skupiti uzorak teak samo 224 g, to je otprilike treina uobiajene veliine uzorka za testiranje. Iako je utvrdio da je ljudska kost stara 16 920 godina, re zultati datiranja bili su mnogo drukiji na temelju analize drugih materijala iz istog nalazita, od kojih su neki bili stariji, a drugi mlai. ak i da je primjerak doista pripadao Reckovom kosturu, moda je bio kontaminiran mlaim ugljikom. Time bi se dobila manja sta rost uzorka. Ostaci kostiju Reckova kostura, ako su to doista bili, leali su u muzeju vie od 60 godina, do 1974. Tijekom tog razdob lja, bakterije i drugi mikroorganizmi, koji sadre mlae naslage ug ljika, veoma su lako mogle kontaminirati fragmente kostiju. Osim toga, isto se moglo dogoditi i dok su kosti leale pod zemljom. Dalje, kosti su bile uronjene u organski konzervans (saponin), koji je sadr avao mlai ugljik. Protsch nije opisao koje je kemijske metode primijenio za elimi naciju mlaeg izotopa ugljika nataloenog saponinom i drugih kon-

taminata. Tako ne moemo znati u kojoj mjeri su uklonjeni kontaminati iz tih izvora. Metoda datiranja radioaktivnim ugljikom primjenjiva je samo na kolagen, bjelanevinu u kostima. Ona se mora izvaditi iz ostatka kosti iznimno zahtjevnim postupkom purifikacije. Znanstvenici potom utvruju jesu li aminokiseline (koje izgrauju bjelanevine) istovjetne onima u kolagenu. Ako nisu, to znai da su aminokiseline moda ule u kost izvana. Te aminokiseline, koje su drukije starosti nego kost, mogle bi utjecati na pogreno datiranje radioaktivnim uglji kom, odnosno pokazati manju starost. Idealno bi bilo datirati svaku aminokiselinu posebno. Ako se utvrdi razliita starost ijedne od njih, to bi znailo da je kost konta minirana i da se na nju ne moe primijeniti datiranje radioaktivnim izotopom ugljika. to se tie Protschova datiranja Reckova kostura radioaktivnim ugljikom, laboratoriji u kojima je ono provedeno, sigurno nisu datirali svaku aminokiselinu posebno. Za to je neophodna tehnika datiranja tzv. ubrziva spektrometrije mase, koja se poela upotrebljavati tek poetkom 1970-ih. Isto tako, ti laboratoriji nisu poznavali ni stroge tehnike proiavanja proteina, koje se danas smatraju neophodnima. Moemo samo zakljuiti da je Protschovo datiranje Reckova kostu ra izotopom radioaktivnog ugljika, nepouzdano. tovie, ono je naj vjerojatnije rezultiralo pogrenim mlaim datumom. Postoje zabiljeeni sluajevi pogrenog datiranja kostiju iz Olduvaija radioaktivnim ugljikom. Naprimjer, utvreno je kako je kost iz gornjih Ndutu-slojeva stara 3340 godina. Gornji Ndutu-slojevi, dio Sloja V, stari su od 32 000 do 60 000 godina. Prema tome, 3340 godina je barem deset puta mlai, te je tako pogrean datum. Protsch je u svom izvjeu o Reckovu kosturu napisao: "Teoret ski, nekoliko injenica, kao to je morfologija, govori protiv velike starosti hominida." To navodi na pretpostavku da je suvremena morfologija kostura bila jedan od glavnih razloga zbog ega je Prot sch sumnjao da je kostur iste starosti kao i Sloj II ili barem baza Sloja V. U naoj raspravi o Kini, uveli smo pojam mogueg starosnog okvira kao najpouzdanijeg indikatora starosti kontroverznih otkria.

Dokazi kojima raspolaemo ukazuju na to da bi Reckov kostur mogao biti svrstan u okvir, koji obuhvaa razdoblje od kraja kasnog pleis tocena (10 000 godina) do kraja ranog pleistocena (1,15 milijuna godina). Mnogi dokazi potvruju starost Sloja II, koju je izvorno utvrdio Reck. Osobito je uvjerljivo Reckovo opaanje da su tanki slojevi taloga Sloja II, koji su neposredno okruivali kostur, bili netaknuti. Protiv hipoteze o kasnijem pokapanju kostura, govori i velika vrstoa Sloja II. ini se da se izvjea koja su sklona dati ranju na temelju starosti Sloja V, osnivaju iskljuivao na teoretskim primjedbama, dvojbenim svjedoenjima, neodreenim rezultatima testiranja i veoma spekulativnim geolokim zakljucima. No, zane marimo li sporno datiranje radioaktivnim ugljikom, ak i iz tih iz vjea proizlazi da je Reckov kostur star oko 400 000 godina.

LUBANJE IZ KANJERE I ELJUST IZ KANAMA

Louis Leakey je 1932. objavio vijest o otkriima u Kanamu i Kanjeri, koji se nalaze u blizini jezera Victorija u zapadnoj Keniji. Vjerovao je da kanamska eljust i lubanje iz Kanjere, predstavljaju vrst dokaz o postojanju Homo sapiensa u ranom i srednjem pleistocenu. Kada su Leakey i Donald Maclnnes 1932. posjetili Kanjeru, ondje su otkrili kamene rune sjekire, ljudsku bedrenu kost i fragmente pet ljudskih lubanja, koje su oznaene kao Kanjera 1-5. Naslage fosila u Kanjeri istovjetne su Sloju IV u Olduvaiju, koji je star od 400 000 do 700 000 godina. No, morfoloki, dijelovi lubanja iz Kanjera su prilino suvremene. Leakey je u Kanamu najprije otkrio zube mastodonta, te jedan zub Deinotheriuma (izumrlog sisavca nalik slonu), kao i neka pri mitivna kamena orua. Leakeyju je 29. oujka 1932., njegov skup lja Juma Gitau, donio drugi zub Deinotheriuma. Leakey ga je zato uputio da nastavi kopati na istome mjestu. Iskopavajui nekoliko metara dalje od Leakeya, Gitau je naiao na blok travertina (vrstog taloga kalcij-karbonata), kojeg je potom razbio pijukom. Ugledao je kako iz jednog komadia travertina izviruje zub, te ga pokazao McInnesu, koji je zakljuio da pripada ovjeku. Maclnnes je potom po zvao Leakeya.

Uklonivi pijukom travertin koji je okruivao Gitauovu iskopinu, ugledali su prednji dio donje eljusti ovjeka s dva pretkutnjaka. Leakey je smatrao da eljust otkrivena u kanamskoj formaciji iz ranog pleistocena, veoma nalikuje onoj Homo sapiensa, pa je o tome pismom obavijestio asopis Nature. Kanamski slojevi stari su barem 2 miliju na godina. Leakey je bio uvjeren da fosili iz Kanama i Kanjere pokazuju da je hominid slian suvremenom tipu ovjeka, postojao u doba javanskog i pekinkog ovjeka, a moda i prije njih. Ako je to tono, tada javanski i pekinki ovjek (danas Homo erectus), kao ni ovjek iz Piltdowna s majmunolikom eljusti, nisu izravni preci ljudi. U oujku 1933., sastali su se predstavnici Odsjeka za biologiju pri Kraljevskom antropolokom institutu, kako bi raspravili o Leakeyevim otkriima u Kanamu i Kanjeri. Pod presjedanjem sir Arthura Smitha Woodwarda, 28 znanstvenika je objavilo izvjea o etiri kategorije dokaza: geolokim, paleontolokim, anatomskim i arheolokim. Vijee geologa je zakljuilo da su ljudski fosili iz Ka njere i Kanama, iste starosti kao i slojevi u kojima su otkriveni. Vijee paleontologa je izjavilo da kanamski slojevi potjeu iz ranog pleistocena, a slojevi u Kanjeri iz srednjeg pleistocena. Arheoloko vijee je istaknulo da se kameno orue u Kanamu i Kanjeri, nalazilo u istim slojevima u kojima su otkriveni ljudski fosili. Vijee anatoma izjavilo je da lubanje iz Kanjera: "ne sadre nikakve znaajke kojima bi se razlikovale od tipa Homo sapiensa". Isto je reeno i za bedrenu kost iz Kanjere. to se tie kanamske eljusti, anatomski strunjaci su rekli da je neobina iz nekoliko razloga. No: "na pri mjerku nisu uoili nijednu pojedinost koja se ne podudara s tipom Homo sapiensa". Nedugo nakon to je vijee 1933. dalo svoj glas potpore Leakeyevim otkriima, geolog Percy Boswell je poeo propitkivati starost fosila iz Kanama i Kanjere. Leakey, koji je ve imao iskustva s Boswellovim napadima na Reckovo datiranje kostura, odluio je odvesti ga u Afriku, nadajui se da e time otkloniti njegove sumnje. No, plan se nije odvijao kako je zamislio. Vrativi se u Englesku, Boswell je u asopisu Nature objavio svoje negativno izvijee o Kanamu i Kanjeri: "Naalost, nismo uspjeli

pronai tona mjesta otkria." Boswell je smatrao da su geoloki uvjeti na nalazitima nejasni. Rekao je: "glinasti slojevi bili su esto podvrgnuti poremeajima u obliku potonua." Zakljuio je: "nesi gurne okolnosti otkria ... prisiljavaju me da pripiem ovjeku iz Kanama i Kanjere 'neizvjestan status'." Odgovarajui na Boswellove optube, Leakey je rekao kako je uspio pokazati Boswellu lokacije na kojima je otkrio svoje fosile. Napisao je: "U Kanjeri I sam mu pokazao tono mjesto na kojemu se nalazila preostala nakupina taloga u kojoj je otkrivena kanjerska lubanja br. 3 in situ ... injenicu da sam prof. Boswellu doista poka zao nalazite, dokazuje djeli kosti koji je otamo iskopan 1935. i koji se podudara s jednim od fragmenata otkrivenih 1932. god." to se tie nalazita kanamske eljusti, Leakey je napisao: "Iz vorno smo uinili ravan presjek preko jaraka zapadnog Kanama, kori stei se tzv. Zeiss-Wattsovom razuljom, na temelju ega smo mogli locirati poloaj do samo nekoliko desetaka centimetara - to smo doista uinili." Boswell je pretpostavio da je eljust, ak i da je otkrivena u kanamskoj formaciji iz ranog pleistocena, na neki nain ondje ula odozgo "potonuem" sloja ili kroz pukotinu. Na to je Leakey poslije odgovo rio: "Ne mogu prihvatiti to tumaenje za koje ne postoji nikakav dokaz. Stupanj ouvanja fosila u svim je aspektima istovjetan onome fosila otkrivenih u sloju donjeg [ranog] pleistocena." Leakey je tvr dio da mu je Boswell rekao kako bi moda prihvatio autentinost kanamske eljusti da nema ovjekoliku bradu. Bez obzira, Boswell je pobijedio. No, Philip V. Tobias iz June Afrike je 1968. rekao: "Na prvi pogled, postoji dobar razlog za po novno otvaranje sluaja Kanjera." To je doista i uinjeno. Leakeyeva biografkinja Sonia Cole, napisala je: "U rujnu 1969., Louis je sudjelovao na konferenciji o podrijetlu Homo sapiensa u Parizu, koja je odrana pod pokroviteljstvom UNESCO-a... otprilike 300 izasla nika jednoglasno je prihvatilo da lubanje iz Kanjere potjeu iz sred njeg pleistocena." Tobias je rekao sljedee o eljusti iz Kanama: "Nita to je rekao Boswell nije ozbiljno natetilo, ak ni oslabilo Leakeyevu tvrdnju da mandibula pripada navedenom stratumu."

