SELMA LAGERLOF (1858-1940) Svedska knjizevnica Selma Ottiliana Lovisa mnogo je putovala po svijetu pa je iskustva sa svojih putovanja iskoristila

za podlogu svojih pripovjetki i romana. Od rodjenja je hroma pa nije mogla uzivati u brojnim djecjim igrama, ali je zato voljela razlicite zanimljive price sto je takodjer dosta utjecao na njezino literalno stvaralsatvo. Njeno ime u svijetu je proslavio roman Cudnovato putovanje Nilsa Holgerssona po Svedskoj, u kojem su predstvaljene zgode djecaka koji se, leteci na ledjima guske upoznaje s prostranstvom i ljepotom svoje domovine. Neizostavne su i njezine legende o kristu, u kojima je umjetnicki oblikovala nekoliko biblijskih legendi. Godine 1909 nagradjena je nobelovom nagradom za knjizevnost ( romanom Jeruzalem) . Romani: Saga o Gsti Berlingu, objavljen 1891.g. Legenda o kristu.

LEGENDA O KRISTU Sveta noc-prica zapocinje sjecanjem na autoricnu pokojnu baku koja je umrla kada je ona imala 5 g. I koja joj je pricala najrazlicitije price. Jedna od takvih prica govori o cudesnom covjekuu koji pokusava pronaci malo ognja kako bi zagrijao zenu i tek rodjeno dijete. Pokucao je na brojna vrata, ali kako je bilo kasno, niko mu nije otvarao. Hodajuci tako, naidje na jednog mrzovoljnog pastira koji je cuvao svoje stado ovaca. Tada se dogadja niz cudesnih zgoda. Cim se onaj neobicni covjek pojavio napadnu ga pastirovi psi, ali nisu ga mogli ozlijediti. Pastir ga, nakon toga zeli potjerati bacajuci na njega njegov stap, ali stap ga promasi. Sve je to izazvalo cudjenje i strah kod pastira pa mu je sada bez imalo razmisljanja dopustio d auzme zara s njegova ognjista. Cudesni covjek pocne grabiti zar golim rukama, ali na njegovim rukama nije ostala ni jedna opeklina. Pastir se pitao tko bi mogao biti taj covjek kojega psi ne mogu ugristi, kojega stap ne moze pogoditi, i kojega vatra ne moze opeci. Odluci ga pratiti dok se ne nadje pred jednom spiljom u kojoj spazi zenu i tek rodjeno dijete. Vidjevsi kako dijete lezi na hladnim stijenama, razalis e nad njim i pruzi cudesnom strancu bijelo ovcije runo da njime pokrije djetesce. Upravo u trenutku kada je pastir pokazao da moze biti milosrdan pred njegovim se ocima ukaze mnostvo andjela. Pada na koljena i pocinje hvaliti Boga.

ASTRID liNDGREN (1907-2002) Stvroila je lik simpaticne djevojcice pipi, o kojoj je 1945. g. Objavila fantasticnu pricu po nazivom Pipi duga carapa . prica predstavlja neobicnu djevojcicu, koja ima moc provesti u djelo sve sto joj padne na um i sve sto je obicnom djetetu nedostupno i nemoguce uciniti. Nastavci knjige o nestasnoj pipi: Pipi ide na brod, Pipi na juznom moru i td, Napisala je nekoliko fantasticnih prica i tekstova za slikovnice. Roman: Ronja razbojnicka kci , Razmo u skitnji.

