Oscar WILDE Slika Doriana Graya

UVODNA RIJE

Umjetnik je stvaralac lijepoga.

Umjetnosti je svrha da otkriva sebe, a pritaji umjetnika.

Kritik je ovjek kojemu uspijeva da utisak to ga je primio od neega lijepog, izrazi u nekom drugom obliku ili oblikuje s pomou neke nove materije.

Najvii i najnii oblik kritike jest neka vrsta autobiografije.

Tko u lijepome iznalazi ruan smisao, poroan je i bez ljupkosti, a to je mana.

Tko u lijepome iznalazi lijep smisao, kulturan je, i za takva ovjeka jo ima nade.

Meu izabrane spadaju oni, koji u lijepim stvarima vide samo Ljepotu.

Nema moralnih ili nemoralnih knjiga. Ima samo dobro ili loe pisanih knjiga, i to je sve.

Nevoljkost, to je devetnaesto stoljee osjea prema realizmu, jest bijes kojim

kipti Caliban1 kad gleda svoj nakazni lik u ogledalu.

Nevoljkost, to je devetnaesto stoljee osjea prema romantici, jest bijes to ga osjea Caliban kad u ogledalu ne vidi svoga lika.

Moralni ivot ovjekov prua umjetniku glavnu grau, ali moral umjetnosti u biti je savrena primjena nesavrenih sredstava.

Umjetnik nikada ne eli da ita dokazuje. A ak se i istine mogu dokazivati.

Umjetnik nema nikakvih etikih naklonosti. Etika naklonost u umjetnika znai neoprostiv manirizam.2

U umjetnika nema morbidnosti. Umjetnik je kadar sve izraziti.

Misao i jezik umjetnikovo su orue.

Poroci i vrline umjetnikova su graa.

S obzirom na oblik, glazba je praoblik umjetnosti. S obzirom na osjeaj, gluma je najsavrenija umjetnost.

Sva je umjetnost povrina i simbol u isti mah.

Umjetnik, koji ruje ispod povrine, ini to na vlastitu pogibao.

Caliban zlobna nakaza u Shakespeareovoj Buri. (Prev.) Manirizam stil u likovnoj 'umjetnosti (15301600); u prenesenom smislu: umjetniko stvaranje bez osobne invencije; pretjerivanje, ukoenost. (Prev.)
2

Tko izmeu redaka pronalazi simbole, ini to na vlastitu pogibao.

U umjetnosti se ogleda zapravo promatra, a ne ivot.

Suprotna miljenja o nekom umjetnikom djelu dokazuju njegovu novost, raznolikost i ivotnu sposobnost.

Kada su kritici nesuglasni, evo dokaza da je umjetnik u suglasnosti sa samim sobom.

Moemo oprostiti ovjeku kada stvara neto korisno, sve dok se sam ne pone diviti svome djelu. Jedino opravdanje za ovjeka koji stvara neto beskorisno, jest u tome to se neizmjerno divi svome djelu.

Sva je umjetnost sasvim beskorisna.

OSCAR WILDE

I POGLAVLJE

Atelijer bijae sav proet tekim mirisom rua, a kad bi ljetni povjetarac pokrenuo drvee u vrtu, kroz vrata bi se irio mr jorgovana ili jo njenijo miomir ruiasto rascvala trnova gloga.

Leei na divanu od perzijskih bisaga i puei kao obino bezbroj cigareta, lord Henry Wotton mogao je iz svoga kuta upravo jo nazreti treperavi sjaj medenoutih i medenoslatkih cvjetova zanovijeti, kojoj uzdrhtale grane kao da

su jedva nosile teret svoje rasplamsane ljepote; a na mahove prhnule bi po dugim zastorima od sirove svile, kojima su veliki prozori bili zastrti, fantastine sjenke ptic u letu, i to bi lepetanje za trenutak ostvarilo neki japanski ugoaj, pa bi ga podsjetilo na one blijede poput jantara ute slikare u Tokiju, koji posredstvom neke izvjetaeno ukoene umjetnosti nastoje da u ovjeku pobude osjeaj brzine i pokretljivosti. Uslijed priguena zuja pela, promiui kroz visoku nepokoenu travu ili kruei jednolino uporno oko opraenih zlatnih aica nasumce izrasla kozinca, tiina kao da je bivala jo tjeskobnijom. Potmulo brujanje Londona bijee nalik na daleko orguljanje u dubokom basu.

Nasred sobe, na uspravno namjetenu slikarskom stalku, stajae slika neobino lijepa mladia, u naravnoj veliini, a malo podalje, suelice slici, sjedio slikar Basil Hallward, koji je prije nekoliko godina napreac bio nestao, te je njegovo ieznue silno odjeknulo i izazvalo kojekakva nagaanja.

Slikar promatrae draesni i umilni lik, to se tako divno odraavao u njegovoj umjetnosti, pa mu radostan smijeak zatitra na licu i kao da se tamo ugnijezdi. No onda se ovaj mahom tre i, stiui oi, uze pritiskati one kapke, kao da se boji da se ne prene iz toga udnog sna; bijae da ga eli zadrati u svojoj svijesti.

To vam je najbolje djelo, Basile, najbolje to ste ga ikad stvorili ree lord Henry lagano i odmjereno. Morate sliku dogodine bezuvjetno poslati u Grosvenor.3 Akademija je suvie velika i vulgarna. Kad bih god poao onamo, ili je bilo toliko ljudi te nisam vidio slika, a to je strano, ili je bilo toliko slika te nisam vidio ljudi, a to je jo stranije. Doista je Grosvenor jedino pravo mjesto za vas.

Grosvenor Grosvenor Gallery, izlobena dvorana na Grosvenor Squareu u Londonu. (Prev.)

 Ne vjerujem da u je uope izloiti odvrati slikar i zabaci glavu na onaj udan nain, zbog ega su mu se ve njegovi prijatelji u Oxfordu smijali. Ne, tu sliku neu nikamo poslati.

Lord Henry nabra obrve i pogleda subesjednika kroz prozrane plavkaste oblake dima, to su se u udnovatim kolutima sukali iz njegove cigarete, veoma proete opijumom.

Uope je neete nikamo poslati? Ali zato, dragoviu? Imate li nekih razloga? Vi ste slikari doista pravi udaci! inite sve i sva da doete na glas. A tek to se proslavite, a vi slavu pod noge. To to namjeravate, vrlo je smijeno, jer na svijetu postoji samo jedna stvar koja je gora od popularnosti, kada svatko o vama govori, a to je kada nitko o vama ne govori. Tom biste se slikom izdigli iznad svih mladih u Engleskoj, a svi stari slikari naprosto bi pomahnitali od zavisti, ukoliko su stari uope jo sposobni da bilo to osjete.

Znam da ete mi se smijati otpovrnu no ja je zaista ne mogu izloiti. U njoj ima i suvie moje osobnosti.

Lord Henry protegnu se na divanu i zasmija.

Da, znao sam da ete tako reagirati; ali ipak, to rekoh, iva je istina.

U njoj ima i suvie vae osobnosti! Dajem vam rije, Basile, da nikada nisam ni slutio da u vas ima toliko tatine; i ja doista ne vidim nikakve slinosti izmeu vas, onako mrka lica snanih crta, a kose mrke poput uglja, i ovoga mladog Adonisa koji kao da je sav stvoren od bjelokosti i ruina lia. Ta dragi Basile, to je pravi Narcis, a vi tja, vi, dabome, imate produhovljeno lice i sve to k tome spada. Ali ljepota istinska ljepota prestaje gdje produhovljena izraz

poinje. Duh je sam po sebi neka vrsta prekomjernosti te unitava sklad svaijeg lica. U asu kada ovjek sjeda da razmilja, on vam se sav preobrazi u nos ili elo ili u kakvu drugu grdobu. Ta pogledajte samo intelektualce koji su imali uspjeha u svojoj profesiji. Oni su izrazito runi! Dakako, izuzevi crkvu. No sveenici, dabome, ne misle. Kad je biskupu osamdeset godina, on i dalje govori ono isto to je govorio kao osamnaestogodinji mladi i, razumije se, uslijed toga uvijek izgleda upravo draesno. Va tajnoviti mladi prijatelj, ije mi ime niste odali, ali me njegova slika ipak oarala, taj vam nikad ne razmilja. U to sam uvjeren. On vam je nekakvo tupoumno lijepo bie, koje bi moralo biti vazda u vaoj blizini, zimi, kada nema svijea da u nj gledamo, a ljeti, kada elimo da neim osvjeimo duh. Ne obmanjujte se, Basile: Vi niste nimalo nalik na nj. Niste me pravo razumjeli, Harry4 otpovre umjetnik. Naravno da nisam nalik na nj. To mi je savreno jasno. I doista, da sam nalik na nj, to mi ba nikako ne bi bilo drago. Zato slijeete ramenima? Istinu vam govorim. Postoji neka tragina sudbina svih onih koji u tjelesnom ili duevnom pogledu nisu poput drugih ljudi, nalik na traginu sudbinu kraljeva, na ija lutanja i na ije zablude neprestano nailazimo prouavajui povijest svijeta. Mnogo je bolje kada se ne razlikujemo od svojih blinjih. Samo rugobe i tupoglavci uivaju ivot po miloj volji. Oni mirno samo sjede i dokono promatraju raspomamljenu igru ivota. Ne znajui za pobjede, ne znaju ni za poraze. Oni naprosto ive kao to bismo svi mi morali ivjeti: nesmetano, ravnoduno i bez trzavica. Ne donose nesreu drugima, ali ni drugi njih nikada ne guraju u nesreu. Mi teko plaamo i ispatamo za sve ono to nam bogovi daju: vi, Harry, za svoj poloaj i bogatstvo, ja za svoje znanje, za svoju umjetnost ukoliko ona uope to

Harry umanjenica od Henry. (Prev.)

vrijedi a Dorian Gray za svoju ljepotu.

Dorian Gray? Tako li se zove? upita lord Henry prolazei atelijerom prema Basilu Hallwardu.

Da, tako se zove. Nisam namjeravao da vam odam njegovo ime.

Ali zato ne?

O, to vam ne bih mogao tono objasniti. Kada nekoga jako, jako volim, nikad nikome ne odajem njegova imena. Osjetio bih to, kao da izruujem dio njega samoga. S vremenom sve vie volim tajnovitost. ini se da je to jedini nain, na koji uspijevamo da nam se moderni ivot priinja misterioznim i zamamnim. I najobinija stvar ima svoju dra, ako je krijemo pred drugima. Kada otputujem iz grada, nikada ne velim svojima kamo odlazim. Jer kada bih to uinio, propade mi sve veselje toga putovanja. Moda je to luda navika, ali ona u neku ruku unosi mnogo romantike u na ivot. Bit e da me zbog toga smatrate luckastim?

Ni najmanje odgovori lord Henry. Ne, doista ne, dragi Basile. Vi kao da zaboravljate da sam oenjen, i da je jedna od mnogih branih drai u tome to su i mu i ena primorani da ive ivotom uzajamne pretvornosti i licemjerja. Ja nikada ne znam gdje mi je ena, a ona opet nikada ne zna to ja radim. Kada se gdje susretnemo a i to se ponekad deava kada smo oboje pozvani na kakav objed ili se sastanemo na Vojvodinu imanju, onda priamo jedno drugom najnevjerojatnije stvari, a lice nam ozbiljno, da ne moe biti ozbiljnije. Moja ena to sjajno umije, kudikamo bolje od mene. Nema toga da se ona zaree u pogledu svojih sastanaka, a meni se to uvijek deava. No ako me ulovi u lai, boe sauvaj da plane. A ja kadikad upravo zaelim da plane; ali ona tek prsne u smijeh, i to je sve.

 Mrsko mi je sluati vas, Harry, kako vi to govorite o braku nato e Basil Hallward prilazei vratima to vode u vrt. Uvjeren sam da ste zapravo vrlo dobar mu, te se samo stidite svojih branih vrlina. Doista ste udan svat. Nikada od vas nije uti ni rijei o neemu moralnom, a ipak, nikada da poinite to loe. Sav taj va cinizam naprosto je neto namjeteno.

A za me je opet prostoduna prirodnost namjetenost, i to namjetenost koja me moe najvie razdraiti uskliknu lord Henry smijui se. I obojica mladih ljudi pooe zajedno u vrt te sjedoe na dugu klupu od bambusove trstike, u sjeni visoka lovorikova dbuna. Po glatkom je liu arala suneva svjetlost. U travi podrhtavahu bijele tratinice.

Uneke lord Henry izvue sat, te e tiho:

Na alost, sada mi valja poi, Basile; ali prije nego poem, morate mi bezuvjetno odgovoriti na pitanje to sam vam ga maloas postavio.

I to? javi se slikar gledajui uporno u zemlju.

Ta znate vi vrlo dobro.

Ne znam, Harry.

Pa dobro, ponovit u ga. elim da mi objasnite zato neete izloiti sliku Doriana Graya. elim da ujem od vas pravi razlog.

Ve vam rekoh pravi razlog.

 Ne, niste ga iznijeli. Rekoste da u toj slici ima i suvie od vae osobe. Ali to je djetinjarija.

Harry prihvati Basil Hallward gledajui svoga subesjednika u lice svaki portret to je slikan s osjeajem, jest slika samog umjetnika, a ne njegova modela. Osoba koju slika prikazuje, samo je povod i zgodna prilika. Slikar ne otkriva u arenilu boja tu osobu nego sebe. Evo, dakle, zato ne elim izloiti ovu sliku: bojim se da sam u njoj razotkrio tajnu svoje due.

Lord Henry se zasmija.

A kakva je to tajna? upita on.

Rei u vam odgovori Hallward, ali mu se na licu vidje da je zbunjen.

Sav gorim od radoznalosti, Basile proslijedi prijatelj gledajui u nj.

O, nije to bogzna to, Harry povrnu slikar i sve se bojim da me neete razumjeti. Moda mi ak neete ni povjerovati.

Lord Henry se smijeio; sagnuvi se, ubra u travi tratinicu ruiastih latica, te je stade paljivo motriti.

Znam posigurno da u vas razumjeti pripomenu razmatrajui vrlo pomnjivo malo okruglo zlaano cvjetite, okieno prljenom bijelih latica i u sve mogu povjerovati, samo ako je sasvim nevjerojatno.

Povjetarac stre s drvea pokoji cvijet, a teki grozdovi jorgovana prenaikani bezbrojnim zvjezdicama, zibahu se amo-tamo u zaparnom zraku. Negdje udnu

vrtnog zida zrikavac stade zrikati, i poput plave niti prolepra velika tanana libela zagasitih prozranih krila. Lord Henry kao da je uo otkucaje srca Basila Hallwarda, i u udu se pitao to li e mu ovaj ispriati.

Evo, u emu je cijela stvar otpoe slikar nakon kratke utnje. Prije dva mjeseca pooh na jedan od onih velikih prijema to ih prireuje lady Brandon. Ta znate da se mi jadni umjetnici moramo od vremena do vremena pokazivati u drutvu, naprosto s razloga da podsjetimo opinstvo kako mi nismo nikakvi divljaci. U fraku i s bijelom kravatom, kako mi jednom sami rekoste, moe i burzovni meetar izgledati kao uljuen ovjek. Elem, poto sam tako desetak minuta askao s nekim razmetljivo nakinurenim udovicama i dozlaboga dosadnim lanovima Akademije, napreac osjetih kako me netko gleda. Okrenuh se napola i tada prvi put ugledah Doriana Graya. Kad nam se pogledi sukobie, osjetih kako blijedim. Spopade me neka udna tjeskobnost. I tada znadoh da stojim licem u lice s ovjekom ija je sama linost tako snano na me utjecala da e me, ako joj se ne oduprem, svega proeti, ovladati cijelim mojim biem, mojom duom, pa aik i mojom umjetnou. Nikad nisam elio da bilo kakvi vanjski utjecaji zadiru u moj ivot. Vi, Harry, i sami znate da sam uvijek, ve po naravi svojoj bio neovisan. Uvijek sam bio svoj gospodar; barem sam to bio dok se ne naoh s Dorianom Grayom. A onda... ali ni sm ne znam kako da vam to objasnim. Neto mi je kanda govorilo da sam se opasno pribliio nekoj stranoj prekretnici u svom ivotu. Spopalo me neko udno uvstvo, da mi Usud sprema divna radovanja i divne slatkobolne patnje. I obuze me neki strah, okrenuh se i htjedoh otii iz dvorane. Ali me na to nije nagnala savjest: bijae to kukavtina. Ne diim se nimalo to sam pokuao pobjei.

Uistinu, Basile, savjest i kukavtina zapravo su jedno te isto. Savjest je samo ime pod kojim je ta tvrtka ubiljeena u trgovaki registar. I nita drugo.

 To vam ne vjerujem, Harry, a ni vi sami u to ne vjerujete. Meutim, svejedno s kojeg razloga moda me na to natjerao ponos, jer neko sam bio vrlo ponosan! ja bre-bolje na vrata. I, razumije se, tu se spotakoh o lady Brandon. 'Ta valjda ne kanite da nas ve napustite, gospodine Hallwarde?' zakrijeti. Znate ve onaj njezin neobini, cikavi glas?

Da, paunica je ona po svemu, samo ne po ljepoti doeka lord Henry upkajui tratinicu dugim nervoznim prstima.

Nikako da je se otresem. Vodila me do nekakvih kraljevskih visosti, do nekih ljudi s najviim odlijima,5 pa do nekih vremenih dama s golemim dijademima i papagajskim nosinama. Nazivala me svojim prvim i najmilijim prijateljem. Prije toga svega sam je jedanput vidio, ali je ona sebi utuvila u glavu da me uini salonskim junakom dana. ini mi se da sam upravo tada imao uspjeha s nekom slikom, barem su se bulvarske novine raspisale o njoj, a po takvim se naklapanjima u devetnaestom stoljeu sudi da li e nekog ovjeka proglasiti besmrtnim. Odjednom se naoh licem u lice s onim mladiem, ija me vanjtina tako udno potresla. Bijasmo sasvim blizu jedan drugome, te se malne ne dodirnusmo. Pogledi nam se ponovo ukrstie. Znam, bijae to lakomisleno, ali ja zamolih lady Brandon da me njemu prikae. A moda to i nije bilo ba tako lakomisleno. Naprosto se nije moglo izbjei. I da se nismo upoznali, nas dvojica bismo ipak zametnuli razgovor. O tome sam uvjeren. To mi poslije ree i Dorian. I on je osjetio kako je sudbina htjela da se upoznamo.

A kako je lady Brandon prikazala toga udesnog mladia? upita ga prijatelj. Znam, kako ona upravo gori od elje da o svakom svome gostu dade saet slikovit prikaz. Sjeam se kako me jedanput dovela do nekoga divljanog
5

U originalu: Stars and Garters: star-zvijezda (vitekog) reda; Garter (Order of the Garter) najvie englesko odlije, orden Podvezice (osnovao ga 1530. Eduard III). (Prev.)

starkelje sasvim crvena lica, ije su prsi bile naikane ordenjem i napirlitane vrpcama, te uzela da mi uz tragino siktanje, savreno ujno svima koji su bili nazoni u salonu, apue u uho najudnovatije pojedinosti o tom ovjeku. Morao sam naprosto pobjei. Ja naime volim da sm otkrivam kod ljudi sve ono to me zanima. Ali lady Brandon postupa sa svojim gostima ba tako kao to izvritelj postupa s predmetima izloenim na drabi. Ona tako dugo tumai i objanjava sve o njima, da od njih uope vie nita ne preostaje, ili vam veli ama sve, samo ne ono to ovjek eli o njima znati.

Jadna lady Brandon! Vi, Harry, ba nemilo sudite o njoj! izusti Hallward bezvoljno.

Dragi prijatelju, ona je pokuala da u svojoj kui stvori knjievni salon, a uspjelo joj da otvori tek restauraciju. Pa kako onda da joj se divim? Ali recite mi, ta vam je ispriala o gospodinu Grayu?

O, spomenula je neto nalik na: 'Draestan mladi njegova majka i ja bijasmo nerazdruive. Nikako da se sjetim ime se bavi sve se bojim da se niim ne bavi o, pa naravno! svira klavir, ili da nije violina, dragi gospodine Gray?' Ni jedan od nas dvojice nije mogao a da se ne nasmije, te se uas sprijateljismo.

Smijeh i nije ba tako lo poetak prijateljstva, a svakako je njegov najbolji svretak odslovi mladi lord te ubra jo jednu tratinicu.

Hallward zavrtje glavom:

Vi i ne znate to je prijateljstvo, Harry promrmlja kao to ne znate ni to je neprijateljstvo. Vi svakoga volite, a to drugim rijeima znai da su vam svi

ljudi jednako ravnoduni.

Va sud o meni strano je nepravedan! usklikne lord Henry i zabaci eir gledajui gore u oblaie, to su poput smrenih povjesm blistavobijele svile sukali tirkiznomodrom polutkom ljetnoga neba. Da, strano nepravedan. Ja i jo kako umijem praviti razlike izmeu ljudi! Za prijatelje biram lijepe ljude, za znance dobronamjerne, a za neprijatelje mudre. ovjek mora biti oprezan i preoprezan kada bira svoje prijatelje. Ja nemam ni jednoga koji je lud. Svi su moji prijatelji ljudi na izvjesnom intelektualnom nivou, i svi me cijene. Jesam li jako uobraen? Sve mi se ini da jesam.

To se i meni ini, Harry. No prema vaoj kategorizaciji bit e da me ubrajate samo u svoje znance?

O Basile, stari drue, vi ste za me mnogo vie nego znanac.

A mnogo manje nego prijatelj. Dolazim vam, dakle, kao neki brat?

Kakav brat! Ne spominjite mi brau! U mom starijem bratu zapekla se dua pa nikako da umre, a mlaa mi braa kao da i ne rade nita drugo nego samo umiru.

Harry! prekori ga Hallward namrtena ela.

Dragi prijatelju, ja sam se, dakako, malo naalio. Ali ne mogu na ino; prezirem svoje srodnike. Bit e da to dolazi otud to nitko od nas ne trpi ljude koji imaju sline pogreke kao mi sami. Potpuno se suglaujem s engleskim demokratima, koji se bune protiv takozvanih opaina vladajuih klasa. Mase osjeaju da bi pijanstvo, zatucanost i nemoralnost zapravo morali biti njihove

specifine osobine, te smatraju za povredu svojih iskljuivih prava ako se tko od nas blamira. Kada je jadni Southwark imao svoju brakorazvodnu parnicu, njihova je srdba bila upravo velianstvena. Ali ja ipak drim da ni deseti dio proletarijata ne ivi besprijekornim ivotom.

Ne bih se mogao sloiti ni s jednom vaom rijei, a ak bih rekao da ni vi u to ne vjerujete, Harry.

Gladei svoju mrku bradicu, lord Henry tuckae po vrku lakovane cipele svojim tapom od ebanovine, ukraenim malom kiankom:

Vi ste, Basile, Englez, Englez skroz naskroz! Ve ste me za to danas drugi put prekorili. Ako pravom Englezu priopimo neku misao a to je uvijek preuranjeno i opasno njemu ni u snu ne pada na um da razmilja je li ta ideja dobra ili loa. Za nj je samo to vano da li sm subesjednik vjeruje ili ne vjeruje u to to je rekao. Meutim, vrijednost neke misli nema ama ba nikakve veze s potenjem onoga koji je izrazio. I doista, sva je prilika da e ta ideja biti duhovitija to je neiskreniji ovjek koji je izrekao, jer u tom sluaju ona nee poprimiti nita od njegovih potreba, elja i predrasuda. No ja ne namjeravam da s vama raspravljam o politici, sociologiji i metafizici. Meni su ljudi uvijek miliji od nael, a najmiliji mi na svijetu jesu ljudi bez ikakvih nael. Priajte mi jo neto o Dorianu Grayu. Kako se esto sastajete s njim?

Svakog dana. Bio bih nesretan alko ga na jedan dan ne bih vidio. Ja naprosto ne mogu bez njega.

Kako je to udno! Uvijek sam mislio da je vama stalo samo do vae umjetnosti.

 Moja umjetnost i on za me su sad jedno uozbilji se slikar. Ponekad mislim, Harry, da u svjetskoj povijesti postoje samo dvije vane epohe. Prva je uvoenje neke nove tehnike u umjetnosti, a druga je epoha za me pojava neke nove osobe u umjetnosti: ono isto to je pronalazak slikanja uljenom bojom znaio za Mleane, to je Antinoosovo lice6 znailo za poznije grko kiparstvo, i to e jednoga dana lice Doriana Graya znaiti za mene. Ne radi se tu samo o tome da slikam, crtam i skiciram njegov lik. Naravno, sve sam to inio. No on je za me mnogo vie od modela, od ovjeka koji sjedi kao model. Ja dodue ne tvrdim da sam nezadovoljan s onim to sam po njemu stvorio, ili da je njegova ljepota takva te Umjetnost ne raspolae sredstvima da je izrazi. Niega nema to Umjetnost ne bi mogla izraziti, i ja znam kako je sve ono to sam radio, otkako sam se upoznao s Dorianom Grayom, dobro, ak najbolje to sam ikad u ivotu stvorio. Ali na neki udan nain ne znam da li ete me shvatiti? njegova mi je osobnost otkrila neku novu vrstu umjetnosti, neki posve nov stil. Sada vidim stvari posve drugaije, sasvim ih drukije osjeam, i ja mogu stvarati ivot na nain koji mi je dosad bio neznan i nedokuiv. 'Sanjani oblik u danima naim prepunim misli' tko li to ree? Ne sjeam se vie; ali ba je to to za me znai Dorian Gray. Sumnjam da li uope moete pojmiti to za me znai ve sama nazonost toga djeaka jer za me je on jedva vie od djeaka, mada je ve prevalio dvadesetu o, ve sama njegova nazonost! A da ni sam nije toga svjestan, on mi razotkriva linije jedne nove kole, u kojoj je saet sav ar romantike i sva savrenost grkog duha. O, taj sklad izmeu tijela i due! Mi smo to u svojoj ludosti sami rastavili, te izmislili neki realizam, koji je tako prost, i idealizam, koji je tako isprazan. O Harry, kada biste samo znali to je za me Dorian Gray! Sjeate li se onoga mog krajolika, za koji mi je Agnew nudio silne pare, a ja tu sliku nisam nikako htio dati iz ruke? To je jedna od mojih najboljih stvari. A zato? Zato to je dok sam je radio, Dorian Gray sjedio pored
Antinoos A. iz Bitinije, ljubimac cara Hadrijana, mladi savrene ljepote; prikazan na mnogim antikim reljefima, gemama, novcima, statuama itd. (Prev.)
6

mene. Neka neobina produhovljenost strujala je iz njega i ja sam prvi put u tom svakidanjem obreju, to sam ga slikao, otkrio ono udo za kojim sam uvijek tragao, ali ga nikad nisam sagledao.

Basile, to je neto neobino! Moram se upoznati s Dorianom Grayom.

Hallward skoi sa svog sjedita te se ushoda po vrtu. Proe neko vrijeme, kadli se vrati i ree:

Harry, za me je Dorian Gray naprosto neka umjetnika pobuda. Moe biti te vi u njemu neete ba nita vidjeti. Ali ja u njemu vidim sve. On nikada ne dolazi tako vidno do izraaja u mojim djelima kao ba onda kada ga uope nema u njima. On je meni poticaj za neki novi stil. Nalazim ga u oblicima nekih linija, u ljupkosti i njenosti nekih boja. I to je sve.

Pa zato onda ne izlaete njegovu sliku? upita lord Henry.

Jer sam je, i ne hotei, proeo izrazom svega onog umjetnikog oboavanja, o emu, dakako, nikada nisam mario da s njim govorim. On o svemu tome nema ni pojma. I on to nikada nee saznati. Ali bi se ljudi mogli tome dosjetiti; a ja neu da razgolim svoju duu pred njihovim plitkoumnim, radoznalim oima. Nikad im nee biti doputeno da moje srce stave pod mikroskop. U toj slici ima i suvie mene samoga, Harry i suvie mene samoga!

Pjesnici to ne uzimaju tako savjesno kao vi. Oni znaju da strast pogoduje proi njihovih knjiga. Slomljeno srce dan-danas samo pomae da neka knjiga doivi po nekoliko izdanja.

Stoga i mrzim te vae pjesnike raesti se Hallward. Umjetnik treba da

stvara lijepa djela, ali u njih ne bi smio staviti nita od svoje osobe. ivimo u vremenu gdje se ljudi odnose prema umjetnosti kao da je ona sredstvo za iznoenje nekakvih ivotopisa. ovjek je naprosto izgubio jasne pojmove o ljepoti. No doi e dan, i ja u pokazati svijetu to je ljepota; i ba s toga razloga neu da ljudi ikada ugledaju moju sliku Doriana Graya.

Mislim da nemate pravo, Basile, ali se ne elim s vama prepirati. A uope se prepiru samo duevni nitavci. Recite mi da li vas Dorian Gray jako voli?

Slikar je razmiljao nekoliko asaka. A zatim e poslije kratke utnje:

Pa, drag sam mu; znam da sam mu drag. Dakako, ja mu uvelike laskam. Osjeam neko udnovato zadovoljstvo u tome da mu govorim tota, zbog ega se poslije kajem. On je prema meni, uglavnom, draestan, i mi sjedimo u atelijeru razgovarajui o svemu i svaemu. Kadikad je, dabome, strahovito bezobziran, i kao da upravo uiva u tome da mi zadaje boli. I tada, Harry, osjeam kao da sam svu svoju duu izruio na milost i nemilost ovjeku koji s njome postupa kao s cvijetom, to ga zadjene u zapuak, da se zakiti i udovolji svojoj tatini kao s ukrasom to brzo uvene nekoga ljetnog dana.

Ljetni dani, dragi Basile, estoput teku vrlo polagano smrmlja lord Henry. Moda e vam on jo prije dojaditi nego li vi njemu. Tuno je kad ovjek na to misli, ali Genij nadivljuje Ljepotu. To objanjava i nae uporno upijanje za pretjeranom kultiviranou. U svojoj divljoj borbi za opstanak, mi hlepimo za neim trajnim, pretrpavajui mozak tricama i injenicama, a sve u ludoj nadi da emo tako sauvati svoje mjesto u ivotu. Savreno naobraen mukarac to je ideal naih dana. Ali mozak toga savreno naobraenog mukarca neto je strano. Taj je mozak nalik na staretinarnicu, nagruvanu pranjavim udovinim stvarima, kojima je svima vrijednost preuveliana, a cijena pretjerana. Bilo kako

bilo, sve mi se ini da e on vama najprije dojaditi. Doi se dan i vi ete gledajui svoga prijatelja primijetiti kako obrisi njegova lica i nisu ba tako savreni, ili vam se nee sviati boja njegove puti ili to drugo. Onda e vam u srcu buknuti gorke zamjerke, i bit ete zbiljski uvjereni da se on prema vama ponio vrlo runo. A kad vam opet doe, bit ete prema njemu posve hladni i ravnoduni. I to e biti zaista tuno, jer ete i vi sami biti stubokom izmijenjeni. To to mi sad ispriaste, pravi je roman, roman o umjetnosti, da tako kaemo, i samo je velika teta to ovjek nakon proivljavanja bilo kakva romana postaje potpuno neromantian.

Harry, ne govorite tako. Dok god ivim, mnome e gospodariti osobnost Doriana Graya. Vi niste kadri osjetiti to to ja osjeam, jer ste i suvie promjenljive udi.

O, dragi Basile, ba to i jest razlog da to mogu osjetiti. ovjek vjeran i postojan osjea tek obinu, otrcanu stranu ljubavi, dok samo nevjerni promjenljivci mogu proosjetiti svu tragediju ljubavi. I rekavi to, lord Henry ukree plamiak na krasnu srebrnu upaljau, te uzme puiti cigaretu, samosvjesno i zadovoljno, kao da je u jednoj jedinoj reenici saeo sav smisao ivota. Neto unu u zelenoblistavu liu brljana i ou se ivkanje vrabaca, dok su se sjenke oblaka natjerivale poput lastavica na zelenoj travi. Koje li miline plandovati u vrtu! Koliko drai nalazimo u osjeajima drugih ljudi! o, mnogo vee nego u njihovim mislima umovae lord Henry. Vlastita dua i strast nekog prijatelja to je upravo ono to ovjeka najvie oarava u ivotu. Potajno se radovao zamiljajui kako je izbjegao dosadnu doruku, jer se tako dugo zadrao kod Basila Hallwarda. Da je poao svojoj tetki, ondje bi posigurno zatekao lorda Goodbodyja, a neminovno bi se raspredalo o ishrani puanstva i o prijekopotrebnom graenju uzoritih nastamb. Pripadnici bilo koje drutvene klase vole priati i pripovijedati o vanosti ba onih vrlina kojih izvravanje

nema nikakve veze s njihovim ivotom. Bogat ovjek rado e se raspriati o potrebi tednje, dok dokonjaci padaju u vatru brbljajui rjeito o dostojanstvu ljudskoga rada. Da, divno je to je sve to izbjegao! Mislei na tetku, kao da se neemu dosjetio, pa se okrenu Hallwardu i ree:

Upravo sam se sjetio.

A ega, Harry?

Gdje sam uo ime Doriana Graya.

A gdje je to bilo? upita Hallward i malko se namrti.

Ne gledajte me tako mrko, Basile. Bjee to kod moje tetke, lady Agathe. Priala mi kako se upoznala s nekim divnim mladiem, koji je voljan da joj pomae u East Endu,7 a zove se Dorian Gray. Moram priznati, nikada mi nije nita spominjala da je tako draestan. ene nemaju smisla za pristalu vanjtinu; svakako ne potene ene. Rekla je da je vrlo ozbiljan i vrijedan te da ima sjajan znaaj. I ja prema tome uas zamislih nekog stvora s naooarima, prorijeene kose, lica strano pjegava, kako se nespretno kree tekim koracima svojih nezgrapnih nourina. O, da sam samo onda znao da je to va prijatelj.

A meni je vrlo drago, Harry, to niste znali.

Zato?

Ne bih volio da se s njim upoznate.

7

East End istoni dio Londona, gdje obitavaju mnogi siromasi i jadnici; dame iz otmjenog drutva obiavale su odlaziti onamo da ublae bijedu tih nevoljnika. (Prev.)

 Ne biste htjeli da se s njim upoznam?

Ne.

Uto sluga ue u vrt i ree:

Gospodin je Dorian Gray u atelijeru, milostivi gospodine.

Sada me morate predstaviti ivo e lord Henry smijui se.

Slikar se obrati svome slugi koji je trepui stajao na suncu.

Zamolite gospodina Graya neka prieka, Parker. Evo me odmah. ovjek se nakloni te poe vrtnim puteljkom u kuu.

Slikar pogleda lorda Henryja u lice te ree:

Dorian Gray moj je najprisniji prijatelj. Blage je i potene udi. Vaa je tetka potpuno u pravu sa svojim sudom o njemu. Nemojte ga kvariti. Ne kuajte da ovladate njime svojim utjecajem. Vi biste pogubno utjecali na nj. Svijet je velik i prepun zanimljivih i zabavnih stvorenja. Nemojte mi ugrabiti tu jedinu osobu koja daje svu dra mojoj umjetnosti: imajte na umu, Harry, da u vas imam povjerenja. Govorio je vrlo polagano te se inilo da mu se rijei otkidaju gotovo protiv njegove volje.

Kakve su to besmislice! odvrati lord Henry smijeei se, pa uhvativi Hallwarda pod ruku, gotovo ga odvue u kuu.

II POGLAVLJE

Ulazei ugledae Doriana Graya. Sjedio je za glasovirom leima okrenut njima, prelistavajui album Schumannovih 'Prizora iz ume'.

Morate mi posuditi ove note, Basile usklikne. Moram uvjebati ove arije. Doista su draesne.

Doriane, to ovisi jedino o tome kako ete mi danas sjediti kao model.

O, meni je ve dotuilo da vam vjeito sjedim kao model, i meni uope nije ni stalo do moje slike u naravnoj veliini odvrati mladi obrnuvi se napreac na klavirskoj stolici, nekako prkosno i prpono u isti mah. No, kad je ugledao lorda Henryja, obrazi mu se lako zarumenjee, on se tre te skoi. Oprostite, Basile, ali nisam znao da ste u drutvu. To je lord Henry Wotton, Doriane, prijatelj jo iz Oxforda.8 Upravo sam mu govorio kako sjajno umijete sjediti kao model, a sada ste sve pokvarili.

No meni niste pokvarili radost to sam vas upoznao, gospodine Gray ubaci lord Henry prilazei mu ispruene ruke. Tetka mi je esto o vama govorila. Vi ste jedan od njenih miljenika, i sve se bojim da ste i jedna od njenih rtava.

Sada sam na lady Agathinoj crnoj listi otpovrnu Dorian aljivopokajnikim pogledom. Obeao sam joj da u je koliko prolog utorka
8

Prijatelj s oxfordskog sveuilita. (Prev.)

pratiti u neki klub u Whitechapelu,9 a onda sam na to sasvim zaboravio. Trebalo je da sviramo etveroruko tri dueta, ako se ne varam. I sada ne znam kako e me doekati. I suvie me strah da joj poem u pohode.

O, ja u vas izmiriti s mojom tetkom. Vi ste joj vrlo dragi. A osim toga, mislim da nije ba nimalo teta to niste poli onamo. Opinstvo je valjda ionako mislilo da se sviralo etveroruko. Kada tetka Agatha sjeda za klavir, ona die toliku buku, da to dostaje za dvoje.

Sudite vrlo okrutno o njoj, a ni meni niste ba polaskali sa smijehom e Dorian.

Lord ga Henry pogleda. Da, on je uistinu prekrasan sa svojim tanko rezanim purpurnim usnama, prostodunim modrim oima i kovrastom zlaanoplavom kosom. U izrazu njegova lica bijae neto to mahom izaziva povjerenje. Na njemu se odraavala sva mladenaka iskrenost i gorljiva istoa mladenatva. Osjealo se da ga pokvarenost svijeta jo nije takla. Nikakvo udo, dakle, to ga je Basil Hallward oboavao.

Odve ste draesni da se bavite djelima ovjekoljublja, gospodine Gray da, suvie draesni. I lord se Henry baci na divan te izvadi dozu za cigarete.

Slikar je za to vrijeme mijeao boje i istio kistove. Izgledao je natuten, i uvi posljednju primjedbu lorda Henryja, pogleda ga, pa oklijevajui asak ree:

Harry, htio bih danas dovriti tu sliku. Hoete li me smatrati za velika prostaka ako vas sada zamolim da odete?
9

Whitechapel etvrt u East Endu, poznata sa svojih siromanih i neukih stanovnika. (Prev.)

Lord Henry smijeei se pogleda Doriana Graya te ga upita:

Da odem, gospodine Gray?

O, molim vas, nemojte, lorde Henry. Vidim da je Basil danas opet jednom loe volje, a ja ga ne podnosim kada se duri. A osim toga bih volio da mi objasnite, zato da se ne bavim djelima ovjekoljublja.

Sve mi se ini, gospodine Gray, da vam to neu rei, To je tako dosadan predmet, te bi trebalo da se o njemu ozbiljno razgovaramo. No sada nipoto ne odlazim, jer ste me zamolili da ostanem. Ta valjda mi to neete zbilja zamjeriti, Basile? esto mi i sami rekoste da vam je drago kada vai modeli imaju s kime askati.

Hallward se ugrize za usne:

Ako to Dorian eli, morate dakako ostati. Dorianovi su hirovi i muice zakon za svakoga osim za nj samoga.

Lord Henry dohvati eir i rukavice:

Ba me tjerate, Basile, ali naalost moram sada doista poi. Urekao sam sastanak s nekim gospodinom u Orleans-klubu. Zbogom, gospodine Gray. Kad vam se ukae prilika a vi svratite k meni u Curzon-Street. U pet sam gotovo svakog dana kod kue. Piite mi kada kanite doi, jer bi mi bilo vrlo ao kad me ne biste nali kod kue.

Basile usklikne Dorian Gray ako lord Henry Wotton ode, idem i ja.

Dok slikate, nikad ni rije jednu da progovorite, i doista je strano dosadno stajati na nekom podiju i truditi se da izgleda prijazno. Zamolite ga da ostane, ja to zahtijevam.

Ostanite, Harry, uinite Dorianu to veselje, a i meni ree Hallward gledajui uporno u svoju sliku. Istina je, nikada ne govorim kada radim, niti sluam to drugi govore, pa doista mora da je strano dosadno mojim jadnim modelima. Molim vas, ostanite.

A moj sastanak u Orleans-klubu?

Slikar se nasmija:

Ne vjerujem da biste zbog toga mogli imati kakvih neugodnosti. Samo vi opet sjednite, Harry. A sada, Doriane, poite na podij i nemojte se odve micati, i ne sluajte to vam lord Henry govori. On vrlo loe utjee na sve svoje prijatelje osim na mene.

S licem kao u mlada grkog muenika, Dorian Gray stupi na podij prei se malo na lorda Henryja, koji mu mahom postade nekako drag, jer bijae tako oprean Basilu. Oprenost izmeu te dvojice bijae tako zabavna. A osim toga u njega bijae tako ugodan glas. Zakratko, te e on njemu:

Zar vi doista tako loe utjeete na druge, lorde Henry? Tako loe kako to Basil tvrdi?

Nema dobrog utjecaja, gospodine Gray. Svaki je utjecaj nemoralan nemoralan sa znanstvenog stanovita.

 A zato?

Jer utjecati na nekoga isto je to i udahnuti svoju duu nekom drugom ovjeku. Taj onda vie nema svojih misli, ne izgara vie od svojih uroenih strasti. Njegove vrline prestaju biti njegove vrline. Njegovi su grijesi ukoliko grijesi uope postoje samo neka vrsta pozajmic. On postaje odjekom neke tue svirke, glumi ulogu koja nije pisana za nj. Svrha je ivota samorazvoj. Izraziti savreno svoju osobnost to je ivotni zadatak svakoga od nas. A dandanas svatko se boji samoga sebe. Ljudi ismetnue s uma svoju najsvjetiju dunost, dunost prema samima sebi. Naravno, oni su milosrdni. Nahranit e gladna i odjenuti prosjaka. No pri tom su im vlastite due razgoliene i skapaju od gladi. Naoj je rasi ponestalo hrabrosti. Moda je nikada nismo ni imali. Strah od drutva, koji je temelj morala, i strah od boga to je tajna svake religije ta dva straha ovladae nama. Pa ipak...

Budite tako dobri, Doriane pa okrenite glavu malice nadesno javi se slikar, koji se bjee sav udubio u svoj rad, primijetivi samo neki novi izraz u mladievu licu, izraz to ga dotada nikada nije zapaao.

Pa ipak proslijedi lord Henry dubokim muzikalnim glasom, uinivi uobiajenu draesnoprijatnu kretnju, tako karakteristinu za nj jo iz etonskih dana10 kad bi ljudi mogli da ivot iivljuju dodna i dokraja, uobliujui svaki svoj osjeaj, izraavajui svaku svoju misao, ostvarujui svaki svoj san onda bi, po mome dubokom uvjerenju, svijet bio tako snano proet novim radostima, te bismo zaboravili sve srednjovjekovne boletine i vratili se helenskom idealu, a moda i neemu jo ljepemu i bogatijemu od helenske kulture. Ali i najodvaniji meu nama strepi od straha pred samim sobom. Samoodricanje,
10

Eton uveni koled, to ga je 1440. osnovao Henrik VI kao pripremnu kolu za sveuilite u Cambridgeu. (Prev.)

koje rastae na ivot, tragian je preostatak onog samoosakaenja u divljak. Stie nas kazna i mi ispatamo za svoja odricanja. Svaki poriv to ga priguujemo, klija i dalje u nama, klija i truje nas. Tijelo grijei, i u sagreenju se oslobaa, jer svako je djelo ve po sebi neko preiavanje. I tada zaostaje u nama samo sjeanje na neko zadovoljstvo ili slast kajanja. Samo ako se podajemo nekom iskuenju, mi emo ga i savladati. Odupre li se iskuenju, dua ti se razboli od enje za ispunjenjem koje je ona sama sebi uskratila, hlepei za onim to su udovini zakoni izopaili i uinili protuzakonitim. Netko ree da se velika svjetska zbivanja odvijaju u mozgu. U mozgu, i samo u mozgu, dogaaju se i sva velika sagreenja svijeta. I vi, gospodine Gray, sa svojom ruiastom mladou i poput rue bijelim mladenatvom, i vi ste ve osjeali strasti od kojih vas je spopadala jeziva tjeskoba, i vi ste se ve bavili mislima to su vas proimale grozom, i vi ste sanjali u snu i na javi snove od kojih bi vam od samog sjeanja na licu mogao buknuti plamen stida ...

Prestanite! promuca Dorian Gray. Prestanite, vi me zbunjujete. Ne razumijem to vi tu govorite. Ne znam to da vam kaem. Ima neki odgovor na sve to, samo ne mogu da ga naem. Ne govorite dalje. Pomozite mi da razmislim. Odnosno, pomozite mi da ni o emu ne mislim.

Nekih deset minuta stajao je nepomian, napol rastvorenih usana, a u oima mu plamsao udan sjaj. Iako mutno, ipak bijae svjestan da su u njemu proradili neki sasvim novi utjecaji, premda mu se inilo da zapravo izviru iz njega samoga. Od onih nekoliko rijei to mu ih je Basilov prijatelj uputio rijei bez sumnje tek nasumce nabaenih, punih jogunastih paradoksa zatitrala je u njegovoj dui neka skrivena ica, dotad nedirnuta, a koju je sada sluao kako jeca i bruji, udno ustreptala.

Dosad ga je samo glazba znala tako uzbuditi. Glazba ga je ve esto puta

ispunjala nemirom. No glazba se ne da razloiti razumom. Ona ne stvara u nama neki novi svijet, prije bi rekao neki novi kaos. Rijei! Puste rijei! Kako li su strane te rijei! Kako su strane, zbiljske i okrutne! Od njih nitko ne pobjee! Pa ipak, kolike li magine moi u njima! Kao da su proete snagom koja uobliuje bezoblino; i kao da imaju svoju glazbu, slatku poput zvukova gusala ili lutnje (Rijei, samo rijei! Ima li neto, to je zbiljskije od samih rijei?)

Da, u danima njegova djeatva bilo je stvari onda njemu neshvatljivih, koje mu tek sada postadoe jasne. ivot mu je sada mahom planuo bojama rasplamsane vatre. I bi mu kao da je dosad kroio kroza ivot koji bijae sam plamen i ar. Kako to da sve dosada toga nije znao?

Lord Henry promatrae ga svojim pronicljivim smijekom. Dobro je znao onaj psiholoki tano odreeni trenutak, kada treba muati mukom, ne rei ni rijei. Osjeao je kako ga je taj mladi svega zaokupio. U udu se sav zapanjio to su njegove rijei tako brzo djelovale; sjetivi se knjige koju je sa esnaest godina itao, a koja mu je otkrila mnogo tota njemu dotad nepoznato i sada se pitao ne osjea li Dorian Gray neto slino u tom asu. Ta on je tek nasumce odapeo jednu strelicu. Da li je zgodio metu? Koje li zamamljive draesti u toga mladia!

Hallward je za sve to vrijeme samo slikao i slikao, onim svojim smjelim potezima to su osobina istinske istananosti i savrene produhovljenosti, koje se barem u umjetnosti postiu jedino snagom. Ni primijetio nije tiinu bez rijei, bez glasa.

Basile, stajanje me umara odjednom e Dorian. Moram u vrt, da malo posjedim. Ovdje je tako zaguljivo.

 Dragi prijatelju, zbilja mi vas ao. Kada slikam, ni na to drugo ne mislim. Ali nikada mi niste bolje pozirali. Bili ste savreno mirni. I danas mi je uspjelo da postignem pravi uin to sam ga traio napol rastvorene usne i onaj sjaj u oima. Ne znam to vam je Harry govorio, ali je svojim rijeima izazvao divan izraaj na vaem lieu. Bit e da vam laskao. Ali mu ne vjerujte ni cigle rijei od svega toga to vam je kazao.

O ne, nije mi nimalo laskao. Moda mu ba stoga i ne vjerujem nita od svega toga to mi je govorio.

Ta i sami znate da ste povjerovali u svaku moju rije odvrati lord Henry gledajui ga sanjivim izgubljenim pogledom. Idem s vama u vrt. Ovdje je u atelijeru strano vrue. Basile, dajte da nam donesu neki napitak s ledom, neto s jagodama.

Odmah, Harry, Pritisnite samo na zvonce, i kad Parker doe, rei u mu to elite. Moram dovriti tu pozadinu, pa u poslije za vama. Samo mi nemojte Doriana odve dugo zadrati. Nikada nisam bio bolje raspoloen za slikanje nego danas. Ta e slika biti moje remek-djelo. Ve sada, ovakva kakva je, ona je moje remek-djelo.

Lord Henry izae u vrt te ondje nae Doriana Graya, koji je lice razgaljivao u prohladnom valu rascvjetala jorgovana, grozniavo srui njihov miris kao da se zapaja vinom. Prie mu sasvim blizu i stavi mu ruku na rame. Dobro je tako ree mu tiho. Nita ne razgaljuje duu bolje od ul, kao to naim ulima moe samo dua pomoi.

Mladi se prenu i ustuknu. Bijae gologlav, a lie mu bjee raupalo jogunaste uperke kose i pomrsilo zlaano-plave vlasi. Oi mu bijahu nekako uplaene,

kao u ovjeka kojega iznebuha trgnu iz sna. Fino mu izdjeljane nosnice podrhtavahu, a pritajen ivac potresae mu lakim srhom napol rastvorene grimizne usne.

Da produi lord Henry to je jedna od velikih tajna naeg bivstvovanja: nita ne razgaljuje duu bolje od ul, kao to naim ulima moe samo dua pomoi. Vi ste divan stvor. Niste ni svjesni koliko toga znate, no ipak je to manje nego biste htjeli znati.

Dorian Gray uzvi obrvama i okrenu glavu. I protiv svoje volje osjeao je neku lagodnost stojei pored toga visokoga draesnog mladia. Privlaio ga sumorni izraz toga romantinog lica maslinaste boje. Taj glas, dubok i nekako eznutljiv, morao je svakoga oarati. Pa i te hladne bijele, na cvijet nalik ruke imale su za nj neku osobitu dra. Dok je govorio, one nisu ni naas mirovale, kao da svirkom prate njegove rijei, kao da govore nekim svojim jezikom. No, on ga se bojao, i u isti mah stidio se te svoje bojazni. Zar je stranac mogao doi da mu razotkrije njegovu duu? Basila Hallwarda poznavao je ve nekoliko mjeseci, no to ga prijateljstvo nije niukoliko izmijenilo. I sada, napreac, netko je stao u njegov ivot, te kao da mu otkriva sve tajne ivota. Pa ipak ega se boji? Nije ni ai ni djevojica. Lud je i djetinjast taj strah.

Hodite, sjednimo u hladovinu pozva ga lord Henry. Parker je ve donio napitke, a ako jo dulje ostanete na toj pripeci, preplanut ete od sunca, i onda vas Basil vie nikada nee htjeti slikati. Sunce vas doista ne bi smjelo opaliti. To vam ne bi pristajalo.

Pa to to smeta? uskliknu Dorian i zasmija se sjedajui na klupu udnu vrta.

 Smetalo bi i jo kako, gospodine Gray.

Zato?

Jer ste tako udesno mladi. A mladost je najvrednije to imamo od ivota.

Ja to ne osjeam, lorde Henry.

Da, sada to ne osjeate. No poslije jednom, kada budete stari, smeurani i runi, sa igom tekih misli na elu, s usnama oprenim strahovitim plamom strasti, onda ete to jo kako strano osjetiti. Sada, na svakom koraku, oaravate svijet oko sebe. No, hoe li to zavazda biti tako? ... Lice vam je divno, gospodine Gray. Ne mrtite se. Doista je divno. A ljepota je samo drugi oblik Genijalnosti savrenija, svakako, od Genijalnosti, jer joj ne treba nikakva objanjenja. Ona je jedna od velikih ivotnih vrednota, kao sunana svjetlost ili proljet ili odsjaj srebrn-lire, kojoj nadjenusmo ime mjesec, na povrju tamnih voda. O tome nema zbora. Ljepota ima boanslko pravo, koje je iznad svega. Koga ona obasjava, nalik je na mlada kralja. Osmijeh vam lebdi oko usana? O, kad se vaa ljepota jednom raspline, smijeak e se taj ugasiti... Ljudi ponekad kau da je Ljepota povrna. Moda. No ipak nije tako povrna kao Misao. Za me je ona udo nad udesima. Samo lude ne sude po vanjtini. (Istinska tajna svijeta jest ono vidljivo, a ne nevidljivo...) Da, gospodine Gray, bogovi vam bijahu naklonjeni. Ali to nam bogovi daju, brzo opet oduzimaju. Pred vama je samo nekoliko godina, kad moete uivati ivot, zbiljski, usrdno i dokraja. Ode li mladost, napustit e vas i ljepota, i onda ete mahom osjetiti da je kraj vaim pobjedonosnim slavljima, ili da se morate zadovoljiti s onim beznaajnim pobjedama, to e u vaem sjeanju na prolost biti gore od poraz. Svaki mjesec to se te u nepovrat, dovodi vas blie neemu stranom. Vrijeme je ljubomorno na vas i zamee borbu za borbom s krinovima i ruama vae ljepote.

Malo pomalo postat ete sve bljei i bljei, upalih obraza gledat ete otupjelim pogledom u prazno. Skolit e vas patnje, neizrecive patnje ... Ah, uivajte dok ste mladi. Ne tratite uludo zlato svoje mladosti sluajui uskogrudna zanovijetala, ne kinjite se traei ustuk beznadnim sudbinskim nedaama, troei ivot i ivotne snage na neuku i prostaku svjetinu. To su boleive mete, lani ideali naega vremena. ivite! ivite taj divni ivot koji je u vama! Ne uskraujte sebi nita. Bez predaha tragajte za novim osjeajima. Nemojte strahovati ni od ega... Nov hedonizam11 to je to svima nama treba. A vi biste mogli postati njegovim utjelovljenim simbolom. Sa svojom sposobnou, na sve biste se mogli odvaiti. Tijekom jednog ivota svijet je va! im sam vas prvi put ugledao, primijetio sam da nemate ni pojma to biste mogli biti. No, u vama bjee toliko toga to me oaralo, te sam osjetio kako vam moram rei neto o vaoj prirodi. Pomislio sam kako bi bilo tragino kada biste uludo tratili svoj ivot. Vaa je mladost tako kratka vijeka tako neizrecivo kratka vijeka. Cvijee u polju vene, ali e opet cvjetati. Dogodine u lipnju zanovijet e se opet osuti zlatom, utjet e se ba kao i danas. Jo samo mjesec dana i zarudjet e zvijezde pavitine, iz godine u godinu na tamnom svodu njena lia blistat e grimizne zvijezde. Ali naa mladost odlazi u nepovrat. Zanosi koji snano biju u ilama dvadesetogodinjaka, gube se i tihnu. Udovi nam oteaju, ula otupe. Ljudi se izmeu u nakazne lutke, mue ih sjeanja na strasti pred kojima su neko ustraeno ustuknjivali, sjeanje na divna iskuenja davno prolih dana, kada nisu imali odvanosti da im se prepuste. Mladosti, o mladosti! Nema nieg ljepeg na svijetu od mladosti!

irom otvorenih oiju i sav ukipljen od uda Dorian je Gray sluao i samo sluao. Granica jorgovana pade mu iz ruke na ljunak. asom neka pela u zlaanoj bundici zujnu oko nje, a zatim se ustro stade penjati po zvjezdicama
11

Hedonizam etika nauka, koja u (prolaznoj) nasladi vidi najvee dobro, cilj djelovanja i mjerilo moralnog ocjenjivanja. (Prev.)

sitnih cvjetia. On je promatrao s onim udnim zanimanjem za beznaajne stvari, na koje se prisiljavamo kada nas zaokupi strah od neega mnogo vanijeg ili nas potrese neki nov osjeaj, kojega jo nismo sasvim svjesni a da bismo ga zaodjenuli rijeju, ili nam neka strana misao mahom nasre na mozak uporno navaljujui da je primimo. as zatim pela otprhnu. I on vidje kako ona puznu u trubu hladolea. Cvijet kao da drhtnu, strese se i blago zanjiha.

Iznenada se slikar pojavi na vratima atelijera pozivajui ih odsjenim i brzo ponavljanim znakovima da uu. Naglase zgledae osmjehujui se.

ekam vas! doviknu im. Ta doite. Rasvjeta je upravo savrena. Moete ponijeti i ae.

Ustadoe te se polako i kao u dokonici uputie puteljkom prema kui. Dva bijelozelena leptira leprahu za njima, a s kruke udnu vrta ou se drozdov pjev.

Vama je drago to ste se sa mnom upoznali, gospodine Gray ree lord Henry i pogleda ga.

Da, sad mi je drago. Bogzna da li e mi uvijek biti drago?

Uvijek! Strane li rijei. Trnem sav kad je ujem. A ene je tako vole. One ubijaju svaku romantinost, nastojei da ona vjeno potraje. A osim toga, ta je rije tako beznaajna. Jedina je razlika izmeu ljubavnog hira i ljubavi do groba to ljubavni hir traje malo due.

Ulazei u atelijer, Dorian Gray stavi ruku na miku lorda Henryja:

Kad je tako, onda neka nae prijateljstvo bude hir promrmlja rumenei se

zbog smionosti svojih rijei, te se uspe na podij i ponovo zauze prijanju pozu.

Lord Henry zavali se u veliki naslonja od trske, te ga stade promatrati. Potezanje i struganje kista po platnu bijae jedini um koji je parao tiinu, osim kad bi Hallward ponekad stupio korak-dva unazad da poizdaleka promatra svoj rad. U snopu sunanih zraka to su iskosa prodirale na otvorena vrata, treperila je praina, pozlaena suncem. Sve kao da je odisalo tekim mirisom rua.

Nakon etvrt sata Hallward prestade slikati, te je dugo gledao u Doriana Graya, a zatim dugo u sliku, griskajui vrak jednog od svojih velikih kistova i mrtei se.

Slika je sada sasvim dovrena usklikne najposlije, pa se sagnu i napisa svoje ime dugim crvenim slovima u lijevom kutu platna.

Lord Henry prie te uze vrlo pomno razgledati sliku. Bijae to doista prekrasno umjetniko djelo, slika udesno slina modelu. Naposljetku e lord Henry:

Dragi prijatelju, estitam vam od svega srca. To je najbolji portret modernog vremena. Gospodine Gray, doite pa sami pogledajte.

Mladi se tre, kao da se prenuo iza sna.

Je li zbilja dovrena? promrmlja silazei s podija.

Sasvim dovrena ponovi slikar. I danas ste mi sjajno pozirali. Neobino sam vam zahvalan.

To se ima samo meni zahvaliti unese se u rije lord Henry. Nije li

tako, gospodine Gray?

Dorian ne odgovori, nego nehajno poe pred svoju sliku te se okrenu prema njoj. Ugledavi je, ustuknu, a obrazi mu se naas zarumenjee od zadovoljstva. Neka radost sinu mu u oima, kao da prvi put sam sebe prepoznaje. Stajao je nepomino i zadivljeno, s nejasnom svijeu da mu Hallward neto govori, ne shvaajui smisla njegovih rijei. Spoznaja vlastite ljepote sinu mu kao neko otkrovenje. Nikad prije nije toga osjeao. Hallwardove laskave rijei smatrao je tek za ljubazno preuveliano uvjeravanje o njegovim prijateljskim osjeajima. Sluao ih je, smijao im se, i zaboravljao ih. One nisu imale nikakva utjecaja na njegovu prirodu. No onda je doao lord Henry Wotton sa svojom udnom slavopojkom, veliajui mladost i podsjeajui ga onim stranim rijeima na njenu kratkotrajnost. To kao da ga je prodrmalo, i sada stojei pred tim odrazom svoje vlastite ljupkosti, njega proe osjeaj kako je sve to istina to mu je on prije govorio. Da, doi e dan kada e njegovo lice biti smeurano i izbrazdano borama, oi mutne i bezbojne, a draesni njegov lik pogruen i grdoban. Grimiza e nestati s njegovim usana, zlato ieznuti s njegove glave. ivot kolji bi imao da uobliuje njegovu duu, iznakazit e mu tijelo. Postat e gadan, odvratan i nezgrapan.

Mislei na sve to, otar ga bol trecnu kao udar noa, i svaki pa i najmanji ivac zadrhta u njemu. Oi mu se stutie poput dvaju ametista, zamagljene suzama. I bi mu kao da ga neka ledena ruka hvata za srce.

Zar vam se ne svia? naposljetku kliknu Hallward, pomalo razdraen mladievom utnjom, ne znajui joj uzroka.

Pa naravno da mu se svia prihvati lord Henry. Zar moe kome da se ne svia? To je jedno od najveih djela moderne umjetnosti. Ja u vam za tu

sliku platiti koju god svotu zatraite. Ja je moram imati.

Ona ne pripada meni, Harry.

Da kome?

Naravno, Dorianu odslovi slikar.

Sretna li ovjeka!

Kako li je to tuno! prousti Dorian Gray uporno gledajui u svoj portret. O, tako tuno! Ja u ostarjeti, postati ruan i oduran. Ali ta e slika vazda ostati mlada. Nikada starija od ovoga dananjeg lipanjskoga dana... O, kad bi moglo da bude obratno! Da ja ostanem vjeno mlad, a slika da stari! Sve, sve bih dao za to! Da, na svem svijetu nema toga blaga koje ja ne bih za to dao! Pa i duu svoju !

Vama, Basile, zacijelo ne bi bila po udi takva razmjena zasmija se lord Henry. Vaa bi slika pri tom vrlo loe prola.

Ja bih se protiv toga borio iz petnih ila, Harry priklopi Hallward.

Dorian se Gray okrenu i zagleda u nj.

Uvjeren sam, Basile, da biste se borili protiv toga. Vi vie volite svoju umjetnost od svojih prijatelja. Ja sam za vas tek bronana figurica sa zelenom patinom. Moda ak ni to.

Sav zapanjen od uda, slikar je ukoena pogleda zurio u nj. Nikad dotada Dorian

nije tako govorio. to se dogodilo? inilo se kao da je sav plamtio od ibijesa. U lice mu navrla rumen, obrazi mu gorjeli.

Da, da proslijedi ja sam za vas manje od vaeg bjelokosnog Hermesa ili srebrnog Fauna. Oni e vam uvijek biti dragi. A ja? Do prvih bora, koje mi narue lice, zar ne? O sada dobro znam: tek to ovjek izgubi ljepotu, ma koje vrste bila, mahom gubi sve. I upravo ta vaa slika uila me toj istini, i ja sam se izmudrio. Lord Henry ima potpuno pravo. Na svijetu nema nieg vrednijeg od mladosti. im budem osjetio da starim, ubit u se.

Hallward problijedi i uhvati ga za ruku.

Doriane, Doriane! uzbuivao se ne govorite tako. Nikada nisam imao prijatelja kao to ste vi, niti u ga ikad imati. Ta niste valjda ljubomorni na mrtve stvari vi koji ste vredniji i plemenitiji od bilo ega!

Ljubomoran sam na svaku stvar kojoj ljepota umire. Ljubomoran sam na svoj portret to ste ga vi slikali. Zato da slika zadri sve ono to ja neminovno moram izgubiti? Svaki asak koji mine, meni neto oduzima, a slici neto daje. O, da je samo obratno! Da slika mijenja, a ja da ostanem neizmijenjen, kakav sam sada! Zato ste je naslikali? Ona e mi se jednog dana izrugivati strano se kesiti! Vrele mu suze navrijee na oi, on istre ruku i, opruivi se na divan, zarije lice u dueke, kao da se dao na molitvu.

To je vae djelo, Harry okosnu se slikar gorko.

Lord Henry slegne ramenima.

To je istinski Dorian Gray i nita vie.

 Ne, nije to on.

Ako nije, u emu je onda moja krivnja?

Trebalo je da odete kada sam vas molio smrsi slikar.

Ostadoh, jer ste vi to od mene traili glasio je odgovor lorda Henryja.

Harry, ne mogu se prepirati s dva najbolja svoja prijatelja u isti mah, ali je vama dvojici uspjelo te mi je omrznulo najbolje djelo to sam ga ikad stvorio, i ja u ga unititi. Ta konano, to su samo boje i komad platna! Neu da ta slika zadre u ivot nas trojice i da ga uniti.

Dorian Gray popridie zlaanu glavu s jastuka, i blijeda lica i oiju umrljanih od suza gledae u prijatelja dok je ovaj prilazio jelovu slikarskom stoiu, to stajae do visokog, zastorima zastrtog prozora. ta li to radi? Njegovi prsti kopkahu po zbrci porazbacanih limenih tuba i ukruenih kistova, kao da neto trae. Da, ti su prsti traili slikarski no s tankom otricom od gipka elika. Evo sad ga nae! Htio je rasparati platno.

Kriknuvi prigueno mladi sune s divana, skoi do Hallwarda, istre mu no iz ruke, baci ga u najudaljeniji kut atelijera.

Nemojte, Basile, nemojte! povika. To bi bilo umorstvo!