Znanstvenici su na razliite naine opisivali kanamsku eljust, koja je imala anatomski suvremenu bradu. Godine 1932.. vijee sa stavljeno od engleskih anatoma, objavilo je da ne postoji nijedan razlog zbog kojeg se eljust ne bi mogla povezivati s Homo sapiensom. Vodei britanski antropolog, sir Arthur Keith, takoer je smatrao da kanamska eljust pripada Homo sapiensu. No, Keith je 1940-ih izjavio da najvjerojatnije pripada australopiteku. Godine 1962., Philip Tobias je rekao da kanamska eljust najvie nalikuje eljusti iz srednjeg pleistocena, otkrivenoj u Rabatu, Maroko, te eljustima iz kasnog pleistocena, otkrivenim u Cave of Hearths ('pilja ognjita") u Junoj Africi, te Dire-Dawi u Etiopiji. Prema Tobiasu, te eljusti imaju neandertalske znaajke. Louis Leakey, koji je povukao svoje prvotno stajalite da kanam ska eljust ima znaajke sapiensa, 1960. je rekao da pripada enki Zinjanthropusa. Leakey je otkrio zinjantropa 1959. u Olduvaiju. Neko vrijeme je promovirao to majmunoliko stvorenje kao prvog tvor ca orua i, prema tome, prvog pravog ovjekolikog stvorenja. Ne dugo nakon toga, u Olduvaiju su otkriveni fosili Homo habilisa. Lea key je zato odmah skinuo svog zinjantropa s poloaja izraivaa orua, smjestivi ga meu robusne australopiteke (Australopitecus boisei). Poetkom 70-ih godina 20. St., Leakeyjev sin Richard, koji je is kopavao na jezeru Turkani u Keniji, otkrio je fosilne eljusti Homo habilisa, koji su nalikovali kanamskoj. Budui da su eljusti Homo habilisa iz jezera Turkane, otkrivene zajedno s faunom slinom onoj iz Kanama, stariji Leakey je opet promijenio svoje miljenje, pretpostavivi da bi kanamska eljust moda mogla pripadati Homo habilisu. injenica da su znanstvenici godinama pripisivali kanamsku e ljust gotovo svim poznatim hominidima (Australopithecus, Austra lopithecus boisei, Homo habilis, neandertalac, drevni Homo sapiens i anatomski suvremeni Homo sapiens), ukazuje na tekoe koje prate ispravno klasificiranje fosilnih ostataka hominida. Tobiasova pretpostavka da kanamska eljust pripada tipu drev nog Homo sapiensa, s neandertalskim znaajkama, openito je pri hvaena. No, kako se moe vidjeti na slici 12.3., koja pokazuje obri se kanamske mandibule i mandibula drugih hominida, obris brade

SLIKA 12.3.: Obrisi mandibula (ne u stvarnom omjeru), izraeni na te melju fotografija, osim a) i g), koje su izraene na temelju crtea, a) Australopithecus, Omo, Etiopija; b) Homo erectus, Heidelberg (Mauer), Njemaka; c) drevni Homo sapiens, Arago, Francuska; d) Neandertalac, Shanidar. Irak; e) Homo sapiens rhodesiensis ('neandertaloid', prema P. V. Tobiasu), Cave of Hearths, Juna Afrika; f) Homo sapiens sapiens, pi lja Border, Juna Afrika; g) Homo sapiens sapiens, suvremeni junoafri ki uroenik; h) Kanamska mandibula.

kanamske mandibule (h) nalikuje onoj iz pilje Border (f), koji se primjerak povezuje s Homo sapiens sapiensom, kao i bradi dananjeg junoafrikog uroenika (g). Sve tri eljusti sadre dvije osnovne zna ajke brade suvremenog ovjeka, prije svega, zakrivljene su prema vrhu i izboene su na dnu. No, ak i da prihvatimo Tobiasovo gledite da je kanamska e ljust neandertalska, to bi bilo neobino jer se openito smatra da ne andertalci nisu postojali u ranom pleistocenu, prije 1,9 milijuna go dina. Neandertaloidni hominidi razvili su se prije najvie 400 000 godina i, kako se danas vjeruje, postojali su do oko 30 000. ili 40 000. god. pr. sadanjosti.

Kako bi utvrdio starost kanamske eljusti i lubanja iz Kanjera, K. P. Oakley iz Britanskog muzeja je proveo testiranja fluora, duika i urana. Kosti zakopane u zemlji upijaju fluor. Kanamska eljust i luba nje iz Kanjera, imale su otprilike isti sastav fluora kao i druge kosti otkrivene u formacijama iz ranog i srednjeg pleistocena. Ti rezultati sukladni su hipotezi da su ljudske kosti iz Kanama i Kanjere, iste starosti kao i faunski ostaci na tim nalazitima. Duik je sastojak kotane bjelanevine. Kosti obino postupno, prolaskom vremena, gube duik. Oakley je ustanovio da 4-ta lubanja iz Kanjere sadri veoma malo duika (0,01 %), te da ga 3-a lubanja uope nema. Duik nisu sadravala ni dva testirana ivotinjska fosila. Oakley je rekao da prisutnost 'mjerljivih tragova' u fragmentu 4-te lubanje iz Kanjere, znai da su svi ljudski fosili "mnogo mlai" od kanjerske faune. No, odreene naslage, poput gline, uvaju duik katkad i vie mi lijuna godina. Prema tome, moda je glina sprijeila gubitak duika u fragmentu 4-te lubanje iz Kanjere. U svakom sluaju, fragment 3e kanjerske lubanje, kao i ivotinjski primjerci, nije sadravao duik. Tako je mogue da su sve kosti iste starosti. Kako je prikazano na tabeli 12.1., omjer sastava urana u ljudskim fosilima iz Kanjera (8-47 estica/milijun), preklapa se s omjerom urana u kanjeranskoj fauni (26-216 estica/milijun). To bi moglo znaiti da su iste starosti. TABELA 12.1. Sastav urana u fosilima hominida iz Kanjere
Fosilna identifikacija Kanjera 3 Opis testiranog fragmenta fragment orbite, in situ dio desne tjemene kosti, in situ dijelovi lubanje s povrine dijelovi bedrene kosti s povrine dijelovi eone kosti s povrine fragmenti kostiju sisavaca iz Kanjerana Sastav urana (eU3O8) (estica/milijun) 15 21 16,27,27,30,42 8, 14 11,21,35 26, 131, 146, 159,216

Kanjera 4 Fauna

No, koliina urana u ljudskim kostima iznosila je u prosjeku 22 estice/milijun, dok je taj prosjek u ostacima sisavaca iznosio 136 estica/milijun. Za Oakleya je ta velika razlika izmeu prosjeka znaila da su ljudske kosti "mnogo mlae" od ivotinjskih. Slini rezultati analize sastava urana, dobiveni su i u Kanamu. No, Oakley je isto tako istaknuo da se sastav urana u podzemnim vodama, moe znatno razlikovati na pojedinim mjestima. Naprimjer, ivotinjske kosti iz kasnog pleistocena, otkrivene u Kugati pokraj Kanama, imaju vie urana nego kosti iz ranog pleistocena otkrivene u Kanamu. Znaajno je istaknuti da podaci o sastavu urana, koje je Oakley objavio 1974., nisu bili prvi koje je izradio. U svom radu objavlje nom 1956., Oakley je napisao, neposredno nakon rasprave o analizi sastava urana u kanamskoj eljusti: "Naa testiranja kostiju iz Kanjera, nisu pokazala nikakva odstupanja izmeu ljudskih lubanja i s njima povezanom faunom." ini se da Oakley nije bio zadovoljan tim prvim testovima na kanjerskim kostima, pa ih je zato poslije po novio. Ti posljednji rezultati su mu vie odgovarali. Na pregled kemijske analize fosila iz Kanama i Kanjere, navo di nas na sljedee zakljuke. Rezultati analize sastava fluora i urana, potvrivali su istu starost ljudskih kostiju i s njima povezanom faunom. No, to tumaenje moe biti i pogreno. Rezultati analize sastava urana potvrivali su da su ljudske kosti mlae od s njima povezane faune. No, i takvo tumaenje se moe pobijati. Openito, rezultati kemijskih i radiometrijskih testiranja ne is kljuuju mogunost da su ljudski fosili iz Kanama i Kanjere iste starosti kao i s njima povezana fauna. S obzirom na to, lubanja iz Kanjera, za koju se tvrdi da je anatomski suvremena, odgovarala bi starosti Sloja IV u Olduvaiju, koji se oblikovao prije 400 000 do 700 000 godina. Taksonomska klasifikacija eljusti iz Kanama nije sigurna. Noviji istraivai je oklijevaju nazivati anatomski suvre menom, iako se ta oznaka ne moe potpuno odbaciti. Ako eljust potjee iz istog razdoblja kao i kanamska fauna, koja je starija od Sloja I u Olduvaiju, tada je kanamska mandibula stara vie od 1,9 milijuna godina.

ROENJE AUSTRALOPITEKA Josephine Salmons je 1924. uoila fosiliziranu lubanju pavijana, koja je visjela iznad kamina u kui njezina prijatelja. Salmonsova, koja je tada bila studentica anatomije na sveuilitu Witwatersrand u Johannesburgu, Juna Afrika, odnijela je taj primjerak svom pro fesoru, dr. Raymondu A. Dartu. Lubanja pavijana, koju je Salmonsica dala Dartu, potjecala je iz vapnenakog rudnika u Buxtonu, koji se nalazi pokraj gradia Taung, oko 320 km jugozapadno od Johannesburga. Dart je zamolio svog prijatelja i geologa dr. R. B. Younga, da pregleda kamenolom ne bi li moda jo neto otkrio. Young je skupio neke komade kamenja s fosilima, te ih poslao Dartu. U Dartovu kuu, u kojoj se taj dan odravalo vjenanje njegova prijatelja, stigla su dva sanduka s fosilima. Iako ga je supruga preklinjala da ostavi fosile dok ne zavri obred, Dart je otvorio san duke. U drugom sanduku je ugledao neto to ga je iznenadilo: "Meu njima sam ugledao gotovo potpun odljevak unutranjosti lu banje. Taj kalup mozga bio je velik poput onog u gorile." Dart je potom pronaao drugi komad kamena s kostima lica. Nakon to su se gosti razili, Dart je zapoeo mukotrpan posao odvajanja kosti iz njihove kamene jezgre. Kako nije imao prikladan alat, upotrijebio je suprugine igle za pletenje da bi oprezno odlomio kamen. Poslije je napisao: "Preda mnom se ukazalo lice djeteta s i tavim nizom mlijenih zubi i trajnim kutnjacima, koji su tek poeli izbijati. Mislim da nijedan roditelj nije bio toliko ponosan na svog potomka kao to sam bio ja tog Boia na svoje dijete iz Taunga." Nakon to je izvadio kosti iz kalupa, Dart je rekonstruirao lubanju (slika 12.4.). Napisao je daje mozak djeteta bio neoekivano velik, oko 500 cm3. Prosjena veliina mozga odraslog mujaka gorile iz nosi samo 600-ak cm3. Dart je uoio da lubanja nema onu arkadu i da joj zubi imaju neke ljudske znaajke. Osim toga, uoio je da je foramen magnum, otvor hrptene mo dine, okrenut prema sreditu baze lubanje, kao u ljudi, a ne prema leima, kao u odraslih majmuna. Dart je na temelju toga zakljuio kako je stvorenje hodalo uspravno, to je znailo, kako je vjerovao, da je primjerak iz Taunga oito bio ovjekov predak.

Dart je poslao svoje izvijee uglednom britanskom znanstvenom asopisu Nature, u kojem je napisao: "Primjerak je znaajan jer upuuje na postojanje izumrle vrste majmuna, prijelaznog oblika izmeu ivih antropoida i ovjeka." Na temelju s lubanjom poveza nih ivotinjskih fosila, procijenio je da je njegovo otkrie staro milijun godina. Svoje dijete iz Taunga nazvao je Australopithecus africanus - juni majmun iz Afrike. Vjerovao je da je australopitek pretea svih drugih oblika hominida. Sir Arthur Keith i sir Arthur Smith Woodward, doekali su u Engleskoj Dartovo izvijee uz najvei oprez. Keith je smatrao da australopitek pripada kategoriji impanza i gorila. Grafton Elliot Smith je bio jo vie kritian. U svibnju 1925., tijekom predavanja koje je odrao na sveuilinom Koledu, Smith je izjavio: "Nesretna je okolnost to Dartu nisu bile dostupne lubanje mladih impanza, gorila ili orangutana iste starosti kao i lubanja iz Taunga, jer bi na temelju takvog materijala shvatio da su poloaj glave, oblike eljusti, te mnoge pojedinosti nosa, lica i lubanje, na kojima je utemeljio svoj dokaz da je australopitek veoma slian ovjeku, istovjetni fizikim znaajkama mlade gorile i impanze." Kritika Graftona Elliota Smitha i danas se smatra opravdanom. Ka-

SLIKA 12.4.: Lijevo: Lubanja djeteta australopiteka iz kamenoloma po kraj Taunga, Juna Afrika. Desno: Lubanja mlade gorile.)

ko emo vidjeti, usprkos uzdizanju australopiteka kao ovjekova pretka, neki znanstvenici su prema tom tumaenju i dalje skeptini. Dartona je obeshrabrila hladnokrvnost britanskog znanstvenog establimenta. Godinama nakon toga nije se isticao u javnosti i pre stao je tragati za fosilima. Britanski znanstvenici, pod vodstvom sir Arthura Keitha, jo su 1930-ih odbacivali Dartovog australopiteka. ovjek iz Piltdowna, za kojeg se vjerovalo da je geoloki iste staro sti kao i primjerak iz Taunga, odgovarao je Keithovim oekivanji ma. Lubanja ovjeka iz Piltdowna nalikovala je Homo sapiensu. Ta injenica je iskljuivala australopiteka, koji je imao majmunoliku lubanju, iz popisa ovjekovih predaka. Nakon to se Dart povukao iz javnosti, njegov prijatelj dr. Robert Broom, preuzeo je bitku za dokazivanje da je australopitek ovjekov predak. Broom se od poetka interesirao za Dartovo otkrie. im je saznao da se pojavilo dijete iz Taunga, Broom je odjurio u Dartov laboratorij. Dart je napisao: "dotrao je do klupe na kojoj je leala lubanja i pao na koljena 'u znak poasti naem pretku', kako je re kao." No, britanski znanstvenici su zahtijevali da vide primjerak odraslog australopiteka, prije nego su mu se bili spremni nakloniti. Broom je poetkom 1936. prisegnuo da e ga otkriti. G. W. Barlow, nadzornik vapnenakog rudnika Sterkfontein, dao je Broomu 17. kolovoza 1936., kalup mozga odraslog australopite ka. Broom se poslije vratio na to mjesto, gdje je otkrio nekoliko fra gmenata lubanje. Na temelju tih komada rekonstruirao je lubanju, te njezinog vlasnika nazvao Plesianthropus transvaalensis. Naslage u kojima je fosil otkriven, navodno su stare izmeu 2,2 i 3 milijuna godina. Uslijedila su i druga otkria, ukljuujui donji dio bedrene kosti (TM 1513). Godine 1946., Broom i G. W. H. Schepers su izjavili da je rije o ljudskoj bedrenoj kosti. Iako je prvotno sumnjao u to objanjenje, W. E. Le Gros Clark je poslije priznao da bedrena kost: "ima toliko mnogo slinosti s bedrenom kosti Homo-a, da bi se mogle smatrati identinima." Tu procjenu je 1981. potvrdila Chri stine Tardieu, koja je rekla da su osnovne dijagnostike znaajke bedrene kosti iz Sterkfonteina: "karakteristine za suvremenog o vjeka". Budui da je na tom mjestu otkrivena samo bedrena kost