PIPI DUGA ARAPA Na kraju grada, u jednoj tronoj kucici, posve sama zivjela je devetogodisnja djevojcica Pipi Duga arapa. Bila je potpuno sama i nije bilo nikoga tko bi je tjerao u krevet upravo onda kada je njoj bilo najzabavnije. Majka joj je umrla dok je jos bila malo dijete. Vjerovala je da njena majka sjedi negdje na nebu, odakle je kriomice promatra, pa bi joj cesto znala mahnuti rukom i reci da se ne brine i da je ona dobro. Kucu u kojoj je Pipi stanovala nekada je davno kupio njezin otac koji je uz svoju jedinicu tu planirao docekati starost. Ali dogodila se nesreca u kojoj ga je snazan vjetar bacio s palube i nestao je u morskim dubinama. Pipi je bila doista neobicno dijete. Posebno je neobicna bila njezina neizmjerna snaga. Bila je toliko jaka da je mogla podici konja uvis ako bi to htjela. Kada se doselila u Pipinovac za jedan je zlatnik kupila konja kakvog je oduvijek htjela imati. Konja je smjestila na terasu, a kad bi ona u predvecerje tu htjela popiti kavu jednostavno bi ga podigla i prebacila u vrt. Odmah do njene kuce stanovali su djecak Tomi i djevojcica Anika. Bila su to vrlo poslusna i dobro odgojena djeca. Price o neobicnoj djevojcici prosirila se cijelim gradom. Ljudi su zakljucili da bi je morali smjestiti u djecji dom jer svako dijete mora imati nekoga tko ce ga odgajati i brinuti se za njega. Na vrata joj dolaze dva policajca koji joj govore da su se dobri ljudi iz grada pobrinuli za nju da dobije mjesto u djecjem domu. Kada su joj rekli da tamo ne moze povesti svoga konja, Pipi im je kazala da za taj svoj dom moraju pronaci neku drugu djecu. Policajci je pokusavaju uhvatiti, ali im to nikako ne uspjeva. Pipi se u samo jednom trenutku nasla na balkonskoj ogradi aodakle se vrlo lahko prebacila na krov. Policajci se vracaju u grad i govore ljudima koji su ih poslali po Pipi da ona nije ni malo pogodna za djecji dom pa su je odlucili ostaviti da zivi u svom Pipinovcu. Tom i Anika su krenuli u skolu. Jednog dana Pipi je skinula konja s terase i zajahala na njemu u pravcu skole. Velikom brzinom uletjela je u skolsko dvoriste, privezala konja za stablo i bucno dojurila u razred. Kad je uciteljica pocne ispitivati tablicu mnozenja , ona joj kaze da, ako sama ne znam odg. , ne treba ni nju pitati. Nakon nekoliko neprimjerenih odgovora pipi zakljucuje da ne zeli nastaviti dolazak u skolu. Vrti joj se u glavi od svih ti brojeva i slova. Pipi je odlucila organizirati izlet. Tomiju i Aniki ta se ideja cinila izvrsnom. Odlaze zajednom obliznji brezuljak. Dok sjede na jednom osuncanom dijelu brdasca, Pipi razmislja kako bi bilo da ljudi mogu letjeti. Popela se na rub jedne litice i bacila se u zrak. Nakon samo pola