Drago mi je, Doriane, da konano ipak cijenite moje djelo slikar e hladno, poto se pribrao. Nisam vjerovao da ete ga ikad cijeniti.

 Da u cijeniti vae djelo? Ta ja sam upravo zaljubljen u tu sliku, Basile. Ona je dio mene samoga. Ja to osjeam.

Pa lijepo, im budete suhi, mi emo vas lakirati, uokviriti i poslati kui. Onda inite to vas je volja sa samim sobom. I on proe sobom te pozvoni da im se donese aj. Valjda ete popiti alicu aja, Doriane? A i vi, Harry? Ili ste moda protiv takvih priprostih uitaka?

Ta ja upravo oboavam priproste uitke prihvati lord Henry. Oni su vam posljednje utoite sloenih ljudi. Ali burne prizore ba nimalo ne volim, osim na pozornici. E, obojica ste mi ba nemogui tipovi! Tko li ono ree da je ovjek razumna ivotinja? To je najnesmotrenija definicija koja je ikad bila izreena. Svata je ovjek, samo ne razuman. Uostalom, hvala bogu, da je to tako, premda bi mi bilo milije da se vas dvojica ne svaate zbog ove slike. Bilo bi kudikamo bolje kad biste je dali meni, Basile. Ovaj ludi djeak zapravo je i ne eli, dok je meni toliko stalo do nje.

Ako je date bilo kome, a ne meni, nikad vam to neu oprostiti, Basile povika Dorian Gray. I nikome neu dopustiti da me naziva ludim djeakom.

Pa znate i sami, Doriane, da je slika vaa. Dao sam je vama jo prije nego sam je naslikao.

A znate i to, gospodine Gray, da ste se maloas benavili, jer zapravo i niste protiv toga da vas podsjeamo kako ste jo tako mladi.

Jutros bih se jo i te kako bunio protiv toga, lorde Henry.

O, jutros! Ali odonda ste ivjeli!

Netko pokuca na vrata; ue sluga s punim posluavnikom te ga stavi na japanski stoi. Zazveckae alice i lice, ou se itanje georgijanskih ajnika s iljebinama. Mlad sluga unese dvije okruglaste porculanske zdjele. Dorian Gray prie stolu te uze ulijevati aj. Oba mukarca polako pristupie stolu da zavire ispod poklopaca zdjel.

Poimo veeras u kazalite predloi lord Henry. Ta negdje valjda ima kakav zgodan komad. Ja sam, dodue, obeao da u veerati u Whiteu,12 no to je samo sastanak s nekim starim prijateljem; mogu mu, dakle, poslati brzojav da sam bolestan ili da sam sprijeen jer sam naknadno urekao neki drugi sastanak. To bi bilo draesno opravdanje, istinski uvjerljivo i bezazleno.

Dosadno je oblaiti frak promrmlja Hallward a kada si ga obukao, izgleda strano.

Istina odgovori lord Henry sanjarski ljudi devetnaestoga stoljea odvratno se odijevaju. Naa je odjea tako sumorna i tjeskobna. Modernom ivotu samo grijeh daje neku arolikost.

Harry, pred Dorianom ne biste smjeli govoriti takve stvari.

Pred kojim Dorianom? Pred ovim koji nam toi aj, ili pred onim na slici?

Ni pred kojim.

Rado bih s vama u kazalite, lorde Henry izjavi mladi.

12

White's Club uveni londonski klub u St. James Streetu. (Prev.)

 Pa i hoete, a i vi, Basile, zar ne?

Ja uistinu ne mogu. Meni se nikako ne ide. Imam toliko posla.

E, onda moramo nas dvojica sami, gospodine Gray.

To mi je veoma drago.

Slikar se ugrize za usne i poe sa alicom aja u ruci do slike, te e tuno:

Ostat u ovdje kod pravoga Doriana.

Je li to pravi Dorian? povika original slike te poe k svom portretu. Zar doista tako izgledam?

Da, upravo tako.

Kako je to divno, Basile!

Barem ste zasad takvi. Ali slika ostaje nepromijenljiva uzdahnu Hallward. I to je ve neto.

Ljudi dan-danas prave toliko vike nizata, a sve u ime nekakve vjernosti! osu lord Henry. A zapravo je ta toliko provikana vjernost i u samoj ljubavi tek pitanje fizioloke naravi. Ona nema nikakve veze s naom voljom. Mladi bi ljudi voljeli biti vjerni, a ne mogu, dok bi stariji rado varali svoje ene, a ne mogu: i to je sve to bi se moglo rei o vjernosti.

Doriane, nemojte veeras u kazalite ree Hallward. Ostanite ovdje i

veerajte sa mnom.

Ne mogu, Basile.

Zato ne?

Jer sam obeao lordu Henryju Wottonu da u poi s njim.

Neete nimalo porasti u njegovim oima ako odrite zadanu rije. On e svoju vazda prekriti. Ja vas molim da ne odete.

Dorian Gray zavrtje glavom smijui se.

Zaklinjem vas!

Mladi oklijevae te pogleda u lorda Henryja, koji ih je, zasmijan, promatrao sa svoga mjesta za ajnim stoliem.

Moram da idem, Basile odvrati mladi.

Pa lijepo na to e Hallward te ode do ajnog stolia i ondje ostavi svoju alicu. Ve je prilino kasno, pa budui da se morate jo preobui, ne smijete vie gubiti vremena. Zbogom Harry, zbogom Doriane. Doite skoro. Doite sutra.

Zasigurno.

Neete zaboraviti?

 Ne, zacijelo neu uskliknu Dorian.

A vi... Harry ...

Molim, Basile?

Sjetite se to sam vas zamolio kada smo prijepodne bili u vrtu.

To sam ve zaboravio.

Imam povjerenja u vas.

Volio bih da imam povjerenja u samoga sebe odsijee lord Henry smijui se. Hajdemo, gospodine Gray, moj hansom13 eka, pa vas mogu povesti do vaega stana. Zbogom, Basile. Proveo sam vrlo zanimljivo poslijepodne.

Poto se vrata za njima zatvorie, slikar se baci na divan, a lice mu poprimi bolan izraz.

III POGLAVLJE

Sutradan u dvanaest i po lord Henry Wotton odeta se niz Curzon Street do Albanyja, u pohode svome ujaku, lordu Fermoru, veselom iako malo grubom neenji, koga svijet nazvae sebinjakom, jer nikome nije polazilo za rukom da izvue kakve koristi iz njega, ali ga u drutvu smatrahu za dareljiva, jer je astio ljude koji su ga zabavljali. Otac mu bijae na ambasador u Madridu kada
13

Hansom pokrivena koija na dva toka. (Prev.)

je Isabela bila jo mlada, a Prim14 se jo nije prouo. Ali se Fermor iz prkosa povukao iz diplomatske slube, naljutivi se to mu nisu ponudili mjesto ambasadora u Parizu, na koje je smatrao da ima puno pravo i po svome porijeklu i po svojoj nemarnosti, kao i po dobroj engletini kojom su bili pisani njegovi izvjetaji, i konano po svojoj prekomjernoj pomami za uivanjem. Sin, koji bijae oev tajnik, podnio je zajedno s njim ostavku, to se u ono vrijeme smatralo za prilinu ludost, a nekoliko mjeseci zatim on se, nastupivi nasljedstvo po pravu prvorodstva,15 duom i tijelom odao aristokratskom umijeu, to jest savrenom dokonjatvu i neradu. Imao je dvije kue u gradu,16 ali je radije stanovao u nekoj garsonijeri, jer je to bilo mnogo jednostavnije, ruavajui obino u svom klubu. Pomalo se bavio iskoriivanjem isvojih ugljenokopa u midlandskoj oblasti, navodei kao ispriku za to svoje bavljenje industrijskim poslovima, da je jedina prednost koju ugljenokopi pruaju vlasniku-gentlemanu to svoj kamin loi drvima, a ne ugljem. U politici bio je pristalica torijevaca,17 osim kada bi torijevci bili na vladi, grdei ih u tom sluaju sve osjekom kao radikalnu bagru. Bijae junak i muenik u odnosu prema svom osobnom slugi, koji ga je muio i kinjio, a strah i trepet za veinu svojih roaka, koje je on muio i kinjio. Samo se u Engleskoj mogao razviti takav tip ovjeka, a on bi uvijek govorio kako ta zemlja iz dana u dan sve vie propada. Njegova su naela bila zastarjela, no zato njegove predrasude nisu bile ba bez osnova.

Kada je lord Henry stupio u sobu, nae svoga ujaka kako sjedi, odjeven u priprost lovaki kaput, puei manilu18 i, durei se, ita 'The Times'.

14

Juan Prim, marques de los Castillejos (18141870) panjolski dravnik, kao protivnik diktature Esparterove osuen na est godina progonstva; ivio u Engleskoj i Francuskoj; ubijen u Madridu, u parlamentu. (Prev.) 15 Tj. kao najstariji sin naslijedio je glavni dio oeva imutka. (Prev. ) 16 Tj. Londonu. (Prev.) 17 Torijevci (Tory) porugljiv nadimak pristalica Stuartove dinastije i katolicizma u 17. stoljeu; poslije: konzervativci, za razliku od Whigovaca, koji su pristalice parlamentarizma i liberalizma. (Prev.)
18

Manila vrsta proste cigare. (Prev.)

 No, Harry prousti stari gospodin ti kao da si neto uranio? A ja mislio da dandy19 ne ustaju prije dva i ne pokazuju se prije pet.

Uvjeravam te, ujae George, da dolazim iz iste obiteljske ljubavi. Neto mi treba od tebe.

Valjda novaca namrgoeno e lord Fermor. Pa de, ispriaj mi sve po redu. Dananja mlaarija zamilja da je novac sve.

Da smrsi lord Henry namjetajui cvijet u zapuku, a kada zaemo u godine, onda to vie ne zamiljamo nego znamo. No meni nije do novaca. Samo oni koji plaaju svoje raune, trae novaca, ujae George, a ja nikad ne plaam svojih rauna. Vjeresija je glavnica mlaeg sina, i od toga moe sjajno ivjeti. Ja ti uvijek kupujem kod Dartmoorovih dobavljaa i prema tome nemarni nikada neprilika. Meni, meutim, treba jedna obavijest; razumije se, nikakva obavijest od bilo kakve praktine vrijednosti, tek neka sasvim beznaajna obavijest.

Pa, mogao bih ti rei malne sve, o emu bijae rije u kakvoj engleskoj Plavoj knjizi,20 Harry, iako ta eljad dan-danas lupa sve kojeta u svojim izvjetajima. Kada sam ja bio u diplomatskoj slubi, drukije su te stvari izgledale. No sada, vele, u diplomaciju primaju samo ljude koji polau neke ispite. Pa to moe oekivati od takvih ljudi? Ispiti, moj gospodine, to su skroz naskroz puke budalatine. Ako je ovjek pravi gentleman, onda mu dostaje njegovo znanje; ako to pak nije, sve njegovo znanje ne vrijedi ni piljiva boba.

Dandy kico; pomodar. (Prev.) Plave knjige (Blue Books) svesci (u modrim koricama) u kojima su prikupljeni diplomatski izvjetaji (osobito o nekoj naroitoj aferi ili o nekom vanom politikom problemu) itd., to ih vlada podnosi parlamentu. (Prev.)
20

19

 Gospodin Dorian Gray nema ti nikakve veze s Plavim knjigama otpovrnu lord Henry polako.

Gospodin Dorian Gray? A tko je to? preuze lord Fermor mrtei svoje bijele obrve.

Stoga i dolazim k tebi da mi to kae, ujae George. Ili tonije rekavi, tko je, to mi je poznato. On je unuk posljednjeg lorda Kelsoa. Majka mu bijae jedna od Devereuxovih lady Margaret Devereux. Htio bih da mi kae neto o njegovoj majci. Kakva li je ona bila? Za koga se udala? Pa ti si u svoje doba poznavao gotovo svakoga, pa si zacijelo i nju poznavao. Ja se upravo sada mnogo zanimam za gospodina Graya, a upoznao sam se s njome tek nedavno.

Kelsoov unuk! kao jeka se oglasi stari gentlemen Kelsoov unuk!... Pa naravno... Bio sam u prisnom prijateljstvu s njegovom majkom. Ako se ne varam, prisustvovao sam ak i njezinu krtenju. Bijae prekrasno djevoje, ta Margaret Devereux, a poslije svi mladii da polude za njom, jer pobjee s nekim mladcem koji nije imao ni prebijene pare, s nekim nikogoviem, gospodine moj, s nekim pjeakim podasnikom, to li. Pa naravno. Sve mi je ostalo ivo u pameti, kao da se tek juer desilo. Sirotana ubie u nekom dvoboju u Spau,21 dva mjeseca nakon vjenanja. U ono vrijeme kolale su o tome strane prie. Govorkalo se, da je stari Kelso potplatio neku hulju, nekog Belgijanca, pustolova i okrutna zlikovca, da bi javno napao i uvrijedio njegova zeta da, potplatio, moj gospodine, da to uini i taj je tip svoju rtvu uas proburazio, kao to bi goluba nataknuo na raanj. Sve se to zatakalo i zabaurilo, ali je Kelso bogme dosta dugo morao posve sam za stolom griskati svoj kotlet. Doveo je kerku opet kui, rekoe mi, ali ona nije nikad vie s njim progovorila ni rijei. Da, da, bijae to gadna stvar. Ne proe ni godinu dana te i djevoje
21

Spa(a) na glasu kupalite u Belgiji. (Prev.)

umrije.

Ostavila je dakle iza sebe sina? To sam sasvim smetnuo s uma. A kakvo je to mome? Ako je na svoju majku, mora da je ba lijepo eljade.

Vrlo je lijep potvrdi lord Henry.

Nadam se da e dospjeti u prave ruke primijeti staraac. Mora da ga ekaju pare na gomili, ukoliko je Kelso izvrio svoju dunost. I majka mu je imala novaca, jer po djedu joj je pripao itav imutak Selbyjevih. Njen je djed mrzio Kelsoa i smatrao ga je za podla psa. A to je ovaj i bio. Doao ovjek jednom u Madrid, dok sam ja ondje boravio. iv se izjedoh od stida, a sve zbog njega. Ve me i kraljica pitae da tko je onaj engleski plemi to se uvijek cjenjka s koijaima oko vozarine. O tom se prialo na sva usta. Mjesec dana ne usudih se pojaviti na dvoru. Nadam se da je s unukom bolje postupao nego s fijakeristima.

Ne znam odgovori lord Henry. ini mi se da mladi ima dosta novaca. Jo nije punoljetan. Selby pripada njemu, to znadem. Sam mi je to rekao. Dakle... majka mu bijae vrlo lijepa?

Margaret Devereux bijae jedna od najljepih ena to sam ih ikada vidio, Harry. to je nagnalo da uini ono to je uinila, to nisam nikada mogao shvatiti. Mogla se udati za svakog mukarca kojeg bi joj srce zaeljelo. Carlington je ludovao za njom. No ona bijae romantina, kao sve ene iz te obitelji. Mukarci im bijahu svi odreda kukavci i veselnici, ali enama svaka ast, sve same ljepotice. Carlington je puzio pred njom na koljenima. Sam mi je to rekao. A ona u brk mu se smijala, dok u to vrijeme nije bilo u Londonu djevojke koja ne bi trala za njim da ga upeca. A uzgred, Harry, kad ve raspredamo o

mezalijansama,22 kakve su to smijene ludorije, da Dartmoor, kako mi tvoj otac ree, hoe da uzme Amerianku? Zar engleske djevojke nisu dosta dobre za nj?

Upravo su sada brakovi s Ameriankama u modi, ujae George. Za me je englesko enskinje kao favorit23 u konjskim trkama, na kojeg bi se kladio protiv itava svijeta, Harry raesti se lord Fenmor i lupi akom o stol.

Neka Ameriani dre tu okladu.

Ljudi mi rekoe da nisu nimalo izdrljive zamuckivae njegov ujak. Dugo tranje zamara ih, ali im u steeple-chaseu24 nema premca. One naprosto prelete preko svake prepone. Sumnjam da Dartmoor ima kakvu ansu.

Ali od kakva je roda? promrmlja stari gentleman. Ima li uope kakvu obitelj?

Lord Henry zanijee glavom, ustade te e na polasku:

Amerike e djevojke isto tako vjeto zatajiti svoje roditelje, kao to engleske ene umiju prikrivati svoju prolost.

Bit e da njezini imaju tvornicu za konzerviranje svinjetine?

Nadam se da imaju, ujae George jer je to u Dartmoorovu interesu. uo

22 23

Mezalijansa brak izmeu dvoje ljudi nejednaka stalea. Favorit ljubimac; konj-trka, koji ima najvie izgleda na pobjedu i na kojega se najvie klade. (Prev.) 24 Steeple-chase (stipl-ez) konjska trka s preponama. (Prev.)

sam da je proizvodnja svinjskih konzerva jedan od najunosnijih poslova u Americi: politika, pa svinjske konzerve.

Je li ljepuna?

Ponaa se kao da je lijepa. To ine gotovo sve Amerianke. To je tajna njihova arma.

Zato te amerike ene ne ostaju u svojoj zemlji? Ta uvijek nam govore da je tamo pravi raj za ene.

Pa i jest. I ba je to razlog to one poput Eve jedva ekaju da iz njega odu prihvati lord Henry. Zbogom ujae George. Okasnit u na lunch25 ako se jo dulje zadrim. Uvijek mi je stalo do toga da saznam sve o svojim novim prijateljima, a nita o svojim starim.

Kamo e na lunch, Harry?

Idem tetki Agathi. Sm sam se pozvao, sebe i gospodina Graya. On je njezin najnoviji protege.26

Hm! Reci svojoj tetki Agathi, Harry, neka mi vie ne dosauje za nekakve, dobrotvorne svrhe. Toga mi je ve do grla. Pa ta dobra ena misli da nemam nikakva drugog posla nego da potpisujem ekove za njene humanitarne hirove.

U redu, ujae George; rei su joj, ali od toga nikakve koristi. Ljudi koji se bave filantropijom, gube svaki smisao za humanost. To im je najznaajnija
25 26

Lunch (lan) drugi doruak (u podne). (Prev.) Protg (protee) tienik, miljenik. (Prev.)

osobina.

Gunajui stari mu gentleman povladi i zvoncem dozva slugu. Lord Henry uputi se ispod niskih arkada u Burlington Street, pa zakoraa u pravcu Berkeley Squarea.

To je, dakle, povijest Dorianova porijekla. Premda mu sve to bilo ispriano napreac i nespretno, ipak ga je potreslo sugestivnou neke udne, gotovo moderne romantike. Lijepa ena, ikoja rtvuje sve svojoj ljubavnoj strasti. Nekoliko tjedana lude sree, jednim mahom prekinute odvratnim, podmuklim zloinstvom, a zatim dugi mjeseci samrtne muke i patnje bez rijei, pa dijete, roeno u bolovima. Majka pokoena smru, a dijete preputeno na milost i nemilost tiraniji sebina starca. Da, da; pozadina bez sumnje zanimljiva, koja je mladia, tako rekavi, stavljala u prvo plan i inila ga savrenijim. Iza svega odabranog na tom svijetu krije se neka tragedija; svjetovi su morali da se odvoje iz kaosa e da bi niknuo i najmanji cvijetak... A kako li draestan bjee sino za veerom u klubu, kada je prestraena pogleda i usana rastvorenih od neke plahe oaranosti sjedio suelice njemu, dok su mu crvena sjenila nad svijeama jo jaim rumenilom obasjavala lice na kojem je nicalo zadivljeno uzbuenje. Govoriti s njim bjee prava milina, kao da svira na predivnim guslama. Odgovarao je na svaki potez, na svaki srh gusala... Neka opojna dra lei u utjecaju kojim djelujemo na nekoga drugog, neka dra koja se ni s im ne da usporediti. Udahnjivati svoju duu u neko tue, savreno lijepo oblije, i pustiti je asak da u njemu odahne; sluati odjek vlastitih misli, obogaenih melodijom strasti i mladenatva, proeti svojom udi neiju drugu ud, kao da je prozraan fluid ili miomiriis iz neznanih krajeva: to je istinska slast moda najvea slast i zadovoljstvo, to nam je preostalo u vremenu tako ogranienom i vulgarnom, u vremenu ogrezlu u grubim tjelesnim uivanjima, u vremenu niskih udnja i tenja... Taj mladi, s kojim se udnim sluajem upoznao u Basilovu atelijeru,

bijae divan stvor, ili bi se barem dao preobraziti u divno stvorenje. Sve sama draest, ljiljanska istoa djeatva i ljepota klasinih grkih kipova... Od njega bi mogao sve nainiti: i Titana i igraku. Avaj, to i ljepota gine i mr!... A Basil? I on bijae sa psiholokog stanovita i jo kako zanimljiv! Taj sasvim novi stil u njegovoj umjetnosti, pa njegovi novi, zdravi pogledi na svijet, sve je to u njemu izazvala puka nazonost ovjeka, koji nije bio ni svjestan svega toga; ovjeka, koji za nj bjee onaj nijemi duh to obitava po zamagljenoj umskoj krajini i nevidljiv eta po otvorenim poljima, te se najedanput pojavi vidljiv i bez straha kao Drijada,27 jer se u dui onoga koji je traio taj duh, sada budi ono divno privienje, u kojemu se jedino otkrivaju udesne ljepote; i tada se najedanput sam oblik i izgled stvari oplemenjuju dobivajui neku simbolinu vrijednost, kao da su tek sjenke nekih drugih, savrenijih oblika, kojima su oni samo znaci i znamenje: o, kako li je sve to udnovato! Sjeti se kako i u povijesti ima neto slino. Nije li Platon, taj virtuozni mislilac, prvi analizirao taj osjeaj? Nije li Buonarroti uklesao tu misao u areni mramor svojih soneta? Ali u naem stoljeu bjee to neto udnovato... Da, on e pokuati da Dorianu Grayu bude ono to je mladi, nesvjesno, bio slikaru koji je stvorio onu prekrasnu sliku. Pokuat e da ovlada njime, u emu je, uostalom, napol ve uspio. Ovladat e tim divnim duhom. U tom edu Ljubavi i Smrti bilo je neto to ga je neodoljivo privlailo.

Odjednom zastade i pogleda vie sebe u kue. Primijeti da je ve proao pored tetkine kue, pa se osmjehnu i vrati. Kad je uao u poneto mraan trijem, sluga mu ree da ve serviraju lunch. Dade jednom lakaju eir i tap, te ue u blagovaonicu.

Okasnio si kao obino, Harry usklikne tetka i pozdravi ga klimajui

27

Drijade po grkom mitu: umske vile. (Prev.)

glavom.

Vjeto i olako nae neku ispriku, i poto je sjeo na praznu stolicu pored tetke, zaokrui pogledom da vidi koga tu sve ima. Dorian ga s drugog kraja stola pozdravi zbunjeno kimnuvi glavom, a obrazi mu se zarumenjee od zadovoljstva. Nasuprot njemu sjedila je vojvotkinja od Harleya, dama nevjerojatno dobroudna i uvijek dobro raspoloena, koju su svi njeni poznanici voljeli; tijelo joj imae sva arhitektonska obiljeja po kojima bi suvremeni povjesniari svaku takvu enu, ukoliko nije vojvotkinja, nazvali mknom. Zdesna od nje sjedio je sir Thomas Burdon, radikalski poslanik u parlamentu, koji je u javnom ivotu bio sljedbenik efa svoje stranke, a u privatnom ivotu sljedbenik najboljih efova kuhinje, i koji je, drei se onog mudrog i dobro znanog ivotnog pravila, ruavao s torijevcima, a mislio kao liberalci. S lijeve joj sjedio gospodin Erskine od Treadleya, postariji gentleman, veoma drag i naobraen, koji je meutim poprimio lou naviku da uti, poto je, kako je to jednom objasnio lady Agathi, jo prije svoje tridesete godine rekao sve to je imao rei. Do njega je sjedila jedna old najboljih tetkinih prijateljica, gospoa Vandeleur, savrena svetica, ali tako staromodno i neukusno odjevena te je podsjeala na neukusno uvezani molitvenik. No na svu sreu po njega, s druge joj je strane sjedio lord Faudel, olienje inteligentne osrednjosti, u najboljim godinama, glave ture i elave, kao to je tura izjava kakva ministra u Donjem domu; s njim se ona zabavljala ustrajnom ozbiljnou, koja je, po rijeima samoga lorda, jedina neoprostiva greka, zajednika svim doista dobrim ljudima, a koju nitko od njih ne moe izbjei.

Razgovaramo o jadnom Dartmooru, lorde Henry povika njegova tetka klimajui mu veselo glavom s druge strane stola. Mislite li da e se on uistinu oeniti onim divnim djevojetom?

 Vjerujem, draga vojvotkinjo ako je ona vrsto odluila da ga isprosi.

Kako je to strano! usplahiri se lady Agatha. Netko bi zbilja morao da to pokua sprijeiti.

Saznao sam iz vjerodostojna izvora da njen otac ima u Americi trgovinu mjeovitom robom odepi sir Thomas Burdom naduta lica.

Sir Thomas, ujak mi je maloas izjavio kako misli da se njezin otac bavi svinjeim konzervama.

Mjeovitom robom! A to je u Americi mjeovita roba? priupita vojvotkinja uzdiui svoje glomazne ruke i naglaavajui svaku pojedinu rije.

Ameriki romani otpovrnu lord Henry uzimajui sa zdjele komad prepelice.

Vojvotkinja se zabezeknu.

Ne sluajte ga, draga moja priapnu joj lady Agatha. On vam nikada ne misli ozbiljno to to kae.

Nakon otkria Amerike... preuze radikalski lan parlamenta i stade nizati dosadne injenice. I kao svi oni, koji se upinju da iscrpu neku temu, on je dokraja iscrpio strpljivost svojih slualaca. Vojvotkinja uzdahnu i poslui se svojim iskljuivim pravom da, prekida svakog besjednika, te glasno dobaci:

Kamo sree da je nikada nisu ni otkrili! Nae djevojke kao da danas uope vie nemaju nikakvih ansa. To je doista velika nepravda.

 Tko zna, moda Amerika nije ni otkrivena utee se u rije gospodin Erskine prije bih rekao da su je samo pronali.

O! Ipak moram priznati da sam vidjela ive ivcate Amerianke, a istinu da vam kaem, veinom su vrlo draesne. I vrlo se lijepo oblae. Sve svoje toalete naruuju iz Pariza. Voljela bih da imam toliko novaca pa da to isto inim.

Vele da dobri Ameriani poslije smrti odlaze u Pariz udari u priguen hihot sir Thomas, koji raspolagae velikom garderobom otrcanih ala.

Doista? A kamo odlaze poslije smrti ameriki grenici? upita vojvotkinja.

U Ameriku smrsi lord Henry.

Sir Thomas se narogui.

Sve se bojim da va neak ima neke predrasude protiv te velike zemlje primijeti on lady Agathi. Proputovao sam cijelu Ameriku uzdu i poprijeko i to u kolima to su mi ih stavili na raspolaganje sami direktori eljeznikih kompanija, i ti su ljudi u takvim sluajevima vanredno predusretljivi. Uvjeravam vas da je takvo putovanje neobino pouno.

No moramo li doista posjetiti Chicago u tu svrhu? upita ga gospodin Erskine glasom kao da se jada. Meni se, naime, ba nikako ne putuje onamo.

Sir Thomas samo odmahne rukom.

Gospodin Erskine od Teadleya sav je svijet saeo u sveske to ih uva u

svojoj knjinici. Mi, ljudi praktini, volimo da sve gledamo na svoje oi, a ne da o tome itamo. Ameriani su vrlo zanimljiv narod. Oni su savreno razumni. I ja mislim da je to njihovo glavno obiljeje. Kako rekoh, gospodin Erskine, savreno razumni. Uvjeravam vas da Amerikanci nikada ne prave gluposti.

Kako je to jezovito! istisnu lord Henry. Ja mogu podnijeti grubu silu, ali mi je gruba pamet nepodnoljiva. Uvijek mi se ini kao da je nekako nepoteno kada se ovjek njome slui. Kao da time potcjenjuje duh.

Ja vas ne razumijem ree sir Thomas i sav se zacrveni.

Ali ja vas vrlo dobro razumijem, lorde Henry promrmlja gospodin Erskine nasmjehnuvi se. Paradoksi su po sebi dobri i krasni... ponovo prihvati baronet.28

Zar je to bio paradoks? upita gospodin Erskine. Nisam znao. Moda jest. Meutim, put do istine vodi preko paradoks. Da bismo upoznali Zbilju, moramo je vidjeti kako plee po pelivanskom konopcu. Kada Istine postanu akrobati, onda tek moemo suditi o njima.

O boe moj! uzvrpolji se lady Agatha. Kako vi mukarci diskutirate! Mogu vam rei da nikada ne znam o emu zapravo govorite. O, Harry, ba se ljutim na te. Zato pokuava da naega dragog gospodina Doriana Graya odvrati od East Enda? Uvjeravam te da bi on tamo bio od neprocjenjive vrijednosti za nas. Svijet bi s uitkom sluao njegovo sviranje.

Meni je milije da svira samo za me ivo e lord Henry smijui se, te

28

Baronet titula najnieg ranga engleskog plemstva (od 1611). (Prev.)

pogleda na drugi kraj stola, gdje ga mjesto odgovora doeka Dorianov radosni smijeak.

Ali svijet je tako nesretan u Whitechapelu zaintai lady Agatha.

Mogu suosjeati sa svim i svakim, samo ne s ljudskim patnjama odsijee lord Henry i same ramenima. Tu nisam kadar suosjeati. To je suvie runo, strano i bolno. U simpatiji to je moderni ljudi osjeaju prema patnjama drugih, ima neto nevjerojatno boleljivo. Trebalo bi da suosjeamo s bojama, s ljepotom i sa ivotnom radou. to manje govorimo o bijedi, to je bolje.

Pa ipak, East End je vrlo vaan problem primijeti sir Thomas znaajno tresui glavom.

Dabome da jest otpovrnu mladi lord. To je problem ropstva, i mi nastojimo da ga rijeimo zabavljajui robove.

Politiar ga nato pogleda s najveom radoznalou.

Pa kakve izmjene, dakle, vi predlaete?

Lord se Henry zasmije pa odvrati:

Ja ne elim nita izmijeniti u Engleskoj, samo vrijeme. Ja se zadovoljavam filozofskim promatranjem injenica.

No, budui da je devetnaesto stoljee bankrotiralo uslijed prevelike potronje simpatije, predloio bih da se drimo Nauke, pa neka ona ponovo uspostavi red i sklad u naem ivotu. Petnaest stoljea u tome je to nas vode na stranputicu,

dok Nauka ima prednost da nema nikakve veze s osjeajnou.

Ali naa je odgovornost vrlo velika odvai se bojaljivo gospoa Vandeleur.

Strahovito velika kao jeka priklopi lady Agatha.

Lord Henry pogleda prijeko u gospodina Erskina.

Samo to ovjeanstvo shvaa sebe suvie ozbiljno. To je istoni grijeh, naslijeen od Adama i Eve. Da su praljudi umjeli da se smiju, povijest svijeta drukije bi izgledala.

Vae su rijei doista vrlo utjene zacvrkuta vojvotkinja. Kad sam god dolazila vaoj dragoj tetki, uvijek me pekla savjest to nemam ba nikakva smisla za East End. Ubudue moi u da je gledam u oi a da se pri tom ne rumenim od stida.

Rumenilo je sredstvo za poljepavanje, vojvotkinjo na to e lord Henry.

Ali samo za mlade dame odvrati ona. Kada se stara ena kao ja, rumeni, to je lo znak. Ali, lorde Henry, kad biste mi mogli rei kako da se podmladim.

asak razmiljae, a onda upita gledajui u nju preko stola:

Vojvotkinjo, sjeate li se kakve vee greke iz vaih mladih dana?

Naalost ih se sjeam vrlo mnogo povika vojvotkinja.

 A vi ponovo grijeite ree ozbiljno. Treba samo ponoviti ludosti iz mladih dama, i mladost nam se opet vraa.

Divna teorija! usklikne vojvotkinja. Moram je primijeniti.

Opasna teorija! procijedi sir Thomas. Lady Agatha zavrtje glavom, ali je to ipak zabavljalo. Gospodin je Erskine samo ulio ui.

Da proslijedi lord Henry to je jedna od najveih ivotnih tajna. Danas gotovo svi ljudi umiru od neke vrste latentnog zdravog razuma, pa tek kad je ve prekasno, otkriju da se jedino zbog svojih grijeha nikada ne kaju.

Svi za stolom prasnue u smijeh.

On se poigravae s tom svojom dosjetkom i postade obijestan. onglirao je njome kao loptom, prevrtao je i mijenjao, bacao je od sebe i hvatao; blistala se u sjaju njegove mate, dobivala krila snagom njegovih paradoksa. I nastavljajui tako, njegova himna u slavu ludosti poprimi dimenzije cijele jedne filozofije; a sama se Filozofija pomladi i zavrtje u plesu, uz pratnju raspomamljene svirke strasti i naslad, prometnu se u bakanticu, ovjenanu brljanom, lelujavu u velima vinom poprskanim, mahnito poskakujui po breuljcima ivota, bockajui suklatu-Silena to se vina napi. Ispred nje prtahu u bijeg sve injenice poput ustraenih umskih bia. Bijele joj noke tupkahu po golemom muljalu, uz koje mudri Omar29 sjedi, dok ne zavri pjenom rujna lozovina te joj zapljusnu bijele glenje, ili pjenuavi grimiz potee niz vinom upljuskane duice trbuaste bave. Lord je Henry sjajno improvizirao. Osjeao je kako oi
29

Omar Omar Khayyam (11 stoljee) veliki perzijski matematiar, astronom, slobodni mislilac i pjesnik. (Prev.)

Doriana Graya poivaju na njemu, i spoznaja da meu sluaocima ima nekoga ijom je duom htio ovladati, davala je jo vie otrine njegovoj domiljatosti, a njegovoj mati vie poleta. Bio je duhovit, i fantastian, i neobuzdan. Oarao je sluaoce svojim zvucima, kao to krotilac zmija omamljuje guje svojom svirkom, i sve ih stade smijeh i vrisak. Dorian Gray ne skida pogleda s njega; sjedio je kao uaran dok su mu osmijesi neprekidno titrali oko usana, a divljenje raslo i irilo se u njegovim tamnim oima.

Naposljetku ue u sobu Stvarnost, u livreji sadanjice, u vidu lakaja, te javi vojvotkinji da je kola ekaju. Vojvotkinja, toboe oajna, poe lomiti ruke.

Ba mi je ao! uspijevi se ali mi valja ii. Moram u klub po svoga mua, da ga odvezem u Willisovu palau gdje e predsjedati nekakvoj glupoj sjednici. Ako okasnim, sigurno e biti bijesan, a eir to ga danas nosim, ne podnosi burnih prizora. Suvie je lagaan i njean. Jedna jedina runa rije, i bio bi upropaten. Ne, ne, draga Agatha, ja doista moram otii. Zbogom, lorde Henry, neobino ste duhoviti, i demoralizirate ovjeka. Doista ne znam to bih kazala o vaim nazorima. Morate ovih dana k nama na veeru. U utorak? Jeste li slobodni u utorak?

Radi vas, vojvotkinjo, otkazao bih svaki ureeni sastanak odslovi lord Henry naklonivi se.

O, to je ba lijepo od vas, ali ujedno i vrlo runo nastavi vojvotkinja avrljati. Dakle, ne zaboravite! Rekavi to, sva utava u svili, odlepra iz sobe, u pratnji lady Agathe i ostalih dama.

Kada je lord Henry ponovo sjeo, prie mu gospodin Erskine; povukavi stolicu tik do njegove, stavi mu ruku na rame te ree:

 Iz vas prti duhovitost kao iz stotine knjiga! Zato sami ne piete koju?

Ja toliko volim itati knjige, te ih ne marim pisati, gospodine Erskine. Istina, ponekad mi doe elja da napiem roman, koji bi bio tako aroban kao perzijski sag, a ujedno isto tako nestvaran. No, u Engleskoj nema italake publike osim za novine, molitvenike i leksikone. Od svih naroda svijeta, Englezi imaju najmanje smisla za sve ono lijepo u knjievnosti.

Bojim se, da ste u pravu sloi se gospodin Erskine. I ja sm sam neko imao knjievnih ambicija, ali sam se ve davno toga okanio. A sada, mladi prijatelju, ako doputate da vas tako nazovem, smijem li vas upitati da li doista u sve to vjerujete to ste nam za stolom govorili?

Ve sam zaboravio to sam govorio sa smijekom e lord Henry. Zar je bilo tako strano?

Da, strano uistinu. I ja zaista mislim da ste vrlo opasni, pa ako se naoj dragoj vojvotkinji to desi, svi emo u prvom redu vas uiniti odgovornim. Ali ipak bih vrlo rado s vama malo popriao o ivotu. Ljudi moga narataja bili su dosadni. Kada vam dotui u Londonu, a vi skoknite jednog dana do mene u Treadley, da mi uz aicu izvrsnog burgundskog vina, kojim se ponosim, objasnite tu svoju hedonistiku filozofiju.

Bit e mi osobito drago. Poi u Treadley u pohode smatra se za veliku ast. Tamo doekuje goste savren domain sa savrenom iknjinicom.

Ali tek s vama kao gostom Treadley bi dostigao pravo savrenstvo odslovi stari gentleman naklonivi se uljudno. No sada se moram oprostiti s

vaom divnom tetkom. Moram u Ateneum.30 U to doba dana tamo malo odspavamo.

Zar svi vi, gospodine Erskine?

etrdeset nas u etrdeset naslonjaa! Vjebamo se za neku buduu englesku Akademiju znanosti.

Lord Henry se zasmija, ustade i klimnu: A ja u u Park.31

Dok je izlazio iz kue, Dorian Gray se dotae njegove ruke i promrmlja:

Dopustite mi da poem s vama.

A ja mislio da ste obeali Basileu Hallwardu da ete ga posjetiti odgovori lord Henry.

Radije bih sada s vama; da osjeam kako mi je poi s vama. Molim vas, dopustite mi da idem s vama i obeajte mi da ete cijelim putem priati. Nitko ne govori tako divno kao vi.

Ah, za danas sam ve dosta govorio uzvrati mu lord Henry smjekajui se. Sada jedino elim promatrati ivot. Ako vam je stalo do toga, moete sa mnom da ga zajedniki promatramo.

30 31

Ateneum Athenaeum, klub knjievnika i umjetnika u Londonu. (Prev.) Park Hyde Park; veliki park u zapadnom dijelu Londona. (Prev.)

IV POGLAVLJE

Mjesec dana nakon toga, Dorian Gray se jednog poslijepodneva zavalio u raskonom naslonjau, u maloj biblioteci u kui lorda Henryja u Mayfairu.32 Soba je imala neku dra svoje vrste: zidovi obloeni visokom oplatom od hrastovine maslinaste boje; pod stropom blijedouti fris, a sam strop ukraen tukaturom; pod presvuen pustenim sagom, zagasitim kao praina od opeka, a po njemu razastrti svileni perzijski ilimi s dugim resama. Na stoiu od atlasovine stajae statueta od Clodiona,33 a do nje leae primjerak 'Le Cent Nouvellesa,34 to ga je za Margaretu od Valoisa uvezao Clovis Eve35 i ukrasio zlatnim tratinicama, koje je ova kraljica izabrala za svoj amblem. Na gornjoj polici kamina stajae nekoliko vreva od plava porculana s egzotinim tulipanima, a kroz prozor, nainjen od malih, olovom optoenih, okanaca, strujala je svjetlost londonskog ljeta, zlaana poput maka sazrelih kajsija.

Lord Henry nije se bio jo vratio kui. On je iz principa uvijek kasnio, drei se naela da nam tonost samo krade vrijeme. I stoga se inilo da se mladi duri i dosauje, dok. je bezvoljno prelistavao stranice raskono ilustriranog romana 'Manon Lescaut', to ga je naao u jednom ormaru za knjige. Jednolino ga je tiktaikanje sata u stilu Louisa etrnaestog inilo razdraljivim. U dva-tri maha htio je da ode.

Napokon ou bat koraka, i vrata se otvorie.

32 33

Mayfair otmena etvrt u Londonu, sredite mondenog ivota. (Prev.) Clodion Claude Michel (17381814), francuski kipar. (Prev.) 34 Le Cent Nouvelles zbirka pripovijedaka, koja se dugo vremena pripisivala francuskom kralju Luju XI; autor joj je Antoine La Salle (francuski pisac, 13981470). Veina tih pripovijedaka obrauje bokaovske motive ena koje varaju svoje mueve, dobroudne malograane. (Prev.) 35 Clovis Eve francuski knjigovezac (radio oko 15841635) (Prev.)

 Dolazite tako kasno, Harry oglasi se tiho.

alim, ali to nije Harry zauje se rezak glas.

On se brzo okrenu i poskoi.

Oprostite nisam znao ...

Mislili ste da je moj mu. No to je samo njegova ena. Morate mi dopustiti da vam se sama predstavim. Poznajem vas vrlo dobro po vaim fotografijama. Ako se ne varam, moj mu ima nekih sedamnaest.

Zar ba sedamnaest, lady Henry?

Pa, recimo, osamnaest. A onomad vas vidjeh s njim u Operi. Nervozno se smijala dok je govorila, gledajui ga svojim zamagljenim oima, plavim kao sponienak. Bijae to udnovata ena, kojoj su haljine vazda izgledale da ih kroja zamislio i skrojio u nastupu bjesnila, a ona oblaila uvijek u vihru razgoropaene oluje. Uvijek u nekog zaljubljena, a da joj nitko nije uzvraao tu strast, ona je sauvala sve svoje iluzije. Upinjala se da izgleda upadljivoslikovito, a izgledala je samo neuredno. Zvala se Victoria, a bolovala je od manije da gotovo danomice ide u crkvu.

To je bilo za predstave 'Lohengrina' lady Henry, zar ne?

Da, na dragom, 'Lohengrinu'. Wagnerova mi je glazba milija od svake druge. Tako je buna, pa mirne due moemo razgovarati a da nas drugi ine uju. To je velika prednost; ne mislite li i vi tako, gospodine Gray?

I na usnama joj zatrza onaj isti nervozni isprekidani smijeh od maloas, dok joj se prsti stadoe poigravati dugim noem za rezanje papira, nainjenim od kornjaevine.

Dorian se osmjehnu i zanijeka glavom:

alim, lady Henry, ali ja nisam toga miljenja. Kad sluam glazbu a pogotovo dobru glazbu nikada ne govorim. Razumije se, kada sluamo lou glazbu, dunost nam je da je uguimo bukom razgovora.

O, pa to je jedno od Harryjevih stanovita, zar ne, gospodine Gray? Od njegovih prijatelja uvijek saznajem za njegova miljenja. To je jedini nain na koji ih uope i saznajem. Meutim ne smijete misliti da ja ne volim dobru glazbu. Oboavam je, ali je se u isti mah bojim, jer me ini suvie romantinom. Ta ja sam naprosto oboavala pijaniste ponekad i dvojicu najedanput, kako mi Harry ree. Ni sama ne znam to me toliko privlai k njima. Moda to dolazi otud to su stranci. Svi su pijanisti stranci, zar ne? Pa ak i oni koji su se rodili u Engleskoj, s vremenom postaju stranci, zar ne? Pametno od njih, zar ne, i vrlo laskavo za samu glazbu? Postaju pravi kozmopoliti, zar ne? Vi jo nikada niste prisustvovali kakvom drutvu kod mene, zar ne, gospodine Gray? Ali morat ete jednom doi. Ja dodue ne mogu kupovati skupih orhideja, ali za strance nita mi nije preskupo. Oni su tako slikovita dekoracija u salonima.

Ali, evo Harryja! Harry, dola sam k tebi da te neto pitam sada vie ne znam to je to bilo pa sam nala gospodina Graya. Bilo nam je vrlo prijatno da proaskamo malo o glazbi. U svemu se potpunoma slaemo. To jest ne! Nikako se nismo mogli sloiti. Ali je gospodin Gray bio vrlo ljubazan. Neobino mi je drago to smo se tu nali.

 To mi je drago, ljubavi moja, doista drago ree lord Henry i nabra obrve, nalik na dva tamna polumjeseca, promatrajui oboje i smijeei se malo porugljivo. Tako mi je ao, to sam okasnio Doriane. Poao sam u Wardour Street da ogledam komad staroga brokata, te sam se sate i sate, morao cjenjkati. Dan-danas ljudi znaju cijenu svakoj stvari, samo to ne znaju njenu pravu vrijednost.

Na alost vas moram ostaviti uskliknu lady Henry prekinuvi napreac nelagodnu utnju svojim nesuvislim smijehom. Obeala sam vojvotkinji da emo se zajedno izvesti na etnju. Zbogom, gospodine Gray, zbogom Harry. Zacijelo nee kod kue veerati? Ni ja. Moda emo se vidjeti kod lady Thornbury?

Po svoj prilici, draga na to e lord Henry zatvorivi vrata za enom, koja je kao ptica rajica to je svu no provela na kii, izleprala iz odaje, ostavivi za sobom lak miris fangipana.36 Zatim pripali cigaretu i baci se na divan.

Nemojte se nikada, Doriane, oeniti djevojkom slamnatoute kose ree, poto je otpuhnuo nekoliko dimova.

Zato ne, Harry?

Jer su tako sentimentalne.

Ali ja volim sentimentalna stvorenja.

36

Frangipani (frangipanni) vrsta miomirisa (talijanskog porijekla), kojim se neko parfimirala koa za rukavice. (Prev.)

 Doriane, nemojte se uope eniti. Mukarci se ene, jer su umorni; a djevojke se udavaju, jer su radoznale: ali oboje se razoaraju.

Ne vjerujem, Harry, da u se ikada oeniti. Ja sam suvie zaljubljen. To je jedan od vaih aforizama. Ja ga sada primjenjujem u ivotu, kao i sve ostalo to mi vi govorite.

U koga ste zaljubljeni? upita ga lord Henry nakon kratke utnje.

U neku glumicu izusti Dorian, i rumen mu se rasu po licu.

Lord Henry slee ramenima. To je vrlo banalan debut.37

Ne biste tako govorili kad biste je vidjeli, Harry.

A koja je to?

Zove se Sibyla Vane.

Meni je sasvim nepoznata.

I drugima. Ali jednog e je dana sav svijet upoznati. Ona je genijalna.

O, dragi djeae, genijalnih ena nema. ene su samo za dekoraciju. One nemaju to da kau, ali to kau draesno je. ene predstavljaju pobjedu materije nad duhom, ba kao to mukarci predstavljaju pobjedu duha nad
37

Dbut poetak: prvi nastup (u kazalitu, u drutvu, itd.) (Prev.)

moralom.

Harry, kako moete ...!

Dragi Doriane, to je iva istina. Upravo se sada bavim analiziranjem ena, pa to najbolje znam. Problem i nije tako zakuast, kao to sam isprva mislio. Naposljetku sam doao do zakljuka da ima samo dvije vrste ena: nenaminkanih i minkanih. Nenaminkane su ene od velike koristi. Ako elite da svijet o vama govori kao o mladiu koji ulijeva povjerenje, a vi ih vodite na veeru. ene one druge vrste vrlo su draesne. Samo imaju jednu greku. minkaju se da bi izgledale mlade. A nae su se bake minkale da bi zatim u drutvu briljirale duhovitou. Rouge i esprit38 bili su povezani nekom uzajamnou. Danas toga vie nema. Dokle god nekoj eni uspijeva da izgleda deset godina mlaa od svoje kerke, ona je savreno sretna. A to se tie duhovite konverzacije, u Londonu ima svega pet ena s kojima ovjek moe razgovarati, od kojih meutim dvije ne moete povesti u pristojno drutvo. Pa sad bilo kako bilo, priajte mi togod o toj svojoj genijalnoj djevojci. Otkad je poznajete?

O Harry, vai su nazori zaprepaujui.

Neka vas to nimalo ne smeta. Otkada je poznajete?

Pa, bit e valjda tri tjedna.

A gdje li je samo naoste?

38

Rouge (ru) minka (za lice i usta); esprit duh, duhovitost. (Prev.)

 Sve u vam ispriati, Harry; samo nemojte govoriti o tome u tako prezirnom tonu. To se uostalom nikada ne bi ni desilo da se nisam s vama upoznao. Vi ste u meni rasplamtjeli pomamnu elju da upoznam ivot. Jo dane i dane nakon to sam vas upoznao, u mojim ivcima kao da je neto vrilo. Dok sam lunjao po Parku i etajui skretao u Piccadilly,39 zagledao bih svakog prolaznika, muen ivom radoznalou da saznam kakvim ivotom, bogzna, svi ti ljudi ive. Poneki me privlaili, drugi me uasavali. Zrak kao da bijae proet nekim slatkim otrovom. Sav sam treptio od udnje za doivljajima... Elem, jedne veeri oko sedam sati odluim da krenem u potragu za kakvom pustolovinom. Osjeao sam da taj na suri udovini London sa svojim milijunskim stanovnitvom, sa svojim prljavim grenicima i blistavim grijesima, kako ga vi jednom nazvaste, mora i za me da krije neka iznenaenja. Zamiljao sam ve tisuu stvari i dogaaja. Ve sm osjeaj opasnosti proimao me nekom nasladom. Sjetih se to mi rekoste one divne veeri, kada smo prvi put zajedno veerali, kako se u traenju ljepote krije prava tajna ivota. Ne znam to sam zapravo oekivao, ali se dadoh na to traenje te pooh u pravcu istonih etvrti, gdje sam se brzo izgubio u labirintu aavih ulica i crnih istina, bez grmka, bez travke. Oko sedam i po prooh pored nekog upravo smijenoga malenog kazalita, gdje je gorjelo i nemirno se povijalo nekoliko plinskih plamenova, a na zidu se arenili nekakvi kriavi plakati. Neki odvratni idov s prsnikom, kakva smjenijeg nikad ne vidjeh, stajae na ulazu puei smrdljivu cigaru. Kosa mu se mrsila u masnim kovrama, a nasred prsiju prljave koulje blistao mu se golem dijamant. 'Izvolte lou, milostivi gospodine?' ree kad me ugleda, te ropski ponizno, ali ipak velianstvenom gestom, skide eir. Neto me na njemu zabavljalo, Harry. Bio je takvo udovite. Znam da ete mi se smijati, no ja sam doista uao i platio itavu gvineju za lou tik do pozornice. Ni danas jo ne znam zato sam to uinio; pa ipak, da to nisam uinio, dragi Harry da to nisam uinio
39

Piccadilly jedna od glavnih ulica u Londonu. (Prev.)

promaio bih najromantiniji doivljaj u svom ivotu. Vidim da se smijete. To je vrlo runo od vas!

Ne smijem se, Doriane; barem ne vama. Ali ne biste smjeli rei da je to bio najromantiniji doivljaj u vaem ivotu. Trebalo bi da kaete da je to prvi romantini doivljaj u vaem ivotu. Uvijek e vas ljubiti, i vi ete uvijek biti zaljubljen u ljubav. La grande passion40 povlastica je dokonih ljudi. To je jedino za to je besposliarska klasa neke zemlje sposobna. Ne bojte se. Vas ekaju divna iznenaenja. To je tek poetak.

Zar moju narav smatrate za toliko plitku i povrnu? uskliknu Dorian Gray srdito.

Ne, ja naprotiv mislim da je vaa narav tako duboka.

Kako to mislite?

Dragi djeae, ljudi koji ljube svega jedanput u ivotu, zapravo su ba plitki i povrni. To to oni nazivaju svojim potenjem i svojom vjernou, za me je umalost uslijed navike ili pomanjkanja mate. U osjeajnom ivotu vjernost je ono isto to i dosljednost u duhovnom ivotu naprosto priznanje neuspjeha. O ta vjernost! Moram je jedanput analizirati. Strast za posjedovanjem jedan je od njenih sastavnih dijelova. Ima mnogo toga to bismo odbacili, kada se ne bismo bojali da to drugi ne pokupe. Ali neu vas prekidati. Nastavite svoju priu.

I tako se, dakle, naoh u nekakvoj maloj stranoj loi i zurio sam ravno u traljavi kazalini zastor. Virnuh iza male ukrasne zavjese na loi da bacim
40

La grande passion velika strast (ljubav). (Prev.)

pogled na gledalite, koje bijae bijedno i kriavo naikano sve samim amoretima i rogovima obilja nalik na treerazrednu svadbenu tortu. Na balkonu i na jeftinim mjestima u parteru bilo je poprilino ljudi, no ostali redovi gledalita bijahu sasvim prazni, a na sjeditima, to ih, ini se, zovu cercle, ni ive due. Neke su ene raznosile narane i pivo od umbira, a publika je krckajui tamanila nevjerojatne koliine oraha.

Zacijelo je to bilo kao u one slavne dane kada je engleska drama bila u punom jeku.

Ba tako, rekao bih, i vrlo jadno. Stadoh se pitati to da radim, kadli ugledah kazalini program. A to mislite, Harry, koji se to komad prikazivao?

Pa valjda 'Djeak idiot' ili 'Nijem ali nevin'. ini mi se da su nai oevi voljeli takve komade. to due ivim, Doriane, to jae osjeam kako preziremo sve ono emu su se nai oevi divili. U umjetnosti kao i u politici les grandpres ont toujours tort.41

Komadu koji su prikazivali, mi se i dan-danas divimo, Harry. Prikazivali su 'Romea i Juliju'. Moram priznati da me hvatala jeza pri samoj pomisli da u gledati izvedbu jednoga Shakespearova djela u takvoj rupagi. Pa ipak, nekako me to zanimalo. U svakom sluaju, odluio sam da saekam prvi in. Orkestrom, koji bijae straan, upravljao je neki mladi idov, sjedei za nekakvim razgruvanim klavirom, te malne pobjegoh kadli se najposlije die zastor i igra otpoe. Romeo bijae zadrigao stariji gentleman, jako ogarenih obrva, promukla glasa tragiara, nalik na pivsko bure. Merkucije nimalo bolji. Tu je ulogu glumio komiar koji je u tekst ubacivao dosjetke to ih je sam
41

Les grand-pres ont toujours tort u svakom sluaju, stari nikada nisu u pravu. (Prev.)

izmiljao, a sa publikom u parteru podravao je prijateljske odnose. Obojica su bili isto tako upadljivo smijeni kao i kulise, za koje bih rekao da su ih dovukli iz kakva seoskog cirkusa. Ali Julija! Harry, zamislite djevojku koja je jedva navrila sedamnaestu, mala lica kao cvijet; u nje grka glavica, ovjenana ugasitomrkim pletenicama; oi kao ljubice, dva vrutka strasti; usne kao dvije ruine latice. Najdraesnije stvorenje to ga ikad vidjeli u ivotu. Jednom mi rekoste da vas patos ne dira, ali da bi vam ljepota, suta ljepota, mogla natjerati suze na oi. I ja vam sada velim, Harry, da sam jedva to vidio od suza to mi zamaglie oi. A njen glas nikad ljepeg nisam uo. Isprva bjee sasvim tih, dubok i s blagim tonovima, koji kao da jedan po jedan uviru u nae uho. Zatim ojaa poprimajui zvuk frule ili roga to doziva iz daljine. U prizoru gdje se ona pojavljuje u vrtu, glas joj je imao onaj zanosni drhtaj kojim nas u osvitu zore mami slavujev pjev. Zatim nadodae trenuci kad bi joj glas gudio strau pomamnih gusala. Ta vi znate kako glas moe potresti. Va glas i glas Sibyle Vane neu nikada zaboraviti. Kada oi sklapam, ja ujem ta dva glasa, a svaki od njih govori misvojim jezikom. I ja tad ne znam kojemu da se odazovem. Zato da je ne ljubim? Harry, ja je ljubim. Ona mi je sve u ivotu. Svake veeri idem da je gledam kako glumi. Jedne je veeri Rozalinda,42 a druge Imogen.43 Gledao sam je gdje u mranoj talijanskoj grobnici umire od srka otrova to ga poljupcem pije s usana svoga dragog. Pratio sam je pogledom kada je lutala kroz ardenske ume,44 preruena u ljupko mome, u hlaicama, haljetku, s gizdavom kapicom na glavi. Vidjeh je kako, luda, stade pred grenoga kralja te mu dade da nosi rutvice i gorke trave da okusi.45 Nevina je bila kad je zadavie crne ruke ljubomore, smrtonosnom snagom steui njen poput trske njean vrat.46 Vidio sam je kako ivi u svakom stoljeu, vidio u svakoj nonji. Obine ene nee
42 43 44 45

Rozalinda lice iz Shakespeareove Kako vam drago. (Prev.) Imogen lice iz Shakespeareove Cymbeline. (Prev.)

U ardenskoj umi odigrava se prizor iz Shakespeareove Kako vam drago. (Prev.) Aluzija na Ofeliju Shakespeareove tragedije Hamlet. (Prev). 46 Aluzija na Dezdemonu Shakespeareove tragedije Otelo. (Prev.)

nikad rasplamtjeti nau matu. Njihov ivot ostaje sapet u stoljeu u kojem ive. Nema in, nema basme47 da ih preobrazi. Lako ih prepoznaje po eiru; lako e upoznati i njihov soj i nain. I put do njih lako je nai. U njih nema tajnovitosti. Jutrom jau po Hyde Parku, popodne askaju na ajankama. Imaju svoj stereotipni smijeak, imaju svoje elegantne manire. Prozirne su, o tako prozirne. Ali glumica! Kolike li razlike izmeu njih i jedne glumice! Harry, zato ste mi zatajili da su samo glumice vrijedne da ih volimo?

Zato, Doriane, jer sam sm toliko njih ve volio.

Dakako! Odvratne enske, obojene kose i namazana lica.

Ne grdite obojenu kosu i namazana lica. Ponekad ima u njima mnogo drai upadne mu u rije Harry.

Volio bih da vam nisam priao o Sibyli Vane.

Tome nikada ne biste mogli odoljeti, Doriane. Cijeloga ete se ivota meni povjeravati.

Da, Harry, i meni se ini da je tako. Ne mogu a da vam sve ne kaem. udan je va utjecaj na me. Budem li ikad izvrio zloin, doi u k vama da sve priznam. Vi biste me shvatili.

Ljudi poput vas prkosni, sunani traci ne vre zloinstva, Doriane. Ali ipak, hvala vam na laski. Ali mi recite molim vas, budite tako dobri i dodajte mi igice! Hvala! u kakvim ste odnosima sada sa Sibylom Vane?
47

Basma rijei to ih bajalica ili baja govore kada baje. (Prev.)

Dorian Gray skoi sa svoga mjesta usijanih obraza i uarenih oiju:

Harry, Sibyla Vane za me je svetinja!

Jedino su svetinje toliko vrijedne da ovjek za njima posegne, Doriane odvrati lord Henry s nekim udnim patosom u glasu. Zato vas vrijea moje pitanje? Ta jedanput e vam ona ipak pripasti. ovjek zaljubljen isprva obmanjuje sebe, a kada prii doe konac i kraj, onda on obmanjuje druge. I to onda ljudi zovu ljubavnim romanom. No vi ste se zacijelo ve upoznali s njom?

Pa naravski. Jo iste veeri kada sam bio u kazalitu, onaj gadni stari idov doe mi poslije predstave u lou te mi predloi da me odvede iza kulisa i predstavi djevojci. Razbjesnih se te mu rekoh kako je Julija ve nekoliko stotina godina mrtva, i da joj tijelo poiva u nekoj mramornoj grobnici u Veroni. Sudei po njegovu zaprepatenom pogledu, starkelji se inilo da sam se napio ampanjca, ili tako neto.

Tome se nimalo ne udim.

Zatim me upita da li suraujem u kojim novinama. Rekoh mu da ih uope ne itam. To ga je kanda uvelike razoaralo, te mi u povjerenju ispripovjedi kako su se svi kazalini kritiari urotili protiv njega, i da se svi odreda mogu podmititi.

Ne bih se ni najmanje udio kada bi ovjek u tome bio u pravu. No s druge strane, sudei barem po njihovoj vanjtini, veina njih kao da i nije tako skupa.

Pa sad, on je mislio da mu nedostaju sredstva da ih potkupi zasmija se

Dorian. Za to su vrijeme ve pogasili svjetiljlke u gledalitu, i morao sam otii. Ponudi mi jo nekakave cigare, koje mi je najtoplije preporuio. Rekoh mu hvala, jer da mi se ne pui. Slijedee veeri, naravno, evo mene opet u kazalitu. Ugledavi me, ponizno se pokloni, te me uvjeravae da sam plemenit mecena umjetnosti. Straan je to tip, koji te moe natjerati u bjesnilo, no upravo je lud za Shakespeareom. Jednom mi je s oitim ponosom ispriao kako je ve pet puta pao pod steaj, a sve zbog 'naeg barda'48 kako je uporno nazivao Shakespearea. ini se da on to smatra za svoju veliku zaslugu.

Pa to i jest zasluga, dragi Doriane, i to velika zasluga. Veina ljudi pada pod steaj jer suvie investiraju u ivotnu prozu. No upropastiti se zbog poezije, to je doista velika ast. Ali recite mi kada ste prvi put razgovarali s gospoicom Sybllom Vane?

Tree veeri. Glumila je ulogu Rozalinde. Nisam mogao a da ne odem na pozornicu. Bio sam joj dobacio malo cvijea, i ona me pogledala; barem sam sebi to zamiljao. Stari idov bijae uporan. Bio je sebi uvrtio u glavu da me odvede iza kulisa, pa sam popustio. Zar nije udnovato to se nikada nisam htio s njom upoznati?

Ne, po mom miljenju to nije bilo nimalo udnovato.

Kako to, Harry.

To u vam drugom zgodom objasniti. A sada bih htio da saznam neto o toj djevojci.

48

Bard narodni pjesnik i pjeva; najugledniji predstavnik (u umjetnosti i knjievnosti). (Prev.)

 O Sybili? O, bila je tako plaha i mila. Ona kao da je jo dijete. Sva u udu gledala me rairenih oiju kada joj rekoh to mislim o njezinoj glumi, i kao da uope nije bila svjesna svoje arobne moi. Uostalom, ini mi se da smo oboje bili poneto nervozni. Matori idov stajae uz pranjava vrata garderobe i sve se neto smijuljio, te kitio i nitio o nama oboma, dok smo se nas dvoje gledali kao prava djeca. Svejednako me zvao 'mylorde',49 te sam morao uvjeravati Sibylu, kako nisam nikakav plemenita. Ona mi sasvim priprosto ree: Vie ste mi nalik na kraljevia. I stoga u vas zvati Kraljevi Bajni.

asne mi rijei, Doriane, gospoica Sibyla zna da laska.

Vi je ne shvaate, Harry. Ona je u meni vidjela samo lice iz nekog kazalinog komada. Ona i ne poznaje ivot. Stanuje kod svoje majke, neke sparuene, izmorene ene, koja je prve veeri glumila ulogu lady Capulet u nekakvoj kunoj haljini jarkocrvene boje, a po svemu se ini da je prije ivjela u boljim prilikama.

Znam ja te ene koje tako izgledaju; kad ih gledam, postajem neraspoloen i potiten promrmlja lord Henry zagledavi se u svoje prstenje.

idov htjede da mi pria o njenu ivotu, no ja mu rekoh da me to ne zanima.

Dobro ste uinili. Tue su tragedije uvijek neobino banalne.

Meni je stalo samo do Sibyle. Ta to se mene tie njeno porijeklo? Od njene draesne glavice do malih joj noica, ona je savreno boanstvena. Svalke veeri idem da je gledam na pozornici, i ona je svaki puta sve divnija.

49

Mylord milostivi gospodine; titula lorda, grofa, barona, itd. (Prev.)

 Bit e da je to razlog to u posljednje vrijeme nikad ne objedujete sa mnom? I sm sam ve pomislio da se u vaem ivotu neto udno zbiva. I doista je tako, samo to sam ja to nekako drukije zamiljao.

Dragi Harry, mi svakog dana dorukujemo ili veeramo zajedno, a ve nekoliko puta bio sam s vama u Operi odgovori Dorian, a plave mu oi dooe velike i zauene.

Ali uvijek dolazite vrlo kasno.

Ta ja moram vidjeti Sibylu uskliknu Dorian. Barem u jednom inu. Upravo udim za njenom blizinom; i kada samo pomislim na onu udesnu duu koja se krije u tom draesnom malom bjelokosnom tijelu svega me prome osjeaj nekoga dubokog strahopotovanja.

Moete li danas veerati sa mnom, Doriane?

Dorian zanijee glavom i odvrati:

Veeras je ona Imogen, a sutra e biti Julija.

A kada je Sibyla Vane?

Nikada.

estitam!

Kako ste strani! U njoj se utjelovljuju sve velike heroine cijeloga svijeta. Ona je mnogo vie od obinoga ljudskoga stvora. Smijte se samo, no ja vam

velim da je genijalna. Volim je, i ja hou da i ona mene voli. Vi, koji znate sve tajne ivota vi mi morate rei kako da oaram Sibylu Vane, da steknem njenu ljubav. Hou da Romea uinim ljubomornim, hou da mrtvi ljubavnici minulih vjekova uju na smijeh, i neka se rastue. Hou da strasni dah nae ljubavi uskrisi na nov ivot njihov prah i pepeo, pa da oni opet osjete svu ljubavnu bol. O boe, Harry, kako je oboavam. I dok je tako govorio, Dorian se uetao po sobi, a na obrazima planue mu dvije crvene rue od grozniave vatre u kojoj je izgarao. Bio je silno uzbuen.