TM 1513, nije sigurno je li ona pripadala australopiteku. Dakle, mogue je da je pripadala mnogo razvijenijem hominidu, koji je moda anatomski nalikovao suvremenom ovjeku. Barlow je 8. lipnja 1938., dao Broomu dio nepca na kojem je bio uvren jedan kutnjak. Na pitanje odakle potjee, Barlow mu nije elio nita odgovoriti. Nekoliko dana poslije, Broom je opet posje tio Barlowa, zahtijevajui od njega da mu otkrije nalazite fosila. Barlow mu je rekao da mu je fragment kosti dao lokalni djeak, Gert Terblanche. Nakon to je od Gerta uzeo neke zube, Broom je s djeakom otiao na oblinju farmu u Kromdraaiju, na kojoj je Gert navodno otkrio zube. Ondje je Broom pronaao i neke dijelove luba nje. Nakon to je djelomino rekonstruirao lubanju, Broom je shvatio da se ona razlikuje od lubanje australopiteka iz Sterkfonteina. Imala je snaniju eljust i vee zube. Tog novog australopiteka nazvao je Paranthropus robustus. Danas se pretpostavlja da je nalazite u Kromdraiiju staro oko 1-1,2 milijuna godina. Broom je na istom nalazitu otkrio i dio nadlaktine kosti, te fragment ulne (lakatne kosti). Iako ih je povezao s robusnim australopitekom paranthropusom, rekao je: "Da su one otkrivene odvojene, vjerojatno bi svaki anatom na svijetu rekao da su nedvojbeno ljudske". Nakon svoje analize 1972., H. M. McHenry je smjestio nadlaktinu kost TM 1517 iz Kromdraaija "u ljudski okvir". U McHenryjevoj studiji, nadlaktina kost robusnog australopiteka iz Koobi Fore u Keniji, ispada iz ljudskog okvira. Prema tome, nad laktina kost TM 1517 moda ne pripada robusnom australopiteku. Posve je mogue da nadlaktina i lakatna kost iz Kromdraaija, kao i bedrena kost iz Sterkfonteina pripadaju mnogo razvijenijim hominidima, koji su moda nalikovali suvremenim ljudima. Drugi svjetski rat je sprijeio Broomova iskopavanja u Junoj Africi. Nakon rata, Robert Broom i J. T. Robinson otkrili su u Swartkransu fosile robusnog australopiteka Paranthropusa crassidensa (velikozubog homoida) To stvorenje je imalo velike i snane zube, te koatu krestu na vrhu lubanje. Ta izboina je toka na kojoj se spajaju veliki eljusni miii. Broom i Robinson su otkrili i eljust druge vrste hominida u pilji u Swartkransu. eljust (SK 15) su povezali s manjim i mnogo ovje-

kolikijim stvorenjem od Paranthropusa crassidensa, novim hominidom kojeg su nazvali Telanthropus capensis. Skupina 1 u Swartkransu, gdje su otkrivene sve kosti Paranthropusa, prema dananjim procjenama, stara je 1,2-1,4 milijuna godina. Skupina 2, u kojoj je otkrivena mandibula Telanthropusa SK 15, stara je 300 000 do 500 000 godina. Robinson je 1961. promijenio miljenje i izjavio da eljust iz Swartkransa pripada Homo erectusu. Broom i Robinson su u Swartkransu otkrili jo jednu ovjekoliku eljust. Ta djelomina mandibula (SK 45) nalazila se u glavnom ta logu u kojemu su bili zakopani i fosili Paranthropusa. Godine 1952. su rekli: "Oblikom mnogo vie nalikuje eljustima veine su vremenih hominida, nego Telanthropusa." Robinson je poslije napi sao da eljust SK 45 pripada Telanthropusu, a potom Homo erectusu. No, postoje, iako nedvojbeno nejasni razlozi za razmatranje drugih mogunosti. U poslijeratnom razdoblju, Broom je u Sterkfonteinu otkrio dru gu lubanju (St 5) australopiteka (slika 12.5.). Poslije je pronaao i ostatke odrasle enke australopiteka (St 14) - ukljuujui dijelove zdjelice, kraljenicu i nogu. Na temelju morfolokih osobina, kao i nekih znaajki lubanja iz Sterkfonteina, Broom je zakljuio da su australopiteci hodali uspravno. Godine 1925., Raymond A. Dart istraivao je tunel u Makapansgatu u Junoj Africi. Uoivi neke pougljenjene kosti, Dart je za kljuio da su hominidi ondje palili vatru. Godine 1945., Philip V.

SLIKA 12.5.: Lijevo: Lubanja enke impanze. Desno: Lubanja Plesianthropusa (Australopithecusa) transvaalensisa St 5, koju je otkrio Robert Broom u Sterkfonteinu, Juna Afrika.

Tobias, koji je tada bio Dartov student na Sveuilitu u Witwatersrandu, otkrio je u piljskim naslagama u Makapansgatu, lubanju izumrle vrste pavijana, na to je upozorio Darta. Godine 1947., Dart je nakon gotovo dva neaktivna desetljea, otiao na terensko istra ivanje u Makapansgat, ne bi li ondje otkrio kosti australopiteka. Ondje je otkrio dijelove lubanje i drugih kostiju australopiteka, kao i jo neke znakove uporabe vatre. Na temelju toga, Dart je na zvao stvorenje koje je tamo ivjelo, Australopithecus prometheus, prema Titanu koji je bogovima ukrao vatru. Danas se Australopithe cus prometheus, zajedno s primjercima iz Taunga i Sterkfonteina, svrstava u skupinu Australopithecus africanus, koja se razlikuje od robusnih australopiteka iz Kromdraaija i Swartkransa. Dart je u Makapansgatu otkrio 42 lubanje pavijana, od kojih je 27 imalo smrskane prednje dijelove. Na sedam od njih su se uoa vali tragovi udarca na prednjoj, lijevoj strani. Na temelju tog doka za, Dart je izradio sablasnu sliku Australopitehcusa prometheusa kao primata-ubojicu, koji je ubijao pavijane udarajui ih u glavu primitivnim kotanim oruem, nakon ega je pripravljao njihovo meso na vatri u pilji u Makapansgatu. "ovjekovi preci", rekao je Dart, " razlikovali su se od dananjih majmuna po tome to su bili ubojice; mesoderi koji su silom otima li ivi plijen, tukli ih do smrti, komadali njihova tijela, trgajui im udove, zadovoljavajui svoju neutaivu e toplom krvlju rtava i pohlepno prodirui njihova zgrena tijela." No, danas paleoantropolozi opisuju australopiteka kao obinog skupljaa strvina, a ne lovca i izumitelja vatre. Bez obzira, nova Broomova i Dartova otkria uvjerila su utjecajne znanstvenike, oso bito one u Velikoj Britaniji, da australopitek nije bio samo vrsta fos ilnog majmuna, nego pravi ovjekov predak. ZINJANTHROPUS Sljedea znaajna otkria pripadaju Louisu Leakeyu i njegovoj dru goj eni, Mary. Mary Leakey je 17. lipnja 1959. ugledala ratrkane dijelove lubanje mladog hominida u Sloju I, na nalazitu FLK u Olduvaiju. Nakon to su od tih fragmenata sastavili lubanju, Louis i Mary Leakey su uoili da je njezin vlasnik imao sagitalnu izboi-

nu, koja se protezala niz vrh lubanje. Po tome je veoma nalikovao Australopithecusu robustusu. No, Leakey je ipak zakljuio da se radi o novoj vrsti hominida, dijelom zato to su mu zubi bili vei od ju noafrikih primjeraka robustusa. Tu novu vrstu je nazvao Zinjanthropus boisei. Zinjan je ime Istone Afrike, a boisei se odnosi na gosp. Charlesa Boisea, jednog od prvih Leakeyevih financijskih sponzora. Osim lubanje, Leakey je otkrio kameno orue, na temelju kojega je nazvao Zinjanthropusa prvim izraivaem orua i, prema tome, prvim 'pravim ovjekom'. Leakey je postao dugo oekivani prvi super junak paleoantropologije. National Geographic Society mu je dodijelio novana sredstva, objavio Leakeyeve bogato ilustrirane lanke, organizirao mu televizijske emisije i meunarodna predavanja. No, usprkos velikoj popularnosti, vladavina zinjantropa je trajala veoma kratko. Leakeyeva biografkinja Sonia Cole, napisala je: "Sto bi se dogodilo da je Leakey morao uvjeriti National Geographic Society da je Zinj mogui kandidat za 'prvog ovjeka', kako bi mo gao osigurati njihovu daljnju potporu - no je li trebao otii tako da leko? Lubanja ne bi mogla obmanuti ak ni laika: Zinj, s frontalnom koatom izboinom nalik gorilama i sputenim onim arkadama, oito je mnogo vie nalikovao robusnom australopiteku iz June Afrike nego suvremenom ovjeku - s kojim, iskreno, nema nita zajedniko." HOMO HABILIS Otprilike godinu dana nakon otkria zinjantropa, 1960., Leakeyev sin Jonathan je u blizini prvog nalazita otkrio lubanju suvremenog hominida (OH 7). Osim toga, otkrio je i kosti ruku hominida OH 7. Sljedeih nekoliko godina otkriveni su i drugi ostaci - uglavnom zubi i fragmenti eljusti i lubanje. Fosilni hominidi nazvani su ivo pisnim imenima: Johnny's Child, George, Cindy i Twiggy. Neke ko sti otkrivene su u niem dijelu Sloja I u Olduvaiju. Junoafriki anatom Philip Tobias, utvrdio je da je kapacitet lu banje OH7 680 cm3, to je mnogo vie od obujma zinjantropove 3 lubanje, koji iznosi 530 cm , pa ak i od najvee lubanje australopi3 teka, iji je kapacitet oko 600 cm . Meutim, obujam joj je bio za oko 100 cm3 manji od najmanje lubanje Homo erectusa.

Louis Leakey je zakljuio kako je otkrio pravog izraivaa orua u niim razinama Olduvaija, prvog pravog ovjeka. To je potvri vao i njegov vei mozak. Leakey je to stvorenje nazvao Homo habilis, to znai 'spretan ovjek'. Nakon otkria Homo habilisa, Zinjanthropus je postao Australo pithecus boisei, neto robusnija varijanta Australopithecusa robustusa. Oba ta krupnija australopiteka, imala su frontalne koate izboine i nisu se smatrala ljudskim precima, nego evolucijskim ograncima koji su poslije izumrli. Navedene kotane izboine na vrhu lubanje u izvjesnoj mjeri kompliciraju stvari. Mujaci gorila i neki mujaci impanzi, takoer imaju takve izboine, za razliku od njihovih enskih srodnika. Mary Leakey je zato 1971. rekla: "Mogunost da A. Robustus i A. Africanus predstavljaju muki i enski primjerak jedne vrste, zasluuje ozbiljno razmatranje." Ustanovi li se da je mogua pretpostavka ko ju navodi Mary Leakey, to bi znailo da su narataji strunjaka bili u zabludi oko australopiteka.

Sadanjost

Homo sapiens sapiens Rani Homo sapiens

Prije 1 milijun god.

Prije 2 milijuna god. Homo habilis

SLIKA 12.6.: Kako tvrdi Louis Leakey, ni australopitek ni Homo erectus, nisu preci dananjih ljudi. Leakey istie da su neandertalci vjerojatno na stali meusobnim krianjem Homo erectusa i Homo sapiensa. Danas se i dalje raspravlja o pojedinostima vezanima uz ljudsku evoluciju. No, vei na paleoantropologa sklona je tumaenju razvoja od australopiteka do Homo habilisa, Homo erectusa i prvog Homo sapiensa, iz kojeg su nastali neandertalci i suvremeni ljudi.