sekunde zacuje se tupi udarac, nasla se na zemlji. Jednostavno je zakljucila da je zaboravila mahati rukama. Uslijedio je posjet cirkusu. Mnostvo ljudi guralo se da dobije kartu za predstavu. Pipi, Tom i Anika dobili su mjesto u prvome redu. Kad se zastor podigao, pred njima se nasao blistavo bijeli konj, na cijim je ledjima stajala lijepa zena odjevena u zlatan triko. Zvala se gospodjica Karmensita. Dok je konj setao u krugu, karmensita je mirno stajala na njemu i smijesila se. Upravo kada je konj prolazio pored mjesta na kojem je sjedila Pipi, nesto je prozujalo zrakom. Bila je to sama Pipi koja je skocila na ledja koga odmah iza Karmensite koja se jako naljuti i stane udarati iza sebe ne bi li pipi skocila sa konja. Pipi joj govori da se smiri jer je i ona platila kartu i ima pravo uzivati. Kad je sisla s konja i vratila se na svoje mjesto, priblize joj se dva cuvara i pokusaju je podici, ali bezuspjesno. Pipi je sjedila potpuno mirno, ali je ni na koji nacin nisu mogli pomaknuti s mjesta. Vidjevsi da im ne ide, odustaju i udaljuju se. U sljedecoj tocki gospodja Elivira je hodala po zici, a u ruci je drzala suncobran. Kada je napravila nekoliko koraka i okrenula se, na zici je vec stajala Pipi. Elvira se toliko prepala da je skocila sa zice i bacila se svome ocu, ravnatelju cirkusa, oko vrata. Akrobacije gospodje Elvire nisu se mogle mjeriti sa onim sto je pipi izvodila. Dosao je i dan kada je Pipi slavila rodjendan. Cim su se Tom i Anika vratili iz skole, poceli su se pripremati z aodlazak u goste. Kupili su i poklon koji je bio umotan u zeleni papir i obavijen mnostvom vrpci. Pipi radoznalo otvara paket u kojem nadje- glazbenu kutiju. Kad su se svi pogostili i kad su bili siti i zadovoljni, Pipi jednim pokretom uhvati sva cetiri kraja stolnjaka i podigne ga tako da su se sve salice i tanjuri poceli kotrljati kao u vreci. Zavesljaj je strpala u sanduk za drva. Jedne ljetne veceri Pipi je s Tomijem i Anikom sjedila na stepenicama ispred svoje kuce. Dok pricaju i jedu sumske jagode, Pipi se naglo podigne jer je primjetila da se neki covjek priblizava Pipinovcu. Potrcala je u susret covjeku s podrezanim brkovima i u plavim mornarskim hlacama. Bio je to njezin otac Efraim. Pipi se toliko razveselila da se postavila na glavu nasred stola i pocela mlatarati nogama. Rekla je da je cijelo vrijeme cekala njegov povratak i da nikada nije povjerovala u pricu da se utopio. Tom i Anika su se osjetili pomalo zalosnima jer su mislili da ce im on sada odvesti Pipi. To se ubrzo i dogodilo jer se Pipi pocela spremati na put s svojim ocem. Tom i Anika se dolaze oprostiti s njom, a ona im odgovara d ane budu tuzni jer ce se opet vratiti u Pipinovac-kad bude u mirovini- i tada ce se opet igrati kao i ranije. Upravo kad je i brod trebao isploviti iz luke, Pipi odustaje od putovanja i govori ocu da ne moze ostaviti Tomija i Aniku u suzama i da zeli ostati u pipinovcu. Nakon nekog vremena, otac salje pismo svojoj Pipi u kojem joj javlja da ce uskoro doci po nju i odvesti je malo na otok Gula-Gula., zemlju kojom je on vadao. Na tom putu Pipi ce se prikljuciti Tomi i Anika. Putovanje je trajalo nekoliko mjeseci, onda se svi skupa vracaju u svoj gradic. Pipi odlucila da ce zauvijek ostati u Pipinovcu, ali rekla je da ne zeli odrasti. Dok su se tako jednom zgodom Tomi, Anika i Pipi zabavljali u njezinoj kucim Pipi izvadi nekoliko tabletica koje su bile nalik na zrna graha. Ugasili su svjetlo , sjeli na pod i popili po jednu tabletu od kojih ce ostati vjecno mladi. Kako su pilule vec dugo vremena stajala e u oramru Pipi nije bila potpuno sigurna u njihov ucinak, ali nadala se najboljem.

HUGH LOFTING 1886-1947 Hugh Lofting rodjen je u Britaniji,a veci dio zivota proveo je u Americi.Majka mu je bila irskog porijekla.Njegova ljubav prema zivotinjama javila se jos u ranom djetinjstvu.Prvi svjetski rat proveo je na bojisnjici u Flandriji,gdje je uz ljudske patnje imao priliku viditi i stradanja vojnjicki konja i mazgi.Godine 1920 objavio je svoju Pripovvijest o dr.Dolitleu,poslije Putovanja dr.Dolitleja,Zracna posta dr.Dolitlea,Cirkus dr.Dolitleja,Dr.Dolitle na Mjesecu,Povratak dr.Dolilea s Mjeseca,Zooloski vrt dr.Dolitlea,Karavan dr.Dolitlea,vrt dr Dolitlea,Dr.Dolitle i tajno jezero.