Lord Henry promatrae ga s pravim uivanjem. Kako li sada bjee sasvim drukiji od onog zbunjenog i zastraenog djeaka, s kojim se upoznao u Hallwardovu atelijeru! Priroda se njegova bjee razvila kao cvijet, u koga latice buknue grimiznom jarom. Iz njezina se tajnog skrovita bjee iahurila Dua, kojoj se udnja isprijeila na putu.

A to sad? naposljetku e lord Henry.

Htio bih da vi i Basil poete jedne veeri sa mnom da je vidite kako glumi. I ja ne osjeam nikakve bojazni da bi vas mogla razoarati. Onda ete mi, htjeli ne htjeli, i sami priznati da je genijalna. A zatim je moramo poto-poto izbaviti od onoga idova. Vezana je za nj jo tri godine, tonije rekavi dvije godine i osam mjeseci. Razumije se da u mu morati togod platiti. Kada sve to bude ureeno, pobrinut u se da nastupi u nekom kazalitu u West Endu. I kao to je mene zaludila, ona e tada zaludjeti cijeli svijet.

Dragi djeae, to vam nee uspjeti.

Hoe, hoe! Sve e ona zaludjeti. Jer ona ne samo da ima umjetnikog dara, najsavrenijeg umjetnikog instinkta; u nje ima i linosti, a vi ste mi esto

govorili da dan-danas linosti vladaju svijetom, a ne pusta naela!

Neka bude. Kada elite da poemo?

Da vidimo. Danas je utorak. Recimo: sutra. Sutra igra Juliju.

Dobro. Sutra u osam u Bristolu. A ja u povesti Basila.

Molim vas, Harry, ne u osam. Radije u est i po. Moramo stii prije poetka predstave. Morate je vidjeti u prvom inu, kada prvi put ugleda Romea.

U est i po! Tko e tako rano! Pa to vam je kao da ovjek veerava poslijepodne ili uzme itati kakav engleski roman. Prije sedam nikako! Hoete li se u meuvremenu nai s Basilom? Ili da ga ja obavijestim s nekoliko redaka?

Dragi Basil! Ve je tjedan dana otkako ga ne vidjeh. Moram priznati da je to vrlo runo od mene, pogotovo kad pomislim da mi je poslao moju sliku u prekrasnom okviru, to ga je dao izraditi po vlastitom nacrtu, i premda sam ljubomoran na nju, jer je za itav mjesec mlaa od mene da vam kaem po dui, ona me ushiuje. Ne bih htio da se nasamu s njim sastanem. Pria mi stvari koje ne volim sluati: daje mi dobre savjete.

Lord se Henry osmjehnu.

Ljudi vole da daju ono to je njima samima prijeko potrebno. Za me je to bezdan dareljivosti.

O, Basil je dua od ovjeka, samo u njemu ipak ima neto filistarsko.

Postao sam svjestan toga otkako sam vas upoznao, Harry.

Dragi prijatelju, Basil sav ar kojim se odlikuje, udahnjuje u svoja djela. I prema tome njemu za ivot preostaju samo predrasude, neka pusta naela i njegov zdrav razum. Od svih umjetnika to sam ih ikada poznavao, samo su loi umjetnici bili osobno zanimljivi i privlaljivi. Dobri umjetnici ive samo u svojim djelima, te su prema tome kao ljudi savreno nezanimljivi. Velik pjesnik, istinski velik pjesnik, u obinom ivotu nema ni trunka poetinosti. Ali loi pjesnici oaravaju ovjeka svojom osobom. to slabiji stihovi, to armantniji pjesnici. Sama injenica da je netko izdao zbirku osrednjih soneta, ini ga neodoljivim. On svagdanjicu pretvara u pjesme, koje ne umije napisati. Drugi opet piu pjesme to ih u ivotu ne mogu ostvariti.

Da mi je znati, Harry, je li to zbilja tako? ree Dorian Gray, pa uze sa stola velik flakon sa zlatnim grljkom i zapuaem, odepi ga i pokropi rupi s nekoliko kapi parfema. Pa bit e da je tako kad vi to kaete. A sada bjeim! Imogen me eka. Ne zaboravite sutranji sastanak. Zbogom.

Kada je njegov prijatelj otiao, lord Henry uzme razmiljati, a umorne mu se oi zaklopie. Istina, on se malokad za bilo koga tako zanimao kao za Doriana Graya. Pa ipak ludi zanos kojim je taj mladi oboavao neku drugu osobu, nije u njemu izazivao nimalo bola, nevoljkosti ili ljubomore. ak se tome radovao. Mladi je postao jo zanimljiviji za nj. Oduvijek se lord Henry oduevljavao za metode prirodnih znanosti, samo to mu se analizirani objekt inio i suvie beznaajnim i nevanim. I tako je poeo rasuivati sebe, a najposlije i druge. Njemu se inilo da je jedino ljudski ivot vrijedan da bude analiziran. Ta to je sve drugo prema ljudskom ivotu! Istina, kada ljudski ivot promatramo kao neki alkemistiki sud, u kojem se, nad vatrom, isprepleu svi ljudski bolovi i burkaju sve ljudske radosti, ne moemo na lice staviti staklenu obrazinu niti se

zatititi od sumpornih plinova to smuuju mozak i uznemiruju matu nakaznim udovitima i jezovitim morama. Ima tako suptilnih otrova, da bismo se morali najprije razboljeti od njih da bismo ih mogli upoznati. I udnih bolesti ima, to ih najprije sami moramo prekuiti da bismo shvatili njihovu bit. Ali ipak, kako li je velika nagrada to nam onda pada u dio! A svijet nam se onda ini tako divnim! Kako li je divno promatrati udesnu i nepobitnu logiku strasti i na uzbudljivo areni osjeajni ivot uoiti njihovu podudarnost i njihovo razmimoilaenje, sagledati njihov sklad i nesklad! Ne mari to ta saznanja skupo plaamo! Nijedan osjeajni doivljaj nije preskupo plaen!

Bio je svjestan i od same pomisli na to radosno bljesnue njegove tamne oi ahatne boje! da su neke rijei to ih je izgovorio, rijei pune melodije i ritma, bile uzrokom te se dua Doriana Graya obratila toj bijeloj djevojci, pa je mladi pred tim likom pao na koljena i predano ga oboavao. U mnogo emu taj je mladi bio njegovo djelo. Njegovo je djelo to je mladi prije vremena sazreo. I to znai mnogo, vrlo mnogo. Obini smrtnici moraju ekati da im ivot razotkrije svoje tajne, i samo je malobrojnim izabranicima sueno da ugledaju misterije ivota jo prije nego to se veo die. Ponekad to biva pod utjecajem umjetnosti, a osobito one vrste knjievnosti koja neposredno opisuje strasti i duevna zbivanja. Ali kadikad preuzima tu ulogu neka sloena linost, pa vri to funkciju umjetnosti, postaje pravo umjetniko djelo, jer i ivot ima svoja remekdjela ba kao i pjesnitvo ili kiparstvo ili slikarstvo.

Da, taj mladi bjee sazreo prije vremena. Pribrao je ljetinu jo u jeku proljea. U njegovim je ilama bila strasna krv mladosti, ali je ve postajao svjestan svoje linosti. Kojeg li uivanja promatrati toga mladia. ovjek se morao diviti njegovu lijepom liku, njegovoj lijepoj dui. Svejedno kako e svriti, kakav mu je svretak sudba dosudila. Bijae nalik na ljupke likove u raskonom pozorju ili na pozornici, ije nam se radosti ine nedoseno daleke, no iji bolovi u nama

bude osjeaj za ljepotu, a ije se rane rumene kao crvene rue.

Dua i tijelo, tijelo i dua koje li tajne! Njegova dua bijae proeta nekom ulnou, ali bijae asova kada bi mu se tijelo uzvinulo do produhovljenosti. ula su mogla postii neko produhovljeno savrenstvo, a duh se dao uniziti. Tko bi mogao rei gdje prestaju tjelesni nagoni a poinju duevni porivi? Kako li su isprazne sve one proizvoljne definicije kolskih psihologa! Pa ipak, koje li muke nai se u vrtlogu razliitih filozofskih grupa! Da li je dua sjenka koja ivi u kui grijeha? Ili je tijelo samo stanovnik due, kako je to mislio Giordano Bruno?50 Odvajanje duha od materije jest misterija, kao to je i sjedinjenje duha s materijom misterija.

I on stade razmiljati o tome da li bismo od psihologije ikada mogli stvoriti egzaktnu znanost, tako usavrenu da nam otkrije svaki i najmanji izvor ivota. Jer kod dananjeg stanja filozofije, sami sebe ne razumijemo nikada, a druge tek sasvim izrijetka. Iskustvo nema nikakve eitike vrijednosti. Ono je puko ime to ga ljudi nadijevaju svojim zabludama. Moralisti zapravo smatraju iskustvo za neku vrstu opomene, traei da mu se prizna neka etika mo u oblikovanju karaktera, i slave ga kao neko sredstvo koje nas ui ega se treba drati a ega kloniti. Ali u iskustvu nema nikakve pokretne sile. Kao ni savjest, tako ni iskustvo nije nikakav aktivni uzronik. Ono nam samo uistinu dokazuje da e nam budunost biti isto to i prolost, te da emo grijeh to smo ga jednom poinili s odvratnou, poslije opet poiniti, i to esto i s uivanjem.

Bilo mu je jasno da se samo eksperimentalnom metodom, moe postii neko znanstveno objanjenje strasti, a nesumnjivo je Dorian Gray bio sjajan objekt za njegove eksperimente, obeavajui bogate i plodonosne rezultate. Njegova je
50

Giordano Bruno (roen 1548) spaljen na lomai kao bezvjerac 1600; talijanski filozof renesanse; panteist. (Prev.)

naglo usplamtjela ljubav prema Sibyli Vane bila vrlo znaajna psiholoka pojava. Bez sumnje je radoznalost pri tom igrala veliku ulogu, radoznalost i udnja za novim ivotnim iskustvima; ali usprkos tome, ta njegova ljubav bijae vrlo zamren osjeaj strasti. Ono to je u njoj bilo od djeake senzualnosti, mata je preobrazila i prometnula u neto drugo, to se mladiu inilo da je daleko od svake ulnosti, pa je upravo stoga bilo mnogo opasnije. Jer upravo one strasti o porijeklu kojih se obmanjujemo, imaju najveu vlast nad nama, kao to su u nama najslabiji ba oni porivi u prirodu kojih nam se ini da smo potpuno upueni. Nerijetko se deava da sami na sebi vrimo neke eksperimente, a sve mislei kako te pokuse vrimo na nekoj drugoj osobi.

I dok je lord Henry tu sjedio sanjarei o tim problemima, netko pokuca na vrata, te ue njegov sluga i podsjeti ga kako je vrijeme da se preobue za veeru. On ustade i pogleda na ulicu. Gornji prozori na kuama na suprotnoj strani blijetali su grimiznozlaanim sjajem, jer sunce bijae ve na smiraju.

Okna se na njima arila kao usijane metalne ploe. A nebo se gasilo i bilo nalik na ruu koja vene. Razmiljao je o svom prijatelju, o njegovoj razbuktaloj mladosti, u udu se pitajui kako li e se sve to svriti.

Vrativi se kui u dvanaest i po, lord Henry nae na stolu u predsoblju brzojav. Otvori ga i vidje da je od Doriana Graya. Javljao mu je o svojim zarukama sa Sibylom Vane.

V POGLAVLJE

Majko, majko, ja sam tako sretna! apnu djevojka i zarije lice u krilo

precvale iznurene ene, koja je, okrenuvi lea jarkoj svjetlosti, sjedila u jedinom naslonjau u toj njihovoj jadnoj dnevnoj sobi. Tako sam sretna! opet e ona a i ti mora biti sretna!

Gospoa se Vane lecnu i poloi svoje kao bizmut bijele ruke na kerinu glavu.

Sretna! odslovi kao jeka. Ja sam samo onda sretna kada te gledam na pozornici. Ti ne bi smjela ni na to drugo misliti doli na svoju glumu. Gospodin je Isaac uvijek bio tako dobar prema nama; mi mu dugujemo i novaca.

Djevojka die glavu, napui usne i uskliknu:

Novaca, majko? Pa to je ve novac? Ljubav je vie od novca.

Ne smije zaboraviti, Sibyla, da nam je gospodin Isaac dao predujam od pedeset funta da poplaamo dugove i da pristojno opremimo Jamesa. Pedeset funta vrlo je velika svota. Gospodin je Isaac bio vrlo uviavan prema nama.

On nije gentleman, majko, i ja mrzim njegov nain kako on to sa mnom razgovara odvrati djevojka ustajui i prilazei prozoru.

Ne mogu ni zamisliti kako bismo bez njega uznestrpi se starica.

Sibyla Vane zabaci glavu i zasmija se.

Nama on vie nije potreban, majko. Odsad e Kraljevi Bajni upravljati naim ivotom. I uutje. Krv joj uzavri u ilama i ozari obraze lakim rumenilom. Kao dvije ruine latice usne joj se rastavie i zadrhtae. Kao da je zahvatio arki vihor strasti, njeni se nabori njezine haljine zalelujae i ona

prousti tiho i Skromno: Volim ga!

Ludo dijete, ludo dijete! dopirae do nje majin odgovor, nalik na krianje papige. I dok su koati prsti, naikani lanim draguljima, grevito grebli po zraku, grotesknost njenih rijei bivala je jo vea.

Djevojka ponovo prte u smijeh. U njenu glasu kliktala je priguena radost ptiice u kavezu. Njene oi kao da su upijale tu melodiju, koja se u njima odraavala kao neka jeka uhvaena oima; zatim se oi naas zaklopie, kao da pohranjuju tu svoju tajnu. Kada se opet otvorie, bile su zamagljene, zastrte nekim snom.

S otrcana naslonjaa dopirahu do nje mudre rijei s uvelih usana, rijei opomene da se smiri i umudri, dozivajui joj u pamet neka mjesta iz one (knjige Kukaviluka, kojoj je pisac dao lani naslov Zdrav Razum. Nije sluala. Bila je slobodna u svojoj tamnici strasti. Njen kraljevi, Kraljevi Bajni, bio je s njom. Zazvala je pamenje da joj uskrisi njegov lik. Duu je svoju poslala u potragu za njim, i ona joj ga je dovela. Na njenim su usnama opet gorjeli njegovi cjelovi. Kapci njenih oiju ponovo outjee vrelinu njegova daha.

I tada Mudrost okrene drugi list i poe joj govoriti neto o uhoenju i propitkivanju. Moda je mladi doista bogat. Ako jest, onda treba misliti na brak. koljku njena uha zapljuskivahu valovi svjetovnog mudrienja. Mimo nju zujnue strelice himne i lukavstva. Vidje kako one tanke usne melju i mrmore, pa se nasmijei.

I tada odjednom osjeti potrebu da govori; muila je ta rjeita utnja.

Majko, majko! povika zato me tako silno voli? Ja znam zato ga

volim. Volim ga jer je tako nalik na to to bi Ljubav morala biti. Ali to nalazi on u meni? Nisam dostojna njega. I gle, ni samoj mi nije jasno premda znam da me on u svemu nadvisuje, ja ipak ne osjeam bojaljive poniznosti. Osjeam ponos, ponos neiskazan. Majko, jesi li ti voljela oca kao to ja volim Kraljevia Bajnog?

Ma da su joj obrazi bili napraeni jeftinim bjelilom, ena poodmakle dobi jo jae poblijedje, a sasuene joj se usne skvrie u bolnom gru. Sibyla poletje k njoj, objesi joj se oko vrata i poljubi je.

Oprosti, majko! Znam, boli te kad govorimo o ocu. No tvoj je bol odatle to si ga toliko voljela. Ne budi tako tuna.

Sretna sam danas kao ti sto si bila prije dvadeset godina. Ah! pusti me da budem sretna zauvijek!

Odve si mlada, dijete moje, a da te ljubav mori. A zatim, to zna o tom mladiu? Ni imena mu ne zna. Sve je to vrlo nezgodno i, due mi, sada kad James odlazi u Australiju, te mi glava hoe da prsne od pustih briga, morala bi biti obazrivija. Nu, kako rekoh, ako je bogat...

Ah! majko, majko, pusti me da budem sretna!

Gospoa je Vane pogleda i rairivi ruke s glumljenom srdanou, koja je mnogim glumcima ve postala navikom, zagrli svoju ker. U taj se as rastvorie vrata i u sobu ue mome tamne, kudrave kose. Bio je bucmast, a ruke mu bile velike i nezgrapne. Nije bio tako uglaena ponaanja kao njegova sestra. Jedva da bi tko pomislio da su brat i sestra. Gospoa Vane upre oi u nj i njen smijeak postade jo vedriji. U mislima ga je uzdizala do dostojanstva,

vrijedna udivljenja opinstva. Bila je vrsto uvjerena da bi takva 'iva slika' morala biti zanimljiva.

Zar ne bi mogla i za me ostaviti neto od svojih poljubaca, Sibyla? smrsi iparac dobroduno.

O, pa tebi, Jime, nije stalo do poljubaca ivnu djevojka. Ti si staro gunalo. I ona poletje kroza sobu i stade ga grliti i maziti.

James Vane pogleda sestru s puno njenosti.

Htio bih da se malo proeta sa mnom, Sibyla. Ne mislim da u ikada vie vidjeti taj strani London. A bogme ne vjerujem da u bilo kad osjetiti enju da se vratim.

Sinko, ne govori takve strahote promrmlja gospoa Vaine te s uzdahom dohvati nekakav kriav kazalini kostim i stade ga krpiti. Osjeti se donekle razoaranom to se on nije pridruio grupi, to bi bez sumnje uvealo teatralni uin prizora.

Zato ne, majko? Ja to zbiljski mislim.

Zadaje mi toliko boli, sinko. vrsto se nadam da e se vratiti iz Australije vrlo bogat. Mislim da u kolonijama nema pravoga drutva, odnosno nema niega od onog to se po mom miljenju moe smatrati za drutvo; i stoga nema druge nego da se vrati u London im stekne imutak, pa da ovdje nastoji zauzeti kakav poloaj.

Drutvo! smrsi mladi. Ne marim ni da ujem za nj. Htio bih samo da

se domognem nekih para pa da tebe i Sibylu maknem iz kazalita, koje mi je tako mrsko.

O, Jime! prihvati Sibyla smijui se to nije nimalo lijepo od tebe! Ali, jesi li doista nakanio sa mnom na etnju? Ba divno! Ve sam se bojala da e poi iz kue da se oprosti s nekim svojim prijateljima, kao s Tomom Hardyjem koji ti je dao tu stranu lulu ili s Nedom Langtonom, koji ti se ruga kad je god pui. Doista je vrlo lijepo od tebe to si nakanio da svoje posljednje popodne provede sa mnom. Kamo emo? Hajdemo u Park.

Ta sav sam otrcan namrgodi se mladi. U Park ide samo elegantan svijet.

Kojeta, Jime apnu ona i pomilova ga po rukavu.

asak je oklijevao, a napokon ree:

Pa dobro, samo nemoj da itavu vjenost ekam da dovri toaletu.

Ona pleui odskakuta na vrata. Sa stepenica kojima se uspinjala, razlijegala se njena pjesma. Zatim je odozgo dopiralo pocupkivanje njenih noica.

Jim dva-tri puta poe sobom. Onda se okrenu nijemom liku u naslonjau pa upita:

Majko, jesu li sve moje stvari spremljene?

Sve ti je spremljeno, Jamese - odvrati ena ne diui pogleda sa svoga ia. Ve od nekoliko mjeseci osjeala se nelagodno, kad bi god ostajala nasamu sa

svojim pomalo grubim i tako uozbiljenim sinom. Kad bi im se pogledi sreli, njena bi plitka, povrna narav sva zadrhtala. U udu bi se pitala da li ve nije u to posumnjao. Kaiko vie nije nadovezao ni rijei, tajac joj postade nepodnoljiv te ona udari u jadikovke. ene se brane napadajui, ba kao to napadaju neoekivanim poputanjem. I ona ree:

Nadam se, Jamese, da e biti zadovoljan svojim pomorskim ivotom. Ne zaboravi nikad da si sm tako izabrao. Mogao si nai namjetenje i kod kakva odvjetnika. Odvjetniki je stale vrlo ugledan, a na ladanju ih esto najotmjenije obitelji pozivaju u goste.

Mrzim svaku kancelariju i sve inovnike odvrati iparac. Uostalom, pravo si rekla: sm sam odabrao svoj ivotni put. Samo jedno ti velim: pripazi na Sibylu. Nemoj da je snae bilo kakvo zlo. Majko, mora je dobro uvati.

Jamese, doista govori nekako udno. Pa razumije se da bdijem nad Sibylom.

Nauo sam kako neki mladi gospodin dolazi svaku veer u kazalite te ide iza kulisa da s njom razgovara. Je li to istina? U emu je stvar?

Govori o stvarima, James, kojih ne razumije. Mi glumci navikli smo da nam svijet iskazuje svoju blagonaklonu panju. Ta i ja sam u svoje vrijeme primala bezbroj buketa. Bilo je to u vrijeme kada su se ljudi jo razumijevali u umjetnost. A to se tie Sibyle, zasad jo ne mogu rei da li je ta njena simpatija ozbiljna ili ne. No izvan svake je sumnje da je onaj mladi gospodin, o kome je rije, savren gentleman. Prema meni je vazda vrlo uljudan. Osim toga izgleda bogat, a cvijee to ga alje, prekrasno je.

No pored svega toga ne zna mu ni imena dobaci joj mladi otro.

 Ne znam prizna mati sasvim spokojno. Nije nam jo rekao svoga pravog imena. Mislim da je to vrlo romantino od njega. Bit e da pripada aristokratskom drutvu.

James Vane ugrize se za usnu.

uvaj Sibylu, majko, uvaj je opomenu je uzbuenim glasom.

Ti mi, sine, nanosi velike boli. Ja neprestano bdijem nad Sibylom. Dakako, ako je taj gospodin bogat, ne vidim nikakva razloga da meu njima dvoma ne doe do kakve veze. Ja vrsto vjerujem da pripada aristokratskom drutvu. Iskreno da ti kaem, vidi se to po cijeloj njegovoj vanjtini. To bi za Sibylu mogao biti sjajan brak. Njih bi dvoje bio draestan par. Neobino je lijep, i svak to opaa.

Mladi promumlja neto i stade bubnjati svojim grubim prstima po prozorskom staklu. I ba kad se okrenuo da neto kae, kadli se vrata otvorie, i Sibyla utra u sobu te povika:

Kako ste se samo uozbiljili! T to vam je?

Nita odgovori brat. Mislim da katkad ovjek mora biti ozbiljan. Zbogom, majko. U pet bih htio da veeram. Sve je zapakovano osim mojih koulja, pa ne treba ni o emu da vodi brigu.

Zbogom, sinko odgovori mu majka kimnuvi glavom usiljenom dostojanstvenou.

Bila je veoma uvrijeena zbog tona kojim je on s njom razgovarao, a bilo je neega i u njegovu pogledu, te je sada bila sva uplaena.

Poljubi me, majko ree djevojka. Njene se rascvjetane usne dotakoe smeuranih obraza, i kao da topli daak razgali njihovu mraznu okorjelost.

edo moje, edo jedino! kliknu gospoa Vane, gledajui u strop, kao da upuuje svoje rijei nekoj imaginarnoj publici na kazalinoj galeriji.

Hajdemo, Sibyla uznestrpi se brat, koji je mrzio majina prenemaganja.

Izioe na sunanu svjetlost, ustreptalu od povjetarca, te se polako odetae niz pusti Euston Road. Prolaznici zagledahu zaueno u tog natmurenog, nezgrapnog mladia, koji je, obuen u grubo odijelo to mu nije pristajalo, pratio tako draesnu i po izgledu tako ljupko dotjeranu djevojku. Bijae nalik na priprosta vrtlara koji se zakitio ruom.

Kad god bi se Jimove oi sukobile s radoznalim pogledom kakva stranca, on bi se od vremena do vremena mrtio. Kada bi se tko zablenuo u nj, osjeao je neku nelagodnost, koju osjeaju genijalni ljudi u svojim poznim godinama, a koje se obian ovjek nikada ne otarasi. Sibyla, naprotiv, nije bila ni svjesna dojma to ga je ostavljala na ljudima. U smijeku na njenim usnama podrhtavala je ljubav. Mislila je na Kraljevia Bajnog, i da bi to vie mogla misliti na nj, ni jednom ga rijeju nije spominjala, askajui bez prestanka o brodu kojim je Jim imao otploviti, o zlatu to e ga onkraj mora zasigurno zgrnuti, o bajnoj nasljednici velikog bogatstva koju mu je sudba dosudila da je izbavi od opakih umskih razbojnika u crvenim razdrljenim kouljama. Jer on ne smije ostati obian mornar ili brodski skladitar, ili to je sada ve imao postati. O ne! Mornarski je ivot tako straan. Teko je i zamisliti samo da ovjeka utrpaju u nekakvu

stranu brodinu, na koju odasvud nadiru valovi nalik na div-grbavce, pomamne da je raznesu i progutaju, dok joj olujne vjetrine upaju jarbole i uz fijuk paraju jedra i zvidave trake! Neka se u Melbourneu iskrca s broda, pa lijepo 'zbogom kapetane!' i put pod noge u potragu za zlatom. Nee sastaviti ni sedmicu dana, kadli e nai golemu grudu ista zlata, kakvu svijet jo ne vidje, pa da je odvue do obale u kolima, to e ih pratiti estorica straara na konjima. Triput e ih napadati umski razbojnici, i triput e biti odbijeni u krvavu pokolju. Ne, ne tako. On nee ni krenuti do nalazita zlata. Strana su to mjesta, gdje se ljudi izopijaju, gdje po barovima ubijaju jedan drugoga, gdje se govori jezikom psovke i kletve. Bolje neka postane miroljubiv farmer koji zapaa ovce, pa da jednom uvee, jaui kui, ugleda lijepu kerku bogata ranera51 kako se otima haramiji koji juri na vrancu sa svojim plijenom; a on e za njim uzagrepce, te osloboditi djevojku. I razumije se, djevojka e se zaljubiti u nj, a on u nju, pa e se uzesti, vratiti se kui i ivjet e u velikoj palai u Londonu. O da, ivot e za nj biti pun divnih iznenaenja, tek dobar i valjan mora biti, ustrpljiv, i da ne plane u svakoj prilici, da ne trati novac uludo. Istina, ona je samo godinu dana starija od njega, ali je kudikamo bolje upoznala ivot. A i pisati joj mora, pisati svakom potom i svake se veeri prije spavanja pomoliti bogu. Dobar je bog i on e ga uvati. A i ona e se moliti za nj, a za nekoliko godina evo ga natrag kui, bogata i sretna.

Natmuren i mrk sluao je mladi i ni rijei da joj odgovori. Morila ga je tuga to ostavlja zaviaj.

No nije samo to bio uzrok njegovoj mrzovolji i potitenosti. Ma koliko neiskusan bio, jasno je osjeao opasnost koja je prijetila Sibyli. Od onoga mladog kicoa nije joj se nadati niem dobru. Bio je gentleman, i zato ga je
51

Raner vlasnik rana (stoarske farme). (Prev.)

mrzio, mrzio onim udnim instinktom rase, bezrazlono zapravo i nesvjesno, te je mrnja ba s tog razloga bila to jaa. Poznavao je i svu plitkost i tatinu svoje majke, te je ba u tome vidio bezbrojne opasnosti to su ugroavale Sibylinu sreu. Djeca isprva vole svoje roditelje; kada porastu, ona im sude; a ponekad im i prataju.

Njegova majka! Muilo ga neto, o emu je nju morao pitati o emu je mjesece i mjesece utke mislio i razmiljao. Jedne veeri, dok je ekao pred vratima to vode na pozornicu, sluajno mu doprije do uha neka rije, jedva ujno dobaena uvreda, te zakovitla u njemu itav roj stranih misli. Pri samoj pomisli na to bilo mu je kao da ga je netko inuo biem po licu. Obrve mu se skupie i zarezae duboku brazdu, i kao pridavljen bolnim grem, ugrize se za donju usnu.

Pa ti me uope i ne slua, Jime povika Sibyla dok ja tu stvaram najdivnije osnove za tvoju budunost. De, gukni bar.

A to da ti kaem?

Pa da e uvijek biti dobar i da nas nee zaboraviti nasmijei mu se sestra.

Mladi slegne ramenima.

Prije e ti mene zaboraviti nego ja tebe, Sibyla.

Djevojka porumenje, pa ga upita:

Kako to misli, Jime?

 ujem da ima prijatelja. Tko je taj ovjek? Zato mi nisi o njemu govorila? Taj ti me misli dobro.

uti, Jime! raesti se djevojka. Da nisi o njemu rekao lou rije! Ja ga volim.

Gle, a ni imena mu ne zna otpovrnu mladi. Tko je taj ovjek? Imam prava da to znam.

Ime mu je Kraljevi Bajni. Zar ti se ne svia to ime? O, ti ludi djeae! Nikad ga ne bi smio zaboraviti. Kada bi ga samo jedanput vidio, znao bi da je to najdivniji ovjek na svijetu. Doi e dan kada se vrati iz Australije, i ti e ga upoznati. I zavoljet e ga. Svi ga vole, a ja ga ... ljubim. O, kad bi veeras i ti mogao biti u kazalitu. On e biti tamo, a ja u igrati Juliju. O, kako u je igrati! Zamisli, Jime ljubiti i igrati Juliju! A on sjedi preda mnom pa me slua! Igrati, da bi on uivao! Sve me strah da u sve glumce zastraiti, zastraiti ili odueviti do zanosa. Ljubiti znai nadmaiti sama sebe. Jadni strani gospodin Isaac doviknut e svojoj besposliarskoj bratiji u baru da sam genije. Proglasio me za dogmu; veeras e o meni propovijedati kao o nekom otkrovenju. Osjeam to. I sve to pripada njemu, Kraljeviu Bajnom, mom ljubljenom, koji je moj bog, moje sve. No pored njega ja sam tako mala i uboga. Uboga? Ne mari! Kada se bijeda uulja kroz vrata, kroz prozor ulijee ljubav. Trebalo bi izmijeniti nae stare poslovice. One nastadoe zimi, a sada caruje ljeto, ples cvjetova pod plavetnim nebom.

On je gentleman turobno e mladi.

Kraljevi je on! zapjeva njen glas. Zar moe biti vie?

 Uinit e te svojom ropkinjom.

Jeza me hvata pri pomisli da budem slobodna.

Htio bih da ga se uva.

Gledati ga znai oboavati ga, poznavati ga znai vjerovati mu.

Sibyla, obmanuo te pa luduje za njim.

Ona se zasmija i primi ga pod ruku.

Dobri moj, stari Jime, govori, kao da ti je sto godina. Jednoga e dana i ti biti zaljubljen. Onda e tek znati to je ljubav. Ne budi tako mrk i zlovoljan. Trebalo bi da se raduje to me, premda odlazi, ostavlja sretniju nego to sam ikada bila. ivot nam je oboma bio gorak dosada, gorak i preteak. No odsada e se sve izmijeniti. Ti polazi u nov svijet, a ja sam ve nala svoj novi svijet. Evo dvije stolice. Sjednimo da promatramo elegantni svijet to tuda prolazi.

Posjedae usred mnotva drugih promatraa. Lijehe tulipana na stjecitu staz treptahu arom usplamtjelih prstenova. Trepti jara, i u bjeliastoj sumaglici kao da titra pelud perunike. areni suncobrani zalepraju tu i tamo i nestaju poput golemih leptira.

Natjerala je brata da konano progovori o sebi, o svojim nadama i izgledima za budunost. Govorio je polako i s nategom. Izmjenjivali su rijei kao to kartai objavljuju svoje poene. Sibyla bjee potitena. Nije bila kadra iskazati svu radost to je nosila u sebi. Umjesto odgovora, oko njegovih bi zagorenih usana zatitrao samo lak osmijeh. Nakon nekog vremena ona sasvim uutje. I tada u

trenu ugleda zlaanoplavu kosu i nasmijana usta, i u otvorenoj koiji proveze se Dorian Gray u drutvu dviju dama.

Ona skoi i povika:

Evo ga!

A Jim samo istisnu:

Koga? Kraljevia Bajnog odvrati ona gledajui za viktorijom.52

Nato i on skoi i uhvati je grubo za miku.

Pokai mi ga. Koji je? Pokai prstom. Moram ga vidjeti! vikao je mladi; no istog se asa pred njima proveze etveropreg vojvode od Berwicka, a kada kola zamakoe, vie ne vidjee nita: otvorene koije bjee nestalo iz Parka.

Ode promrmlja Sibyla tuno. A voljela bih da si ga vidio.

I ja; jer tako mi boga, ako ti ikada uini to naao, ubit u ga.

Sva prestravljena ona ga pogleda. A on ponovi svoje rijei, to poput bodea proparae zrak. Svijet ih u udu stade promatrati. Neka dama, to stajae tik do nje, prsnu u hihot.

52

Viktorija vrsta koije na dva ili etiri kotaa. (Prev.)

 Poimo, Jime, poimo doapnu bratu. Mrk i uporan poe za njom kroz gomilu. Bilo mu je drago to joj je to rekao.

Stigavi do Ahilova kipa, ona se obazre na nj. U njenim se oima iskrila samilost, koja se na njenim usnama pretvarala u osmijeh. Gledajui ga zatrese glavom.

Lud si, Jime, savreno lud; nevaljalo derite, i to je sve. Kako si se usudio izgovoriti takve strahote? Pa ti i ne zna to govori. Ljubomoran si i neprijazan. O, kad bi se samo ti jedanput zaljubio. Ljubav nas oplemenjuje, a to to si ti rekao, bilo je runo.

Meni je esnaest nato e mladi i ja znam to hou. Majka ti nije ni od kakve koristi. Ona te ne umije uvati. Sada alim to odlazim u Australiju. Najradije bih se odrekao i puta i Australije. I ja bih to doista uinio da mi isprave nisu ve potpisane.

O Jime, ne budi tako ozbiljan. Nalik si na junaka iz onih smijenih melodrama, u kojima je majka neko tako rado nastupala. Neu da se sada svaamo. Vidjela sam ga, a za me je najvea srea kada njega vidim. Neemo se prepirati. Znam da nee nikada uiniti to naao ovjeku kojega ja volim. Nije li tako?

Pa, mislim da ne bih, barem dokle ga bude voljela glasio je mrzovoljni odgovor.

Uvijek u ga voljeti! uskliknu ona.

A on?

 Uvijek! I on e me uvijek voljeti!

To bolje za nj.

Ona ustuknu od njega. Zatim se zasmija i stavi mu ruku na podlakticu. Ta on je jo pravo dijete.

Kod Marble Archa sjedoe u omnibus, kojim se odvezoe do u neposrednu blizinu svoga bijednog stana u Euston Roadu. Pet je bilo prolo, a Sibyla je prije svake predstave morala da se odmara nekoliko sati. Jim je na svaki nain htio da se ona malo odmori. Ree joj kako e mu biti mnogo lake da se s njom oprata ako majka ne bude nazona. Sigurno bi dolo do kakve scene, a njemu se gadi od scen bilo koje vrste.

U Sibylinoj sobi rekoe jedno drugom zbogom. Mladievo je srce plamtjelo od ljubomore i grilo se od jarosne ubilake mrnje na stranca, koji je, kako se njemu inilo, stao izmeu njih. No kada mu se njene ruke ovie oko vrata, a njeni ga prsti milovahu po kosi, njega to dirnu u srce i on je poljubi s iskrenom njenou. Dok je silazio niza stube, oi mu bijahu oroene suzama.

Majka ga je dolje ve ekala. Tek to je uao, ona se stala tuiti kako je netoan. Nije nita odgovorio, ve se odmah prihvati svoje mrave veere. Muhe su zujale oko stola i gmizale po isprljanom stolnjaku. Kroz zaglunu buku omnibusa i kloparanje koija, do njega je dopirao potmuli bruj koji je ubijao ono nekoliko posljednjih minuta to mu je jo preostalo.

Nakon nekog vremena odmae tanjur i uhvati se za glavu obim rukama. Osjeao je kako ima pravo da mu se sve kae. Ako je sve bilo onako kako je on to

zamiljao, ve su mu prije morali sve rei. Majku je titao strah olovnom teinom. Rijei su se nesvijesno kidale s njenih usana. Prsti su joj guvali poderanu ipkastu maramicu. Kada je na satu otkucalo est, on se die i poe prema vratima. Tu se osvrnu i pogleda je. Pogledi im se sukobie. Vidio je kako ga njene oi oajniki zaklinju da joj se smiluje. I to ga razjari.

Majko, moram te neto pitati ree, dok su njene oi bludile po sobi. Ona i ne zausti da mu odgovori. Reci mi istinu! Imam pravo da doznam sve. Jesi li bila vjenana s mojim ocem?

Ona duboko uzdahnu. Bijee to uzdah olakanja. Napokon je kucnuo onaj strani trenutak, as pred kojim je trnula od straha danju i mou, tjedne i mjesece, pa ipak sada je iezla ona jezovita strepnja. Zapravo je u neku ruku bila i razoarana. Gruba izravnost njegova pitanja traila je da se isto tako bez okolianja odgovori. Situacija se do toga odlunog momenta nije postupno razvijala. Bijae to vrlo muna situacija, a nju je podsjeala na neuspjelu kazalinu probu.

Nisam odgovori ena, i sama osupnuta surovom nekompliciranou ivota.

Moj je otac, dakle, bio hulja! povika djeak steui pesnice.

Ona zatrese glavom.

Znala sam da nije slobodan. A mi smo se jako voljeli. Da je poivio, pobrinuo bi se za nas. Ne osuuj ga, sine. Bio je tvoj otac, i gentleman. Imao je mnogo veza u otmjenom drutvu.

Na njegovim usnama prte kletva.

Ne radi se tu o meni ipovika ali nemoj da Sibyla .. A zar nije gentleman i onaj stranac koji je zaljubljen u Sibylu, ili barem veli da je zaljubljen? Bit e da i on ima mnogo veza u otmjenom drutvu.

enu obuze naas osjeaj strane ponienosti. Glava joj klonu. Ubrisa oi uzdrhtalim rukama.

Sibyla ima majku apnu jedva ujno a ja je nisam imala.

To ga potrese. Prie joj i sagnuvi se poljubi je te ree:

ao mi je ako sam ti zadao bol pitajui te za oca, ali nisam mogao na ino. A sad mi je poi. Zbogom majko. Ne zaboravi da e ti odsada ostati samo jedno dijete nad kojim mora bdjeti i vjeruj mi, ako taj ovjek unesrei moju sestru, nai u ga, ma gdje on bio, i ubit u ga kao psa. Kunem ti se, majko.

Pretjerana i mahnita prijetnja, razjarena gesta kojom bijae propraena, i sva bezumnost tih melodramatskih rijei djelovale su na enu: ivot joj se u tom trenutku inio opet uzbudljivim. To je bila ona atmosfera na koju bijae vikla. Disala je slobodnije, i prvi put se divila svome sinu. Voljela bi da je mogla produiti u toj istoj teatralnosti, ali je on mahom prekide. Trebalo je odnijeti dolje kovege i pobrinuti se za alove i pokrivae. Kuni se sluga vrzao amotamo i trkarao na sve strane. A zatim se trebalo cjenjkati s koijaem. I tako ovi posljednji asovi rastanka i minue u izvravanju banalnih sitnica. I ponovo je svlada razoaranost dok je s prozora mahala svojim poderanim ipkastim rupiem, a kola s njenim sinom krenula. I bi joj kao da je opet promaila divnu priliku za teatralno iivljavanje. Tjeila se time to je Sibyli govorila kako e joj

odsele ivot biti pust, jer joj sada preostalo samo jo jedno dijete, nad kojim mora da bdi. Dobro je upamtila rijei svoga sina, rijei koje su joj se sviale. A o onoj prijetnji ne ree ni rijei. On ih je izrekao uzbudljivo i dramatski. Znala je da e se jednoga dana svi zajedno tome smijati.

VI POGLAVLJE

Zacijelo ste ve uli novost, Basile? ree lord Henry te veeri, kad su Hallwarda uveli u mali rezervirani salon u Bristolu, gdje je stol bio prostrt za tri osobe.

Nisam, Harry odvrati umjetnik dodajui eir i ogrta konobaru koji se pred njim naklonio. A to je? Nadam se, da nije nita u vezi s politikom? Politika me ne zanima. U cijelom Donjem domu jedva da bi koga naao koji bi zavrijedio da bude slikan; iako ih ima podosta koje bi trebalo temeljito oprati.

Dorian se Gray zaruio nato e lord Henry gledajui, dok je govorio, subesjednika u lice.

Hallward se tre, pa se namrti.

Dorian se zaruio! povika To nije mogue!

iva je istina.

A s kojom?

 S nekakvom malom glumicom.

To ne mogu vjerovati. Dorian je odve razborit.

Dragi Basile, Dorian je i suvie razborit, da ponekad ne ini kakve ludorije.

Harry, t brak nije neto to se ini ponekad!

Osim u Americi priklopi lord Henry nehajno. No ja nisam rekao da se vjenao. Rekoh tek toliko da se zaruio. U tome je velika razlika. Meni je uvijek na pameti da sam oenjen, ali se jedva sjeam da sam ikada bio zaruen.

Ta pomislite samo na Dorianovo porijeklo, na njegov poloaj i na njegovo bogatstvo. Bilo bi upravo ludo da se oeni djevojkom koja je toliko ispod njegove drutvene razine.

Basile, ako hoete da se on doista oeni tom djevojkom, samo mu recite to. Onda e to zacijelo uiniti. Mukarci ine gluposti svagda iz najplemenitijih pobuda.

Samo se nadam, Harry, da je to neka dobra djevojka, jer nikako ne bih htio da se Dorian vee za neko podlo stvorenje, koje bi mu uprljalo karakter i izopailo duh.

O, ona je jo vie nego dobra ona je lijepa proguna lord Henry srkuui vermut s naranom. Dorian veli da je lijepa, a on se u tome rijetko kad vara. Njegov portret, to ste ga vi naslikali, uinio ga je pronicavim promatraem vanjtine drugih ljudi. To je samo jedan od mnogih rezultata to ih je ta slika postigla. Uostalom, veeras bismo morali vidjeti djevojku, ako mladi

nije zaboravio na ureeni sastanak.

Govorite li ozbiljno?

Najozbiljnije, Basile. Zlo i naopako, da bih ikada u ivotu mogao govoriti ozbiljnije nego to sada govorim.

A da li vi to odobravate, Harry? preuze slikar ushodavi se po sobi i griskajui usne. Ta nije mogue da to odobravate. Sve je to u njega tek neka djetinjasta zaslijepljenost.

Sada nikad vie nita ne odobravam niti kudim. To bi znailo zauzeti pogrean i smijean stav prema ivotu. Nismo mi zato na svijetu da se epurimo sa svojim moralnim predrasudama. Ne osvrem se na ono to obian svijet govori, ali se takoer ne paam u ono to armantni ljudi ine. Kada me neka osoba privlai, ona me savreno oarava izraajem svoje linosti, ma kakav taj izraaj bio. Dorian Gray zaljubljuje se u neku lijepu djevojku, koja igra Juliju. Zato ne? A kada bi uzeo za enu Mesalinu,53 bio bi isto tako zanimljiv. Kako znate, ja nisam nikakav pobornik braka. Najbitniji je nedostatak braka to postajemo nesebini. A nesebini su ljudi uvijek bezbojni. Nedostaje im individualnosti. Pa ipak, ima i takvih naravi koje u braku postaju kompliciranije. Sauvavi svoju sebinost oni e joj dodati jo mnogo drugih egoizama. Primorani su da imaju vie ivot. Oni postiu neku vrstu vie organizacije, a ja mislim da je svrha ljudskoga ivljenja da se postigne to via organizacija. Osim toga, svako iskustvo neto vrijedi i, ma to se reklo protiv braka, ipak je brak neko iskustvo. Nadam se da e se Dorian Gray oeniti tom djevojkom, da e je est mjeseci ludo oboavati, pa odjednom biti oaran nekom drugom. To bi bio
53

Mesalina razvratna ena (rimskog cara Klaudija). (Prev.)

sjajan psiholoki problem.

Pa vi ni sami ne vjerujete u sve to, Harry; a ujedno i znate da u to ne vjerujete. Ako bi ivot Doriana Graya bio uniten, nitko ne bi bio nesretniji od vas. Vi ste mnogo bolji nego to biste htjeli da izgledate.

Lord se Henry nasmija.

Razlog, to svi mi rado zamiljamo o drugima samo najbolje jest taj to se svak boji samoga sebe. Podloga svakom optimizmu jest puki strah. Smatramo da smo plemeniti, jer pripisujemo svojim blinjima one vrline od kojih bismo mogli imati neke koristi. Hvalimo bankara da bismo mogli prekoraiti svoj konto, a u drumskog razbojnika pronalazimo neke dobre osobine, sve u nadi da nam ne e iskrenuti depove. Vjerujem u sve ono to vam rekoh. Prezirem svaki optimizam iz dna due. A to se tie unitena ivota, da vam reem; samo je onaj ivot uniten kojemu ne daju da se razvija i iivljuje. elite li razoriti neiju linost, a vi tog ovjeka samo popravljajte. U pogledu braka, bila bi to prava ludost; ali izmeu mukaraca i ena ima i drugih, mnogo zanimljivijih veza. Razumije se da takve veze mogu samo preporuiti. One imaju dra suvremene mondenosti. Ali, evo vam Doriana. On vam moe rei vie negoli ja.

Dragi Harry, dragi Basile, obojica mi morate estitati! prozbori mladi skidajui veernji ogrta, skutovi kojega bijahu postavljeni svilom, i steui ruke prijateljima. Nikada nisam bio toliko sretan. Istina, dolo je tako neoekivano, kao to se sve to je lijepo, deava uvijek iznenada. No ipak mi se ini kao da sam sav svoj ivot samo to oekivao i traio. Sav se rumenio od uzbuenja i radosti, te bijae prava milina pogledati ga.

Nadam se da ete uvijek biti vrlo sretni, Doriane, doeka ga Hallward

samo vam ne mogu oprostiti to me niste obavijestili da ste se zaruili. A Harryja ste obavijestili.

A ja vam neu oprostiti to ste okasnili na veeru unese im se u rije lord Henry i stavi ruku na mladievo rame, sve smjekajui se dok je govorio. Hajde da sjednemo i da vidimo to umije novi ef kuhinje, a onda ete nam ispriati kako se sve to dogodilo.

Nema tu bogzna to da se pria uskliknu Dorian, dok su posjedali za okrugli stoli. Eto, malo pa nita. Kad sam sino odlazio od vas, Harry, ja se preobukoh da veeram u nekom talijanskom restaurantu u Rupert Streetu, koji ste mi vi pokazali, pa u osam odoh u kazalite. Sibyla je igrala Rozalindu. Inscenacija je, dakako, bila strana, a Orlando smijean. Ali Sibyla! O, da ste je vidjeli! Kad se pojavila na pozornici u djeakim haljinama, bila je naprosto divna. Imala je mahovinasto zelen haljetak od baruna, s rukavima cimetne boje, kratke zagasite hlae, vezane oko koljena vrpcama, draesnu zelenu kapicu sa sokolovim perom to bijae privreno draguljem, a zaogrnula se ogrtaem s tamnocrvenom postavom. Nikada dotad nije mi izgledala tako draesna. Sva je odisala arobnom njenou one figurine iz Tanagre,54 koju imate u atelijeru, Basile. Kovrava kosa rubila joj elo i lice kao tamno lie oko blijede rue. A njena gluma t veeras ete imati prilike da joj se divite. Ona je naprosto roena umjetnica. Sjedio sam posve sm i kao oaran u onoj otrcanoj loi. Zaboravio sam da sam u Londonu i da ivim u devetnaestom stoljeu. Bijah daleko negdje sa svojom dragom, u nekoj umi koju nitko iv dotada ne vidje. Poslije predstave pooh iza kulisa, gdje smo razgovarali. I dok smo tako sjedili, odjednom osjetih u njenim oima pogled to ga prije nikad nisam vidio. Moje se usne pribliie njenim ustima i mi se poljubismo. Ne mogu vam objasniti to
54

U Tanagri naeno je mnogo figurina i vaza iz svih epoha, a najljepe su iz 4. stoljea prije nae ere, na kojima se ogleda Praksitelov utjecaj. (Prev.)

sam toga asa osjetio. Kao da se sav moj ivot suzio i saeo u neto jedino i jedinstveno, u ruiastu radost tih usana. Svekoliko njeno tijelo zadrhta od slatke jeze i bijae nalik na ustreptalu bijelu narcisu. A tada ona klee preda mnom i uze mi cjelivati ruke. Znam da vam ne bih smio sve to priati, ali eto moradoh. Razumije se da su nae zaruke, zasad, najvea tajna. Ni majci nije ni rijei rekla. Ne znam to e moj skrbnik na to. Lord Radley bit e sigurno bijesan. Ali, nita to. Jo prije nego mine ova godina, bit u punoljetan i onda mogu raditi to me volja. Zar nisam imao pravo, Basile, to sam svoju dragu traio u carstvu poezije i naao svoju ivotnu druicu u Shakespeareovim djelima? Usta, koja je Shakespeare nauio govoriti, doapnue mi na uho svoju slatku tajnu. Rozalindine me ruke zagrlie, a na mojim usnama govorio cjelov Julije.

Da, Doriane, mislim da ste imali pravo poistiha e Hallward.

Jeste li je danas vidjeli? priupita lord Henry.

Dorian Gray zanijee glavom.

Ostavio sam je u aneoskoj umi, a sastat ou se s njom u nekom vrtu u Veroni.55

Lord je Henry ovda-onda zamiljeno srknuo gutljaj ampanjca.

A u kojoj ste joj prilici zapravo spomenuli neto o braku? I to vam je odgovorila? Moda ste to ve i zaboravili?

Dragi Henry, ja o tome nisam s njom razgovarao kao o kakvoj poslovnoj stvari, niti sam je fonmalno zaprosio. Rekoh joj da je volim, a ona mi je
55

U Veroni se odigrava Shakespeareova Romeo i Julija. (Prev.)

odgovorila da nije dostojna da bude moja ena. Ona da nije dostojna! Ta za nju bih dao cio svijet.

ene su divne u svojoj praktinosti smrsi lord Henry one su mnogo praktinije od nas mukaraca. Mi u takvim prilikama esto zaboravljamo da spomenemo brak, dok e nas one vazda na to podsjetiti.

Hallward mu poloi ruku na miku.

Nemojte tako, Harry. Rasrdiste Doriana. On nije poput drugih mukaraca. Nikada ne bi bio kadar da bilo kome uini to naao. Suvie je plemenit da bi koga unesreio.

Lord Henry dohvati ga pogledom preko stola te mu dobaci:

Dorian se nikada ne srdi na me. Na to me pitanje nagnao samo osjeaj radoznalosti, a to je zapravo jedini osjeaj koji e opravdati bilo kakvo pitanje. Evo moje teorije: uvijek ene prilaze mukarcima s branom ponudom, a ne mukarci enama, izuzevi, dakako, srednji stale. No srednji stale nikada ne ivi suvremenim, modernim ivotom.

Dorian se Gray nasmija i zavrtje glavom.

Harry, vi ste nepopravljivi; no meni je to svejedno. ovjek se ne moe srditi na vas. Kad vidite Sibylu Vane, osjetit ete da bi onaj koji bi bio kadar da joj uini to naao, doista morao biti zvijer, zvijer bez osjeaja, bez due. Ne shvaam kako netko moe oskvrnuti bie koje voli. Ja volim Sibylu Vane. Moja je elja da je uzdignem na zlatno postolje, da vidim kako sav svijet oboava enu koja je moja. to je brak? Neopozivan zavjet. I ba stoga vi ismijavate

brak. O, ne rugajte se! Jer i ja u uiniti takav neopozivan zavjet. Njeno me povjerenje ini vjernim zbog njene sam vjere postao dobar. Kada sam s njom, kajem se i odriem svega onoga emu ste me vi uili. Postajem sasvim drugi ovjek, kojega vi uope i ne poznajete. Ja sam se preobrazio, i tek to me takne ruka Sibyle Vane, ve zaboravljam sve one vae izopaene, zamamljive, otrovne i prekrasne teorije.

A to su...? zapita lord Henry, te se poslui s malo salate.

O, to su one vae teorije o ivotu, vae teorije o ljubavi, vae teorije o uivanju; ukratko sve vae teorije, Harry.

Jedino na svijetu radi ega se isplati imati neku teoriju, jest uivanje nato e lord Henry svojim tihim, melodinim glasom Samo se bojim, da to i nije moja teorija. Ona pripada Prirodi, a ne meni. Uivanje je kamen kunje Prirode, njen znak odobravanja. Kada smo sretni, svagda smo dobri, ali kada smo dobri, nismo uvijek sretni.

Gle! Ali to vi smatrate za 'dobro'? ozva se Basil Hallward.

Da, da prihvati kao jeka Dorian naslanjajui se unatrag i gledajui u lorda Henryja preko bokora crveno-cvjetnih perunika, postavljenih nasred stola ali to vi smatrate za 'dobro', Harry...

Biti dobar znai biti u skladu sa samim sobom prihvati lord Henry, dotiui se tankog drka stolne ae svojim blijedim tankim prstima nesklad vlada tamo gdje je ovjek prisiljen da bude u skladu s drugima. Glavno je vlastiti ivot. to se pak tie ivota naih blinjih, ovjek se moe, ako mu je ba do toga da bude hvastavac ili puritanac, gorditi i razmetati svojim moralnim

nazorima, ali ga se ti nazori zapravo ne tiu. Osim toga, Individualnost stremi za neim viim. Moderna se moralnost sastoji u tome da ovjek prihvati poglede svoga vremena, no po mome je miljenju svaki kultivirani ovjek do krajnosti nemoralan, koji to ini.

Ali, Harry, ako ovjek ivi samo za se, morat e to bez sumnje platiti strahovito skupo? nabaci slikar.

Istina, dan-danas za sve plaamo strahovitu cijenu. Ja bih rekao da je najvea tragedija sirotinje u tome to nema niega osim odricanja. Lijepi su grijesi, poput svih lijepih stvari, povlastica bogatih.

Ne plaa se samo novcem.

A da ime, Basile?

O, pa recimo grinjom savjesti, patnjama i... pa eto, spoznajom vlastita ponienja.

Lord Henry slegne ramenima.

Dragi prijatelju, srednjovjekovna je umjetnost doista lijepa, no srednjovjekovna osjeanja nisu vie suvremena. Istina, moemo ih upotrijebiti u lijepoj knjievnosti. No, treba znati da je sve ono to se moe upotrijebiti u lijepoj knjievnosti, u stvarnom ivotu neupotrebljivo. Vjerujte mi da se nijedan kultiviran ovjek ne kaje za bilo koji uitak, dok nekultivirani ljudi ne znaju to znai uivati.

Ja znam to je uivanje povika Dorian Gray. Uivati znai nekoga

oboavati.

To je na svaki nain bolje nego biti oboavan odvrnu lord Henry. Kada te drugi oboavaju, to je prava muka. ene postupaju s nama kao to ovjeanstvo postupa sa svojim bogovima. One nas oboavaju, a usto nam neprestance dodijavaju s nekim molbama.

Prije bih rekao da su sve to od nas trae, ve prije toga same nama dale priklopi mladi tiho i ozbiljnim glasom. One u naim duama ostvaruju Ljubav, te imaju pravo da im to uzvratimo.

To je iva istina, Doriane uskliknu Hallward.

Nikada nita nije iva istina odreza lord Henry.

Ali ovo jest prekide ga Dorian. Morate priznati, Harry, da nam ene poklanjaju istinsko blago ivota

Moda uzdahnu lord Henry ali neminovno od nas trae da im ga vratimo, promijenjeno u sitni. U tome ba i jest sva neprilika. ene to rekao neki duhoviti Francuz oduevljavaju nas e da bismo stvarali remek-djela, a zatim nas spreavaju da ih doista stvorimo.

Harry, vi ste strani! Ne znam, zato ste mi tako dragi.

Uvijek u vam biti drag, Doriane ree lord Henry.

De, da popijemo po kavu? Konobaru, donesite nam kave, fine-

champagne56 i cigarete. Ne, cigarete ne treba, imam jo nekoliko. Basile, ne mogu dopustiti da puite cigare. Morate pripaliti jednu cigaretu. Cigareta nam prua savren uitak u savrenu obliku. Ide vam u slast, ali vas nee zasititi. Pa to biste jo htjeli? Da, Doriane, bit u vam uvijek drag. Ja sam za vas utjelovljenje svih onih grijeha to ih vi nemate hrabrosti poiniti.

Kakve su to besmislice, Harry! provali mladi pripaljujui cigaretu na plamenu, koji sukljae iz drijela srebrnog zmaja, to ga je konobar postavio na stol. Poimo sad u kazalite. Kada Sibyla stupi na pozornicu, imat ete nov ivotni ideal. Ona e vam biti kao neko otkrivenje i pokazat e vam mnogo toga to dosada niste znali.

Meni je ve sve poznato odvrati lord Henry s umornim pogledom u oima. No, uvijek sam spreman da osjetim neka nova uzbuenja. Samo se bojim da takva uzbuenja za me vie ne postoje. No ipak, moda e me ono vae bajno djevoje ganuti i potresti. Volim kazalinu glumu. Ona je mnogo stvarnija od ivota. Hajdemo, Doriane, vi ete sa mnom. ao mi je, Basile, no u onom broughamu57 ima mjesta samo za dvojicu. Morat ete za nama u hansomu.58

Ustadoe, navukoe ogrtae i s nogu popie kavu. Slikar bijae utljiv i zaokupljen nekom brigom. Kao da ga je titala neka sumorna misao. Bijae nesretan zbog toga braka, no ipak mu se inilo da je to moda bolje od bogzna ega to se moglo desiti. Poslije nekog vremena svi zajedno sioe niza stepenice. Vozio se sm, kako se bijahu dogovorili, zagledajui jarku svjetlost fenjera na malom broughamu pred sobom. Obuze ga udan osjeaj da je izgubio neto drago i lijepo. Kao da Dorian Gray za nj nee nikad vie biti ono to mu je
56 57

Fine-champagne vrsta konjaka. (Prev.) Brougham (bruem) vrsta zatvorene koije. (Prev.) 58 Hansom vrsta jednoprene koije, s koijaem straga. (Prev.)

dosada bio. Sam ih je ivot razdvojio... Mrailo mu se pred oima: ulice, po kojima je vreva vrela u sjaju bezbrojnih svjetala, plinue u njegovu pogledu. Kada kola stadoe pred kazalitem, proe ga osjeaj da je odjednom ostario.

VII POGLAVLJE

Kazalite je te veeri iz bilo kojega razloga bilo dupkom puno, a lice debeloga idova direktora, koji ih je doekao na vratima, razvuklo se od uha do uha u smijeak prepun poniznosti. Pratio ih je do loe s nekom gordom poniznou, maui svojim demekastim i draguljima pretrpanim rukama i govorei to je jae mogao. Dorian Gray mrzio ga je u tom asu vie nego ikada prije. Bilo mu je pri dui kao da je doao da posjeti Mirandu, a kad tamo doekao ga Caliban. No lordu Henryju, naprotiv, taj se idov malne svidio. Barem je izjavio da mu se svia, te mu je uporno stezao ruku i uvjeravao ga kako se ponosi to se upoznao s ovjekom koji je otkrio doista genijalnu glumicu, i koji je zbog jednoga pjesnika pao pod steaj. Hallward se zabavljao promatrajui lica u parteru. U gledalitu bijae nesnosno vrue, a golemi luster nasred stropa plamsao je jarkom svjetlou, nalik na gorostasnu daliju kojoj je lie gorjelo utom vatrom. Mlaarija na galeriji bjee poskidala kapute i prsluke prebacivi ih preko ograde. Razgovarali su se u sav glas uzdu i poprijeko cijelog gledalita, astei pri tom naranama svoje napirlitane drugarice. Neke su ene u parteru hihotale: kretanje tih glasova neskladno je paralo zrak. Iz kazalinog buffeta ulo se praskanje odepljenih boca.

Mjesto kao stvoreno ote se lordu Henryju gdje da nae svoju oboavanu!

 Da! odvrati Dorian Gray. Upravo tu sam je naao, i ja je oboavam iznad svega. A kada ona bude igrala, zaboravit ete na sve drugo. Ti obini, grubi ljudi sa svojim okorjelim licima i brutalnim kretnjama, mahom se preobraze tek to ona stupi na pozornicu. Sjede nijemo i gledaju samo u nju. Smiju se i plau kada i kako se njoj prohtije. Ona zahvaa njihove osjeaje, kao to gusle oive pod potezom gudala. Ona ih produhovljava, pa osjeamo kako su i oni ista krv i isto meso ba kao i mi.

Ista krv i isto meso kao i mi! O, nadam se, da nisu! sa arom se usprotivi lord Henry promatrajui kroz dalekozor publiku na galeriji.

Ne sluajte ga, Doriane pridoda slikar. Ja vas potpuno razumijem, i ja vjerujem u tu djevojku. Svako bie koje vi volite, mora biti krasno, a svaka djevojka koja je kadra ostaviti dojam to ga opisujete, mora biti divna i plemenita. Produhoviti duh ljudi i vremena u kojem ivimo to je vrijedno svakog truda i nastojanja. Ako ta djevojka moe udahnuti duu onima koji sve dosada nisu imali due, ako moe obogatiti smislom za ljepotu one koji su amili u prljavtini i rugobi, ako je kadra da ih izbavi od njihove sebinosti, da im izmami suzu zbog patnje svojih blinjih onda je vrijedna vaega oboavanja, dostojna da je oboava cijeli svijet. Zamisao vaega braka nije nikakva zabluda. Isprva nisam tako mislio, ali sada priznajem da ste u pravu. Za vas su bogovi stvorili Sibylu Vane. Bez nje ne biste bili savreni.

Hvala vam, Basile odvrati Dorian Gray steui prijatelju ruku. Znao sam da ete me vi shvatiti. Harry je takav cinik, i ja ga se bojim. Ali evo orkestra. Straan je, ali ne svira dulje od pet minuta. Onda e se dii zastor, i vidjeete djevojku kojoj kanim dati sav svoj ivot, kojoj sam dao sve to je u meni dobro.

etvrt sata zatim na pozornicu stupi Sibyla Vane, doekana burnim pljeskom. Da, ona je uistinu bila draesna, i lordu Henryju se inilo da nikada nije vidio ljepega stvora. Onako plaha i ljupka, s oima uplaenim, ona je podsjeala na srnu. Kada joj pogled pade na prepuno, oduevljeno gledalite, obraze joj ozari laka rumen, nalik na odraz rue u srebrnu ogledalu. Stuknu korak-dva, a usne kao da joj lako zadrhtae. Basil Hallward skoi na noge i poe pljeskati. A Dorian Gray sjedio je nepomino kao u snu i samo je gledao. Lord je Henry zurio kroz dalekozor, apuui: Draesna! Draesna!

Scena bijae trijem u Capuletovoj kui, a Romeo preruen kao hodoasnik nastupao je s Merkucijem i s ostalim prijateljima. Orkestar odsvira nekoliko taktova po svom najboljem umijeu, i ples otpoe. Usred gomile nezgrapnih glumaca u traljavim i kriavim kostimima, Sibyla Vane kretala se poput bia iz nekoga ljepeg svijeta. Dok je plesala, tijelo joj se lelujalo kao vodena biljka to trepti na povrini. Linija njena vrata podsjeala je na bijeli ljiljan, a ruke joj se bjelasale, bjelokosno udesne.

Ali ipak, bila je nekako udnovato ravnoduna. Gledajui Romea, na licu joj ne sinu ni traak radosti. Ono nekoliko rijei svoje uloge:

Hodoasnie, kada prua ruku na pozdrav, grijeha u tom nema, znaj, i sveci priu tako svome puku, k cjelov svet je stisak ruke taj...

i kratki dijalog iza toga izgovorila je sasvim izvjetaeno. Glas joj bijae divan, ali intonacija posve pogrena, bez prave boje. Stihovi su stoga bili bez ikakva ivota, strast nije bila proeta istinskim osjeajem.

Pratei njemu glumu Dorian Gray problijedje. Obuze ga neka tjeskoba, i on se zbuni. Nijedan se od njegovih prijatelja ne usudi da mu to kae. Uinilo im se da ta djevojka nema ni trunka talenta. Bili su strano razoarani.

No znali su da veliki trenutak za svaku Juliju nastaje u prizoru na balkonu, u drugom inu. Odluie da ekaju. Ako i tu promai, onda doista nema nikakva talenta.

