Bazeni

4
AKUMULACIJE U KRU
Prof.dr.sc. Jure Margeta
Graevinsko-arhitektonski fakultet Sveuilita u Splitu
1. UVOD 2. METODE STVARANJA POVRINSKIH VODOSPREMITA 3. OSNOVNI ELEMENTI I PROCESI U VODOSPREMITIMA I OKOLIU 3.1. Elementi akumulacije 3.2. Procesi u akumulaciji 3.3. Znaajke i utjecaj akumulacija na okoli 3.4. Osnovne karakteristike vodospremita u odnosu na kapacitet 4. VOLUMENSKE JEDNADBE VODOSPREMITA 4.1. Bilansne jednadbe volumena vodospremita 4.2. Istjecanje iz nereguliranih i reguliranih vodospremita 5. SISTEMSKI PRISTUP PLANIRANJU I PROJEKTIRANJU KAPACITETA AKUMULACIJA 5.1. Osnovne postavke 5.2. Dotjecanje u akumulaciju 5.3. Koritenje kapaciteta vodospremita i istjecanje 5.4. Metode rjeavanja problema kapaciteta vodospremita 5.4.1. Podjela u odnosu na karakter podataka 5.4.2. Podjela u odnosu na proceduru rjeavanja 5.4.3. Sezonsko punjenje i pranjenje 5.4.4. Simulacija 6. PROJEKTIRANJE I GRAENJE 6.1. Lokacija, bazen i brana 6.2. Rjeavanje problema vodonepropusnosti 6.3. Dovod, odvod i drugi elementi akumulacije 6.4. Upravljanje i odravanje 7. DOKUMENTACIJA
4 103
Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3
1. UVOD
Kljuni objekt svakog vodoopskrbnog sustava pa i sustava za navodnjavanje je vodosprema-akumulacija. Praktino bez akumulacije nije mogue ni jedno rjeenje vodoopskrbe poljoprivrede vodom za navodnjavanje. Ona ima funkciju vremenske preraspodjele voda, odnosno usklaivanja potreba za vodom sa raspoloivim resursima. Zamjena je za prirodna vodospremita: povrinska-jezera i podzemna-vodonosnika kojih na otocima uglavnom nema. Jadransko podruje karakteristino s tipinom Mediteranskom klimom: hladniji i vlaniji zimski period i suniji i topliji ljetni. Morfoloke, geoloke i hidrogeoloke karakteristike otoka, kr, su nepovoljne za bilo koji oblik prirodnog akumuliranja voda, kako povrinski tako i podzemno. Zbog toga u sunom klimatolokom periodu godine vode u vodnim resursima nema a malo je ima i u kinom periodu jer vode koje padnu na povrinu otoka brzo proteku podzemnim putovima otoka do razine mora i dalje bono prema rubovima otoka. Najvei dio voda otjee do lee slatke vode koja se nalazi ispod otoka i koja se bono po rubu otoka prazni u more. Ovisno o propusnosti podzemnih geolokih struktura, punjenje kao i pranjenje lee je sporije ili bre. Na alost, za veinu otoka prebrzo da bi se zadovoljile potrebe za vodom tijekom sunog perioda godine. Iznimke su pojedini otoci na kojima se zahvaljujui vodonepropusnim strukturama/barijerama otjecanje voda usporilo, odnosno voda se zadrava na ili u otoku stvarajui podzemne ili povrinske resurse za koritenje (Cres, Krk, Vis). Ako ne postoji prirodni proces zadravanja i akumuliranja vode na otoku tada je problem potrebno rijeiti na umjetni nain graenjem akumulacija. Akumulacija ima za cilj da akumulira sve raspoloive vode onda kad ih ima, te tako stvara umjetne resurse za sva koritenja kada je voda potrebna. Topografske znaajke otoka s velikim brojem udolina i depresija, su vrlo povoljne za oblikovanje volumenskog prostora akumulacija. Nosivost terena je povoljna tako da se akumulacije mogu lako graditi. Na alost geoloke znaajke su nepovoljne za vododrivost akumulacija tako da se vododrivosti mora rjeavati na umjetni nain. Kako na otocima nema prirodnih materijala koji bi se mogli koristiti za izgradnju vododrivih slojeva isto se mora postii umjetnim materijalima, danas uglavnom folijama proizvedenim iz sintetikih materijala. Opremanje akumulacije se provodi u skladu sa znaajkama vodnog resursa koji se koristi za punjenje te znaajkama korisnika vode iz akumulacije. Svaku akumulaciju karakteriziraju osnovne znaajke: volumen, dubina, povrina, reim punjena i pranjenja, gubici, konstrukcija brane-nasipa, konstrukcija folije i zatitnog sloja, ulazna i izlazna graevina, pokrov i drugi elementi shodno znaajkama prostora, vodnih resursa i koritenja. Iako se radi o jednostavnim graevinama vano je problem cjelovito rjeavati kao bi se dobilo to bolje rjeenje.
104 4
AKUMULACIJE U KRU
2. METODE STVARANJA POVRINSKIH VODOSPREMITA

Jezera Najstarija, najpoznatija i najdostupnija vodospremita su postojea jezera. Jezera imaju svoje prirodno ponaanje koje se utjecajem ovjeka moe promijeniti u skladu s planiranom namjenom. Intervencije mogu biti razliite: mijenjanje izlaza, ali u okviru prirodnih promjena nivoa; sputanje prirodnog minimuma s promjenama izlaza; poveavanje prirodnog maksimuma izgradnjom obodnih nasipa; kombinacija sputanja i dizanja prirodnog nivoa. Sve ove promjene u pravilu radimo da bismo poveali korisni kapacitet jezera. Kod bilo kojih zahvata je bitno ispitati prirodne karakteristike ovih vodospremita, ukljuujui prirodne minimalne i maksimalne nivoe, kao i njihove srednje vrijednosti. Meutim, treba imati na umu da sve promjene imaju i odgovarajui utjecaj na ekologiju jezera, a time i na kvalitetu vode. Dolinska vodospremita Najei oblik stvaranja vodospremita je na umjetni nain, a najee je izgradnjom dolinskih rezervoara-akumulacija koji nastaju pregraivanjem vodotoka (slika 2.1) i dolina. Ovakav oblik vodospremita moe se formirati i na povremenim vodotocima. To je ujedno najei sluaj u sunim podrujima u kojima je kina sezona kratkotrajna. Dolinski tip vodospremita takoer se formira u dolinama koje nemaju vodotoke. Dolinska topografija prostora (depresija) omoguava da se gradnjom brane na jednostavan i jeftin nain formira potrebni volumen za akumuliranje voda. U ovom sluaju voda se dovodi od zahvata do vodospremita.
Slika 2.1: Dolinski rezervoar-akumulacija
4 105
Dolina svojim oblikom osigurava potrebni prostor koji se dobije pregraivanjem doline odgovarajuom branom. Padine doline su prirodna brana vodospremita, a otvor se zatvara umjetnom branom. Podobnost lokacija se najee procjenjuje kod odnosa: (H) visina brane - ( V) volumen rezervoara Uvijek se nastoji da to manjom branom dobijemo to vei volumen, naroito ukoliko su svi ostali uvjeti povoljni, geologija, geografija, geomehanika i drugi uvjeti vezani uz nosivost i stabilnost terena akumulacije. Jedan od kljunih uvjeta je vododrivost prirodnog terena na mjestu akumulacije. Najproduktivniji nain formiranja vodospremita je ako se branom pregradi uski izlaz iz iroke udoline-polja. Za nae krake krajeve su upravo znaajne akumulacije u krakim poljima kao specifini tip dolinskih akumulacija (Buko Blato, Perua, idt.). U ovom sluaju se prostor krkog polja koristi za formiranje volumena akumulacije, a na izlazu iz polja-doline gradi se brana. U krkim podrujima rijetke su lokacije koje imaju zadovoljavajuu prirodnu vododrivost odnosno podnoljivu veliinu gubitaka. Najpoznatija je akumulacija Perua na rijeci Cetini. U krkim podrujima postoji veliki broj mikro akumulacija-lokvi kod kojih je vododrivost znaajna. Ako prirodna vododrivost nije zadovoljavajua tada se ista postie na umjetni nain prirodnim ili umjetnim materijalima to je najei sluaj kod manjih akumulacija u kru. Slini ovima su rezervoari izvan dolina gdje postoje zadovoljavajue depresije. Mogue su razne izvedbe. Najjednostavnije je ukoliko u blizini postojeeg korita postoji staro korito dovoljnog volumena. Tada se staro korito iskoritava za izvedbu rezervoara tako da se korito pregrauje branom. Rezervoar se puni vodom iz novog korita gdje je vodotok ili dovodom vode iz zahvata. Priobalna vodospremita Pored ovog tipa, imamo jo i priobalna vodospremita. Ovaj tip vodospremita karakteristian je za ravniarske krajeve a najee se koristi za kontrolu poplava. Meutim, moe se koristiti i za druge namjene shodno lokalnim znaajkama problema koji se rjeava. Vodospremite se puni vodom iz vodotoka u koji se voda iz vodospremita prazni ako se vodospremite koristi za regulaciju protoke (smanjenje velikih voda i poveanje malih voda).
106 4
AKUMULACIJE U KRU
Umjetno formiranje depresija Danas su sve znaajnije izvedbe malih akumulacija u umjetno napravljenim depresijama. Kod izvedbe ovakvih akumulacija uvijek se nastoje iskoristiti raspoloive prirodne depresije i volumeni a sve kako bi se iskop materijala smanjio i tako cijela izgradnja pojeftinila. U krkim podrujima akumulacije se formiraju u tipinim krkim geolokim strukturama koje su karakteristine po velikoj infiltraciji tako da se prirodna vododrivost ne moe postii. Zbog toga se vododrivost ovih akumulacija uvijek postie na umjetni nain, uglavnom primjenom geomebrana-folija.
3. OSNOVNI ELEMENTI I PROCESI U VODOSPREMITIMA I OKOLIU

3.1. Elementi akumulacije Osnovni dijelovi manje akumulacije su:
Bazen; Brana - nasip; Dovodni kanal-cjevovod i kontrolna graevina; Izlazna graevina; Temeljni ispust; Ureaj za proiavanje vode na izlazu; Prostorije i prostor za osoblje; Ulazna graevina; Pristupni put; Prethodno proiavanje voda prije uputanja u akumulaciju; Preljev; Zatita od isparavanja; Odvodni cjevovod-kanal sa kontrolnom graevinom; Ograda;
Bazen slui za spremanje potrebnog volumena vode, a brana - nasip slui za formiranje bazena. Voda u akumulaciju dotjee odgovarajuim cjevovodom ili kanalom koji se oprema s odgovarajuom opremom radi regulacije dotjecanja u akumulaciju i mjerenja koliine vode koja dotjee. Ulazni cjevovod, odnosno regulaciona graevina ima odgovarajui obilazni vod kojim se voda u cijelosti preusmjerava izvan akumulacije. Ulazna graevina slui za uputanje vode u samu akumulaciju na za to predvieno mjesto (priobalno, u dnu, na vie razina, idt). Izlazna graevina slui za zahvaanje vode iz akumulacije na za to predvienom mjestu (priobalno, u dnu, na vie razina, idt). Svaka akumulacija mora imati incidentni preljev ma kako bio reguliran dotjecaj vode u akumulaciju. Slui da sprijei nekontrolirano prelijevanje po tijelu nasipa, brane akumulacije. Svaka akumulacija ima temeljni ispust putem kojeg se akumulacija u cijelosti moe isprazniti. Odvodni cjevovod , odnosno regulaciona graevina prema korisnicima, slui da se regulira istjecanje/koritenje vode iz akumulacije. Oprema se odgovarajuim regulacijskim elementima i mjeraem protoke. Ureaj za
4 107
ienje vode na ulazu se gradi da bi se regulirala kakvoa vode koja dotjee u akumulaciju, a na izlazu da bi se regulirala kakvoa vode koja se distribuira korisnicima. Pojedine akumulacije imaju odgovarajue elemente kojima se smanjuje veliina evaporacije iz akumulacije. Objekt se mora odgovarajue opremiti tako da bi trebao imati ogradu iz sigurnosnih razloga, pristupni put radi komunikacije i eventualno prostorije za skladitenje opreme i boravak uposlenih tijekom odravanja. Ovisno o znaajkama lokacije i akumulacije planiraju se i grade potrebni elementi. To znai da svi gore nabrojani elementi nee biti uvijek zastupljeni kod svake izgradnje. Detaljnije o svim ovim elementima bit e govora u poglavljima projektiranje i graenje. 3.2. Procesi u akumulaciji Akumulacija je voda stajaica u kojoj se odvija cijeli niz prirodnih procesa znaajnih za vode stajaice. Prirodni procesi koji se odvijaju u akumulaciji su: a) Fizikalni: infiltracija u i iz akumulacije, isparavanje, promjena temperature, otapanje plinova, cirkulacija vode, taloenje, itd. b) Bioloki: fotosinteza, nitrifikacija, denitrifikacija, idt. c) Kemijski: sinteza organskih tvari, oksidacija tvari, kiselo i metansko vrenje, proteinska hidroliza, idt. Disciplina koja se bavi procesima u akumulacijama i jezerima je limnologija. Ovdje emo se osvrnuti samo na najvanije procese od interesa za manje akumulacije koje se koriste za navodnjavanje. Bioloki procesi Bioloki procesi nisu poeljni u akumulacijama koje se koriste za navodnjavanje jer oneiuju vodu oteavaju njeno koritenje. Procesi koji e se odvijati u akumulacijama ovise o znaajkama lokacije, a najvie o sastavu i kakvoi vode koja dotjee u akumulaciju. Ako je akumulacija sastavni dio povrinskih vodnih resursa tada se u akumulaciji razvija biocenoza u skladu sa znaajkama vode - vodotoka, koji dotjee u akumulaciju. To znai da se u akumulaciji moe formirati cjeloviti hranidbeni lanac od proizvodnje organske tvari (fotosinteza), preko potroaa prvog i drugog reda (biljojedi, mesojedi) do razlagaa (bakterije). Sastav vode i koliine biogenih elementa a poglavito organskih tvari i nutrijenata zajedno s hidrodinamikim znaajkama akumulacije (izmjena vode) i klimom u najveoj mjeri utjeu na procese koji e se odvijati kao i na bogatsvo i raznolikost biocenoze. Svi lanovi zajednice vezani su zajedno s
108 4
AKUMULACIJE U KRU
lancem prehrane. To je jedan dinamian sustav koji se mijenja kako se mijenjaju uvjeti u akumulaciji. Ako se voda u akumulaciji tijekom jedne godine u cijelosti izmjeni na nain da je akumulacija u jednom periodu bez vode, kako je to sluaj kod akumulacija u kru koje se koriste za navodnjavanje, tada su bioloki procesi manje znaajni jer se cjelokupna biocenoza svake godine uniti. Ako se akumulacija puni istim vodama ili podzemnim vodama u kojima nema biljaka i ivotinja te nema hranjivih soli i organske tvari, ili je nema u znaajnijim koliinama, tada se u akumulaciji nee formirati cjeloviti hranidbeni lanac i biocenoza stajaica, ve procesi na razini mikroorganizama i bakterija. Osnovni bololoki procesi koji se odvijaju u manjim umjetnim akumulacijama su: (i) procesi fotosinteze u povrinskom sloju vode, te (ii) razgradnja mrtve organske tvari u aerobnim i anaerobnim uvjetima putem heterotrofnih bakterija, slika 3.1.
681&(
9-(7$5
'272.
2723/-(1( 25* 79$5,
08/-
Slika 3.1: Osnovni bioloki procesi u akumulacijama
U sluaju vrlo malih koliina organske tvari u akumulaciji e se odvijati fotosinteza i aerobni procesi. Poveanjem koliine organske tvari poveavat e se i potronja kisika, te e se pri dnu javljati anaerobni procesi kao i prijelazna fakultativna zona. U sluaju da su akumulacije znaajno optereene organskim tvarima tada e najvei dio stupca vode biti anaeroban. Bioloki procesi su vrlo intenzivni kod akumulacija koje akumuliraju vodu s ureaja za proiavanje otpadnih voda. U ovom sluaju akumulacije se zapravo koriste za dodatno proiavanje vode. Duljim zadravanjem vode iz nje se eliminiraju bakterije i virusi, te otopljene organske tvari.
+(7(52752)1( $(52%1( %$.7
&2
,=/$=
2
&+ &2
4 109
Procesi u akumulaciji sa stanovita navodnjavanja dijelom oneiuju vodu koja se prije koritenje treba proiavati. Razina proiavanja odnosno potrebna kakvoa vode ovisi o tipu navodnjavanja. to je tip navodnjavanja sofisticiraniji, odnosno otvori kroz koje se voda distribuira manji, to je razina ienja vea a sve kako se natapni sustav ne bi zaepio. To znai da je kljuni pokazatelj koncentracija suspenzija. U sluaju koritenja sustava kap-po-kap koncentracija suspenzija mora biti vrlo mala. Otopljene tvari, a prije svega hranjive soli nitrata i fosfata kao i drugih tvari nastale kao rezultat biokemijskih procesa, u principu ne tete kakvoi vode koja se koristi za navodnjavanje ve naprotiv, zamjenjuju koritenje hranjiva. Prema tome najvei problem su suspendirane kao i taloive tvari iju bi koncentraciju trebalo kontrolirati. Isto se najee kontrolira filtracijom ili prosijavanjem. Isparavanje Kad se govori o akumulacijama koje se koriste za navodnjavanje tada je najznaajniji fizikalni proces isparavanje. Isparavanje je esto najznaajnija komponenta i njeno odreivanje je najlake uz koritenje jednadbe vodnog bilansa, ukoliko su svi drugi lanovi poznati. Na alost, takva situacija je vrlo rijetka (nema obodnih teenja; oborine, kondenzacija i led se mogu zanemariti; svi ulazi i izlazi poznati), te se isparavanje mora odreivati drugim metodama. Isparavanje (Ej) je sloen proces koji je u funkciji cijelog niza faktora (meteorolokih i fizikih) i uglavnom se odreuje na bazi toplotnog bilansa.
H H o dH Ej = i r (1(1 + R ))
gdje je:
Hi - ukupni toplotni input u retenciju (3.1) Ho - toplina koja odlazi iz retencije dH - promjena topline vode retencije r - gustoa isparene vode l - latentna toplina isparavanja R - dio topline izgubljene na evaporaciju
R=
0,61* Patm * (Ts Ta ) 1000 * (es ea )