PRIPOVJESST O DOKTORU DOLITTLEU Doktor medicine John Dolitle zivi je u jednoj maloj neobicnoj kucici na kraju grada.Posebnu ljubav osjeca je prema zivotinjama pa je i imao dosta ljubimaca:patka Pat-Pat,psa Djipdjip,prase Gic-gic,papigu Polineziju i sovu Tu-Tu. U pocetku je lijuecio ljude, ali kako je vrijeme prolazilo on je us vojoj kuci nastanio mnostvo razlicitih vrsta zivotnija, pa je sve manje ljudfi dolaziolo knjemu na lijecenje. Niko ga vise nije posjecivao osim prodavaca macije i psecije hrane. Za toliko zivotinja trebalo je pribaviti dosta hrane i on je svakim danom postajao sve siromasniji. Vidjevsi kako mu posao slabi, jednog mu dana sleti papiga na stol i stane ga savjetovati da napusti ljude, da svoje umijece primjeni na zivotinje i da postane veterinar. Dok je papiga Polinezija sjedila na kuhinjskom stolu i ponavljala rijeci iz pticijeg jezika, dr. Dolittlej ih je zapisivao na svoju biljeznicu. Tako je, uz pomoc papige, vrlo dobro svladao nemusti jezik pa je mogao razgovarati sa zivotinjama i razumjeti sve sto one kazu. Sve vise zivotinja dolazilo je doktorui na lijecenje pa cak i kad bi ozdravile ne bi htjele otici od njega, jer su toliko zavoljeli svoga lijecnika i njegovu kucu. On im nije imao snage zatvoriti vrata pa se svakim danom u njegovoj kuci nalazilo sve vise zivotinja. Upravo kada mu je posao krenuo, udomio je i nekoliko krokodila, sto je izazvalo veliku paniku medju ljudima jer su se bojali dovesti svoje zivotinje na lijecenje dr. Dolittleu, te je tada osiromasio vise nego ikada.

Vidjevsi u kakvom se polozaju nalazi dolitlej, zivotinje odluce ponuditi pomoc. Obavljale su sve kucne poslove, ali ipak nisu mogle zaraditi dovoljno novca da bi pokrile sve dugove. Jedne zimske noci majmun i-i donosi obavjest da je u africi zavladala strasna bolest medju majmunima pa mole doktora da dodje i da sprijeci smrtonosno sirenje boleseti. Doktor bez razmisljanja odluci odma krenuti na put. Nakon nekoliko tjedana plovidbe morem, sve se zivotinje sa svojim vodjom iskravaju na africko tlo. Hodajuci kroz sumu izbiju na jedan oveci proplanak na kojem se nalazila, od blata sagradjena, kraljeva palaca. U njoj je zivio kraj sa svojom suprugom kraljicom i sinom, kraljevicem Bunpom. Kralj je prvom prilikom pokazao da ne zeli bijele ljude u svojoj blizini. est crnih strazara odvode Doktora i njegove zivotinje u tamnicu. Jedina se uspjela izvuci Polinezija, koja smislja plan kako ce izbaviti svoju obitelj. Polinezija se uvlaci u kraljevu sobu, sakrije se pod krevet i pocne govoriti glasom Dolittlea. Plasi Kralja govoreci da je on najveci carobnjak na svijetu i da ce ako ih sve ne pusti na slobodu, uciniti da on i njegov narod budu bolesni kao sto su majmuni u njihovoj blizini. Kralj se odmah prestrasi i naredi strazarima da otvore vrata tamnice i da zatvorenike puste na slobodu. No dok je papiga letjela niza stube, bila je otkrivena i kralj se , vidjevsi da je prevaren, strasno naljuti. Doktor i njegove zivotinje zure kroz sumu prema Zemlji majmuna, a Kralj izdaje tjeralicu za njima. Sigavsi na odrediste, Dolittle je najprije odvojio bolesne od zdravih majmuna. Zdrave majmune lijecio je posebnim serumom, a bolesne smjestio u tek napravljenu kolibu. Nakon dva tjedna svi su majmuni bili potpuno izlijeceni. John dolitte je obavio svoj zadatak i sada je vrijeme da se varti natrag u svoj gradic Puddlebyon-the Marsh. Kako bi mu se oduzili za dobro djelo, majmuni mu poklanjaju vrlo rijetku zivotinju Gurnime-Povuciga i usred prasume postavljaju veliki kamen u znak sjecanja na njega. Nakon nekoliko dana lutanja, posve slucajno nadju se u Kraljevu vrtu i ponovo bivaju baceni u tamnicu. U to vrijeme papiga Polinezija sjedi na stablu i opet pokusava smisliti neki plan. Pozove kraljevica Bumpa koji je bas tada setao vrtom i kaze mu da u tamnici njegovog oca lezi cudesni carobnjak po imenu John Dolittle. On bi ga mogao pretvoriti u najbjeljeg kraljevic a koji je ikada osvojio srce neke lijepe kraljevne. Zanesen tim rijecima , Bumpo odmah odlazi do tamnice i moli Doktora za pomoc. On mu obeca ispuniti zelju ukoliko prije ode na obalu i pripremi jedan brod koji ce njega i njegove zivotinje odvesti preko mora. Dolittle pomijesa svakojakih lijekova u jednu posudu i kaze kraljevicu da zagnjuri lice unutra. I doista, njegovo je lice postalo bijelo poput snijega. Kraljevic zapjeva od radosti i pocne plesati po tamnici. Izvadi iz dzepa zavezljaj kljuceva i pusti zatocenike na slobodu. Lice kraljevica Bumpa vjerovatno ce ujutro opet postati crno, ali to je bio jedini nacin da se druzina oslobodi. U svibnju se John Dolittle vratio u svoju domovinu Englesku. Nije odmah otisao u svoj gradic vec je s neobicnom zivotinjom, koju je donio iz Afrike, obisao sve cirkuse i kazalista s lutkama. Tako se vratio u Puddleby-on-the-Marsh kao bogat covjek.