Izgledala je arobna kada se pojavila, sva obasjana mjeseinom. To se nije moglo porei. No teatralnost njene glume bila je nepodnoljiva, i to dalje, to je gore glumila. Kretnje joj postajale smijeno izvjetaene. Sve je govorila s pretjeranim patosom. Ono lijepo mjesto:

Ti zna da no je zastrla mi lice, jer inae bi stidom djevojakim zbog tog, to rekoh, plamtio mi obraz...

izdeklamirala je ubitanom tonou djevojice u koli, koju je osrednji uitelj pouavao recitaciji. Kada se nagnula preko balkona i dola do onih divnih stihova:

Ja ti se radujem, al' ne radujem nonoj toj se vezi, to nasta nesmotreno, prenaglo, ko munje sjev, to sijevne prije no to rekoh: 'sijeva.' Dragi, laku no! Nek' taj zaetak ljubavi nam zri u divan cvijet do naeg sastanka...

izgovorila je te rijei kao da su za nju bez ikakva znaenja. Nije to bila posljedica neke zbunjenosti. I ne samo da nije bila ni najmanje zbunjena, ve je naprotiv izgledala savreno zadovoljna sa samom sobom. To je naprosto bila loa gluma. Ona je potpunoma promaila i podbacila.

tovie, i priprosta neobrazovana publika u parteru i na galeriji pokazivala je sve manje zanimanja za komad. Gledaoci su postajali nemirni te poee naglas razgovarati i zvidati. idov, direktor, koji stajae straga na balkonu, od bijesa je lupao nogama i mrsio kletve. Jedina osoba koje kao da se sve to nije ticalo, bijae sama djevojka.

Po svretku drugoga ina ljudi stadoe psikati i zvidati kao ludi, te lord Henry ustade i navue kaput.

Ona je vrlo lijepa, Doriane ree ali glumica nije nikakva. Hajdemo!

Ostajem dokraja odvrati mladi uporno i ogoreno. Neobino alim, Harry, to ste mojom krivnjom izgubili vee. Obojicu vas molim da mi oprostite.

Dragi Doriane uskoi Hallward ja bih rekao da je gospoica Vane bolesna. Doi emo na koju drugu predstavu.

Kamo sree da je bolesna uzvrati ovaj no meni se ini da je potpuno hladna i bezosjeajna, i da je mahom postala neki drugi ovjek. Jo sino bila je velika umjetnica, a veeras je samo sasvim obina, prosjena glumica.

Doriane, ne smijete tako govoriti ni o kome koga volite. Ljubav je kudikamo divnija od Umjetnosti.

 I jedno i drugo samo su reproduktivni oblici objanjavae lord Henry. Ali da poemo! Doriane, vi ne smijete dulje ostati ovdje. Loa gluma udi moralu. Osim toga, ja ne vjerujem da biste pristali da vam ena nastupa u kazalitu. Ne mari, dakle, ako ona glumi Juliju poput drvene lutke! Ona je doista draesna, pa ako je tako neiskusna u ivotu kao na pozornici, ona e za vas biti divan doivljaj. Ima samo dvije vrste privlaljivih ljudi: jedni koji apsolutno sve znaju, a drugi koji apsolutno nita ne znaju. Ta, zaboga, dragi mladiu, ne pravite tako tragino lice! Tajna da ovjek ostane uvijek mlad, jest u tome da se nikada ne podajemo uvstvima koja nam ne prijaju. Doite s nama u klub. Popuit emo koju cigaretu i nazdravljati ljepoti Sibyle Vane. Ona je lijepa, pa to biste jo htjeli?

Idite, Harry raesti se Dorian. Hou da ostanem sm. I vi, Basile, treba da poete. Ta zar ne vidite da mi se srce para? Vrue mu suze naviru na oi. Usne mu zadrhtae i on se jednim skokom nae udnu loe te zakrije lice rukama.

Hajdemo, Basile ree lord Henry neobino raznjeenim glasom; i oba mlada ovjeka izioe iz loe.

Nakon nekoliko trenutaka rampa ponovo plane svjetlou, zastor se die, i poe trei in. Dorian se Gray vrati na svoje sjedite. Izgledao je blijed, ponosan i ravnoduan. Komad se vukao i nikako da se svri. Polovica je gledalaca napustila gledalite, ljudi su bezobzirno tropotali tekim cipelama i smijali se naglas. itava je predstava bila pravi fijasko. Posljednji se in odigrao pred gotovo praznim sjeditima. Kada se spustio zastor, uo se hihot i porugljivo mumljanje.

Tek to se svrilo, Dorian Gray pohita iza kulisa, u runicu. Tu stajae djevojka,

sama, a lice joj se sjalo slavodobitno. Oi su joj plamtjele osobitim sjajem. Djevojka kao da je bila obasjana nekom svjetlou. Poluotvorenim usnama kao da se smijeila nekoj tajni, samo njoj znanoj tajni.

Kada je uao, ona ga pogleda, a iz toga pogleda zraila je neizmjerna srea.

O Doriane, kako sam loe veeras glumila! povika djevojka.

Strano! uzvrati on snebivajui se strano! Upravo grozno. Jesi li bolesna? Ne moe ni zamisliti kako je to bilo. Ne moe ni zamisliti kako sam trpio.

Doriane odgovori ona polako, kao da se naslauje zvukom toga imena, to joj bjee slae od meda rumenih njenih usana Doriane, ti si morao to shvatiti. No sada, sada shvaa, zar ne, Doriane?

A to? zapita on srdito.

Zato sam veeras tako loe igrala. Zato u uvijek tako loe igrati. Zato nikad vie neu dobro igrati.

Mislim da si bolesna doeka on i slee ramenima. Kada si bolesna, ne bi smjela nastupati. Samo sebe izvrgava ruglu. Moji su se prijatelji dosaivali, ba kao i ja.

Ona kao da ga nije ni sluala. Sva je bila proeta nekom zanosnom sreom.

Doriane, Doriane uzvikivala je ona prije nego tebe upoznadoh, sva je stvarnost moga ivota bila gluma. Samo sam na pozornici osjeala da ivim.

Mislila sam da je sve to to glumim istina. Jedne veeri bijah Rozalinda, a druge Porcija.59 Srea Beatrice60 bijae moja srea, bol Kordelije61 bijae moja bol. U sve to ja sam vjerovala. Oni priprosti ljudi, moji suigrai, za me su bili boanstveni. arene kulise bijahu sav moj svijet. Poznavala sam samo privienja, i ona bijahu za me java i stvarnost. No tada doe ti, lijepi moj dragi! te izbavi duu moju tamnice. I ti mi tak pokaza to je prava stvarnost. Veeras sam prvi put prozrela svu plitkost, lanost i nitavnost smijenoga pozorja, u kojemu sam dosada glumila. Veeras sam prvi put u ivotu postala svijesna rugobe staroga i nalienoga Romea, shvatila da je mjeseina u bai lana, scenerija bijedna, i da rijei koje mi je trebalo izgovoriti, nisu stvarne, nisu moje rijei, nisu ono to sam eljela da kaem. Ti mi donese neto uzvienije, od ega je umjetnost samo odbljesak. Ti si me nauio to je prava ljubav. Ljubljeni moj! Ljubljeni moj! Kraljeviu Bajni! Kraljeviu ia mog! Dotuie mi sjenke i utvare. Ti si za me vie od sve umjetnosti, mnogo vie nego to bi umjetnost za me ikad mogla biti. T to ja imam zajedniko s onim lutkama na pozornici? Kada sam veeras nastupila, ni sama ne znadoh kako svega toga mahom nestade. Miljah da u sve oarati, a kad tamo bijah sasvim nemona. I odjednom mi sinu to sve to znai. I spoznaja me ta uini sretnom. Na njihovo sam psikanje odgovarala osmijehom. Ta to znaju oni o ljubavi kao to je naa? Povedi me, Doriane, povedi me sa sobom gdje moemo biti sasvim sami. Mrzim pozornicu. Moda bih mogla glumiti strast koje ne osjeam, ali ne mogu glumiti osjeaja u kojem izgaram kao u vatri. O Doriane, Doriane, shvaa li sada to sve to znai? Pa kad bih to i mogla, za me bi bilo oskvrnue da sada glumim ljubav. Ti si uinio te sam progledala.

On se baci na divan, okrenu glavu od nje i zastenja Ubila si moju ljubav.

59 60

Porcija lice iz Shakespeareova Mletakog trgovca. (Prev.) Beatrica lice iz Shakespeareova Mnogo vike nizato. (Prev.) 61 Kordelija lice iz Shakespeareova Kralja Lira. (Prev.)

Ona ga pogleda u udu i zasmija se. A on ni rijei. Ona mu prie i svojim malim prstiima uze ga milovati po kosi. Klee pored njega stiui njegove ruke na svoje usne. On istre svoje ruke, i jeza preletje njegovim tijelom.

Zatim skoi, poe prema vratima i povika:

Da, ubila si moju ljubav. Prije si raspaljivala moju matu, a sada mi ne pobuuje ni radoznalosti. Naprosto, ne

ostavlja vie nikakav utisak na me. Volio sam te, jer si bila udesna, jer si imala genijalnosti i duha, jer si ostvarivala snove velikih pjesnika dajui oblik i sadrinu sjenkama umjetnosti. Sve si to odbacila. Plitka si i glupa. O boe, kako li sam bio lud to sam te volio! Sada mi vie nisi nita. Ne elim da te ikad vie vidim. Nikada vie neu misliti na te, nikad vie ni imena ti spomenuti. Ti i ne sluti to si neko sve mi bila. Da, neko... O, ne smijem ni pomisliti na to! Kamo sree, da te nikada nisam ni ugledao! Unitila si san moga ivota. O, kako li slabo poznaje ljubav, kada moe rei da ona ubija tvoju umjetnost! Bez svoje umjetnosti nita nisi. A ja bih te uinio slavnom, divnom i velianstvenom. Svijet bi te oboavao, a ti bi nosila moje ime. A to si sada? Ljepukasta sasvim osrednja glumica.

Djevojka je sva problijedjela. Drhtala je. Stiskala je ruke, i kao da joj se glas guio u grlu.

Doriane, valjda ne misli ozbiljno to to govori? apatom e ona. Ti samo glumi.

Ja da glumim? To preputam tebi, koja si tako sjajna glumica povrnu on gorko.

Ona se pridie i poe prema njemu s izrazom prebolne tuge na licu. Stavi mu ruke na miku i zagleda mu se u oi. On je odgurnu i povika:

Nemoj me se doticati !

Ona zastenja duboko i bolno, baci mu se pred noge i osta tako poput zgaena cvijeta.

Doriane, Doriane, ne ostavljaj me! aptala je. Silno mi je ao to sam loe igrala, ali za sve to vrijeme morala sam na te misliti. No pokuat u svakako, pokuat u. T ljubav za te obrvala me tako neoekivano. Moda je nikada ne bih ni osjetila da me nisi poljubio da se nismo poljubili. O dragi, poljubi me jo jedanput. Ne idi od mene. Moj brat... Ali pustimo to. On nije ni znao to govori. T samo se alio... Ali ti, oh! zar mi ne moe oprostiti to sam veeras loe glumila? O, radit u marljivo i trsiti se da se popravim. Ne budi okrutan prema meni, jer znaj da te ljubim vie od svega na svijetu. Ta eto, samo ti se jedan jedini put nisam svidjela. No ti, Doriane, ima pravo. Znam, trebalo je da budem bolja umjetnica. Bila sam luda, ali ne mogoh drukije. O, ne ostavlja me, ne ostavljaj me.

Guila se u grevitim jecajima. Leala je pred njim na podu poput ranjene zvjerke, a Dorian Gray oinu je pogledom svojih lijepih oiju, dok mu oko divnih, kao isklesanih usana zaigra osmijeh otmjena prezira. Uvijek ima neega smijenog u osjeajima ljudi koje smo prestali voljeti. Sibyla Vaine izgledala mu je tako smijena i teatralna. Nije mogao trpjeti njenih suza i uzdaha, te napokon zausti sasvim mirno i jasno:

Idem. Ne elim biti grub, no vie te ne mogu vidjeti. Ti si me razoarala.

Ona je prigueno jecala, bez rijei odgovora, i puzala sve blie k njemu. Pruala je svoje male ruke nasumce prema njemu, kao da ga, slijepa, trai. On se napreac okrenu te izie iz sobe. as zatim njega ve nije bilo u kazalitu.

Jedva da je i sam znao kamo se uputio. Poslije se sjeao kako je tumarao bijedno osvijetljenim ulicama, pored sablasnih nadsvoenih prolaza, to zjape crnom pomrinom, i du sumnjivih nekih kua. ene mu neto dovikivale hrapavim glasom zapljuskujui ga svojim kretavim hihotom. Mimo njega teturali pijanci mrsei kletve, razgovarajui sami sa sobom poput udovinih majmuna. Vidio je jadnu nakaznu djecu, skutrenu po pragovima, a ovda-onda zauo bi vrisak ili grdnu psovku iz mranih dvorita.

U asu, kada je zora zabijeljela, dospio je sve do Covent Gardena. Tama se rasplinu, a nebo zarudi priguenim arom i poprimi oblik savrena bisera. Velike taljige, prepune ljiljana zanjihanih vonjom, kloparale su niz glatku pustu ulicu. Zrak bijae proet mirisom cvijea, i njihova je ljepota poput melema blaila rane njegova bola. Hodao je dalje, na trg, da ondje promatra kako ljudi istovaruju kola. Neki koija u bijelu haljetku ponudi mu malo treanja. Zahvali mu udei se zato ovaj ne htjede primiti novac, i stade ih bezvoljno jesti. Bile su ubrane oko ponoi, i kao da su jo odisale svjeinom mjeseine. Djeaci s koarama prepunim arenih tulipana i utih i crvenih rua promicali su u dugom nizu pored njega, provlaei se izmeu golemih kao nefrit62 zelenih gomila povra. Pod trijemom iji su suri stupovi bili izblijedjeli od sunca, ljenario je skup prljavih, gologlavih djevojaka ekajui da se zavri prodaja na veliko. Druge se opet naetie na Piazzi63 oko kavanskih vrata, to su se bez prestanka otvarala i zatvarala. Veliki konji za vuu spoticahu se o grubo klesano kamenje
62 63

Nefrit mineral zelene boje; slui kao ukras. (Prev.) Piazza ovdje: spomenuti trg. (Prev.)

plonika, uz zveket praporaca i orme. Nekoliko je koijaa spavalo na hrpi vrea. Golubovi sedefastih vratova i ruiastih noica poskakivahu naokolo i kljuckahu zrnje.

Nakon kratkog vremena on zaustavi jedan hansom i odveze se kui. Nekoliko je asaka stajao na pragu, kao u nedoumici, gledajui po tihom trgu u bijele zatvorene prozore s kriavim zavjesicama.

Nebo bijae sada bistro kao opal, i u toj svjetlosti blistahu prozori kao srebro. Iz nekoga dimnjaka tamo prijeko dizao se tanak voj dima uvrui se poput trake kroz sedefastotreperav zrak.

U velikom pozlaenom venecijanskom fenjeru ugrabljenu s kakve dudevske barke to je visio sa stropa velikoga predsoblja, ukraena hrastavom oplatom, jo su uvijek treperila tri plinska plamena, nalik na tri modrikaste latice, obrubljene bjeliastom vatrom. On utuli svjetlost i, bacivi eir i ogrta na stol, poe kroz knjinicu prema vratima spavaonice, velike osmerokutne prizemne odaje, koju je tek nedavno, kada se u njemu porodila elja za novim luksuzom, dao urediti po svom ukusu, ukrasivi je s nekoliko rijetkih renesansnih goblena, to ih je otkrio u nekoj nenastanjenoj potkrovnici u Selby Royalu. I ba u asu kada je htio pritisnuti kvaku, pogled mu pade na njegov portret to ga je Basil Hallward bio naslikao. Ustuknu kao osupnut. Poneto zbunjen ue zatim u svoju sobu. Izvukavi cvijet iz zapuka, kao da je oklijevao. Konano se vrati, prie slici i stade je paljivo promatrati. Pri slaboj, priguenoj rasvjeti to je prosijavala kroz ukastobijele svilene zastore, njemu se uini da se to lice malo izmijenilo. Kao da je dobilo neki drugi izraz. ovjek bi gotovo rekao da se oko usana zasjekla neka crta okrutnosti. Doista udnovato.

Okrenu se, poe prozoru i povue zastore uvis. Sobu preplavi jaka svjetlost

mladoga dana te raspri sablasne sjene i satjera ih u mrane zakutke, gdje drui, polegoe. No udnovati izraz, to ga je prije bio zapazio na svom portretu, kao da nije ieznuo, ak se i pojaao. U treptavoj sunevoj jari jo se jasnije isticala ona okrutna crta oko usana, kao da on sam, nakon to je uinio neto runo i strano, promatra svoj lik u ogledalu.

Proe ga jeza. Uze sa stola ovalno zrcalo, uokvireno bjelokosnim kupidonima bijae to jedan od mnogih darova to ih je primio od lorda Henryja te hitro zaroni u njegovu prozranu dubinu. Ali nijedna takva crta nije unakaavala njegove crvene usne. to ima to da znai?

Protare oi, prikui se jo blie slici te je jo jednom paljivo promotri. Na samoj slikariji nije bilo ni najmanjeg traga kakve promjene, pa ipak, nema sumnje, to je lice na platnu poprimilo neki sasvim drugi izraz. Ne, to nije bila nikakva obmana. Stvar je bila strahovito vidljiva i jasna.

Zavali se u naslonja i stade razmiljati. I napreac se sjeti rijei koje je govorio u Basilovu atelijeru onoga dana kada je slika bila dovrena. Da, on ih se posve tono sjeao. Tada je izrazio elju da bi on sm ostao mlad, a slika da stari; da mu vlastita ljepota ostane neokaljana, i neka lice na platnu poprimi sva obiljeja njegovih strasti i njegovih sagreenja; neka naslikani lik bude igosan borama patnje i razmiljanja, dok bi njegovo lice sauvalo sav ar i draest svoje mladosti, koju je ba onda bio spoznao. T nije mogue da se njegova elja ispunila? I sama pomisao na to inila mu se udovinom. Ali, evo pred njim slike sa crtama okrutnosti oko usana.

Okrutnost? Ta zar je on bio okrutan? Djevojka je svemu kriva, a ne on. Matao je o njoj kao o velikoj umjetnici, poklonio joj svoju ljubav, jer je smatrao za veliku. A ona ga je razoarala. Pokazala se plitka i bez ikakve unutranje

vrijednosti. No sada ga je ipak obuzimao osjeaj silne samilosti, kada se sjetio kako je leala pred njegovim nogama i plakala kao malo dijete. Sjeti se kako je tada gledao na nju hladno i bezduno. Zato je takav? Zato mu je dana takva dua? No i on je patio. Za ona tri strana sata, koliko je trajala predstava, proivljavao je stoljetne boli, vjekovjene patnje. T njegov je ivot ba toliko vrijedan kao i njezin. Ako je on nju ranio za itav ivot, ona je njegov unitila za jedan trenutak. Osim toga, ene lake podnose patnje od mukaraca. One se iivljavaju u samim svojim osjeajima. Kada uzmu ljubavnika, one to ine samo zato da imaju nekoga na koga e moi sruiti buru svoga negodovanja. To mu je rekao lord Henry, a lord Henry dobro poznaje ene. emu da razbija glavu zbog Sibyle Vane? Ta ona vie i ne postoji za nj.

Ali slika? to na to da kae? U njoj je saeta tajna njegova ivota, ona pria njegovu ivotnu povijest. Ona ga je nauila da voli svoju vlastitu ljepotu. Hoe li ga sada ona nauiti da mrzi svoju vlastitu duu? Hoe li ikada vie moi pogledati tu sliku?

Ne; to je samo obmana, izazvana pometnjom njegovih ula. Strana no, to je netom minula, ostavila je svoje sablasti za sobom. U njegovu je mozgu mahom sinula ona siuna crvena mrlja, to ljude tjera u ludilo. Slika se nije promijenila. Samo je mahnit ovjek mogao u to vjerovati.

No, slika ga je gledala; ono lijepo ali unakaeno lice zurilo je u nj svojim okrutnim osmijehom. Sjajnoplava kosa blistala se u ranoj sunanoj svjetlosti. Modre oi toga lika sukobljavale se s njegovim oima. I neiskazan osjeaj saaljenja obuze ga, ali ne prema njemu, ve prema njegovoj slici. Ve se promijenila, a promijenit e se jo vie. Njeno e se zlato pretvoriti u suro sivilo. Njene e crvene i bijele rue venuti. Poslije svakoga njegova sagreenja, pojavit e se mrlja da unakazi njenu ljepotu. Ali on nee grijeiti. Svejedno da li se slika

mijenjala ili ostala nepromijenjena, ona e za nj biti znamen njegove savjesti. Odolijevat e svakom iskuenju. Nee se vie sastajati s lordom Henryjem ili barem nee nikad vie sluati njegove otroumne, ali tako pogubne teorije, koje su prvi put u Basilovu vrtu u njemu probudile strastvenu elju za svakojakim nemogunostima. Vratit e se Sibyli Vane, molit e je da mu oprosti, oenit e se njome i pokuat e da je opet zavoli. Da, dunost mu to nalae. Jadno dijete! Bio je tako sebian i okrutan prema njoj. Kao prije, ona e ga opet oaravati. I, zajedno, bit e opet sretni. Njegov ivot s njome bit e lijep i ist.

On se die sa stolice pa dovue pred sliku velik paravan. I pogledavi sliku, proe ga jeza. Kako je to strano! promrmlja, te prie staklenim vratima pa ih otvori. Izaavi na zelenu tratinu duboko je disao. Jutarnja svjeina kao da je rasprila sve njegove sumorne osjeaje. Mislio je samo na Siibylu. U dui mu ponovo sinu traak njegove izgubljene ljubavi. Neprestano je izgovarao njeno ime. A raspjevane ptice u rosnom vrtu kao da su priale priu o Sibyli Vane.

VIII POGLAVLJE

Kada se probudio, podne bjee ve odavno prevalilo. Njegov je sluga ve nekoliko puta uao na prstima da vidi ne mie li se ve, sav u udu to njegov mladi gospodar jo uvijek spava. Napokon zazvrja zvonce, te Victor tiho ue nosei alicu aja i hrpu pisama na malom posluavniku od sevreskog porculana; sa sva tri velika prozora povue maslinastoute atlasne zastore, ija se svilena postava prelijevala modrikastim sjajem.

Monsieur je jutros dobro spavao ree smijeei se.

 Koliko je sati, Victore? upita Dorian Gray, koji se jo ne bijae sasvim rasanio.

Jedan i etvrt, Monsieur.

Kako li je kasno! On sjede, i srknuvi nekoliko gutljaja aja, lati se pisama. Jedno bijae od lorda Henryja, predano jutros po sluzi. asak oklijevae, a zatim ga odloi. Druga je bezvoljno otvarao. To je bila uobiajena kolekcija karata, pozivnic za ruak, ulaznic za izlobe, programa za koncerte dobrotvornih drutava, i sve tako neto, kojima svednevice obasipaju mladie iz otmjena drutva, za trajanja sezone. Bijae tu i povelik raun za srebrnu toaletnu garnituru u stilu Louis Quinze, raun to jo nije imao dosta hrabrosti da ga dostavi svojim skrbnicima, jer su to mahom bili ljudi starinskih nazora, te jo nisu shvatili da ivimo u vremenu kad su nepotrebne stvari naa jedina potreba; a bilo je tu i nekoliko vrlo uljudno sastavljenih priopenja lihvara iz Jermyn Streeta, koji mu nude da e mu u najkraem roku, uz vrlo umjerene kamate, pribaviti novaca koliko god zatrai.

Poslije desetak minuta on se die, zaogrnu se rafinirano izraenom kunom haljinom od kamirske vunene tkanine, protkane svilenim ornamentima, te poe u kupaonicu, poploenu oniksom. Hladna ga voda osvjei naikon dugoga spavanja. inilo se kao da je zaboravio sve ono to je posljednjih sati proivio. Jedanput-dvaput (kao da se nejasno prisjeao, da je bio upleten u neku udnovatu tragediju, ali sve je to bilo nekako nestvarno, kao u snu.

Tek to se obukao, poe u knjinicu da se prihvati lakog francuskog doruka, serviranog na okruglom stoliu, tik uz otvoreni prozor. Dan bijae prekrasan. Topao zrak kao da je bio proet miomirisima. Uletje pela te zujei stade oblijetati oko zdjele, ukraene modrim zmajevima, prepune sumporastoutih

rua, to stajae pred njim. Osjeao se savreno sretnim.

Odjednom mu pogled pade na paravan, to ga bjee stavio ispred slike, te se tre.

Da vam nije zima, Monsieur? zapita ga sluga i stavi omlet na stoli. Da zatvorim prozor!

Dorian zanijee glavom. Nije mi zima, promrmlja.

Zar je sve to istina? Zar se slika uistinu promijenila? Ili ga je mata varala, davi portretu izraz zloe mjesto prijanjeg izgleda radosti? Ta valjda se naslikano platno ne moe promijeniti? To je upravo smijeno. Sve e on to jednoga dana moi Basilu ispriati kao sablasnu bajku. Sigurno e mu izmamiti smijeak.

Pa ipak, kako li se sve ivo usjeklo u njegovo sjeanje! Najprije u tmurnoj rasvjeti praskozorja, a zatim u punoj svjetlosti bijela dana primijetio je onaj izraz okrutnosti oko zaluenih usana. Gotovo se bojao da mu sluga ne otie iz sobe. Znao je da e ponovo morati zagledati portret, im bude ostao sam u sobu. Bojao se izvjesnosti. Poto mu je sluga donio kavu i cigarete i ve htio da ode, obuze ga neodoljiva elja da ga nekako zadri. Tek to se vrata za njim zatvorie, on ga zovnu da se vrati. I ovjek stade, oekujui njegovu zapovijed. Dorian ga je asak gledao, i uzdahnuvi ree:

Victore, tko god doao, mene nema kod kue. Sluga se nakloni i opet izie.

Tada Dorian Gray ustade od stola, zapali cigaretu i baci se na divan, na raskono porazmjetene jastuke. Divan se nalazio nasuprot slici. Bijae to star paravan od

pozlaene panjolske koe, u koju su bili utisnuti i urezani kitnjasti ornamenti u stilu Louis Quatorze. Promatrae ga s velikim zanimanjem u udu se pitajui da li je taj paravan ikada zakrivao neiju ivotnu tajnu.

Da li da ga uope makne? Zato da ne ostane na tom mjestu? Koja mu korist ako sazna istinu o svom portretu? Ako se doista promijenila, onda je to strano. No ako se nije promijenila, zato da se uzbuuje? Ali to onda ako se sudbini prohtije, ili meki nemili sluaj htjedne da neije oi kriom zavire iza paravana te otkriju jezovitu promjenu? A to li e onda ako Basil Hallward doe i zaeli da vidi svoje djelo? A nema sumnje da e Basil izraziti tu elju. Ne! Treba to provjeriti, i to odmah. Sve e lake podnijeti nego tu strahovitu sumnju i neizvjesnost.

On ustade i zakljua oboja vrata. Tako e barem biti sam u asu kad bude gledao tu obrazinu svoje sramote. Povue paravan u stranu i pogleda se oi u oi. Istina, savreno istina! Slika se promijenila.

Poslije bi se esto, i vazda s uenjem sjeao kako je isprva zurio u taj portret s nekom gotovo nauenjakom radoznalou. Nije mogao shvatiti kako je mogla nastati takva promjena. Pa ipak, stvarno bijae tako. Postoji li neka jo neispitana srodnost izmeu kemijskih atoma, to na platnu poprimaju oblik i boju i due, koja ivi u ovjeku, u njemu? Je li mogue da ti atomi izraze misli njegove due? Il da ostvare ono to mu dua sanja? Ili se tu pritajio neki drugi, jo strasniji razlog? Proe ga jeza. Obuzet strahom, vrati se do divana, lee, te se obezglavljen suludom stravom zagleda u sliku.

I tada osjeti da je ta slika ipak uinila neto za nj. Uinila ga je svjesnim za svu onu nepravinost i okrutnost prema Sibyli Vane. Jo nije bilo prekasno da to popravi. Ona jo uvijek moe postati njegovom enom. Njegova nestvarna i

sebina ljubav treba da ustupi mjesto nebom uzvienijem utjecaju, treba da se preobrazi u neku plemenitiju strast, i portret to ga je Basil Hallward naslikao, postao bi tada njegovim vodiem kroz ivot i 'bio bi njemu ono to je nekima pobonost, drugima savjest, a svima nama strah od boga. Ima sredstava za omamljivanje probuene savjesti, i drog za uspavljivanje moralnog osjeaja. No ova je slika vidljiv simbol ponienja, kojim nas kanjavaju nai grijesi. Ovo je vjeno nazoni znamen pogubnosti, kojom ljudi upropatavaju svoju duu.

Otkuca tri, pa etiri, i dvogubi zvon svako pola sata, no Dorian Gray se i ne mae. Kuao je da rasplete zamrene grimizne niti svoga ivota te da s pomou njih izveze uzorak, kako bi naao svoj put iz labirinta strasti, kroz koje je lutao. Nije znao to da radi, to da misli. Naposljetku prie stolu i napisa vatreno pismo djevojci koju je prije ljubio, zaklinjui je da mu oprosti, i optuujui sama sebe sa svoje ludosti. Ispisao je stranicu za stranicom arkim rijeima, kako trne od zabrinutosti, i jo plamenijim rijeima, kako bolno pati. ovjek ponekad uiva u samooptubama. Kada se sami kudimo, osjeamo kako nitko drugi vie nema pravo da to ini. Razrjeenje od grijeha daje nam ispovijed, a ne sveenik. Napisavi pismo, Dorian osjeti da mu je oproteno.

Najednom dopre do njega kucanje na vratima, i ou izvana glas lorda Henryja.

Mladiu moj dragi, moram smjesta do vas. Odmah da ste mi otvorili. Ne mogu podnijeti to ste se tako zakljuali.

Isprva ne odgovori. Pritaji se. Tajac. A onda: opet kucanje, sve jae i jae. Uostalom, bit e bolje da lorda Henryja pusti u sobu, da mu objasni kako je naumio da ivi novim ivotom, da se s njim popravda ako se za to ukae potreba, i da se zauvijek rastanu alko ve mora doi do rastanka. Odjednom skoi, dovue paravan pred sliku i otkljua vrata.

 Tako mi je ao, Doriane, zbog svega onog to se dogodilo zapoe lord Henry im je uao. Ali ne smijete suvie na to misliti.

Da li govorite o Sibyli Vane? upita mladi.

Pa naravno odvrati lord Henry, i uvalivi se u stolicu, poe polako svlaiti svoje ute rukavice. Znam, u neku je ruku to strano, ali nije vaa krivnja. Recite mi, jeste li poslije predstave poli na pozornicu da s njom razgovarate.

Jesam.

Znao sam da jeste. A jeste li planuli na nju, grdili je?

Bio sam brutalan, Harry, zvjerski brutalan. No sada je opet sve u najboljem redu. I nita ne alim od svega onoga to se dogodilo. To me pouilo da sama sebe bolje upoznam.

Ah, Doriane, drago mi je to na taj nain gledate na tu stvar! Ve sam se pobojao da oajavate od grinje savjesti, upajui svoju lijepu kovravu kosu.

Sve sam to ve prebolio nato e Dorian maui glavom i smijeei se. Sada sam savreno sretan. Prije svega, sada znam to je savjest. Savjest nije ono to mi vi rekoste. Ono najboansitvenije u nama. Nemojte je vie nikad ismijati, Harry barem ne preda mnom. Hou da budem dobar. Mrska mi je pomisao da mi je dua izopaena.

Divne li estetske osnovice za ovjeka koji tei za moralnim ivotom, Doriane! estitam! Ali kako ete poeti?

 Oenit u se Sibylom Vane.

Sibylom Vane? povika lord Henry, skoi i pogleda ga sav zapanjen od uda... Ali, dragi Doriane ...

Da, Harry, ja ve znam to mi kanite rei. Zacijelo neto vrlo runo o braku. Ali radije nemojte. Nemojte mi nikad vie govoriti takve stvari. Prije dva dana zamolio sam Sibylu Vane da poe za mene. I ja neu prekriti zadanu rije. Ona e postati mojom enom.

Vaom enom? Doriane!... Zar niste primili moga pisma? Ta poslao sam vam ga po mojem sluzi.

Vaeg pisma? Ah da, sjeam se. Nisam ga jo proitao, Harry. Bojao sam se da mi niste napisali neto to mi se ne bi svidjelo. Vi sa svojim aforizmima razbijate ivot u komade.

Vi, dakle, nita ne znate?

to hoete time rei?

Lord Henry proe kroza sobu, a zatim sjede do Doriana Graya, primi ga za obje ruke, vrsto ih stee, te ree:

Doriane, moje pismo mirno, samo mirno! trebalo je da vam javi da je Sibyla Vane mrtva.

Krik bola buknu s mladievih usana; on skoi, istre ruke iz aka lorda Henryja.

 Mrtva! Sibyla mrtva! Nije istina! To je strana la! Kaiko se usuujete to kazati?

Govorim vam istinu, Doriane, samo istinu uzvrati lord Henry sveanoozbiljno. Sve se jutarnje novine o tome raspisale. U pismu sam vas molio da nikoga ne primite dok ja ne doem do vas. Razumije se da e doi sudska komisija, i vi ne smijete da budete u to umijeani. U Parizu biste na taj nain odmah postali slavni. No Londonci su staromodni ljudi, sa mnogo predrasuda. Kod nas ovjek ne bi nikad smio debitirati s nekim skandalom. Skandali e nam pomoi da postanemo junak dana, ali tek pod stare dane. Nadam se da u kazalitu nitko ne zna vae ime? Ako je tako, onda je sve u redu. Je li vas itko vidio da ste otili u njenu garderobu? To je naime od velike vanosti.

Nekoliko asaka Dorian nita ne odgovori. Uas kao da ga je omamio. Konano promuca zaguenim glasom:

Harry, rekoste li sudska komisija? Zar je Sibyla ...? O Harry, to ne mogu podnijeti! Brzo, recite mi to znate. Ispriajte mi sve.

Ne sumnjam da se tu ne radi o nesretnom sluaju, Doriane, mada se publici mora stvar tako prikazati. ini se da je svojoj majci, kada je s njome izlazila iz kazalita oko dvanaest i p, rekla da je neto zaboravila gore u garderobi. ekali su je neko vrijeme, no ona se nije vratila. Naposljetku je naoe mrtvu na podu u njenoj garderobi. Iz nepanje je progutala neto od onih stranih stvari to ih upotrebljavaju u kazalitu. Ne znam tono to je bilo, ali bit e da je posrijedi cijanovodina kiselina ili olovno bjelilo. Drim da je cijanovodina kiselina, jer kako se ini, ostala je na mjestu mrtva.

 Harry, Harry, pa to je strano! povika mladi.

Da; naravno da je vrlo tragino ali vi ne smijete dopustiti da bude umjeani u to. Iz 'Standarda' sam razabrao da joj je bilo sedamnaest. A meni se gotovo inilo da je bila jo mlaa. Izgledala je kao pravo dijete, i kao da o teatru nije imala ni pojma. Doriane, ne smijete dopustiti, da vas se to toliko kosne. Morate sa mnom objedovati, a zatim emo na skok u Operu. Veeras pjeva Patti,64 ondje emo nai sav otmjeni svijet. Moete doi u lou moje sestre. S njom e biti nekoliko sjajnih ena.

Ja sam, dakle, ubio Sibylu Vane ree Dorian Gray nap za se i to je tako sigurno, kao da sam noem prerezao njeno gr'oce. A usprkos tome, rue i dalje krasno cvjetaju. I ptice u mom vrtu veselo cvrkuu kao i prije. Veeras treba da odem s vama u Operu, a zatim valjda nekamo na supper.65 Kako li je ivot neobino dramatian! Da sam to proitao u nekoj knjizi, sve mi se ini Harry, da bih se rasplakao. A sada, poto se doista desilo, i to meni desilo, sada se ini da je i suvie nevjerojatno, a da bi ovjek zbog toga plakao. Evo, tu je moje prvo arko ljubavno pismo to sam ga u ivotu napisao. I, udnovato, to je moje prvo arko ljubavno pismo upueno nekoj mrtvoj djevojci. Da mi je znati da li ita osjeaju ta zauvijek utihla blijeda bia, koja nazivamo mrtvima? Sibyla! Moe li ona ita osjeati, znati ili nas uti? O Harry, kako sam je neko volio. Meni je sada, kao da je od toga minulo ve mnogo godina. Bila mi je sve. A onda doe ona strana veer bjee li to doista tek sino? kada je tako loe glumila, te umalo to rni srce nije prepuklo. No ona mi je sve objasnila. Bilo je strahovito patetino. Ali mene to nije nimalo ganulo. Smatrao sam je za plitku i povrnu. Onda se odjednom neto dogodilo, i obuzeo me strah. Ne mogu
64 65

Adelina Patti (18431919) slavna talijanska koloraturna pjevaica. (Prev.) Super (sapr) druga veera (obino poslije kazalita). (Prev.)

vam sada rei od ega, ali je bilo grozno. Rekoh sam sebi da u se vratiti k njoj. Osjetio sam da sam joj uinio nepravdu. A sada je mrtva. Boe moj, boe moj, to da radim, Harry? Vi i ne znate kakva mi opasnost prijeti, i niega nema to bi mi moglo pomoi da ne klonem. Samo njoj bi to uspjelo. Ona nije imala prava da se ubije. To je bilo sebino.

Dragi Doriane odgovori lord Henry, izvadi cigaretu iz doze i mai se za pozlaenu katuljicu za ibice jedini nain kojim ena moe popraviti mukarca, jest da mu tako temeljito dosauje, te ion izgubi svaki i najmanji interes na ivotu. Da ste uzeli tu djevojku za enu, bili biste se upropastili. Razumije se da biste s njom postupali vrlo dobro. S ljudima, do kojih nam nije stalo, nije teko biti prijazan. No ona bi se brzo dosjetila da vam nita ne znai. A im ena to prokljuvi, poinje se ili strano zanemarivati ili nositi vrlo elegantne eire, koje joj kupuje mu neke druge ene. O stranoj drutvenoj omaci neu ni da govorim; i ja ne bih bio dopustio da do toga doe, ali vas uvjeravam da bi cijela ta stvar u svakom sluaju bila skroz naskroz promaena.

Bit e da je tako smrmlja mladi te se ushoda po sobi sav blijed u licu no smatrao sam da mi dunost to nalae. Nije moja krivnja, to me ta strana nesrea sprijeila da uinim ono to je pravo. Sjeam se kako ste mi jednom rekli da neka zla kob upravlja naim dobrim odlukama naime, da ih mahom donosimo suvie kasno. No bilo kako bilo, moja je odluika doista pala suvie kasno.

Dobre su odluke sasvim suvini pokuaji da se protivimo prirodnim zakonima. Takve odluke potjeu iz puke tatine. Rezultat im je jednak nitici. One nam, dodue, ponekad pruaju ono jalovo osjeanje uzbudljiva zadovoljstva, koje za beznaajne ljude ima neku posebnu dra. To je sve to se moe rei njima u prilog. One su naprosto ekovi, to ih ljudi ispostavljaju na

neku banku u kojoj nemaju nikakva konta.

Harry uskliknu Dorian Gray te mu prie i sjede do njega zato nisam kadar da osjetim tu tragediju onako kako bih ja to htio? Ne mislim da sam bez srca. Ili mislite da ga doista nemam?

U posljednja ste dva tjedna poinili i suvie ludorija, Doriane, a da biste sada imali prava da se smatrate za ovjeka bez srca odgovori lord Henry uz njemu svojstven blag i nujan osmijeh.

Mladi se namrti.

Ne svia mi se to objanjenje, Harry odvrati no drago mi je to ne mislite da sam ovjek bez srca. Ja to doista nisam, i znam da nisam ovjek bez srca. Pa ipak moram priznati da me se to to se dogodilo, nije toliko kosnulo koliko bi moralo. Meni je sve to kao udesan zavretak nekog udesnog igrokaza. U njemu ima sve one jezive ljepote grke tragedije, tragedije u kojoj sam ja odigrao neku vanu ulogu, ali u kojoj ja sam nisam bio ranjen.

Zanimljivo pitanje nato e lord Henry, koji se slatko zabavljao poigravajui se nesvjesnom sebinou toga mladia neobino zanimljivo pitanje. Evo kako ja to objanjavam. esto se dogaa da se zbiljske tragedije ivota zbivaju u toliko neumjetnikom obliku, te nas se upravo bolno doimaju svojom surovom silovitou, svojom (potpunom nesuvislou, apsurdnom besmislenou i posvemanjom nezgrapnou. One nas se doimaju kao najgrublja stvarnost svagdanjice. Djeluju na nas snagom puke brutalnosti, i mi se protiv toga bunimo. Ali kadikad u naem ivotu iskrsne tragedija koja ima u sebi umjetnike elemente ljepote. Ako su ti elementi ljepote zbiljski, onda ta tragedija djeluje iskljuivo na na smisao za dramatski efekt. Odjednom

spoznajemo da vie nismo glumci u tom komadu ve njegovi gledaoci. Ili, bolje rekavi, mi smo i glumci i gledaoci. Promatramo sami sebe, i ljepota nas zbivanja potrese. Pritamo se to se zapravo desilo u naem sluaju? Netko se iz ljubavi prema vama ubio. Volio bih da sam ja to doivio. Ja bih do kraja ivota bio zaljubljen u Ljubav. ene koje sam ja oboavao nije ih bilo ba mnogo, no ipak, bilo ih je uporno su ivjele dalje poto sam ja ve odavno prestao mariti za njih, ili me pak one odnemarile. Ugojile se i postale dosadne, a ikada ih sretnem, odmah udare u uspomene. O, kako li je strano ensko pamenje! Prava strahota! I kolika se duhovna umalost u tome ogleda! Trebalo bi s nasladom srkati svu arobnu arolikost ivota, ali se nikad ne bismo smjeli sjeati pojedinosti svagdanjice. Pojedinosti su uvijek plitke i proste.

Morao bih posijati mak u svome vrtu uzdahnu Dorian.

To nije potrebno uzvrati mu prijatelj. Posvuda u ivotu za nas rastu crveni cvjetovi maka. Razumije se, ovda-onda nai su osjeaji trajniji. Jedanput sam za cijele sezone nosio samo ljubice u zapuku, u znak pjesnike tuge za jednom romantinom ljubavi, koja nikako nije htjela da umre. Naposljetku je ipak umrla. Ne sjeam se vie to je ubilo. No mislim da se to dogodilo kada mi je ta ena izjavila da bi radi mene mogla rtvovati cijeli svijet. Takvi su asovi uvijek strani. Ispunjuju nas jezivim strahom od vjenosti. I - hoete li mi vjerovati? ja sam prole sedmice kod lady Hampshire sjedio pored te dame, i ona je uporno nastojala da uskrisi i obnovi tu stvar, da ieprka prolost i zamilja nekakvu budunost. A ja sara tu svoju ljubav bio sahranio u lijehi zlatoglava. No ona je izvukla iz groba, uvjeravajui me kako sam joj upropastio ivot. Ali moram rei da se ona s tolikim tekom naklopila na jelo, te nisam osjeao ba nikakve grinje savjesti. Ali koliko netaktinosti s njene strane! Jedina dra prolosti u tome je to je prola. No ene vam nikada ne znaju kada je zastor pao. Uvijek one trae neki esti in, a kada je komad postao ve

sasvim nezanimljiv, one ele da se predstava nastavi. Kada bismo to pustili njima na volju, svaka bi se komedija svrila tragino, a svaka bi se tragedija izrodila u lakrdiju. ene su draesna umjetna stvorenja, ali za umjetnost nemaju nikakva smisla. Vi ste sretniji od mene. Uvjeravam vas da nijedna od onih ena koje sam ja poznavao, ne bi uinila za me ono to je Sibyla Vane uinila za vas. Obine ene uvijek nau utjehe. Neke e se poeti oduevljavati za haljine eznutljivih boja. Ne vjerujte nikad eni koja nosi svjetloljubiaste haljine, bez obzira na njene godine; niti eni koja je prevalila trideset i petu, a kiti se ruiastim vrpcama. To uvijek znai da imaju burnu prolost. Druge se drsko razmeu svojom branom sreom, javno i pred svima, kao da je ta srea najslasnije zabranjeno voe. A inia ih koje nau utjehe u vjeri. Vjerske misterije imaju dra flerta, ree mi jednom neka ena; i meni je to posve jasno. Osim toga, niim se ovjek ne ponosi kao kad mu se veli da je velik grenik. Zatim je tu jo i savjest, koja sve nas ini sebinim. Da, ima bezbroj naina kako moderne ene mogu nai utjehe u ivotu. A jo vam i ne spomenuh onu najvaniju.

A koju, Harry? bezvoljno e mladi.

O, pa onu najobiniju utjehu. Da ena, kad izgubi svoga oboavatelja, uzme drugoga od druge ene. Takav postupak skida s nje svaku krivnju. Ali doista, Doriane, kako li je Sibyla Vane morala biti drukija od svih onih ena koje obino susreemo! Sretan sam to mi je sueno da ivim u stoljeu u kojem se jo deavaju takva udesa. Jer ona nam vraaju vjeru u stvarnost onih pojmova, s kojima se svi mi samo titramo, kao to su romantika, strast i ljubav.

No vi zaboravljate da sam bio strano okrutan prema njoj.

Bojim se da okrutnost, onu brutalnu okrutnost, ene cijene vie od svega

ostalog. Njihovi su nag/oni primitivni, da je milina. Mi smo ih emancipirali, no usprkos svemu one ostaju ropkinje, koje upravo trae da se njima ovlada i gospodari, jer u tome one uivaju. Uvjeren sam da ste bili sjajni. Nikad vas nisam vidio zbiljski razgoropaena, no mogu zamisliti da vam je bijes divno pristajao. Uostalom, prekjuer mi rekoste neto to mi se tada inilo pukom fantazijom, no sada uviam da je bilo savrena istina. I to objanjava sve.

A to je to bilo, Harry?

Rekoste mi ikako Sibyla Vane predstavlja za vas sve one romantine junakinje da je ona za vas jedne veeri Dezdemona, a druge Ofelija, da se ona umre li kao Julija vraa u ivot kao Imogen.

Sad se ve nikad vie nee vratiti u ivot promrmlja mladi zakrivi lice rukama.

Istina, ona se nikad vie nee vratiti u ivot. Odglumila je svoju posljednju ulogu. No vi treba da na tu osamljenu smrt u kukavnoj garderobi pomiljate samo kao na udan i jeziv odlomak tragedije iz vremena kralja Jakova, kao na divan prizor Webstera, Forda ili Tourneura.66 Ta djevojka nije nikada zbiljski ivjela niti zbiljski umrla. Za vas je ona bila samo san, privienje, to je lebdjelo kroz Shakespeareove drame i uljepavalo ih svojom nazonou frula, u zvucima koje je Shakespeareova glazba zvuala jo veim raskojem, jo radosnijim zanosom. U asu kada je dola u dodir sa stvarnim ivotom, ona ga je unitila, kao to je on nju unitio, i stoga je nestala s ovog svijeta. Tugujte za Ofelijom, ako hoete. Pospite glavu pepelom, jer zloinake, ruke zadavie
66

John Webster (16021624) slavni engleski pisac tragedija (Bijeli avo, Vojvotkinja od Malfyja i dr.); Cyril Tourneur (15751640) engleski dramatik (Tragedija osvetnika, Tragedija ateista i dr.); John Ford (15861640) engleski dramatik (pisao svoja djela zajedno s T. Dekkerom i Websterom). (Prev.)

Kordeliju. Prokunite nebo zbog smrti Brabancijeve keri.67 Ali ne plaite suze uzaludne za Sibylom Vane. Ona bijae manje zbiljska od svih to vam ih sada spomenuh.

Nasta tajac. Veer je svojim mrakom osvajala sobu. Tahano i na srebrnim nokama ulaahu sjenke iz vrta. Sve stvari izgubie boju i sjaj.

Nakon nekog vremena Dorian Gray die pogled, te e s uzdahom olakanja:

Vi ste mi objasnili tko sam i kakav sam, Harry. I ja sam sm osjeao to mi rekoste, samo to sam se toga nekako bojao i nisam to mogao sebi objasniti. Kako me dobro poznajete! No pustimo to to je bilo. To je za me straan, ali velianstven doivljaj. I to je sve. Da mi je znati da li me u ivotu eka jo jedan takav doivljaj.

Vas eka u ivotu jo mnoga tota, Doriane, jer vi ete onako lijep, kako vas bog dade, u svemu uspjeti.

Ali recimo, Harry, da oronem, da ostarim, da mi se koa smeura? to onda?

Ah, onda odvrati lord Henry diui se da ode onda, dragi moj Doriane, morat ete borbom izvojevati svoje pobjede, dok vam se sada same nameu. Ne, treba da sauvate svoju ljepotu. Mi ivimo u doba kada ljudi previe itaju, da bi bili mudri, i suvie razmiljaju, da bi bili lijepi. Mi neemo i ne moemo bez vas. No sada bi bilo najpametnije da se preobuete, pa da se odvezemo u klub. Ionako je ve dosta kasno.

67

Brabancijeva kerka Desdemona. (Prev.)

 Mislim da u vam se pridruiti u Operi, Harry. Suvie sam umoran, a da bih mogao ma to zaloiti. Koji broj ima loa vae sestre?

ini mi se, dvadeset i sedam. Na prvom katu. Nai ete njeno ime napisano na vratima. No ao mi je to neete sa mnom na veeru.

Ne osjeam se ba najbolje odgovori Dorian bezvoljno. No silno sam vam zahvalan za sve to mi rekoste. Vi ste doista moj najbolji prijatelj. Nitko ime nije tako dobro shvatio kao vi.

Ovo je tek poetak naega prijateljstva, Doriane pripomenu lord Henry i stee mu ruku. Zbogom. Nadam se da u vas vidjeti prije devet i p. I ne zaboravite da veeras pjeva Patti.

Poto se vrata za njim zatvorie, Dorian Gray se dotae zvonca, i nakon nekoliko minuta ue Victor nosei svjetiljke, te spusti zastore. Dorian je nestrpljivo ekao da ovaj izie. Njemu se inilo da sluga obavlja sve tako polako, kao da uope ne kani svriti.

Tek to je iziao, Dorian skoi do slike i odgurnu paravan. Ne, slika ne pokazivae nikakvih novih promjena. Slika je prije njega saznala za smrt Sibyle Vane. Ona je saznavala sve im bi se to dogodilo. Crta grene okrutnosti, koja je nagrdila njenu oluanost usana, pojavila se istoga asa kada je djevojika popila otrov ili to li je to ve bilo. Slika moda nije ni reagirala na sam ishod stvari? Ili samo prima na znanje ono to se zbiva u dui? To je elio saznati, i nadao se kako e nekog dana na svoje oi gledati tu promjenu na svom portretu, a dok se tome nadao, sav je drhtao od jeze.

Jadna Sibyla! Kako li je romantina bila njihova ljubavna pria! Ona je esto

glumila smrt na pozornici. A onda se Smrt dotakla inje i povela je sa sobom. Kako li je odglumila taj uasni posljednji prizor? Da 1i ga je, umirui, proklinjala? Ne; ta ona je pola u smrt od ljubavi za njim, i ljubav mora odsada biti za nj kao neko sveto otajstvo. rtvovavi svoj ivot, ona se oprostila svih grijeha. Odluio je da ne misli vie na bolno razoaranje to ga je onog uasnog veera u kazalitu pretrpio zbog nje. Bude li pomiljao na nju, ona e iskrsavati pred njim kao divan tragian lik, poslan na pozornicu svijeta da dokae svu uzvienu stvarnost Ljubavi. Divan tragian lik? Oi mu se zalie suzama pri pomisli na djetinjski pogled, na one draesne sanjarske kretnje, na njenu malodunu, ustreptalu arobnost. On brzo otra suze i ponovo se zagleda u sliku.

Osjeao je da je kucnuo as da bira. Ili je taj izbor ve uinjen? Da, ivot je mjesto njega odluio ivot, i njegova neizmjerna radoznalost prema ivotu. Vjena mladost, sveobuhvatne strasti, probrane i tajanstvene slasti, neobuzdana uivanja i jo neobuzdaniji grijesi i poroci sve e to biti njegovo. Ali e slika morati da nosi sav teret njegove sramote: to je sve.

Obuze ga osjeaj bola, kada je pomislio na unakaenje to e ga pretrpjeti divno lice na platnu. Jedanput je, nestano parodirajui Narcisa,68 poljubio, ili se pravio kao da ljubi usne, koje se sada toliko okrutno osmjehuju na nj. Svakog bogovetnog jutra sjedio je pred portretom divei se njegovoj ljepoti, te mu se gdjekad inilo da se zaljubio u taj lik. Zar e se sada ta slika mijenjati pri svakom hiru njegove nestalne udi? Zar e postati udovina odvratna stvar, koju e morati skriti u neku izbu pod kljuem, maknuti sa sunca, pod zrakama kojega bi udesni, zlaani uvojci njegove kose jo jae zablistali? Jadi su to! O kakvi jadi!

68

Narcis u grkoj prii: mladi koji se, vidjevi svoju sliku u vodi, u sebe zaljubio te poginuo od ljubavnog eznua za sobom. (Prev.)

asak je pomiljao na to da se pomoli bogu, e da bi nestalo te jezive povezanosti izmeu njega i slike. Ona se promijenila, nakon to je molio da mu ta milost bude udijeljena; moda e i sada njegova molitva biti usliana da slika ostane nepromijenjena. Pa ipak, zar lima ovjeka koji bi se, alko je barem malo okusio slast ivota, odrekao mogunosti da zauvijek ostane mlad, pa makar ta mogunost bila ne znam kako fantastina i skopana s najsudbonosnijim posljedicama? Osim toga, da li je to doista u njegovoj moi? Je ili zbilja njegova vrua elja i molitva bila uzrok te promjene? Ne bi li se itava stvar mogla objasniti nekim udnim, tajanstvenim uzrokom, to ga znanost moe potkrijepiti? Ako misli mogu utjecati na iva bia, zar ne bi misli mogle da utjeu na neive, anorganske tvari? I jo vie: zar ne bi mogli, i bez naih misli, i bez nae svjesne elje, neki objekti, koji lee izvan nas samih, vibrirati u skladu s naim raspoloenjima i s naim strastima, atom traei atom po nekom neznanom zakonu ljubavne privlaljivosti ili po nekoj udesnoj srodnosti? No sam uzrok i nije vaan. Nikad vie nee molitvom zazivati vie sile. Ako je slici sueno da se mijenja, neka se mijenja. Tome nema lijeka. Ta emu jo dublje prodirati u tu tajnu?

Sigurno e biti prava milina promatrati taj portret, jer e se njemu, Dorianu, pruiti prilika da svoj duh prati do u njegove najskrovitije zakutke. Ta e slika postati za nj arobno ogledalo. I kao to se sada u njemu zrcali njegovo tijelo, tako e se odsada u njemu ogledati njegova dua. A kada za sliku nadou zimski dani, on sam e jo uvijek stajati na pragu ustreptala proljea, nadomak ljeta. I kada se na licu toga portreta ugasi posljednja rumen, ostavljajui samrtnu obrazinu, vapnenobijelu i s oima sumorno tekim kao olovo, on

Dorian Gray bit e jo uvijek proet ljepotom mladenake svjeine. Pramaljetna ljepota njegove ljupkosti ne smije izgubiti nijedan cvijet. Blo njegova ivota ne smije sustati. Poput bogova u starih Grka on e uvijek biti i

snaan, i bodar i brz, i vedro nasmijan. Ne mari on za sudbinu koja e zadesiti njegov lik na slici! Njemu samom ne prijeti nikakva opasnost. A njemu je samo do toga stalo.

I ponovo dovue paravan pred sliku i smjekajui se uputi se u spavau sobu, gdje ga je sluga ve ekao. Sat kasnije bio je ve u Operi, a lord Henry se naslanjao na njegovu stolicu.

IX POGLAVLJE

Kada je Dorian sutradan ujutro sjedio za dorukom, sluga uvede Basila Hallwarda.

Tako mi je drago to sam vas naao, Doriane ree slikar ozbiljno. Traio sam vas sino, ali mi rekoe da ste u Operi. Ja sam, naravno, znao da to nije mogue. O, da ste samo ostavili poruku, kamo ste zaista poli. Proveo sam stranu no, sav u strahu da se poslije one tragedije ne desi i druga. Mislim da ste mi morali brzojaviti, im ste doznali to se dogodilo. Ja sam to sasvim sluajno proitao u jednom od veernjih izdanja Globea, to mi je u klubu dospjelo u ruke. Odmah sam pohitao ovamo, i bio sam vrlo nesretan to vas nisam zatekao. Ne mogu vam rei koliko me to potreslo. Znam koliko patite. Ali gdje ste bili? Jeste li poli k njenoj majci? Noas sam pomiljao da i ja poem onamo. U novinama bila je i adresa njezina stana. To je negdje u Euston Roadu, zar ne? No bojao sam se da se ne nametnem ljudima, obrvanim bolu, koju ne bih smogao ublaiti. Jadna ena! Zacijelo strano trpi! Pa jo jedino dijete! Kako je sve to primila?

 Pa kako da ja to znam, dragi Basile? promrsi Dorian Gray, sav u neprilici srkuui neko blijedouto vino iz zlatom obrubljena pehara od venecijskog stakla. Bio sam u Operi.

Trebalo je da i vi doete. Tamo sam se upoznao s lady Gwendolen, Harryjevom sestrom. Bili smo u njenoj loi. Izvanredno mila ena, a Patti je pjevala boanstveno. Ne govorite mi sada o nekim stranim stvarima. Ako neku stvar preutimo, to je isto kao da se nije ni dogodila. Harry pravo veli: tek izreena rije daje stvarima njihovu stvarnost. Uostalom, ona nije bila jedinica te ene. Ima jo i sina, koji je, ini mi se, vrlo zgodan momak. Ali nije glumac. Pomorac je, ili tako neto. A sada mi recite kako vi i to sada slikate?

Bili ste u Operi? nato e Hallward tiho, s pritajenim bolom u glasu. Bili ste u Operi dok je Sibyla Vane leala na odru u nekoj sirotinjskoj sobici? I vi mi moete sada govoriti o nekim drugim enama, koje su izvanredno mile, i kaiko je Patti boanstveno pjevala, dok djevojka, koju ste ljubili, jo nije nala poinka u grobu, da sniva svoj vjeni san? Ta, ovjee, pomislite samo, kako jezivih strahota jo eka malo njeno bijelo tijelo!

Prestanite, Basile! Neu da to sluam! povika Dorian, i skoi sa svoga mjesta. Ne smijete mi govoriti o tome to se dogodilo. to je bilo, bilo je. to je prolo, prolo je.

Jueranji dan za vas je prolost?

U kakvoj je vezi s time vrijeme koje je stvarno prolo? Samo plitkim ljudima treba po nekoliko godina da prebole neki osjeaj. ovjek koji ima sebe u vlasti, moe isto toliko brzo uiniti kraj svojoj patnji, kao to moe pronai neko novo

uivanje. Ja neu da se na milost i nemilost predam svojim uvstvima. Ja hou da se njima sluim, da s pomou njih uivam i da njima gospodarim

Doriane to je strano. Neto vas je sasvim izmijenilo. Naizgled ste isti onaj divni mladi, koji je prije dan za danom dolazio k meni u atelijer da ga portretiram. No tada bijaste jednostavni, naravni i srdani. Bili ste najnepokvarenije bie na svijetu. A sada ne znam to vas je to snalo. Govorite kao da nemate ni srca ni samilosti. Sve je to Harryjev utjecaj. Vidim to posve jasno.

Mladiu planue obrazi i on poe do prozora te se naas zagleda u blistavo zelenilo vrta, koji bijae protkan sunevim arama.

Basile, ja mnogo toga dugujem Harryju ree najposlije vie no to dugujem vama. Vi ste me nauili samo da budem tat.

Znam, i kanjen sam zbog toga ili u jednog dana jo biti kanjen.

Ne znam to ste time htjeli rei, Basile povika mladi te se okrenu. Ne znam to hoete. A to zapravo hoete?

Hou Doriana Graya, onakva kakva sam ga neko slikao uzvrati umjetnik tuno.

Basile nato e mladi, prie mu i stavi ruke na rame doli ste prekasno. Kad sam juer doznao da se Sibyla Vane ubila...

Ona se ubila? Milostivi boe! Je li to posve sigurno? uskliknu Hallward i pogleda ga prestravljeno.

 Dragi moj Basile! Ta valjda ne mislite da je to bila puka nesrea? Naravno da se ubila.

Stariji ovjek zakrije lice rukama. Uasno! apnu, i podie ga jeza.

Ne odvrati Dorian Gray nije to nimalo uasno. To je samo jedna od velikih romantinih tragedija naega vremena. Glumci veinom ive vrlo jednolinim, svagdanjim ivotom. Oni su dobri muevi ili vjerne supruge, ili su na bilo koji nain dosadni. Vi me razumijete: imaju malograanske vrline i sve tako neto. A Sibyla kako li je ona bila drukija! Ona je proivljavala najdivniju tragediju. Uvijek je bila glavna junakinja. Posljednje veeri kada je nastupila onda kada ste je vidjeli glumila je loe, jer je upoznala zbiljsku ljubav. A kada je spoznala njenu nestvarnost, morade umrijeti, kao to bi i Julija umrla. Ponovo je ula u carstvo umjetnosti. Ima u tome neto to podsjea na muenitvo. Njena je smrt obiljeena patetinom izlinou muenitva i njegove uzalud rtvovane ljepote. Ali, kako rekoh, nemojte misliti da nisam patio. Da ste sino doli u onaj odsudni as iako pet i p ili, moda, oko etvrt do est nali biste me kako plaem. ak i Harry, koji je bio tu, i koji mi je zapravo i donio tu vijest, nije imao ni pojma to sam proivio. Neizrecivo sam patio. Onda je prolo. Ne mogu dvaput outjeti isti osjeaj. To nitko ne moe, osim sentimentalnih ljudi. I vi ste, Basile, strano nepravedni. Dolazite k meni da me utjeite, i to je vrlo lijepo od vas. Nalazite me utjeena pa ste bijesni. Vi ste taman kao i svi drugi suutni ljudi! Podsjeate me na Harryjevu priu o nekom filantropu,69 koji je proveo dvadeset godina svoga ivota pomaui da se popravi neko zlo ili ukine neki zakon sada se vie ne sjeam tono to je to bilo. Naposljetku je uspio, i nita nije bilo ravno njegovu razoaranju. On naprosto nije imao vie to raditi: ovjek da umre od dosade, te konano postade
69

Filantrop ovjekoljubac. (Prev.)

okorjeli mizantrop.70 A osim toga, stari moj, dobri Basile, ako vam je zbilja stalo do toga da me utjeite, a vi me radije pouite kako da zaboravim ono to se dogodilo, ili da sve to gledam s nekog umjetnikog stajalita. Nije li Gautier71 pisao o consolation des arts?72 Sjeam se kako sam jednom prilikom kod vas u atlijeru naao knjiicu, uvezanu u pergament, i u njoj proitao tu divnu izreku. Ja dodue nisam kao onaj mladi, o kojemu ste mi priali kada smo zajedno bili u Marlowu, koji je obiavao govoriti kako uta svila moe pruiti utjehu za sve ljudske jade i nevolje. Volim lijepe stvari koje moemo dotai i rukama obuhvatiti. Stari brokat, zeleno patinirane bronane figure, stvarice od lakirana drveta i od izrezbarene bjelokosti, krasan milieu73 rasko, pozorje sve su to stvari koje ovjeku mogu pruiti veliki uitak. Ali jo vie cijenim umjetnika nagnua to ih te stvari u nama pobuuju ili u nama otkrivaju. Postati promatraem svog vlastitog ivota znai, kao to Harry veli, otkriti put i nain kako da izbjegnemo patnje ivota. Znam da vas udi to tako s vama razgovaram. Vi niste ni primijetili kako sam se razvio. Kada smo se upoznali, bio sam tek neuko ae. Sada sam ovjek. Imam novih strasti, novih misli, novih ideja. Postao sam drugi ovjek, ali me vi zbog toga ne smijete manje voljeti. Promijeni sam se, no vi morate zavazda ostati moj prijatelj. Istina, Harry mi je vrlo drag. No ja znam da ste vi bolji od njega. Niste jai jer se plaite ivota ali ste bolji. A zajedno bijasmo tako sretni! Ne ostavljajte me, Basile, i nemojte se prepirati sa mnom. Kakav sam, takav sam, i svaka je dalja rije suvina.

Slikar je osjeao neko udnovato uzbuenje. Mladi mu bijae silno drag, i njegova je osoba bila prekretnica u njegovu umjetnikom stvaranju. Nije vie

70 71

Mizantrop ovjekomrzac. (Prev.) Thophile Gautier (18111872) francuski romantik, lirski pjesnik i kritik; propovjednik artizma. (Prev.) 72 Consolation des arts utjeha koju nam prua umjetnost-(Prev.) 73 Milieu sredina, okolina. (Prev.)

imao snage da mu i dalje to zamjera. A napokon, moda je ta ravnodunost tek prolazno raspoloenje njegove hirovite udi. Ta u njemu ima toliko dobrih, toliko plemenitih osjeaja.