Nakon otkria Homo habilisa u Olduvaiju, suvremenika prvih australopiteka, koji je, meutim, imao vei mozak, Louis Leakey je bio uvjeren da posjeduje vrst dokaz za svoju teoriju da australopitek nije izravan predak ovjeka (slika 12.6.). U skladu s takvim tu maenjem, australopiteci su bili samo ogranak te linije. A, budui da se smatralo kako je Homo erectus potomak australopiteka, iz istog evolucijskog slijeda trebalo je iskljuiti i Homo erectusa. No, to je s neandertalcima? Neki strunjaci tvrde da su oni pri jelazna vrsta izmeu Homo erectusa i Homo sapiensa. No, Leakey je pruio drugo objanjenje: "Nije li mogue da su svi oni podvrste nastale meusobnim krianjem Homo sapiensa i Homo erectusa?" Netko bi mogao rei da bi takvim krianjem nastali hibridi, koji ne bi bili sposobni za reprodukciju. No, Leakey je istaknuo da se amer iki bizoni uspjeno oplouju s obinom stokom. PRIA O DVIJE NADLAKTINE KOSTI Godine 1965., Bryan Patterson i W. W. Howells su u Kanapoi, Ke nija, otkrili iznenaujue suvremen oblik nadlaktine kosti hominida. Godine 1977., francuski radnici su pronali slinu kost u Gombori, Etiopija. Fragmenti nadlaktine kosti iz Kanapoija, koji su se sastojali od sauvanog donjeg dijela kosti, otkriveni su na povrini. No, naslaga iz koje je navodno izvorno potjecala, stara je oko 4,5 milijuna godina. Patterson i Howells su zakljuili kako se nadlaktina kost iz Ka napoija razlikuje od kosti gorila, impanza i australopiteka, no ne i ljudske. Istaknuli su da: "postoje neki pripadnici ljudske vrste na kojima se mjere ... hominoida iz Kanapoija mogu gotovo savreno duplicirati." Patterson i Howels ne bi nikada ni pomislili da je nadlaktina kost iz Kanapoija moda pripadala anatomski suvremenom ovjeku. Bez obzira, ako je anatomski suvremen ovjek/ena umro/la u Kanapoiju prije 4-4,5 milijuna godina, tada je za sobom moda ostavio/la nadlaktinu kost identinu otkrivenoj. Daljnja potvrda ovjekolike morfologije nadlaktine kosti iz Ka napoija, stigla je od antropologa Henryja M. McHenryja i Roberta S. Corruccinija s Kalifornijskog sveuilita. Oni su zakljuili da se:

"nadlaktina kost iz Kanapoija neznatno razlikuje od one suvreme nog hominida" i "pokazuje rani razvoj hominoidnog lakta u svakoj pojedinosti." U svojoj studiji iz 1975., fizikalni antropolog C. E. Oxnard sloio se s tom analizom. On je izjavio: "moemo jasno potvrditi da je fosil iz Kanapoija veoma nalik ovjeku." Oxnard je, kao i Louis Leakey, na temelju toga pretpostavio kako australopiteci nisu bili dio glavne crte evolucijskog razvoja ovjeka. Pretpostavka da je australopitek ovjekov predak ukazivala bi na prilino nevjerojatan razvoj od ovjekolike nadlaktine kosti iz Kanapoija, do izrazito neovjekolike nadlaktine kosti australopiteka, te potom iznova do nadlaktine kosti s mnogo vie ljudskih znaajki. Nadlaktina kost iz Gomborea, za koju se tvrdi da je stara oko 1,5 milijuna godina, otkrivena je zajedno s primitivnim kamenim oruem. Brigite Senut je 1981. rekla da se ta kost iz Gomborea: "ne razlikuje od tipine kosti modernog ovjeka." Dakle, ini se da naem popisu dokaza, koji pobijaju opeprihvaen scenarij o evoluciji ovjeka, moemo dodati jo dvije veoma stare i izrazito ovjekolike nadlak tine kosti. To je nadlaktina kost iz Kanapoija u Keniji, stara 4-4,5 milijuna godina, te nadlaktina kost iz Gomborea u Etiopiji, stara vie od 1,5 milijuna godina. One potvruju stajalite da je suvre meni tip ovjeka postojao dugo vremena zajedno s drugim ovjekolikim i majmunolikim stvorenjima. OTKRIA RICHARDA LEAKEYA Sin Louisa Leakeya, Richard, otkrio je 1972. na kenijskom jezeru Turkani, ratrkane kosti ljudskog kostura. Richardova ena, zoologinja Meave, rekonstruirala je lubanju, koju je oznaila kao ER 1470. Kapacitet te lubanje iznosi vie od 810 cm3, to je mnogo vie od lubanje robusnih australopiteka. Richard Leakey je isprva oklijevao povezati lubanju ER 1470 s nekom vrstom, no poslije ju je odluio nazvati Homo habilis. Sloj u kojem je otkrivena lubanja, nalazio se ispod KBS-tufa, vulkanske naslage stare 2,6 milijuna godina, kako je utvreno anali zom kalij-argonom. Utvreno je da je lubanja stara 2,9 milijuna

godina, dakle kao i najstariji australopitek. No, kritiari su poslije tvrdili da je KBS-tuf star manje od 2 milijuna godina. Nedaleko od mjesta na kojemu je otkrivena lubanja ER 1470, no na istoj razini, John Harris, paleontolog kenijskog Nacionalnog mu zeja, otkrio je dvije bedrene kosti, koje su veoma nalikovale ljudski ma. Harris je pozvao Richarda Leakeya, koji je izvijestio da se: "te bedrene kosti razlikuju od svih kostiju australopiteka i nevjerojatno su sline kostima dananjeg ovjeka." Drugi radnici su otkrili bedrene kosti, koje su se razlikovale od onih Homo erectusa. Prva bedrena kost, kao i s njom povezani fragmenti goljenine i lisne kosti, oznaena je kao ER 1481, a druga ER 1472. Poslije ot kriven dio bedrene kosti oznaen je kao ER 1475. Sve su se poveza le s Homo habilisom. No, Leakey je u znanstvenom asopisu izjavio da se te none ko sti: "ne mogu posve odvojiti od H. sapiensa, osobito s obzirom da postoji veoma mnogo razliitih tipova te vrste." U lanku u Natio nal Geographic-u, Leakey je ponovio to stajalite, te rekao da se none kosti: "gotovo uope ne razlikuju od onih Homo sapiensa." S njime su se sloili i drugi znanstvenici. Anatom u Medicinskoj koli bolnice Charing Cross u Londonu, B. A. Wood, tvrdio je da: "bedrene kosti pripadaju lokomotornoj skupini za hodanje 'suvre menog ovjeka'." Iako veina znanstvenika na to nikada ne bi ni pomislila, bedrene kosti iz Koobi Fore mogli bismo povezati s hominidom, koji je veo ma nalikovao suvremenim Homo sapiensima i ivio je u Africi prije otprilike 2 milijuna godina. Bedrene kosti ER 1472 i ER 1481, pokazuju kako anomalna otkria ne dolaze samo iz 19. st. Ona su se nastavila nevjerojatno redovitim slijedom sve do danas, takorei pred naim oima, iako gotovo nitko ne prepoznaje njihovu pravu vrijednost. Iznimno velik broj takvih otkria dolazi iz Afrike: Reckov kostur, eljust iz Kana ma, lubanje iz Kanjere, nadlaktine kosti iz Kanapoija i Gomborea, te konano, bedrene kosti iz Turkane. Sve se one pripisuju Homo sapiensu ili se opisuju kao veoma nalik ljudskima. Osim kanjerskih lubanja iz srednjeg pleistocena, sve ostale su otkrivene u formacija ma iz ranog pleistocena ili pliocena.

TALUS ER 813 Godine 1974., B. A. Wood je opisao talus (kost glenja) otkriven na jezeru Turkani, a leao je izmeu KBS-tufa i gornjeg Koobi Foratufa. Wood je usporedio fosilni talus, oznaen kao ER 813, s onima suvremenih ljudi, gorila, impanzi i drugih primata koji ive na dr veni, te rekao: "Fosili odgovaraju talusu suvremenog ovjeka." ovjekoliki talus ER 813 star je 1,5-2 milijuna godina, to otpri like odgovara starosti Australopithecusa robustusa, Homo erectusa i Homo habilisa. Wood je u svom izvjeu napisao da su njegova testiranja potvr dila: "slinost izmeu KNM-ER 813 i kosti dananjih ljudi", te da su pokazala da: "nisu znatno razliita od kosti glenja dananjih bumana." Na temelju toga mogli bismo pretpostaviti da je talus KNMER 813 pripadao anatomski suvremenom ovjeku, koji je ivio u ranom pleistocenu ili kasnom pliocenu. Ako je KNM-ER 813 doista pripadao stvorenju veoma nalik su vremenim ljudima, tada se on uklapa, kao i bedrene kosti ER 1481 i ER 1472, u slijed slinih otkria starih vie milijuna godina. Time bi se australopitek, Homo habilis i Homo erectus iskljuili s popisa ljudskih predaka. OH 62: NEKA USTANE PRAVI HOMO HABILIS! Umjetnici su na temelju fosila i paleoantropolokih izvjea, obino prikazivali Homo habilisa kao stvorenje s uglavnom ljudskim tijelom, te majmunolikom glavom (slika 12.7.). Takav izrazito neuvjerljiv portret Homo habilisa, uvrijeio se do 1987. Te godine su Tim White i Don Johanson objavili da su u Olduvaiju otkrili prvi primjerak Homo habilisa (OH 62), ije su se kosti tijela i glave meusobno potpuno podudarale. Ostaci kostura ukazivali su na to da je stvorenje bilo visoko samo 1 m i da je imalo prilino duge ruke. Novi Homo habilis se od tada na crteima (slika 12.7.) prikazivao kao mnogo majmunolikije stvorenje. Johanson i njegovi suradnici zakljuili su kako su znanstvenici najvjerojatnije pogreno pripisali mnoge kosti udova Homo habilisu, koje su otkrivene prije 1987.

OH 62 potvruje nau pret postavku da su bedrene kosti ER 1481 i ER 1472, iz Koobi Foore, koje se opisuju kao veo ma sline kostima suvremenog Homo sapiensa, moda pripada le anatomski suvremenim ljudi ma, koji su ivjeli u Africi u kasnom pliocenu. Neki su ih znanstvenici povezali s Homo habilisom. No, to iskljuuje novo stajalite o Homo habilisu. Jesu li bedrene kosti moda pripada le Homo erectusu? G. E. Kenne SLIKA 12.7.: Lijevo: Crte Homo dy, naprimjer, pripisuje bedrenu habilisa, kako se openito prikazi kost ER 1481 Homo erectusu. vao prije 1987. Anatomija tijela, osim glave, u osnovi je ljudska. No, E. Trinkhaus je istaknuo da Desno: Nakon to je 1987. u osnovne mjere te kosti, uz jednu Olduvaiju otkriven OH 62, pojavila iznimku, ulaze u okvir bedrenih se nova slika Homo habilisa, kao kosti anatomski suvremenih ljudi. mnogo manjeg i mnogo majmunoOtkrivai OH 62 imali su po likijeg stvorenja. tekoa s evolucijskom vezom izmeu novog, mnogo majmunolikijeg Homo habilisa i Homo erectusa. Te dvije vrste meusobno razdvaja samo oko 200 000 godina. No, prijelaz od H. habilisa do H. erectusa ukljuuje neke prilino ekstremne morfoloke promjene, ukljuujui veliku promjenu u ve liini tijela. Richard Leakey je na temelju obrazaca normalnog ljud skog rasta, izraunao da je adolescent Homo erectusa, otkriven 1984. (KNM-WT 15000), vjerojatno u odrasloj dobi dosegnuo visinu od 1,8 m. S druge strane, odrasli OH 62 bio je visok samo oko 97 cm. Openito, gotovo je nemogue da se u razdoblju od samo 200 000 godina, dogodio evolucijski skok od malog, majmunolikog OH 62 do velikog i mnogo ovjekolikijeg KNM-WT 15000 No, zagovornici spornog punktualnog modela svrstavanja evolu cije, taj bi prijelaz lako prihvatili. Za razliku od tradicionalnih gradualista, (zagovornika postupne promjene) punktualisti tvrde da se evolucija odvija brzim epizodama promjene, koje prekidaju duga