ANTONIE DE SAINT-EXUPERY 1900-1944.

MALI PRINC

Francuski pisac. Rodjen u Lyonu. U cetvrtoj godini zivota ostao je bez oca te je bio cvrsto vezan uz majku, da bi mu u sedamnaestoj godini smrt uzela i mladjeg brata. Nakon leta nad Korzikom, 1944. g. Gubi mu se svaki trag. Osim letenja njegova velika ljubav bila je i pisanje. Roman: Posta za jug, nocni let, zemlja ljudi Ratni pilot i Pisma jednom taocu., Mali princ.

MALI PRINC Prica zapocinje piscevim sjecanjem na djetinstvo. Slike koje je jedno vrije crtao nitko iz svijeta odraslih nije mogao razumjeti. Na savjete odraslih da se ostavi crtanja, odluci postati pilot. Putujuci jednom zgodom, iznad pustinje Sahare usred leta pokvari mu se avion. Kako je bio sam, morao je nekako pronaci nacin da otkloni kvar i da nastavi let. Morao je provesti noc na saharskom pijesku, a u zoru ga je probudio jedan mladi glasic. Bio je to glas jednog malog plavokosog djecaka koji je od njega trazio da mu nacrta ovcu. Pilot nikada do sad nije pokusao nacrtati ovcu pa se zbog ove djecakove zelje nasao pomalo zatecen. Nakon niza neuspjelih pokusaja, pilot na kraju nacrta jednu kutiju i kaze malom djecaku da ovaca nalazi u nutra. Djecak se odusevio pilotovim objasnjenjem i rekao da je bas takvo nesto zelio. Tako se pilot upoznao s malim princemkoji mu je ispricao da dolazi s planeta asterodi B 612, a taj je planet toliko malen da je jedva veci od obicne kuce. Svaki dan pilot je saznavao nesto novo o tom planetu, a treceg dana njohova poznanstva mali princ ga je upoznao pricom o baobabima, cijim je sjemenkama bio zarazen njegov planet. Trebalo ih se odmah rijesiti inace ce se kasnije tesko moci iskorijeniti. To je i bio razlog zbog kojeg je mali princ zelio ovcu na crtezu. Ona bi pojela grancice baobaba cim bi se pojavile. Mali princ je jako volio gledati u zalske sunca, a na svom planetu ih je mogao stalno promatrati. On je uvijek uzivao u malim stvarima. Tako iz jos jedne njegove price saznajemo da na njegovu planetu raste jedna ruza koju on cuva pod staklenim zvonom. Bojeci se da ovca ne pojede njegov cvijet, pilot mu je obecao da ce ovci na crtezu dodati brnjicu. Na planetu malog princa bilo je najrazlicitijeg cvijeca, ali ni jedan cvijet se nije mogao usporediti s njegovom ruzom. Iz dana u dan bivala je sve ljepsa, ali je postajala i sve zahtjevnija. Trazila je od njega da je zalijeva, da je stiti od zvijeri, da je zastiti od hladnoce i pretjeranog sunca. Zato je mali princ, buduci da je nije mogao shvatiti, jednog dana odlucio pobjeci. Ali sada kad