Pa lijepo, Doriane prihvati naposljetku s turobnim smijekom odsada vie neemo govoriti o toj stranoj stvari. Samo se nadam da vae ime nee biti spomenuto u vezi s njom. Mrtvozornik e danas popodne obaviti pregled mrtvog tijela. Jesu li i vas pozvali?

Dorian zanijee glavom, a na rije 'pregled mrtvog tijela' lice mu poprimi izraz uznestrpljene nevoljkosti. Sve je toliko surovo i prosto u takvim prilikama. Pa odvrati:

Oni i ne znaju kako se zovem.

No bit e da je ona znala?

Samo moje krsno ime, a posve sam siguran da ga ona nikome nije odala. Jednom mi ree kako su svi radoznali da saznaju tko sam, a ona je svima neprestano govorila jedno te isto, da se zovem Kraljevi Bajni. To je vrlo lijepo od nje. Basile, vi mi je morate nacrtati. Volio bih da imam od nje malo vie od ono nekoliko poljubaca i nekoliko nesuvislih patetinih rijei.

Pokuat u uiniti neto, Doriane, ako vas to veseli. Ali morate opet doi k meni da mi sjedite kao model. Bez vas mi posao nikako ne ide od ruke.

Basile, nikad vie ne mogu biti va model. To nije mogue! povika mladi ustuknuvi.

Snebivi se, umjetnik ga pogleda.

Kakve su to besmislice, mladiu viknu. Ima li to znaiti da vam se ne svia portret koji sam vam naslikao? A gdje je? Zato ste stavili paravan pred sliku? Da je vidim! To je najbolje djelo to sam ga ikad stvorio. T maknite taj paravan, Doriane. Prava je sramota kako va sluga skriva moju sliku. im sam uao, odmah sam primijetio da se soba nekako promijenila.

Basile, moj sluga nema s tim nikakve veze. Ta valjda ne mislite kako mu doputam da mi rasporeuje stvari u sobi? Gdjekad stavlja cvijee u vaze i nita vie. Ne, ne; to sa slikom uinio sam ja. Slika bijae suvie jako osvijetljena.

Suvie jako osvijetljena! Ne, sigurno nije, dragi mladiu! Mjesto, gdje stoji, ne moe biti bolje. Pustite me da je vidim i Hallward poe prema kutu sobe.

Krik uasa ote se s usana Dorianu Grayu, i on jurne te se isprijei izmeu slikara i paravana.

Basile prozbori, sav blijed u licu. Ne smijete je vidjeti. Ja to neu i ne doputam.

Ja da ne smijem gledati svoje djelo! Ta vi se alite, A zato da je ne vidim? povika Hallward smijui se.

Ako samo pokuate da je vidite, Basile, dajem vam asnu rije da vie ni rijei s vama neu progovoriti dok god sam iv. Velim vam to sasvim ozbiljno. Neu vam nita objanjavati, a vi nemojte nita pitati. Ali upamtite, ako samo dirnete u paravan, svreno je meu nama.

Hallward bijae kao gromom oinut. Sav poraen gledao je u Doriana Graya. Nikad do tada nije ga vidio takva. Mladi je od srdbe doista sasvim problijedjeo. Pesnice mu bijahu zgrene, a oi mu sijevale kao dva plava plamena diska. I sav je drhtao.

Doriane!

Ne govorite!

Pa to se dogodilo? Ta naravno da je neu pogledati ako vi to neete ree poneto hladno te se okrenu na petama i poe k prozoru. No zaista je gotovo smijeno da ne smijem pogledati svoje djelo, to vie to sam nakanio da ga na jesen izloim u Parizu. Morat u je po svoj prilici jo jedanput lakirati prije toga, a budui da je nekog dana moram vidjeti, zato da je ve danas ne pogledam?

Da je izloite? Vi je kanite izloiti u Parizu? uskliknu Dorian Gray, dok mu je neki udnovati uas ledio tijelo. Zar da cijeli svijet upozna njegovu tajnu? Zar da svjetina bulji u tajnu njegova ivota? Ne, to ne smije biti. Trebalo je neto uiniti, i to odmah, mada ni sm nije znao to.

Da; nadam se da neete imati nita protiv toga. Georges Petit sastavit e kolekciju mojih najboljih slika za izlobu u Rue de Sze, ikoju e otvoriti prve sedmice u listopadu. Ostat ete bez svog portreta samo mjesec dana. Rekao bih da ete za to vrijeme moi bez njega. U to vas vrijeme ionako nee biti u Londonu. A budui da vam neprestano stoji iza paravana, onda vam ba nije mnogo stalo do njega.

Dorian Gray prijee rukom preko ela, koje mu je bilo oroeno kapima znoja.

Osjeao je kako pred njim zjapi provalija neke opasnosti.

A prije mjesec dana rekoste mi da je nikada neete izloiti povika mladi. Zato ste se predomislili? Svi vi koji elite da vas svijet smatra za postojane, niste manje hiroviti od ostalih. Jedina je razlika u tome to su vae muice sasvim beznaajne. Nije mogue da ste zaboravili kako ste me najsveanije uvjeravali da vas nita na svijetu nee sklonuti da poaljete moj portret na bilo koju izlobu? Doslovce isto rekoste i Harryju. Odjednom umuknu, i oi mu bljesnue. Sjeti se kako je lord Henry u jednoj prilici rekao, napol u ali, napol ozbiljno: Ako jedanput zaelite provesti zanimljivo etvrt sata, a vi uznastojte da vam Basil ispria zato ne namjerava da igdje izloi va portret. Meni se povjerio, i za me to bijae pravo otkrivenje. Da, moda i Basil ima svoju tajnu. Hajde da pokua i da ga upita.

Basile ree i prie mu sasvim blizu gledajui mu ravno u oi i vi i ja imamo svoju tajnu. Recite mi tajnu kaju imate, pa u vam i ja odati svoju. S kojega ste razloga odbili da izloite moju sliku?

I protiv njegove volje, slikara podioe srsi.

Doriane, kad bih vam to rekao, sigurno biste me onda manje voljeli, a u svakom sluaju vi biste mi se smijali. A ja ni jedno ni drugo ne bih mogao podnijeti. Ako ba hoete da nikad vie ne pogledam va portret, molim, ja se ne bunim. Jo mi uvijek preostaje da gledam vas, iva. A ako je vaa elja da svijet nikad ne ugleda najbolje djelo to sam ga ikad stvorio, molim, ja takoer pristajem. Vie mi je do vaeg prijateljstva nego do sve slave i popularnosti.

Ne, ne, Basile, morate mi sve rei ustraja Dorian Gray uporno. Mislim da imam pravo znati. Uas se bio rasplinuo, a mjesto toga osjeaja njime

ovlada radoznalost. vrsto je odluio da prokljuvi tajnu Basila Hallwarda.

Da sjednemo, Doriane preuze slikar zbunjena izgleda. Da sjednemo. I samo mi jo odgovorite na jedno pitanje. Jeste li primijetili na slici neto neobino neto to na prvi pogled niste ni zapazili, ali vam se poslije mahom otkrilo?

Basile! povika mladi grevito steui prstima priruja stolice i zurei u svog subesjednika divljim, prestravljenim oima.

Ve vidim da ste i vi to primijetili. Ne recite nita. Strpite se i sasluajte najprije mene. Doriane, od asa kada sam vas upoznao, vaa je linost imala neobino snaan utjecaj na mene. Vi ste ovladali mojom duom, mojim umom, mojom voljom. Postali ste za me vidljivo utjelovljenje nevidljiva ideala, koji se nama umjetnicima nou privia kao divan san. Ja sam vas oboavao. Postao sam ljubomoran na svakoga s kojim ste samo i rije progovorili. elio sam da budete samo moj. Samo u vaem drutvu bio sam sretan. A kada vas nije bilo, ipak ste bili nazoni u mojoj umjetnosti. Razumije se da vam to nikada nisam dao ni naslutiti. To ne bi bilo mogue. Vi me ne biste razumjeli. Ta jedva da sam i sm to razumio. Znao sam samo to da gledam savrenstvo licem u lice i da je svijet kao neko divno udo sinuo pred mojim oima moda i suvie divno, jer u toliko mahnitom oboavanju lei i neka opasnost da ne izgubimo to oboavanje, a koja nije manja od opasnosti da ga zadrimo... Prolazio je tjedan za tjednom, a ja sam sve vie postajao dio vas i vae linosti. Onda je nastupilo neko novo razdoblje. Slikao sam vas kao Parisa74 u krasnu oklopu, i kao Adonisa,75 zaogrnuta lovakim platem, s blistavom lovakom sulicom u ruci. Okrunjen

74

Paris po grkoj mitologiji junak koji je u svai izmeu Here, Atene i Afrodite presudio da je potonja najljepa. (Prev.) 75 Adonis po grkoj mitologiji: savreno lijep mladi, Afroditin ljubavnik. (Prev.)

vijencem tekih lotosovih cvjetova sjedili ste na pramcu Hadrijanove76 barke, bludei pogledom po zamuenim vodama zelenoga Nila. Naginjali ste se nad usnulom vodom u nekom lugu drevne Helade77 i u zanijemljelu srebru udivljeno gledali odraz svoje vlastite ljepote. I sve to bijae kao to svako umjetniko djelo i mora da bude: nesvjesno, idealno i zanosno daleko. Jednoga dana a gdjekad mi se ini da to bijae vrlo koban dan naumih naslikati va portret, divnu sliku, proetu vaom zbiljskom linou, da vas slikam onakva kakav doista jeste, ne u kostimu minulih vjekova, nego u modernu odijelu, vas iva u sadanjici. Da li je to bila realistika obradba sujeta ili je to (bio ar vae pojave, to mi se tada ukazalo, nezamagljeno i bez ikakvih vela to vam ne bih mogao rei. Ali jedno znam: dok sam slikao, kao da mi je svaki trunak boje, svaka sjenica to sam je stavljao na platno, otkrivala moju tajnu. Strahovao sam da bi drugi mogli po toj slici saznati koliko vas oboavam. Osjeao sam, Doriane, da sam se i suvie odao, suvie od sebe unio u tu sliku. Onda sam stvorio odluku da je nikad neu izloiti. Bijaste malo uvrijeeni; no onda jo niste znali to ta slika za me znai. Harry mi se smijao kada sam mu o tome govorio. No meni je to bilo svejedno. Poto je slika bila dovrena, te sam sm sjedio pred njom, osjeao sam da sam pravo uradio ... I tako, nakon nekoliko dana odnesoe sliku iz atelijera, i tek to sam se oslobodio nepodnoljive ari njene nazonosti, ja sam uviao svoju ludost, kada sam zamiljao da vidim na tom portretu mnogo vie negoli to da ste vi mladi neobine ljepote, i da doista umijem slikati. Pa i sada jo ne mogu a da ne osjeam kako je posve pogreno vjerovati da se zanos stvaraoca doista odraava u njegovu djelu. Umjetnost je uvijek mnogo apstraktnija nego to ljudi misle. Oblici i boje govore nam o oblicima i bojama i nita vie. esto mi pada na um kako umjetnost umjetnika zapravo mnogo upornije krije nego to nam otkriva njegovu duu. Poto sam dakle primio onu ponudu iz Pariza, odluio sam da va potrtret bude glavno djelo moje izlobe. Ni
76 77

Publius Aelius Hadrijan (96138) rimski car, nasljednik Trojanov. (Prev.) Helada Grka. (Prev.)

u snu ne bih bio pomislio da biste mi to mogli uskratiti. No sada uviam da ste u pravu. Ta se slika ne smije izloiti. Doriane, ne smijete se ljutiti na mene zbog svega toga to sam vam rekao. I, kako Harryju jednom rekoh, vi ste stvoreni da vas ljudi oboavaju.

Dorian Gray odahnu. Lice mu opet dobi ivlju boju i osmjeh mu zatitra oko usana. Opasnost bjee minula. Sad-zasad bijae spaen. Ipak nije mogao a da ne osjeti beskrajnu samilost za slikara, koji mu maloas bijae priznao tu svoju neobinu tajnu, i on se sada u udu pitao, nee li linost kakva prijatelja, prije ili poslije, i njime tako ovladati. Tajna privlaljivosti lorda Henryja bijae u njegovoj opasnosti. No to bijae sve. Bio je i suvie pametan i cinian, a da bi ga tko mogao dublje voljeti. Hoe li se ipak pojaviti ovjek koga e on, Dorian, na takav udan nain oboavati? Da li ga je i to, izmeu ostalog, jo ekalo u ivotu?

Meni je gotovo nepojmljivo, Doriane oslobodi se Hallward da ste i vi to primijetili na portretu. Jeste li zbilja to primijetili?

Neto sam primijetio uzvrati Dorian neto to mi se uinilo vrlo udnovatim.

No, a sada ete mi valjda dopustiti da pogledam sliku?

Dorian zatrese glavom.

Ne traite to od mene, Basile. Ne mogu vas pustiti pred sliku.

Ali jednom ete mi to ipak dopustiti?

 Nikad.

Pa, moda ste u pravu. A sad zbogom, Doriane. Vi ste jedini ovjek u mome ivotu koji je imao zbiljskog utjecaja na moje umjetniko stvaranje. Sve ono to vrijedi u mojoj umjetnosti, dugujem vama. Ah, vi i ne znate koliko mi je bilo teko rei sve ono to sam vam rekao.

Dragi Basile u udu e Dorian a to ste mi rekli? Naprosto da osjeate kako mi se suvie divite. A to nije niti laskavo.

Nisam namjeravao da vam polaskam; ja sam vam se ispovjedio. A sada, poto sam to uinio, kao da je neto iezlo iz mene. Moda ovjek nikad ne bi smio rijeima iskazati koliko se divi nekoj osobi.

To bjee ispovijest koja razoarava.

Gle, a to ste vi oekivali, Doriane? Ta niste valjda to drugo primijetili na toj slici? Ili moda jeste? Inae nije bilo to da se vidi, zar ne?

Nije; inae nije bilo to da se vidi. Zato pitate? Ali ne govorite mi o oboavanju. To je ludo. Nas smo dvojica prijatelji, Basile, i to moramo zauvijek ostati.

Imate Harryja prousti slikar tuno.

O, zar Harryja, uskliknu mladi uz priguen hihot. Harry provodi dane brbljajui nemogue stvari, dok uveer ini najnevjerojatnije stvari. ivi ba tako kako bih ja volio ivjeti. No uprkos tome, ini mi se da ne bih Harryja molio da mi pomogne kad bih se naao u nevolji. Prije bih vas potraio, Basile.

 Hoete li mi opet pozirati?

To nije mogue!

Doriane, aiko mi to odbijete, upropastit ete moj umjetniki ivot. ovjek rijetko kad nailazi u ivotu na dva ideala. A malo ih je koji nau ijedan.

Ne mogu vam to objasniti, Basile, ali ja vam nikad vie ne smijem pozirati. ini se da svaki portret ima neto sudbonosno, da ivi svojim vlastitim ivotom. Dolazit u i dalje k vama da popijemo alicu aja. To nee biti manje ugodno.

To e, na alost, za vas biti jo ugodnije odvrati slikar zabrinuto i tuno. A sad, zbogom. ao mi je to mi ne doputate da barem jo jednom pogledam sliku. Pa, to emo. Ja vrlo dobro shvaam vae osjeaje.

Poto je slikar otiao, Dorian Gray se osmjehnu. Jadni Basil! on nema ni pojma o pravom razlogu! I kako li je udno to ne samo da je sauvao svoju tajnu nego je njemu, Dorianu, sasvim sluajno uspjelo da prijatelju izmami neku njegovu tajnu! Nakon te neobine ispovijedi bilo mu je mnogo tota jasno! Slikareve smijene nastupe ljubomore, njegovu ropsku privrenost, njegove zanosne hvalospjeve, njegovu udnu uzdranost sve je to sada razumio; i on se raali. inilo mu se da u prijateljstvu, proetom tolikom romantinou, ima neto tragino.

Uzdahnu i pritisnu na zvonce. Portret je pod svaku cijenu morao sakriti. Nije se smio i po drugi put izvri opasnosti da tko otkrije njegovu tajnu. Bijae prava mahnitost to je sliku ma i na jedan sat samo ostavio u sobi, u koju su svi

njegovi prijatelji slobodno ulazili.

X POGLAVLJE

Kad ue sluga, on mu pogleda ravno u oi, pitajui se da li je ovaj ve pomislio na to da zaviri iza paravana. No sluga izgledae sasvim bezazlen, ekajui to e mu gospodar narediti. Dorian zapali cigaretu, poe do ogledala i zagleda se u nj. Tu je potpuno jasno vidio odraz Victorova lica. Bilo je nalik na ukoenu masku sluganstva. Od toga ovjeka nema nikakve bojazni. No ipak, bit e bolje da bude na oprezu.

Govorei vrlo polagano kaza mu neka poe po domaicu, jer da mora s njom govoriti, a onda neka ide u radionicu okvira, pa da mu odmah poalju dvojicu svojih ljudi. Njemu se uini da je momak izlazei iz sobe povrljao oima u pravcu paravana. Ili mu se to samo tako priinilo?

Doas uurbana koraka ue u knjinicu gospoa Leaf, u crnosvilenoj haljini i sa staromodnim polurukavicama na smeuranim prstima. On zatrai od nje klju od uionice.

Od stare uionice, gospodine Doriane? u udu e ona. Pa tamo je sve puno praine. Prije nego to vi uete, treba je dovesti u red i poistiti. Onakva kakva je sada, ona nije mjesto za vas. Ne, doista nije.

Ne elim da je dovedete u red, gospoo Leaf. Hou samo klju.

Ali, milostivi gospodine, alko uete, bit ete sasvim pokriveni pauinom.

Ima od toga gotovo pet godina otkako je umrlo njegovo lordstvo, te nitko nije onamo ulazio.

Pri spomenu djeda Dorian protrnu. I samo sjeanje na nj bijae mu mrsko.

Ne mari nita otpovrnu hou samo da pogledam tu sobu i nita vie. Dajte mi klju.

Evo vam dakle klju, milostivi gospodine uzvrati stara gospoa te uze druim i nesigurnim prstima premetati kljueve na svome svenju.

Evo kljua. Zaas u ga skinuti sa svenja. No valjda ne mislite, milostivi gospodine, da se nastanite ondje gore, a ovdje vam je tako ugodno i lijepo?

T neu, neu uznestrpi se Dorian. Hvala, gospoo Leaf. Vie mi nita ne treba.

Ona se zadra jo malo toroui o kakvimgod sitnicama svojih kuanskih briga. On samo uzdahnu te joj ree neka posvrava stvari po svom nahoenju. ena izie iz sobe, a lice joj se mrekalo, blaeno od mnogih osmijeha.

Poto se vrata zatvorie, Dorian stavi klju u dep te se ogleda po sobi. Pogled mu pade na zastira od grimizne teke svile, bogato protkane zlatom, na prekrasan komad mletake tkanine iz posljednjih godina sedamnaestog stoljea, to ga je njegovu djedu uspjelo pronai u nekom samostanu u okolici Bologne. Da, taj mu je zastira ba dobrodoao da njime omota onaj jezoviti predmet. Bogzna koliko je puta taj plat bio pokrov, baen preko pokojnika, ispruena na odru. Sada e ta tkanina kriti neto u emu gnjije vlastito raspadanje, stranije od trulenja tijela poslije smrti, stranije od same Smrti neto to e raati uase,

a smo nikad ne umire. Kao to crvi izjedaju ljudsko tijelo pod zemljom, tako e njegovi grijesi unitavati njegov lik na slici. Iznakazit e njegovu ljepotu, prodirati njegovu ljupkost. Oni e oskvrnuti njegov lik, uiniti ga jezovitim i odvratnim. A slika e i dalje ivjeti, i uvijek e biti iva.

Zgrozi se i naas poali to Basilu nije povjerio pravi razlog koji ga je naveo da krije sliku. Basil bi mu pomogao da odoli utjecaju lorda Henryja i da se odupre onim jo otrovnijiim silama, to izbijaju iz njegove Vlastite prirode. Ljubav koju je slikar za nj osjeao jer doista je to bila ljubav nije u sebi imala niega to nije bilo plemenito i produhovljeno. Nije to bilo samo fiziko divljenje ljepoti, to ga ula raaju i to umire kada ula obamru. Slikar ga je ljubio ljubavlju koju su osjeali Michelangelo, i Montaigne,78 i Winckelmann,79 pa i sam Shakespeare. Da, Basil bi ga bio mogao spasiti. No sada bijae prekasno. Da, prolost moemo uvijek unititi; s pomou kajanja, odricanja i zaborava. No od budunosti nitko jo ne pobjee. On je u sebi osjeao strasti koje e, buknuvi, provaliti iz njega svojim strahovitim uasom, i snove to e ostvariti sablasne sjene svoje pogubnosti.

On die s divana veliku grimiznu, zlatom protkanu tkaninu i, drei je objema rukama, poe iza paravana. Da li je lice na platnu postalo jo gre? Njemu se inilo da se nije promijenilo; pa ipak, slika mu sada bijae jo odvratnija. Zlaana kosa, plave oi, kao rua rumene usne sve bijae tu. Samo se izraz promijenio, i bio je straan u svojoj okrutnosti. Kako li je blaga bila pokuda, kako li su nitavni bili prijekori to ih je sluao od Basila ili Sibyle Vane, uporedivi ih sada s prijekorom i osudom na ovoj slici! S platna ga je gledala njegova vlastita dua i pozivala ga pred sud. Lice mu odjednom poprimi bolan
78

Michel Montaigne (15331592) francuski filozof, skeptik i moralist; prvi esejist u svjetskoj knjievnosti; utjecao na Shakespearea. (Prev.) 79 Johann Joachim Winckelmann (17171766) njemaki arheolog; jedan od osnivaa moderne arheologije. (Prev.)

izraz, i on baci skupocjeni pokrov preko slike. Istog se asa ou kucanje na vrata. Kad sluga ue, on stupi pred paravan.

Monsieur, doli su radnici.

Osjeti kako je neminovno potrebno da se otarasi sluge. On ne smije saznati kamo e radnici odnijeti sliku. Na njemu je bilo neeg podmuklog, a oi mu bile nekako zamiljene i himbene. Sjednuvi za pisai stol, na brzinu napisa nekoliko rijei lordu Henryju, molei ga neka mu poalje to za itanje, te ga ujedno podsjeti da su za veeras u osam i etvrt zakazali sastanak.

ekajte na odgovor ree momku, pruajui mu pismo i dovedite ljude ovamo.

Poslije dvije-tri minute ponovo netko pokuca na vrata, i u sobu ue osobno gospodin Hubbard, slavni okvirar iz South Audley Streeta, sa svojim pomonikom, koji izgledae prilino neotesan. Gospodin Hubbard bijae ovuljak rumena lica s riim zaliscima, a njegova velika ljubav prema umjetnosti postala je s vremenom umjerenija uslijed naslijeene oskudice novca, od koje su bolovali gotovo svi umjetnici s kojima je imao posla. On obino nije naputao duan. ekao je da ljudi k njemu dolaze. No u pogledu Doriana Graya uvijek je odstupao od tog pravila. Dorian je imao neto to je sve ljude oaravalo. Samo i vidjeti ga bijae ve pravi uitak.

ime vas mogu posluiti, gospodine Gray? upita trljajui debeljukaste, pjegave osute ruke. Rekoh sebi kako u biti tako slobodan da osobno doem k vama. Upravo sam dobio prekrasan okvir, gospodine. Uspjelo mi je da ga se domognem na nekoj drabi. Stari florentinski rad. Drim da potjee iz Fonthilla. Kao stvoren za neku religioznu sliku, gospodine Gray.

 Doista mi je ao to ste se osobno potrudili do mene, gospodine Hubbarde. Posigurno u skoknutii do vas da vidim va okvir premda se ba sada ne zanimam toliko za religioznu umjetnost no danas bih htio samo da se odnese neka slika na gornji kat. Prilino je teka, pa pomislih da posaljem po dva momka iz vaega duana.

O, nita, nita, gospodine Gray. Meni je samo drago to vam mogu biti na usluzi. Gdje je to umjetniko djelo?

Evo ga uzvrati Dorian te makne paravan. Moete li ga odnijeti zajedno s pokrivaem? Ne bih htio da slika zadobije ogrebotine dok je budete nosili uza stepenice.

Nema tu nikakvih tekoa, gospodine odgovori uvijek dobro raspoloeni okvirar, i poe zajedno sa svojim pomonikom skidati sliku s podugakog mjedenog lanca, kojim bjee privrena o zid. A sada, kamo s njom, gospodine Gray?

Pokazat u vam put, gospodine Hubbarde; budite tako ljubazni pa doite za mnom. A moda bi bilo bolje da poete naprijed. To vam je, na alost, pod samim tavanom. Poi emo glavnim stubitem, jer je ire.

Drao im je vrata otvorena, i oni izioe u predsoblje te se stadoe penjati uza stube. Kako je okvir bio bogato ukraen, slika bijae neobino glomazna; i usprkos tome, to je gospodin Hubbard najuslunije prosvjedovao, jer kao svaki pravi trgovac nije trpio da nki gentleman izvrava bilo kakav koristan posao, Dorian bi ipak tu i tamo poduhvatio sliku da malo pomogne.

 To je bome vraki teko zasopta ovuljak, kad stigoe do odmorita navrh stepenica. I on uze brisati elo, to mu se caklilo.

alim to je slika tako teka smrmlja Dorian, otkljuavajui vrata sobe koja e odsada uvati tu neobinu tajnu njegova ivota i skrivati njegovu duu od oiju svijeta.

Ima od toga vie od etiri godine, otkako nije ulazio u tu sobu, ili tanije, otkako mu je ta odaja prestala sluiti kao soba za igranje, a poslije, kada je porastao, kao uionica. Soba bijae prostrana, pravilnih dimenzija, a pokojni lord Kelso uredio je upravo za svoga unuia, koji mu je zbog njegove slinosti s majkom Kelsoovom kerkom kao i zbog nekih drugih razloga, oduvijek bio mrzak, pa ga je stoga drao daleko od sebe. Dorianu se inilo da se soba gotovo nikako nije promijenila. Tu je bio golem talijanski cassone80 s fantastino obojenom udubljenom oplatom i od starosti potamnjelim pozlaenim rezbarijama, u kojemu se djeai toliko puta sakrivao. Tu stajae i ormar za knjige od atlasova drveta s otrcanim udbenicima uvrnutih i izlizanih listova. Iznad tog ormara jo je uvijek na zidu visio onaj pohabani flamanski goblen, gdje su izblijedjeli kralj i kraljica igrali aha u vrtu, dok je ispred njih jahao odred sokolara, nosei na zapeu, skritom pod oklopnom rukavicom, sokole s kapicom na glavi. Kako li je sve to dobro upamtio! Dok se ogledavao po sobi, sjeao se svakog pojedinog trenutka svoga samotnog djetinjstva, opominjao se neokaljane istoe svoga djeatva, i obuze ga uas pri pomisli da e njegov sudbonosni portret biti sakriven ba u toj istoj odaji. O, kako li je u onim davno umrlim danima slabo mario za sve to to ga jo eka u ivotu!

80

Cassone krinja. (Prev.)

No u itavoj kui nije bilo mjesta koje bi bilo tako sigurno od pogleda radoznalih oiju. Imao je klju te nitko ne moe u tu sobu. Neka se onaj lik na platnu, zastrt grimiznim mrtvakim platom, samo mijenja: neka postane ivotinjski izoblien, podnaduo, iznakaen porokom. Pa to? Nitko nee vidjeti toga lica. On sam nee ga pogledati. emu da promatra mrtvako raspadanje svoje due? Sauvat e svoju mladost a vie i ne eli. I osim toga, zar se uprkos svemu njegov znaaj ne moe promijeniti, postati plemenitiji? Nema razloga da njegova budunost bude sva ispunjena besramnim opainama. U njegovu ivotu moe da iskrsne neka ljubav, koja e ga oistiti od grijeha i zatititi od porok, koji kao da su mu ve uzavreli u duhu i u tijelu onih neobinih, i samom njemu jo nepojmljivih porok, kojima upravo ona tajanstvena neizvjesnost daje toliku mo i privlaljivu dra. Moda e svanuti dan te e se oko njegovih sada ulnih i kao krv crvenih usana ugasiti onaj trag okrutnosti, pa e tada moi pokazati svijetu Basilovo remek-djelo.

Ne; to nije bilo mogue. Svakim satom, svakom sedmicom ono je lice na platnu bivalo sve starije. Ono bi moglo izbjei jezovitoj rugobi grijeha, ali e starost neminovno urezati u nj svoj neizbrisivi trag. Obrazi e mu upasti i omlohaviti. Ugasitouti nabori skupit e se oko ugaenih oiju, i one e biti strane. Kosa e izgubiti svoj sjaj, usta e zjapiti ili se otomboljiti, izgledat e blesava ili prostaka, kao to ve jesu usta u starca. Vrat e se izduiti, sav namrekan; ruke e biti iarane nabreklim modrim ilama; tijelo e biti zgrbljeno, kao to se sjea da je bilo u njegova djeda, koji je u njegovu djetinjstvu bio tako strog prema njemu. Ne moe se na ino: sliku treba sakriti.

Unesite je, gospodine Hubbarde, molim vas ree on umorno i okrenu se. ao mi je to sam vas pustio da toliko ekate. Bio sam se neto zamislio.

Ba mi je dobro dolo da se malo odmorim, gospodine Gray odvrati

okvirar, jo uvijek sav zadihan. Kamo da je stavimo, gospodine?

O, kamogod. Ovamo. Tako je dobro. Neu je objesiti. Prislonite je samo uza zid. Hvala.

Doputate li da pogledam ovo umjetniko djelo, gospodine Gray?

Dorian se tre.

Ta vas slika ne bi zanimala, gospodine Hubbarde odslovi Dorian, ne putajui ovjeka iz vida. Bio je spreman da se baci na nj i da ga srui na pod, ako se usudi da samo pridigne raskoni plat koji pokrivae tajnu njegova ivota. Tako, to bi bilo sve. I mnogo vam hvala to ste se sami potrudili do mene.

Nita, nita, gospodine Gray. Uvijek vam stojim na usluzi, gospodine. I gospodin Hubbard zaklopara niza stepenice, a za njim njegov pomonik, koji se obazre za Dorianom, a na njegovu se grubom i nelijepom licu vidjelo da se malo uplaio i zabezebnuo. Jo nikad nije vidio tako krasna ovjeka.

Poto je utihnuo bat njihovih karaka, Dorian zakljua vrata i stavi klju u dep. Sada je osjeao da mu ne prijeti nikakva opasnost. Nitko vie nee moi baciti pogled na tu uasnu stvar. Samo e njegove oi moi gledati njegovu sramotu.

Uavi u knjinicu, opazi da je upravo prolo pet sati, i da je aj ve serviran. Na stoliu od crna mirisna drveta, bogato ukraena sedefom a dobio ga je na dar od lady Radley, ene svoga skrbnika, draesne bolesnice po zanimanju, koja je prolu zimu provela u Kairu lealo je pisamce od lorda Henryja, a kraj njega neka knjiga, utih, poneto ve izlomljenih uglova, a rubova pomalo uprljanih od prstiju. Na ajnom posluavniku lealo je tree izdanje St. James' Gazette.

Oigledno se Victor ve vratio. Zanimalo ga je da li je u predsoblju susreo onu dvojicu kada su izlazili iz kue, i je li ispipao to su tu radili. Nema sumnje da e primijetiti nestanak slike zacijelo je to ve i primijetio, dok je postavljao pribor za aj. Kako paravan nije bio vraen na svoje mjesto, na zidu se ukazala neka praznina. Moda e ga jednom, nou, zatei kako se ulja uza stepenice i pokuava da obije vrata uionice. Strano je kad ima uhodu u kui. Nasluao se svakojakih pria o bogatim ljudima, koji su za cijelog ivota bili rtve nekog sluge-ucjenjivaa koji je proitao neko pismo ili prislukujui nauo neki razgovor, ili proitao kakvu posjetnicu s adresom, ili pod jastukom naao uveo cvijet ili krpicu zguvane ipke.

Uzdahnu i, nalivi sebi malo aja, otvori pisamce to ga je primio od lorda Henryja. On mu je samo javljao da mu alje veernje novine i knjigu, koja e ga moda zanimati, te da e u osam i petnaest biti u klubu. Nehajno rastvori primjerak St. James' Gazette te pogledom preleti stranice. Na petoj mu oko zape o biljeku, oznaenu crvenom olovkom, koja je glasila:

MRTVOZORNIKA KOMISIJA POVODOM SMRTI GLUMICE. Jutros je u Bel Tavernu u Boxton Roadu okruni mrtvozornik, gospodin Danby, izvrio pregled mrtvog tijela glumice Sibyle Vane, koja je u posljednje vrijeme bila angairana u kazalitu Royal u Holbornu. Utvreno je da je uzrok smrti bio nesretan sluaj. Majka pokojnice, koja je za vrijeme svoga iskaza te iskaza dra Birrella, koji je izvrio razudbu, bila sva slomljena, izazvala je veliku suut.

On se namrti i, razderavi novine, poe kroza sobu i baci komade papira. Kako je sve to runo! A runoa ini sve stvari toliko zbiljskim! Malko se ljutio na lorda Henryja to mu je poslao ovaj izvjetaj. A svakako je uinio glupost kad je tu vijest oznaio crvenom olovkom. Victor je mogao proitati tu vijest. Znao je i suvie dobro engleski, te je lako mogao razumjeti to nekoliko redaka.

Moda je doista proitao i ve poeo neto nasluivati. No, pa to onda? Kakve veze ima Dorian Gray sa smru Sibyle Vane? Tu nema nikakve bojazni. Nju nije ubio Dorian Gray.

Pogled mu pade na utu knjigu koju mu lord Henry bjee poslao. Kakva li je to knjiga? Prie osmerokutnom orijentalnom taburetu, to bijae sedefom ukraen i to ga je odvajkada podsjeao na rad nekih udesnih egipatskih pela koje elije svoga sta izrauju od srebra, dohvati svezak, zavali se u naslonja te uzme prelistavati knjigu. Do malo vremena sav se zadube u itanje. Bjee to najudnovatija knjiga koju je ikad imao u rukama. I njemu b kao da svi grijesi svijeta prolaze pokraj njega, nijemo kao povorka u pantomimi, a svi krasni, u skupocjenu ruhu, praeni svirkom milozvunih frula. Stvari koje je tek nejasno nasluivao, mahom otkrie svoju stvarnost. Stvari o kojima nikad ni sanjao nije, malo po malo iskrsavahu pred njegovim oima.

Bijae to roman bez stvarnoga sadraja, s jednim jedinim licem, zapravo psiholoka studija o nekom mladom Parianinu, koji je za cijelog svog ivota kuao da u devetnaestom stoljeu ostvari sve strasti i ivotne nazore svih minulih stoljea, izuzevi njegovo, i da, tako rei, u sebi same sva ona duevna raspoloenja kroz koja je ljudski duh bilo kad prolazio; a mladi je uz to volio i sva ona izvjetaena odricanja, to su ih ljudi, u svojoj gluposti, okrstili vrlinama, kao to je volio i sva ona buntovna buknua prirode, to ih mudri ljudi jo dan-danji nazivaju grijesima. Knjiga bijae pisana onim udnovatim, kitnjastim stilom, koji je svojstven radovima nekolicine sjajnih umjetnika iz francuske kole simbolista,81 stilom jasnim i maglovitim u isti mah, punim
81

Simbolizam pjesniki i umjetniki izraz dekadentne zapadno-evropske kulture 80-tih i 90-tih godina 19. stoljea, protivan pozitivizmu, materijalizmu i naturalizmu; za razliku od demokratskih tenja naturalizma istie pravo individua, naglaava znaenje slobodne fantazije, protivei se mehanistikom povoenju za prirodom. Pomou simbolista bude se slutnje i sanjarski duevni ugoaji. (Muzikalnost jezika i slobodni stil.) Glavni

argot82 i arhaizama,83 tehnikih izraza i biranih parafraza.84 Bilo je tu metafora,85 neobinih poput orhideja, a isto toliko suptilnih po arolikosti svoga izriaja. ivot ul bijae opisan izrazima filozofa-mistiara. Ponekad nije pravo znao da li ita o vjerskim ekstazama nekog srednjovjekovnog sveca ili o boleljivo-preosjetljivim ispovijedima kakva moderna grenika. Knjiga doista otrovna. Teki miris tamjana kao da je provijavao iz te knjige da bi ga omamio i smutio. Ve sama modulacija reenica, umjetniki usklaena jednolikost njihove zvunosti, premda su bile prepune kompliciranih refrena i majstorski izvedenih da capo, izazivahu u mladievu duhu, kod svakog daljeg poglavlja, neku sanjalaku zanesenost, neko boleljivo snatrenje, te nije ni primijetio kako se gasi dan i sjene sve jae osvajaju sve oko njega.

Kroz prozor je gledalo bakrenozeleno nebo bez oblaka, a na njemu zvijezda, jedna jedina zvijezda. A on je itao pri toj zamiruoj svjetlosti, sve dok vie nita nije vidio. I tada, poto ga je sluga ve nekoliko puta opomenuo da je ve kasno, die se, poe u pokrajnu sobu, stavi knjigu na florentinski stoli, to uvijek stajae kraj njegove postelje, i poe da se preoblai za veeru.

Bilo je gotovo devet kada je stigao u klub, gdje u sobi za orukovanje nae lorda Henryja kako sjedi posve sam i vrlo neraspoloen.

Zbilja mi je vrlo ao, Harry uskliknu mladi, no to je samo vaa krivnja. Knjiga koju ste mi poslali, toliko me oarala te nisam ni primijetio kako vrijeme brzo prolazi.
predstavnici kole simbolista u Francuskoj: Baudelaire, Verlaine, Rimbaud, Mallarm, Belgijanac Maeterlinck, u Njemakoj: S. George. Wilde oito misli na roman A rebours francuskoga knjievnika Jorisa Huysmansa (18481907). U tom djelu glavni je junak dekadentni aristokrat des Esseintes; i Huysmans nam prua karakter literarnog i likovnog simbolizma. (Prev.) 82 Argot atrovaki jezik; posebni izrazi pojedinih stalea i zvanja. (Prev.) 83 Arhaizam zastarjela rije ili oblik. (Prev.) 84 Parafraza prepriavanje tuih tekstova, misli i si. (Prev.) 85 Metafora skraena poredba, prenesen izriaj, slikovit nain izraavanja. (Prev.)

 Da, bio sam uvjeren da e vam se svidjeti uzvrati prijatelj, koji ga je pozvao na veeru, te se die.

Ne rekoh da mi se svia, Harry. Rekoh da me oarala. To je velika razlika.

Oho, dakle ste to spoznali? smrmlja lord Henry, i obojica se uputie u blagavonicu.

XI POGLAVLJE

Prolo je nekoliko godina, a Dorian Gray jo nikako da se oslobodi utjecaja one knjige. No moda bi bilo tonije da kaemo kako nikada nije ni nastojao da ga se oslobodi. Naruio je iz Pariza nita manje nego devet primjeraka divotizdanja prve naklade i dao ih uvezati u korice razliitih boja, da budu u skladu s njegovim promjenljivim raspoloenjima hirovite mu udi, nad kojom kao da je izgubio svaku vlast. Junak romana, mladi Parianin, u kojem su na toliko neobian nain bile sjedinjene romantine i znanstvene sklonosti, postade mu u neku ruku uzorom, u kojem je zamiljao da gleda samoga sebe. I doista, ta mu se knjiga inila da od prve do posljednje strane sadri povijest njegova ivota, napisanu jo prije nego to ga je proivio.

U jednom pak pogledu bijae sretniji od fantastinog junaka iz romana. On nikad nije a zaista nije imao ni razloga osjeao onaj poneto groteskni strah od ogledala, ulatenih ploa od kovine i uspavanih povrina vod, koji je mladog Parianina ve u mladim danima bio obuzeo, onaj strah izazvan naglim propadanjem njegove ljepote, s koje je neko, po svoj prilici bio na glasu. Drugi

dio knjige, u kojemu se s istinskom traginou, premda s malo previe patetike, opisuju patnje i oaj ovjeka koji je izgubio ono to je u drugih, i u svakoj prilici, toliko silno cijenio on bi uvijek doitavao s nekom radou, kao to doista u svakom uivanju ima okrutnosti.

Jer divna ljepota, koja bjee toliko oarala Basila Hallwarda, a i mnoge druge, kao da Doriana nije nikad naputala. ak ni oni koji bi nauli najrunije stvari o njemu, a od vremena do vremena pronosile se udne glasine po Londonu, te se o tome bez prestanka govorkalo i po klubovima kad bi ga ondje vidjeli, nisu bili kadri da povjeruju u njegovu sramotu. Uvijek je bio nalik na ovjeka koji je u dodiru sa ivotom sauvao svoju neokaljanu istou. Mukarci koji su u drutvu vodili nepristojne razgovore, umuknuli bi tek to bi Dorian Gray uao u sobu. istoa njegova lica imala je neto to bi ih prekoravalo. Sama njegova nazonost kao da ih je podsjeala na nekadanju vlastitu istou koju su uprljali. udili se kako je toliko draesnu i ljupku stvoru uspjelo da se ne uprska prljavtinom svoga vremena, koje bijae okrueno gnusom i ulnou.

Koliko puta, kad bi se vraao kui nakon tajanstvena i dueg izbivanja, koje bi njegovim prijateljima i tobonjim prijateljima neminovno dalo povoda za neobina nagaanja

on bi se oduljao gore do one zakljuane sobe, te kljuem to ga je uvijek imao uza se, otvorio vrata i, s ogledalom u ruci, stajao pred svojim portretom to ga je Basil Hallward bio naslikao, zagledajui sad u besramni, ostarjeli lik na platnu, sad u lijepo mlaano lice koje mu se smijeilo s glatke povrine ogledala. I ba taj otri kontrast izmeu ta dva lica podstrekivae njegovo uivanje. Sve se vie zaljubljivao u svoju ljepotu, sve se vie zanimao za mrtvako raspadanje svoje due. S najveom pomnjom, a ponekad i s nekom udovinom i jezovitom nasladom promatrae rune bore koje su mu porunile smeurano elo ili se

zasijecale oko okrupnjelih putenih usana, a gdjekad se u udu pitao koja su obiljeja odvratnija igovi poroka ili tragovi starosti. Stavio bi svoje bijele njene ruke do ogrubjelih, podnadulih ruku portreta, i smjekao se. Podrugivao se unakaenom tijelu i omlohavjelim udovima.

A bilo je, dakako, i asova, kada bi nou leao bez sna u svojoj od diskretna parfema mirisavoj spavaonici ili u nekom prljavom sobiku one ozloglaene male krme blizu lukih dokova, kamo je obino zalazio, preruen i pod lanim imenom i razmiljao o tome kako je upropastio svoju duu, razmiljao o tome sa aljenjem, koje bijae to vee to je potjecalo iz puke sebinosti. No takvi su asovi bili rijetki. Kao da je radoznalost prema ivotu, koju je prvi lord Henry u njemu probudio onoga dana kada su sjedili u vrtu svoga prijatelja, nakon svakog zadovoljenja uzimala sve veeg maha. to je vie znao, to je vie elio znati. I poslije svakog zalogaja njegova je mahnita glad bivala sve vea.

No ipak nije bio nesmotren, barem ne u drutvenom ophoenju. Jedanput ili dvaput u mjesecu, zimi, i svake srijede uvee, za trajanja sezone, otvorio bi svijetu svoju lijepu kuu, i tu bi se nali najslavniji glazbenici da svojom divnom umjetnou zadivljuju njegove goste. Njegove intimne veere, pri prireivanju kojih mu je lord Henry uvijek pomagao, bile su na glasu koliko zbog pomnog izbora i razmjetaja gostiju, toliko zbog istanana ukusa, koji bi dolazio do izraaja u dekoraciji stola, u onim njenim simfonijskim aranmanima egzotinog cvijea, u izvezenim tkaninama i starinskim zlatnim i srebrnim servisima. I doista je bilo mnogo njih, osobito meu najmlaima, koji su u Dorianu Grayu vidjeli ili zamiljali da vide olienje ovjeka o kojemu su sanjarili u koledima u Etonu i Oxfordu, olienje ovjeka koji bi se odlikovao istinskom kulturom uenjaka i ljupkou, otmjenou i dobrim ponaanjem svjetskog ovjeka. Njima se inilo da je on jedan od onih o kojima Dante veli da su teili da 'u kultu ljepote nau svoje vlastito savrenstvo'. Poput Gautiera

bijae i on jedan od izabranih, za koje 'vidljivi svijet postoji'.

Za nj je ivot uistinu bio prava i najvea umjetnost, dok su sve ostale umjetnosti bile samo priprema za dostignue te umjetnosti. Moda, s pomou koje neto doista fantastino naas postaje svojinom sviju, kao i dandyizam,86 koji na svoj nain kua da dokae apsolutnu modernost ljepote, dakako da su i na nj utjecali svojim draima. Nain kako se odijevao pa neobini 'stilovi' to ih je povremeno kreirao, vidno su djelovali na mlade dendije koji se pokazuju na balovima u Mayfairu i na prozorima Pali Mall-kluba, a koji su ga u svemu to je inio, oponaali te uporno imitirali one tek poluozbiljne ekscentrinosti, koje su i protiv njegove volje isticale njegovu ljupkost.

No dok se on i jo kako rado odazvao da zauzme poloaj, koji kao da ga je ve ekao tek to je postao punoljetan, doista uivajui pri pomisli da Londoncima svojega vremena bude ono to je autor 'Satira'87 bio Rimu u Neronovo vrijeme, ipak je u dubini due udio da bude neto vie do obini arbiter elegantiarum,88 kojega pitaju za savjet kako se nosi neki nakit, kako se vee kravata ili kako treba drati tap. Trudio se da izradi novu shemu ivota, koja bi imala svoju dobro smiljenu osnovicu sa sreenim naelima, s pomou koje bismo postigli savrenstvo u produhovljenju ul.

Ljudi se esto, i to s punim pravom, rugaju oboavanju ul, jer osjeaju neku nagonsku odvratnost prema strastima i duevnim uzbuenjima, koja kao da su jaa od njih samih a uz to su isti ljudi svjesni da su ta osjeanja svojstvena i
Dandyizam kicotvo; rije kojoj je prvotno znaenje ovjek bez vrijednosti, poela se u dananjem smislu upotrebljavati godine 1813, a priivala se najprije Georgeu Bryanu Brummelu (17781840), koji se engleskom dokonom drutvu nametnuo kao diktator mode, te u tom pogledu terorizirao ak i kraljevski dvor; Brummel je umro u ubonici. (Prev.) 87 Satire lat.: 'Satirae' napisao je Petronije, miljenik Neronov; od velikog djela toga slavnog rimskog satirika sauvani su samo fragmenti, od kojih je najpoznatiji Gozba Trimalhionova. (Prev.) 88 Arbiter elegantiurum bijae Petronijev nadimak, a u dananjoj upotrebi znai: autoritet u stvarima ukusa. (Prev.)
86

manje savrenim biima. No Dorianu se Grayu inilo da ljudi nisu nikada shvatili pravu bit ula, koja su samo zbog toga ostala tako neukroena i ivotinjska to su ljudi nastojali da ih satiru glau i tako ih pokore, ili da ih unite patnjama, mjesto da porade na tome da ih preobraze u pokretne sile neke nove duhovnosti kojoj e oplemenjeni osjeaj za lijepo postati vrhovnim motivom. Kad bi god bacio pogled unatrag na put to ga je ovjek prevalio kroz vjekove svoje povijesti, uvijek bi ga obuzeo osjeaj da je neto izgubljeno unepovrat. Toliko se rtvovalo, a gotovo sve bez ikakve svrhe! Bilo je i mahnitih, dragovoljnih odstupanja, udovinih naina samoubilatva i samoodricanja, to je sve izviralo iz straha, a rezultat je bio ponienje, neizmjerno stranije od onog zamiljenog ponienja od kojega su ljudi u svom ludom neznanju bjeali da se spasu, budui da Priroda u svojoj divnoj ironiji tjera pustinjaka da se hrani zajedno s divljim zvijerima pustinje, a isposniku alje ivotinje u pohode da se s njima drui.

Da novi hedonizam mora doi, kao to je lord Henry prorekao, da nam obnovi ivot i da ga izbavi od onoga strogog, runog puritanstva, koje se ba u nae vrijeme neobino i neoekivano probudilo na nov ivot. Razumije se da e tim novim hedonizmom vladati intelekt, ali ne priznavajui nikakav sustav, nikakvu teoriju koja bi traila da se ovjek odrekne bilo kakvih zanosnih iskustava. Njegov bi cilj bio samo to iskustvo, a ne plodovi tog iskustva, ma kako slatki ili gorki bili. U tom novom ivotu ne bi bilo ni traga asketizma koji ubija ula, obine bludnosti koja ih otupljuje, ali bi pouio ovjeka da bude spreman i dostojan za velike trenutke u ivotu, jer je i ivot samo jedan prolazni trenutak.

Malo ih je meu nama koji se nisu ponekad probudili prije svanua, nakon jedne od onih noi bez snova, te gotovo da zavoljesmo smrt, ili poslije jedne noi uasa i jeze, kada kroz modane vijuge puze sablasti, uasnije od same

stvarnosti i proete ivom zbiljom, koja se krije i vreba u svemu grotesknom, a gotskoj umjetnosti daje onu stoljetnu ivotnost, jer je ba ta umjetnost, rekao bih, umjetnost onih iji je um bio zahvaen morom tlapnja i tekih snova. Kao da neki bijeli, uzdrhtali prsti promiu kroza zastore. Crne, fantastino zaobliene nijeme sjene prodiru u kutove sobe i tamo se skutre i ue. Vani se bude ptice u kronjama, ili se uju koraci ljudi koji idu na rad, ili vjetar stenje i uzdie, silazei sa svojih visina, i ulja se oko zamrlih domova kao u strahu da ne probudi spavae, ali ipak ne moe a da svojim hukom ne izagna san iz njegove grimizne spilje. Diu se vela, jedno za drugim, vela maglovita praskozorja, i stvarima se malo po malo vraaju oblici i boje, i mi gledamo kako u osvitu dana svijet ponovo poprima svoj vjekovjeni izgled. U mutnim se ogledalima opet odrazuje ivot. Ugasle svijee stre na mjestu gdje smo ih ostavili, a kraj njih lei napol razrezana knjiga koju smo itali, ili umjetni cvijet s peteljkom od ice kojim smo se na balu bili zakitili, ili pismo to smo ga se bojali proitati ili ga proitali bogzna koliko puta. I nama se ini da se nita nije promijenilo. Iz nestvarnih sjena noi vraa se stvarni ivot, nama dobro znan.

A nama je produiti u toj ivotnoj stvarnosti ondje gdje smo je prekinuli, i u nama se sve jae uvreuje onaj uasni osjeaj potrebe da troimo energiju na svakojake dosadne i stereotipne navike ili mahnita eznua, da jednoga jutra, kad otvorimo oi, ugledamo svijet koji bi preko noi bio nanovo stvoren i preobraen, nama na radost i uveseljenje svijet novih oblika i boja, u ikojem bi svaki predmet poprimio novi izgled ili sadrao nove tajne svijet u kojem prolosti pripada vrlo malo ili nikakvo mjesto, ili gdje barem nee i dalje postojati u obliku svjesnog osjeaja dunosti ili kajanja, gdje ak i sm spomen na radost ima svoju gorinu, a sjeanje na uitak ima svoju bol.

Stvaranje takvih svjetova inilo se Dorianu Grayu glavnom svrhom, ili jednom od glavnih zadaa ivota; i u potrazi za senzacijama koje bi bile nove i ushitne u

isti mah, i sadrale one elemente neobinosti koji su od toliko bitne vanosti za romantiku, on bi esto sebi prisvajao naine miljenja za koje je znao da su potpuno opreni njegovoj prirodi, podavajui se njihovu suptilnom utjecaju, te bi ih, poto je tako rekavi utaio eu svjeinom njihovih boja i zadovoljio svoju duhovnu radoznalost, opet odbacio s onom udnovatom ravnodunou, koja uistinu nije nespojiva s jednim zbiljski arkim temperamentom, koja je po miljenju nekih modernih psihologa esto ak i uvjet za takav temperament.

Jednom se o njemu govorkalo da namjerava prijei na katoliku vjeru; a katolika liturgija doista ga je veoma privlaila. Svakodnevno pridonoenje rtve za vrijeme mise, koje na vjernike mnogo jae djeluje od svih rtava staroga svijeta, uzbuivalo ga je ne samo svojim gordim neobaziranjem na svaku loginost, ve i jednostavnou svojih elemenata i vjenim patosom ljudske tragedije, koju je to prinoenje rtve nastojalo simbolizirati. Volio je kleati na hladnom mramornom podu i promatrati kako sveenik u ukruenoj, cvijeem izvezenoj dalmatiki89 svojim bijelim rukama polako odgre zastor s tabernakula,90 ili die na fenjer nalik i draguljima ukraenu monstrancu91 s bijelom hostijom, za koju bi ovjek ponekad doista mogao rei da je 'panis coelestis',92 kruh anela, ili kako odjeven u ruho muke Isusove lomi hostiju nad kaleom, bijui se u prsa zbog grijeha svojih. Kadionice iz kojih se leluja kd tamjana, i kojima djeaci uozbiljena lica, odjeveni u samu ipku i grimiz, uzmahuju kao velikim pozlaenim cvjetovima, imale su za nj neodoljivu dra. Izlazei iz crkve radoznalo bi zagledao u crne ispovijedaonice i eznutljivo prieljkivao da sjedi u onom sumraku i slua kako mukarci i ene, kroz one od starosti ve oguljene reetke, apu istinsku povijest svoga ivota.

89 90

Dalmatika gornje misno ruho. (Prev.) Tabernakul svetohranite, ormari na oltaru, u kojem se uva posveena hostija. (Prev.) 91 Monstranca pokaznica; naprava za izlaganje ili noenje 'sv. otajstva'. (Prev.) 92 Panis coelestis nebeski kruh. (Prev.)

Ali nikad ne bi poinio pogreku da omete slobodno razvijanje svoga duha radi formalnog pristupanja ma kakvoj vjeri ili prihvatanja ma kojeg sistema, niti bi podlegao zabludi da neku gostionicu, koja ovjeku prua tek konak za jednu no ili on u njoj provede samo koji sat noi bez zvijezda kada se mjesec mijeni, smatra za kuu u kojoj bi ovjek mogao provesti ivot. Misticizam s onim divnim mogunostima da nam obine stvari prikae neobinim, a koji kao da se uvijek pojavljuje u drutvu s pronicljivo-spretnom antinomijom,93 bijae njime ovladao za trajanja jedne sezone; a zatim je, takoer jednu cijelu sezonu, naginjao materijalistikim doktrinama darvinistikog pokreta u Njemakoj, nalazei rijetkog uivanja u tome da sve ljudske misli i strasti svodi na djelovanje neke biseraste stanice u mozgu ili nekog bijelog ivca u tijelu, naslaujui se shvaanjem kako je duh apsolutno ovisan o nekim fizikim stanjima, bolesnim ili zdravim, normalnim ili rastrojenim. No kao to ve rekosmo, nijedna teorija o ivotu za nj nije bila ni od kakve vanosti u uporeenju sa samim ivotom. Bijae i jo kako svjestan toga da su jalova sva mudrovanja duha koja nisu u neposrednoj vezi s ljudskom djelatnou i znanstvenim istraivanjima. Znao je da i ula ba kao i dua imaju da nam jo otkriju svoje tajne.

I tako se bacio na izuavanje miris i tajn njihove proizvodnje, destilirajui rteka mirisna ulja i palei miriljive smole s Dalekog istoka. Spoznade kako je svako duhovno raspoloenje u neku ruku ovisno o ivotu ul, pa se stoga dao na otkrivanje njihovih pravih odnosa, pitajui se u udu zato nas tamjan proima mistikom, zato ambra raspaljuje putenost, zato ljubice bude u nama uspomene na umrlu romantiku, zato mous smuuje um i zato ampak prlja matu; i tako bi esto kuao izraditi jednu stvarnu psihologiju mirisa i istraiti djelovanje slatkoga korijenja, miriljivih cvjetova nabreklih pranjaka, aromatinih balzama, zagasitih drvaca prodorna mirisa, macine trave od koje
93

Antinomija sukob izmeu dvije protuslovne teze koje su obje naoko ispravne. (Prev.)

ovjeka spopada munina, hovenije od koje ovjek poludi, i aloja za koji vele da oslobaa duu od melankolije.

Bilo je neko vrijeme te se sav bio odao glazbi i prireivao koncerte u odugakoj, u panoima konstruiranoj prostoriji, kojoj je strop bio ukraen grimizom i zlatom, a zidovi bili lakirani maslinastozelenom bojom, gdje su mahniti cigani izmamljivali divlje melodije malim citrama, ili ozbiljni Arapi iz Tunisa, zaogrnuti utim platovima, prebirali po jako zategnutim icama golemih lutnja, dok su Crnci iskeena lica jednolino udarali u bakarne bubnjeve, a vitki Indijci s bijelim turbanima uali na purpurnim prostirkama i puhali u duge frule od trske ili mjedi opinjavajui, ili pravei se da opinjavaju velike naoarke i ljutice. Isprekidani ritmovi i dreave disonance barbarske muzike ponekad bi ga uzbuivali, dok Schubertova ljupka glazba, Chopinove eznutljivotune melodije ili i same velianstvene harmonije Beethovena u to vrijeme uope nisu na nj djelovale. Iz svih krajeva svijeta sakupljao je najneobinija glazbala to ih je mogao nabaviti ili u grobovima izumrlih naroda ili od divljih plemena, koja su se odrala uprkos dodiru sa zapadnom civilizacijom, i volio je da ih opipava i da pokua izmamiti neke zvuke. Imao je ono tajanstveno glazbalo juruparis Rio Negro-Indijanaca, to ga ene ne smiju gledati, a mladii tek onda poto su prethodno umrtvili tijelo postom i ibanjem; imao je onih zemljanih posuda Peruanaca koje su odzvanjale otrim ptijim krikom; i frula, nainjenih od ljudskih kostiju, kojih je zvukove Alphonso de Ovalle sluao u ileu; i zvune zelene jaspisove oblutke to ih pronalaze u blizini Cuzsa, a odzvanjaju slatkim zvukom. Imao je iarane tikve koje zaobonje kad ih zatrese, jer su ispunjene malim kamecima; i duge svirale Meksikanaca, u koje svira ne pue nego kroz njih uvlai zrak; i grubozvuki ture amazonskih plemena, kojim se strae javljaju kada cio dan sjede na visokim stablima, a zvuk kojih se, vele, uje tri milje daleko; i teponaztli, na kojemu palucaju dva drvena jezica, o koje se udara maljicama to su premazane elastinom smolom, dobivenom od mlijenog soka

nekih biljaka; i yotl-zvonca Azteka, koja vise u grozdovima poput groa; i neki veliki bubanj valjkasta oblika s koom golemih nekih zmija, nalik na onaj to ga je vidio Bernal Diaz kada je s Cortesom uao u meksiki hram, a ije nam je tugaljive zvuke tako ivo opisao. Doriana je oaravala fantastinost tih glazbala, i on je nailazio neki udnovat uitak pri pomisli da i Umjetnost ba kao i Priroda ima svoja udovita, stvari ivotinjskih oblika koje se glase toliko runim zvucima. Ali nakon nekog vremena njemu sve to dosadi, te je opet sjedio u svojoj loi u Operi, sam ili s lordom Henryjem, i sav zanesen sluao 'Tannhusera', uporeujui uvertiru toga velikog umjetnikog djela s tragedijom svoje vlastite due.

Jedno se vrijeme bavio izuavanjem dragog kamenja, te se na jednom balu u maskama pojavio kao Anne de Joyeuse, admiral Francuske, u ruhu koje bijae isprotkano s petstoezdeset bisera. Nekoliko je godina naginjao toj strasti i, moglo bi se rei, da ga ona vie nije ostavljala. esto je znao i po itav dan provoditi razmjetajui kamenje, to ga bjee sabrao, po kutijicama: tako, primjerice, maslinastozeleni hrizoberil, koji pri svjetlu svjetiljke poprima crvenu boju, ili cimofan s isprepletenim srebrolikim ilicama, ili poput pistacije zeleni peridot, ili topaze ruiaste ili ute kao vino, ili mrki granat, purpurno blistav od svojih etverokrakih zvjezdica, ili vatrenocrveno ili arkocrveno cimetno kamenje, ili naranaste ili ljubiaste spinele, ili ametiste s naizmjeninim slojevima rubina i safira. Volio je crveno zlato sunanog kamena i biserastu bjelou mjeseeva kamena. Nabavio je iz Amsterdama tri smaragda neobine veliine i bogatstva boja, a imao je i jedan tirkiz de la vieille roche,94 na kojem su mu zaviali svi poznavaoci i ljubitelji dragog kamenja.

Pronaao je i divne prie o draguljima. U Alphonsovu djelu 'Clericalis

94

De la vieille roche starog kova (soja). (Prev.)

Disciplina'95 spominje se neka zmija s oima od pravoga hijacinta; a u romantinoj pripovijesti o Aleksandru, osvajau Emacije, govori se kako je u dolini Jordana naao zmije, 'kojima su na leima bili izrasli pravi smaragdi'. Prema Filostratovu kazivanju, ima u zmajevu mozgu dragi kamen, a kada bi ovjek pred ovim udovitem mahao grimiznim platem sa zlatnim pismenima, zmaj bi zaspao maginim snom i bilo ga lako ubiti. Prema iskazima velikog alkemiara Pierrea de Bonifacea, dijamant ima mo da ovjeka uini nevidljivim, a indijski ahat ini ovjeka rjeitim. Karneol utiava bijes, a hijacint uspavljuje, dok ametist razgoni mamurluk. Granat moe izagnati avla, a hidropik oduzima mjesecu boju. Selenit raste i smanjuje se, ve prema mijeni mjeseca, a melokej, koji ima mo da pronalazi lopove, postaje samo onda bezvrijedan kada ga poprskamo krvlju kozleta. Leonardus Camillus vidio je neki bijeli kamen, koji su izvadili iz mozga abe to je netom bila uginula, a koji je bio siguran ustuk protiv svakog otrova. Bezoar, to bi ga vadili iz srca arapskog jelena, imao je arobnu mo da lijei kugu. U gnijezdima nekih arapskih ptica lovci su pronalazili aspilat, koji je, prema kazivanju Demokritovu, bio kadar da svakoga koji ga nosi, zatiti od vatre i poara.

Cejlonski kralj jahae kroza grad drei u ruci velik rubin, i tako proslavljae svoju krunidbu. Vrata palae Ivana Sveenika bijahu 'izraena od karneola, a na vratima bijae urezan roi zmije arke, te nitko iv ne bi mogao proi koji bi uza se nosio otrova'. Na sljemenu zgrade blistahu se 'dvije zlatne jabuke, u kojima bijahu dva alem-kamena', e da bi zlato svijetlilo po danu, a nou ona dva alema. U Lodgeovu96 neobinu romanu 'Margarita iz Amerike' moete itati kako u kraljinoj spavaoj sobi moete vidjeti 'sve iste gospe svijeta kao izvajane od srebra, ako pogledate u divna ogledala od krisolita, alema, safira i zelenih smaragda'. Marco Polo vidio je kako stanovnici Cipanga stavljaju
95 96

Clericalis Disciplina Religiozna nauka. (Prev.) Thomas Lodge (15581625) engleski pisac. (Prev.)

mrtvacima u usta ruiaste bisere. Neka je morska neman toliko udjela za biserom to ga je ronilac odnio kralju Perozesu da je usmrtila kradljivca, a zatim sedam mjeseci alila za izgubljenim draguljem. Kada su Huni namamili svoga kralja u neku provaliju, on je prema prianju Prokopija odbacio taj isti biser, to ga nitko vie nije naao, premda je car Anastazije nalazniku obeao nagradu od pet stotina kilograma zlatnika. Kralj od Malabara pokazao je nekom Mleaninu ogrlicu, nainjenu od trista i etiri bisera, od kojih je svaki biser bio posveen po jednom od bogova koje je oboavao.

Kada je vojvoda od Valentinoisa, sin Aleksandra VI doao u pohode francuskom kralju Ljudevitu XII, njegov je konj, prema prianju Brantomea, bio sav pokriven zlatnim liem, a vojvodina je kapa bila opivena s dvije niske rubina, te se oko njega sve blistalo od pusta sjaja. Karlo od Engleske jahao je konja na kojemu su stremeni bili ukraeni sa etiri stotine i jednim dijamantom. Rikard II imao je ruho ukraeno balas-rubinima, koje su procijenili na trideset tisua maraka. Evo kako Hall opisuje Henrika VIII kako jae londonskim ulicama u kraljevsku rezidenciju Tower na krunidbu: imaae na sebi 'haljetak sav od zlata, na prsima sve dragulj do dragulja, a o vratu mu teak lanac od golemih balas-rubina'. Ljubimci kralja Jakova I nosili su naunice od smaragda, obrubljene zlatnim filigranom. Edward II poklonio je Piersu Cavestonu oklop od eena zlata, ukraen hijacintima, ogrlicu od zlatnih rua, u koje su bili usaeni tirkizi, i ljem posut biserjem. Henrik II nosio je rukavice to su mu sezale do lakata, a bile izvezene draguljima, dok mu je lovaka rukavica, na kojoj je nosio sokola, bila ukraena s dvanaest rubina i pedeset i dva velika prekrasna blistava bisera. Vojvodski eir posljednjega burgundskog vojvode, Karla Smjeloga, resili su krukasti biseri i safiri.