razdoblja usporavanja razvoja. Prema tome, punktualizam bi mogao prihvatiti itav niz problematinih evolucijskih anomalija, kao to je prijelaz od habilisa do erectusa. "Iznimno malo tijelo pojedinca OH 62", rekli su njegovi prona lazai, "upuuje na to kako se nazori o evoluciji ovjeka, koja pre tpostavlja ideju o poveanju veliine tijela protokom vremena, moda ne osniva na injenici, nego na postupnim izmijenjenim koncep cijama." No, i punktualna stajalita se moda osnivaju na izmijenjenim koncepcijama, a ne na injenicama. Paleontoloke injenice, razma tramo li ih u njihovoj ukupnosti, navode na pretpostavku da su u pleistocenu i starijim razdobljima, istodobno postojala razliita maj munolika i ovjekolika stvorenja, ukljuujui neke nalik dananjim ljudima. Odavno uvrijeenu sliku Homo habilisa, nije poljuljao samo nov dokaz kao to je OH 62. Prethodno otkrivene fosilne dokaze, koji se odnose na Homo habilisa i koje su neki strunjaci prvotno opisivali kao izrazito ovjekolike, drugi su poslije tumaili kao majmunolike. Kako smo prethodno spomenuli, gotovo cijeli kostur stopala, oznaen kao OH 8, otkriven je u Sloju 1 u klancu Olduvai. Stopalo OH 8, za koje je utvreno da je staro 1,7 milijuna godina, pripisalo se Homo habilisu. Godine 1964., M. H. Day i J. R. Napier su rekli da stopalo OH 8 veoma nalikuje stopalu Homo sapiensa, to je pri donijelo cjelokupnoj ovjekolikoj slici Homo habilisa. No, anatom O. J. Lewis s Medicinskog koleda bolnice St. Bar tholomew, pokazao je da navedeno stopalo mnogo vie nalikuje stopalima impanza i gorila, smatrajui ga prilagoenim za ivot na drveu. To predstavlja problem. Slika o navodnom ovjekovom pretku poput Homo habilisa, koji se penje po drveu i ima za to pri lagoena stopala, umjesto da uspravno i hrabro hoda afrikim sava nama, zacijelo nije sluila propagandnim svrhama evolucionista. Iz Lewisove studije o stopalu OH 8 moemo zakljuiti da je Homo habilis mnogo vie nalikovao majmunu, nego to je to veina znan stvenika vjerovala. To potvruje otkrie OH 62. Drugi mogui za kljuak je da OH 8 nije pripadao Homo habilisu nego australopiteku. To stajalite je podupirao Lewis. Godinama, razliiti su znanstvenici opisivali stopalo OH 8 kao ovjekoliko, majmunoliko, prijelazan oblik izmeu ovjeka i maj-

muna, razliito od stopala ovjeka i majmuna, te nalik stopalu oran gutana. To iznova potvruje bitnu znaajku paleoantropolokog dokaza - koji je esto podvrgnut razliitim, protuslovnim tumae njima. Tumaenja pobornika esto odreuju koje e stajalite pre vladavati u danom trenutku. U klancu Olduvai otkrivena je i ruka OH 7, kao dio tipa primjer ka Homo habilisa. Godine 1962., J. R. Napier je opisao kako neke znaajke te ruke, osobito vrhovi prstiju, nalikuju ljudskoj. Kao u sluaju stopala OH 8, kasnija su prouavanja pokazala da je ruka OH 7 izrazito majmunolika, to je zahtijevalo propitkivanje teorije o Homo habilisu ili openito prihvaene slike o Homo habilisu kao ovjekolikom stvorenju, ijem je stvaranju pripomoglo prvotno tu maenje ruke OH 7. Randall L. Susman i Jack T. Stem su na temelju majmunolikih obiljeja ruke pretpostavili da je bila prilagoena za: "vjeanje prilikom penjanja". Drugim rijeima, Homo habilis ili neko drugo stvorenje kojem pripada ruka OH 7, vjerojatno je mnogo vremena provodio visei s grana drvea na rukama. Takva slika majmunolikog stvorenja, razli kuje se od slike ovjekolikog Homo habilisa i drugih pretpostav ljenih ljudskih predaka, koje obino nalazimo u ilustriranim knjiga ma o 'ivotu i vremenu' i televizijskim dokumentarnim emisijama National Geographic Society-ja. U svjetlu protuslovnih dokaza povezanih s Homo habilisom, ne ki istraivai su izjavili da nema nikakvog opravdanja za 'stvaranje' takve vrste. Ako kosti koje se pripisuju Homo habilisu, nisu pripadale toj vrsti, ije su? T. J. Robinson je istaknuo da su znanstvenici pogreno stvorili Homo habilisa iz mjeavine elemenata kostura koji pripada ju Australopithecusu africanusu i Homo erectusu. Drugi su pretpo stavili da su kosti Homo habilisa ustvari australopitekove. Tako na kraju saznajemo da je Homo habilis realan kao fatamor gana, budui da as izgleda kao ovjek, as kao majmun, nekad je stvaran, a katkad nestvaran, ovisno o sklonosti promatraa. Uzevi u obzir mnoga protuslovna stajalita, zakljuujemo da materijal od kojeg je rekonstruiran Homo habilis najvjerojatnije pripada veem broju vrsta, meu kojima je i mali, majmunoliki australopitek koji je ivio na drveu (OH 62 i neki primjerci iz Olduvaija), primitivna

vrsta hominida (lubanja ER 1470), te anatomski suvremeni ljudi (bedrene kosti ER 1481 i ER 1472). OXNARDOVA KRITIKA AUSTRALOPITEKA Homo habilis nije jedini ovjekov predak koji se iznova kritizirao. Kako tvrdi veina paleoantropologa, australopitek je izravan ovje kov predak s izrazito ovjekolikim tijelom. Zagovornici tog stajali ta tvrde da je i australopitek hodao uspravno, gotovo identino dananjim ljudima. No, neki istraivai su se od poetka suprotsta vljali takvom opisu. Ugledni engleski znanstvenici, ukljuujui sir Arthura Keitha, rekli su da australopitek nije bio hominid, nego je dna vrsta majmuna. Takva negativna stajalita isticala su se sve do poetka 50-ih go dina 20. st., kada je zahvaljujui daljnjim otkriima australopiteka i propau ovjeka iz Piltdowna, zavladalo stajalite glavne struje paleoantropologa, koji su promovirali sliku o ovjekolikom australopiteku. No, kritike su se nastavile ak i nakon to je ta struja prihvatila australopiteka kao hominida i izravnog ovjekova pretka. Louis Lea key je smatrao da je australopitek bio poetni i veoma majmunolik izdanak glavne linije ljudske evolucije. Slino je stajalite poslije preuzeo i njegov sin Richard Leakey. Poetkom 1950-ih, sir Solly Zuckerman objavio je opsenu, biometrijsku studiju, kojom je pokazao da australopitek nije nalikovao ovjeku onoliko koliko su to zamiljali oni koji su to stvorenje uvr stili u lozu Homo sapiensa. Od kraja 60-ih pa sve do 90-ih godina 20. st., Charles E. Oxnard je provodio najraznovrsnije statistike analize, ime je iznova zapoeo rat koji je poeo Zuckerman. Kako tvrdi Oxnard: "gotovo je nemogue daje bilo koji australopitek ... izravno filogenetski povezan s rodom Homo.'" Oxnard je ustanovio da mozak, zubi i lubanja australopiteka ima ju mnogo majmunolikih znaajki. Ramena kost je navodno bila pri lagoena za pridravanje tijela dok visi s grana drvea. Rune kosti su bile zakrivljene kao u orangutana. Zdjelica je navodno bila pri lagoena za etveronono hodanje i akrobatske vjetine. Isto je vri jedilo i za bedrenu kost i oblik glenja. Oxnard je 1975. napisao: "U

SLIKA 12.8.: Veina znanstvenika opisuje australopiteka kao dvonoca, koji je iskljuivo ivio na zemlji i imao je ovjekoliko tijelo, ali ne i glavu. No, iz nekih studija S. Zuckermana i C. E. Oxnarda proizlazi da je australopitek mnogo vie nalikovao majmunu. Iako je mogao hodati po zemlji na dvije noge (lijevo), australopitek je bio prilagoen i za "ivot na drve u, gdje se penjao, izvodio odreene akrobacije [desno] i moda visio na rukama." Zuckerman i Oxnard su na temelju osobite funkcionalne morfo logije australopiteka, posumnjali u njegovu srodniku vezu s ovjekom. Ilustracije izradio Miles Tripplett.

oekivanju novih dokaza, suoeni smo sa slikom ivotinja srednje veliine, koje su ivjele na drveu i bile su sposobne za penjanje, iz voenje odreenog stupnja akrobacija, a moda su mogle i visjeti na rukama." Zuckerman i Oxnard su 1973. na simpoziju Zoolokog drutva u Londonu, predstavili svoj rad. Na zavretku simpozija, Zuckerman je iznio neke znaajne tvrdnje: "Tijekom godina bio sam gotovo jedini koji je pobijao konvencionalnu ideju o australopitecima tonije, zajedno s mojim kolegama u koli, koju sam osnovao u Birminghamu - no, bojim se da to nije imalo mnogo uinka. Oglasio

se vii autoritet i njegova poruka se vremenom ukljuivala u udbe nike diljem svijeta." Situacija se nije promijenila nakon Zuckermanova govora 1973. Glasovi autoriteta u paleoantropolokoj i znanstvenoj zajednici, uspjeli su ouvati sliku ovjekolikog australopiteka. Obilje doku mentiranih dokaza koji pobijaju to slubeno stajalite, ostalo je ogranieno samo na stranice strunih asopisa, nemajui nikakav utjecaj na opu javnost, ak ni na obrazovano itateljstvo. Raspravljajui o desetljeima dugoj polemici o pravoj prirodi au stralopiteka, Oxnard je 1984. napisao: "Nakon burnih rasprava o tome jesu li ta stvorenja bila nalik majmunu ili ovjeku, prevladalo je miljenje da su bili ljudi. Time moda nije samo pobijeno suprot no miljenje, nego je i zakopan onaj dio dokaza na kojemu se ono osniva. Ako je to tono, tada bismo trebali iskopati taj drugi dio do kaza. Naime, on bi se ak mogao mnogo bolje uklapati u novo sta jalite; mogao bi otvoriti mogunost prihvaanja ideje da ti australopteci nisu nalikovali afrikim majmunima ni ljudima, te da sig urno nisu bili prijelazan oblik, nego neto potpuno drukije." Naravno, u ovoj knjizi elimo istaknuti upravo to stajalite. Do kaz je zakopan. Mi smo otkrili velik dio tog dokaza, koji se odnosi na podrijetlo dananjeg tipa ovjeka. Ukratko navodei svoja otkria, Oxnard je rekao: "Razliiti fosi li australopiteka obino se prilino mnogo razlikuju od ovjeka i afrikih majmuna ... Razmatramo li ih kao vrstu, uoavamo itav mozaik jedinstvenih znaajki, kao i nekih koje nalikuju osobinama orangutana." to se tie anatomske osobitosti australopiteka, Ox nard je rekao: "Ako su ove procjene tone, tada je malo vjerojatno da su neki od tih australopiteka izravni ovjekovi preci." Poput Louisa i Richarda Leakeya, Oxnard je vjerovao da je lini ja hominida mnogo starija nego to to doputa standardan prikaz evolucije. S obzirom na to, Oxnard je obratio pozornost na neke fos ile o kojima smo prethodno raspravljali, kao to je ovjekoliki talus ER 813, koji je star vie od 1,5 milijuna godina, te nadlaktina kost iz Kanapoija, stara oko 4 ili ak vie milijuna godina. Na temelju takvih dokaza, Oxnard je zakljuio da je rod Homo star 5 ili vie mi lijuna godina. Rekao je: "Konvencionalna predodba o evoluciji o-

vjeka, mora se temeljito izmijeniti ili ak odbaciti ... moraju se istraiti nove koncepcije." LUCY POD ESTOKIM NAPADIMA Usprkos Oxnardovu radu, veina znanstvenika i danas je sklona nauku o australopitecima kao izravnim ovjekovim precima. Jedan od njih je i Donald Johanson, koji je studirao antropologiju na Sveui litu u Chicagu, gdje mu je profesor bio F. Clark Howell. Kao mladi student eljan da naui romantian posao traganja za fosilima hominida, Johanson je pratio Howella u Afriku, gdje su radili na nalazi tu u Omu u Etiopiji. Johanson se poslije vratio u Afriku predvodei svoju ekspediciju u Hadar, mjesto u podruju Afara u Etiopiji. Jednoga poslijepodneva je otkrio gornji dio goljenice, duge kosti izmeu koljena i glenja. Kost je oito pripadala nekoj vrsti primata. Nedaleko nje, Johanson je otkrio donji dio bedrene kosti. Budui da su se bedrena i goljenina kost meusobno mogle spojiti, Johanson je bio uvjeren da je prona ao potpuni zglob koljena, koji nije pripadao nekom drevnom maj munu, nego hominidu, pretku suvremenih ljudi. Naslage u kojima su se nalazili fosili, bile su stare vie od 3 milijuna godina, to je zna ilo da je to bilo jedno od najstarijih do tada otkrivenih hominida. Johanson je poslije u znanstvenim publikacijama objavio da je koljeno iz Hadara (AL 129) staro 4 milijuna godina, te da pripada primitivnom australopiteku, koji je hodao potpuno uspravno. Tijekom radova koji su se vrili sljedee godine, Etiopljanin Alemayehu Asfaw, koji je s Johansonom iskopavao nalazite u Hadaru, otkrio je neke fosilne eljusne kosti. Budui nije mogao utvrditi nji hovo podrijetlo, Johanson je zamolio Richarda Leakeya da ih pre gleda. Leakey je prihvatio poziv, te otputovao u Etiopiju u pratnji svoje majke Mary Leakey i supruge Meave. Ondje su pregledali eljusne kosti, te zakljuili da je rije o najstarijim do tada otkrivenim fosilima hominida. Donald Johanson i Tom Gray su 30. studenog 1974., pretraivali Lokalitet 162 u Hadaru, skupljajui komadie kosti sisavca. Nepo sredno prije nego je Gray odluio prekinuti radove i vratiti se u kamp, Johanson je predloio da pregledaju oblinji jarak. Budui da ondje