Patm - tlak (milibari) Ts/Ta- temperatura povrine i zraka (oC) es/ea- tlak pare na povrini i u zraku (milibari)
(3.2)
gdje je:
110 4
AKUMULACIJE U KRU
Pored ove metode, postoji cijeli niz jednadbi i postupaka za njeno odreivanje, a jedna od formula je slijedea: Ej = 0,013*(eo -e2)*(1 + 0,72*V2) (mm/mjesec) gdje je: (3.3) eo - maksimalni tlak pare za srednju mjesenu temperaturu vodene povrine (oC) e2 - srednji mjeseni tlak pare na visini od 2m iznad vodene povrine V2 - srednja mjesena brzina vjetra na visini od 2m iznad vodene povrine (m/s)
ili Sermerova formula za dnevno isparavanje, ali za srednjoevropske uvjete: (0,0452*T - 0,104) Ej = 10 (mm/mjesec) (3.4) gdje je T srednja mjesena temperatura zraka na visini od 2 m iznad povrine vode. Isparavanje je direktni gubitak vode iz akumulacije zbog ega se nastoji kontrolirati, odnosno smanjiti na najmanju moguu mjeru. Podzemno dotjecanje i istjecanje Jednako sloeno je i odreivanje obalnog dotjecanja ili istjecanja. Budui da se radi o podzemnim tokovima, samo mjerenje je komplicirano i skupo, pa se zato ove veliine ee odreuju posredno, preko bilansa voda retencije. Meutim, ovi obodni gubici mogu imati i privremeni karakter. Naime, kod odreenih razina vode u retenciji ona prodire u obalne geoloke strukture i ispunjava ih, a kod drugih, u pravilu niih, voda se vraa u retenciju. Ovo privremeno gubljenje i vraanje vode se moe i izraunati, ukoliko postoje mjerenja razina podzemnih voda po obodu retencije. Qob = PS * DS * L (3.5)
gdje je: PS - popreni presjek geolokih struktura (m2) unutar krivulje povratnih voda; donja granica odgovara minimalnoj godinjoj razini podzemne vode, a gornja razin u dotinom trenutku; DS - deficit saturacije geolokih struktura; razlika izmeu trenutne vlage i poroziteta stijenske mase; L - duljina obale retencije za razliite razine (km)
4 111
Na bazi mjesenih podataka moe se konstruirati krivulja ovih tokova u funkciji dubine Qob = f(H) i na taj nain efikasno koristiti proraunavanja. Obodna dotjecanja i istjecanja mogu imati konstantan i povremen karakter, kako unutar samog hidrolokog sistema retencije tako i u odnosu na rubne hidroloke sisteme (vanjska dotjecanja i istjecanja). Poseban problem predstavlja bilanciranje voda retencija u kru zbog sloenog dotjecanja i istjecanja, kako podzemnog tako i povrinskog. Umjetne akumulacije sa pouzdanim sustavom brtvljenja nemaju procese podzemnog istjecanja i dotjecanja, podrazumijevajui da je brtvljenje dobro napravljeno. Taloenje Taloenje suspendiranih tvari u akumulaciji je nepoeljan proces jer smanjuje volumen akumulacije i utjee na formiranje biolokih procesa u akumulaciji. Talog omoguava rast algi ili ak biljaka u akumulaciji i cijeli niz drugih procesa koji mogu rezultirati neeljenim stanjem i kakvoom vode koja se koristi na navodnjavanje. Biljke svojim korijenjem mogu otetiti btrveni sloj akumulacija i time ugroziti njihovu vododrivost. Zbog toga bi se taloive tvari trebale izdvojiti iz vode prije njenog uputanja u samu akumulaciju. 3.3. Znaajke i utjecaj akumulacija na okoli Izgradnjom povrinskih vodospremita bitno se mijenjaju karakteristike vodnog reima povrinskih tokova, poto imaju specifina svojstva i efekte i na sebe i na svoju okolinu. Osnovna zakonitost za utjecaje je: utjecaji rastu s porastom volumena akumulacije. To znai da e utjecaji malih akumulacija biti mali, odnosno zanemariv. Bez razlike na to, ukratko e se nabrojati i opisati znaajke i utjecaji akumulacija. Osnovne volumenske krivulje: Ve je reeno da dvije krivulje najbolje fizikalno opisuju volumenske karakteristike vodospremita, a to su: dubina povrina - volumen - dubina
V = f1(H )
A = f 2 (H )
V =
f ( H ) dH
(3.6)
112 4
AKUMULACIJE U KRU
Dinamiki volumen: Takoer je znaajno znati dinamiki volumen za protone uvjete, naroito u sluaju malih dubina vodospremita. Poznato je da u promjenjivom reimu teenja dolazi do osciliranja masa vode oko stacionarnog stanja. Volumen vode koji sudjeluje u osciliranju iznad stacionarnog stanja zove se dinamiki volumen. Kod malih akumulacija za navodnjavanje dinamiki volumen se moe zanemariti. Brzina dotjecanja u vodospremite i brzina istjecanja: Brzina ulaza i izlaza vode iz vodospremita je znaajan pokazatelj koji se kod analize treba uzeti u obzir. Dotjecanje i isputanje moe biti silovito ili relativno mirno. Kod manjih akumulacija ulazi i izlazi su cijevi zbog ega su ovi utjecaji manji ali nisu zanemarivi u blizini izlazne, odnosno ulazne cijevi. Tip i brzina taloenja: Taloenje suspenzija u nekim sredinama predstavlja najveu opasnost za rad vodospremita. To se posebno odnosi na vodospremita koja se prihranjuju vodotocima koji nose velike koliine nanosa. Suspenzije i nanos utjeu na funkcioniranje svih evakuacijskih organa ali i na vijek trajanja vodospremita. Kao to smo vidjeli, ovaj problem se pojednostavljeno rjeava formiranjem mrtvog prostora predvienog da se zapuni suspenzijama i nanosom. Erozija obala: Erozija obala ima za posljedicu uruavanje obala i zapunjenje prostora vodospremita. Zbog velike opasnosti i teta ovaj problem se uvijek analizira. Izmjena vode sa priobaljem: Karakteristike izmjene vode s priobaljem je vano poznavati kako bi se sprijeili neeljeni efekti, kako na rad vodospremita tako i na stabilnost obala. Vodonepropusne akumulacije nemaju ovaj problem. Meutim, podzemne vode mogu negativno utjecati na stabilnost nasipa posebno u periodima kada su akumulacije prazne. Izmjena kemijskog i drugog sastava s priobaljem: Izmjena vode s priobaljem ima za posljedicu izmjenu kvalitete vode shodno karakteristikama priobalja. Kod nekih tipova vodospremita je kemizam vode od posebne vanosti (vodoopskrba). U sluaju koritenja geomemberna ovaj problem je zanemariv i odnosi se jedino na samu membranu i pokrovni materijal membrane. Uvjeti za evakuaciju poplavnih voda: Problemi i karakteristike vodospremita za sluaj evakuacije velikih voda moraju se analizirati, te predvidjeti rjeenja. To posebno vrijedi za akumulacije s nekontroliranim ulazima vode. Ako je ulaz kontroliran, kao to je to sluaj kod veine malih akumulacija, ovaj problem je zanemariv. Stratifikacija vode: Stratifikacija voda i pojava strujanja kao posljedica razliite gustoe vode je jedan od fenomena koji karakteriziraju svako vodospremite i definiraju njegove ekoloke karakteristike. Kod manjih, a time i pliih akumulacija (dubina manja od 10 m), ovaj problem nije jako izraen jer se cijeli stupac vode podjednako zagrijava.
4 113
Mijeanje kao posljedica osnovnog toka kroz vodospremite: Potrebno je znati kako ulazni tokovi vode u vodospremite, te raspored izlaza utjeu na tok vode kroz vodospremite i koje su posljedice prije svega na izmjenu vode vodospremita ali i na taloenje suspenzija. Struje i cirkulacija pod djelovanjem vjetra: Vjetar na vodenoj povrini generira valove i povrinsko strujanje shodno veliini razgona. Formiranjem povrinskog strujanja javljaju se kompenzaciona pridnena strujanja tako da se kod razliitih vjetrova formiraju specifina strujanja u vodospremitu, a valovi vre eroziju obala. Temperaturni reim: Raspored temperature u vodospremitu i to vremenski (sezonski) i prostorni (po dubini) je od bitne vanosti za ekoloke karakteristike vodospremita. Meutim, temperatura vode ima utjecaja i na samo koritenje vodospremita jer se esto nastoji iz vodospremita evakuirati i voda odgovarajue temperature (ekoloki ili vodoprivredni zahtjevi). Stvaranje leda i njegova posljedica: Led utjee na rad evakuacijskih organa ali i na priobalje i samu konstrukciju pregradnog objekta, tako da se isti mora posebno prouavati. Reim i kvaliteta vode: Vremenski i prostorni raspored kvalitete vode u vodospremitu je znaajan kako za samo koritenje vode tako i za ekoloke karakteristike vodospremita. Utjecaji na rijenu morfologiju: Formiranjem vodospremita na vodotoku dolazi i do promjena u rijenoj morfologiji. Najizrazitiji efekti su taloenje na ulazu u vodospremite i erozija na izlazu iz vodospremita. Priobalni volumen: O znaenju priobalnog volumena smo ve govorili. Volumenske karakteristike priobalja mogu imati veliki utjecaj na karakteristike vodospremita, ako su volumeni znaajni. U sluaju vodonepropusnih akumulacija ovaj utjecaj ne postoji. Utjecaji na potrese: Formiranje vodospremita, odnosno ciklus punjenja i pranjenja ima utjecaja na geoloke strukture podruja i na seizmiku ireg podruja. Male akumulacije nemaju takove utjecaje. Bioloki efekti i utjecaji: Bioloki efekti i utjecaji su danas sve znaajniji jer se ekologiji poklanja sve vea panja. Kemijske karakteristike vode, cirkulacija, temperatura i drugi fizikalni pokazatelji imaju znatnog utjecaja na biologiju vodospremita koja za posljedicu moe imati cijeli niz negativnih efekata, kao to je eutrofikacija. Ekoloki efekti i utjecaji: Bez izrade ekoloke studije danas se ne moe dozvoliti realizacija bilo kojeg vodospremita. Poznato je da formiranje vodospremita ima znatnih ekolokih efekata od kojih su mnogi negativni, te se stoga isti moraju dobro prouiti i definirati mjere zatite. Kao to je reeno, male akumulacije imaju male ekoloke utjecaje tako da iste ne
114 4
AKUMULACIJE U KRU
predstavljaju ekoloki problem. Hrvatski propisi ne zahtjevaju izradu studije utjecaja na okoli za akumulacije veliine do 1.000.000 m3 to spada u vee akumulacije u kru. Oito, nije lako ni jednostavno planirati i gospodariti povrinskim vodospremitima, zbog ega sistemski pristup moe racionalizirati cijeli postupak. Kod malih akumulacija su svi ovi imbenici, procesi i utjecaji bitno manji i zbog toga jednostavniji za analiziranje i rjeavanje. 3.4. Osnovne karakteristike vodospremita u odnosu na kapacitet Zavisni i nezavisni kapaciteti U analizi vodospremita i njihovih kapaciteta bitno je znati da li je kapacitet zavisan ili nezavisan. Zavisnost u osnovi moe biti fizikalna, ali i pogonska. Fizikalna zavisnost ili nezavisnost se odnosi na povezanost, a ovisi o lokaciji u vodnom sustavu te rasporedu uzvodnih i nizvodnih vodospremita. Ovakva stanja je bitno spoznati jer o tome ovisi kako e se kapaciteti analizirati i povezati u sistemskoj analizi. Dotjecanje, isputanje i opskrba Korisnik bi elio da isputanja iz vodospremita u potpunosti zadovoljavaju njegove interese. Na alost, to nije uvijek mogue, tako da imamo korisna i nekorisna isputanja (preljeve i slino). U analizama vodospremita je bitno poznavati realne veliine dobave vode, one s kojima se stvarno moe raunati, odnosno planirati opskrba. Openito su mogue tri kombinacije ulaza i izlaza: ulaz promjenljiv - izlaz konstantan; ulaz konstantan - izlaz promjenljiv; ulaz promjenljiv - izlaz promjenljiv. Sve tri kombinacije su mogue, ali je (na alost) trea kombinacija najrealnija. Ulaz je promjenljiva veliina u skladu s karakteristikama hidrolokog ciklusa, a izlaz je promjenljiv jer se i potrebe za vodom konstantno mijenjaju. Znai da je ulaz stohastiki, a isto tako i izlaz, pa iz toga proizlazi da ih je potrebno stohastiki analizirati (sezonski karakter, trend i slino). Meutim, ulaz i izlaz su isto tako i ovisni, pa je zato potrebno izluiti i tu ovisnost, kako bi se na temelju ulaza mogao planirati izlaz. Ulaz usvajamo u skladu s historijskim podacima za koje pretpostavljamo da e biti isti i u budunosti, a izlaz uzimamo kao planirani reim potronje. Teorijski pogledi na veliinu vodospremita Teorijski vodospremite moe biti: neogranieno, pozitivno neogranieno, negativno neogranieno i konano. Neogranieno
4 115
vodospremite je takvih dimenzija da moe prihvatiti sve vode i osigurati sve potrebe. Pozitivno neogranieno: kad je mogue da je prazno, ali zato nikad puno. Negativno neogranieno: nikad prazno, ali zato mogue da je puno. Konaano: mogue da je puno i prazno. Ovo su teorijske mogunosti. Meutim, mi se uvijek ograniavamo na realne situacije, u kojima stalno imamo ogranienja, tako da u pravilu govorimo o konanim vodospremitima. Potrebno je takoer imati na umu da se vodospremite mijenja tijekom vremena, to jest da su osnovni odnosi: > povrina nivo > volumen nivo promjenljivi i to deterministiki i stohastiki. Deterministiki: produbljivanjem - poveavanjem volumena; nadogradnjom - poveanje volumena; zapunjenjem - smanjenje volumena. Svi ovi sluajevi su mogui kao posljedica interesa u odreenom periodu. Stohastiki: uslijed taloenja estica iz dotoka, erozijom obala, uruavanjem i slino. Svi ovi uzroci su prirodni i kao takvi karakteristini sa sluajnou i periodinou pojave. Meutim, sve sluajeve je potrebno analizirati s praktinog gledita jer ivimo u realnom vremenu s realnim mogunostima i potrebama. Male akumulacije u kru nemaju ove probleme. Ciklus punjenja i pranjenja vodospremita se uvijek analizira. Ovaj ciklus moe biti razliit: dnevni, tjedni, sezonski i viegodinji. Ciklusi u sluaju navodnjavanja su uglavnom prirodni: dnevni, sezonski, viegodinji, jer su direktno vezani uz hidroloke i klimatske uvjete. Kod navodnjavanja i manjih akumulacija u kru uglavnom je znaajan sezonski ciklus. Pravilo je da je akumulacija vea to je ciklus dulji. Pitanje: kakvi su ulazi i izlazi? Ulazi mogu biti jednostavni (kao kod koritenje povrinskih voda, rijenog rezervoara) ili sloeni, a mogu biti prirodni i neprirodni (dotok crpljenjem). Izlazi takoer mogu biti jednostavni (povrinski rezervoar) ili sloeniji (vode je potrebno crpiti). Ova saznanja su bitna jer utjeu na pogodnosti koritenja vodospremita i potrebni volumen.
4. VOLUMENSKE JEDNADBE VODOSPREMITA

