2
Ljekovite biljke treba sabirati u slobodnoj prirodi, na njihovim prirodnim staništima. To jevažno zbog toga što se biljka samo pod povoljnim uvjetima -u svojim prirodnim prilikama –može u potpunosti razviti.Potrebno je prije svega znati gdje neka ljekovita biljka raste, gdje se ona prirodno razvija. Nijedovoljno samo znati njezinu geografsku rasprostranjenost, nego i u kojim biljnim formacijama
raste, te nam onda neće biti teško pronaći je u većem broju.Doduše, neke biljke ćemo naći i u naselju, u dvorištu, uz puteve i staze, (neka čak na
gnojištima ), vrtovima, oranicama.Pojedine biljke sami uzgajamo –konoplja, lan, suncokret, pšenica, kukuruz, kupus, paprikaceler, hren, mažuran, vrtni mak, pastrnak, mrkva, bob itd…
Želimo ubrati zaista ljekovitu biljku, moramo znati u koje vrijeme ćemo to učiniti. Biljka nesadrži ljekovite tvari u istim količinama uvijek kroz godinu. Vrijednost tvari mijenja se u toku
rasta i razvitka biljke, pa je dakle potrebno poznavati onaj razvojni stadij u kojem ona sadržinajviše ljekovitih sastojaka.
Čitavu zeljastu biljku ćemo sabirati onda kada je zrela za razmnažanje, što vidimo pozapočetoj cvatnji. U pravilu se koriste i sabiraju samo vršni i mlađi dijelo
vi biljke s ograncima,listovima i cvjetovima.
NIKADA nemojte čupati čitavu biljku
,uvijek ostavite dio korijena dase može dalje razmnožavati!Korijen se vadi u vrijeme kada se u njemu nagomila najviše organskih tvari –a to je pri krajuvegetacije –u j
esen. Proljeće i jesen su u pravilu doba kada se sabire korijen, ali i podzemne
stabljike ( podanak, gomolj, lukovica ).
Podzemni dijelovi dvogodišnjih biljaka sabiru se koncem prve ili početkom druge godine, a kod
višegodišnjih biljaka ne prije druge god
ine. Mesnate dijelove očišćene od zemlje iskopati uranu jesen, dok je sunce još dosta «jako», a nisu nastupile jače kiše.Listovi se u pravilu sabiru početkom cvatnje biljke.
Cvjetanje je najbolji znak da je biljkapotpuno razvijena
. Treba paziti da listovi budu potpuno zeleni, razvijeni i bez nametnika.
Listove s eteričnim uljima treba brzo sušiti i spremiti. Prilikom sušenja, ne smije doći do
izrazite promijene boje biljke.
S još većom pažnjom treba sabirati cvijetove. Sabirati ih u vrijeme kada su
potpuno razvijeni,ali ne još i ocvali. Kod nekih biljaka se sabiru još neotvoreni cvijetovi.
Treba paziti da dršci budu što kraći, ali da ipak ostane makar i kratka peteljka.Cvijetove treba sušiti vrlo brzo, i moraju sačuvati prirodnu boju.
Plodovi se sabiru u posve zrelom stanju, samo za preradu –
za voćne sokove a neposredno
prije nego što posve sazru ako se koriste za sušenje.Ako se plodovi sabiru zbog sjemenki, tada ih treba sabirati prije nego potpuno budu zreli, prije
otvaranja ili pucanja, če
sto s ograncima kojih se još drže.
Kora se sabire u proljeće
–
kada se najlakše ljušti s drveta, u pravilu s mlađih , najviše do tri
godine starih grana -ne stabala!
Za ostale nejasnoće možete se slobodno obratiti autoru ovog teksta.
Vrlo je važno, ponovno napominjem, poznavanje ljekovitih biljaka. Iako se danas zna kemijski
sastav gotovo svih biljaka, ipak njihova uloga u liječenju čovjeka nije još ni izdaleka poznata.Uzimanje ljekovitih pripravaka, naravno uz stručnu konsultaciju i znanje liječn
ika, uveliko se
može pomoći i brže ozdraviti i ukloniti tegobe. Pri korištenju ljekovitih biljaka treba uvijek imatina umu da njihovo poznavanje, te poznavanje njihovih vrijednosti u liječenju raznih bolesti, jošuvijek nije dovoljno da se sami liječimo ida zanemarimo korištenje liječničkog znanja i usluge.
Page 3 / 158
www.top-torrent0.net