nisu otkrili nita bitno, odluili su se vratiti. No, u tom je trenutku Johanson na povrini zemlje ugledao komadi rune kosti. Pretraivi to mjesto, uoili su da je povrina prekrivena ratrkanim ko madiima drugih kostiju - koje su navodno pripadale hominidu. Iako je temperatura zraka bila ak 43C, Johanson i Gray su poeli skakati i urlati od veselja, uvjereni kako su otkrili neto izuzetno znaajno. Istu veer, Johanson i njegovi suradnici su organizirali proslavu u kampu, gdje je iz zvunika odjekivala pjesma Beatlesa "Lucy in the Sky with Diamonds". Na temelju stihova te pjesme, otkriveni primjerak ene hominida dobio je ime Lucy. Kombinacijom paleomagnetskog, datiranja kalij-argonom, traga raspadanja, Johanson je utvrdio da je Lucy stara 3,5 milijuna godi na. Godine 1975., Johanson se vratio u Hadar, ovaj put u pratnji fo tografa asopisa National Geographic, koji je zabiljeio drugo znaaj no otkrie. Na obronku brda, Johanson i njegov tim otkrili su fosilne ostatke 13 hominida. meu kojima su bile kosti mukaraca, ena i djece. Ta skupina je nazvana Prva obitelj i bili su iste geoloke starosti kao i Lucy - 3,5 milijuna godina. Prva obitelj, kao i koljeno iz Hadara, Alemayehuove eljusti i Lucy, bili su posljednja velika otkria iz Hadara. Sada emo razmo triti kako su se ti fosili poslije tumaili. Prilikom klasificiranja svojih otkria, Johanson se prvotno uglav nom oslanjao na miljenja Richarda i Mary Leakey, koji su tvrdili da Alemayehuove eljusti i primjerci Prve obitelji, pripadaju vrsti Homo. Ako su Lucy, bedrena i goljenina kost AL 129 doista pri padale australopitecima, kako je vjerovao Johanson, to je znailo da su u Hadaru postojale dvije vrste hominida. Johanson je poslije promijenio miljenje o broju vrsta u Hadaru. Osoba koja je na njega izvrila taj utjecaj bio je Timothy D. White, paleontolog koji je s Richardom Leakeyem istraivao jezero Turkanu. White je uvjerio Johansona kako hominid iz Hadara predstavlja novu vrstu. Johanson i White su ga nazvali Australopithecus afarensis, po imenu etiopske pokrajine Afar. Kako su tvrdili, iz Australopithecusa afarensisa, najstarijeg ikada otkrivenog australopiteka, razvile su se dvije loze. Prva je vodila od

Australopithecusa africanusa do robusnih australopiteka, a druga od Homo habilisa do Homo erectusa i tako do Homo sapiensa. A. AFARENSIS: SUVIE NALIK OVJEKU? Johanson je rekao da su pripadnici vrste Australopithecus afarensis imali: "prilino mala i u osnovi ljudska tijela." No, neki su se znan stvenici otro suprotstavljali Johansonovoj slici Australopithecusa afarensisa. Oni su izradili portret mnogo majmunolikije Lucy i njezinih srodnika. U veini sluajeva, njihove predodbe o Lucy bile su istovjetne Oxnardovim, Zuckermanovim i drugih znanstvenika o australopiteku. Iako se meu fosilima iz Hadara nije nalazila potpuna lubanja Australopithecusa afarensisa, Tim White je uspio izraditi djelomi nu rekonstrukciju, koristei se fragmentima lubanje, komadiima gornje i donje eljusti i nekim linim kostima, koje su pripadale ne kim lanovima Prve obitelji. Kako je tvrdio Johanson, rekonstru irana lubanja je: "veoma nalikovala maloj enki gorile". S tim su se sloili i Johansonovi kritiari, koji su rekli da je glava afarensisa doista majmunolika. to se tie tijela A afarensisa, Randall L. Susman, Jack T. Stern, Charles E. Oxnard i drugi, smatrali su da je izrazito majmunoliko, ime su opovrgnuli Johansonovu tvrdnju da je Lucy hodala uspravno poput ovjeka. Lucyna lopatica je bila gotovo identina onoj u maj muna. Rameni zglob je bio okrenut prema gore, to je znailo da se Lucy svojim rukama vjerojatno koristila za penjanje, a moda i vjeanje po drveu. Kosti ruku nalikovale su kostima primata koji se penju po drveu, a neke su znaajke kraljenice ukazivale na veoma snana ramena i lene miie. Kosti zapea i runi dlan, kao i duge, svijene kosti prstiju, bile su prilagoene za snane zahvate rukom. Bone i none kosti takoer su bile prilagoene za penjanje, a prsti na stopalima bili su svijeni, to je vjerojatno bilo korisno za hvatanje grana drvea. Moemo samo zamisliti kakve bi uinke imao portret ili model Lucy, koji je prikazuje kako visi na drveu ili na njemu izvodi druge akrobacije. To bi sigurno zasjenilo njezinu sliku kao veoma ovjekolikog stvorenja. ak i da vjerujemo kako se Lucy moda razvila

u ovjeka, moramo priznati da su njezine anatomske znaajke po greno predstavljene iz propagandnih razloga. Prije nego to zavrimo raspravu o Australopithecusu afarensisu, moramo istaknuti da su Richard Leakey, Christine Tardieu i mnogi drugi, tvrdili da fosili koji se povezuju s tom vrstom, ustvari predsta vljaju ostatke dvije ili ak tri vrste. Jo uvijek ne postoji znanstveni konsenzus o tome kako su doista izgledali australopiteci, ukljuujui A. afarensisa, s obzirom na nji hovu morfologiju, kao i evolucijsku vezu s dananjim ljudima. Neki ih smatraju precima, dok drugi, poput C. E. Oxnarda, to nijeu. OTISCI STOPALA IZ LAETOLIJA Laetoli se nalazi u sjevernoj Tanzaniji, oko 50 km juno od Olduvaija. Laetoli je masajska rije za crveni ljiljan. Godine 1979., la novi ekspedicije pod vodstvom Mary Leakey, uoili su neke trago ve na zemlji. Ustanovili su da je rije o fosilnim otiscima ivotin jskih stopala. Meu njima su se nalazili i neki koji su nalikovali na tragove hominida. Otisci su bili utisnuti u slojeve vulkanskog pijeska, za koje je metodom datiranja kalij-argonom utvreno da su stari 3,6 do 3.8 milijuna godina. U asopisu Xational Geographic poslije je izaao lanak Mary Leakey, pod naslovom "Otisci stopala u pepelu vremena". U svojoj analizi otisaka, Mary Leakey je citirala rijei Louise Robbins, stru njakinje za otiske stopala sa Sveuilita u North Carolini, koja je rekla: "izgledali su suvie ljudski, suvie moderni da bi se mogli nalaziti u tako staroj sedri." itatelji koji su nas do sada slijedili na naem intelektualnom pu tovanju, vjerojatno e mnogo lake prihvatiti otiske iz Laetolija kao mogui dokaz o postojanju anatomski suvremenih ljudi prije vie od 3,6 milijuna godina u Africi. No, mi smo bili iznenaeni injenicom da je takva anomalija spomenuta u novijim analima o standardnim paleoantropolokim istraivanjima. No, najvie nas je zaprepastila injenica da su svjetski ugledni znanstvenici, najbolji predstavnici svoje profesije, nakon to su opisali ovjekolike znaajke tih otisaka stopala, potpuno previdjeli mogunost da su stvorenja, kojima pri padaju, moda bili ljudi poput nas.

Njihovo razmiljanje je teklo uobiajenim putem. Mary Leakey je napisala: "Prije najmanje 3 600 000 godina, u doba pliocena, izra van ovjekov predak, kako vjerujem, hodao je posve uspravno na dvije noge ... imao je oblik stopala potpuno jednak naemu." Tko je bio taj predak? Prihvatimo li Leakeyino stajalite, otisci stopala iz Laetolija pripadaju pretku Homo habilisa, koji nije bio australopitek. A prema miljenju Johansona i Whitea, otiske iz Lae tolija je izradio Australopithecus afarensis. U svakom sluaju, stvo renje koje ih je nainilo imalo je majmunoliku glavu i druge primi tivne fizike znaajke. No, je li ono moglo imati potpuno moderna stopala i tijelo? Otisci ne iskljuuju tu mogunost. Osim toga, u ovoj knjizi smo pred stavili prilino velik korpus fosilnih dokaza, od kojih neki potjeu iz Afrike, a koji upuuju na postojanje anatomski suvremenih ljudi u ranom pleistocenu i kasnom pliocenu. Moda preuveliavamo ovjekolike znaajke otisaka stopala iz Laetolija? Pogledajmo to su o tome rekli razliiti istraivai. Loui se M. Robbins, od koje je Mary Leakey 1979. zatraila prvu pro cjenu otisaka iz Laetoila, poslije je objavila mnogo detaljnije izv jee. U Laetoliju je otkriveno nekoliko nizova otisaka, koji su oz naeni slovima. Robbinsova je ustanovila da skupina 'G', koja je ukljuivala otiske stopala tri pojedinca, za koje je Mary Leakey utvrdila da vjerojatno predstavljaju obitelj, "sadri mnogo karakter istinih znaajki ljudskog stopala." Osobito je istaknula da je velik palac ravan, kao u ljudi, a nije iskrivljen kao kod majmuna. Robbin sova je zakljuila da su: "etiri funkcionalna podruja - peta, luk, stopalo i prsti - stopala hominida utisnula pepeo na tipino ljudski nain", te da su: "hominidi hodali povrinom pepela na dvije noge, karakteristino za ljude." M. H. Day je prouio otiske uz primjenu fotogrametrijske meto de. Fotogrametrija je znanost utvrivanja tonih mjera primjenom fotografije. Njegova analiza je pokazala da otisci: "imaju velike slinosti s anatomijom stopala dananjih ljudi, koji obiavaju hodati bosi.; uvjerljivo je rije o normalnom ljudskom poloaju." Day je na tipian nain zakljuio: "Ne postoje ozbiljne prepreke da zaklju imo kako su australopiteci hodali uspravno na dvije noge."

No, na temelju kojeg dokaza je zakljuio da su otiske stopala u Laetoliju uinili australopiteci? Ne postoji nijedan razlog da isklju imo mogunost kako oni pripadaju nekom nepoznatom stvorenju, koje je moda veoma nalikovalo dananjim Homo sapiensima. Fizikalni antropolog R. H. Turtle je rekao: "Otisci se oblikom uope ne razlikuje od onih koje proizvode ljudi, koji obiavaju ho dati bosi." Turtle je zakljuio: "Njihovi tvorci bi se iskljuivo na temelju morfologije G-otisaka, mogli svrstati u skupinu Homo ... zato to su toliko slini otiscima stopala Homo sapiensa, no budui da su veo ma stari, paleoantropolozi vjerojatno ne bi mogli prihvatiti tu tvrd nju. Vjerujem da bi veina strunjaka, u sluaju da otisci nisu dati rani ili da je utvreno njihovo mlae podrijetlo, prihvatila mogu nost da pripadaju hominidu." Turtle je izjavio i sljedee: "Izgledaju kao otisci malih stopala bosonogog Homo sapiensa." Osim toga, Turtle je smatrao kako te otiske nije mogao nainiti A. afarensis. Kako smo vidjeli, A. afarensis je imao velike, zakriv ljene none prste, a Turtle je rekao da se najvjerojatnije ne bi "savr eno podudarali s otiscima stopala iz Laetolija." Isto bi vrijedilo i za stopala bilo kojeg australopiteka. Tome su se usprotivili Stern i Susman. Uvjereni da je otiske iz Laetolija nainio majmunoliki A. afarensis, pretpostavili su da su vulkanskim pepelom hodali drevni hominidi s dugim nonim prsti ma, svijenim pod stopalima, kako je poznato da to katkad ine im panze. Tako svijeni prsti mogli bi objasniti zato otisci A. afarensisa iz Laetolija toliko nalikuju otiscima ljudskog stopala s relativno kratkim nonim prstima. Je li australopitek sa svijenim nonim prstima mogao stvoriti ovjekolike otiske? Turtle je smatrao daje to malo vjerojatno. On je rekao kako bi u sluaju da je hominid iz Laetolija imao duge prste, morala postojati dva obrasca otisaka prstiju - dugih, ravnih i kratkih, svijenih prstiju, s izrazito dubokim tragovima prsnog zgloba. Budu i, oni nisu otkriveni, to znai da ti tragovi ne pripadaju afarensisovu stopalu s dugim prstima. ak je i Tim White, koji je vjerovao da otisci stopala potjeu od Australopithecusa afarensisa, rekao: "Sternov i Susmanov (1983.)