4.1. Bilansne jednadbe volumena vodospremita Bilansna jednadba: Stanje volumena u vodospremitu se najjednostavnije opisuje osnovnom bilansnom jednadbom:
116 4
AKUMULACIJE U KRU
X Y = V
u periodu t
(4.1)
gdje je: X - svi ulazi u periodu t V- svi izlazi u periodu t V- volumen V- volumenska promjena za t- vremenski korak Osnovni preduvjet koritenja ove jednadbe je pretpostavka da je istjecanje iz vodospremita iskljuivo rezultat promjene veliine volumena (razine) vode u vodospremitu. Diferencijalna jednadba: Ukoliko istu zamijenimo drugim oznakama kao to su:
X = I t i
Y = O t
dobijemo jednu jednostavniju diferencijalnu jednadbu oblika:
I t O t = V
odnosno dobili smo diferencijalni oblik volumenske jednadbe. Ako
t 0
, dobije se da je:
IO=
gdje je:
dV dt
(4.2)
I = f 1 (t )
- trenutni ulaz
O = f 2 (t ) - trenutni izlaz
dV dt
- veliina promjene volumena
Uvodei nove odnose, kao to je:
V = f 3 (H )
(4.3)
promjena volumena u odnosu na razinu, dobijemo novi oblik diferencijalne jednadbe volumena:
I O = z
gdje je: z - neto ulaz.
(4.4)
4 117
Prema tome, neto ulaz se moe dobiti i kao funkcija promjena razine, odnosno:
dV d f (H ) = z = dt dt 3
(4.5)
Znai, ulaz ovdje podrazumijeva sve oblike: vodotok, podzemni tok, direktne oborine i slino. Isto tako izlaz ukljuuje sve oblike: ispust, procjeivanje, isparavanje i slino. To znai da ukoliko elimo prikazati sve efekte koji utjeu na promjenu volumena, navedene izraze treba dopuniti karakteristinim veliinama i izrazima koji ih odreuju. Integralna jednadba: Integrirajui jednadbu (4,4) u vremenskom koraku t1 i t2 , dobije se stanje volumena V2 (za t2, V = V2) u odnosu na poetni V1 (za t1, V = V1), kao:
V2 = V1 + z dt = V1 + ( I O) dt
t1 t1
t2
t2
(4.6)
odnosno dobili smo integralni oblik volumenske jednadbe. Parcijalna diferencijalna jednadba: Stanje volumena, odnosno volumen se moe i analitiki izraziti, kao funkcija oblika:
V = aH b
gdje su: a,b - konstante H - razina vode
(4.7)
Izraz se dobije na temelju niza stvarnih podataka odnosa i odreujui funkciju (koeficijente) metodom najmanjih kvadrata i slino. Meutim, vremenom se ovaj odnos mijenja, jer se i oblik akumulacije mijenja zbog erozije, nanosa zapunjenja i slino, pa prema tome slijedi da je volumen i funkcija vremena, odnosno:
V = f (h , t )
odnosno:
a = f i (t )
b = f j (t )
118 4
AKUMULACIJE U KRU
Diferencirajui ovaj volumenski izraz dobije se:
dV V H V = H t + t = z = I O dt
(4.8)
odnosno volumenska parcijalna diferencijalna jednadba. Budui da je teko predvidjeti vremenske karakteristike volumenske funkcije, to se problem rjeava: - praktino da se uzima srednja funkcija u planskom periodu akumulacije kao konstanta:
V = f 3 (H ) u planskom periodu t
- teorijski da se uzima V = f (H , t ) sa "a" i "b" kao funkcije od vremena t Rjeenje volumenske jednadbe metodom konanih razlika: Koristei metodu konanih razlika, jednadba (4,6) se moe prikazati kao:
Vi +1 = Vi + I i , j ti Oi , j ti = Vi + zi ti
j =1 j =1
mi
mO
Vi +1 = Vi + X i , j Yi , j = Vi + Zi
j =1 j =1
mi
mO
(4.9)
gdje je: Vi - poetno stanje zadano pomo topografske krivulje V = f (H ) u X i , j - svi ulazi j = 1, .. .. , mi u vremenskom intervalu ti
Yi , j Zi
- svi izlazi j = 1, . ... , mO u vremenskom intervalu ti - neto ukupni ulaz za interval ti
To znai da u jednadbu unosimo srednje vrijednosti odabranog vremenskog intervala, poetno stanje i stvarne rubne uvjete. Ovdje treba razlikovati fiziki mogui volumen " " ili kako ga jo zovemo bruto volumen i iskoristivi volumen " " ili kako ga jo zovemo neto ili aktivni volumen (Slika 4.1), tako da u praksi koristimo izraz:
Si +1 = Si + X i , j Yi , j = S i + Zi
j =1 j =1
mi
mO
(4.10)
Ovdje navedeni izrazi Si=Vi=f(H,t), Xi,j, Yi,j, Zi mogu biti funkcije razliite sloenosti, zavisno od lokalnih uvjeta. Male umjetne akumulacije koje se koriste za navodnjavanje u pravilu imaju malu razliku izmeu "V" i "S".
4 119
Slika 4.1: Bruto i neto volumen
4.2. Istjecanje iz nereguliranih i reguliranih vodospremita Neregulirana vodospremita su akumulacije, rezervoari, jezera kod kojih su istjecanja slobodna i rezultat promjene razine vode vodospremita. Tipini primjer su prirodna jezera, ali isto su i rezervoari sa slobodnim preljevima ili izlazima. mala vodospremita koja se koriste za navodnjavanje vrlo rijetko imaju neregulirana istjecanja. Kod reguliranih istjecanja su znaajna dva tipa istjecanja: slobodnim vodnim licem preko preljeva i istjecanje pod tlakom na temeljnim ispustima i turbinama. U tom sluaju za povrinski preljev koristimo formulu:
3 Qpov = K L H p 2
(4.11)
gdje je: K - koeficijent prelijevanja L - duljina prelijevanja Hp - visina vode na preljevu a za istjecanje pod tlakom:
Qist = K A 2 g H T
gdje je: K - koeficijent istjecanja A - poprenog presjeka HT - visina vode do osi ispusta g - akceleracija sile tee
(4.12)
120 4
AKUMULACIJE U KRU
Budui da je V = f(H) i da je Q = f (H), moemo eliminirati "H " i izraziti V = f(Q) sa svim prateim parametrima koji su konstantni. Protona krivulja izlaza u kombinaciji s volumenskom funkcijom V = aHm daje volumen u funkciji protoke izlaza V = f(Q) .
V = aH m ; Q = bH r V =
Uvrtavanjem:
a b
mr
Qm r
(4.13)
bm r c= ; n= mr a
Dobije se izraz:
(4.14)
V =
1 Qn c
(4.15)
Ova jednadba moe se pisati u openitijem obliku ako se i zamijene monotonim funkcijama:
V = a O +(1 c1 )Q 1 r + (1 c 2 )Q 2 r + . . . .+(1 c m )Q m r
(4.16)
Ako je m = r tada imamo da je "V " proporcionalan sa "Q ", a to se zove linearni rezervoar:
V = ( c)Q n ; 1
n=1
(4.17)
To znai da su V = f (H) i Q = f (H) linearne funkcije. Bitno je da je m=r ili da su istog ranga (kvadratna, idt.). Ovim transformacijama dobije se funkcionalni odnos volumena i istjecanja, a to znai da mjerei jednog od njih, moemo dobiti i vrijednost drugoga.
5. SISTEMSKI PRISTUP PLANIRANJU I PROJEKTIRANJU KAPACITETA AKUMULACIJA