O, kako se krasno neko ivjelo! Koje li raskoi i gorde krasote! Ve samo itanje o raskoi tih pokojnika bijae divno.

Poslije je svu svoju panju obratio vezovima i goblenima, koji su u studenim odajama nordijskih naroda Evrope zamjenjivali freske. Poto se udubao u taj problem a uvijek je pokazivao osobitu sposobnost da se u tim asovima sav unese u takvo novo zanimanje gotovo se rastuio pri pomisli kako Vrijeme unitava sve to je lijepo i arobno. On je meutim izbjegao to unitenje. Ljeto je za ljetom promicalo, ute su narcise ve mnogo puta cvjetale i precvjetale, noi uasa uvijek su iznova priale priu svoje sramote, samo je on ostajao nepromijenjen. Nijedna mu zima nije nagrdila lice niti okaljala njegovu ljupku cvjetoliku dra. Koje li razlike izmeu njega i promjenljive stvarnosti! Kamo su nestale sve one materijalne stvari? Kamo nestade veliki plat boje afranove, na kojemu su se bogovi hvatali u kotac s titanima, a to ga izatkae djevojke zagasite puti, na radost i veselje boice Atene? Kamo divovski velum97 to ga Neron dade razapeti nad Koloseumom u Rimu, to titansko grimizno jedro, na kojemu bijae prikazano zvjezdano nebo i Apolo gdje juri na svojim kolima to ih vuku bijeli bojni konji, a uzde im pozlaene? Morila ga elja da vidi one udnovate stolnjake, izatkane za Suneva Sveenika, na kojima se rasprostirahu sve poslastice i sva jela to ih na gozbi moe zaeljeti; da vidi mrtvaki pokrov kralja Hilperiha, s onih trista zlatnih pela; i fantastina ruha to izazivahu negodovanje biskupa od Pontusa, a na njima bili (prikazani 'lavovi, pantere, medvjedi, psi, ume, peine, lovci, jednom rijeju, sve ono to slikar vidi u prirodi'; i kaput, to Karlo Orleanski jednom nosio, a na rukavima kojega bijahu izvezeni stihovi pjesme to poinjae rijeima: 'Madame, je suis tout joyeux'98 i kajde pratnje bile izvezene zlatom: svaka kajda u ono vrijeme jo etverouglasta izraena od etiri bisera. itao je o odaji koja je u kraljevskoj palai u Reimsu bila spremljena za kraljicu Johanu od Burgundije, o odaji koja 'bijae ukraena s tisuu tri stotine i jednom vezenom papigom, i s kraljevskim
97 98

Velum veliko platno nad otvorenim rimskim kazalitima. (Prev.) Madame, je suis tout joyeux... >Gospo, sretan sam i presretan. (Prev.)

grbom, i s pet stotina ezdeset i jednim leptirom, ija su krila na slian nain ukraena kraljiinim grbom a sve to bijae izraeno u zlatu'. Katarina Medici dala je sebi nainiti odar od crna baruna, obasuta mjeseevim srpovima i suncima. Zastori nad odrom bijahu od damasta, a na zlatnoj i srebrnoj podlozi bijahu izvezeni vijenci i lisnato granje; ti zastori bijahu opiveni biserjem; odar stajae u odaji koja bijae tapetirana srebrnom tkaninom, i tu su na zidovima visjele trake crnoga baruna s kraljiinim lozinkama. Ljudevit XIV imao je u svojoj sobi petnaest stopa visoke, zlatom izvezene karijatide. Raskona postelja Sobieskoga, kralja Poljske, bila je od zlatnog brokata iz Smirne, u koji bijahu tirkizima utkane izreke iz Kur'ana. Stupovi bijahu od pozlaena srebra, raskono izboavani i bogato iskieni medaljonima od emajla i dragulja. Poljaci su je zaplijenili u turskom logoru za vrijeme opsade Bea, a Muhamedov barjak stajae pod nebnicom od talasasta zlata.

I tako se gotovo itave jedne godine trsio da skupi najree primjerke tkalakog umijea i vezova: nabavio je tanani muslin iz Delhija, njeno protkan zlatnim palmovim liem naivenim krilacima kukaca, to su se prelijevala duginim bojama; i pjenuava vela iz Dacce, to ih na Istoku zbog njihove prozirnosti zovu 'uzduno tkivo', ' biser-voda' i 'rosa veernja'; nabavio je javanske alove, ukraene udnovatim arama; i odabrane ute kineske privjese; i knjige uvezane u utosmei atlas ili u svijetloplavu svilu s utisnutim fleurs de lys,99 pticama i likovima; iglom raene ipke iz Madarske; sicilijanski brokat i kruti panjolski barun; georgijske radove sa zlatnim kljokicama, i japanske fukusase u zelenozlaanim tonovima, ukraene pticama s udesnim perjem.

Takoer je osjeao nebu posebnu strast prema misnom ruhu kao i prema svemu to je imalo ma kakve veze s religioznim ritualom. U velikim krinjama od cedrovine, koje su se nizale u zapadnom trijemu njegove kue, naslagao je
99

Fleurs de lys ljiljani. (Prev.)

probrane primjerke pravoga ruha Kristove vjerenice,100 koja se mora odijevati u grimiz i najfinije platno i krasiti draguljima da bi pokrivala svoje ublijedjelo, sparueno tijelo, izmodeno patnjama to ih ona sama trai, izranjeno bolovima to ih sama sebi zadaje. Imao je pradivam pluvial101 od grimizno-crvene svile i zlatom izvezena damasta, sav ukraen istim desenom: zlatni mogranji, usaeni u cvijet od est latica, a uza svaki cvijet bijae izvezena sitnim biserjem po jedna iarka. Skupocjeni vez bijae razdijeljen u polja, na kojima bijahu prikazani prizori iz ivota Djevice, a krunjenje Djevice bijae izvezeno arenom svilom na privjesku na leima: talijanski rad iz petnaestoga stoljea. Drugi pluvial bijae od zelena baruna, izvezena srcolikim liem akantusova cvijeta, iz kojega su nicali na dugim peteljkama bijeli cvjetovi, kojima su sjenke bile izvezene srebrom i arenim kristaliima. Na kopi bijae izraena glava serafima, sva u zlatu. Polja irokog obruba bijahu protkana crvenom i zlatnom svilom i ukraena medaljonima mnogih svetaca i muenika, meu njima i sv. Sebastijana. Imao je i svilena misnog ruha boje jantara, i od plave svile, i od zlatnog brokata, i od utog svilenog damasta, i od zlatne tkanine, na kojima bijae prikazana muka Isusova i njegovo raspee, a sve to izvezeno i protkano lavovima, paunovima i drugim likovima; imao je dalmatika od bijela atlasa i od ruiasta svilena damasta s tulipanima, delfinima i ljiljanima; oltarnice od grimizna baruna i plavog platna; i mnogo corporala,102 kalenjaka i ubrusaca. U mistinoj upotrebi, kojoj su ti predmeti bili namijenjeni, bilo je neto to je podstrekivalo njegovu matu.

Jer sva ta blaga i sve to je skupljao u svojoj lijepoj kui, za njega bijahu tek sredstva da postigne zaborav, razliiti naini na koje je povremeno mogao izbjei strah, onaj strah to mu se ponekad inio gotovo nepodnoljivim. O zid samotne, zakljuane sobe, u kojoj je proveo vei dio svoga djeatva, svojim je
100 101

Kristova vjerenica katolika crkva. (Prev.) Pluvial veliki sveenikov plat. (Prev.) 102 Corporale platneni podloak, na koji sveenik postavlja kale. (Prev.)

rukama objesio onaj strani portret, kojega su mu promjenljive crte pokazivale kako se on sve sramnije i dublje srozava u ivotu, a preko nje je bacio pokrov, sav od zlata i grimiza. Tjedne i tjedne nije dolazio ovamo, zaboravljajui naslikanu nakazu, i tada bi mu odlanulo, opet bi bio sav radostan i iv, strastveno zaljubljen u sam ivot. A zatim bi se neke noi ponovo oduljao iz kue da posjeti ona strana mjesta blizu Blue Gate Fieldsa, i ostajao dane i dane, dok ne bi morao pobjei. Po povratku sjedio bi pred slikom, katkad ceptei od mrnje i gadei se i slike i sebe, a katkad opet sav proet gordim ponosom svoje linosti, koji je ve po sebi polovica naslade svaikog grijeha, potajno se osmjehujui od zadovoljstva kada je gledao na taj unakaeni odraz samoga sebe, kojemu bjee sueno da nosi njegov teret.

Poslije nekoliko godina nije vie mogao izdrati da dulje vremena izbiva u inozemstvu; i tada napusti vilu, koju bijae uzeo u zakup zajedno s lordom Henryjem, kao i onu zidom okruenu bijelu kuicu u Aliru, gdje su vie nego jedanput proveli zimu. Mrzilo ga da bude dulje vremena odvojen od slike koja je u tolikoj mjeri postala sastavnim dijelom njegova ivota, a uz to je strahovao da za njegova (izbivanja netko ne prodre u njegovu sobu, usprkos pomno izraenim zasunima na vratima.

Bio je dodue vrsto uvjeren kako taj portret ne moe strancu nita odati. Istina, slika je ispod svega onog gnusa i one gadosti sauvala uoljivu slinost; no to bi se ve otud dalo zakljuiti? On bi se svakom u brk nasmijao tko bi pokuao da mu se podsmijeva. Ta nije on valjda naslikao taj portret. to je njemu stalo do toga da se slika toliko gadno i besramno kesi? Pa i kada bi ljudima otkrio svu istinu, zar bi mu povjerovali?

Pa ipak se bojao. Gdjekada, dok bi boravio na svome velikom imanju u Nottinghamshireu te imao u gostima mlade elegantne ljude, koji su pripadali

njegovu staleu i uglavnom sainjavali njegovo drutvo, zadivljujui itavu grofoviju razuzdanom raskoi i sjajnim ivotom, napreac bi napustio svoje zvanice i odjurio u London, da se uvjeri nije li tko dirao u vrata i da li je slika jo na mjestu. A to onda da je tko ukrao? Pri samoj pomisli na to, podilazili bi ga hladni srsi. Nema sumnje, tada bi svijet saznao za njegovu tajnu. Moda neto ve i nasluuju.

Jer mada je mnoge oaravao, ipak je bilo mnogo ljudi koji su izgubili svako povjerenje u nj. Nedostajalo je tek nekoliko crnih kuglica, te ga prilikom balotae103 ne bi bili primili za lana West End-kluba, iako je po svom porijeklu i drutvenom poloaju na to imao puno pravo, govorilo se i to kako su u Churchill-klubu vojvoda od Berwicka i jo neki gospodin ostentativno izili kada je on ondje uao s nekim prijateljem koji ga je uveo u taj klub. Kada je navrio dvadeset i petu godinu, o njemu stadoe kruiti udne prie. ukalo se da su ga vidjeli kako bani s nekim stranim mornarima u nekoj jazbini u zabaenom kraju u Whitechapelu, te da se drui s kradljivcima i krivotvoriteljima novca i da je izuio tajne njihova zanata. Svi su ve znali za ta njegova neobina izbivanja, a kada bi se ponovo pojavio u drutvu, ljudi bi aputali po kutovima, ili prolazili kraj njega s prezirnim osmijehom oko usana ili gledajui ga hladno i ispitivaki u oi, kao da ele poto-poto otkriti njegovu tajnu.

Na sve te drskosti i namjeravane uvrede on se dakako nije obazirao, a po miljenju veine ljudi, njegova vedra otvorena narav, njegov arobni djeaki smijeak i silna ljupkost divne mladosti, koja kao da ga nikako nije naputala, bijahu najbolji odgovor na sve klevete tako su sve njegove ispade nazivali to su se o njemu pronosile. Ipak su mnogi zapazili kako su se i neki od onih s kojima se on najvie druio, poeli nakon nekog vremena kloniti njegova
103

Balotaa glasovanje kuglicama, tajno glasovanje. (Prev.)

drutva. ene koje su ga neko oboavale te radi njega prkosile drutvenim predrasudama i svim drutvenim konvencijama, problijedjele bi, kako su to mnogi primijetili, problijedjele od srama i uasa im bi se Dorian Gray pojavio.

No ti skandali, o kojima se govorkalo i aputalo, u oima mnogih samo jo uveahu njegovu udnu i opasnu dra. A i njegovo veliko bogatstvo prualo mu je neku sigurnost. Drutvo, barem ono civilizirano drutvo, nee tako lako povjerovati neto loe o onima koji su i bogati i puni privlaljive drai. Drutvo nagonski osjea kako je uglaeno ponaanje pree od morala, i po miljenju tih ljudi, ast i potenje po svojoj vrijednosti zaostaju za kvalitetama dobra efa kuhinje. A osim toga, koja nam utjeha od toga kada nam za ovjeka koji nas je poastio ravim rukom i slabim vinom, vele da mu je ivot bez mane i prijekora? Ni najvee vrline ne mogu nam pruiti naknade za predjela to su nam ih mlana servirali, izjavio je jednom lord Henry kad se raspravljalo o tom problemu; i treba priznati da u tome ima i poneto istine. Jer zakoni dobroga drutva jesu, ili bi barem morali biti, kao zakoni u umjetnosti. U biti, oblik je sve. Oblik bi morao imati dostojanstvenost ceremonije ba kao i njenu nestvarnost, morao da bi da sadri privid romantinog igrokaza kao i njegovu duhovitost i ljepotu u isti mah, kojima nas takva prikazivanja ushiuju. Ta zar je prividnost doista tako strana? Mislim da nije. Ona je samo sredstvo da umnogostruimo svoju linost.

To bijae barem miljenje Doriana Graya. esto se udio plitkoj psihologiji onih koji zamiljaju da je ovjekovo 'Ja' neto posve jednostavno, trajno, pouzdano, i da predstavlja njegovu pravu i stvarnu prirodu. Za njega je ovjek bio stvor s mirijadama ivota i mirijadama osjeaja, komplicirano i mnogostruko bie, koje nosi u sebi neobina nasljedstva misli i strasti, a ije je tijelo ve bilo okueno udovinim bolovima i bolestima davno umrlih prea. Volio bi se ponekad proetati neveselom, hladnom galerijom slika na svom imanju i zagledati u

portrete onih ija je krv kolala u njegovim ilama. Tu bijae Philip Herbert, kojega je Francis Osborne u svojim 'Memoarima o vladavini kraljice Elizabete i kralja Jakova' opisao kao ovjeka 'koji bijae miljenikom itava dvora zbog njegova ljepuna lica, koje je meutim ubrzo izgubio'. Nije li on ponekad ivio ivotom mladoga Herberta? Nije li se neka udnovata otrovna klica prenosila iz tijela u tijelo, s pokoljenja na pokoljenje, dok nije zarazila i njegovo tijelo? Nije li moda neka zapretana maglovita slutnja one davno umrle draesti bila uzrokom to je on u svoje vrijeme tako napreac, i zapravo bez ikakva povoda, u Hallwardovu atelijeru izrazio onu mahnitu elju, koja je stubokom izmijenila njegov ivot? A tu stajae sir Anthony Sherard u crvenom prsniku, izvezenu zlatom, u kaputu ukraenu draguljima, s nabornicom oko vrata, rubova opivenih zlatnim koncem, i suvracima na rukavima, a pred nogama mu leae pancir, crn i srebrom okovan. ta li je od njega naslijedio? Nije li od ljubavnika Giovanne od Napulja naslijedio neki porok i sramotu? Nisu li njegova djela samo snovi koje se taj pokojnik nije usudio ostvariti? Ovdje se s izblijedjela platna smijeila lady Elizabeth Devereux s koprenastom poom na glavi, s biserima obrubljenim steznikom i ruiastim rukavicama na raspor. U desnoj joj ruci cvijet, a u lijevoj emajlirani lani od bijelih i crvenih rua. Na stolu kraj nje mandolina i jabuka. Na vrcima iljastih cipelica velike zelene rozete. Poznavao je njen ivot i one udnovate prie o njenim ljubavnicima. Je li to naslijedio od njena temperamenta? Te bademaste oi tekih vjea kao da su ga nekako udnovato promatrale. A to je s Georgeom Willoughbyjem napudrane kose i lica izlijepljena ukrasnim madecima? Kako li je taj strano izgledao! Lice mu mrgodno i preplanulo, a ulne usne prezirno otomboljene. Oko uvelih utih ruku nabirale se prozirne ipke, a na prstima se nametljivo blistalo prstenje. U osamnaestom stoljeu bijae pomodar i krasnik, a u mladim danima prijatelj lorda Ferrarsa. A ta je s drugim lordom Beckenhamom nerazdruivim prijateljem prijestolonasljednika u njegovim najburnijim danima i svjedokom prilikom njegova tajnog vjenanja s gospoom Fitzherbert? Ba lijep i naoit sa

svojim kestenjavosmeim uvojcima i prkosnim dranjem! Kakvih je strasti od njega batinio? Svijet ga je smatrao za neasna ovjeka. Prireivao je one uvene orgije u Carlton Houseu. Orden Podvezice blistao mu na grudima. Potkraj njega visio je portret njegove supruge, bledunjave ene tananih usana, u crnoj toaleti. I njena je krv kolala u njegovim ilama. Kako je sve to udno izgledalo! Pa onda njegova majka, s licem kao u lady Hamilton, usana vlanih, kao vinom oroenih o, dobro je znao to je od nje primio u nasljee. Od nje je naslijedio ljepotu i strast za ljepotom drugih. Ona mu se smijeila, tek lako odjevena kao bakantica. Kosa joj bijae isprepletena vinovim liem. Iz pehara, to ga je drala u ruci, prskae purpur. Boja njene puti bijae izblijedjela, ali joj se oi jo i sada blistahu duboke i sjajne. I pogled njen kao da ga je slijedio na svakom koraku.

No ovjek ima svoje pretke i u knjievnosti, ba kao i u svome rodu, bliih moda po svom bivstvu i po svom temperamentu, a mnogi od njih na nj utjeu, te mu se jo jae usijeku u pamet. Dorianu Grayu ponekad se inilo da je sva svjetska povijest samo prikaz njegova vlastita ivota, ali ne kako ga je proivljavao u svojim djelima u danim trenucima, nego kako mu ga je njegova mata stvorila, kakav je bio u njegovu mozgu, u njegovim strastima. Osjeao je da je poznavao sve one udnovate i strane prilike koje prijeoe preko pozornice svijeta, uinivi grijeh toliko divnim, a zlo toliko zamamnim. inilo mu se da je na neki tajanstven nain proivio i njihove ivote.

Junak onoga krasnog romana, koji je tako jako utjecao na njegov ivot, bio je takoer obuzet tom fantastinom idejom. U sedmom nam poglavlju pria kako je, ovjenan lovorikom da ga ne bi munja pogodila sjedio u nekom vrtu na Capriju kao Tiberije, itajui sramne knjige Elefantine, dok su oko njega gombali i epirili se patuljci i pauni, a svira na fruli podsmjehivao se momku koji je mahao kadionicom; pa zatim, kako je kao Kaligula po konjunicama

pijanevao s konjuarima u zelenim kouljama, i kako je jeo iz jasala od slonove kosti, zajedno s konjem, kojemu eono remenje bijae ukraeno draguljima; i kako je, kao Domicijan, lunjao trijemom, iji zidovi bijahu obloeni 'mramornim ogledalima, i prestravljenim oima ibao oko sebe, nee li gdje ugledati odsjev bodea koji je imao da mu dokraji dane, sav bolestan do dosade, od onog stranog taedium vitae,104 to spopada one kojima ivot nita ne uskrauje; i kako je kroza svijetli smaragd zirkao na ona krvava klanja u areni, a zatim se u kolima od grimiza i bisera vozio Ulicom Mogranja do neke Zlatne Kue, i prolazei sluao kako mu svjetina klie, Zdravo, care Nerone!' i kiko je, kao Heliogabal, s preslicom u ruci, namazana lica, bio na prelu sa enama, i dopremio Mjesec iz Kartage i vjenao ga u mistinom braku sa Suncem.

Dorian bi uvijek iznova itao to poglavlje, kao i ona druga dva to su slijedila, u kojima su, kao na udesnim goblenima ili na umjetniki izraenim emajlima, bili prikazani oni tako strani i lijepi likovi koje su Porok, Krv i Lijenost uinili udovitima ili budalama: Filippo, vojvoda od Milana, koji je ubio svoju enu, a usne joj namazao grimiznim otrovom e da bi ljubavnik srkao smrt s njenih usana kada je mrtvu bude cjelivao; Pietro Barbi, Mleanin poznat kao Pavao II, koji je u svojoj tatini htio uzeti nadimak Formosus,105 a koji je tijaru, vrijednu dvjesta tisua fijorina, stekao na stranu grijehu; Gian Maria Visconti, koji je krvolone pse uckao na ive ljude, a ije je mrtvo tijelo, nakon njegova umorstva, neka bludnica koja ga je voljela, zasula ruama; Borgia na bijelcu, a kraj njega jae Bratoubojstvo, Borgia, iji je plat uprskan Perottovom krvlju; mladi kardinalnadbiskup florenitinsiki, dijete-ljubime pape Sixta IV; Pietro Riario, s ijom se ljepotom mogla takmiiti samo njegova poronost, i koji je Leonoru Aragonsku doekao u atoru od bijele i grimizne svile, punu nimfa i kentaura, a jednog je djeaka svega dao obloiti zlatom da posluuje na gozbi kao Ganimed ili Hilas;
104 105

Taedium vitae odvratnost od ivota. (Prev.) Formosus lijep, krasan. (Prev.)

Ecelin, iju su melankoliju mogli izlijeiti samo prizori smrti, i koji je strastveno volio crvn krvi, kao to drugi ude za rumenilom vina sin Neastivoga, kako ga nazivahu, a koji je u igri varao roenog oca kada se s njim kockao u svoju duu; Gianbattista Cibo, koji je u ruglu primio nadimak Nevini, u ije je zamrle ile neki idovski lijenik ubrizgao krv trojice djeaka; Sigismondo Malatesta, Isottin ljubavnik i gospodar Riminija, ija je slika javno spaljena u Rimu, poto su ga proglasili neprijateljem boga i ljudi, koji je ubrusom zadavio Plyssenu, a Ginevri d' Este pruio otrov u peharu od smaragda, i u slavu neke sramne strasti dao sagraditi poganski hram da se u njemu mole krani; Karlo VI, koji je s tolikom udnjom mahnitao za enom svoga brata, te mu je neki gubavac prorekao kako e mu se pomraiti um, i koga su kada je doista poludio, mogli umiriti samo s pomou saracenskih karata na kojima su bile slike Ljubavi, Smrti i Ludila; i Grifonetta Baglionija u kienu haljetku, s baretom ukraenim dragim kamenjem i s uvojcima nalik na akantusovo lie, koji je umorio Astorrea i njegovu vjerenicu i Simonetta s njegovim paem, i ija ljupkost bjee tolika te i oni koji ga mrahu, briznue plakati dok je umirui leao na utom trgu u Perugiji, i Atlanta koja ga bjee proklela, blagoslivljae ga.

U svemu tome bila je neka osobita dra. On je te likove gledao nou, a danju su mu oni smuivali svaku zamisao. Renesansa je poznavala neobine naine trovanja s pomou ljema i upaljene zublje, s pomou vezane rukavice i draguljima ukraene lepeze, s pomou pozlaene mirisnice s miomirisom i s pomou jantarnih brojanica. Doriana Graya otrovala je knjiga. Bilo je asova kad bi u grijehu vidio samo nain kako da ostvari svoj smisao za lijepo.

XII poglavlje

Bilo je to devetoga studenog, uoi njegova trideset i osmog roendana, kako se poslije esto prisjeao.

Oko jedanaest sati vraao se kui od lorda Henryja, gdje je veerao, sav zaogrnut u teku bundu, jer no bijae hladna i maglovita. Na uglu Grosvenor Squarea i South Audley Streeta, kraj njega proe neki ovjek koraajui brzo kroz sumaglicu, s uzdignutim ovratnikom svoga surog ulstera.106 U ruci je nosio koveg. Dorian ga prepoznade. Bijae to Basil Hallward. No on niim nije pokazao da ga je prepoznao, te brzo produi u pravcu svoje kue.

No Hallward ga je ipak primijetio. Dorian je uo kako je najprije naglo zastao na ploniku a onda pourio za njim. Nakon nekoliko asaka osjeti njegovu ruku na svojoj miki.

Doriane! Kakva li sretna sluaja! Ve od devet sati ekao sam vas u vaoj knjinici. Na kraju krajeva bi mi ao vaeg sluge, i dok me ispraao, rekoh mu neka samo legne. Pononim vlakom putujem u Pariz, i mnogo mi je bilo stalo do toga da se prije sastanemo. Kada ste proli kraj mene, pomislih da ste to zacijelo vi, odnosno vaa bunda. No nisam bio sasvim siguran. Zar me niste prepoznali?

Po toj magli, dragi Basile? Ta ne raspoznajem ni Grosvenor Square. Mislim da mi je kua tu negdje u blizini, ali nisam sasvim siguran. alim to odlazite, jer vas ve itavu vjenost nisam vidio. No nadam se da ete se uskoro vratiti?

Neu: izbivat u iz Engleske est mjeseci. Namjeravam u Parizu uzeti atelijer. Zatvorit u se od svijeta, dok ne zavrim veliku sliku koja mi se bez
106

Ulster dug i irok muki kaput bez podstave. (Prev.)

prestanka mota po glavi.

Ali ja nisam htio povesti razgovor o sebi. Evo nas pred vaim vratima. Pustite me da naas uem. Moram vam neto rei.

Bit e mi vrlo drago. Ali, neete li zakasniti na vlak? odvrati Dorian Gray nehajno, penjui se stepenicama i otkljuavajui vrata.

Svjetlost uline svjetiljke teko se probijala kroz maglu, i Hallward pogleda na sat.

Imam vremena na pretek odgovori vlak polazi tek u dvanaest i petnaest, a sada nema ni jedanaest. Istinu da vam kaem, bio sam se uputio u klub, kada vas sretoh na ulici. Znate, s prtljagom neu imati nikakva posla, jer sam velike kovege ve prije otpremio. Sve to uzimam sa sobom, u toj je putnoj torbi, i do stanice Victoria mogu lako stii za dvadeset minuta.

Dorian ga pogleda i osmjehnu se.

udna li naina putovanja za slikara na glasu! Putni torbak i ulster! Uite, jer e magla prodrijeti u kuu. I, molim vas, nemojte mi zapoinjati neke ozbiljne razgovore. Dan-danas nema nieg ozbiljnog, ili barem ne bi smjelo biti.

Hallward zatrese glavom ulazei u kuu, te poe za Dorianom u knjinicu. U velikom otvorenom kaminu veselo je praskala vatra velikih cjepanica. Svjetiljke bijahu upaljene a na stoiu ukraenu intarzijama stajae otvorena holandska srebrna krinja za likere, s nekoliko boca soda-vode i velikih aa od bruena stakla.

 Kako vidite, Doriane, va je sluga uinio sve da bih se ugodno osjeao. Dao mi je to sam god zaelio, ak i vae najbolje cigarete sa zlatnim piskom. Doista je vrlo gostoljubiv. Mnogo mi se vie svia nego onaj Francuz to ste ga prije imali. Da zbilja, a to zapravo bi s onim Francuzom?

Dorian slee ramenima.

Mislim da se oenio sobaricom Lady Radley i da je etablirao u Parizu kao englesku krojaicu. Kau mi da je tamo prijeko anglomanija puno u modi. Zar Francuzi nisu smijeni ljudi? Ali znate li on nije bio nipoto lo sluga. Nikada mi nije bio simpatian, ali se nikad nisam imao ni na to poaliti na nj. ovjek sebi esto svata utuvi u glavu, a bez ikakva stvarnog razloga. Bio mi je zbilja vrlo odan, i kao da je mnogo alio kad je odlazio. Hoete li jo jedan konjak sa sodom? Ili biste radije au rajnskog vina sa selterskom vodom? Ja uvijek uzimam ovo potonje. Sigurno emo nai koju kapljicu u pokrajnoj sobi.

Hvala, neu vie nita odvrati slikar, skide kapu i ogrta te ih baci na torba'k to ga je stavio u kut. A sada, dragi prijatelju, da ozbiljno porazgovaramo. Ne mrtite se tako, jer mi time samo oteavate ono to vam moram rei.

Pa, u emu je stvar? uskliknu Dorian zlovoljno te se izvali na divan. Nadam se da nije rije o meni. Veeras sam ve sam sebi dotuio. Volio bih da mogu biti netko drugi.

Ba je o vama rije odgovori Hallward ozbiljnim dubokim glasom i ja vam to moram rei. Nee trajati dulje od pola sata.

Dorian uzdahnu, upali cigaretu i proguna: Pola sata!

 Ta ja ne traim bogzna to od vas, Doriane, i govorim samo za vae dobro. Mislim, pravo je da znate da se u Londonu o vama ire najrunije glasine.

O tome ne elim uti ni rijei. Uivam kad sluam ogovaranje drugih ljudi, ali me nimalo ne zanimaju zlobne priice to se pronose o meni, jer nemaju dra novine.

Ali to vas mora zanimati, Doriane. Svakom je gentlemanu stalo do njegova dobra glasa. Ta valja neete dopustiti, da svijet o vama govori kao o moralnoj propalici? Vi dakako imate svoj poloaj u drutvu, bogatstvo i sve ostalo. Ali osim poloaja u drutvu i bogatstva postoji i neto drugo. A treba da znate i to da ja uope ne vjerujem u te glasine. Odnosno, nisam kadar da u njih vjerujem kad vas gledam ovako pred sobom. Porok se uvijek odraava na licu ovjekovu. I to se ne da sakriti. Ljudi gdjekad vole priati o tajnim porocima. No tajnih poroka nema. Ako kakav bijednik ima neki porok, to se onda oituje u crtama oko njegovih usana, u njegovim oborenim oima, pa ak i u obliku njegovih ruku. Netko neu da mu spomenem imena, no vi ga poznajete prole je godine doao k meni da ga portretiram. Prije toga nikad ga nisam vidio niti sam dotad ita uo o njemu, premda sam se poslije svaega nasluao o njemu. Ponudio mi neobino velik honorar. A ja sam ga odbio. Bilo je neto u obliku njegovih prstiju to mi se gadilo. Sada znam da je istina sve ono to sam o njemu zamiljao. Njegov je ivot straan. No vi, Doriane, lica tako ista, otvorena i nevina, vi, ija je mladost tako divna i nesmuena ne, ja naprosto ne mogu vjerovati runim glasinama koje o vama krue. Pa ipak: sada se tako rijetko viamo, vie ne dolazite u moj atelijer, pa kada sam tako daleko od vas i moram sluati sve ono runo to se o vama govori, doista ne znam to da kaem. Kako to, Doriane, da ovjek kao to je vojvoda od Berwicka, naputa klupsku prostoriju kad se vi pojavite? Kako to da toliki ljudi iz otmjenog drutva ne

dolaze vie k vama niti vas pozivaju k sebi? Neko bijaste prijatelj lorda Staveleya. Prolog tjedna bijasmo zajedno na nekoj veeri. Netko spomenu vae ime u vezi s minijaturama koje ste posudili za izlobu u Dudleyu. Staveley napui usne te e rei da vi moda imate najutananiji umjetniki ukus, ali da ste ovjek, s kojim se nijedna estita djevojka ne bi smjela upoznati i s kojim nijedna potena ena ne bi smjela sjediti u istoj sobi. Ja sam ga nato opomenuo da sam va prijatelj, i upitao ga to je mislio time rei. I tada mi je rekao, i to pred svima. Bilo je uasno! Zato vae prijateljstvo utjee tako kobno na mlade ljude? Spomenuo je onog nesretnog mladia iz garde, koji je poinio samoubojstvo. Vas je dvojicu vezivalo veliko prijateljstvo. Spomenuo je i sir Henryja Ashtona, koji je morao otii iz Engleske s osramoenim imenom. Vas ste dvojica bili nerazdruivi. A to je bilo s Adrianom Singletonom, koji je umro tako stranom smru? to je s jedincem lorda Kenta i s njegovom unitenom karijerom? Juer sam susreo njegova oca u St. James Streetu. Izgledao je sav slomljen od sramote i tuge. A to je s mladim vojvodom od Pertha? Kakav ivot sada provodi? Zar ima gentlemana koji bi se sada s njim druio?

Prestanite, Basile! Govorite o stvarima o kojima nemate ni pojma uskoi Dorian Gray, grizui se za usne i govorei s najveim prezirom. Pitate me zato Berwick naputa sobu kada se ja pojavim. To je stoga to mi je sve poznato o njegovu ivotu, a ne zato to je njemu poznato neto o mom ivotu. Kako da njegova prolost bude ista kad u njegovim ilama tee onakva krv? Pitate me za Henryja Ashtona i Pertha? Zar sam ja Ashtona pouavao njegovim porocima, a Pertha njegovoj raskalaenosti? Zar sam ja kriv to Kentov suludi sin uzima enu s ulice? Zar sam ja odgojitelj Adriana Singletona, kada on na mjenici krivotvori potpis svoga prijatelja? Ja znam kako ljudi u Engleskoj ogovaraju. Ljudi srednjeg stalea iznose svoje moralne predrasude kada se razmeu za bogatim ali neukusnim stolom, apui o neemu to smatraju za razuzdanost onih koji zauzimaju vii drutveni poloaj, ne bi li drugi pomislili

da se drue s otmjenim svijetom i da odravaju intimne veze s onima koje kleveu. U Engleskoj je dovoljno da ovjek ima otmjenosti i duha pa da svaki prostak njegovim imenom ispire usta. A kakvim ivotom ive ba ti isti ljudi, koji se prave kao da su bogzna kako moralni? Dragi prijatelju, ta vi zaboravljate da ivimo u domovini licemjeraca i dvolinjaka.

Doriane uskliknu Hallward nije sada o tome rije. Znam i sam da su prilike u Engleskoj vrlo traljave i da je englesko drutvo pokvareno. No ja bih upravo s toga razloga htio da vi budete dobri. ovjek je u pravu kad nekoga ocjenjuje prema utjecaju to ga vri na prijatelje. Vai prijatelji kao da su izgubili svaki osjeaj za ast, potenje i istou. Vi ste ih sve proeli nekom mahnitom udnjom za uitkom. Oni su duboko pali. I to je vaa krivnja. Da: to je vaa krivnja, i jo se moete smjekati, kao to se i sada smjekate. A ima jo neto gore. Znam da ste vi i Harry nerazdruivi. I ve zbog toga, ako ni iz kakva drugog razloga, niste nipoto smjeli dotjerati dotle da ime njegove sestre postane predmetom podsmijeha.

uvajte se, Basile! Vi prevrujete svaku mjeru!

Moram govoriti, a vi me morate sluati, i treba da me sluate. Kada ste se upoznali s lady Gwendolin, na nju nije bila pala ni najmanja sjenka skandala. A ima li sada ijedne potene ene u itavu Londonu koja bi se u njenim kolima htjela provesti Hyde-parkom? Pa ak i njenoj djeci ne doputaju da ive s njom pod istim krovom. A onda se o vama pronose i druge glasine da su vas ljudi vidjeli kako se pred zoru, prerueni uljate iz najstranijih londonskih jazbina. Je li to istina? Moe li to biti istina? Kada sam prvi put sluao takve glasine, ja sam se samo smijao. No kad ih sada sluam, hvata me jeza. A je li to istina to se pria o vaoj ladanjskoj kui i o ivotu to ondje provodite sa svojim prijateljima? Doriane, vi i ne znate to se sve o vama govori. Ja ne tvrdim kako

ne elim da vam odrim neku propovijed. Sjeam se kako je Harry jednom rekao da svaki ovjek koji se sprema da prigodice kome oita bukvicu o moralu, uvijek pone s tvrdnjom da ne eli odrati nikakvu propovijed, a zatim kri zadanu rije. Ali ja elim da vam odrim propovijed. Ja elim da ivite tako da vas svi potuju. elim da vae ime bude neokaljano i da sauvate dobar glas. elim da se otarasite onih stranih ljudi s kojima se druite. Nemojte samo tako slijegati ramenima. Ne budite tako ravnoduni. Va je utjecaj na druge vrlo jak. Neka va utjecaj bude dobar, a ne zao. Kau da kvarite svakoga koji je s vama intiman, i da je sasvim dovoljno da uete u neku kuu pa da je odmah snae kakva sramota. Ne znam je li to istina. I otkud da ja to znam? Ali eto, to se govori o vama. Lord Gloucester bijae jedan od mojih najboljih prijatelja u Oxfordu. Pokazao mi je pismo koje mu je napisala ena, kada je, sama i ostavljena, umirala u svojoj vili u Mentonu. Vae je ime bilo upleteno u toj nauasnijoj ispovijedi koju sam ikada proitao. Rekao sam mu kako je to suludo, da vas poznajem skroz naskroz, i da vi nikada ne biste bili kadri to uiniti. A da li vas ja uope poznajem! O, da mi je znati da li vas poznajem! Prije nego to bih mogao na to odgovoriti, morao bih vam zagledati u duu.

Da mi zagledate u duu! smrmlja Dorian Gray, die se s divana, a lice mu od straha doe gotovo bijelo.

Da odgovori Hallward ozbiljno i od bola uzbuenim glasom da vam zagledam u duu. Ali to moe samo bog.

S mladievih usana zakrklja gorak i podrugljiv smijeh.

Jo veeras vidjet ete moju duu! uskliknu i dohvati svjetiljku sa stola. Doite: vi ste je stvorili svojom rukom. Zato da ne zagledate u nju? A poslije, ako hoete, priajte cijelom svijetu to ste vidjeli. Nitko vam nee

povjerovati. A ako bi povjerovali, to vie e me voljeti. Poznajem ja duh naega vremena bolje od vas, premda vi volite da se o njemu raspriate i dosaujete. Hajde, kad vam velim. Napripovijedali ste se o pokvarenosti. A sada ete se nai s njom oi u oi.

Luaka oholost izbijala je iz svake njegove rijei. I on poput zloesta djeaka lupnu nogom o pod. Obuze ga neko strano radovanje pri pomisli to e odsad jo netko biti sudionikom njegove tajne, te da e ovjek 'koji je naslikao njegov portret, to bijae uzrokom sve njegove sramote, za cio ivot biti optereen jezivom uspomenom na ono to je uinio.

Da nastavi Dorian i pristupi blie gledajui netremice u njegove stroge oi pokazat u vam svoju duu. Vidjet ete ono to ste mislili da samo bog moe vidjeti. Hallward ustuknu:

Doriane, to je hula na boga! povika. Tako ne smijete govoriti. To je uasno i besmisleno.

Mislite? I ponovo se zasmija.

Znam da je uasno i besmisleno. to vam veeras rekoh, rekoh samo za vae dobro. I sami znate da sam vam uvijek bio vjeran prijatelj.

Neete me ganuti. Recite mi to mi jo imate rei. Izraz bola preletje preko slikareva lica. asak je utio, a zatim ga odjednom obuze osjeaj samilosti. Pa naposljetku, s kojim pravom on zadire u ivot Doriana Graya? Ako je uinio samo deseti dio od onoga to se o njemu pria, kako li je morao zbog toga patiti! Nato se uspravi te poe do kamina; i stojei tu gledae u klade to su

plamsale, i na njihov poput mraza bijeli pepeo, i u srcolike palucave plamike.

Basile, ja ekam oglasi se mladi hladno i jasno.

Hallward se okrenu.

Evo to vam imam rei uskliknu. Morate mi dati bilo kakav odgovor na te strane optube to su ih iznijeli protiv vas. Ako mi kaete da su od poetka do kraja izmiljene, povjerovat u vam. Porecite sve te lai, Doriane, porecite ih! Zar ne vidite, koliko patim? Boe moj! Ne recite mi da ste zao ovjek, pokvarenjak i besramnik!

Dorian se Gray smjekao. Usne mu se prezirno zgrie.

Hodite gore, Basile produi mirno. Ja danomice upisujem svoj ivot u dnevnik, koji nikada nee biti iznesen iz sobe u kojoj ga piem. Ako doete sa mnom, pokazat u vam ga.

Evo me, Doriane, ve idem, ako vi to elite. Vidim da ve neu stii na svoj vlak. Svejedno. Mogu i sutra putovati. Ali ne traite od mene da jo noas bilo to itam. elim samo odgovor na svoje pitanje.

Odgovorit u vam gore, jer ovdje to ne bih mogao uiniti. Neete morati dugo itati.

XIII POGLAVLJE

Izie iz sobe i poe se uspinjati stepenicama, a Basil za njim ukorak. Hodali su tiho, kao to to ljudi instinktivno ine nou. Svjetiljka je bacala fantastine sjene na zid i stube. Nekoliko je prozora zazveckalo od vjetra, to se napolju bjee podigao.

Kad stigoe do najvieg odmorita, Dorian stavi svjetiljku na pod, pa izvadi klju i okrenu ga u bravi.

Vi dakle hoete da vam na svaki nain odgovorim? upita ga tiho.

Da.

Bit e mi vrlo drago odgovori on sa smijekom. A zatim dodade malo otrijim glasom. Vi ste jedini ovjek na svijetu koji ima prava da o meni sve zna. Vi ste mnogo jae umijeani u moj ivot nego to mislite. I podigavi svjetiljku, otvori vrata i ue. Hladan val zraka udari im u susret, i plamen svjetiljke naas liznu uvis mutno-naranast. Podie ga jeza. Zatvorite vrata za sobom proapta stavljajui svjetiljku na stol.

Hallward u udu pogleda oko sebe. Soba je izgledala kao da ve godine i godine nitko nije u njoj stanovao. Osim stola i stolice inilo se da se sav namjetaj sastojao od izlinjala goblena na zidu, neke zastrte slike, starog talijanskog cassonea i jednoga gotovo praznog ormara za knjige. Kad je Dorian Gray zapalio napol dogorjelu svijeu, koja stajae na ogradi kamina, Hallward vidje da je sva soba pokrivena prainom, a sag na podu izreetan poderotinama. Iza drvene zidne oplate proia mi. Odaja je zadajala vlanom trulei.

 Vi dakle mislite, Basile, da samo bog moe zagledati u duu? Povucite zastor sa slike pa ete zagledati u moju.

Taj glas bijae hladan i okrutan.

Vi ste poludjeli, Doriaine, ili sada neto glumite promuca Hallward mrtei se.

Neete? Onda moram sam ree mladi i sitre zavjesu s motke i baci je na pod.

Krik uasa ote se slikaru s usana, kad je u nejasnoj rasvjeti ugledao na platnu iznakaeno lice koje mu se kesilo. U izrazu toga lica bijae neto to ga je proimalo gaenjem i odvratnou. Gospode boe! To lice u koje je gledao, bijae lik Doriana Graya! Odurna rugoba, ili ma to ona bila, jo nije posvema unitila divnu ljepotu. Jo se uvijek malo zlatila prorijeena kosa, a na ulnima usnama jo je uvijek bilo malo rumenila. U podbuhlim oima ostao je jo traak blagog plavetnila. Plemenite crte fino izvajanih nosnica i vrata jo su se uvijek nazirale. Da, to bijae Dorian Gray. Ali tko je naslikao taj lik? inilo mu se da prepoznaje rad svoga kista, a i okvir bijae izraen po njegovu nacrtu. Pomisao koja mu bijesnu mozgom, bijae mahnita, pa ipak spopade ga neki strah. Dohvati zapaljenu svijeu i prinese je slici. U lijevom uglu bijae ispisano njegovo ime jarkocrvenim slovima.

To bijae gadna parodija, podla, niska satira. Nikada on to nije naslikao. Pa ipak, to je njegova slika. Znao je to i bi mu jkao da mu se sva krv, to se jo as prije vatreno burkala u ilama, odjednom skrutila u led. Njegova slika! to znai to? Zato se promijenila? Okrenu se i pogleda Doriana Graya oima bolesna

ovjeka. Usta mu se trzala, a jezik kao da se sasuio, te nije mogao ni da zausti. Prijee rukom preko ela, oroena kapima hladna znoja.

Mladi je ovjek stajao naslonjen o gornju policu kamina, gledajui ga onim udnovatim izrazom to ga zapaamo na licima ljudi koji zaneseno prate glumu velika umjetnika. U tom izrazu nije bilo ni zbiljskog bola ni zbiljske radosti. Bijae to samo strast gledaoca, ije su oi moda trenutano sinule pobjednikim sjajem. Bio je izvukao cvijet iz zapuka i udisao njegov miris, ili se pretvarao da to ini.

to znai to? uskliknu Hallward naposljetku. Vlastiti mu je glas zvuao u uima resko i udnovato.

Prije mnogo godina, kada bijah gotovo djeak prousti Dorian Gray, mrvei cvijet u aci vi ste me upoznali, laskali ste mi i pouili me da se ponosim svojom lijepom vanjtinom. Jednog ste me dana predstavili nekome svom prijatelju, koji mi je obasnio divno udo mladosti, a vi ste u one dane upravo dovravali moj portret, koji mi je otkrio divno udo ljepote. I jednom, u asovitoj ludosti, a ni dan-danas ne znam da li se zbog toga kajem ili ne, izrekoh elju, koju ete vi moda nazvati molitvom...

Sjeam se! O, kako se dobro toga sjeam! Ne, takva stvar nije mogua! Soba je vlana. Plijesan je zahvatila platno. Boje kojima sam slikao, zacijelo su u sebi imale neki poguban mineralni otrov. Velim vam, takva stvar nije mogua.

Ah, to nije mogue? smrsi mladi ovjek, pa poe do prozora i pritisnu elo na hladno zamagljeno staklo.

Rekoste mi da ste sami unitili sliku.

 Prevario sam se. Ona je mene unitila.

Ne vjerujem da je to moja slika.

Zar ne moete u njoj nazreti svoj ideal? upita ga Dorian gorko.

Moj ideal, kako vi to nazivate ...

Kako ste vi to nazvali...

U njemu nije bilo nikakva zla, niega besramnog. Vi ste mi bili ideal, kakav vie neu nai. A ovo je lice satira.

Ovo je lice moje due.

Kriste boe! to sam ja to oboavao! Ovo lice ima avlje oi.

Svi mi nosimo u sebi i Raj i Pakao, Basile uskliknu Dorian i die ruke u beznadnom oaju.

Hallward se ponovo okrenu portretu te se zagleda u nj.

O boe! povika. Ako je to istina, i vi ste zaista to uinili od vaeg ivota, onda ste zacijelo jo gori nego to zamiljaju oni koji vas ogovaraju! I on opet prinese svijeu blie slici i stade je pomno ispitivati. Povrina kao da bijae sasvim netaknuta i onakva kakva je bila kada je zavrio sliku. Trule i sve strahote izbijale su dakle iznutra. Uslijed nekoga udesnog ubrzanja unutranjeg ivotnog procesa guba grijeha pomalo je izjedala sliku. Raspadanje mrtvog

tijela, koje poiva na dnu vode, nije moglo biti stranije.

Ruka mu zadrhta, svijea ispade iz svijenjaka na pod i ostade tu prituljena plamena. Ugasi je zgazivi plamiak Zatim se sroza na rasklimanu stolicu, koja stajae kraj stola, i zari lice u ake.

Milostivi boe! Doriane, kakve li pouke, kakve strane pouke! Nije dobio odgovora, ali je mogao uti kako mladi ovjek jeca kraj prozora. Molite se, Doriane, molite se promuca. Kako ono bjee to su nas uili u djetinjstvu? 'Ne uvedi nas u napast. Oprosti nam duge nae. Izbavi nas od zla' Hajde da se zajedno pomolimo. Molitva vae oholosti bila je usliena. Moda e i molitva vaega skruenog pokajanja biti usliena. Suvie sam vas oboavao. I stie me kazna. A vi ste sami sebe suvie oboavali. I sada smo obojica kanjeni.

Dorian se Gray polako okrenu i pogleda ga suznih oiju.

Prekasno, Basile apnu jedva ujnim glasom.

Nikada nije prekasno. Kleknimo i pokuajmo se sjetiti neke molitve koju smo ve davno zaboravili. Zar nije negdje napisan sitih 'Pa makar vai grijesi bili kao grimiz, uinit u ih bijelim kao snijeg'?

Te mi rijei vie nita ne kazuju.

utite! Ne govorite tako. Ve ste dosta zla poinili u ivotu. Boe moj, zar ne vidite kako nam se to prokleto strailo izruguje?

Dorian Gray pogleda u sliku, i odjednom ga obuze neodoljiva mrnja prema Basilu Hallwardu: kao da ga je s tim osjeajem nadahnula slika na platnu, ili kao

da isu mu one iskeene usne doaptavale rijei mrnje. Raspomamljen bijes progonjene zvijeri probudi se u njemu, te je zamrzio ovjeka koji je sjedio za stolom, jae nego je ikad u ivotu ita mrzio. Unezvjerenim pogledom ibao je oko sebe. Neto je blistalo na arenoj krinji, koja stajae njemu nasuprot. Pogled mu se ustavi na tom predmetu. Znao je to je. Bijae to no to ga je onomad donio ovamo gore da presijee neko ue, te je poslije zaboravio da ga odnese. Poe polako prema nou, a pri tom morade proi pokraj Hallwarda. Tek to je bio iza Hallwarda, zgrabi no i okrenu se. Hallward se pomae na stolici kao da e ustati. On nasrnu na nj, zarine mu no u veliku venu iza uha, pritisnu mu glavu o stol, te onda jo nekoliko puta zamahne i zabije no u svoju rtvu.

Ou se priguen krik i strano krkljanje ovjeka koji se gui u krvi. Triput sunue uvis grevito ispruene ruke, mlatarajui po zraku groteskno ukoenim prstima. Jo ga je dvaput udario noem, no ovjek se i ne mae. Neto poe kapati na pod. Prieka asak, jo uvijek pritiskujui glavu na stol. Zatim baci no na stol i stade oslukivati.

A uo je samo jednolino kapkanje krvi po proderanu sagu. Otvori vrata te izie na odmorite. U kui je vladala potpuna tiina. Nitko se nije micao. Nekoliko je asaka stajao nagnut nad prirujem, zurei u crnu pomrinu. Zatim izvue klju, vrati se u sobu, te zakljua vrata.

Ono strano nepokretljivo neto sjedilo je jo uvijek na stolici, pognute glave, naslonjeno preko stola, pogrbljenih lea i fantastino dugih ruku. Da nije na potiljku zajapila duboka crvena rana, da na stolu nije bilo one crne lokve krvi to se polako irila, inilo bi se da taj ovjek samo spava.

Kako se brzo sve to sluilo! Osjeao je neko udnovato spokojstvo, te poe do staklenih vrata, otvori ih i stupi na balkon. Vjetar bjee rastjerao maglu, i nebo je

sada bilo nalik na udesan paunov rep iskien milijunima zlatnih oiju. Pogleda dolje i vidje straara gdje na svom ophodu iba dugim mlazom svjetlosti svoje svjetiljke po vratima u san utonulih kua. Grimizna mrlja jednog hansoma, koji je tek sporo odmicao, pokaza se na zaokretu ulice i zaas opet nestade. Neka ena, kojoj je al leprao na vjetru, odmicala je posrui du ograda. Ovda-onda zastala bi i osvrnula se. A onda odjednom zapjeva hrapavim glasom. Straar prijee preko ulice bez ikakve urbe i neto joj ree. I ona otetura dalje, smijui se. Studen je vjetar zapuhivao preko trga. Plinski su jezici treperili, i njihova je svjetlost postajala plava, a ogoljelo drvee njihalo je svoje crne grane, nalik na eljezno iblje. Najeivi se od studeni, Dorian poe natrag i zatvori vrata za sobom.

Kada je stigao do vrata, okrenu klju i otvori ih. Ubijenog ovjeka nije ni pogledao. Osjeao je da je najhitnije u itavoj stvari da uope i ne pokua sebi objasniti to se zapravo dogodilo. Prijatelja, koji je naslikao taj kobni portret to je postao uzrokom sve njegove bijede i nevolje, nestalo je iz njegova ivota. I to je dovoljno.

Onda se sjeti svjetiljke. To bijae dosta rijedak maurski rad, sav od zagasita srebra, s utisnutim arabeskama od politiranog elika, ukraen nebruenim tirkizima. Moda e mu sluga primijetiti da je nema pa e doi do kojekakvih pitanja. asak je oklijevao, zatim se vrati i uze je sa stola. Pri tom nije mogao izbjei a da ne vidi mrtvo tijelo. Kako li je bilo ukoeno, mirno! Kako su se strano bijeljele te velike ake! Mrtvac bijae nalik na votanu figuru.

Zakljuavi vrata za sobom, tiho se odulja niza stepenice. Drvenarija je kriputala i kao da je cviljela od bola. Zastajkivao je 1 ekao. Ne: sve bijae potpunoma tiho. uo se samo bat njegovih koraka.

Kad se vratio u knjinicu, ugledao je u kutu torbak i ogrta. To je trebalo negdje sakriti. Otvori tajni pretinac na zidnoj oplati, u kojem je skrivao odijela za svoje nono preruavanje, i ugura stvari unutra. Lako e ih poslije spaliti. Nato izvue sat. Bilo je dvadeset minuta do dva.

Sjede i zaveze se u misli. Iz godine u godinu, gotovo svakog mjeseca, vjeaju ljude u Engleskoj za djelo kakvo je on sada poinio. Zrak mora da je bio proet nekom suludom strau ubijanja. Neka se crvena zvijezda suvie pribliila Zemlji... Pa ipak, zar je itko mogao iznijeti kakav dokaz protiv njega? Basil je Hallward iziao iz kue u jedanaest sati. Nitko ga nije vidio da se vratio. Veina sluinadi bijae u Selby Royalu. Njegov sluga bjee ve legao... Pariz! Da. Basil je otputovao u Pariz, i to pononim vlakom, kako je i namjeravao. Kako je u svemu bio vrlo povuen, proi e nekoliko mjeseci prije no to se porodi kakva sumnja. Nekoliko mjeseci! A prije toga bit e dovoljno prilike da se uniti svaki trag koji bi ga mogao odati.

Odjednom mu sinu neka misao. Obue svoju bundu, stavi eir na glavu, te poe u trijem. Tamo je stajao i oslukivao teke korake straara po ploniku, i vidje kako snop svjetlosti njegove sljepice ibnu preko prozorskog stakla. Stade pritajena daha.

Doas povue zasun i spuznu iz kue, te bez i najmanjeg uma zatvori vrata za sobom. Zatim stade zvoniti. Nakon nekih pet minuta pojavi se njegov sluga, tek napola obuen i sav dremovan.

ao mi je to sam vas morao probuditi, Francis ree te ue u kuu. Ali sam zaboravio klju. Koliko je sati?

Dva i deset, milostivi gospodine odvrati ovjek, pogledavi mirkajui na

sat.

Dva i deset? Strano kasno! Sutra me morate probuditi u devet. Imam posla.

Molim lijepo, milostivi gospodine.

Je li me tko traio veeras?

Gospodin Hallward, milostivi gospodine. Zadrao se ovdje do jedanaest sati, a onda je morao otii da ne bi zakasnio na vlak.

O ba mi je ao to se nismo vidjeli. Je li mi to poruio?

Nije, milostivi gospodine. Tek toliko da e vam pisati iz Pariza, ako vas ne nae u klubu.

U redu, Francis. Ne zaboravite da me sutra probudite u devet.

Neu, milostivi gospodine.

Momak u papuama odljapka niz hodnik.

Dorian Gray baci kaput i eir na stol te poe u knjinicu. etvrt sata etkao se po sobi gore-dolje, grizui usne i razmiljajui. Onda dohvati Adresar s police i uzme listati po knjizi 'Alan Campbell, 152, Hetford Street, Mayfair'. Da, to je ovjek koji je sada bio potreban.

XIV POGLAVLJE

Sutradan u devet sati izjutra ue u njegovu sobu sluga sa alicom okolade na posluavniku i povue rebrenice na prozorima. Dorian spavae sasvim spokojno, leei na desnoj strani, s jednom rukom pod obrazom. Izgledao je kao djeak, zamoren igrom ili uenjem.

Sluga mu se morade dvaput dotai ramena dok se on konano probudio, a kada je otvorio oi, blag osmijeh zatitra oko njegovih usana, kao da jo tone u nekom divnom snu. Ali nije sanjao. Noni mu poinak nisu naruavala nikakva privienja, ni radosna ni bolna. No mladost se smjeka i bez razloga. I to je jedna od njenih najveih drai.

Okrenu se, podboi se laktom i stade srkati okoladu. Blago studenako sunce plavilo je sobu. Nebo bijae vedro a zrak ugodna topao. Gotovo kao svibanjsko jutro.

Noanji dogaaji stadoe mu se malo po malo uljati u mozak tapkajui tiho okrvavljenim nogama, iskrsavajui uasnom jasnoom. On se jezivo lecnu pri pomisli na sve ono to je prepatio, i naas ga spopade ono isto udnovato osjeanje mrnje prema Basilu Hallwardu to ga je nagnalo da ga ubije za stolom, i on se sav ledio od bijesa. A mrtvac je jo uvijek sjedio (tamo gore, sada obasjan sunevom svjetlou. Kako je to jezivo! Takve su grozote za nonu pomrinu, a ne za danje svjetlo.

Osjeti da e mu se smuiti ili da e poludjeti, bude li i dalje razmiljao o tome to je prepatio. Ima grijeha, kojih oaravajua dra dolazi jae od izraaja u sjeanju negoli u samom sagreenju, ima neobinih pobjednikih slavlja, koja

vie gode ponosu negoli strasti, slavlja koja duhu pruaju veu nasladu od bilo koje to su nam pruili ili e nam ikada moi da prue naa ula. No ovaj grijeh bijae neto drugo. Trebalo ga je iupati iz misli, omamiti i uspavati, uguiti ga da ne bi uguio samoga grenika.

Kada je otkucnuo dvogubi zvon pola sata, on prijee rukom preko ela, a zatim naglo ustade, poe se oblaiti, ak paljivije negoli obino, poklanjajui osobitu panju izboru kravate i kravatne igle, promijenivi vie puta prstenje. I za dorukom je sjedio due nego obino, uzimajui as od ovog, as od onog jela, razgovarajui sa slugom o novim livrejama koje je nakanio naruiti za poslugu u Selbyju, i itajui pisma koja je primio. Poneka bi mu izmamila smijeak. Tri mu bijahu dosadna. Jedno je proitavao nekoliko puta, pa ga onda razderao, pomalo ozlojeen. 'Strano, to ene sve upamte!' kako jednom ree lord Henry.

Poto je popio crnu kavu, polako prijee ubrusom preko usana, dade znak sluzi da eka, poe do stola, sjede i napisa dva pisma. Jedno stavi u dep, a drugo prui momku.

Francis, odnesite to u Hetford Street 152, a ako gospodin Campbell nije u Londonu, traite njegovu adresu.

Tek to je ostao sam, zapali cigaretu te poe crtkati po arku papira, najprije cvijee, zatim arhitektonske oblike, a onda neka lica. Odjednom primijeti kako su sva lica fantastino nalik na Basila Hallwarda. Namrti se i, ustavi prie ormaru za knjige te nasumce izvue jedan svezak. Odluio je da ne misli na ono to se dogodilo, dok to ne bude neophodno potrebno.

Ispruivi se na divanu, pogleda naslovnu stranu knjige. Bijahu to Gauitierove pjesme 'maux et Came' u Charpentierovu izdanju na japanskom papiru, s

Jacquemartovim bakrorezima. Knjiga bijae uvezana u limunastozelenu kou, ukraenu rukom izraenim zlatnim arama, tu i tamo s pokojim ipkovim plodom. Dobio je na dar od Adriana Singletona. Listajui, pogled mu pade na pjesmu o Lacenaireovoj107 hladnoj utoj ruci 'du supplice encore mal lave'108 s crvenkastim pahuljastim dlaicama i s onim doigts de faune'.109 I tada pogleda u svoje bijele utanjene prste, i podie ga jeza, ma kako nastojao da se svlada; pa nastavi itati, sve dok ne doe do onih ljupkih stihova, ispjevanih Veneciji:

Sur une gamme chromatique, Le sein de perles ruisselant, La Vnus de l'Adriatique Sort de l'eau son corps rose et blanc.

Les dmes, sur l'azur des ondes Suivant la phrase au pur contour, S'enflent comme des gorges rondes Que soulve un soupir d'amour

L'esquif aborde et me dpose, Jetant son amarre au pilier, Devant une faade rose, Sur le marbre d'un escalier'

Sred Jadrana plava sad se budi Venera bajna u prsku vala, biserne kapi krase joj grudi;
Pierre Franois Lacenaire, roen 1800, smaknut u Parizu 1836. Ubojica u zatvoru zauzeo pozu buntovnika protiv drutva; s najveim cinizmom opisao svoja zlodjela u uspomenama Souvenirs. (Prev.) 108 'Du supplice encore mal lave' 'sa jo neopranih tragova muenja!' (Prev.) 109 'Doigts de faune 'faunskim prstima. (Prev.)
107

rumenobijelo se rascvjetala.

Azurni vali, pomamno ludi, bijelo joj tijelo ljube i njiu, strasno se ble k zrele grudi, to strau plamte i ljubav diu.

I prista barka do mramor-skal, o bitvu veem brodarsko ue; preda mnom tad je palaa sjala, diu ljepotom crvene rue.)

Kako li su divni ti stihovi! Gutajui ih, ovjek kao da plovi zelenim kanalima ruiastog biserastog grada, sjedei u crnoj gondoli posrebrena kljuna, lahorom uzbibanih zastora. Sami retci podsjeahu na tirkizmodre brazde koje nas prate kad plovimo prema Lidu.110 Nagli odsjevi titravih boja uinie mu se kao oni blistavi golubovi, kojih se gipko tijelo prelijeva opalnim i duginim odbljescima kad lepraju oko vitkog, poput saa ipkastog Campanila, ili tako draesno etkaju po sumornoj sjeni prainom zapuhnutih arkada. Zabacivi glavu, napol zatvorenih oiju, bez prestanka je ponavljao ona dva posljednja stiha:

Devant une faade rose, Sur le marbre d'un escalier.

Sva je Venecija saeta u ta dva stiha. Sjeao se jeseni to ju je tamo proveo, i divne ljubavi koja ga je nagonila na mahnite i draesne ludosti. Romantike ima posvuda. Ali je Venecija, poput Oxforda, sauvala svoju pozadinu kao stvorenu
110

Lido plaa kod Venecije; svjetsko kupalite. (Prev.)

za romantiku, a svakoj romantinoj dui pozadina je sve, ili gotovo sve. Basil je neko vrijeme proveo zajedno s njim, te je ludovao za Tintorettom.111 Jadni Basil! Kako li strana bjee njegova smrt!

Uzdahnu, ponovo se lati knjige i pokua zaboraviti. itao je o lastavicama koje ulijeu i izlijeu po malim kavanama u Smirni, gdje hadije sjede a prsti im se poigravaju sa zrnima brojanice od jantara, a trgovci s alimama na glavi pue na duge, kiankama ukraene ibuke, vodei ozbiljne razgovore; itao je o Obelisku na Place de la Concorde,112 koji samotno stri u svom progonstvu bez sunca i, plaui granitne suze, ezne za toplim Nilom po kojem pluta lotosove cvijee, ezne za Sfingama i ruiastim ibisima, bijelim jastrebovima sa zlaanim pandama, za krokodilima u kojih su oi poput malih berila, a koji gmiu po zelenom mulju iz kojeg se para die; stao je razmiljati o onim stihovima, koji iz mramora, topla od mnogih cjelova, izmamljuju glazbu, priajui nam o onom udnovatom kipu, to ga Gautier usporeuje s glasom kontra-alta, o onom monstre charmant,113 to se uva u porfirnoj odaji u Louvru. No do malo vremena knjiga mu pade iz ruku. Postade nervozan, obuze ga jezovita strava. to onda ako Alan Campbell nije u Engleskoj? Proi e dani i dani do njegova povratka. A moda e odbiti da doe. to onda? Svaki je trenutak bio od ivotne vanosti.

Neko, prije pet godina, bili su veliki prijatelji gotovo nerazdruivi. Onda se to prisno prijateljstvo odjednom okonalo. Kad bi se sada susreli u drutvu, samo bi se Dorian Gray smjekao, ali Alan nikada.