model svijanja nonih prstiju 'kao u impanze' predvia znatnu raz liku u lateralnoj duljini prstiju vidljivih na otiscima iz Laetolija. Tu mogunost ne potvruju fosilni otisci." Izravno opovrgavajui Johansonovu, Whiteovu, Latimerovu i Lovejoyeovu tvrdnju kako otisci iz Laetolija pripadaju Australopithecusu afarensisu, Turtle je rekao: "S obzirom na svijenost i izduljenost prstiju, te druge znaajke kostura koje svjedoe o prilagoenosti ivotu na drvetu ... iskljuuje se mogunost da je Australopithecus afarensis iz Hadara u Etiopiji, stvorio otiske stopala poput onih u Laetoliju." Takve izjave su izazvale otre protunapade od strane Johansona i njegovih sljedbenika, koji su nastavili promicati ideju da je otiske stopala stvorio A. afarensis. Naprimjer, Tim White je 1987. objavio studiju o otiscima iz Lae tolija u kojoj je opovrgavao Tuttleovu tvrdnju da je njihov tvorac bio hominid mnogo napredniji od A. afarensisa. White je istaknuo: "Meu 26 primjeraka hominida u zbirci koja sadri vie od 5000 ostataka kraljenice iz Laetolija, ne postoji nije dan dokaz koji bi ukazivao na postojanje mnogo naprednijeg homi nida u doba pliocena na tom nalazitu." No, kako smo vidjeli u naem pregledu fosila hominida iz Afrike, ustvari postoji vie doka za o postojanju stvorenja nalik sapiensima u pliocenu, od kojih su neki otkriveni veoma blizu Laetolija. Isto tako, dobro je poznato da se veoma rijetko otkrivaju ljudski ostaci kostura, ak i na nalaziti ma na kojima su otkriveni drugi neosporni znakovi o ljudskoj pri sutnosti. White je predvidio da e se: "jednog dana ustanoviti da se otisci iz Laetolija razlikuju u nekim sitnim pojedinostima od otisaka sto pala, koje su u istim okolnostima za sobom ostavili anatomski su vremeni ljudi." No, kako danas vidimo, oni se uope ne razlikuju od otisaka suvremenih ljudi. ak je i White jednom rekao: "Nema po greke. Izgledaju kao otisci stopala dananjih ljudi. Da danas naiemo na takve otiske u pijesku na kalifornijskoj plai i upitamo etverogodinjaka to je to, u istom bi trenutku rekao da je netko onuda hodao. Ne bi ih mogao razlikovati od stotina drugih otisaka na plai, kao ni vi. Vanjska morfologija je ista. Peta je oblikovana kao i u

dananjeg ovjeka, sa snanim lukom i razvijenim stopalom. Velik palac je ravan. Nije iskrivljen kao u majmuna." Tuttle je istaknuo i ovo: "s obzirom na sve zamjetljive mor foloke znaajke, stopala pojedinaca koji su nainili G-otiske, uope se ne razlikuju od onih dananjih ljudi." CRNA LUBANJA, CRNE MISLI Godine 1985., Alan Walker sa Sveuilita John Hopkins, otkrio je na zapadnoj strani jezera Turkane, fosilnu lubanju hominida s tamnim, mineralnim mrljama. Ta Crna lubanja, kako je poslije nazvana, iza zvala je sumnje u Johansonovu sliku o ljudskoj evoluciji. Prema Johansonovoj prvotnoj ideji, iz Australopithecusa afarensisa su se razvile dvije linije hominida. To bismo mogli prikazati sli kom stabla s dvije grane. Deblo je Australopithecus afarensis, jedna grana je linija Homo, koja se protee od Homo habilisa do Homo erectusa, pa do Homo sapiensa. Na drugoj grani su australopiteci, koji su se razvili iz Australopithecusa afarensisa. Johanson i White su tvrdili da se iz Australopithecusa afarensisa razvio Australopithecus africanus, iz kojeg je, pak, nastao Austra lopithecus robustus. Razvoj se odvijao prema veim zubima i elju sti, te veoj lubanji, ija se kotana izboina, sagitalna vratna linija, sputala duinom lubanje. Sagitalna izboina predstavljala je mjesto na kojemu su se spajali snani miii eljusti robusnih australopiteka. Iz Australopithecusa robustusa navodno se potom razvio jo robusniji Australopithecus boisei, koji je imao iznimno naglaene gore navedene znaajke. Crna lubanja, oznaena kao KNM-WT 17000, nalikovala je lubanji Australopithecusa boiseija, no bila je stara 2,5 milijuna godina - starija od najstarijeg robusnog australopiteka. Kako je Johanson odgovorio na otkrie Crne lubanje nalik boiseijevoj"? Priznao je da ona predstavlja problem, jer onemoguava svrstavanje Australopithecusa africanusa, Australopithecusa robu stusa i Australopithecusa boiseija u jedan slijed razvoja, koji poinje Australopithecusom afarensisom. Johanson je predloio etiri mo gua naina svrstavanja tih vrsta, ne istiui nijedan od njih kao is pravan. Naime, rekao je da jo ne postoji dovoljno dokaza kako bi smo se mogli odluiti za jedan od njih.

Nesigurnost oko broja vrsta koje su navodno postojale u Hadaru, kao i zamrena povezanost izmeu nasljednih vrsta (Australopithe cusa africanusa, Australopithecusa robustusa, Anstralopithecusa boiseija i Homo habilisa), predstavljaju problem za evolucioniste. Pat Shipman je 1986. rekla: "Najbolji odgovor koji u ovom trenutku moemo pruiti je da vie nemamo jasnu ideju o tome tko se razvio iz koga." U svezi tih novih problema, osobito je znaajno odgovoriti na pi tanje o podrijetlu linije Homo. Shipmanova je rekla da je jednom vidjela kako Johansonov suradnik, Bill Kimbel, pokuava shvatiti filogenetske implikacije Crne lubanje. Napisala je: "Na zavretku predavanja o evoluciji australopiteka, obrisao je sve uredne, alterna tivne dijagrame i nekoliko trenutaka buljio u plou. Potom se okrenuo prema studentima i podigao ruke." Kimbel je poslije zakljuio da se linija Homo razvila od Australopithecusa africanusa. Johanson i White su i dalje tvrdili da su se hominidi izravno razvili od Austra lopithecusa afarensisa. Nakon to je razmotrila razliite filogenetske mogunosti i usta novila da su dokazi o njima nepotpuni, Shipmanova je izjavila: "Moemo sigurno rei da ne postoji nijedan dokaz o tome odakle potjee Homo i tako iskljuiti sve lanove roda australopiteka iz obitelji hominida ... Moja negativna reakcija na tu ideju je toliko in stinktivna da sumnjam da bih je mogla racionalizirati. Odrasla sam na predodbi o tome daje australopitek hominid." To je jedna od iskrenijih tvrdnji koje smo uli od pripadnika glavne struje znan stvenika, koji su sudjelovali u paleoantropolokom istraivanju. Do sada smo razmotrili samo dokaze koje danas openito prihva a veina znanstvenika. Nepotrebno je rei da bi razmatranje i onih dokaza, koji ukazuju na postojanje anatomski suvremenih ljudi u veoma drevno doba, jo vie zamrsilo situaciju. Nakon to smo prouili povijest afrikih otkria povezanih s evolucijom ovjeka, moemo zakljuiti sljedee: 1.) Postoje mnogi dokazi iz Afrike, koji upuuju na to da su u ranom pleistocenu i pliocenu postojala stvorenja nalik anatomski suvremenim ljudima. 2.) ini se da je uobiajena slika o australopitecima kao izrazito ovjekolikim dvonocima koji su ivjeli na zemlji, pogrena. 3.) Nesi-

guran je poloaj australopiteka i Homo erectusa. 4.) Nesiguran je poloaj Homo habilisa kao zasebne vrste. 5.) ak i da se usredotoimo samo na openito prihvaene dokaze, mnotvo alternativnih evolu cijskih veza izmeu hominida u Africi prua veoma zbunjujuu sliku. Spajanjem tih otkria s onima koje smo naveli u prethodnim poglavljima, zakljuujemo da se ukupan dokaz, ukljuujui fosilne kosti i artefakte, najvie uklapa u teoriju da su anatomski suvremeni ljudi postojali istodobno s drugim primatima, desecima milijuna godina.

Kratak pregled neuobiajenih dokaza o podrijetlu ovjeka

Nalazita koja spominjemo u ovoj knjizi, svrstana su po redoslijedu objavljenih najmlaih datiranja koja smatramo najvjerojatnijima ili na drugi nain vrijednima razmatranja. Slijedi legenda izraza u tabeli: Eoliti = prirodno slomljeno kamenje s umjetno obraenim ili uporabom istroenim jednim ili vie rubova. Paleoliti = kamenje svjesno oblikovano klesanjem u prepoznat ljiv oblik orua. Neoliti = najnaprednije kameno orue i svakodnevni predmeti. ovjek = kojeg izvjestan broj istraivaa opisuje kao anatomski suvremenog ovjeka. Zarezane, slomljene, izrezbarene ili sastrugane kosti = umjetno oblikovane ivotinjske kosti. l.DIO Kratak pregled neuobiajenog dokaza o podrijetlu ovjeka (openito)
Razdoblje ili milijuni god. Pretkambrij 2800 >600 Kambrij 505-590 Antelope Spring, Utah otisak cipele Meister 1968. 157-158 Ottosdalin, Juna Afrika Dorchester, Mass. izbrazdana metalna kugla metalna vaza Jimison 1982. Scientific Amer., 5.lipanj 1852. 164-166 147-148 Nalazite Kategorija Izvor Stranice

1. DIO - nastavak
Razdoblje ili milijuni god. Devon 360-408 Rudnik Kingoodie, kotska Tweed, Engleska Wilburton, Oklahoma Webster, Iowa Macoupin, Illinois Rockcastle County u Kentuckyju i na drugim nalazitima Wilburton, Oklahoma eljezni avao u kamenu Brewster 1844. 146-147 Nalazite Kategorija Izvor Stranice

Karbon 320-360 312 286-360 zlatna nit u kamenu eljezni vr izrezbaren kamen ljudski kostur ovjekoliki otisci stopala Times (London), 147 22. lipanj 1844. Rusch 1971. Daily News, Omaha, Neb., 2. travanj 1897. The Geologist, prosinac 1862. 157 156

286-320 286-320

199

Burroughs 1938. 199-201

280-320 260-320 260-320 Trijas 213-248 Jura 150 Kreda 65-144

srebrni predmet

Steiger 1979. Morrisonville Times, 11.6.1891. Steiger 1979.

160 155-156 159-160

Morrisonville, zlatni lanac Illinois Heavener, Oklahoma Nevada Turkmenstan zidni blok u ugljenu otisak cipele

Ballou 1922.

157-159 201

otisak ljudskog Moscow News, stopala 1983., br. 24 metalne cijevi u kredi Corliss 1987a

Saint-Jean de Livet, Francuska

160-161

1. DIO - nastavak
Razdoblje ili milijuni god. Eocen 50-55 45-55 38-55 38-45 Oligocen 33-55 Nalazite Kategorija Izvor Stranice

Clermont, Francuska Laon, Francuska Barton Cliff, Engleska Delemont, vicarska Boston Tunnel, Tuolumne Table Mt., Calif. Montezuma Tunnel, Tuolumne Table Mt., Calif. Tuolumne Table Mt., Calif. Baraque, Michel, Belgija

eoliti, paleoliti

Breuil 1910.

69-74 148-150 52-53 198

kugla od krede, Meleville 1862. izrezano drvo izrezbaren kamen ljudski kostur Fisher 1912. de Mortillet 1883. Whitney 1880.

neolit, izrezbaren kamen

147

33-55

neoliti

Whitney 1880.

148-150

33-55

ljudski kostur

Winslow 1873.

193-195

26-54

paleoliti

Rutot 1907.

102

26-54 26-30 Rani miocen 20-25

Zaljev Bonnet, paleoliti Belgija Boncelles, Belgija Thenay, Francusk paleoliti

Rutot 1907. Rutot 1907.

102 102-104

paleoliti

Burgeois 1867.

90-95

1. DIO - nastavak
Razdoblje ili milijuni god. Srednji miocen 12-25 Santacrucian- paleoliti, zna F. Ameghino kovi uporabe formacija, 1912. vatre, izrezane Argentina kosti, slomljene kosti, spaljene kosti Billy, Francuska Sansan, Francuska Pouance, Francuska Clermont, Francuska Tuolumne Table M t , Calif. Valentine Mine, Tuolu mne Table M t , Calif. zarezana kost 112-113 Nalazite Kategorija Izvor Stranice

12-19 12-19 12-19 12-19 Kasni miocen 9-55

Laussedat 1863. 40 41

slomljene kosti Garrigou 1873. zarezana kost zarezana kost

Bourgeois 1867. 50 Pomel i de Mortillet 1867. 48-49

Snellova zbir Whitney 1880. ka, neoliti, na predni paleoliti, ljudska eljust neolit, frag ment ljudske lubanje Whitney 1880.

134-135 145-146 195-196 135,146 195-196

9-55

9-55

Rudnik Stani neolit slaus Co., Tuolumne Table Mt., Calif. Sonora Tunnel, Tuolumne Table M t , Calif. kamena kuglica

Whitney 1880.

135-136 146-147

9-55

Whitney 1880.

136,148

1. DIO - nastavak
Razdoblje ili milijuni god. 9-55 Nalazite Tuolumne Table M t , Calif. Kategorija neolit (Kingov tuak) Izvor Becker 1891. Stranice 151-152

9-10 >8,7

Haritalyangar, eolit Indija Placer County, Calif. Aurillac, Francuska Midi de France, Francuska Dolina rijeke Tagus, Portugal Dardanel, Turska ljudske kosti

Prasad 1982. Whitney 1880.