5.1. Osnovne postavke Sistemski pristup u ovom sluaju znai: na temelju karakteristika ulaza i sistema (ovdje je to kapacitet akumulacije), dobiti to povoljniji izlaz. U prirodnim uvjetima se to odvija automatski neregulirano, a u sluajevima reguliranih uvjeta, situacija postaje znatno sloenija. Kapacitet (volumen) vodospremita koji ima za cilj da zadovolji neke potrebe ovisi o tri osnovna faktora:
4 121
- varijabilnosti dotoka, - veliini potreba (koliini vode), - stupnju sigurnosti kojom se trebaju zadovoljiti potrebe, to jest, volumen vodospremita S je:
S = f Qdot , Qist , P(Qist )
(5.1)
gdje je: Qdot - dotok - istjecanje Qist P(Qist) - stupanj sigurnosti (vjerojatnosti) zadovoljenje istjecanja U ovakvim sluajevima potrebno je raspolagati cijelim nizom informacija i podataka. Da bi se moglo govoriti o reguliranim uvjetima, potrebno je raspolagati i sa sljedeim: a) karakteristikama ulaza - dotoka, b) prognozom ulaza, ukoliko je ona mogua, c) karakteristikama izlaza - istjecanja: - namjene - reim isputanja (varijable odluivanja) - zavisnost "ulaz-izlaz" - prognoza izlaza d) stupanj regulacije d
d=
korisni izlaz ulaz
Ukoliko je d=1 , tada je regulacija potpuna; meutim, ona je uvijek neto nia. e) promjenljivost (stabilnost) fizikog volumena akumulacije u vremenu (taloenje, i drugo). Namjena akumulacije direktno uvjetuje isputanje jer je i cilj izgradnje zadovoljenje odreenih namjena. Naime, osnovno pitanje na koje se treba odgovoriti je: koliko veliko vodospremite (kapacitet) treba biti (Sc) da bi se zadovoljile potrebe (Q(t)) unutar prihvatljivog stupnja sigurnosti opskrbe (Qist/S) ? Namjene su razliite i mnogobrojne, a jedna od njih je i voda za navodnjavanje. to je vie namjena, to je situacija s isputanjem sloenija i obrnuto. Zadovoljiti ove kompromisne interese ukoliko se istovremeno javljaju na
122 4
AKUMULACIJE U KRU
jednoj akumulaciji, veoma je teko, pa je stoga potrebno koristiti metodologiju kojom e se doi do najprihvatljivijeg rjeenja za date uvjete, ogranienja i preferencije. Osnovno je razrijeiti odnose izmeu karakteristika dotoka, kapaciteta vodospremita, kontroliranog isputanja i pouzdanosti opskrbe, odnosno podruje rjeenja je: (5.2) F(Qdot;Sc; Qist;Qdef) gdje je Qdef nedostatak u opskrbi. Analiza vodospremita se provodi u svrhu zadovoljavanja ciljeva, kao i popratnih efekata, jer izgradnja vodospremita ima cijeli niz znaenja koje treba proanalizirati i komentirati, kao to su: kemizam vode, fizikalne karakteristike, bioloke, ekoloke, geofizike, inenjerstvo, ekonomija, arheologija, politika, socijalni aspekti, zakon idt. Koji pristup e se koristiti, ovisi o dva osnovna faktora: - koliini i kvaliteti raspoloivih informacija i podataka, - znanju i tehnici potrebnoj za rjeavanje problema. U sluajevima kad se ne raspolae informacijama i znanjem, neophodno je usvojiti pojednostavljenja. Meutim, ukoliko se raspolae znanjem, metodama i tehnikom, onda se i uz nedovoljne informacije mogu dobiti zadovoljavajua rjeenja. Uspjeno rjeavanje ovakvog problema je mogue postii primjenom sistemske analize. Ovaj pristup uzima u obzir osnovne karakteristike sustava, ukljuujui ciljeve, razvoj kriterija i alternativa, ogranienja, dinamiku sustava i odgovarajue povratne utjecaje. To posebno dolazi do izraaja u sluajevima kad sustav ine dvije ili vie akumulacija ili vodospremita. 5.2. Dotjecanje u akumulaciju Dotjecanje u akumulaciju moe biti razliito: Prirodno: Umjetno; Regulirano; Kombinacija prva tri. Prirodno dotjecanje rezultira iz hidrolokog ciklusa, odnosno hidrolokih karakteristika slivnog podruja. Umjetno dotjecanje je dotjecanje utjecajem ovjeka, kao to su prepumpavanje, izgradnja tunela. Regulirano dotjecanje je recimo prepumpavanje vode iz podzemlja ili uzimanje vode iz vodoopskrbnog sustava. U svakom sluaju, elimo znati sve karakteristike dotjecanja, jer o njima bitno ovisi sistem (kapacitet) i njegov rad. Kod umjetnih i reguliranih dotjecanja su u pravilu sve karakteristike poznate, barem kad se govori o koliinama. Meutim, kad se govori o kakvoi situacija je sloenija.
4 123
Kad se govori o prirodnom dotjecanju situacija je sloenija, naroito ako nemamo dovoljno podataka. U pravilu elimo znati osnovne karakteristike ulaza i to: trend, periodinost (sezonska, viegodinja), stohastinost (sluajne komponente) i periode bez teenja. Znai, potrebno je izvriti analize ulaza, to jest: trend, izdvajanje trenda iz srednje vrijednosti i standardne devijacije, opis perioda bez dotjecanja kroz odgovarajui model, opisati periodinost koritenjem Furierovom analizom ili drugim neparametarskim putem, opisati stohastinost poslije odstranjivanja periodinosti jednim od modela ( AR, ARMA, itd.), opisati nezavisne stohastike komponente koritenjem odgovarajue funkcije vjerojatnosti. Rezultat svih ovih analiza bi trebao biti matematiki model ulazne serije. Ovaj model bi posluio generiranju ulaznih serija za razliite varijante ulaza u skladu s analizama sistema. Oni su naroito potrebni kad se planira upravljanje veim akumulacijama u stvarnom vremenu (real time system). 5.3. Koritenje kapaciteta vodospremita i istjecanje Raspoloivi kapacitet se moe koristiti na vie naina, ovisno o karakteristikama i namjeni. Moe se koristiti i tako da se raspoloivi volumen raspodijeli raznim korisnicima unaprijed kada se napuni; korisnici ga koriste u sezoni u skladu sa svojim potrebama. Ovaj nain koritenja je pojednostavljen i nije efikasan. U pravilu se koristi u sluajevima kad vodospremite ima samo jednu namjenu, ali vie korisnika. Na primjer, kad se koristi za navodnjavanje, ali za vie potroaa. Korisnik unaprijed kupi odreenu koliinu vode koju troi u skladu sa svojim potrebama. ei je sluaj da se koristi cijeli raspoloivi volumen u skladu s dogovorenim pravilima i postavljenim ogranienjima. U ovom sluaju se raspoloivi kapacitet racionalnije koristi u skladu s trenutnom situacijom i potrebama. Meutim, ovakav nain koritenja kapaciteta zahtijeva i sloeniju kontrolu i upravljanje, kao i planiranje. Dok su ulazi uglavnom pod utjecajem prirode, dotle su izlazi u najveoj mjeri pod utjecajem ovjeka. Dio istjecanja je direktno vezan i za prirodne uvjete, kao to su vode za navodnjavanje, pa i za opskrbu stanovnitva. Naime, klimatski utjecaji djeluju i na potronju vode za navodnjavanje kao i u urbanim sredinama, zbog ega se i analiziraju. Stoga je kod svih izlaza koji imaju prirodne karakteristike potrebno provesti analize kao i kod prirodnih ulaza.
124 4
AKUMULACIJE U KRU
Najvanija stvar kod izlaza je prognoza potreba za odreeni vremenski period. Ni jedna prognoza nije laka, a posebno ne prognoza potronje koja je u direktnoj vezi s ljudskim aktivnostima i prirodnim potrebama. Od preciznosti prognoze u najveoj mjeri zavisi i ekonominost izgradnje vodospremita, pa zato ovom problemu treba posvetiti veliku panju. Kod prognoza razlikujemo kratkorone i dugorone. Za male akumulacije jednogodinja prognoza je zadovoljavajua (hidroloka godina). 5.4. Metode rjeavanja problema kapaciteta vodospremita Postoji vie naina podjele i opisa procedura za rjeavanje problema kapaciteta vodospremita shodno ciljevima rjeavanja i konceptu podjele, ali i pristupu pojedinih autora. 5.4.1. Podjela u odnosu na karakter podataka Prema Jeveviu (Jevevi, 1956) sve metode se grupiraju u tri osnovne grupe prema njihovom razvoju odnosno karakteru podataka koji se koriste u analizama: 1. empirijske metode (klasine), 2. analitike metode, 3. metode generiranja i simulacije. Glavna razlika izmeu ovih metoda je u sloenosti, potrebnim podacima i preciznosti rezultata. Zbog toga one imaju svoju primjenu na razliitim nivoima rjeavanja problema, to jest u preliminarnoj fazi i zavrnim analizama. Teorijski je veoma teko analizirati sloene situacije ulaza i izlaza, pa se zato u raun unose pojednostavljenja. Algoritmi koji se koriste na kompjuterima ne trae analitika rjeenja, ve dobre podatke o ulazima i podatke o izlazima, odnosno potrebama. Empirijske metode Za ove metode je karakteristino da se baziraju na postojeoj seriji podataka za koju se smatra da e se ponoviti i u budunosti. Klasino rjeenje je krivulja masa (Ripple dijagram). Kod ovog rjeenja se pretpostavlja da je rezervoar pun na poetku, odnosno na poetku kritinog perioda, te da u budunosti situacija u odnosu na ulaz nee biti gora od postojee. Osnovni nedostaci ove metode: suni period se usvaja konstantnim; sezonske potrebe se mogu ukljuiti, ali je isputanje teko provesti (linearnost); veliina kapaciteta vodospremita raste usporedo s porastom duljine
4 125
podataka, pa je stoga teko postaviti odnos izmeu veliine vodospremita i stupnja (uvjeta) iskoritenja; nije mogue proraunavati veliinu vodospremita za datu vjerojatnost pogreke, a to znai da rang 1 sue u N podataka ima vjerojatnost prekoraenja od P=1/(n+1) ; ova metoda u analizi ne uzima u obzir gubitke npr. evaporaciju, pa se stoga volumen mora poveati za veliinu gubitaka:
Slika 5.1: Krivulja masa - puna regulacija sa srednjim ulazom i izlazom
Metoda se tradicionalno koristi u klasinom ili poboljanim oblicima koji koriste kumulativni dijagram, Zt gdje je:
Z= x - y x - ulaz y - izlaz
(5.3)
Slika 5.2: Kumulativni dijagram
Zt
Potpuna regulacija se postie kad je x = y ili z = 0 = x y . Isti dijagram se koristi i za djelominu regulaciju protoke.
126 4
AKUMULACIJE U KRU
Slika 5.3: Djelomina regulacija protoke
Ovdje je bitno znati: da je svako isputanje kumulativna linija izmeu dvije krivulje, ali s nepoznatom koristi da bilo koje presijecanje krivulja ulaza i izlaza izaziva prelijevanje i nedostatak, pa se prema tome javlja djelomina regulacija da kraa linija isputanja uvjetuje vei stupanj regulacije (manja varijacija ) Najkraa linija isputanja izmeu ekstremnih toaka ulaza predstavlja linearno optimalno rjeenje (isputanje bez prelijevanja). Karakteristike empirijskih metoda: Samo jedna veliina volumena akumulacije (S0) je rezultat iz uzorka podataka. Meutim, S0 = f(x,y), a x i y su sluajne varijable, pa prema tome S0 takoer mora biti sluajna varijabla; znai svaki uzorak veliine N daje i drugaiju veliinu S0. Ako je N0 vijek trajanja akumulacije, tada e on traiti i odgovarajui S0 , jer: oekivana veliina E(S0) i var (S0) se poveavaju s veliinom uzorka N. Prema tome, ako je N0 manji u odnosu na poznati povijesni uzorak N, onda su empirijske metode dobre i obrnuto: ako je N0 jednako ili vee od N, tada su empirijske metode loe. Uz saznanje ulaza i izlaza, moe se rei da je stvarno potrebni S0 > S iz dijagrama masa. O ostalim karakteristikama ovih metoda nee biti rijei, jer one prelaze okvire ove publikacije. Kod manjih akumulacija ovo su metode koje se uglavnom koriste za odreivanje potrebnog volumena. Metode generiranja uzorka Na temelju poznatog niza razvija se model kojim se simulira veliki broj uzoraka ulaznih i izlaznih podataka za proraun kapaciteta vodospremita uz koritenje bilansnih jednadbi.
4 127
Sinonimi izraza ove metode su: Monte Carlo metode, simulacijske metode, sintetike metode, metode generiranih podataka. Koriste ih matematiari, sistem-inenjeri, hidrolozi i drugi, Rubini, 2003. U pravilu, to se vie serija generira, to je vea sigurnost da e se dobiti pouzdaniji podaci. Dobiveni rezultati se uvijek razlikuju od poznatog niza, pa se stoga prezentiraju s intervalima povjerenja. Meutim, najvee greke mogu nastati ukoliko se pogrijei model i zato njegovom izboru treba posvetiti najveu panju. Postoje razliiti modeli koji se razvijaju u skladu s potrebama i karakteristikama uzorka. U sluaju malih akumulacija ove metode se uglavnom ne koriste jer je njihova primjena pre skupa u odnosu na cijelu investiciju. Analitike metode Analitike metode u jednostavnijim sluajevima daju karakteristike dobijenih varijabli: distribucija parametara kapaciteta akumulacije, ali kao sluajne varijable. Ulazi i izlazi su opisani jednostavnim matematikim oblicima. Koriste se jednostavni analitiki izrazi ili rjeenja koja se primjenjuju na kompjuterima (metoda konanih razlika). Postoji cijeli niz analiza: metode rangova, teorije konanih rezervoara, analize volumena pomou vikova i manjkova i druge. 5.4.2. Podjela u odnosu na proceduru rjeavanja Prema McMahanu, (McMahon T. i Mein, R. , 1986) takoer postoje tri osnovne grupe podjele ali vezane za proceduru rjeavanja: 1. Metoda kritinog perioda, 2. Metode grupe matrica vjerojatnosti i 3. Metode na bazi generiranih podataka. Sam autor tvrdi da podjela ne moe biti striktna jer je dosta metoda manje ili vie mjeovitog karaktera, tako da ih je teko precizno klasificirati. 5.4.3. Sezonsko punjenje i pranjenje Male akumulacije u kru karakteriziraju dva odvojena perioda i to: sezonsko punjenje i pranjenje. Ova dva perioda su odvojena tako da se akumulacija u kinom periodu puni a u sunom periodu prazni-koristi. To je kritina i najgora situacija koja se moe dogoditi tijekom jedne hidroloke godine (da je cijela sezona navodnjavanja bez dotoka vode) i zato se uzima u obzir kod prorauna potrebnog volumena akumulacije. Raun je jednostavan i ne sastoji se od izravnanja dotoka i koritenja ve odvojenog rauna potreba i punjenja akumulacije vodom.
128 4
AKUMULACIJE U KRU
Prvo se izraunaju neto potrebne koliine vode u sezoni navodnjavanja (Vn):
Vnt = Vint ; Vint = Qint, j