To bijae neobino darovit mlad ovjek, iako nije imao pravoga smisla za
111 112

Tintoretto (zapravo Jacopo Eobusto 15181594) venecijski slikar, ak Tizianov, (Prev.) Obelisk to ga je Napoleon dao dopremiti iz Egipta i postaviti u Parizu, na Place de la Concorde. (Prev.) 113 Monstre charmant draesno udovite. (Prev.)

umjetnost, a ono malo razumijevanja to je imao za ljepotu poezije, imao je zahvaliti samo Dorianu Grayu. Znanost bijae njegova najvea strast. U Cambridgeu je velik dio vremena provodio radei u laboratoriju i poloio je ispit iz prirodnih znanosti s izvrsnim uspjehom. I doista, on se i sada bavio kemijskim istraivanjima, te je imao svoj laboratorij, u kojem bi po cio dan radio iza zakljuanih vrata, na veliku alost svoje majke, koja je vrue eljela da kandidira za parlament, te je imala neke nejasne predodbe da je kemiar ovjek koji izrauje lijekove po lijenikovu receptu. Ne to je ipak bio i izvrstan muziar, te je svirao violinu i glasovir bolje od mnogih amatera. I ba ih je glazba zapravo zbliila glazba i ona neobjanjiva privlanost kojom kao da je Dorian djelovao na druge kad je god to htio, a esto i sasvim nesvjesno. Upoznali su se jedne veeri kod Lady Berkshire, kad je kod nje svirao Rubinstein,114 a poslije toga ljudi bi ih esto viali zajedno u Operi i na svim dobrim koncertima. Osamnaest mjeseci trajalo je njihovo prisno prijateljstvo. Campbell je gotovo sve slobodno vrijeme provodio u Selby Royalu ili u Dorianovoj kui i Grosvenor Squareu. Za nj, kao i za mnoge druge, Dorian Gray bijae prototip svega to nas u ivotu oarava i zadivljuje. Jesu li se posvaali ili nisu, to nitko ne bi znao rei. No ljudi su primijetili da bi jedva i progovorili koju rije jedan s drugim kad bi se gdje susreli, i da je Campbell naputao svako drutvo tek to bi se Dorian pojavio. A i promijenio se pokatkad je bio vrlo melankolian, a inilo se da je gotovo sasvim zanemario glazbu; nikada vie nije svirao, a kad bi ga zamolili da svira, ispriavao bi se kako je i suvie zaposlen znanstvenim radom te nema vremena da vjeba. A to doista bijae istina. Svakim je danom pokazivao sve vee zanimanje za biologiju, a njegovo se ime jedanput ili dvaput spominjalo po znanstvenim asopisima u vezi s nekim neobinim eksperimentima.

Toga je ovjeka Dorian Gray sada iekivao. Svakog je asa pogledao na sat. I
114

Anton Rubinstein (18291894) ruski pijanist i kompozitor. (Prev.)

dok su minute tako prolazile, njegovo je uzbuenje bivalo sve vee. Napokon ustade, te se ushoda po sobi, nalik na lijepu zvjerku u kavezu. Pravio je velike korake, a u njegovu dranju kao da je bilo neto pritajeno. U rukama je osjeao neku udnovatu studen.

Ta je neizvjesnost postajala nesnosna. Vrijeme kao da je puzeki odmicalo olovnotekim nogama, dok njega samog kao da su olujne vjetrine bacale na rub peine crna ponora ili kakve bezdane provalije. A on je znao to ga ondje eka, i gotovo da je to i vidio, te je ceptei od groze vlanim rukama zatiskivao upaljene one kapke, kao da bi htio samom mozgu oduzeti vid i zjenice utisnuti duboko u one duplje. Ali nita nije pomoglo. Mozak se tovio svojom vlastitom hranom, a mata, izvitoperena jezom, savijala se od bola kao iv stvor, plesala kao nakazna marioneta u kakvoj vaarskoj atri, kesila se svaki as kroz neku drugu obrazinu. A zatim, odjednom, kao da je Vrijeme stalo. Da, doista: onaj slijepi stvor koji je teko disao, vie nije puzao i, poto je Vrijeme sada bilo mrtvo, strane misli sunue na nj, iskopae iz groba odvratnojezivu budunost i bacie je preda nj. I on je zurio u tu budunost, i skamenio se od uasa.

Napokon se otvorie vrata, te ue njegov sluga. On ga pogleda staklenim oima.

Gospodin Campbell, milostivi gospodine ree momak.

Uzdah olakanja prijee preko Dorianovih sasuenih usana, i obrazi mu se opet zarumenjee.

Francis, uvedite ga odmah. Osjeao je da je ponovo bio onaj stari Dorian. Nestade kukavtine koja bjee njime ovladala.

Sluga se pokloni te izie. Doas ue Alan Campbell, a izgledao je vrlo ozbiljan i

blijed, to bljei jer mu je kosa bila crna poput uglja, a obrve tamne.

Alane, lijepo je to od vas! Hvala vam to ste doli.

Bio sam odluio da nikad vie ne stupim preko praga vae kue, Gray. No vi ste mi pisali da je to pitanje ivota i smrti. Glas mu bjee tvrd i hladan. Govorio je polako i odmjereno. Neki je prezir izbijao iz njegovih otrih i pronicavih oiju, kojima je netremice gledao u Doriana. Obje je ruke i dalje drao u depovima astrahanske bunde, i kao da nije ni primijetio ruke koju mu je prijatelj pruio na pozdrav.

Da, Alane, to je pitanje ivota i smrti, i ne samo za jednu osobu. Sjednite.

Campbell sjede za stol, a Dorian se smjesti nasuprot njemu. Pogledi se dvojice mukaraca sukobie. U Dorianovu pogledu bilo je beskrajne samilosti. Znao je kako je strano to to e sada uiniti.

asak je vladao muan tajac, a zatim se nagnu naprijed i ree sasvim mirno, ali paljivo motrei utisak svoje rijei na licu ovjeka po kojega je bio poslao:

Alane, u zakljuanoj sobi i najgornjem katu ove kue za stolom sjedi mrtav ovjek. Ima ve deset sati otkako je mrtav. Ne miite se i ne gledajte me tako. Tko je taj ovjek, zato je umro i kako je umro, to se vas nita ne tie. Vi morate samo da ...

Dosta, Gray. Nita vie ne elim znati. I mene se ne tie da li je sve to istina to ste mi sada rekli, ili nije. Najodlunije odbijam da budem umijean u va ivot. Zadrite svoje grozne tajne za se. One me vie nimalo ne zanimaju.

 Alane, one e vas morati zanimati. Ova e tajna morati da vas zanima. Meni vas je strano ao, Alane, ali ne mogu na ino. Vi ste jedini ovjek koji je kadar da mi pomogne. Prisiljen sam da vas umijeam u tu stvar. Nemam drugog izlaza. Alane, vi se bavite prirodnim znanostima. Vi se razumijete u kemiju i sline stvari. Ve ste vrili takve eksperimente. Evo to vam je initi: da unitite ono mrtvo tijelo tamo gore, da ga unitite tako da ne ostane ni traga od njega. Nitko nije vidio toga ovjeka da je uao u kuu. tovie, svi misle da je on sada u Parizu. Proi e nekoliko mjeseci prije nego to e primijetiti da je nestao. A kada to primijete, ovdje se ne smije nai ni najmanji trag. Alane, vi morate njega, i sve to njemu pripada, pretvoriti u pregrt pepela to ga mogu rasuti.

Doriane, vi ste poludjeli.

O, samo sam ekao da me nazovete Dorianom.

Vi ste poludjeli, velim vam poludjeli ste, kad moete zamisliti da u i prstom maknuti da vam pomognem. Da, poludjeli ste, kad mi moete priznati tu strahotu. Ma to to bilo, ja neu ni da ujem za tu stvar. Zar mislite da u radi vas staviti na kocku svoj dobar glas? to se mene tiu vai sotonski poslovi?

Alane, taj je ovjek poinio samoubojstvo.

To mi je drago. Ali tko ga je natjerao na to? Bit e da ste vi to skrivili.

Odbijate li da to uinite za me?

Razumije se da odbijam. Neu ni da ujem za tu stvar. to je meni stalo do toga da se vi osramotite. Drugo niste ni zasluili. Ja se ne bih ni najmanje alostio da vas vidim obeaena, javno obeaena. Kako se samo usuujete

da ba mene od svih ljudi na svijetu umijeate u tu grozotu? Mislio sam da bolje poznajete ljudske karaktere. Bit e da vas va prijatelj, lord Henry Wotton nije mnogo pouavao filozofiji, iako ste mnogo ta od njega nauili. Nita me nee nagnati da uinim samo jedan korak za vas. Niste se obratili na pravog ovjeka. Traite od kojeg svojeg prijatelja da vam pomogne, a ne od mene.

Alane, tu je umorstvo posrijedi. Ja sam ga ubio. Vi i ne slutite koliko sam zbog njega prepatio. Ma kako sada izgledao moj ivot, taj je ovjek vie od jadnoga Harryja utjecao na me da postanem takav kakav sam sada, i da me upropasti. Moda on to nije htio, ali je uinak isti.

Umorstvo! Boe mili, Doriane, zar ste ve tako duboko pali? Ja vas neu odati. Ja se time ne bavim. Uostalom, uhvatit e vas i bez moga upletanja. Nitko ne izvri zloin a da pritom ne poini kakvu pogreku. Bilo kako bilo, ja ne elim biti u to upleten.

Pa ipak morate biti u to upleteni. ekajte samo asak i sluajte to u vam rei. Samo sluajte, Alane. Ja od vas traim samo to da izvrite neki znanstveni eksperiment. Vi posjeujete bolnice i mrtvanice, a sve one jezovite stvari to tamo inite, ne mogu vas potresti. Ako biste vidjeli ovoga istog ovjeka gdje u nekoj stranoj dvorani za seciranje ili u u mekom smrdljivom laboratoriju lei na metalnom stolu sa ljebovima, koji slue za otjecanje krvi, vi biste ga promatrali kao izvrstan materijal za svoje pokuse. Nijedna dlaica na glavi ne bi vam se najeila. I ne bi vam mi na um palo da inite neko zlo. Ba naprotiv, bili biste uvjereni kako vrite neku veliku znanstvenu misiju za ovjeanstvo, ili kako uveavate ljudsko znanje, ili kako zadovoljavate intelektualnu elju za znanjem, ili to slino. Ja od vas traim samo to to ste i prije toliko puta inili. A unititi jedan le mora doista biti manje strano od toga to vi obino inite. I ne zaboravite da je taj le dokazni materijal protiv mene. Ako ga pronau,

izgubljeni sam; a posve je sigurno da e ga pronai ako mi vi ne pomognete.

Ja ne osjeam ni najmanju elju da vam pomognem. Vi kanda to zaboravljate. Mene se itava ta stvar uope ne tie. Ja u to ne ulazim.

Alane, zaklinjem vas. Ta pomislite samo u kakvu sam poloaju. Upravo maloas, prije nego to dooste, umalo se nisam onesvijestio od straha. Moda ete i vi jednog dana osjetiti takav strah. Ali ne! Ne mislite na to. Gledajte sve to sa isto znanstvenog stajalita. Vi ne ispitujete odakle dolaze ona mrtva tjelesa na kojima vrite svoja istraivanja. Pa nemojte ni sada nita pitati. Ionako sam vam ve previe rekao. Ali vas kumim i preklinjem, uinite to to vas molim! Alane, jednom smo bili prijatelji!

Ne govorite o onim danima, Doriane, koji su zauvijek mrtvi.

Ali mrtvi ponekad ostaju. Onaj ovjek tamo gore nee otii. Sjedi za stolom, pognute glave i ispruenih ruku. Alane, Alane! Ako mi ne pomognete, upropaten sam. Alane, ta mene e objesiti! Zar ne shvaate? Objesit e me za ono to sam uinio.

Nema nikakova smisla da produimo tako. Ja najodlunije odbijam da bilo to poduzmem u toj stvari. Prava je ludost to vi to od mene traite.

Vi odbijate?

Da.

Preklinjem vas, Alane.

 Uzalud!

U oima Doriana Graya ponovo sinu onaj samilosni pogled. Zatim isprui ruku, dohvati komad papira i napisa neto. Proita dvaput to je napisao, pomno savi papir i turnu ga preko stola. Nato ustade i prie prozoru.

Campbell ga u udu pogleda, zatim uze papir i rastvori ga. Dok je itao, lice mu problijedje sablasno, i on nemono klonu. Obuze ga straan osjeaj slabosti. Bilo mu je kao da mu srce u nekom praznom prostoru bije, bije tako snano kao da e se samo ubiti.

Poslije dvije-tri minute stravine utnje, Dorian se okrenu, prie mu i stade iza njega, stavivi mu ruku na rame.

Meni vas je silno ao, Alane promrmlja no vi ste me na to prisilili, i ja ne mogu birati. Ve sam napisao pismo. Evo ga. Vidite li adresu? Ako mi ne pomognete, morat u ga poslati. Ako mi ne pomognete, doista u ga poslati. A vi znate to e onda biti. No vi ete mi pomoi. Sada mi vie ne moete to odbiti. Nastojao sam vas potediti. Budite pravedni i priznajte da je tako. Bili ste nepristupani, grubi i uvredljivi. Postupali ste sa mnom, kako se jo nitko nije usudio sa mnom postupati barem ne iv ovjek. I sve sam podnio. No sada je kucnuo as kada ja odreujem uvjete.

Campbell sakri lice rukama; podie ga jeza.

Da, sada je na mene red da odreujem uvjete. Alane. I vama su oni ve poznati. Stvar je sasvim jednostavna. De, nemojte se toliko uzbuivati. Nema druge, stvar se mora izvriti. Pogledajte stvari ravno u oi i izvrite je.

Campbell zastenja i sav se strese. Kucanje sata na kaminskoj polici njemu se inilo kao da mu Vrijeme rastvara u atome samrtnike strave, od kojih je svaki bio prebolan da ga podnese. Osjeti kao da mu eljezni obru polagano stee elo, i kao da je na nj ve pala sramota koja mu je prijetila. Ruka na njegovu ramenu bila je olovno-teka. To se ne da podnijeti. Bilo mu je kao da e ga ta ruka zdrobiti.

No, Alane, morate odmah stvoriti odluku.

Ja to ne mogu uiniti odvrati mehaniki, kao da su rijei kadre da promijene njegov poloaj.

Morate. Ne moete birati. Ne oklijevajte.

asak je kolebao.

Ima li gore u sobi kakva pe?

Da. Plinska pe s azbestom.

Morat u kui da uzmem neke stvari iz laboratorija.

Ne, Alane, ne smijete napustiti ovu kuu. Napiite sve to vam je potrebno na arak papira, i moj e sluga uzeti kola i donijeti stvari.

Campbell napisa nekoliko redaka, pritisnu posuilo na papir, a na omotu stavi adresu svoga pomonika. Dorian uze listak i proita ga paljivo. Nato pozvoni, preda ga sluzi te mu naredi da se to prije vrati sa zatraenim stvarima.

Kad se vrata predsoblja zatvorie, Campbell se nervozno tre, ustade i prie kaminu. Tresao se kao u nekoj groznici. Gotovo dvadeset minuta nijedan ne progovori ni rijei. Neka je muha zujala po sobi, a tiktakanje sata odzvanjalo kao udarci ekia.

Kada je na satu izbilo jedan, Campbell se okrenu i gledajui u Doriana Graya primijeti kako mu se oi orosie suzama. U tom istom i plemenitom izraaju njegova tuna lica bilo je neto to je raspaljivalo njegov bijes.

Vi ste podlac bez stida i srama! promrsi gnjevno.

Tiho, Alane, vi ste mi spasili ivot nato e Dorian.

Va ivot? Svemogui boe, kakav je to ivot? Padali ste sve dublje iz poroka u porok, a naposljetku ste dotjerali do ubojstva. Prisilili ste me da sada moram uiniti to to od mene traite, no na va ivot pritom uope i ne pomiljam.

Ah, Alane smrmlja Dorian te uzdahnu volio bih da osjeate samo tisuuti dio saaljenja to ga ja osjeam prema vama. Jo dok je govorio, okrenu se i pogleda u vrt. Campbell mu na to i ne odgovori.

Poslije jedno desetak minuta ou se kucanje na vratima, te ue sluga nosei poveliku krinju od mahagonijeva drveta s kemikalijama i velik kotur eline i platinske ice s dvije eljezne spone udnovata oblika.

Da ostavim stvari ovdje, milostivi gospodine? upita Campbella.

Da odvrati Dorian i ao mi je, Francis, ali vas moram jo nekamo

poslati. Kako se zove ovjek u Richmondu koji Selby opskrbljuje orhidejama?

Harden, milostivi gospodine.

Da Harden. Morate odmah u Richmond, te osobno potraiti Hardena i rei mu neka nam poalje dvaput toliko orhideja nego to sam naruio, i to po mogunosti to vie bijelih. Dan je lijep, Francis, a Richmond je zgodno mjestance, inae vas ne bih namuio tim putovanjem.

Ne smeta nita, milostivi gospodine. U koliko da se vratim?

Dorian pogleda Campbella.

Kako e dugo trajati va eksperiment, Alane? upita ga mirno i ravnoduno. Nazonost tree osobe kao da ga je osobito ohrabrila.

Campbell se namrti i ugrize za usne.

Otprilike pet sati glasio je njegov odgovor.

Onda, Francis, imate dovoljno vremena, te se moete vratiti u est i po. Ali poekajte: spremite mi jo odijelo da se preobuem. A naveer ste slobodni. Neu veerati kod kue, pa mi neete biti potrebni.

Hvala, milostivi gospodine ree momak te izie.

A sada, Alane, ne smijemo asiti ni asa. Kako je teka ta krinja! Ja u vam je ponijeti, a vi ponesite ostale stvari. Govorio je vrlo brzo i zapovjednim glasom. Campbell osjeti kako je Dorian njime ovladao. Zajedno izioe iz sobe.

Kada se uspee na najvie odmorite, Dorian izvadi klju i okrenu ga u bravi. Zatim zastade. Pogled mu se uznemirio. Obuze ga groza te proapta:

Bojim se da ne mogu ui, Alane.

To mi je svejedno. Ja vas ne trebam odvrati Alana hladno.

Dorian odkrinu vrata i pritom ugleda iskreveljeno lice na slici obasjanoj suncem. Pred njom je na podu leao strgnuti zavjes. Sjeti se kako je prole noi prvi put zaboravio pokriti sudbonosno platno, i ve htjede jurnuti naprijed, kadli sav prestravljen ustuknu.

Kakve su se to strane kapi rosile, crvene i blistave, na rukama, kao da se platno znojilo krvavim znojem? Kako je to bilo grozno! U tom asu njemu se to inilo mnogo groznijim od one tihe spodobe, za koju je znao da jo uvijek zgrbljena sjedi za stolom, a njena groteskno iskrivljena sjena na uprljanom sagu svjedoila je da se ta spodoba nije makla, nego je ostala na istom mjestu gdje ju je ostavio.

Uzdahnu duboko te rastvori vrata malo jae, i naglo ue poluzatvorenih oiju i okrenute glave, vrsto odluivi da i ne pogleda mrtvaca. Onda se nagnu, dohvati zlaanogrimizni zavjes i baci ga preko slike.

Zatim stade; od straha se ne smjede okrenuti, nego poe razgledavati zamrene are bogatoga tkiva pred sobom. uo je kako je Campbell unio teku krinju, eljezne spone i ostale stvari, koje su mu morali donijeti da bi mogao izvriti svoj strani posao. I on se u udu pitao da li su se Alan i Basil Hallward neko poznavali, a ako jesu kakvo su miljenje imali jedan o drugome.

 Ostavite me sada nasamo ou neki strogi glas za sobom.

On se okrenu i pobjee iz sobe, jedva svjestan prizora to mu se naas ukazao: tijelo je mrtvaca bilo zabaeno unatrag, i Campbell je zurio u to lice to se caklilo utim sjajem. Silazei niza stepenice, uo je kako se klju u bravi okrenuo.

Bilo je ve davno prolo sedam sati kad se Campbell vratio u knjinicu. Bio je blijed, ali savreno miran.

Uinio sam to ste od mene traili promrmlja a sad zbogom. I da se nikad vie ne vidimo.

Dorian samo ree:

Vi ste me spasili od propasti, Alane. Nikada vam to neu zaboraviti.

Tek to je Campbell otiao, on ode gore. U sobi je strano vonjalo po salitrenoj kiselini. Ali prilike koja je prije sjedila za stolom, bijae nestalo.

XV POGLAVLJE

Iste veeri, u osam i p, lakaji koji isu se duboko klanjali, uvedoe Doriana Graya, koji bijae najpomnije odjeven, s velikom kiticom Parma-ljubica u zapuku, u salon lady Narborough. U glavi mu je umjelo od bolova razdraenih ivaca te je bio sav uzbuen, ali njegove kretnje, kad se nagnuo nad rukom

domaice, bile su kao uvijek neusiljene i draesne. Moda ovjek nikada ne izgleda tako miran i siguran kao u trenucima kada mora glumiti neku ulogu. I doista, nitko tko je te veeri promatrao Doriana Graya, ne bi pomislio kako je proivio tragediju to je ba tako strana kao ma kakva tragedija naih dana. Ta oni njeni prsti valjda ne bi bili kadri pograbiti no da ubiju ovjeka, niti je bilo vjerovati da bi one nasmijane usne mogle huliti na boga i prokleti sve to je dobro i plemenito. A i on sam nije se mogao dosta nauditi svome sigurnom i nehajnom vladanju, te je naas ivo osjetio jezovitu slast svoga dvostrukog ivota.

Tu se nalo na okupu malo drutvance, ljudi koje je lady Narborough na brzu ruku bila pozvala; a ona sama bijae vrlo bistra ena, s ostacima doista izrazite runoe, kako je lord Henry esto znao da se o njoj izraava. Pokazala se kao vanredna ena jednog od naih najdosadnijih ambasadora, i poto je dolino sahranila svoga mua u mramornom mauzoleju, to ga je dala sagraditi po svojim nacrtima, a svoje keri poudala za neku bogatu, ve postariju gospodu, ona se sada sva podavala uitku francuskih romana, francuske kuhinje i francuskog esprita, kad bi joj se za to pruila prilika.

Dorian bijae jedan od njenih osobitih ljubimaca, kojemu je uvijek govorila kako joj je neobino drago to se nije s njim upoznala u svojim mladim danima. 'Pouzdano znam, dragi moj, da bih se bila ludo u vas zaljubila', obiavala je rei, 'te bih za vas bila kadra sve uiniti. Sva je srea to onda jo nitko nije pomiljao na vas. No u ono vrijeme ene nisu poinjale ludosti, i jedva da mi se pruila prilika za najnevinija ljubakanja. Meutim, to je krivica lorda Narborougha. Bio je strano kratkovid, pa kakvo mi je to zadovoljstvo varati mua koji nikada nita ne primijeti?'

Te su veeri njeni gosti bili prilino dosadni. Stvar je bila u tome kako je to

objasnila Dorianu, skrivajui se iza jako otrcane lepeze da joj je sasvim neoekivano dola u pohode jedna od njenih udatih keri, a da nesrea bude jo vea dovela je i mua. Dragi moj, aptala je Dorianu, po mom miljenju to nije nimalo lijepo od nje. Ja ih dodue posjeujem svakog ljeta nakon svog povratka iz Homburga,115 no stara ena poput mene mora se gdjekad malo nauiti svjeeg zraka, a osim toga ja ih malo prodrmam, te onda opet ivnu. Ne moete ni zamisliti kakvim ivotom oni tamo ive. Kao pravi pravcati seljaci. Ustaju rano, jer imaju mnogo posla, a lijeu rano, jer imaju tako malo o emu da misle. U cijelom tom kraju ljudi ne pamte da se dogodio kakav skandal jo od vremena kraljice Elizabete i prema tome svi, tek to poveeraju, odmah zaspu. No ja vas neu posjesti ni kraj njega ni kraj nje; sjedit ete kraj mene i zabavljati me.

Dorian smrmlja nekoliko rijei laske te se poe ogledavati oko sebe. Da, doista; drutvo je bilo vrlo dosadno. Dvojicu od gostiju nikada dotad nije ni vidio; a inae su tu bili Ernest Harrowden, jedan od onih sredovjenih mediokriteta na koje tako esto nailazimo u londonskim klubovima, koji, istina, nemaju neprijatelja, ali ih prijatelji ba nikako ne podnose; pa Lady Roxton, napirlitana ena kukasta nosa, kojoj je bilo oko etrdeset i pet godina, i koja je uvijek nastojala da se kompromitira, ali je bila toliko neobino runa da na njeno najvee razoaranje nitko nikada nije shvatio ozbiljno ni cigle rijei, izreene protiv nje; zatim gospoa Erlynne, ena nametljiva, nitko i nita, koja je draesno vrskala i imala vatrenoriu kosu; onda lady Alice Chapman, kerka domaice, neukusno odjevena seljakua, s onim karakteristinim engleskim licem koje, jedanput vieno, zauvijek iezne iz naeg pamenja; i njen suprug, zadriglo stvorenje rumena lica s bijelim zaliscima, koji poput mnogih njegova soja ive u uvjerenju da pretjerana veselost moe nadomjestiti potpuni
115

Homburg kupalite u Taunusu (Njemaka). (Prev.)

nedostatak misli.

Gotovo je poalio to je doao, kadli lady Narborough, pogledavi u veliki sat od pozlaene bronce, koji se svojim neukusnim oblikom isticao na kaminskoj polici, ukraenoj svijetloljubiastom draperijom uskliknu:

Grozan je lord Henry Wotton, to tako kasno dolazi! Jutros sam mu, onako na sreu, poslala poruku, i on mi je zasigurno obeao da me nee razoarati.

Tjeila ga misao da e se Henry pojaviti, i kada se vrata otvorie i on ou njegov priguen melodini glas gdje ljupko lae, ispriavajui se to nije mogao prije doi, odjednom se udobrovolji.

Ali za veerom ipak nije mogao nita okusiti. Odnosili su ispred njega jelo za jelom a da nije ni dotakao tanjur. Lady Narborough neprestance ga je grdila, jer je smatrala da je to 'uvreda za jadnoga Adolphea, koji je taj menu osobito za vas spremio', a lord Henry bi ovda-onda pogledao u nj preko stola, udei se to je tako utljiv i rastresen. Sluga bi mu od vremena do vremena napunio au ampanjcem. Ispijao je naglo au, a ipak se inilo da je sve edniji. Doriane naposljetku ree lord Henry, kad su servirali chaud-froid116 to vam je veeras? Vi kao da ste vrlo loe raspoloeni?

Sve mi se ini da je zaljubljen prihvati lady Narborough a boji se da mi to prizna kako ne bih postala ljubomorna. ovjek je potpuno u pravu, jer ja bih doista bila ljubomorna.

Draga lady Narborough promrmlja Dorian smijeei se ja ve tjedan

116

Chaud-froid piletina u eleu. (Prev.)

dana nisam zaljubljen stvarno, otkako je madame de Ferrai otputovala iz Londona.

Kako se vi mukarci moete zaljubiti u takvu enu! povika stara dama. To ja zbilja ne razumijem.

To je samo stoga, lady Narborough, jer nas ona podsjea na vas kada bijaste jo djevojica priklopi lord Henry. Ona je jedina veza izmeu nas i vaih kratkih djevojakih haljina.

Ona nimalo ne podsjea na moje kratke haljinice, lorde Henry. Ali se ja vrlo dobro sjeam nje kako je prije trideset godina izgledala u Beu, i kako je onda bila dcollete.117

Ona je i sada dcollete odvrati on te dohvati jednu maslinu svojim dugim tankim prstima a kada je vrlo elegantno odjevena, nalik je na edition de luxe118 kakva loeg francuskog romana. Ona je zbilja divna i puna iznenaenja. Njen je talent za obiteljsku privrenost izvanredan. Kada joj umrije trei mu, kosa joj od puste tuge posta sasvim zlatno-plava.

Ta zar vas nije stid, Harry! kliknu Dorian.

To je vrlo romantino objanjenje zasmija se domaica. Samo rekoste, trei mu, lorde Henry! Valjda ne mislite da je Ferrol etvrti?

Ba tako, lady Narborough.

117 118

Dcollettedekoltirana; ovdje: igra rijeima, jer dcollette iznai i lascivan, razuzdan. (Prev.) Edition de luxe divot-izdanje. (Prev.)

 Ne vjerujem vam ni rijei.

Pa, pitajte gospodina Graya. On vam je jedan od njenih najintimnijih prijatelja.

Je li istina, gospodine Gray?

Ona me uvjerava da je tako, lady Narborough odgovori Dorian, Pitao sam je da li poput Margarete od Navare nosi balzamirana srca svojih mueva o pojasu, ali mi ree da ne nosi, jer nijedan od njih nije imao srca. etiri mua! asna rije, to je trop de zle.119 A ja joj rekoh trop de d'audace120 nato e Dorian.

O, dragi moj, ona ima dovoljno smjelosti za sve. A kakav je ovjek taj Ferrol? Ja ga ne poznajem.

Muevi vrlo lijepih ena pripadaju klasi zloinaca odslovi lord Henry i srknu malo vina.

Lady Narborough lako ga udari lepezom.

Lorde Henry, ja se nimalo ne udim to se sav svijet tui da ste zao ovjek.

A koji svijet? upita lord Henry te se namrti. Bit e da je to onaj budui

119 120

Trop de zle suvie uporno. (Prev.) Trop d'audace suvie smjelo. (Prev.)

svijet, jer s ovim svijetom ivim u najboljoj slozi.

Svi mi znanci vele da ste vrlo zao ovjek uskliknu stara dama i stade vrtjeti glavom.

Lord Henry naas se uozbilji.

Upravo je strano ree naposljetku kako dandanas ljudi govore za naim leima stvari, koje su u cijelosti istinite.

Zar nije nepopravljiv? povika Dorian nagnuvi se naprijed.

Nadam se da jest nasmija se domaica. Ali doista, ako vi svi tako ludo oboavate gospou de Ferrol, morat u se i ja ponovo udati da bih opet dola u modu.

Vi se nikad vie neete udati, lady Narborough utae se u rije lord Henry. Bili ste i suvie sretni, Kada se ena po drugi put udaje, ona to ini samo zato to joj je prvi mu bio odvratan. A kad se mukarac po drugi put oeni, to je stoga to je oboavao svoju prvu enu. ene kuaju svoju sreu, a mukarci je stavljaju na kocku.

Narborough nije bio savren mu povika stara dama.

Da je bio savren, ne biste ga voljeli, draga lady Narborough priklopi lord Henry. ene nas vole radi naih mana. Ako ih imamo u dovoljnoj mjeri, sve nam prataju, ak i nau duhovitost. Bojim se da me poslije toga to sam rekao, vie neete pozivati na veeru, lady Narborough, ali rekoh vam ivu istinu.

 Naravno, da je istina, lorde Henry. Kada vas mi ene ne bismo voljele radi vaih mana, to biste vi onda? Nikad se nijedan od vas ne bi oenio. I vi biste bili jalovo drutvance nesretnih neenja. Ali vi se ni onda ne biste mnogo promijenili. Dan-danas, muevi ive kao neenje, a neenje kao muevi. Fin de siecle121 - smrmlja lord Henry. Fin du globe122 uskoi domaica.

Volio bih da je fin du globe prihvati Dorian uzdahnuvi. ivot je veliko razoaranje.

Ah, dragi moj uskliknu lady Narborough navlaei rukavice neete valjda rei da ste iscrpli ivot. Kada to kae mukarac, onda se zna da je ivot iscrpao njega. Lord Henry vrlo je zao ovjeik, a i ja kadikad zaelim da sam i ja bila takva. No vi ste stvoreni da budete dobri, jer tako dobro dobro izgledate. Moram vam nai neku lijepu enu. Lorde Henry, ne mislite li i vi da bi se gospodin Gray morao oeniti?

Ja mu to uvijek govorim, lady Narborough odslovi lord Henry te se pokloni.

E, kad je tako, treba se potruditi da mu naemo zgodnu enicu. Noas u paljivo prelistati Debrett,123 pa ispisati imena svih mladih dama koje bi mogle doi u obzir.

Fin de sicle konac stoljea; oznaka za sumorne, boleivo-profinjene pojave u pjesnitvu, umjetnosti i modi potkraj 19. st. (Prev.) 122 Fin du globe konac svijeta. (Prev.)
123

121

Debrett almanah rodoslovlja svih engleskih plemikih obitelji. (Prev.)

 Hoete li prepisati i njihove godine roenja, lady Narborough? upita Dorian.

Dakako, i njihove godine roenja, ali moda s malim preinakama. Samo se ni u emu ne smijemo prenagliti. elim da to bude ono to Morning Post naziva skladan brak, tako da oboje budete sretni.

Kakve sve besmislice ljudi govore o sretnim brakovima! uskliknu lord Henry. Mukarac moe biti sretan sa svakom enom, sve dok je ne voli.

Ah, kakav ste vi cinik! povika stara dama, odgurnuvi stolicu natrag i klimnuvi glavom lady Ruxton. Morate uskoro opet k meni na veeru. Vi djelujete na me kao divno sredstvo za jaanje, koje mi vie prija od onoga to mi prepisuje sir Andrew. Samo mi morate rei kakvi su vam ljudi po volji. Htjela bih da se ovdje okupi divno drutvance.

Volim mukarce koje eka lijepa budunost, i ene koje imaju prolost odvrati on. Ili moda mislite da bi se na taj nain skupilo iskljuivo ensko drutvo?

Sve se bojim da ste u pravu zasmija se ona ustajui. O, lady Ruxton, molim vas po sto puta da mi oprostite nastavi nisam primijetila da jo niste popuili svoju cigaretu.

Nita, nita, lady Narborough. Ja ionako odvie puim. Ubudue morat u smanjiti broj cigareta.

Nemojte, molim vas, lady Ruxton javi se lord Henry. Umjerenost je kobna stvar. 'Dovoljno' to je kao obian objed, i samo je 'vie nego dovoljno'

prava gozba.

Lady Ruxton radoznalo ga pogleda.

Nekog popodneva morate doi k meni da mi to objasnite, lorde Henry. Vaa teorija kao da je vrlo privlana promrmlja te dostojanstveno napusti sobu.

A sada budite tako dobri da se odvie ne zabrbljate o svojoj politici i svojim skandalima oglasi se lady Narborough s vrata inae emo se gore zacijelo poupati.

Mukarci se nasmijae, a gospodin Chapman sveano se die s donjeg kraja stola te prie elu stola. Dorian Gray promijeni mjesto i sjede do lorda Henryja. Gospodin se Chapman vrlo glasno raspria o politikoj situaciji u parlamentu. Buno je ismijavao svoje protivnike. Rije doktrinar124 rije koja je strah i trepet za britanski duh izbijala je od vremena do vremena iz njegova grohota. estoput bi ponovio prednji slog neke rijei, i to mu je sluilo kao govorniki ukras. Na kule Misli izvjesio bi Union Jack.125 Priroenu glupost rase koju je on prostosrdano nazivao zdravim engleskim razumom prikazivao je kao pravi bedem Drutva.

Lordu Henryju oko usana zatitra lak osmijeh; okrenu se i pogleda Doriana te ga upita:

Osjeate li se bolje, dragi mladiu? Za vrijeme veere izgledali ste vrlo loe.

Meni je sasvim dobro, Harry. Samo sam umoran, i to je sve.

124 125

Doktrinar teoretiar, pedant. (Prev.) Union Jack (junjen dek) britanska dravna zastava. (Prev.)

 Sino bijaste vrlo armantni. Mala je vojvotkinja bila upravo oarana. Ree mi da e doi u Selby.

Obeala je da e doi dvadesetog.

Hoe li i Monmouth doi?

O da, Harry.

On mi je strano dosadan, gotovo isto toliko koliko i njoj. Ona je vrlo pametna, gotovo prepametna za jednu enu. Njoj nedostaje one neopisive draesti slabosti. Kip od zlata postaje jo vredniji kad stoji na glinenim nogama. Njene su noge ljepukaste, ali nisu od gline. Noice od bijela porculana, da tako kaemo: one su ve prole kroz vatru, a to vatra ne uniti, to ovrava. Ve je stekla mnoga iskustva.

Otkad je ve udata? upita Dorian.

itavu vjenost, uvjerava me ona. Prema plemikom kalendaru, bit e da je deset godina; ali deset godina s Monmouthom to je koliko i vjenost, ukljuivi tu i vrijeme. Tko e jo doi?

O, pa Willoughbyssevi, lord Rugby sa enom, naa domaica, Geoffrey Clouston, nae obino drutvo. Pozvao sam i lorda Grotriana.

On mi se svia primijeti Lord Henry. Mnogi ga ne vole, no meni se ini da ima mnogo arma. To to je pokatkad pretjerano elegantno obuen, nadoknauje time to je uvijek vanredno uljudan i duhovit. On predstavlja tip

vrlo moderna ovjeka.

Ne znam, Harry, hoe li moi doi. Moda e morati sa svojim ocem u Monte Carlo.

O, koliko nam muke esto zadaje obitelj! Nastojte da svakako doe. Uostalom, Doriane, sino ste nam vrlo rano pobjegli? Napustili ste drutvo jo prije jedanaest. to ste onda radili? Jeste li otili ravno kui?

Dorian baci brzo pogled na nj te se namrti. Ne, Harry ree naposljetku. Bilo je ve gotovo tri, kad sam doao kui.

Jeste li poli u klub?

Jesam odvrati, a zatim se ugrize za usne. Ne, nisam to htio rei. Nisam poao u klub. etao sam nasumce. Sada vie ne znam to sam radio ... Kalko ste radoznali, Harry? Uvijek biste htjeli znati to tko radi. A ja naprotiv uvijek nastojim zaboraviti, to sam radio. Vratio sam se kui u dva i p, ako ba morate znati tono vrijeme. Zaboravio sam da ponesem klju, pa mi je sluga morao otvoriti. Ako elite da to netko posvjedoi, pitajte njega.

Lord Henry slee ramenima.

Dragi mladiu, ta meni je to svejedno! Poimo gore u salon. Ne hvala, Harry, sada mi se ne pije sherry.126

126

Sherry panjolsko bijelo vino. (Prev.)

 Neto vam se desilo, Doriane. Recite mi to je. Ja vas veeras ne prepoznajem.

Ne brinite za me, Harry. Nekako sam razdraen i loe volje. Sutra ili prekosutra skoit u do vas. Ispriajte me kod lady Narborough, Ne idem gore. Idem kui. Moram kui.

U redu, Doriane. Nadam se da ete mi sutra doi na aj. I vojvotkinja e doi.

Nastojat u da doem, Harry odvrati Gray te izie iz sobe. Vozei se kui, opet osjeti onu stravu, za koju miljae da je priguio. Zbog pitanja to mu ga je lord Henry sluajno postavio, on se sav uznemirio, a elio je sauvati svoju hladnokrvnost. Trebalo je da uniti neke predmete koji su mu mogli postati opasni. Zgrozi se. Sama pomisao da ih se dotakne, bijae mu strana.

Pa ipak je to morao uiniti. To mu je bilo jasno, i poto je zakljuao vrata knjinice, otvori tajni pretinac u zidu, u koji bjee strpao ogrta i torbak Basila Hallwarda. U kaminu je gorjela jaka vatra. Stavio je jo jednu kladu. Smrad spaljene odjee i sagorjele koe bijae straan. Trebalo mu je tri etvrti sata dok je sve to spalio. Nakraju je osjetio kako ga hvata nesvjestica i munina, i poto je okadio sobu, spalivi nekoliko alirskih miriljivih svjeica u rupiavoj bakrenoj tavi, umije ruke i protrlja elo hladnim octom, koji je mirisao na mous.

Odjednom se tre. Oi mu udno sijevnue, i on stade nervozno griskati donju usnu. Izmeu oba prozora stajae velik florentinski ormar od ebanovine s intarzijama od bjelokosti i plavog lapisa. Gledao je taj ormar kao da je on iv i sposoban da ovjeka oara i ispuni stravom, kao da se u njemu pritajilo neto za im je hlepio i ega se grstio u isti mah. Poe bre disati. Osjeti kako je njime

ovladala bezumna udnja. Pripali cigaretu i odmah je baci. Oni mu se kapci spustie, te su mu duge trepavice gotovo dodirivale obraze. A on je netremice gledao samo u taj ormar. Napokon ustade s divana na kojemu je dosad leao, pristupi ormaru, otvori ga i pritisnu na tajnu oprugu. Malo po malo i pojavi se trougli pretinac. Instinktivno mu se prsti ispruie prema njemu, utonue i stegoe neki predmet. Bijae to kineska kutijica, pomno izraena od crna lakirana drveta, i kao oprhnuta zlatom, sa strane ukraena vijugavim arama, a na svilenim vrpcama visjela kristalna zrna i kianke od pletene metalne ice. On je otvori. U njoj leae neka zelena, svijetla, votana tvar, koja je teko i opojno mirisala.

Nekoliko je asaka oklijevao, a na licu mu lebdio udan i nepomian osmijeh. On se sav strese, mada je u sobi bilo vrue. Uspravi se i pogleda na sat. Bijae dvadeset minuta do dvanaest. Vrati kutijicu na svoje mjesto, zatvori ormar i poe u svoju spavau sobu.

Kada je s tornjeva pono odzvanjala metalnim zvucima kroz pomrinu, Dorian Gray, obuen sasvim priprosto, s rupcem oko vrata, neujno se iulja iz kue. U Bond Streetu nae hansom s jednim dobrim konjem. Zaustavi kola i tihim glasom ree koijau neku adresu.

ovjek odmahnu glavom i proguna:

To je suvie daleko Evo vam sovereign127 ree mu Dorian. A ako budete brzo vozili, dobit ete jo jedan.

127

Sovereign engleski zlatni novac; 1 liverterling. (Prev.)

 Pa dobro, milostivi gospodine odvrati ovjek za jedan sat eto nas tamo. Poto je gost uao u kola, koija, okrenu konja i zaprai prema rijeci.

XVI POGLAVLJE

Studena kia pone sipiti, a mutne uline svjetiljke sablasno mirkahu kroz izmaglicu koja se sputala. Krme su se upravo zatvarale, i nejasne se prilike mukaraca i ena naetie oko vrata u omanjim skupovima. Iz ponekih je gostionica dopirao straan smijeh, a u drugima se razlijegae lom i svaa i grdna psovka pijanaca.

Zavalivi se u kolima, sa eirom nabijenim duboko na elo, Dorian Gray je sumornih oiju promatrao bijedu i sramotu velegrada, a ovda-onda ponavljao rijei koje mu je lord Henry rekao prvog dana njihova poznanstva: 'Nita ne razgaljuje duu bolje od ul, kao to naim ulima samo dua moe pomoi'. Da, u tome je sva tajna. On je to esto pokuavao, pa e i sada pokuati. Ima jazbina u kojima se pui opijum i kupuje zaborav, jazbina strave i uasa, gdje se sjeanje na stare grijehe moe priguiti bezumljem novih opaina.

Mjesec je visio nisko nad obzorjem, nalik na utu lubanju. Ponekad bi golem oblak udovina oblika prelazio preko njega svojom dugom rukom te ga zaklanjao. Plinskih je svjetiljaka bivalo sve manje, a ulice postajale sve tjenje i mranije. Jedanput je koija zalutao, te se morao vratiti pol milje natrag. S konja se puila para dok je ljapkajui gacao kroz bare. Prozorii hansoma bijahu zapuhnuti koprenom sive pahuljaste magle.

'Nita ne razgaljuje duu bolje od ula, kao to naim ulima samo dua moe pomoi!' Kako mu je bruj tih rijei odzvanjao u uima! Njegova je dua doista bila nasmrt bolesna. Da li je istina da je samo ula mogu izlijeiti? Pala je nevina krv. Kakvom pokorom da se iskupi taj grijeh? Ah, za takav grijeh nije bilo iskupljenja; no mada nije bilo oprotenja, ipak je mogao nai zaborava, i on je vrsto odluio da sve zaboravi, da ugui i uniti taj osjeaj grijeha, kao to bi ovjek zgazio guju otrovnicu koja ga je ujela. Ta kakvo je pravo imao Basil da s njim onako razgovara? Tko ga je postavio da sudi drugima? Uprskao ga je stranim, uasnim rijeima, koje nitko iv ne bi otrpio.

Uporno i s mukom kotrljala se kola sve dalje i dalje, a njemu se inilo da sve sporije odmiu. Gurnu prozori i doviknu koijau da potjera bre. Strana udnja za opijumom poe ga daviti. Grlo mu gorilo, bijele se njene ruke grile. Kao da je pomahnitao, udarao je konja tapom. Koija se nato samo nasmija i oplete konja biem. Tada i on prsnu u smijeh, a koija uutje.

Put kao da se otezao u beskraj, a ulice bijahu nalik na crnu pauinu koja se trza pod kracima paukovim. Pusta je jednolinost postajala nepodnoljivom, i kada je magla zagustila, njega obuze strah.

Zatim su prolazili kraj osamljenih ciglana. Tu se magla bila prorijedila, te je mogao raspoznati udnovate, na bocu nalik sunice, iz kojih su izbijali naranasti, lepezasti plameni jezici. Dok su tako prolazili, zalaja pas, a negdje u daljini, u pomrini, ou se krik samotna galeba. Konj se spotae o neku izboinu kolomije, prope se i pojuri trkom.

Poslije malo vremena okrenue s glibovite ceste, te kola ponovo zakloparae po looj kaldrmi malih ulica. Gotovo svi prozori na kuama bijahu tamni, no tu i tamo vidjeli se fantastini obrisi iza osvijetljenih zastora. On ih je promatrao

radoznalo. Te su se silhuete kretale poput golemih lutaka a micale se kao ivi ljudi. Bile su mu mrske. U srcu mu uzavre potmuli bijes. Na jednom zaokretu ulice, s otvorenih vrata, neka ena vrisnu neto kretavim glasom, i dva mukarca tada trahu za kolima nekih sto metara. Koija ih je ibao biem.

Kae se da strast tjera nae misli da se vrte u krugu. I doista su izgrizene usne Doriana Graya jezovitom ustrajnou bez prestanka ponavljale one domiljate rijei o dui i ulima, dok nije u njima naao, takorei, potpuno objanjenje svoga raspoloenja, te mu je i sam razum povlaivao nalazei opravdanja za njegove strasti, koje bi i bez tog opravdanja ovladale njegovom udi. Iz stanice u stanicu njegova mozga provlaila se ista misao; a divlja udnja za ivotom, stranija od svih ljudskih pomamnih elja, ispunjae sve jaom snagom svaki ivac i svaku ilicu njegova tijela. I rugoba koja mu neko bijae tako odvratna jer je svim stvarima davala lik stvarnosti, sada mu je ba s tog istog razloga postala draga. Rugoba bijae sada za nj jedina stvarnost. Promukla graja, sav gnus jazbina raspomamljenost raskalaena ivota, pa i sama odurna pokvarenost kradljivca i zloinca bijahu u intenzivnoj stvarnosti dojmova jae proeti ivotom nego sve ljepote Umjetnosti i sanjalaka privienja Glazbe. Samo u toj rugobi mogao je nai zaborava. Tri dana samo i on e opet biti slobodan.

Koija najednom zaustavi kola pred mranim prolazom. Iznad niskih krovova zupastih, u skupu izgraenih dimnjaka kua strili su crni jarboli brodova. Odrpine bjeliaste magle visjele s krieva poput sablasnih jedara.

Ovdje negdje, zar ne, gospodine? ou hrapav glas kroz prozori.

Dorian se tre i pogleda oko sebe. Dobro je, odvrati pa brzo sie s kola, dade koijau obeanu napojnicu i krenu urna koraka prema keju. Tu i tamo

zasvijetlilo bi svjetlo na. krmi kakva velikog trgovakog broda. Svjetlost je podrhtavala i rasipala se na povrini lokava. Crven sjaj dopirao s broda koji je imao otploviti iz luke, a sada je krcao ugalj. Klizav plonik bijae nalik na mokru kinu kabanicu.

Dorian urno zakrenu nalijevo, osvrui se s asa na as da se uvjeri da ga tko ne prati. Nakon sedam-osam minuta stie do neke potleuice, koja se zbila izmeu dvije mrke radionice. U jednom od najgornjih prozora stajae svjetiljka. Zastade i na poseban nain pokuca.

Doas se po hodniku zaue koraci i kako netko skida lanac s vratnica. Vrata se tiho otvorie, i on ue, ne rekavi ni rijei zdepastoj nakaznoj spodobi, koja se, dok je prolazio, zgurila uza zid, u tmini. Udnu hodnika visio zelen dronjav zastor, njiui se u vjetru koji je za njim hrupio s ulice. Povue ga u stranu te ue u dugu nisku prostoriju, nalik na neku treerazrednu plesnu dvoranu. Po zidovima gorjeli jarki plamenovi plinske svjetlosti, kojih se odsjevi potmulo i nezgrapno odraavahu u ogledalima, upljuvanim od muha, njemu nasuprot. Uprljani reflektori od namrekana lima bijahu smjeteni iza njih, tvorei drhtave kolute svjetla. Pod bijae pokriven svijetloutom pilotinom, ovdje-ondje izgaenom u blatne lokve, a mjestimice se po njoj irili tamni koluti prosuta pia. Nekoliko se Malajaca skutrilo oko malog mangala i igralo se kotanim tantuzima,128 te su brbljajui pokazivali svoje bijele zube. Za stolom u uglu izvalio se neki mornar podnimljene glave, a pokraj anka, obojenog dreeim bojama, koji se protezao du cijeloga zida, stajahu dvije sparuene enske, podsmijevajui se nekom starom ovjeku, koji je s oitim gaenjem brisao rukave svoga kaputa. Misli da su ga spopali crveni mravi, smijae se jedna od njih, kada je Dorian Gray prolazio pored nje. Starac je prestravljeno pogleda i plaljivo zacvilje.
128

Tantuz novac (od lima ili celuloida) za obraunavanje u igri. (Prev.)

Udnu prostorije bile su male stepenice to su vodile u neku zamraenu odaju. Kad je Dorian jurnuo preko one tri klimatave stube, omami ga teki miris opijuma. Dubok disaj nadu mu grudi, a nosnice mu poudno zadrhtae. Kada je uao, mladi meke plave kose, ikoji je, nagnut nad nekom svjetiljkom, palio dugu tanku lulu, baci pogled na nj, te mu, kanda oklijevajui, kimnu glavom.

Vi ovdje, Adriane? doapnu mu Dorian.

Ta gdje bih inae bio? nujnim e glasom mladi. Nitko od drugova ne eli vie sa mnom razgovarati.

Mislio sam da ste otputovali iz Engleske?

Darlington nee nita poduzeti protiv mene. Moj je brat naposljetku ipak iskupio mjenicu. Ni George vie ne razgovara sa mnom ... Kao da je meni stalo do toga! dodade uzdahnuvi. Dok ovjek ima boga, ne treba mu prijatelja. Ionako, ini mi se, kao da sam ih imao i previe.

Dorian protrnu, a onda pogleda po grotesknim likovima, to su u najnevjerojatnijim poloajima leali po dronjavim strunjaama. Ta skvrena tjelesa, ta razjapljena usta, pa te izbuljene tupe i ugaene oi njega je sve to nekako privlailo. Znao je za te neobine rajeve njihovih muka, poznavao paklensku otupljenost koja im je otkrivala tajnu neznanih naslada. Njima bjee bolje nego njemu. Jer on je bio rob svojih vlastitih misli. Njemu je sjeanje, poput neke strane gube, izjedalo duu. Od vremena do vremena njemu bijae kao da ga gledaju oi Basila Hallwarda. Ali mahom osjeti kako ne moe ostati ovdje. Muila ga nazonost Adriana Singletona. elio je da bude negdje gdje ga

nitko ne poznaje. elio je da pobjegne od samoga sebe.

Promijenit u lokal ree nakon kratke utnje.

Na pristanite?

Da.

Tamo je sigurno bijesna maka. Ovamo je sada vie ne putaju.

Dorian slee ramenima.

Dotuile su mi ene koje se zaljubljuju. ene koje mrze, mnogo su zanimljivije. A osim toga i opijum je tamo bolji.

Nema ba velike razlike.

Ali meni vie prija. Doite sa mnom da neto popijemo. Moram neto popiti.

Ne mogu nita promrmlja mladi.

Svejedno. Hajdemo.

Adrian Singleton lijeno se die i poe za Dorianom do anka. Neki mjeanac s poderanom almom oko glave, u pohabanu ulsteru, nakesi im se na pozdrav i gurne pred njih dvije velike ae i bocu konjaka. ene im se pridruie te se razbrbljae. Dorian im okrenu lea, te e poistiha neto Adrianu Singletonu.

Na licu jedne od ena planu grimasa kao malajski kriva. "Eh, ba smo oholi

danas", podsmjehnu se ona.

uti, ako boga zna povika Dorian lupnuvi nogom o pod. to hoe? Novaca? Evo ti! Samo ni rijei vie!

Dvije crvene iskre sinue u njenim podbuhlim oima i odmah se ugasie, pa oi opet postae tupe i staklene. Ona zabaci glavu i pohlepnim prstima pokupi novac sa anka. Druga je ena promatrae zavidnim oima.

Nema smisla uzdahnu Adrian Singleton. Neu se vie vratiti. emu? Dobro mi je i ovdje.

Pisat ete mi ako vam to ustreba, zar ne? priupita Dorian poslije kratke poivke.

Moda.

Pa, laku no.

Laku no odvrati mladi, pa se uputi stepenicama, briui rupcem suha usta.

Dorian poe prema vratima, a lice mu odavae patnju i bol. U asu kad je povukao zastor u stranu, s nafrakanih usana ene, koja je primila njegov novac, bljunu opak smijeh: Eno ovjeka to prodade duu svoju avolu!

Prokleta bila! goropadno e Dorian. Ne zovi me tako.

Ona zapucka prstima.

 Da te zovemo Kraljevi Bajni, a? kretavo vrisnu za njim.

Na te rijei skoi mornar koji je kunjao za stolom, divlje zabijelje oima i pogleda oko sebe. Ou tresak vrata, te izjuri napolje kao da se dao u potjeru.

Dorian je urno odmicao du keja, po kii koja je sipila. Susret s Adrianom Singletonom udno ga je potresao, i on se u udu pitao da li je propast toga mladia doista on skrivio, kao to mu je to Basil Hallward tako uvredljivo dobacio u lice. Griskao je usne, i naas mu tuga padne na oi. Ali, napokon, to se to njega tie? ovjeji je ivot i suvie kratak a da bi naprtio na se i teret tuih grijeha. Svatko ivi svojim ivotom i za to plaa svoju cijenu. Nesrea je samo u tome to je za jednu jedinu grijeku trebalo plaati tako esto. I zaista, trebalo je plaati, i opet samo plaati. Sudbina nije nikad sraunala kraju raune to ih ima s ovjekom.

Psiholozi tvrde da ima asova kad nagon za grijehom, ili za onim to ljudi nazivaju grijehom, s tolikom snagom ovlada ljudskom prirodom te se ini kao da je svaka ilica njegova tijela, svaka stanica njegova mozga proeta neodoljivim porivima. I mukarci i ene u takvim trenucima gube svoju slobodnu volju. I oni se poput automata primiu stranom zavretku. Njima tada vie ne preostaje nikakav izbor, savjest im je umrtvljena, a ako ipak jo ivi, ona ivi samo stoga da buntovnikom duhu d svoju dra, a prkosnoj neposlunosti svoju ar. Jer nai su grijesi, kao to nas teolozi neumorno na to podsjeaju, grijesi neposlunosti. Jer kad je svijetli Lucifer, zvijezda Danica svega zla, pao s neba, pao je za kaznu to se bio pobunio.

Okrutna srca, i mislei samo na zlo, uprljana duha, i s duom koja je udjela za pobunom, Dorian je Gray hitao naprijed, sve bre i bre; no kad zamae pod

neki mrani svod, da po starom svom obiaju preacem skrati put do ozloglaenog mjesta kamo se sada uputio, odjednom osjeti kako ga netko hvata s lea, i prije no to je dospio da se brani, ve je bio pritijenjen uza zid, dok mu je neija snana ruka stezala vrat.

Kao mahnit borio se za svoj ivot, i uz straan napor onda ipak uspije da se oslobodi prstiju koji su ga sve jae davili. as zatim ou kljocanje revolvera, i pred njim sinu blistava cijev, uperena ravno njemu u glavu, dok je nasuprot sebi ugledao taman lik omanjeg jakog ovjeka.

to hoete od mene zahropi Dorian.

Zavei! otkosi mu ovjek. Makne li se, pucat u!

Poludjeli ste! to sam vam uinio?

Upropastio si ivot Sibyle Vane glasio je odgovor a Sibyla Vane bila je moja sestra. Ona se ubila. Znam da je tako. Ti si skrivio njenu smrt. Zakleo sam se da u te ubiti kad se vratim. Godine i godine ja te traim. Ali nisam imao nita po emu bih te prepoznao, nisi ostavio nikakva traga. Dvoje ljudi koje bi te moglo opisati, ve je mrtvo. Nita nisam znao o tebi, osim nadimka kojim te ona okrstila. Noas sam sluajno uo kako te je netko zvao. Pomiri se s bogom jer mora umrijeti.

Dorianu gotovo pozli od straha.

Nikad je nisam poznavao. Nikad ni uo za nju pone mucati. Vi ste poludjeli.

 Bolje da prizna svoj grijeh, jer kao to je sigurno da se zovem James Vane, tako je sigurno da ti je sada kucnuo posljednji as. Bjee to uasan trenutak. I Dorian ne znade to da kae, to da radi.

Na koljena! zarea ovjek. Dajem ti minutu vremena da se pomiri s bogom minutu, i ni aska vie. Noas u se ukrcati na brod koji putuje u Indiju, pa moram najprije s tobom obraunati. Jednu minutu ne vie!

Dorianu klonue ruke. Obamro od strave nije znao to e. Odjednom mu bijesnu mozgom luda nada.

Stan'te! povika. Koliko je od toga to vam sestra umrije? Brzo! Recite!

Osamnaest godina otpovrnu ovjek. Zato pita? Kakve te godine sad spopale?

Osamnaest godina zasmija se Dorian Gray s neim pobjednikim u glasu. Osamnaest godina! Odvedite me do uline svjetiljke, pa me onda pogledajte!

James Vane asak oklijevae, ne shvaajui svoga protivnika. Zatim ga zgrabi i odvue ispod svoda.

Premda je plamen uline svjetiljke treperio, i svjetlost bila slaba, kao da e je vjetar sad-n utuliti, ipak bijae dovoljno jaka da napadau pokae njegovu, kako se inilo, strahovitu zabludu koja je njime ovladala, jer lice ovjeka, kojega je htio ubiti, bijae mladenaki lijepo: sauvalo je svu ljupkost neokaljane istoe. Doista se inilo da tome ovjeku nema vie od dvadeset godina, da je jedva za koju godinu stariji od njegove sestre kad se s njom rastao prije mnogo godina. Bijae sasvim oito da je taj ovjek nije unesreio.

Napada ispusti svoju rtvu i teturajui ustuknu.

Boe moj, boe moj promuca James Vane a ja umalo to vas nisam ubio!

Dorian Gray predahnu.

Ej, ovjee, umalo to ne izvriste straan zloin ree oinuvi ga otrim pogledom. Neka vas to poui kako se ovjek nikada ne smije sam svetiti.

Oprostite mi, gospodine prousti James Vane nesigurnim glasom. Bijae to kobna zabuna. Rije jedna, koju sam sluajno nauo u onoj prokletoj jazbini, odvukla me na krivi trag.

Bit e najbolje da sada poete kui i da se otarasite pitolja, jer inae moete lako stradati odvrati Dorian, te se okrenu i odvrlja lagano niz ulicu.

James Vane ostade na ploniku, prestravljen. Uasnut, sav se tresao. Doas se pomoli neka tamna prilika, koja se bila douljala du zida, s kojega su se cijedile kine kapi, te iziavi na svjetlost, oprezno mu prie. ovjek osjeti kako ga netko hvata za ruku pa se tre i okrenu. Bijae to jedna od onih dviju ena koje su pile kod anka.

Zato ga nisi ucmekao? prosikta ena, blijeda i sparuena, unosei mu se u lice. Znala sam da e za njim im si izletio iz Dalyjeve krme. Ludo jedna! Morao si ga ubiti. U njega ima para kao blata, i nema vee hulje od njega.

Nije to onaj to ga ja traim povrnu mukarac niti je meni od iijih

para. Ja hou samo ivot jednog jedinog ovjeka. Njemu mora da je sada oko etrdeset godina. A ovaj je bio gotovo djeak. Hvala bogu to nisam uprskao ruke njegovom krvlju.

ena se gorko zasmija.

Gotovo jo djeak! stade mu se rugati. Pobogu, ovjee, bit e valjda ve osamnaest godina to Kraljevi Bajni uini od mene to to sam sada.

Lae! kriknu James Vane.

ena die ruke k nebu te povika:

Tako mi boga, govorim istinu!

Boga zaziva?

Ubi me na mjestu, ako ti laem. On je najgori od svih koji dolaze ovamo. Kau da je avlu prodao svoju duu da sauva svoje lijepo mlado lice. Ima gotovo osamnaest godina otkako sam ga upoznala. Odonda se nije mnogo promijenio. Ali ja, bogami, jesam dodade ena mirkajui besramno.

Moe li se zakleti?

Kunem ti se ote se hropac uvelim usnama. Ali, da mu nisi odao to si od mene uo produi plaljivim glasom. Bojim ga se. Daj mi koji gro za konaite.

ovjek opsova neto i pojuri do ugla ulice, ali Doriana Graya vie ne vidje.

Kada se osvrnu, ni ene vie nije bilo.

XVII POGLAVLJE

Tjedan dana nakon toga sjedio je Dorian Gray u stakleniku u Selby Royalu, razgovarajui s ljepukastom vojvotkinjom od Monmoutha, koja je sa svojim muem, izmodenim starcem od nekih ezdeset godina, bila pored drugih uzvanika kod njega u gostima. Bilo je vrijeme aju, a blaga svjetlost velike svjetiljke, draperirane tipkama, koja stajae na stolu, osvjetljavae divni porculan i pribor od kovana srebra ajnog servisa, dok je vojvotkinja vrila dunost domaice. Njene su se bijele ruke draesno micale izmeu ajnih alica, a njene punane crvene usne smijeile se neemu to joj je Dorian aptao u uho. Lord Henry se udobno bio ispruio u pletenu naslonjau, presvuenu svilom, i promatrao ih oboje. Na divanu, presvuenu tkaninom breskvine boje, sjedila lady Narborough, hinei da slua kako joj vojvoda opisuje brazilskog kukca to ga je nedavno uvrstio u svoju zbirku. Tri mladia u elegantnim popodnevnim odijelima posluivahu dame kolaima. U tom drutvu bilo je svega dvanaest osoba, a oekivalo se da e sutra doi jo vie gostiju.

O emu vas dvoje razgovarate? upita lord Henry, odvrlja do stola i odloi alicu. Nadam se, Gladys, da vam je Dorian priao o mom naumu da sve prekrstimo novim imenima. To je sjajna zamisao.

Ali ja ne elim, Harry, da mi se nadjene novo ime preuze vojvotkinja, te ga pogleda svojim prekrasnim oima. Sasvim sam zadovoljna sa svojim imenom, a uvjerena sam da ni gospodin Gray nema nita protiv svoga.

 Draga moja Gladys, ni za to na svijetu ne bih promijenio nijedno od tih dvaju imena. Oba su savrena. Ja sam uglavnom imao na umu cvijee. Juer sam ubrao orhideju da je djenem u zapuak. Cvijet bijae divno oaran pjegama u raznim bojama, toliko lijepo i upadljivo, kao sedam smrtnih grijeha. Ne mislei zapravo ni na to odreeno, upitah jednoga od vrtlara za ime toga cvijeta. A on mi ree da je to lijep egzemplar 'robinzoniane', ili neto sa slinim, a isto tako stranim imenom. alosno je, ali istina, da vie nismo kadri lijepim stvarima nadjenuti lijepa imena. A ime je tako vano. Ja se nikada ne ljutim zbog uinjenih djela, nego samo zbog rijei kojima ljudi ta djela nazivaju. I ba zbog toga mrzim vulgarni realizam u literaturi, ovjeka koji lopatu zove lopatom, trebalo bi prisiliti da se njome i slui. Jer takav ovjek i nije za drugo.

A kako da onda vas nazovemo, Harry? upita vojvotkinja.

On je Kraljevi Paradoks dobaci Dorian.

Po tom bih ga imenu odmah prepoznala priklopi vojvotkinja.

O tome neu ni da ujem nasmija se lord Henry, zavalivi se u naslonja.

Takvu mi naljepnicu nitko vie ne skinu! Odbijam tu kraljevsku titulu.

Kraljevi ne bi smjeli abdicirati ou se opomena s lijepih enskih usana.

Vi dakle elite da branim svoje prijestolje?

Da.

Moje su istine istine sutranjice.

A nato ona:

A meni su milije zablude dananjice.

Gladys, vi mi izbijate oruje iz ruku povika lord Henry prihvaajui njenu alu.

Samo va tit, Harry, ali koplje ne.

Na ljepotu nikada ne diem koplja odvrati i odmahnu rukom.

Vjerujte mi, Harry, u tome lei vaa pogreka. Vi precjenjujete ljepotu.

Kako moete to rei? Priznajem da je po mom miljenju bolje biti lijep nego dobar. No, s druge strane, nitko nee tako rado priznati kao ja da je mnogo bolje biti dobar nego ruan.

Dakle je runoa jedan od sedam smrtnih grijeha? uskliknu vojvotkinja. Zar to ne opovrgava vau uporedbu s orhidejama?

Runoa je jedna od sedam smrtnih kreposti. Vi, kao dobra torijevka, ne biste smjeli to potcijeniti. Pivo, Sveto pismo i sedam smrtnih kreposti nainie od nae Engleske to to je ona danas.