82 196

7-9 5-25

paleoliti ljudski kostur

Verworn 1905. de Mortillet 1883. Ribeiro 1872.

96-101 198

5-25

paleoliti

86-90

5-25

izrezbarena Calvert 1874. kost, slomljene kosti, kremena ploica Noetling 1894.

43-44

5-12 5-12 5-12

Yenangyaung, paleoliti Burma Pikermi, Grka Entrerreanformacija, Argentina

107 41-42 112-113

slomljene kosti von Diicker 1872. paleoliti, zna F. Ameghino kovi uporabe 1912. vatre, zarezane kosti, slomlje ne kosti, sastrugane kosti, spaljene kosti neoliti Whitney 1880.

>5

Marshall Mine, San Andreas, Calif.

142

1. DIO -nastavak Razdoblje ili milijuni god. >5 >5 >5 Pliocen 4-7 Nalazite Kategorija Izvor Whitney 1880. Stranice 141

Smilow Mine, neoliti San Andreas, Calif. Bald Hill, Calif. Clay Hill, Calif.

ljudska lubanja Whitney 1880. (prijevara?) djelomian ljud Whitney 1880. ski kostur (mla e podrijetlo?) slomljene kolj Freudenberg ke, paleoliti, 1919. zarezane kosti, otisci ljudskog nonog prsta ljudska nadlak- Patterson i tina kost Howells 1967. otisci ljudskih stopala

190-192 196-197

Antwerpen, Belgija

105-106

4-4,5 3,6-3,8 3-5

Kanapoi, Kenija Laetoli, Kenija Monte Hermoso, Argentina

318-319

M. Leakey 1979. 331-334 110-111

paleolit, ognjita, F. Ameghino troska, spaljene 1888. kosti, spaljena zemlja, ljudski kralj eak djelomian ljudski kostur, djelomini ljudski kosturi (3), ljudski kostur ljudski kostur

189-190

3-4

Castenedolo, Italija

Ragazzoni 1880. 180-187 Ragazzoni 1880. 180-187 Ragazzoni 1880. 180-187 Issel 1867. 187-188 49-50 50-52 61-69 121-122

3-4 2,5-55

Savona, Italija slojevi detritusa SubCraga, Engleska

kotano orue, Moir 1917. prepiljena kost, eoliti, Moir 1935. neolit Moir 1929

1. DIO - nastavak
Razdoblje ili milijuni god. 2,5-3,0 Nalazite Kategorija Izvor Stranice

Prema standardnom gleditu, najstarije kameno orue staro je oko 2,5-3 milijuna godina i veina od njih potjee iz Afri ke. Openito se ne oekuje da je takvo orue postojalo izvan Afrike prije vie od milijun godina ... kada je, kako se pre tpostavlja, Homo erectus iselio iz svoje afrike domovine. Sterkfontein, Juna Afrika ljudska bedrena Tardieu l981. kost Prestwich 1889. Rutot 1907. Sankhyan 1981. Ferretti 1876. 311-314 56-61 102-104 81-82 48 44-47 106 106 111-113

2,2-3 2-4 2-4 2-3 2-3 2-3 2-3 2-3 2-3

Kentska plat eoliti, paleoliti forma, Engl. Rosart, Belgija paleoliti

Haritalyangar, eoliti Indija San Valentino, izbuena kost Italija

Monte Aperto, zarezane kosti, Capellini 1876. Italija kremene otrice Acquatraversa, Italija Janicule, Italija Miramar, Argentina Miramar, Argentina Miramar, Argentina Hadar, Etiopija San Giovan ni, Italija paleolit paleoliti Ponzi l871. Ponzi 1871.

ognjita, vul Hrdlicka 1912. kanska ljaka, spaljena zemlja paleoliti, neoliti ljudska eljust

2-3

Roth i dr. 1915., 113-121 C.Ameghino 1914., Boman 1921. Boman, 1921. 190

2-3 2,5 2-2,5

eoliti (pripisani Johanson i Edey 327-328 H. habilisu) 1981. zarezane kosti Ramorino 1865. 39

1. DIO - nastavak Razdoblje ili milijuni god. 2-2,5 2-2,5 2-2,5 Nalazite Red Crag, Engleska Red Crag, Engleska Foxhall, Engleska Kategorija Izvor Stranice 42-43 49-50 63-65 179-180 80-81 152-155

probueni zubi Charlesworth 1873. izrezbarena koljka Stopes 1881.

paleoliti, znako Moir 1927. vi uporabe vatre, ljudska eljust Collyer 1867. Bunney 1987. Wright 1912.

2 2 2

Dolina rijeke eoliti Soan, Pakistan Nampa, Idaho glineni kipi

Kako tvrdi veina znanstvenika, prvi hominid koj i je proizvodio orue bio je Homo habilis, iji su najstariji fosili stari oko 2 milijuna godina i povezuju se s Afrikom.

Rani pleistocen 1,8 1,8

Diring Yurlakh, Sibir Xihoudu, Kina

eoliti paleoliti, izrezane kosti, pougljenjene kosti

Daniloff i Kopf, 81-82 1986. Jia, 1980. 273

1,7-2

Olduvai, Tanzanija

eoliti, M. Leakey, paleoliti, 1971. bole, kotano orue L. Leakey, 1960. (za obradu koe), kameni krug (baza sklonita)

83-84 85 123-124 123-124 83-85

Svi materijali otkriveni u Olduvaiju (gore) obino s e pripisuju Homo habilisu, no orue za obradu koe, zak on i bole navode na potpuno razvijene vjetine. 1,7-2 Kanam, Kenija ljudska eljust, L. Leakey, 1960. 302-308 eoliti

1. DIO - nastavak
Razdoblje ili milijuni god. 1,7 Nalazite Yuanmou, Kina Kategorija paleoliti Izvor Jia 1980. Stranice 270-273

Prema slubenom gleditu, prvi hominid koji je napustio Afriku bio je Homo erectus, a to je uinio prije otprilike mi lijun godina. Tko je, onda, izradio orua iz Yuanmoua (gore)? 1,5-2,5 1,5-1,8 1,5 1,2-3,5 1,2-2,5 1,2-2 1,15 1-2,5 Ulalinka, Sibir Koobi Fora, Kenija Gombore, Etiopija Dewlish, Engleska Vald' Arno, Italija St.Prest, Francuska Olduvai, Tanzanija Monte Hermoso, Argentina Trinil, Java Kromdraai, Juna Afrika eoliti ljudski talus Okladinov i Ragozin, 1984. Wood, 1974. 81-82 320 317-318 52-53

ljudska nadlakti- Senut, 1981.b na kost, eoliti opkop u kredi zarezane kosti Fisher, 1912.

De Mortillet, 1883. 39-40

zarezane kosti, Desnoyers, 1863. 34-36 eoliti De Mortillet, 1883. 34-36 ljudski kostur eoliti Reck, 1914.a,b Hrdlicka, 1912. 295-301 111-112

1-1,9 1-1,8

ljudski zub

MacCurdy, 1924.a 208 312

ljudska lakatna Zuckerman, kost, 1954. ljudska nadlak- McHenry, 1973. tina kost

1-1,5 1

Buenos Aires, ljudska lubanja F. Ameghino, Argentina 1909.

176-177

Kako tvrdi veina znanstvenika, prvi hominid koji je napu stio Afriku bio je Homo erectus, a to se dogodilo prije oko milijun godina.

1. DIO - nastavak
Razdoblje ili milijuni god. Srednji pleistocen 0,83 0,83 Nalazite Kategorija Izvor Stranice

Trinil, Java Trinil, Java

ljudske bedrene Day i Molleson, 211-212 kosti 1973. slomljene Keith, 1911. kosti, drveni ugljen, ognjita kotana orua, Moir, 1927. zarezana kost, prepiljeno drvo, paleoliti Moir, 1924. 208

0,4-1,75

Cromer Forest-sloj, Engleska Kanjera, Kenija Olduvai, Tanzanija Ipswich, Engleska Galley Hill, Engleska Moulin Quignon, Francuska Clichy, Francuska Terra Amata, Francuska

50-51 51-52 64-65

0,7-0,7

fragmenti L. Leakey, 1960. 303-308 ljudske lubanje, paleoliti napredni pale L. Leakey, 1933. 299-300 oliti (suvreme ni tip ovjeka) ljudski kostur ljudski kostur (grob?), paleoliti ljudska eljust i paleoliti (kri votvorine?) djelomian ljudski kostur (prijevara?) Keith, 1928. Newton, 1895. 179-181 173-175

0,4

0,33-0,6 0,33

0,33

Keith, 1928.

171-172

0,33

Bertrand, 1868.

173-174

0,3-0,4

sklonita, de Lumley, ognjita, 1969. kotana orua, paleoliti, otisak ljudskog stopala

176

1. DIO - nastavak
Razdoblje ili milijuni god. Nalazite Kategorija Izvor Stranice

Terra Amata (gore) je tipino europsko nalazite iz srednjeg pleistocena, ija se kamena orua i drugi predmeti automats ki pripisuju Homo erectusu. No, te predmete su mogli izra diti i anatomski suvremeni ljudi. 0,25-0,45 0,25 0,25 Pilbeam, 1972. Vertesszollos, fragment Maarska ljudske lubanje Hueyatlaco, Mexico Sandia Cave, Novi Meksiko napredni paleoliti napredni paleoliti Steen-McIntvre, 1981. Smithsonian Misc. Coll. v.99, n. 23 213 129-130 129-130

Orua iz Hueyatlaca i Sandia Cavea (gore), pripadaju tipu koji se obino pripisuje iskljuivo Homo sapiensu sapiensu (maksimalna starost 100 000 godina u Africi). 0,2-0,4 Lawn Ridge, Illlinois metalni novi (najstariji po znati novii 1000. pr. Kr.) ljudski zubi djelomian ljudski kostur Dubois, 1871. 150-152

0,1-1 0,1-1

Tongzi, Kina Liujiang, Kina

Qiu, 1985. Han i Xu, 1985.

264-267 269 167-168

0,1

Trenton, New ljudska bedrena Volk, 1911. Jersey kost, fragmenti ljudske lubanje

0,1

Fosili iz Trentona (gore), stari 107 000 godina, stariji su od najstarijih poznatih fosila anatomski suvremenih ljudi (starih oko 100 000 godina, iz June Afrike). Kako tvrdi veina znanstvenika, anatomski suvremeni ljudi su se prvi put pojavili prije oko 100 000 godina u Africi.

1. DIO - nastavak Razdoblje ili milijuni god. Kasni pleistocen 0,8-0,125 0,3-2 Nalazite Kategorija Izvor Stranice

Piltdown, Engleska La Denise, Francuska

229-245 ljudska lubanja Dawson i Woodward, 1913. de Mortillet, fragmenti ljudske lubanje 1883. 172

Fosili iz La Denisea i Piltdowna (gore) predstavljaju anoma lije ako su stari vie od 100 000 godina

Sljedea otkria iz pleistocena neuobiajena su samo za Sjevernu i Junu Ameriku. Kako tvrdi veina znanstvenika, ljudi su u Sjevernu Ameriku uli tek prije otprilike 12 000 godina. Upitnici stavljeni iza datuma nekih od sljedeih otkria, znae da im je poslije, AMS metodom datiranja radioak tivnim izotopom ugljika, utvrena starost manja od 10 000 godina.

2. DIO Kratak pregled neuobiajenog dokaza o podrijetlu ovjeka (samo Sjeverna i Juna Amerika) Razdoblje ili milijuni god. Srednji pleistocen 0,3-0,75 Pustinja zarezane kosti Anza-Borrego, Kalifornija El Homo, Mexico Calico, Kalifornija Toca da Esperanca, Brazil Black's Fork River, Wyoming paleoliti eoliti eoliti Graham, 1988. 38-39 Nalazite Kategorija Izvor Stranice

0,28-0,35 0,2-0,5 0,2-0,3

Steen-McIntyre, 1981. Simpson, 1986.

130 76-77

de Lumley i dr., 77-78 1988. Renaud, 1940. 108-109

0,12-0,19

paleoliti

Kasni pleistocen 0,08-0,09 Texas Street, San Diego, Kalifornija eoliti Carter, 1957. 74-75

0,08 0,07 0,06-0,12 >0,05

Old Crow Ri zarezane kosti ver, Kanada Timlin, New York Sheguiandah, Kanada Whiteside County, Illinois paleoliti paleoliti bakreni prsten

Morlan, 1986. Raemish, 1977. T. E. Lee, 1972. W. E. Dubois, 1871. Science News, 1977.

37-38 188-189 124-128 151-152

>0,05

Santa Barbara ognjite, Island, eoliti, Kalifornija kosti sisavca

74

2. DIO - nastavak Razdoblje ili milijuni god. 0,04 0,03 0,03 Nalazite Lewisville, Texas El Cedral, Mexico Boq. Do Sitio de P. Furada, Brazil Kategorija paleolit Izvor Alexander, 1978. Stranice 128-129

ognjita, kosti Lorenzo, 1986. 74 sisavca ognjita, eoliti, Guidon i 74 oslikan kamen Delibrias, 1986.

______________________________________________________
*****************************************************************

KRAJ