j =1 i =1 n
(5.4)
Vnt neto sezonske potrebe, (m3/sezonu) Vint neto sezonske potrebe pojedinih korisnika, (m3/sezon m broj korisnika Qint,j neto dnevne potrebe pojedinih korisnika, (m3/dan) n broj dana navodnjavanja
To je zbroj svih neto potrebnih koliina vode svih korisnika akumulacije (Vint). Temeljem ove koliine vode i oekivanih ukupnih godinjih gubitaka (Eg) odreuje se akumulacija i njen bruto volumen (m3/sezonu): Vakumulacije = Vbt = Vnt + Eg (5.5)
Time je cilj postavljen, osigurati ukupno potrebne koliine u sunom periodu izgradnjom akumulacije koja e se puniti vodom u vlanom periodu godine. Za proraun se odabire godina odreenog sunog perioda ponavljanja, a sve u skladu sa eljenom razinom pouzdanosti volumena akumulacije. Zahvat mora imati ukupni kapacitet (Vzah) takav da je:
Vzah Vbt;
V zah = Qdot ,k
k =1 s
(5.6)
Gdje je: - ukupno potrebni dotok iz zahvata, (m3/sezoni) Vzah Qdot,k - dnevni dotoci, (m3/dan) s - ukupni broj dana vlanog perioda, punjenja akumulacije Ako dotok vode nije dovoljan da pokrije sve potrebe i gubitke, tada se potrebe trebaju uskladiti s raspoloivim koliinama, a volumen akumulacije se odreuje u skladu s raspoloivim koliinama vode, odnosno: Vakumulacije = Vzah To je jednostavan postupak koji se prilagoava znaajkama problema koji se rjeava.
4 129
5.4.4. Simulacija Proraun je neto sloeniji ako se istovremeno odvija punjenje i koritenje vode iz akumulacije. U pravilu je najjednostavnije koristiti simulacijsku metodu programiran u Excelu. Osnova simulacijskog modela je bilanna jednadba volumena akumulacije (4,9):
Vi +1 = Vi + X i , j Yi , j = Vi + Zi
j =1 j =1
mi
mO
(5.7)
gdje je: Vi - poetno stanje zadano pomou volumenske krivulje V = f(H) Xi,j - svi ulazi j = 1,....,mi u vremenskom intervalu ti Yi,j - svi izlazi j = 1,....,m0 u vremenskom intervalu ti Zi - neto ukupni ulaz za interval ti U jednadbu unosimo srednje vrijednosti odabranog vremenskog intervala, poetno stanje, stvarne rubne uvjete svih varijabli i uvjete rada.
gdje je:
Vi +1 = Vi + X i , j Qni Ei Qpri
j =1
mi
(5.8)
gdje je: Vi - poetno stanje zadano pomou volumenske krivulje V = f(H) Xi,j - svi ulazi j = 1,....,mi u vremenskom intervalu ti ;(kontrolirani i nekontrolirani) Qni - voda za navodnjavanje u vremenskom intervalu ti ; (potronja) Ei - evaporacija u vremenskom intervalu ti ; (gubitak) Qpr,i - koliina koja se preljeva i - raunski korak, mjesec ili dekada Proraun se radi tako da se za poetni period uzima poetak kinog perioda, hidroloke godine, kada se pretpostavlja da je akumulacija prazna, V1 = 0. U skladu s znaajkama odabrane lokacije konstruira se volumenska krivulja akumulacije V=f(H) i krivulja povrine akumulacije A=f(H), te A=f(V). Na temelju istog odreuje se maksimalno dozvoljeno punjenje kod kojeg nastupa prelijevanje vode iz akumulacije Vmax .
gdje je:
130 4
AKUMULACIJE U KRU
Prelijevanje se rauna na slijedei nain: Ako je Vi+1 > Vmax ; tada je Vpreljeva = Vi+1 - Vmax, a Vi+1 = Vmax Ako je Vi+1 < Vmax ; tada je Vpreljeva = 0
(5.9)
U sluaju da je stanje volumena nitica ili negativno korigira se istjecanje: ; tada je Vi+1 = 0 , a Qni = 0 Ako je Vi+1 < 0 Evaporacija se rauna obino po formuli:
Ei = ei aVi b
gdje je: ei - veliina jedinine evaporacije za dotini vremenski korak (m/m2) a,b - koeficijenti konverzije akumulacijskog volumena u povrinu Dotoci se uzimaju u skladu s odabranom razinom sigurnosti prorauna obradom raspoloivog niza ulaznih podataka o raspoloivom dotoku, ma kakav on bio. Jedan od ulaza je uvijek i kia Qki = A * Qgod, gdje je Q god odabrana prosjena godinja kia. Potrebe se izraunaju u skladu s oekivanim potrebama u prosjenoj godini ili jednoj od kritinijih godina. U skladu s ovako odabranim veliinama ulaznih podatka simulira se stanje u akumulaciji za jednu hidroloku godinu tako da je vremenski korak najmanje tjedan. Za poetnu analizu moe se odabrati i vei korak, recimo mjeseni vremenski korak. Proraun se radi iterativno. Temeljem prve iteracije analiziraju se rezultati i popravljaju parametri prorauna. Korigira se veliina evaporacije koja je u prvom koraku procijenjena jer se nije znala razina vode, a time ni povrina vode u akumulaciji. Isto tako, analiziraju se konano stanje i veliine prelijevanja. Ako je na kraju raunskog-sunog perioda volumen pozitivna veliina znai da je volumen akumulacije vei od potreba te ga treba smanjiti i obrnuto, ako je negativan tada ga treba poveati. Ako se javlja prelijevanje, tada je dotok vei od potreba te se voda nepotrebno gubi. Raun se ponavlja s novim veliinama gubitaka evaporacije i ogranienjima volumena akumulacije i dotoka, potronje i tako redom dok se ne dobiju zadovoljavajui rezultati. Umjesto iterativnog postupka moe se formulirati optimizacijski model koji za zadanu funkciju cilja i postavljena ogranienja proraunava veliinu volumena akumulacije.
4 131
6. PROJEKTIRANJE I GRAENJE
Akumulacije za potrebe navodnjavanja se grade jednostavno kako bi cijena izgradnje bila to manja. To su najee otvorene akumulacije izgraene u ve postojeim udubinama na terenu ili iskopanim udubinama na za to prikladnim lokacijama. Akumulacija se formira tako da se dio potrebnog prostora formira irokim iskopom do potrebne dubine, a ostali potrebni volumen formiranjem nasipa oko akumulacije koritenjem materijala iz iskopa. Na ovaj nain se sav iskopani materijal koristi u izgradnji akumulacije - nasipa. Cilj formiranja oblika akumulacije je na to manjem prostoru postii traeni volumen, te postii to manje gubitke, kako u odnosu na istjecanje tako i u odnosu na isparavanje. Stoga je povoljno da je akumulacija to dublja i zatvorena, pokrivena. Pokos bonih strana akumulacije ovisi o vrstoi/nosivosti teren, nasipa i nainu formiranja podloge i prekrivke folije. Izvedba akumulacije mora biti takova da se osigura vijek trajanja od 30 godina. U ovom radu e se iskljuivo zadrati na problematici projektiranja i graenja malih akumulacija u kru za potrebe navodnjavanja. 6.1. Lokacija, bazen i brana Lokacija Izbor lokacije je vaan zadatak od kojeg uvelike ovise prihvatljivost rjeenja, trokovi i odnos korisnika prema cijelom zahvatu. Kljuni kriteriji i znaajke za izbor lokacije su: - udaljenost od zemljita koje se navodnjava; - udaljenost i utjecaj na zahvat koji se koristi za punjenje akumulacije (uvjeti i trokovi koritenja); - klimatske znaajke podruja (vjetar, oborine, temperatura); - topografija terena i visinski odnosi izmeu zemljita i lokacije akumulacije, te zahvata i akumulacije kao i samog terena na kojem je akumulacija smjetena (gravitacijsko teenje); - geomehanike znaajke terena (nosivost i trokovi iskopa); - vododrivost terena i zemljita (vodonepropusnost); - podzemne vode i mogui utjecaji na okoli. Cilj je dobiti odrivo rjeenje, a to znai to jeftinije u odnosu na cijenu vode koja se distribuirara, te ekoloki i drutveno prihvatljivo i sigurno u odnosu na raspoloivi kapacitet zahvata. Brojni su imbenici koji utjeu na odrivost rjeenja i koje treba uzeti u obzir kada se planira rjeenje.
132 4
AKUMULACIJE U KRU
Bazen i brana Najvaniji element akumulacije je bazen i brana koja zatvara taj bazenprostor za spremanje vode. S obzirom da smo se ograniili na male akumulacije, dva su najea sluaja formiranje bazena: pregraivanjem udoline ili neke druge depresije, Slika 6.1.; iskopom bazena u manje ili vie ravnom ili udubljenom terenu i formiranje bazena izgradnjom nasipa -brane oko bazena, Slika 6.2. U sluaju koritenja prirodnih depresija oblik bazena i veliina brane ovise o znaajkama lokacije. U svakom sluaju nastoji se dobiti potrebni prostor tako da su trokovi izvedbe to manji, a to znai: to kraa i to nia brana, kao i povrina akumulacije, a kako bi se smanjili gubici vode od isparavanja.
TLOCRT 14 12 BRANA 8 10
TEREN
PRESJEK
RAZINA VODE
Slika 6.1: Mala akumulacija u kru - koritenje prirodnih depresija i prostora
TLOCRT
PRESJEK
BW
BL
Slika 6.2: Mala akumulacija u kru - iskopom prostora bazena
4 133
Akumulacije koje se formiraju iskopom terena uglavnom su pravokutnog tlocrtnog oblika. Cilj tlocrtnog oblikovanja je da se postignu to povoljniji uvjeti za iskop i graenje. Pravilne plohe dna i zidova akumulacije omoguavaju jednostavniju izvedbu brtvenih slojeva. Preporuuje se pravokutni tlocrtni oblik s maksimalnim odnosom duljine prema irini 3 : 1. Ovaj odnos osigurava dobru izmjenu vode u akumulaciji i time zadovoljavajuu ravnoteu izmeu rasta algi i heterotrofnih bakterija, te doprinosi dobrom izdvajanju organskih tvari. Uz to, ovakvim oblikom se nastoji izbjei formiranje nakupina mulja u akumulaciji i stvaranje eventualnih anaerobnih zona to je jako vano ako je voda optereena organskim tvarima. U ovakvim sluajevima u akumulacijama se eli to djelotvornije stvoriti uvjet klipnog teenja, postepenog pomicanja dijelova vodne cjeline od ulaza prema izlazu. Cilj je stvoriti to veu udaljenost ulaza od izlaza. Rubovi bazena se zaobljuju kako zbog estetskih razloga tako i zbog izbjegavanja mrtvih zona i taloenja mulja. Prorauni za dimenzioniranje bazena daju srednje vrijednosti dubina i povrina. Zbog toga se ove veliine trebaju popraviti i uskladiti s padom pokosa bazena kako je to prikazano na slici 6.3. U svakom sluaju potrebno je znati dimenzije akumulacije na dnu i na povrini ukljuujui i slobodni/sigurnosni prostor iznad maksimalne razine.
L + n ( D + 2F)
F M AKSI ALN A R AZI A VO D E M N D/ 2 D 1 D/ 2
n L -n D
Slika 6.3: Proraun dimenzija dna bazena i visine nasipa na osnovu srednjih veliina
Slobodni prostor iznad maksimalne razine je potreban da se sprijei istjecanje vode preko nasipa zbog valova koji se javljaju u periodima jakog vjetra. U sluaju malih povrina akumulacije, manjih od 1 ha potreban je slobodni prostor/razmak izmeu vodnog lica i krune nasipa od 0,5 m, a u sluaju povrina akumulacije veliine od 1 - 3 ha, slobodni prostor je od 0,5 - 1 m ovisno o znaajkama prostora (jaini i smjeru vjetra). Kod velikih povrina akumulacija potrebna visinska razlika moe se raunati po formuli: (6.1) F = (log A)1/2 - 1 Gdje je: A - povrina akumulacija, m2 F - potrebni slobodni prostor, m
134 4
AKUMULACIJE U KRU
Uobiajene srednje dubine vode u akumulacijama su od 5 - 10 m. Odabir dubine ovisi i o znaajkama terena, postojanju plitkih stijena, izbjegavanju skupih zemljanih radova, itd. Izvedba bazena je daleko najskuplja stavka izvedbe akumulacija. Zbog toga se izvedba bazena mora ekonomizirati shodno lokalnim znaajkama terena. Bazeni se uglavnom izvode u terenu od zemljanih materijala. Potrebni prostor se dobije iskopom terena te izradom nasipa. Iskopi se nastoje ekonomizirati tako da se dubina iskopa i volumen iskopa zemljanih materijala prilagode - izbalansiraju s potrebama materijala za izradu nasipa koji se u najveoj mjeri izvodi od lokalnog iskopanog materijala. Na taj nain se trokovi odvoza i dovoza zemljanih materijala znaajno smanjuju. Normalno, gdje god je mogue koriste se postojee depresije u terenu kako bi se trokovi iskopa smanjili. Kod koritenja iskopanog materijala za izradu nasipa treba voditi rauna o tome da e se materijal zbijati i time njegov rasuti volumen smanjiti za 10 - 30 %. Izvedba akumulacije su preteito zemljani radovi. Zbog toga svaki ozbiljniji zahvat zahtjeva i provedbu odgovarajueg geomehanikog ispitivanja tla i terena, te izradu geomehanikog elaborata, a sve u skladu s Zakonom o graenju. Svrha istraivanja je da se utvrdi nosivost i vododrivost tla, odnosno potreba koritenja rjeenja sa umjetnim materijalima za postizanje vodorivosti akumulacija. Kod krkih terena nosivost nije upitna, ali nije ni upitna velika propusnost terena tako da je kod ovih terena primjena plastinih folija nunost. Takoer treba analizirati i slijedee znaajke tla: krivulju tla; maksimalnu suhu gustou i optimalni kapacitet vlage (modificirani Proctor-ov test); sastav organskih tvari; koeficijent procjeivanja; i ostalo ovisno o znaajkama podruja; Dno bazena treba izvoditi u manjem padu prema mjestima na kojima su predviena udubljenja za pranjenje bazena. Tamo gdje su predviene depresije za sakupljanje mulja dno se mora odgovarajue oblikovati. Brana, odnosno nasip, je kljuni objekt akumulacije. U sluaju manjih akumulacija brana se uglavnom izvodi kao nasuta graevina. U literaturi je problematika projektiranja i gradnje nasutih brana dobro opisna (E. Nonveiller, 1983.; Stoji, 1997.). Ovdje emo se osvrnuti samo na neke elemente vezane uz oblikovanje i planiranje brana. Isto tako potporne konstrukcije, nasipi i kosine su normirane, EUROCODE 7 , poglavlje 8 i 9 tako da projektiranje i graenje mora biti u skladu s normama. Kod akumulacija koje se formiraju iskopom, brana je iskljuivo nasuta brana uglavnom graena od materijala iz iskopa bazena akumulacije. To su
4 135
u pravilu homogene nasute brane koje se sastoje od jedne vrste materijala. S obzirom da su male akumulacije vodonepropusne jer imaju geomebrane voda ne protjee kroz branu tako da se ne mora graditi drenani sustav. U kru iskopani materijal je dobre kakvoe za gradnju nasutih brana ije tijelo ne mora biti vododrivo. Nasute brane prenose na podlogu velike sile zbog vlastite teine. Te se sile razdjeljuju na veliku povrinu terena ispod brane pa zbog toga u krkim predjelima nisu potrebne nikakve dodatne mjere radi poveanja nosivosti terena, odnosno gradnja temelja brane. Krki tereni su poznati po tome da imaju veliku nosivost, malu stiljivost i veliku vrstou na smicanje te su zbog toga u pravilu povoljni za gradnju brana. Zbog toga izbor lokacije brane ne utjee na izbor lokacije akumulacije, ve obrnuto. Meutim, ako imamo mogunost biranja izmeu vie lokacija akumulacije, tada je dobro analizirati i imbenike koje utjeu na izbor tipa brane naroito ako se akumulacija gradi pregraivanjem udoline. To su: - geologija i geotektonika lokacije; - sezminost podruja; - znaajke temeljnog tla: stiljivost, otpornost i propusnost slojeva tla ispod brane; - vrste , koliine i svojstva materijala za nasipavanje brane; - visina uspora, razine vode i gradnja objekta odjednom ili u vie etapa. - klimatske prilike na mjestu podizanja brane; - nain osiguranja graevne jame; Uz ove imbenike kod izbora tipa brane valja voditi rauna i o: - morfologiji odabranog profila pregrade; - karateristikama temelja brane; - vrsti i koliini razliitih vrsta materijala za nasipavanje; - udaljenost od pozajmita, - graenje pristupnih putova; - rok graenja. Temelji su jedan od elemenata koji utjeu na izbor tipa brane. U krkim terenima poznatim po dobroj vrstoi, moe se iskoristiti velika vrstoa nosivog tla, te kameni materijal da bi se podigla brana sa strmijim vanjskim kosinama i malog volumena-kubature. Nasuta brana se moe graditi skoro iz svakog materijala, s tim da se projekt brane treba prilagoditi tom materijalu. Kako brana ne mora biti vodonepropusna iskopani materijal ili materijal iz pozajmita u kru uglavnom zadovoljava i bitno ne utjee na izbor tipa brane. Klima, odnosno oborine utjeu na ugraivanje materijala u branu i to na razliite naine. U sluajevima kada se brana gradi od dobro propusnih
136 4
AKUMULACIJE U KRU
materijala kao to su materijali u kru, tada je problem znatno manji i klimatski utjecaj je vrlo mali. Rok graenja takoer utjee na izbor tipa brane. Meutim, kod gradnje malih brana bez vodonepropusnih jezgri i posebne zatite pokosa rok nema nekog utjecaja jer se brana uglavnom gradi u cijelom profilu. irina krune brane i njezina visina iznad najvie razine vode u akumulaciji su polazni elementi za oblikovanje brane. irina krune brane (B) najee se odabire u funkciji visine brane (H) tako da je u granicama:
B = 1+ A H Postoji vie empirijskih kriterija: Biro of Reclamation (USA): B =