Vi dakle ne volite svoju domovinu? upita ona.

Ja ivim u njoj.

 Da biste je mogli bolje kritizirati.

Ta zar biste htjeli da sebi prisvojim miljenje Evrope o naoj zemlji? nato e joj on.

No, pa to zapravo kau o nama? Da se Tartuffe129 iselio u Englesku i ondje otvorio duan.

Harry, je li to vaa dosjetka?

Poklanjam je vama.

Ne bih je mogla upotrijebiti, jer je suvie istinita.

Ne morate se bojati. Nai zemljaci nikada ne prepoznaju sebe po nekom opisu.

Praktini su.

Oni su vie lukavi no praktini. Kada prave bilancu, uvijek e glupost izjednaiti s bogatstvom, a porok s licemjernou.

Pa ipak smo izvrili velika djela.

Velika su nam djela bila natovarena na lea, Gladys.

129

Tartuffe licemjerac (prema istoimenoj Molireovoj komediji). (Prev.)

 I mi smo ponijeli taj teret.

Ali samo do Burze.

Ona zatrese glavom i uskliknu:

Ipak vjerujem u tu nau rasu.

Ona predstavlja laktae, koji e sve preivjeti.

Ona ima sposobnosti da se razvija.

Propadanje me vie zanima.

A Umjetnost? upita vojvotkinja.

To je bolest.

Ljubav?

Iluzija.

Religija?

Moderan nadomjestak vjere.

Vi ste skeptik.

 Nipoto! Skepticizam je poetak Vjerovanja.

Da to ste?

Definirati znai ograniavati. Dajte mi klupko!130

Konci se kidaju i vi biste izgubili put u labirintu.

Vi me zbunjujete. Govorimo radije o neemu drugom.

Na je domain divan predmet razgovora. Prije mnogo godina nazvae ga Kraljeviem Bajnim.

Ah, ne spominjite mi toga povika Dorian Gray.

Na je domain veeras prilino loe volje uzvrati vojvotkinja porumenjevi. On kanda misli da me Monmouth uzeo za enu iz isto znanstvene dosljednosti, jer za nj predstavljam najbolji primjerak modernog leptira.

Pa, nadam se, vojvotkinjo, da vas nee izubadati iglama nasmija se Dorian.

O, gospodine Gray, to ve ini moja sobarica kad se ljuti na me.

130

Klupko Arijadnino klupko; Arijadna: po grkoj mitologiji ki kralja Minosa; pomogla Teseju da se vrati iz labirinta, davi mu klupko konca. (Prev.)

 A zato se ljuti na vas, vojvotkinjo?

Za bilo to, uvjeravam vas, gospodine Gray. Obino zato to dolazim kui deset minuta prije devet, te joj velim da moram dovriti toaletu u osam i pol.

Kako nerazborito od nje! Vi biste je morali opomenuti.

Ne usuujem se, gospodine Gray. Ta ona kreira moje eire. Sjeate li se onoga to sam ga imala na garden party131 kod lady Hilstone? Vi se, naravno ne sjeate, ali je lijepo od vas to hinite da ga se sjeate. No, ona vam je taj eir napravila tako rekavi ni od ega. Svi su dobri eiri napravljeni ni od ega.

Kako i svaki dobar glas, Gladys uskoi lord Henry. Jer svaki na uspjeh stvara nam nove neprijatelje, budui da samo prosjeni ljudi mogu biti popularni.

Kod ena je drukije ree vojvotkinja tresui glavom a ene vladaju svijetom. Vjerujte mi da ene ne podnose mediokritete. Mi ene, kako netko ree, volimo uima, doim vi mukarci volite oima, ako ste uope kadri voljeti.

A meni se ini da mi nikada nita drugo i ne radimo smrmlja Dorian.

O, pa onda vi, gospodine Gray, nikada istinski ne volite odvrati vojvotkinja hinjenom alou.

Draga moja Gladys! uskliknu lord Henry. Kako moete to rei? Romantinost ivi od ponavljanja, a ponavljanje pretvara strastvenu elju u
131

Garden party vrtna zabava. (Prev.)

umjetnost. Uostalom, svaki puta kada ovjek voli, njemu je kao da prvi put voli. Kada se zaljubimo u neko novo lice, jedinstvenost se strasti zato ne mijenja; ona nakon toga postaje samo jaa. U najbolju ruku moemo u ivotu imati samo jedan velik ljubavni doivljaj, a tajna je ivota u tome da nastojimo imati to vie takvih doivljaja.

Zar i onda kada nam takav doivljaj zadaje ranu, Harry? upita vojvotkinja nakon krae stanke.

Pogotovo kada nam zadaje ranu odvrati lord Henry.

Vojvotkinja se okrenu i pogleda Doriana s udnovatim izrazom u oima, te ga upita

A to velite na to, gospodine Gray?

Dorian je asak oklijevao. Zatim zabaci glavu te se nasmija.

Vojvotkinjo, ja i Harry uvijek smo istog miljenja.

I onda kada nije u pravu?

Vojvotkinjo, Harry je uvijek u pravu.

A da li vas njegovi filozofski nazori ine sretnim?

Nikada nisam traio sreu. Kome je do sree? Ja sam traio samo uivanje.

I nailazili ste ga gospodine Gray?

 esto. I suvie esto.

Vojvotkinja uzdahnu.

A ja traim samo mir ree a ako sada ne poem da se preobuem, veeras zacijelo neu imati mira.

Dopustite mi da vam uberem koju orhideju, vojvotkinjo uskliknu Dorian, skoi na noge te se uputi kroza staklenik.

Vi upravo bezono flertujete s njim ree lord Henry svojoj sestrini. Trebalo bi da budete malo oprezniji. On je neobino privlaiv.

Kada to ne bi bio, ne bi bilo ni borbe. Dakle, Grci ustaju na Grke?132

Ja sam na strani Trojanaca. Oni su se borili zbog jedne ene.

No bili su potueni.

Ima i gorih stvari nego biti zarobljen.

Putenih uzda jurite uzagrepce.

Tempo znai ivot odbrusi mu vojvotkinja.

Aluzija na Trojanski rat kada su se Grci deset godina borili protiv Troje po prii prouzroen otmicom lijepe Helene. (Prev.)
132

 To u veeras zapisati u svoj dnevnik.

A to?

Da een kau ne hladi.

Nisam se ni oprljila. Krila su mi netaknuta.

Slue vam svemu i svaemu, samo ne letenju.

Hrabrost je prela s mukarca na ene. To je za nas neto sasvim novo.

Imate suparnicu.

Koju?

On se nasmija:

Lady Narborough apnu joj na uho. Ona ga upravo oboava.

Vi me plaite. Pozivanje na stari vijek za nas je romantiarke kobno.

Romantiarke! Ta vi se sluite svim metodama moderne znanosti.

Mukarci su nas odgajali.

Ali nisu objasnili to ste.

 Pa recite vi definiciju naega spola glasio je njen izazov.

Sfinge bez tajn.

Ona ga pogleda smijeei se.

Ta gdje je tako dugo gospodin Gray? ree ona. Poimo da mu pomognemo. Jo mu nisam rekla koje je boje moja toaleta.

Ah, Gladys, treba da odaberete haljinu prema boji njegova cvijea.

To bi bila preuranjena predaja.

Romantina umjetnost poinje klimaksom.

Moram sebi osigurati mogunost za povlaenje. Kao Parti?133

Oni su nali utoite u pustinji. Ja to ne bih mogla.

enama nije uvijek doputeno da biraju odvrati lord Henry, ali jedva to doree reenicu, kadli se s drugog kraja staklenika ou prigueno stenjanje, a as zatim tropot tekog pada. Svi skoie na noge. Vojvotkinja ostade na mjestu, uasnuta. Pun strepnje, lord se Henry nae naprijed da se lie palma zanjihalo, te nae Doriana Graya gdje lei licem na poploenom podu, u nesvjestici, kao da je mrtav.
Parti skitalaki narod s obala Kaspijskog mora; dananje Kurde smatraju za izravne potomke Parta. (Prev.)
133

Odnesoe ga odmah u plavi salon i poloie na jedan od divana. Ne potraja dugo i on se osvijesti; sav zbunjen i smuen stade se ogledavati oko sebe.

to se dogodilo? upita obuzet drhtavicom. Oh, sjeam se! Harry, jesam li ovdje siguran?

Dragi moj Doriane odgovori lord Henry vi ste se samo onesvijestili. I to je sve. Zacijelo ste se premorili. Bit e bolje da ne siete na veeru. Ja u vas zamijeniti.

Ne, ne, ja hou da siem ree, nastojei na svaki nain da se pridigne. Milije mi je da siem. Ne smijem ostati sam.

I on poe u svoju sobu da se preobue. Dok je poslije sjedio za stolom, vladao se nekako raspusno i bezbrino veselo, ali bi ga pokatkad ipak podilazila neka stravina jeza kad bi se sjetio onog poput rupca bijela lica, pritisnuta uza staklo, lica Jamesa Vanea koji je zurio u nj.

XVIII POGLAVLJE

Sutradan nije izlazio iz kue, nego je vei dio vremena provodio u svojoj sobi, obuzet stravinim strahom od smrti, a ipak ravnoduan prema ivotu. Sve je jae njime ovlaivala svijest da ga progone, da na nj vrebaju, da e ga epati. Tek to bi zastori malo drhtnuli, zahvaeni dakom vjetra, on bi se sav tresao. Uvelo lie, to bi ga vjetar katkad bacio o olovom optoena prozorskog okna, njemu se inilo kao da su to njegove vlastite utaman stvorene odluke i uzburkane misli

grizoduja. Kada bi sklopio oi, opet bi se pomolilo ono mornarevo lice gdje bulji u nj kroza staklo, zastrto velom sumaglice, te bi ponovo osjeao kako mu strava stee srce.

Ali moda se samo njegova mata poigravala njime, te je sada, dozvana kao nekom arolijom, sablast osvete iskrsavala sred pomrine, sablast osvete uz strana privienja kazne. Stvarnost bijae kaos, ali u tim slikama mate bilo je neto strahovito logino. Mata je, kao u hajci tjerala grizoduje tragom njegova grijeha. Mata je uzrok te svako zloinstvo mora ponijeti nakaznim plodom. U obinom ivotu injenica zle ne stie kazna niti dobri primaju zasluenu nagradu. Jaki uspijevaju, dok slabi moraju neminovno podlei. I to je sve. Uostalom, kad bi se neki stranac uljao oko kue, netko od mnogih sluga i uvara zacijelo bi ga primijetio. A vrtlari bi mu sigurno ve javili da su primijetili neke tragove po gredicama cvijea. Da: to se samo mata s njim poigravala. Brat Sibyle Vane nije se vratio da ga ubije. Otplovio je svojim brodom da bi naao smrt u ledenim valovima zimskoga mora. Od njega mu ni u kojem sluaju ne prijeti nikakva opasnost.

Pa ovjek nije znao tko je on, niti je mogao znati tko je. Maska mladosti spasila mu je ivot.

Pa ipak, i ako je to bilo samo obmana, kako li je strana bila pomisao da savjest moe izazvati takva strana privienja i dati im vidljiv oblik, da se kao iva stvorenja kreu pred naim oima! I kako e straan biti njegov ivot, budu li sjene njegova zloinstva danonono iz svakoga pritajenog kuta zurile u nj, i podsmjehivale mu se iz svojih skrovita, i doaptavale mu neto dok sjedi za bogatim stolom, i davile ga u snu ledenim prstima?! I dok su se te misli provlaile kroz mozak, stravina bljedoa obli mu lice, i njemu se uini da je zrak odjednom postao hladniji. O, strana li asa mahnita bezumlja kad je ubio

svoga prijatelja! O, kako jezovito bjee samo sjeanje na taj prizor! Sve je to ponovo pred njim iskrsavalo. I doe mu pred oi svaka strana pojedinost sa sve veom grozotom. Iz mrana tavnika Vremena die se uasno privienje njegova grijeha, ogrnuto grimiznim platem. Kad lord Henry u est sati ue k njemu, nae ga gdje plae, kao da e mu srce svisnuti od bola.

I tek se treeg dana usudio opet izii. Bilo je neto u tom prozranom, mirisom borova proetom zimskom jutru, to mu je kanda vratilo radost ivota, volju za ivljenje. Ali nisu samo fiziki uvjeti okoline izazivali u njemu tu promjenu. I sama mu se narav bunila protiv pretjerane strave, koja je prijetila da pomuti i uniti njegov inae savreni mir. Tako je to uvijek kod ljudi profinjene i tankoutne naravi. Njihove se estoke strasti ili smiruju ili sasvim ieznu. One e ili ubiti ovjeka ili e se same stiati. Povrni bolovi ili ljubakanja ive dalje. Velika bol i velika ljubav mora presahnuti zbog svoje vlastite intenzivnosti. Uostalom, njemu je uspjelo da samog sebe uvjeri da je bio samo rtva prestravljene mate, i sada je gledao na prolo strahovanje s nekom samilou i s prilinim prizorom.

Poslije doruka etao je jedan sat s vojvotkinjom u vrtu, a zatim se provezao kroz park da se prikljui lovakoj druini. Prhak mraz pokrivae tratinu kao sol. Nebo bijae nalik na prevrnutu kupu modre kovine. Tanana skrama leda stinula se po rubovima plitkoga jezera, obrasla evarom.

Pod borikom ugleda sira Geoffreya Cloustona, vojvotkinjina brata, gdje izbacuje iz puke dvije ispucane ahure. On skoknu s lovakih kola, te ree konjuaru da povede kobilu kui, a zatim se uputi prema svome gostu, gazei kroz uvelu paprat i ipraje.

Jeste li imali sree u lovu, Geoffrey? upita.

 Ne ba osobito, Doriane. Mislim da je vei dio ptica odletio u polja. Sve mi se ini da emo imati bolji lov poslije ruka, kada promijenimo lovite.

Dorian je nastavio s njim vrljati. Otar miriljiv zrak, smee i crvene proarice to su svjetlucale po umi, promuklo povikivanje hajkaa, to od vremena do vremena parahu tiinu, pa reski pucnji to bi odmah nakon toga odjekivali, sve ga je to oaravalo ispunjajui ga divnim osjeajem slobode. Njime je opet ovladala blaena bezbrinost i vesela ravnodunost.

Odjednom iz gustine uvela busa, dvadesetak jardi ispred njih, naulenih i crnim pjegama poprskanih uiju, izletje zec, odbacujui se stranjim nogama. Grabio je to je igda mogao prema jednom joiku. Sir Geoffrey prisloni puku na rame, no u ljupkom pokretu zvjerice bilo je neto to je Doriana Graya ispunilo nekom udnom milinom, te uas uskliknu:

Ne pucajte, Geoffrye! Neka ivi!

Kakve su to besmislice, Doriane! zasmija se njegov prijatelj, i ba u asu kada zec htjede zamai u iprag, puka planu. Oue se dva krika, kveka pogoenog zeca, koji je straan, i jo straniji vrisak na smrt ranjena ovjeka.

Milostivi boe! Pogodio sam jednog hajkaa! povika sir Geoffrey. Kakvo je to glupo magare to tri ravno pred puke! Ej, vi tamo, prestanite pucati! viknu iza glasa. Neki je ovjek ranjen.

Nadlugar dotra s batinom u ruci.

Gdje je, gospodaru? Gdje je? vikae u sav glas, a u isti as na cijelom

lovitu presta pucanje.

Tu odvrati sir Geoffrey srdito i pojuri prema gutiku. Ako boga znate, zato ne drite svoje ljude na okupu? Za danas ste mi pokvarili svaku volju za lov.

Dorian gledae kako ljudi ulaze u joik, rasklanjajui savitljivo uzbibano granje. Ne potraje dugo, te se opet pojavie, iznosei neije tijelo na sunanu svjetlost. On se, uasnut, okrenu. I bi mu kao da ga nesrea prati ukorak. Ou, kako sir Geoffrey upita da li je ovjek zaista mrtav, i kako mu lugar to potvrdi. I njemu se uini kao da je sva uma mahom oivjela, kao da ga odasvud gledaju nekakva lica. uo je tapkanje bezbrojnih nogu i prigueni bruj glasova.

Velik djetao, kojemu su se prsi sjale bakarnim sjajem, prolepra kroz granje povrh njegove glave.

Nakon nekoliko trenutaka, to su se njemu u njegovoj uzbuenosti inili beskrajno dugim i munim satima, osjeti neiju ruku na ramenu. On se tre i okrenu.

Doriane oslovi ga lord Henry bilo bi bolje da im kaem da danas vie nee biti lova. Ne bi lijepo izgledalo kad bi se hajka produila.

Volio bih da nikada vie ne bude lova, Harry odvrati Dorian gorko. Sve je to odvratno i okrutno. Je li ovjek ...?

Nije dospio dorei.

Da, naalost odvrati lord Henry. Sva je sama ispaljena njemu u grudi.

Mora da je na mjestu ostao mrtav. Hajdemo, poimo kui.

Hodali su jedan kraj drugoga nekih pedeset jardi u pravcu drvoreda, ne prozborivi ni rijei. Tada Dorian pogleda lorda Henryja i ree, duboko uzdahnuvi:

Lo je to znak, Harry, vrlo lo znak.

A to? upita lord Henry. O, pa ti valjda misli na onaj nesretni sluaj. Dragi moj, tu se vie ne da pomoi. Ubijeni je sam to skrivio. Zato je istrao pred puke? Uostalom, to se nas nita ne tie. Dakako, za Geoffreya je to malo nezgodno. Ne mogu se samo tako strijeljati hajkai. Jo e oni pomisliti da nismo nikakvi lovci. A Geoffrey je vrlo dobar lovac; on nikada ne promai. Ali nema smisla uludo troiti rijei o toj stvari.

Dorian zatrese glavom.

Lo je to znak, Harry. Sve neto slutim, kao da e se jednome od nas neto strano desiti. Moda ba meni dodade, te prijee rukom preko oiju kao ovjek koji osjea boli.

Onaj se stariji nasmija. Jedina strahota na svijetu jest ennui,134 Doriane. To je jedini grijeh kojemu nema oprotenja. No, ini se da nema bojazni da emo od toga patiti, ukoliko se gosti za stolom ne budu raspriali o tom nesretnom sluaju. Moram im rei da je

134

Ennui dosada. (Prev.)

taj predmet razgovora tabu.135 A to se tie 'loih znakova', toga uope nema. Usud nam ne obiava slati svoje glasnike. Suvie je mudar ili suvie okrutan a da bi to uinio. Uostalom, ta to bi se vama moglo ve dogoditi, Doriane? Imate svega to ovjek moe poeljeti. Nema nikoga koji se ne bi drage volje s vama mijenjao.

Harry, nema nikoga s kojim se ja ne bih mijenjao. Ne smijte se tako. Govorim vam istinu. I onom jadnom seljaku koji je maloas umro, bolje je nego meni. Ne bojim se Smrti. Ali se bojim umiranja. Kao da sluam utanje njenih golemih krila po olovnotekom zraku. Boe blagi! zar ne vidite nekog ovjeka kako se mie iza onih stabala, kako me gleda, kako eka na me?

Lord Henry pogleda u pravcu to mu ga je pokazivala drhtava ruka u rukavici.

Da ree smijeei se vidim vrtlara koji vas eka. Mislim da vas eli pitati kakvim cvijeem hoete da vam se veeras ukrasi stol. Kako ste veeras nevjerojatno nervozni, dragi prijatelju! Kad se vratimo u London, morat ete lijeniku.

Dorianu odlanu kad vidje vrtlara kako mu se pribliuje. ovjek se dotae eira, pogleda lorda Henryja, oklijevajui asak, a zatim izvue pismo i predade ga svome gospodaru. Njena mi Milost ree da priekam na odgovor, promrmlja vrlar.

Dorian turi pismo u dep.

Recite njenoj Milosti da ve dolazim odvrati hladno. ovjek se okrenu te

Tabu neto sveto ili neisto, to se ne smije gledati, dodirnuti, jesti i slino; u prenesenom smislu: neto zabranjeno. (Prev.)
135

se urna koraka uputi u pravcu kue.

ene upravo uivaju kad mogu uiniti to opasno! nasmija se lord Henry. To je jedna od njihovih osobina, kojima se ja najvie divim. ena e flertati s bilo kime, samo ako ima ljudi koji je pri tom promatraju.

Harry, vi upravo uivate kad moete govoriti to opasno! No ovaj ste puta na pogrenu putu. Meni je vojvotkinja vrlo draga, ali nisam zaljubljen u nju.

Vi ba niste tako dragi vojvotkinji, ali je zaljubljena u vas, pa ste tako vas dvoje sjajan par.

Harry, govorite sablanjive stvari, ali ovaj puta nema nikakve podloge za sablazan.

Podloga za svaku sablazan jest pouzdanost nemorala priklopi lord Henry i pripali cigaretu.

Vi biste, Harry, bili kadri da radi dosjetke rtvujete svakog ovjeka.

Svijet od svoje volje rtvuje sebe na oltaru glasio je odgovor.

O, kad bih mogao ljubiti uskliknu Dorian Gray dubokim patetinim glasom. No ini se da se moja strast ugasila i da vie ni za im ne udim. Svu sam panju usredotoio na samoga sebe. Moja vlastita linost pritiskuje me kao teret. Htio bih pobjei, nestati, zaboraviti. Bila je prava ludost, to sam uope doao ovamo. Po svoj u prilici Harveyu poslati brzojav da spremi jahtu. Na jahti ovjeku ne prijeti nikakva opasnost.

 Od ega, Doriane? Imate neke neprilike? Zato mi ne kaete to vam je? Ta i sami znate da bih vam pomogao.

Ne mogu vam to rei, Harry odvrati Dorian tuno. A bit e da je to isto uobraenje. Taj mi je nesretni sluaj poremetio ivce. Mori me strana slutnja kako se neto slino moe i meni dogoditi.

Gluposti!

Nadam se da su to gluposti, ali me ipak mui moja slutnja. Ah! evo vojvotkinje; nalik je na Artemidu136 u tailor made haljini.137 Kako vidite, vojvotkinjo, mi smo se vratili.

Sve sam ve ula, gospodine Gray odgovori ona. Jadni je Geoffrey strahovito uzbuen. A vi ste ga, ini se, molili da ne puca na zeca. Ba udnovato!

Da, vrlo udnovato. Ne znam to me na to ponukalo. Valjda tek neki hir. Bijae tako draesna zvjerica. Ali mi je ao to su vam govorili o onoj nesrei. To je vrlo alostan predmet razgovora.

Vrlo dosadan predmet razgovora prisniti lord Henry. Bez ikakve psiholoke vrijednosti. E, da je to Geoffrey namjerno uinio, to bi onda bilo vrlo zanimljivo! Volio bih poznavati ovjeka koji je izvrio pravo ubojstvo.

Kako ste strani, Harry, gospodinu Grayu je opet zlo. Evo, sad e se onesvijestiti!
136 137

Artemida boica lova. (Prev.) Tailor made od krojaa saiven. (Prev.)

Dorian se s mukom svladavao, te se nasmijei.

Nije nita, vojvotkinjo promrmlja ivci su mi strano popustili, i to je sve. Bojim se da sam jutros i suvie hodao. Nisam uo to je Henry rekao. Sigurno neto strano? Morat ete mi to rei kojom drugom prilikom. ini mi se da u morati prilei. Vi ete mi oprostiti, zar ne?

Stigoe do velikog stepenita to je vodilo od staklenika na terasu. Poto se staklena vrata zatvorie za Dorianom, lord se Henry okrenu i pogleda vojvotkinju dremljivim oima, te je upita:

Jeste li jako zaljubljeni u nj?

Neko mu vrijeme nije odgovarala, ve je stojei na mjestu promatrala krajolik. Napokon ree:

To bih i sama htjela znati.

On zatrese glavom.

Nesrea je kad ovjek neto posigurno zna. Samo neizvjesnost ima svoju dra. U magli su sve stvari ljepe.

U magli ovjek lako sie s pravog puta

Draga Gladys, svi putovi vode konano do iste take.

Do koje?

 Do razoaranja.

To bijae moj dbut u ivotu uzdahnu vojvotkinja.

Ali je to razoarenje nosilo krunu. Sita sam jagodina lia.138

Ovo vam dobro pristaje.

Samo u javnosti.

Ipak bi vam nedostajalo nato e lord Henry.

Nijedan mi listak nee pasti s vojvodske krune.

Monmouth ima ui.

Ali je starost nagluha.

Zar nije nikada bio ljubomoran?

Kamo sree da je bio.

On se ogledavae, kao da neto trai.

A ona e nato:
138

Jagodino lie amblem vojvodske asti (na vojvodskoj kruni). (Prev.)

 to traite? Puce s vrka vaeg floreta139 odvrati lord Henry. Bit e da se otkinulo.

Ona se zasmija:

Ali jo imam zatitnu masku na licu.

Pod maskom su vam oi jo arobnije glasio je njegov odgovor.

Ona se opet nasmija, a zubi joj bljesnue kao bijele sjemenke u grimiznu plodu.

Gore u svojoj sobi Dorian Gray leae na divanu, sa stravom u svakoj ilici svoga uzdrhtalog tijela. ivot mu najedanput postao tako teak i odvratan: nepodnoljiv. Strana smrt jadnoga hajkaa, kojega ubie poput divlje zvijeri u gutiku, bila mu kao slutnja vlastite smrti. Umalo to se nije onesvijestio kad je lord Henry u svojoj hirovitosti izbacio onu cininu alu.

U pet sati pozvoni sluzi te mu naredi da spremi njegove stvari za noni brzovlak za London i da ga kola ekaju u osam i p. Odluio je da u Selby Royalu ne provede vie nijednu no. To je bilo mjesto kobnih znamenja. Tu je Smrt obilazila u p bijela dana, a trava je u umi bila poprskana krvlju.

Zatim napisa poruku lordu Henryju, javljajui mu da odlazi u grad potraiti lijenika, i molei ga da se za njegova izbivanja pobrine za goste. U asu kad je pismo stavljao u omot, netko pokuca na vrata, te ue sluga pa mu javi da bi
139

Floret ma sa elinom kuglicom na vrhu, za vjebanje u maevanju. (Prev.)

nadlugar elio s njim razgovarati. Dorian se namrti te se ugrize za usne. Neka ue, promrmlja poto je nekoliko sekunda oklijevao.

Tek to je ovjek uao, Dorian izvadi svoju ekovnu knjiicu iz pretinca te je stavi preda se.

Thortone, bit e da dolazite zbog jutronjega nesretnog sluaja? upita ga i dohvati pero.

Da, gospodaru odvrati lugar.

Je li jadnik bio oenjen? Je li koga uzdravao? zapitkivae Dorian gledajui ga s oitom dosadom. Ako je tako, ne bih htio da bilo tko od njegovih trpi oskudicu, i poslat u onoliko novaca koliko vi smatrate za potrebno.

Gospodaru, mi ne znamo tko je taj ovjek. I zbog toga sam bio tako slobodan da doem k vama.

Ne znate, tko je? Dorian e maloduno. to ste htjeli time rei? Nije li to bio jedan od vaih ljudi?

Ne, gospodaru. Nikad ga nisam ni vidio. ini se da je neki mornar, gospodaru.

Pero pade. Dorianu Grayu iz ruke, i njemu bi kao da mu je srce odjednom prestalo kucati.

Mornar? povika. Rekoste mornar?

 Da, gospodaru. Po svemu se ini da je mornar; obje su mu ruke tetovirane, i sve tako neto.

Jeste li to nali kod njega? ponovo e Dorian nagnuvi se naprijed i pogledavi lugara prestraenim oima. Neto po emu bi se moglo saznati njegovo ime?

Neto novaca, gospodaru ne ba mnogo, i revolver sa est metaka. O imenu ni traga. ovjek izgleda sasvim pristojno, samo mu je lice grubo. Mislimo da je vjerojatno bio pomorac.

Dorian uas skoi. U njemu je iskrsla neka luda nada. I on se kao utopljenik hvatao te mogunosti.

Gdje je le? Moram ga odmah vidjeti!

Lei u praznoj staji, gospodaru, u glavnom majuru. Ljudi nee mrtvaca u svojim kuama. Kau da mrtvac donosi nesreu.

U glavnom majuru! Idite odmah onamo i saekajte me. Recite jednom konjuaru da mi izvede konja. Ne, ne treba. Idem sam u konjunicu. Tako e biti bre.

Ne proe ni etvrt sata, i Dorian je Gray trkom jezdio, to je igda mogao, kroz veliki drvored. Drvee je prolijetalo pored njega poput neke povorke sablasti, i udovine sjene isprijeile bi mu se na putu. Jednom mu se kobila prope, preplaena od neke bijele brklje, te umalo to ga ne zbaci iz sedla. Dorian je oplete jahaim biem po vratu. I ona poput strijele pojuri kroz no, da je

kamenje vrcalo pod njenim kopitima.

Napokon stie do majura. Na dvoritu etkala se dva ovjeka. On skoi sa sedla i dobaci uzde jednome od njih. U najudaljenijoj konjunici treperila je svjetlost. Neto mu je kanda govorilo da tamo lei mrtvac, i on pojuri vratima i stavi ruku na bravu.

Naas zastade, osjeajui kako je kucnuo as da otkrije neto to e mu ili vratiti ivot ili ga posve unititi. Gurnu vrata te ue.

Na gomili vrea, u najudaljenijem kutu konjunice, leae mrtvo tijelo ovjeka u gruboj koulji i plavim hlaama. Lice bijae pokriveno arenom maramicom. Prosta svjeica, utaknuta u grljak boce, gorjela je do uzglavlja nemirnim plamenom.

Dorian Gray protrnu. Osjeao je da nije kadar da sam skine rupi s mrtvaeva lica, pa viknu jednog od momaka.

Skini mu to s lica. Hou da vidim ree, a ruka mu se grevito hvatae vratnica.

Poto je majurski sluga izvrio zapovijed, Dorian pristupi blie. Iz prsiju mu se vinu radostan poklik. ovjek kojega su ubili u gutiku, bijae James Vane.

Stajae nekoliko minuta na mjestu gledajui to mrtvo tijelo. Dok je jahao kui, oi su mu bile pune suza, jer je znao da je spasen.

XIX POGLAVLJE

Uzalud mi govorite da ete biti dobri uskliknu lord Henry, te zamoi bijele prste u crvenu, rainom vodom ispunjenu bakarnu zdjelu. Onakvi kakvi ste savreni ste. Molim vas, nemojte se promijeniti.

Dorian Gray zatrese glavom.

Ne, Harry, ja sam u ivotu poinio i suvie zla. Vie to neu initi. Od juer sam poeo initi dobra djela.

Gdje ste bili juer?

Na selu, Harry. Odsjeo sam u jednoj maloj gostionici, sam, posve sam.

Dragi mladiu nasmija se lord Henry na selu je lako biti dobar. Tamo ne prijete nikakva iskuenja. To je razlog to su ljudi koji ive van grada, sasvim nekulturni. Kultura je neto to se ne da ba tako lako postii. Samo su dva puta koja vode do kulture: obrazovanost i pokvarenost. Ljudi na selu nemaju prilike da budu obrazovani niti pokvareni, i stoga je njihov razvitak u zastoju.

Obrazovanost i pokvarenost ponovi Dorian kao jeka. Upoznao sam oboje. Sada me groza hvata pri pomisli da one idu ruku pod ruku. Jer ja sam, Harry, naao nov ideal. Hou da postanem drugi ovjek. ini mi se da sam ve postao drugi ovjek.

Jo mi niste rekli kakvo ste dobro djelo uinili. Ili rekoste da ste uinili vie dobrih djela; upita ga prijatelj, istresavi u tanjur grimiznocrvenu gomilicu

jagoda, naikanih velikim sjemenkama, koje je zatim bijelo oprao eerom s pomou rupaste lice u obliku koljke.

Mogu vam sve ispriati, Harry, premda je to pria koju inae ne bih nikome drugom mogao kazivati. Potedio sam neku enu. To zvui hvalisavo, ali vi razumijete to mislim. Bila je vrlo lijepa, da divna kao Sibyla Vane. Bit e da me je ba to u prvi mah najvie privlailo. Sjeate se Sibyle, zar ne? Sada mi se to ini tako daleko! Hetty, dakako, nije bila jedna od naih. Bila je naprosto djevoje sa sela. Ali ja sam je istinski volio. Znam posve sigurno da sam je volio. Kroz cio taj divni mjesec svibanj, to smo ga imali, ja sam svaki tjedan dva do tri puta jurio u selo i sastajao se s njom. Juer me saekala u nekom malom vonjaku. S jabuka u cvijetu padale su bez prestanka latice na njenu kosu, i ona se smijala. Jutros u ranu zoru trebalo je da poe sa mnom. Odjednom se predomislili i stvorih odluku da je ostavim kao netaknut cvijet, kako sam je i naao.

Rekao bih, Doriane, da vas je taj za vas posve novi osjeaj morao proeti istinskim zadovoljstvom utae mu se u rije lord Henry. Ali ako hoete, lako u mjesto vas dopriati vau seosku idilu. Dali ste joj dobre savjete i slomili joj srce. I tako ste, eto zapoeli svoj novi ivot.

Harry, vi ste strani! Ne smijete govoriti takve uasne stvari. Hettyno srce nije slomljeno. Razumije se da je bilo suza i svega ostalog! Ali na njoj nema ljage. Moe i dalje ivjeti kao Perdita,140 okruena metvicom i nevenom.

I naricati zbog svoga nevjernog Florizela ubaci lord Henry smijui se, pa se nasloni na naslon stolice. Dragi moj Doriane, vi ste hiroviti kao kakav djeak. Zar mislite da e ta djevojka ikad vie nai sreu s nekim seoskim
140

Perdita i Florizel glavna lica iz Shakespeareove Zimske prie. (Prev.)

mladiem. Vjerojatno e se jednog dana udati za kakva surovog kirijaa ili za kakva seljainu. Pa, sama injenica da se upoznala s vama i voljela vas, dovoljna je da prezre svoga mua, i ona e biti nesretna. Promatrajui tu stvar s moralnog stajalita, ne bih mogao rei da e vaa rtva uroditi bilo kakvim plodom. Ve kao poetak, to vae odricanje ne znai ba mnogo. Uostalom, kako znate da Hetty u ovom asu ne lei na dnu vodenikog potoka, nad kojim blistaju zvijezde, kao nesretna Ofelija, sva u cvijeu njenih lokvanja?

Harry, ja to ne mogu podnijeti! Vi se svemu rugate, a zatim evocirate najozbiljnije tragedije. Sada alim to sam vam to ispriao. Meni je svejedno to mi govorite. Znam da sam poteno postupao. Jadna Hetty! Kad sam jutros projahao pored njena majura, ugledao saim u prozoru njeno blijedo lice, i meni se uini da vidim granicu jasmina. Nemojmo vie o tome govoriti, i ne trudite se da me uvjerite kako je prvo dobro djelo to sam nakon toliko godina uinio, i kako je ta mala samozataja za koju sam prvi puta u ivotu bio sposoban, zapravo samo neki grijeh. Hou da postanem bolji ovjek. I to u doista i postati. Priajte mi neto o sebi. to ima nova u Londonu? Ima ve nekoliko dana otkako nisam bio u klubu.

Ljudi jo uvijek prepriavaju nestanak jadnoga Basila.

Mislio sam da su im ti razgovori ve dosadili odvrati Dorian i natoi sebi malo vina, a elo mu se poneto namrti.

Dragi mladiu, ta oni tek est mjeseci priaju o tome, a britanska publika ne moe smognuti toliko duevne snage da u tri mjeseca ima vie od jedne teme. Pa ipak, u posljednje vrijeme posluila ih srea. Mogli su da se raspriaju o mojoj brakorazvodnoj parnici i o samoubojstvu Alana Campbella. A sada imaju i

tajanstveni nestanak umjetnika. Scotland Yard141 uporno tvrdi da je ovjek u sivom ulsteru koji je devetog studenoga otputovao u Pariz pononim vlakom, bio jadni Basil, doim francuska policija izjavljuje da Basil Hallward nije nikada ni stigao u Pariz. Mislim da e nam za etrnaest dana neto htjeti nabajati kako su Basila vidjeli u San Franciku. Ba je to udno: ali o svakome ovjeku koji iezne, odmah se pronose glasine da su ga vidjeli u San Francisku. Zacijelo je to divan grad, sa svim privlanostima nadgrobnog ivota.

A to vi mislite da se desilo Basilu? upita Dorian diui svoju au burgundskog vina prema svjetlosti, i sam sav u udu to se tako mirno moe razgovarati o toj stvari.

Nemam ni pojma. Ako je Basil odluio da se krije, to je njegova stvar. Ako je pak mrtav, onda mi se ne mili da o njemu govorim. Jedino ega se plaim jest smrt. Ja je mrzim.

Zato? upita Dorian Gray sumorno.

Lord Henry prinese pod nos pozlaeni reetkasti otvor kutijice miriljive soli, te ree:

Jer se dan-danas moe sve preivjeti osim smrti. Smrt i vulgarnost jedine su dvije injenice u devetnaestom stoljeu koje nije mogue odstraniti s bilo kakvim objanjenjima ili isprikama. Doriane, poimo u sobu za muziciranje, pa emo ondje popiti kavu. Morate mi svirati malo Chopina. ovjek, s kojim je moja ena pobjegla, svirao je sjajno Chopina. Jadna Victoria! Bila mi je vrlo draga. Kua je bez nje nekako pusta. Naravno, brak je tek navika, vrlo loa
141

Scotland Yard centralna uprava policije u Londonu. (Prev.)

navika. Ali ipak, ovjek ali kad izgubi i najgore svoje navike. A moda ba za njima najvie ali. One su tako bitan dio njegove linosti.

Nato Dorian ni rijei, nego ustade od stola, prijee u pokrajnu sobu, sjede za klavir, te uze prelijetati prstima preko bijelih i crnih slonokosnih tipaka. Poto je donesena kava, on zastade te e gledajui u lorda Henryja:

Harry, jeste li ikad pomislili na to da su Basila moda ubili?

Lord Henry zijevnu. Basil je bio omiljen ovjek, i nosio je uvijek Waterbury sat.142 Pa zato da ga ubiju? Nije bio dovoljno pametan, i prema tome nije imao neprijatelja. Istina, bio je genijalan slikar. Ali netko moe da slika ikao Velzquez, pa ipak da bude pravo mrtvo puhalo. A Basil je doista bio prilino dosadan. Samo je u jednoj prilici bio za me zanimljiv, a to je bilo prije mnogo godina kad mi je govorio kako vas ludo oboava, i da ste vi glavna pokretaka sila u njegovoj umjetnosti.

Basil mi je bio vrlo drag ree Dorian s nekim prizvukom sjete u glasu. Ali, zar se ne pria da je bio ubijen?

Oh, tako piu poneke novine. No, meni se to ne ini ni najmanje vjerojatnim. Znadem da u Parizu ima svakojakih stranih jazbina, ali Basil nije bio jedan od onih koji posjeuju takva mjesta. Nije bio nimalo radoznao, i to mu bjee glavna mana.

A to biste kazali, Harry, kada bih vam rekao da sam ja ubio Basila? upita
142

Waterbury grad u Connecticutu (SAD), poznat sa svoje industrije jeftinih satova. (Prev.)

mlai prijatelj. I rekavi to, otro ga promatrae.

Rekao bih vam, dragoviu moj, da glumite ulogu koja vam ne pristaje. Svakako je zloinstvo vulgarno, kao to je i svaka vulgarnost zloinstvo. Vama ne lei da izvrite umorstvo, Doriane. alim ako sam time povrijedio vau tatinu, ali vas uvjeravam da je tako. Zloinstvo pripada iskljuivo niim klasama. Ja to nipoto ne zamjeram tim ljudima. Meni se ini da je zloinstvo za njih ono isto to je nama umjetnost, naprosto sredstvo da se postignu neke duevne senzacije.

Sredstvo da se postignu duevne senzacije? Zar mislite da bi ovjek koji je jednom izvrio umorstvo, mogao isto zloinstvo i drugi puta izvriti? Ta valjda niste to mislili?

O, sve postaje uitak ako se preesto ini uskliknu lord Henry smijui se. To je jedna od najveih tajna ivota. Ali ipak mislim da je umorstvo u svakom sluaju pogreka. ovjek ne bi smio nikada nita uiniti, o emu poslije objeda ne bi mogao sasvim lijepo priati. No okanimo se sada jadnoga Basila. Bilo bi mi drago kad bih mogao vjerovati da je zavrio tako romantinom smru, kako vi to maloas spomenuste, ali ne mogu; rekao bih da je iz omnibusa pao u Seinu, pa je kondukter zabaurio tu nesreu. Da: rekao bih da je tako zavrio. I ja ga gledam gdje lei poleice pod mutnozelenim vodama Seine, a nad njim plove teke barke i duge mu haluge mrse kosu. Znate, ja ne vjerujem da bi bio kadar nainiti jo mnogo dobrih slika. Posljednjih deset godina slikao je sve same osrednje stvari.

Dorian uzdahnu, a lord Henry proe po sobi te poe gladiti glavu neke udnovate javanske papige, velike ptice siva perja s ruiastom ubom i repom, to se njihala na bambusovu tapu. Kada je dodirnue njegovi iljasti prsti, ona

spusti bijelu mrenu smeuranih kapaka preko crnih oiju staklenasta sjaja, te se poe ljuljati.

Da produi on te se okrenu i izvue rupi iz depa slikao je sve same osrednje stvari. inilo mi se kao da je njegovo slikanje neto izgubilo. Izgubilo je svoj ideal. Otkako vas dvojica niste bili vie veliki prijatelji, on je prestao da bude velik umjetnik. A to vas je razdvojilo? Bit e da vam je on postao dosadan? Ako je doista tako, onda vam to nikada nije oprostio. To vam je uvijek tako kod dosadnih ljudi. Da, zbilja, a to se dogodilo s onim vaim divnim portretom to ga je on naslikao? Ne vjerujem da sam ga vidio od onoga dana kad ga je zavrio. O, sjeam se da ste mi jo prije mnogo godina rekli da ste ga poslali u Selby, pa da je na putu bio negdje zametnut ili ukraden. Niste ga nikada dobili natrag? Kakva teta! To je zbilja bilo pravo remek-djelo. Sjeam se da sam sliku htio kupiti. Volio bih je sada imati. To djelo spada u period Basilovih najboljih radova. Odonda su svi njegovi radovi neka udnovata mjeavina loega slikarstva i dobrih namjera, koja ovjeku uvijek daje pravo da se naziva reprezentativnim engleskim umjetnikom. Jeste li ikada dali oglas u novine o nestanku te slike? To ste doista morali uiniti.

Ne sjeam se vie odvrati Dorian no bit e da jesam. Ali ja tu sliku nikada nisam mnogo volio. ao mi je to sam za nju pozirao. Mrska mi je i sama uspomena na nju.

Zato ste poeli o njoj govoriti? Ona me neko podsjeala na one udne stihove iz nekog kazalinog komada mislim iz Hamleta kako ono bjee?

'Kao slika neke sjete lice to bez srca'.

Da: upravo je tako izgledala.

Lord se Henry nasmija.

Ako ovjek postupa sa ivotom umjetniki, onda mu je mozak srce odgovori zavalivi se u naslonja.

Dorian Gray zatrese glavom i udari na klaviru nekoliko njenih akorda.

'Kao slika neke sjete' ponovo e on lice to bez srca.

Stariji je prijatelj sjedio naslonjen unazad, te ga gledae poluzatvorenim oima.

Uostalom, Doriane ree nakon male utnje. 'Kakva korist ovjeku da zadobije cio svijet a pri tom izgubi' kako glasi taj citat 'duu svoju?'

Zvuci se neskladno razbie, i Dorian se Gray tre, zurei u svog prijatelja.

Zato me to pitate, Harry?

Dragi mladiu prihvati lord Henry, u udu nadiui obrve pitao sam vas, jer sam mislio da mi moete na to odgovoriti. To je sve. Prole sam nedjelje prolazio kroz Park, a blizu Marble Archa stajala je mala skupina ljudi jadna izgleda: sluali su nekog sasvim obinog ulinog propovjednika. Prolazei uh kako ovjek kriavim glasom postavlja svojim sluaima ba to isto pitanje. Mene se to kosnulo prilino dramatski. U Londonu moete esto doivjeti takve udnovate efektne prizore. Kiovita nedjelja, nekakav nezgrapni kranski brat u kinoj kabanici, a oko njega krug bolesnoblijedih lica ispod rupiastog krova kiobrana, s kojih se cijedi voda, pa onda iznebuha zaujete nekoliko divnih

rijei, to se kidaju s neijih histerinih usana i kretavim glasom paraju zrak to je zaista bilo vrlo dobro na svoj nain, pravo otkrivenje. asak sam pomiljao na to da onom proroku kaem da Umjetnost ima duu, a ovjek da je nema. No bojao sam se da me ne bi razumio.

Ne govorite tako, Harry; dua je strana stvarnost. Moemo je i kupiti, i prodati, i promijeniti. Ona se moe zatrovati ili izgraditi do savrenstva. Svaki od nas ima duu. Ja to znam.

Znate li to sasvim sigurno, Doriane?

Sasvim sigurno.

Ah, onda je to zacijelo iluzija. Stvari koje ovjek smatra za pouzdane, nikada nisu istinite. U tome je sva fatalnost Vjere i mudra pouka Romantike. Ne budite tako ozbiljni. Kakve veze imamo vi ili ja s praznovjerjem naega vremena? Ne, ne: mi smo prestali vjerovati u duu. Zasvirajte mi togod. Svirajte mi neki nokturno,143 Doriane, a dok budete svirali, ispriat ete mi tihim glasom kako ste sauvali svoju mladost. Mora da imate neku tajnu. Ja sam samo za deset godina stariji od vas, pa sam pun bora, iznuren i poutio. A vi ste zaista divni, Doriane. Nikada niste izgledali ljepi nego veeras. Podsjeate me na dan kad sam vas prvi put vidio. Bili ste malo podrugljivo-gordi, vrlo plaljivi i zbilja sasvim neobini. Dakako, vi ste se promijenili, ali ne po vanjtini. Volio bih da mi povjerite svoju tajnu. Da se opet domognem svoje mladosti, bio bih kadar uiniti sve na svijetu, samo ne bih gimnasticirao, rano ustajao, niti bih htio ivjeti asnim ivotom. Mladost! Nita joj nije ravno. Prava je ludost govoriti o bezumlju mladosti. Ja danas sluam s izvjesnim uvaavanjem samo one koji su
143

Nokturno (notturno) nona popijevka; romantina instrumentalna kompozicija, sanjarskog, eleginog znaaja, slobodne forme (pokretai J. Field i Chopin). (Prev.)

mnogo mlai od mene. Oni kao da su kudikamo napredniji od mene. ivot im je otkrio svoje najnovije udo. Prema starima uvijek sam u opoziciji. Iz principa. Ako jednoga od njih upitate za miljenje o neemu to se juer dogodilo, on e vam sveano navoditi miljenja koja su vaila godine 1820, kad su mukarci nosili visoke ovratnike, vjerovali u sve, a znali nisu nita. Kako je draestan komad to ga svirate! Volio bih znati je li to Chopin skladao na Majorki dok su valovi mora pjevali jadovanke oko njegove vile, a morska pjena, noena vjetrom, prskala u okna? Kako je to divno romantino. Kakva srea to nam je ostala bar jedna umjetnost koja nije puko oponaanje. Ne prekidajte! Veeras sam eljan glazbe. Meni je kao da ste vi mladi Apolon, a ja Marsija144 koji vas sluam. Imam ja svojih briga. Doriane, kakve vi i ne slutite. Tragedija starosti nije u tome to je ovjek star, nego da je jo mlad. Kadto se i sam udim svojoj iskrenosti. Ah, Doriane, kako ste sretni! Divna li ivota to ga proivjeste! Pili ste iz svih izvora, ugasili svaku svoju eu. Slast svakog voa iskusili ste dokraja. Nita vam nije ostalo skriveno. A sve je to za vas bilo tek kao zvuk neke melodije. Nije mutilo vau mladost, vau ljepotu. Ostadoste isti.

Nisam vie isti, Harry,

O da, isti ste. Pitam se kako e tei dalje va ivot. Nemojte ga kvariti odricanjem. Savreni ste kakvi ste sada. Nemojte postati nesavreni. Sada ste bez mane. Ne tresite glavom: i sami znate da je tako. Uostalom, Doriane, ne obmanjujte samog sebe. Ni volja ni namjera ne upravljaju naim ivotom. ivot sainjavaju nai ivci i svaka ilica u nama i stanice koje se polako izgrauju, u kojima se kriju nae misli, a strasti nam snivaju svoje snove. Moete misliti da ste sigurni, i smatrati se za jaka ovjeka. Ali neka sluajna sjenka boje u sobi ili na jutarnjem nebu, neki osobiti miris, koji vam je neko bio drag a koji uskrsava
Marsija prema grkoj prii: frigijski satir, vjetak na fruli, koji se s Apolonom natjecao; ovaj ga pobijedio i sa ivoga oderao kou. (Prev.)
144

u vama neke pritajene uspomene, neki stih zaboravljene pjesme, na koji sluajno naiete, zavretak muzikog stavka kakva muzikog komada to ga vie ne svirate vjerujte mi Doriane, o svemu tome ovisi na ivot. Browning145 na jednom mjestu pie o tomu: ali naa ula i sama to osjeaju. Ima asova kad odjednom osjetim miris lilas blanc,146 te iznova proivljavam najudesniji mjesec svoga ivota. Volio bih, Doriane, da se mogu s vama mijenjati. Svijet je dizao graju protiv nas obojice, ali vas je uvijek oboavao. I uvijek e vas oboavati. Vi ste tip ovjeka to ga ljudi naeg stoljea trae, ali se boje da ga doista nau. I ja se upravo radujem to nikada niste nita stvorili, nikada isklesali kip, naslikali sliku ili bilo to dali iz samoga sebe! ivot bijae vaa umjetnost. Vi se podaste glazbi. Vai dani bijahu soneti.

Dorian ustade od klavira i proe rukom kroz kosu.

Da, ivot moj bijae divan, Harry ree sasvim tiho ali ja vie neu i dalje ovako ivjeti. I vi mi ne smijete govoriti sve te neobine stvari. Vi ne znate svu istinu o meni. A kad biste je znali, mislim da biste mi ak i vi okrenuli lea. Vi se smijete. O, ne smijte se!

Doriane, zato ste prestali svirati? Vratite se za glasovir, pa mi jo jednom odsvirajte onaj nokturno. Pogledajte u veliki medenouti mjesec gdje lebdi sred tame. On eka da ga oarate, i budete li zasvirali, on e se pribliiti Zemlji. Zar neete? E, onda poimo u klub. Proveli smo arobno vee, pa neka se arobno i zavri. U Whiteu147 ima nekoga koji silno eli da se s vama upozna; to je mladi lord Poole, Bournamouthov najstariji sin. Ve je kopirao vae kravate, i zamolio

Robert Browning (18121896) engleski pjesnik; obnovio stil i predmet engleske lirike; propovijeda evanelje rada. 146 Lilas blanc (lil blan) bijeli jorgovan. (Prev.)
147

145

White White's Club; otmjen londonski klub u ulici St. James. (Prev.)

me da ga s vama upoznam. Ima mnogo arma, i pomalo me podsjea na vas.

Nadam se da ne odvrati Dorian sa sjetom u oima. Ali veeras sam umoran, Harry. Neu u klub. Skoro je jedanaest, a ja bih veeras rano na poinak.

Ostanite, molim vas. Nikad jo niste tako lijepo svirali kao veeras. U vaem udaranju u tipke bilo je neke osobite miline. Nikada prije nije bilo tako izraajno.

To je zato to hou da postanem dobar odvrati smijeei se. Ve sada sam postao malo bolji.

Za me, Doriane, ostat ete uvijek isti nato e lord Henry. Vi i ja ostat emo uvijek prijatelji.

Ali jednom ste me otrovali jednom iknjigom. To vam ne bih smio nikada oprostiti. Harry, obeajte mi da tu knjigu neete nikada nikomu posuditi. Ona kvari ovjeka.

Dragi moj mladiu, zaista ste poeli moralizirati. Jo malo pa ete prolaziti gradom nalik na one obraenike i putujue propovjednike, opominjajui narod neka se kloni grijeha, u kojima ste vi sami dosad uivali. A vi ste i suvie draesni da biste to mogli initi. Osim toga, to ne bi imalo nikakva smisla. Mi smo to to jesmo, i bit emo to to emo biti. A to se tie one knjige koja truje toga nema. Umjetnost nema utjecaja na djelotvornost. Ona ubija elju za djelovanjem. Ona je na neki divan nain jalova. Knjige to ih svijet naziva nemoralnim, jesu one u kojima se odrazuje njegova sramota. I to je sve. Ali nemojmo sada raspravljati o knjievnosti. Navratite sutra. U jedanaest u

izjahati. Mogli biste sa mnom. A poslije u vas povesti na lunch kod lady Branksome. Ona je armantna ena; i hoe da uje va savjet o nekim goblenima to ih namjerava kupiti. Doite svakako. Ili da poemo na lunch s naom malom vojvotkinjom? Tui se da vas u posljednje vrijeme nikako ne via. Ili vam je Gladys ve dojadila? Mislio sam da e se to dogoditi. Njezin otri jezik nervira ovjeka. Dakle, budite u svakom sluaju ovdje u jedanaest.

Harry, moram li zbilja doi?

Svakako. U Parku je sada doista divno. Mislim da od one godine, kada smo se upoznali, jorgovan nije nikada tako lijepo cvijetao.

Pa, lijepo. Bit u ovdje u jedanaest ree Dorian. Laku no, Harry. Doavi do vrata, asak je oklijevao, kao da hoe jo neto rei. Zatim uzdahnu i ode.

XX POGLAVLJE

No bijae divna i tako topla te je ogrta prebacio preko ruke a svileni al nije ni stavio oko vrata. I dok je lagana koraka iao kui, puei cigaretu, pokraj njega prooe dva mladia u fraku. uo je kako e jedan drugome tihim glasom: To je Dorian Gray. Sjeti se koliko bi mu prije laskalo kad bi netko na nj pokazivao, zurio u nj ili govorio o njemu. No sada mu je bilo ve dosadilo to spominjanje njegova imena. Polovica je drai maloga sela, kamo je u posljednje vrijeme tako esto odlazio, bila u tome to nitko nije znao tko je. esto bi govorio djevojci, koju je navabio na ljubav, da je siromah, a ona mu vjerovala.

Jednom joj je rekao da je zao, i ona mu se smijala i odgovorila da su zli ljudi uvijek vrlo stari i vrlo runi. Kako se samo smijala! Smijeh joj bjee nalik na drozdovo pjevanje. Pa kako je draesna bila u svojim pamunim haljinicama i velikim eirima! Bila je sasvim neuka, ali je imala sve ono to je on bio izgubio.

Stigavi kui nae slugu gdje eka na nj. Poalje ga da legne, a sam se izvali na divan u knjinici, te poe razmiljati o svemu onome to mu je lord Henry govorio.

Zar je doista istina da se ovjek nikada ne moe promijeniti? I on osjeti divlju enju za neokaljanom istoom svoga djeatva poput rue bijelog djeatva, kako Henry bjee jednom rekao. Znao je da je okaljao samog sebe, da je duh svoj nagrdio pokvarenou, a matu nadahnuo grozom; da je na druge vrio lo utjecaj, i da je u tom nalazio neko jezivo uivanje; i da je od svih ivota, to ih je kroz godine upoznavao, njegov bio najljepi, koji je i najvie obeavao, a on ga bjee sramotno izopaio. Ali, zar je sve to zauvijek upropateno? Zar za nj vie nema nikakve nade?

Ah, strana li trenutka gordosti i strasti kad je zaklinjao nebesa da njegova slika ponese breme njegovih dana, a njemu sauva nepomuenu istou vjene mladosti! I ba to je skrivilo sve nesree njegova promaenoga ivota. Bilo bi bolje za nj da ga je poslije sagreenja brzo stigla neminovna kazna. Jer svaika kazna sadri u sebi i oienje od grijeha. I molitva, kojom se ovjek obraa najpravednijem bogu, ne bi smjela glasiti 'i oprosti nam duge nae', nego 'o, kazni nas, boe, za nepravde nae'.

Ono ogledalo s neobinom rezbarijom, koje mu je lord Henry poklonio prije mnogo godina, stajae jo uvijek na stolu, a kupidoni bijelih udova, to su ga

okruavali, smijali se i sada, ba kao davno neko. Uze ga u ruke, kao to je to uinio one jezovite noi kad je prvi puta primijetio promjenu na kobnoj slici, te se prestravljenim i suznim oima zagleda u njegovu glatku povrinu. Jednom mu je netko, koji ga je silno ljubio, napisao ludo pismo, to se zavravalo rijeima: 'Svijet se izmijenio, jer je tvoje tijelo nainjeno od bjelokosti i zlata. Crte tvojih usana ispisuju novu povjesnicu svijeta.' Opet mu padoe na um te rijei, i on ih je neprestance ponavljao. Sada mu odjednom omrznu vlastita ljepota, i tresnuvi ogledalom o pod zgazi ga nogama u srebrno iverje. Njegova ga je ljepota upropastila, vlastita ljepota i mladost, za koju se molio nebesima da mu je sauvaju. Da nije bilo te ljepote i mladosti, moda bi mu ivot ostao neokaljan. Ljepota bijae za nj tek obrazina, a mladost ruglo i podvala. Sto je ve mladost u najboljem sluaju? Zelene, nezrele godine, godine plitkih hirova i bolesnih elja. Zato je nosio njeno ruho? Mladost ga je upropastila!

Bolje i ne misliti na prolost. Tu se nita vie nije dalo izmijeniti. Sada je morao misliti na se i na svoju budunost. James Vane leao je sakriven u nekom bezimenom grobu na selbyskom groblju. Alan Campbell ustrijelio se jedne noi u svom laboratoriju, a da nikom nije odao tajne koja mu je bila narinuta. Uzbuenje koje je sada vladalo zbog nestanka Basila Hallwarda, ubrzo e nestati. To je uzbuenje ve sada jenjavalo. Nije mu prijetila nikakva opasnost. A nije ga toliko morila ni misao na smrt Basila Hallwarda. Najvie ga je muio osjeaj polaganog umiranja njegove vlastite due. Basil je naslikao portret koji mu je unitio ivot. To mu nije mogao oprostiti. Taj je potret bio svemu kriv. Basil mu je rekao stvari koje su bile nepodnoljive, a on ih je ipak strpljivo podnio. Umorstvo je bilo in izvren u ludilu jednoga trenutka. to se tie Alana Campbella, njegovo je samoubojstvo bilo djelo vlastite volje. On sam je tako odluio. Njega se to nije ticalo.

Nov ivot! To je on elio. Na to je ekao, nema sumnje, da je ve poeo ivjeti

novim ivotom. Bilo kako mu drago, ipak je potedio jedno nevino stvorenje. Nikad vie nee nevinost dovoditi u napast. elio je da opet bude dobar. Mislei o Hetty Merton, poe se pitati da li se portret u zakljuanoj sobi nije promijenio. Ta sigurno vie nije tako grozan kao to je bio. Bude li odsele ivio istim ivotom, moda mu uspije da sa svoje slike zbrie svaki trag runih strasti. Moda su s nje ve iezli svi tragovi opaine. Poi e pogledati.

Uze svjetiljku sa stola i odulja se gore. Kada je otkraunao vrata, radostan mu osmijeh ozari neobino, mladoliko lice i naas zatitra oko njegovih usana. Da, on e postati dobar, i ona grozna slika koju je krio pred svijetom, nee ga vie uasavati. I bi mu kao da je ve svalio sa sebe svoj teki teret.

On mirno ue i po staroj navadi zatvori vrata za sobom, a zatim povue grimizni zavjes sa slike. Krik bola i bijesa vinu mu se iz grudi. Nije vidio nikakve promjene osim izraza lukavstva u oima, a oko usana iskrivljenu boru licemjerstva. Slika bijae odurna jo odurnija, ako je to mogue, nego prije a grimizna rosa koja je prljala ruku kao da je postala jo svjetlija, nalik na netom prolivenu krv. Uzdrhta. Da li je iz puste tatine izvrio ono jedno jedino dobro djelo? Ili je samo htio osjetiti novu neku duevnu senzaciju, kao to mu se lord Henry narugao smijui mu se u brk? Ili ga je na to nagnala strast, koja nas ponekad navodi da uinimo neto to je plemenitije od nas samih? Ili moda sve to skupa? A zato su one crvene mrlje postale vee nego to su bile? Poput strane bolesti zahvatile su i smeurane prste. Bilo je tragova krvi i na naslikanim nogama, kao da je odozgor kanula na njih a i na ruci koja nije drala no, bilo je krvi. Priznati? Je li to znailo da mora priznati? Da se sam javi vlastima pa da bude smaknut? Zasmija se. Osjeao je svu udovinost same rte pomisli. Osim toga, da i prizna, tko bi mu povjerovao? Nigdje nije bilo nikakva traga od ubijenoga. Sve su njegove stvari bile unitene. Ta on sam je sve ono to je ostalo dolje, spalio. Svijet bi naprosto rekao da je poludio. A kad

bi uporno ostao kod svoje prie njega bi naposljetku zatvorili... Pa ipak, dunost mu je nalagala da prizna, da se javno izvrgne ruglu i sramoti, da javno okaje svoj grijeh. Ima boga, koji nas poziva da priznamo svoje grijehe i zemlji i nebu. to god on inio, nita ga ne moe oistiti od grijeha dok sam ne prizna svoj grijeh. Svoj grijeh? Slee ramenima. Smrt Basila Hallwarda on nije smatrao za neto tako strano. Sada je pomiljao na Hetty Merton. Jer lano bjee ogledalo ogledalo njegove due u koje je gledao. Tatina? Radoznalost? Licemjerstvo? Zar je samo to bilo u njegovu odricanju? Pa ipak, bilo je jo neega. Barem je on to mislio. Ali tko bi to znao? ... Ne, niega vie nije bilo. Potedio je iz puste tatine. U svom licemjerstvu stavio je na lice obrazinu dobrote. Iz radoznalosti htio je da okua osjeaj samozataje. Sada je sve to i sam uvidio.

Ali zar da ga to umorstvo progoni kroz cio ivot? Zar e uvijek nositi breme svoje prolosti? Ili mora doista sve priznati? Nikad! Ostao je samo jedan jedini dokaz protiv njega. Taj dokaz bijae sama slika. Nju mora unititi. Zato je tako dugo uvao? Neko je uivao u tome da je promatra kako se mijenja i stari. U posljednje vrijeme nije vie uivao u tome. Zbog nje mu nou san nije dolazio na oi. Kada bi nekamo otputovao, strahovao je da je ne gledaju tue oi. Ona je sjetom uguivala njegove strasti. Sama pomisao na nju zagoravala mu je mnoge trenutke radosti. Ona ga je titala kao savjest. Da, ona je bila njegova. Savjest. On e je unititi.

Ogleda se te spazi no kojim je probo Basila Hallwarda. On ga je esto istio, te sada nije ostalo na njemu ni najmanje mrlje. Sjao se i blistao. Kao to je taj no ubio slikara, neka sada ubije i njegovo djelo, i sve to ono znai. Taj e no ubiti prolost, a kad ona bude mrtva on e biti slobodan. Neka taj no ubije njegov udovini ivot due, pa kada zauvijek nestanu one strane zlokobne opomene, on e se napokon smiriti. Zgrabi no i zari ga u sliku.

Ou se krik i tropot pada. Taj samrtniki krik bijae tako straan te se sluinad, prestravljena, tre oda sna i svi pohitjee iz svojih soba. Dva gospodina, koja su u taj as prolazila trgom, zastadoe i pogledae u veliku kuu. Pooe dalje, dok ne naioe na straara te se s njim vratie. Straar nekoliko puta pozvoni, ali se nitko ne javi. Osim rasvijetljena prozora na potkrovnici, sva je kua bila u mraku. Nakon malo vremena, straar se udalji te stade pod susjedni svod da promatra.

Straaru, ija je to kua? upitat e stariji gospodin.

Gospodina Doriana Graya odvrati straar.

Pogledae se smijuckajui se, te pooe svojim putem. Jedan od dvojice bijae ujak sira Henryja Ashtona.

Unutra, u prostorijama za sluinad, napol obuene sluge aptom su razgovarali. Stara je gospoa Leaf plakala i lomila ruke. Francis bijae blijed kao smrt.

Poslije nekih etvrt sata dozove koijaa i jednog lakaja, te se odulja gore. Kucali su na vrata, ali se nitko ne odazva. Stadoe dozivati. Muk i tiina. Naposljetku, poto su uzalud kuali obiti vrata, uspee se na krov, pa odanle skoie na balkon. Staklena vrata brzo popustie: zasuni bijahu stari.

Kad uoe, ugledae na zidu divni portret svoga gospodara, kao to su ga posljednji put vidjeli, u jeku mladosti i ljepote. Na podu leae mrtvo tijelo ovjeka u fraku, s noem zabodenim u srce. Lice bijae uvelo, puno bora i odvratno. I tek kad pogledae u njegovo prstenje, oni ga prepoznae.