T.T. Knappen: E.F. Preece: 1 H + 10 (ft); 5 B = 1,65 H ; B = 1,10 H + 1 ; H - u fitima H - u metrima H - u metrima
(6.2)
irina krune brane ne utjee znatno na stabilnost pokosa brane ali ima utjecaja na druge elemente vezane za gradnju, odravanje i sigurnost kod incidentnih situacija (potresa, velike erozije, idt.). Pravilo je, to je kruna brane ira to je sigurnost brane vea. Kota krune brane iznad najvie razine vode u akumulaciji je vaan inilac njene sigurnosti od opasnosti preplavljivanja i ruenja. Stoga istu treba odabrati vodei rauna o: - visini dizanja valova; - porastu razine zbog djelovanja vjetra; - oscilacija razine vode; - debljine mlaza iznad preljevnog praga. Sve ove imbenike i visine treba zbrojiti i s odreenim faktorom sigurnosti odabrati kotu krune nasipa. Neke smjernice u funkciji veliine povrine akumulacije date su ranije. Trasa osi brane je uglavnom pravac. Kod pregradnih nasutih brana mogue je napraviti manje izboenje brane prema unutranjosti (konkavno). U sluaju malih brana pravocrtno trasiranje je najprihvatljivije. Kosine brane, uzvodna i nizvodna, oblikuju se nagibom koji zadovoljava sigurnost od klienja na temelju rauna stabilnosti. To su uglavnom jednoline povrine bez bermi koje se grade kod veih brana. Male brane uglavnom imaju ravne povrine pokosa s tim da se na pojedinim dijelovima rade odgovarajue rampe za ulaz u akumulaciju. Kod akumulacija kod kojih se koriste geomebrane, nagib unutranjeg pokosa brane ovisi o tipu
4 137
izgradnje geomebrane i s tim u svezi stabilnosti temeljnih ili prekrivnih slojeva membrane. Optereenje brane ine stalne sile, povremene i promjenjive. Stalno optereenje je gravitacija, a promjenjiva optereenja su: - tlak akumulirane vode; - uzgon; - hidrodinamiki tlak u zonama kroz koje voda struji; - porni tlak u zonama koje su zasiene vodom. Povremena optereenja ine dinamike sile mase izazvane potresom. Sva ova optereenja izazivaju napone i promjene napona u brani kojih su posljedica promjene volumena materijala, od stanja kod izgradnje do stanja prilagoavanja ravnotei s novim optereenjem. Gravitacija djeluje na volumen materijala (V) i izaziva silu (W):
W = dV
(6.3)
Gdje je jedinina teina, a s specifina teina. Jedinina teina vlanog materijala je:
= (1 n) s + n w S r
(6.4)
Gdje je Sr stupanj zasienosti: 0<Sr<1 za suh, odnosno zasien materijal. Tlak vode djeluje na uzvodnu plohu nepropusne barijere-folije i iznosi:
Wh = H 2 1 + n 2
A djeluje pod kutom = arc tg n-1
(6.5)
, Sr < 1 '
Slika 6.4: Hidrostatski tlak na uzvodni ekran
Nizvodno od vodonepropusne barijere materijal je suh, ako nema nizvodne vode, inae je djelomino zasien iznad razine nizvodne vode. Uzgon djeluje na svaku jedinicu volumena materijala ispod razine vode u smjeru suprotnom djelovanju gravitacije s intenzitetom w. Hidrodinamiki tlak u polju promjenjiva potencijala djeluje na svaku jedinicu volumena materijala kroz koje voda voda struji.
138 4
AKUMULACIJE U KRU
Uzgon i hidrodinamiki tlak kod suhih brana, akumulacija sa vodonepropusnim geomembranama, u kru u pravilu nije izraen. Isto tako, porni pretlak i dinamike sile kod manjih nasutih brana izgraenih manje vie kamenim materijalom nisu od znaaja za stabilnost brane. Nasipi moraju imati dimenzije, te biti izvedeni tako da imaju potrebnu stabilnost u odnosu na predvieni hidrostatiki tlak vode u bazenu. Zbijenost nasipa mora biti dovoljna za sva optereenja, oko 90 % suhe gustoe mjerene prema modificiranom Procter-ovom testu. Uz to, nasipi moraju imati potrebnu irinu i vrstou potrebnu za lokalno kretanje vozila koja se koriste u odravanju. Uz skladu s tim, dimenzije nasipa se moraju prilagoditi vrsti materijale od kojeg e nasipi biti izgraeni. Organska i plastina tla, kao i pjeskoviti materijali su manje povoljni za izgradnju nasipa. U sluaju da se na razmatranoj lokaciji ne moe nai bolji materijal, tada je potrebno isti dovesti s drugih podruja-iskopa ili projekt i rjeenje brane prilagoditi raspoloivom materijalu. U ovakvim situacijama potrebno je preispitati isplativost izvedbe akumulacije na predvienoj lokaciji. Kosina brane mora biti stabilna. Materijal brane u ravnotei je na kosinama ako je vrstoa na smicanje materijala u svim tokama na kosini i u njoj vea od napona smicanja koji su potrebni da se odri ravnotea. Granino stanje ravnotee nastaje pri nepovoljnom optereenju ili previe strmom nagibu kosine kad su naponi smicanja jednaki ili vei od vrstoe materijala. Kako nasip brane u pravilu nije graen od sasvim homogenog materijala slom i klizanje se eventualno dogaa samo na pojedinim mjestima gdje su naponi preveliki. Nagib brane treba odabrati tako da kod najnepovoljnijeg optereenja prosjeni napon potreban za odranje ravnotee ne prekorai vrstou smanjenu faktorom sigurnosti koju odreuje jednadba (6,6):
Fs =
(6.6)
Gdje je: Fs - faktor sigurnosti f - vrstoa na smicanje - otpor smicanja Faktor sigurnosti za brane manje od 15 m je 1,2 < Fs < 1,5. Razlikujemo faktor sigurnosti na trenje F i za koheziju Fc: F= tg / tgm Fc = c' /cm (6.7) Gdje je: m - "mobilizirano" trenje da odri ravnoteu cm - "mobilizirana" kohezija ' - parametar vrstoe na smicanje; unutranje trenje c' - parametar vrstoe na smicanje; kohezija
4 139
Opor () vezanog zemljita na smicanje (Terzaghi) je: = c + ( - u)tg Gdje je: u - neutralni napon kod optereenja (parni tlak) - ukupni napon ' - ( - u) - efektivni napon Preko usvojenog koeficijenta sigurnosti (Fs) moe se tako odrediti potrebna vrstoa na smicanje p: (6,8)
p =
1 [c'+( u )tg '] Fs
(6.9)
Pokose nasipa treba izvoditi u padu koji osigurava potrebnu zatitu od erozije valova ali i klizanja pokosa nasipa. Pokos nasipa treba prilagoditi i opremi, vozilima koja s vremena na vrijeme trebaju ulaziti u bazene ili se moraju predvidjeti posebne rampe za ulaz u bazene. Zbog toga je nutranji pad nasipa manji i kree se u granicama od 1 do 3. Vanjski pad nasipa je vei i kree se od 1 do 1,5, a rjee i do 2, slika 6.5. Izvedba unutranjeg pokosa ovisi i o nainu izvedbe vodoodrivosti bazena. Razliite konstrukcije vododrivih slojeva i folija zahtijevaju i odreeni nagib kako bi se postigla eljena stabilnost brtvenih i zatitnih slojeva folije, slika 6.6. U sluaju kada folije nisu pokrivene nagib je 1 : 2, a u sluaju kad je folija pokrivena sitnozrnatim materijalom 1 : 3. U svakom sluaju treba raunski dokazati stabilnost pokosa brane u skladu s tipom izvedbe vododrivosti.
1 m ( m = 1, -2) 5 1 n ( n = 2 -3)
Slika 6.5: Izvedba pokosa nasipa
140 4
AKUMULACIJE U KRU
5$=,1$ 92'(
5$=,1$ 92'(
5$=,1$ 92'(

92'$ )2/,-$ 3,-(6$. PLQ FP 7(5(1 325$91$7 , =%,-(1 92'$ )2/,-$ %(721 PLQ FP 7(5(1 325$91$7 , =%,-(1 92'$ .$0(1 $.$9$& '2 1$-9, ( FP ),1, 0$7(5,-$/ %(= .$0(1$ G FP 3,-(6$. ,/, 6,712=51$7, 0$7(5,-$/ G FP )2/,-$ 3,-(6$. PLQ FP 126,9$ 32'/2*$
a) nepokrivena folije na prirodnom terenu
b) nepokrivena folija na betonskoj podlozi
c) pokrivena folija sa slojem koji je prohodan
Slika 6.6: Izvedbe pokosa u funkciji podloge folije
Nasipe treba zatiti od erozije. Eroziju izazivaju kia i vjetar, a u unutranjem dijelu i valovi koji se stvaraju u bazenima. Zbog toga se unutranja strana nasipa na dijelu utjecaja valova pokriva kamenim blokovima ("rip-rap"), betonskim ploama ili se koriste razliite izvedbe geotekstila i drugih pokrova nasipa, slika 6.7. Veliina kamenih blokova (d) se moe izraunati po formuli:
d=
1 1 + m2 h k 1 m(m + 2 ) v
(6.10)
gdje je: d - veliina kamena (m) k - zapremina gustoa kamena (t/m3) m - koeficijent pokosa = ctg - kut pokosa hv - visina vala Vanjska strana nasipa kao i ostali dio nasipa iznad najvie razine vode i valova obino se zatrave kako bi se sprijeila erozija. Treba koristiti travu koja ne trai veliko odravanje (Cyonodon dactylon, i druge). Erozija od kia sprjeava se izvedbom sakupljanja i odvoenja oborinskih voda. U skladu s geometrijom nasipa i padom terena potrebno je postaviti rigole i kanale za sakupljanje i odvodnju oborinskih voda, sve kako oborinska voda ne bi sama stvarala svoje putove otjecanja i tako erodirala nasipe i zemljite oko nasipa.
4 141
BETO N SKA O BLO G A PO VR I A VO D E N
KAM EN A O BLO G A PO VR I A VO D E N
Slika 6.7: Izvedba zatite od valova
Raslinje i obrastaj trave i drugog bilja s unutranje (vodne) strane bazena nije dozvoljeno, jer su to mjesta na kojima bi se zadravali i razmnoavali komarci i drugi kukci. Zbog toga ak i sa vanjske strane blie bazenu nije poeljno imati visoko zatravljene pokrove nasipa. Poeljno je ove rubne dijelove pokriti folijama ili betonom, sve kako bi se sprijeio rast raslinja i stvaranje stanita za komarce i druge kukce. Treba izbjegavati viu vegetaciju oko objekta, jer bi se ona mogla opteretiti s liem. Osim nasutih brana mogu se koristiti i betonske brane razliite izvedbe. U sluaju manjih akumulacija ovaj tip brane koristi se jedino u sluajevima pregraivanja udolina kada je moda izgradnja betonske brane prihvatljivije rjeenje od nasute brane. Vie o ovim branama i njihovom projektiranju i graenju moe s nai u literaturi, P. Stoji, 1997. Uglavnom se koriste betonske gravitacijske brane. U sluaju malih akumulacija to su male (niske) brane i zbog toga jednostavne konstrukcije, lake za gradnju i projektiranje, te vrlo sigurne. Gravitacijske znai da svojom teinom, volumenom, savladavaju horizontalnu silu hidrostatskog tlaka. Uvjeti za vanjsku stabilnost su: (i) teina mora biti dovoljno velika da postigne sigurnost protiv okretanja oko jednog zamiljenog centra (nizvodnog ruba poprenog presjeka); (ii) ista teina mora biti dovoljna da postigne sigurnost brane na klizanje du temeljne plohe. Profili brane koji zadovoljavaju uvjete stabilnosti su:
b (m) = V (m3/m) = a 0,67 H 0,33 H2 b H 0,50 H2 c 0,73 H 0,37 H2 d 0,67 H 0,76 H2
a)
b)
c)
d)
142 4
AKUMULACIJE U KRU
Obino su trokutastog poprenog presjeka sa odgovarajuom irinom krune brane. Prednja, mokra strana je nakoena kako bi se iskoristio hidrostatski tlak vode na samu branu umjesto da se teinom betona poveava vertikalna sila. Stranja strana je nakoena kako bi se utedio materijal i stvorila to vea kontaktna ploha izmeu brane i tla i tako: (i) smanjio tlak na tlo i temelje, (ii) poveao otpor klizanju brane, (iii) te sprijeilo prevrtanje odnosno poveala stabilnost brane na prevrtanje.
Slika 6.8: Gravitacijska brana praktini profil
Kod ovakvih brana stabilnost obino nije upitna. vano je osigurati unutranju vrstou, te vrstou temelja. U krkim predjelima poznatim po dobroj nosivosti i stabilnost, nosivost terena i time temelja nije upitna, te su stoga ove brane povoljne za koritenje u krkim terenima. Bez razlike na sve navedeno kod malih akumulacija sa malim dubinama (do 15 m) nasute 6.2. Rjeavanje problema vodonepropusnosti Brtveljenje Akumulacije moraju biti vodonepropusne. Vodonepropusnost, odnosno vodododrivost je od velike vanosti za njihov rad i utjecaj na okoli. Gubitak vode iz akumulacije utjee i na njenu ekonominost i uinkovitost tako da se nekontrolirano istjecanje mora sprijeiti. Vododrivost bazena se postie koritenjem vodonepropusnog zemljita (glinovitih materijala) potrebne debljine 20 - 50 cm. Koeficijent procjeivanja (in situ) zbijenog zemljanog materijala mora biti manji od 10-7 m/s. Ukupni gubici procjeivanja moraju biti manji od dozvoljenih. Moraju se proraunati u radnim uvjetima, odnosno uzimajui u obzir i hidrostatski tlak vode u bazenima. Gubici na procjeivanje dna bazena mogu se proraunati koritenjem D'arcy-eva zakona: k = (86400 Qs/A) (l/h) (6.11) gdje je: k - maksimalno dozvoljeno procjeivanje, m/s Qs- maksimalna dozvoljeno istjecanje vode, m3/dan A - povrina dna bazena, m2 l - debljina sloja zemlje izmeu dna bazena i razine podzemne vode ili vodopropusnih slojeva, m h - hidrostatski tlak vode (dubina vode i visina valova), m
4 143
Proraun se radi za provjeru vododrivosti prirodnog zemljita kao i u sluaju izvedbe nasutim zemljanim materijalima (glinoviti materijali). Ako se vododrivost ne moe postii zemljanim materijalom tada se koriste plastine folije - geomebrane, Babi i ostali, 1995. Danas se folije daleko vie koriste jer su sigurnije i jeftinije od izvedbe zemljanih vodonepropusnih slojeva. To posebno vrijedi za krka podruja gdje su tereni stjenovit i siromani humusnim materijalima, a naroito glinovitim materijalima. U ovim podrujima dobra zatita je potrebna i zbog velike vodopropusnosti krkih terena i s tim u vezi isplativosti gradnje. Izvedba vodonepropusnih slojeva od geomembrane-folije je jednostavna. To je tanak, savitljiv, kontinuiran i za vodu nepropustan proizvod. Geomembrane se proizvode iz razliitih materijala prije svega polimera (PEHD, PELD, PVC), sintetikih guma i kombinacije vie materijala. Mogu se proizvoditi i od bitumeniziranih netkanih i tkanih tekstila. Mogu biti jednoslojne i vieslojne. Da bi im se poboljala otpornost mogu se kombinirati i s plonim materijalima druge vrste (zatita od UV zraenja, i drugo). Debljina im je 0,7 do 5 mm, a uglavnom se koriste one debljine od 1,5 3 mm. Iznimno se koriste i deblje, do 15 mm. Debljina je uglavnom u funkciji traene vrstoe, shodno predvienom optereenju i hidrostatskom tlaku vode u bazenima, te traenom vijeku trajanja. Uglavnom se proizvode u irini od 2 - 10 m i u duljini do 300 m. Membrane- folije od sintetikih materijala, su otporne na otpadne tvari tako da im je u tom smislu dulji vijek trajanja. Najvei problem za folije je sunevo zraenje, ultraljubiaste zrake, koje znaajno utjeu na vrstou i trajnost folija. Danas imamo veliki broj proizvoaa folija razliitih vrsta, kakvoe i vijeka trajanja, tako da je njihova nabava jednostavna. S obzirom da se rade odreenih dimenzija nuno je njihovo spajanje. Spajanje ovisi o vrsti materijala ali i zahtjevima graevine. Od spojeva se trai da imaju istu mogunost prijenosa sile te vododrivost kao i ostali dijelovi. Danas se najee spajaju varenjem ili lijepljenjem. Varenje moe biti s jednostrukim ili dvostrukim varom. Kod jednostrukog vara minimalni preklop je 10 cm, a irina vara je 15 do 20 mm. U sluaju dvostrukog vara, koji se preporuuje, preklop je irine 15 cm, a varovi su na razmaku od 12 20 mm s tim da izmeu ostaje zrani prostor od oko 20 mm. Dvostruki var se izvodi odjednom. Potrebna poviena temperatura za varanje postie se ugrijanim metalom a rjee plinom. Lijepljenje se radi rjee, kad varenje iz nekog razloga nije mogue. Izvodi se jedan sloj irine 30 mm u preklopu folije od 100 mm. Spojevi su najslabija toka te se stoga moraju kvalitetno izraditi, ispitati, a sve u skladu s odgovarajuim normama. Ako je mogue, kod projektiranja,
4 144
AKUMULACIJE U KRU
spojeve treba predvidjeti na mjestima na kojima bi eventualna teta od proputanja bila najmanja. Ispitivanje jednostrukih spojeva izvodi se ultrazvukom ili mjerenjem elektrinog otpora. Ispitivanje je jednostavno ali ne i vrlo pouzdano. U sluaju dva sloja varenja ispitivanje se provodi tlaenjem zraka izmeu dva varena sloja. Tlak postepeno lagano pada zbog elastinosti folija. U sluaju veeg pada spoj proputa i treba ga pronai, najee pjenom-sapunicom i slinim sredstvima koja mogu detektirati mjesta proputanja.
Dvostruki spoj
~150 mm
2
~20 mm
Folija "B"
Folija "A" 12-20 mm 12-20 mm
Spoj varenjem (ljepljenjem)
1 2
Spojevi varenjem (izvode se istovremeno) Kanal za ispitivanje komprimiranim zrakom
Je d n o stru ki sp o j
~100 m m F o lija "B "
F o lija "A "
1 5 -2 0 m m (3 0 ) S p o j va re n je m (lje p lje n je m )
Slika 6.9: Izvedba spoja geomebrane
Folije se postavljaju na dno i bone strane bazena na odgovarajue izraenu posteljicu, meusobno lijepe i/ili vare kako bi se stvorila jedna vodonepropusna pokrovna cjelina. Iznad i ispod membrane-folije postavlja se zatitni sloj. Funkcija zatitnog sloja je: - rasprostire koncentrirane sile koje mogu nastati utjecajem otrobridnog zrnatog materijala posteljice i eventualno nasipa; - rasprostire optereenje od graevinske mehanizacije tijekom graenja; - rasprostire optereenje od vode tijekom uporabe. Zatitni sloj se sastoji od geotekstila, zrnatog materijala (pijesak, ljunak) ili najbolje, njihove kombinacije. Slojevi geotekstila tite geomem-
4 145
branu od optereenja; razdvajaju slojeve razliitog sastava i namjene; i osiguravaju filtarsku stabilnost. Pokrivka, vanjska zatita se izvodi na razliite naine i u vie slojeva. Prvi je sloj od finih materijala (pjeskovitih) sa ili bez geotekstila, kojim se sprjeava oteenje folije od ostalih pokrovnih slojeva koji se izvode od krupnijih i otrijih materijala. Folija se moe ali i ne mora pokrivati zatitnim materijalom. Nepokrivene folije su podlone brem propadanju i gubljenju svojih svojstava (prije svega vrstoe) pod djelovanjem suneva svjetla. Uz to otvorene su svim vanjskim djelovanjima, zagrijavanju i moguim oteenjima. Ako se pokriju odgovarajuim materijalima tada se eliminira utjecaj sunca na kakvou folija, zagrijavanje, a ujedno se titi i od eventualnih vanjskih oteenja. U pravilu, manje akumulacije se izvode bez pokrivanja i zatite folija dok se vee pokrivaju i zatiuju. Podloga mora biti dovoljno zbijena i stabilna da osigura jednoliko nalijeganje folije na dno bazena, te mekana da ne oteti foliju uslijed djelovanja hidrostatskog tlaka-teine vode iznad folije. Prilokom izvedbe treba se voditi rauna o slijedeem: - Sloj tla ili mineralnog brtvenog materijala na koji se polae geomembrana (sa ili bez geotekstila) mora imati isplaniranu povrinu bez otrih fragmenata. Debljina fine zrnate frakcije neposredno ispod folije mora biti 5 - 10 cm. - Maksimalni promjer zrna mineralnog zrnatog materijala u funkciji zatitnog sloja mora biti jednak ili manji od 5 mm. - Prije poetka polaganja geomembrana mora se projektirati raspored folija i lijepljenje u skladu sa irinom i duljinom folije, to jest: odrediti poloaj pojedinih folija (smjer, duljina, irina, irina preklopa) i redoslijed polaganja. - Mora se propisati nain spajanja folija, lijepljenje ili varenje, preporuuje se varenje; - Ne smije se dopustiti kretanje mehanizacije neposredno preko folija pa zbog toga istovremenom s napredovanjem polaganja membrana izvoditi i zatitni sloj, odnosno razastiranje sitnozrnatog materijala sa ili bez geotekstila (uvijek poslije ispitivanja vara). Sloj za pokrivanje (neprohodan) mora biti debeo najmanje 15 cm, a ako je prohodan najmanje 25 cm. U oba sluaja materijal za pokrivanje ne smije biti otar kako ne bi probio foliju, s tim da je debljina sloja od sitnozrnatog materijala neposredno iznad folije najmanje 7 mm. Ovaj sloj moe zamijeniti odgovarajui geotekstil. - Geomebranu je dobro s obje strane zatiti sa odgovarajuim geotekstilom koji je tada u kontaktu s tlom i drugim materijalima umjesto geomebrane.
146 4
AKUMULACIJE U KRU
- Postupak kontrole mora dokazati ispravnost poloene geomebrane. Potrebno je: Pregledati cijelu povrinu geomembrane kako bi se ustanovila mogua oteenja, prijelomi, rupe, ogrebotine i slino; Pregled mehanike otpornosti i nepropusnosti svih spojeva (nije doputeno ispitivati statistiki uzorak); Popravak svih nepravilnosti folije i spojeva.
Tablica 6.1: Ispitivanje geomebrana; A - obvezatna, B prema odredbama projekta Tip ispitivanja Ispitivanja Ispitivanje A - propusnost na tekuine svojstava - vlana vrstoa materijala - kut trenja povrine - debljina pod odreenim tlakom - masa po jedinici povrine B - otpornost na kemijske utjecaja - otpornost na bioloke utjecaje - otpornost na visoku temperaturu - otpornost na nisku temperaturu - otpornost na ultraljubiaste zrake - otpornost na probijanje - rastezanje Kontrolna A - oteenja nastala pri ugradnji ispitivanja tijekom - nepropusnost spojeva i nakon ugradnje - vlana vrstoa spojeva B - ravnost povrine - naboranost - posmina vrstoa spojeva
Tablica 6.1: Ispitivanje geomebrana; A - obvezatna, B - prema odredbama projekta
Osnovni preduvjet izbora folije je njena vrstoa koja mora biti vea od optereenja koje se javlja uslijed teine vode. U naem sluaju vrstoa mora biti vea od optereenja kojeg ini stupac vode recimo od 10 m, odnosno 10 tona/m2 + faktor sigurnosti, koji je najmanje 25 %. S obzirom da folija tijekom vremena gubi vrstou traena vrstoa se uvijek odnosi na kraj vijeka trajanja (period od minimalno 30 godina). Stabilnost brtvenih slojeva Osim ispitivanja stabilnosti nasipa, zemljanih brana, poznatim metodama mehanike tla, potrebno je ispitati i stabilnost brtvenih slojeva. Boni brtveni slojevi koji su koso poloeni moraju se ispitati na klizanje i to na dodirnoj plohi dvaju slojeva kompozita. Za svaku dodirnu plohu treba dokazati da je posmini otpor vei od optereenja, uz zadovoljavajui faktor sigurnosti. Uglavnom se kontrolira dodirna ploha izmeu geomembrane i mineralnog brtvenog sloja ili geomembrane i geotekstila. Posmini otpor u dodirnoj plohi odreen je s dva parametra: c' (kohezija) i ' (kut unutranjeg trenja), od kojih je c' neovisan a ' ovisan o nor-
4 147
malnim naprezanjima. Ovi se parametri slino klasinim veliinama mehanike tla ispituju na kombinaciji konkretnih materijala za konkretne uvjete u ureaju koji je slian klasinom ureaju za direktno smicanje uzoraka. Aktivna sila koja uzrokuje klizanje du plohe geomebrane direktno je proporcionalna kutu nagiba pokosa, slika 6.10. Posmini otpor odreen je sa: P = c' + G cos tan ' (6.12) A aktivna sila klizanja je: T = G sin (6.13) pa je koeficijent sigurnosti protiv klizanja kvocijent posminog otpora i aktivne sile klizanja. U pretpostavku koja je na strani sigurnosti, da je c'=0, koeficijent sigurnosti protiv klizanja je: = P/T = tan ' / tan (6.14) Ovaj koeficijent sigurnosti mora korespondirati s koeficijentom sigurnosti ope stabilnosti nasipa-brane, pa u skladu s tom veliinom treba projektirati nagibe brtvenih slojeva. U pravilu brtveni slojevi trae manje kutove (manje strme pokose) od nasipa te su stoga oni kritini element za projektiranje unutranjih pokosa bazena i nasipa. To su kutovi koji su uvijek manji od 450. Normalno ako nema prekrivanja brtvenog sloja sitnozrnastim materijalom kutovi mogu biti i vei, pogotovo ako je nosiva konstrukcija beton, odnosno ako se folije oslanjaju na beton. Folije uvijek moraju biti sidrene na vrhu pokosa.
geosintetik
h
N G
G = h N = G cos T = G sin
Slika 6.10: Stanje ravnotee kosog brtvenog sloja
Konstrukcija izvedbe membrane je predmet tehno-ekonomske analize na temelju prostornih, geodetskih, geomehanikih i drugih znaajki lokacije te stanja na tritu vezano za dobavu svih potrebnih materijala kao i naina izvedbe. Takva analiza je predmet izrade glavnog projekta, a konanu odluku donosi investitor na temelju prijedloga izvedbenog projekta odabranog izvoaa.
148 4
AKUMULACIJE U KRU
6.3. Dovod, odvod i drugi elementi akumulacije Dovodni cjevovod i proiavanje Projektiranje dovodnika ovisi o zahvatu (poloaju, kakvoi vode, itd.) i akumulaciji (poloaju, udaljenosti, potrebnoj kakvoi vode, itd), te znaajkama prostora izmeu njih. Mogu biti otvoreni, zatvoreni, pod tlakom, ili sa slobodnim vodnim licem. Projektiraju se po svim pravilima koja se koriste za projektiranje cjevovoda ili kanala. Prethodno proiavanje vode je nuno za izvedbu akumulacija koje se moraju zatiti od: - krupnih suspenzija (krpa, boca, komada drvea i slinih materijala) kako bi se sprijeilo zaepljenje izlaznih cjevovoda te nakupljanje takvih tvari u bazenima, - plutajuih tvari jer iste stvaraju neuglednu sliku i izgled, a na njima se mogu nakupljati bakterije te ptice i druge ivotinje, - masnoa koje stvaraju neugodnu sliku te zaepljuju cijevi i prskalice, - pijeska-lako taloivih anorganskih tvari koje bi mogle dovesti do neplaniranog nasipanja bazena. Razina i tehnologija prethodnog proiavanja ovisi o kakvoi vode koja se zahvaa. Ako se zahvaaju iste vode (podzemna voda, kinica i druge) tada nije potrebno prethodno proiavanje. Ako se zahvaaju povrinske vode koje nose velike koliine suspendiranog i vuenog nanosa i drugih tvari tada je proiavanje neophodno. Uglavnom se koriste talonici prilgoeni izdvajanju krupnijih i finijih anorganskih tvari, grube i fine reetke, te eventualno mastolovi i filteri. Voda se moe proiavati na zahvatu ili prije akumulacije. Krupne suspenzije i vueni nanos se u pravilu izdvajaju na samom zahvatu, a ostale tvari tamo gdje je prihvatljivije graditi i odravati ureaj. Kakvoa vode utjee i na projektiranje dovodnika vode od zahvata do akumulacije tako da i to treba uzeti u obzir kod procjene prihvatljivosti lokacije-rjeenja. Ulazne i izlazne graevine Akumulacija u pravilu ima jedan ulazni cjevovod i jedan izlazni cjevovod. To su mjesta koja su najosjetljivija na vododrivost. Ulazi vode u bazen moraju biti to sigurniji kako bi se sprijeilo oteenje prekrivnih slojeva i nasipa, slika 6.11. Mogu biti u razini ili ispod razine vode. Ulazni cjevovod u odnosu na vododrivost je najjednostavnije i najsigurnije postaviti na krunu nasipa, s time da se konstrukcija akumulacije zatiti od pada i djelovanja mlaza vode-erozije. Ovakvim rjeenjem se izbjegava buenje folije na pokosu bazena. Kad se govori o eroziji tada je prihvatljivije ulaz postaviti ispod razine vode to dalje od nasipa i pokosa bazena. Izlazi moraju sprijeiti otjecanje plivajuih tvari i suspenzija te stoga tre-
4 149
baju imati mogunost zahvaanja vode na svim dubinama, iz svih slojeva. Izlaz se oblikuje ovisno o kakvoi vode u akumulaciji, odnosno koliini suspenzija-algi i eventualno mulja. Ako je voda bez mulja, izlazni cjevovod se postavlja neto iznad dna u betonsko udubljenje kako bi se sva voda mogla iskoristiti odnosno akumulacija isprazniti. Izlazna glava je vertikalna cijev sa nizom otvora tako da se voda zahvaa iz svih slojeva vode vodospremita a ne samo pridnenog , slika 6.12. Ukoliko se eli sprijeiti otjecanje algi iz bazena tada se izlazi moraju opskrbiti odgovarajuim sitima, usisnim koarama i sustavom ispiranja koara. Ako se oekuje taloenje mulja u akumulaciji, tada se izlaz za pranjenje akumulacije izvodi kao posebni element prilagoen izlijevanju muljevite vode s dna (veeg otvora). Na cjevovodima se obino grade betonska okna u koja se postavljaju zatvarai i vodomjeri. To su mala okna veliine koja omoguava smjetaj svih armatura i fazonskih komada. Ako su cjevovodi nadzemni tada su i okna nadzemna i obrnuto, ako su cjevovodi u rovovima tada su okna podzemne izvedbe. To su mala okna veliine koja omoguava smjetaj svih armatura i fazonskih komada. Okna imaju odgovarajue otvore za ulazak sa poklopcem i kljuem. Minimalna visina okana je 1,8 m, a bolje 2,0 m.
ZATITNI SLOJ PIJESKA NAVLAKA CIJEV

MB-30
ULAZNA CIJEV
SPOJNA TRAKA
Slika 6.11: Izvedbe ulaznih graevina
MB-30
IZLAZNA CIJEV
MB-30
IZLAZNA CIJEV
Slika 6.12: Izvedbe izlaznih graevina
Uz izlaz akumulacija moe imati i preljev kao sigurnosnu mjeru. To obino imaju vee akumulacije. Preljev se gradi kao posebna konstrukcija ovisno o nainu gradnje akumulacije i nainu kontrole dotjecanja vode u akumulaciju. Ako je dotok u akumulaciju nekontroliran ili nedovoljno kontroliran tada se obavezno mora graditi sigurnosni preljev kako se ne bi ugrozila stabilnost objekta (nasipa i brane).
150 4
AKUMULACIJE U KRU
Ako akumulacija ima branu i to betonsku, tada se preljev u pravilu gradi na samoj brani. To je tada klasini ravni preljev s preljevnim pragom, brzotokom i slapitem. U sluaju zemljanih nasipa preljev je bolje i jeftinije graditi kao samostojei objekt u samom bazenu. To je tada vertikalni cijevni preljev. Mogue su i druge konstrukcije ovisno o znaajkama akumulacije, uvjetima otjecanja preljevnih voda i okolia. Razina preljeva je maksimalno dozvoljeno punjenje akumulacije, odnosno razina vode. Akumulacije s kontroliranim dotokom u pravilu nemaju preljev jer se razina vode kontrolira putem sustava kontrole dotoka i stanja u akumulaciji. Upravljanjem s dotokom, kontrolira se stanje u akumulaciji i razina vode. Ako je zbog oborina i lokalnog dotoka razina vea od dozvoljene, tada se putem ispusta bazen prazni i razina vode sputa na potrebnu visinu. Ostali objekti Kontrola isparavanja: Da bi se smanjili gubici vode zbog isparavanja, akumulacije se prekrivaju razliitim vrstama pokrova, od laganih krovova do plivajueg pokrova. Pokrivanjem akumulacije sprjeava se preveliko zagrijavanje te isparavanje vode. Pokrivanje akumulacije je dobro i zbog sprjeavanja prodiranja sunevih zraka, odnosno biolokih aktivnosti u vodi, ime se sprjeava pojava algi i planktona koji mogu stvarati probleme (zaepljenje) u distribucionom sustavu vode kao i kod navodnjavanja. Plivajui pokrovi su prikladni kod akumulacija velikih povrina, dok su lagani pokrovi (krovovi) prikladniji kod akumulacija sa manjim slobodnim povrinama (dimenzijama). Postoji vie tehnika i rjeenja kojima se moe umanjiti isparavanje. Na tritu se nudi vie proizvoda. Najvei problem kod prekrivanja je vjetar koji moe ugroziti plivajue elemente ili pokrov. Zbog toga znaajke lokacije u odnosu na vjetar bitno utjeu na izbor rjeenja. Kod odabira rjeenja treba voditi rauna o ponaanju pokrova u sluaju pranjenja akumulacije (sakupljanje, izmicanje, transport, skladitenja, itd.). Lokalno sabiranje kia: U sunim predjelima uz akumulacije se esto od iskopanog materijala grade i nakapne plohe. Viak materijala iz iskopa i lokalni teren iznad akumulacije se odgovarajue planira i koristi za lokalno sakupljanje kia. Nakapna ploha uz akumulaciju, ako se gradi, moe se graditi iz folija ili nekog drugog vodonepropusnog materijala, recimo asfalta i mravog betona. Teren iznad akumulacija mora biti vii i mora omoguavati jednostavnu izgradnju nakapnih ploha te gravitacijski dovod vode do akumulacije. Ovo sakupljanje zajedno sa koliinom kie koja padne na povrinu akumulacije u znaajnoj mjeri moe poveati sigurnost opskrbe vodom.
4 151
Kontrola kakvoe vode: Voda iz vodosprema-akumulacija se mora proistiti na filtrima kako suspenzije (uglavnom alge) ne bi zaepile otvore na kapaljkama sustava za natapanje. Filtriranje se moe provesti zajedniki na izlazu iz vodospreme ili pojedinano na svakom prikljuku korisnika vodoopskrbnog sustava. U pravili se voda filtrira na izlazu iz akumulacije, te potom kod svakog koritenja ovisno o tehnologiji navodnjavanja. Akumulacija, naroito u bezvodnim podrujima, odnosno podrujima bez povrinskih voda je omiljeno stanite za ptice i druge ivotnije koje svojim izmetom obogauju vodu bakterijama i hranjivima. Hranjiva uz vie temperature dovode do intenzivnog razvoja algi to bitno oteava koritenje vode. Zbog toga se kontrola rasta algi mora provoditi, kako se voda ne bi trebala intenzivnije proiavati na nadzemnim ili podzemnim filtrima (biolokim, potopljenim i nepotopljenim). Sigurnost - zatita: Akumulaciju bi trebalo ograditi jeftinijom ogradom kao bi se onemoguio pristup nezaposlenim osobama i ivotinjama u podruje akumulacije. Potrebno je izgraditi i odgovarajui ulaz koji se treba zakljuavati. Uz to oko objekta na ogradu, a posebno na ulazu, je potrebno postaviti odgovarajue znakove/natpise upozorenja i to na vie jezika ako se radi o turistikom podruju. Znakovima jasno treba upozoriti ljude da se radi o zabranjenom podruju. Podruje je posebno opasno za djecu koja bi mogla bez nadzora koristiti bazene za kupanje. Na podruje akumulacije treba sprijeiti dolazak lovaca koji bi mogli biti privueni divljim pticama i ivotinjama koje vrlo esto i rado borave na bazenima i oko bazena. Sve navedeno vrijedi u sluaju da se akumulacija koristi samo za navodnjavanje. U svim drugim sluajevima nadzor i upravljanje akumulacijama treba prilagoditi namjeni. Podruje uz bazen treba na vie mjesta opskrbiti dobro vidljivim plivajuim pojasevima za spaavanje ili plovilima, a sve kako bi se sprijeilo eventualno utapanje. Kako bi se sprijeilo odnoenje vjetrom ili ivotinjama-pticama nakupljenog smea i plivajueg otpada koje se sakuplja, isto je potrebno skladititi u odgovarajue kontejnere i pokrivati. Prostorije za osoblje: Na podruju akumulacije, eventualno treba izgraditi i prostorije za uposlene. Objekt treba imati odgovarajue urede, sanitarni vor, tueve, skladini prostor i druge prostorije potrebne za pogon i odravanje. Uz objekt treba izgraditi i potrebno parkiralite. Normalno, ovakav objekt se
152 4
AKUMULACIJE U KRU
projektira i gradi u skladu s propisima to ukljuuje sve instalacije i zatite. Male akumulacije uglavnom nemaju ovakav objekt, a ako ga imaju tada je to manji, jednostavniji i jeftiniji objekt, recimo kontejner, koji slui da bi se u njemu odloila osnovna oprema za odravanje sustava, sklonili uposleni u sluaja iznenadnog loeg vremena. Ureenje prostora: Na prostoru akumulacije kod projektiranja voditi rauna da se duljina putova racionalizira. Uz to potrebno je predvidjeti trase i potrebne objekte kako bi se pristupilo svim ulazima i izlazima, oknima i ureajima. Akumulaciju treba zatitit od vanjskih voda i oborinskih voda kako ne bi dolo do ispiranja nasipa i njihove destabilizacije. Potrebno je izgraditi obodne jarke i sustav odvodnje povrinskih voda. Ako treba i ako je mogue, ove vode se mogu koristiti i za punjenje akumulacije. Prostor se moe odgovarajue urediti kako bi se to vie maskirao i zatitio, odnosno uklopio u okoli. U tim smislu se provodi odgovarajue hortikulturno ureenje prostora i njegovo uljepavanje. 6.4. Upravljanje i odravanje Svaki objekt treba odravati i odgovarajue upravljati ma koliko jednostavan ili velik bio. Tako i akumulacije treba odravati kako bi se ostvarivali predvieni ciljevi. Rutinsko odravanja i upravljanje se sastoji u slijedeem: - Motrenje ulaznih i izlaznih koliina vode; - Kontrola vodonepropusnosti i stabilnosti nasipa i bazena; - Jednom mjeseno kontrolirati: o protok vode, ulaznu i izlaznu graevinu; o eroziju nasipa i obala; - Odravanje i ienje ureaja za prethodno proiavanje (ienje reetki i pjeskolova); - Odravanje i ienje ureaja za naknadno proiavanje (izdvajanje algi i suspenzija); - Rezanje trave te vaenje obrataja iz bazena kada je potrebno, a najmanje 2 do 3 puta godinje; - ienje graevina-cjevovoda na ulazu i izlazu kako bi se odstranile nakupine, obrataj, naplavine i druge tvari; - ienje pjene i nakupina sa povrine bazena; Redovito jednom godinje bilo bi dobro akumulaciju isprazniti te provesti detaljnu kontrolu stanja dna i pokosa bazena. Isto tako bi bazen trebalo oistiti od mulja i drugih nakupina. U sklopu akumulacije, uglavnom veih, treba instalirati i meteoroloku stanicu te organizirati mjerenje temperature i oborina.
4 153
Preduvjet za dobar rad ureaja je dobar trening i kolovanje radnika. Oni moraju znati procese u akumulaciji, te nain izgradnje akumulacije i s tim u vezi potrebno odravanje objekta. Detalji mogue izvedbe akumulacija dati su u prilogu.
Dokumentacija
1. 2. Margeta, J. Uvod u sistemsko inenjerstvo u projektiranju i upravljanju akumulacijama, Graevinski fakultet, Split, 1993. Salas, J. D., Delluar, W., Jevevi, V. Applied Modelling of Hydrologic Time Series, Water Resources Publications, Littleton, Colorado, USA, 1980. McMahom, T. A., Meim R. G. Reservoir Capacity and Yield, Elsevier Scientific Publishing Company, Amsterdam, Netherlands, 1978. Moran, P. A. P. A probability theory for dams and storage systems, Australian Journal of Applied Science, &:116, 1954. Moran, P. A. P. The Theory of Storage, Methuen, London, 1959. Gould, B. W. Statistical methods for estimating the design capacity of dams, Journal of the Institute of Engineers, Australia, 33(12): 405-416, 1961. Duckstein, L., Plate, E. J. Engineering Reliability and Risk in Water Resources, Martinus Nijhoff Publishers, Boston, USA, 1987. Ervin Nonveiller, Nasute brane - projektiranje i graenje, kolska knjiga Zagreb, 1983. Stoji, P., Hidrotehnijke graevine I. II. i III., Graevinski fakultete, Split, 1997. Babi, B, i surdnici, Geosintetici i graditeljstvu, HDGI, Zagreb 1995. Jevevi, V. Hidrologija, Beograd, 1956. Margeta, J. Osnove gospodarenja vodama, Graevinski fakultet, Split, 1992. Rubini, J. Bilanciranje akumulacija za navodnjavanje, Prirunik za hidrotehnike melioracije, III. Kolo, Knjiga 1., Rijeka , 2003.
3. 4. 5.
6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.
154 4
UZDUZNI PRESJEK
b 0,5 m SLOBODNI PROSTOR RAZINA VODE
1:2
OVISNO O VOLUMENU 1-3m a b OVISNO O VOLUMENU 1-3m
1:2
TEREN h
1:2 1:2
TEREN DUBINA ISKOPA FOLIJA PIJESAK
DETALJ SIDRENOG JARKA
DETALJ ULAZNOG CJEVOVODA

TIPICNO RJEENJE VODONEPROPUSNOSTI DOVODNE CIJEVI
ZATITNI SLOJ PIJESKA NAVLAKA
CIJEV
Prilog A
NASIP ZA SIDRENJE (FINI MATERIJAL IZ ISKOPA) FOLIJA PIJESAK min 10 cm NASIP
SPOJNA TRAKA
DETALJ OBLOGE
RAZINA VODE GUMENA BRTVA ZLIJEB OD NEHRAJUCEG CELIKA
DETALJ IZLAZNOG CJEVOVODA

FOLIJA ZATITNI SLOJ PIJESKA SIDRENI ZLJEBOVI NASIP
AKUMULACIJA
VODA FOLIJA PIJESAK min 10 cm TEREN (PORAVNAT I ZBIJEN)
IZVEDBA SA NEPOKRIVENOM
FOLIJOM
MB-30
IZLAZNA CIJEV BETONSKO IZLAZNO OKNO TEREN
AKUMULACIJE U KRU
4 155
0,5 m
156 4
UZDUZNI PRESJEK
OVISNO O VOLUMENU 1-3m
SLOBODNI PROSTOR RAZINA VODE
1:2
OVISNO O VOLUMENU 1-3m
TEREN
1:2 1:2
1:2
TEREN
DUBINA ISKOPA
FOLIJA PIJESAK
DETALJ OBLOGE
RAZINA VODE
DETALJ SIDRENOG JARKA
DETALJ ULAZNOG CJEVOVODA

TIPICNO RJEENJE VODONEPROPUSNOSTI DOVODNE CIJEVI ZATITNI SLOJ PIJESKA NAVLAKA
CIJEV
SPOJNA TRAKA SPOJNA TRAKA
Prilog B
VODA KAMEN AKAVAC DO NAJVIE 10 cm FINI MATERIJAL BEZ KAMENA d=20 cm PIJESAK ILI SITNOZRNATI MATERIJAL d=10 cm FOLIJA PIJESAK min 10 cm NOSIVA PODLOGA KAMEN AKAVAC DO NAJVIE 10 cm FINI MATERIJAL BEZ KAMENA d=20 cm PIJESAK ILI SITNOZRNATI MATERIJAL d=10 cm FOLIJA PIJESAK min 10 cm NASIP
DETALJ IZLAZNOG CJEVOVODA

GUMENA BRTVA
ZLIJEB OD NEHRAJUCEG CELIKA SIDRENI LJEBOVI
AKUMULACIJA
MB-30
IZVEDBA SA POKRIVENOM
BETONSKO IZLAZNO OKNO TEREN
FOLIJOM
NASIP
IZLAZNA CIJEV

Bazeni

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bazeni

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

4

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

2. METODE STVARANJA POVRINSKIH VODOSPREMITA

Slika 2.1: Dolinski rezervoar-akumulacija

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

3. OSNOVNI ELEMENTI I PROCESI U VODOSPREMITIMA I OKOLIU

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

2723/-(1( 25* 79$5,

Slika 3.1: Osnovni bioloki procesi u akumulacijama

+(7(52752)1( $(52%1( %$.7

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

0,61* Patm * (Ts Ta ) 1000 * (es ea )

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

4. VOLUMENSKE JEDNADBE VODOSPREMITA

dobijemo jednu jednostavniju diferencijalnu jednadbu oblika:

Uvodei nove odnose, kao to je:

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Diferencirajui ovaj volumenski izraz dobije se:

- svi izlazi j = 1, . ... , mO u vremenskom intervalu ti - neto ukupni ulaz za interval ti

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Slika 4.1: Bruto i neto volumen

5. SISTEMSKI PRISTUP PLANIRANJU I PROJEKTIRANJU KAPACITETA AKUMULACIJA

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

S = f Qdot , Qist , P(Qist )

korisni izlaz ulaz

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Slika 5.1: Krivulja masa - puna regulacija sa srednjim ulazom i izlazom

Slika 5.2: Kumulativni dijagram

Slika 5.3: Djelomina regulacija protoke

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Prvo se izraunaju neto potrebne koliine vode u sezoni navodnjavanja (Vn):

Vnt = Vint ; Vint = Qint, j

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Slika 6.1: Mala akumulacija u kru - koritenje prirodnih depresija i prostora

Slika 6.2: Mala akumulacija u kru - iskopom prostora bazena

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

F M AKSI ALN A R AZI A VO D E M N D/ 2 D 1 D/ 2

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

B = 1+ A H Postoji vie empirijskih kriterija: Biro of Reclamation (USA): B =

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Slika 6.4: Hidrostatski tlak na uzvodni ekran

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

1 [c'+( u )tg '] Fs

Slika 6.5: Izvedba pokosa nasipa

a) nepokrivena folije na prirodnom terenu

b) nepokrivena folija na betonskoj podlozi

c) pokrivena folija sa slojem koji je prohodan

Slika 6.6: Izvedbe pokosa u funkciji podloge folije

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

BETO N SKA O BLO G A PO VR I A VO D E N

Slika 6.7: Izvedba zatite od valova

Slika 6.8: Gravitacijska brana praktini profil

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

Folija "A" 12-20 mm 12-20 mm

Spoj varenjem (ljepljenjem)

Spojevi varenjem (izvode se istovremeno) Kanal za ispitivanje komprimiranim zrakom

F o lija "A "

Slika 6.9: Izvedba spoja geomebrane

Prirunik za hidrotehnike melioracije III - 3

2723/-(1( 25* 79$5,

+(7(52752)1( $(52%1( %$.7