je bio daleko od nje shvatio je sto je izgubio. Jos mu je tezebilo kada se prisjetio njihovog rastanka tjekom kojeg mu je ruza priznala da ga voli i da nece moci zivjeti bez njega. Otisavsi tako sa svoga planeta posjecivao je brojne druge asteroide, ali ni na jednom nije pronasao nesto sto bi ga zadovoljilo. Na prvom ateroidu zivo je jedan kralj koji je, ugledavsi malog princa pomislio da je to njegov podanik. Nije mu bilo jasno cime taj kralj vlda kad nikog drugog nije bilo na tom planetu. A planet je bio jako malen. Zakljucuje da su odrasli jako cudna bica i odlazi na drugi planet. Na tom planetu zivjeo je jedan umisljeni covjek koji je od sviju ocekivao da mu se dive, da ga smatraju najboljim, najljepsim najbogatijim i najpametnijim bicem tog planeta. I ovaj je covijek kao i kralj s predhodnog planeta zivio sam, pa se Malom princu svijet odraslih ponovo ucinio jako neobicnim. Na trecem planetu upoznaje nekog pijanca koji se stidio sto pije, a rekao mu je da pije upravo da bi zaboravio taj svoj stid. Mali princ zbunjen, opet odlazi i dolazi na planet poslovna covjeka, koji je bio tolikoi zaokupljen svojim poslom da nije ni zapazio njegov dolazak. Stalno je racunao i brojao zvijezde, a da nije zano svrhu tog brojanja. Na petom planetu zivio je pripaljivac svjetiljke. On je stalno palio i gasio svjetiljku iako u blizini nije bilo ni jedne kuce i ni jednog covjeka. Kako se planet svakim danom sve brze okretao, pripaljivac je imao pune ruke posla. Iako je ovaj posao Malom princu ucinio besmislenim, ipak mu je planet svidajo jer je tu bolje mogao vidjeti zalazak sunca. Na sestom planetu upoznao se s grofom, koji je zanao gdje se nalazi koje more, planina, grad ili pustinja. Sam nikada nije vidjeo te prirodne ljepote jer nikada nije izlazio iz svog ureda. Pricu o ruzi Malog princa geograf nije htjeo zabiljeziti jer ju je smatrao nevaznom. Na to se mali princ rastuzio i odlucio posjetiti Zemlju. Najprije dolazi u africku pustinju, a tamo ne nalazi nikoga. Popne se na obliznju planinu, ali na njegovo dozivanje odazove mu se samo jeka. Nakon dugo hodanja nailazi na veliki vrt ruza. Vrlo se rastuzio kada je vidjeo pa stoji mnostvo ruza kao sto je ona sa njegovog planeta pa legne u travu i zaplace. Pored njega nailazi lisica i na njegov poziv da se dodje igrati s njima, lisica mu odgovara da je najprije mora pripitomiti. Iz razgovora s lisicom shvatio je kako su ljudi na Zemlji zaokupljeni sasvim nevaznim stvarima i kako nemaju vremena jedni za druge. Lisica mu na rastanku savjetuje da podje ponovo do vrta, d apogleda ruze jos jednom jer ce vidjeti da je njegova ruza ipak drugacija od njih. Ona je njegova prijateljica, koja ga je pripitomila. Na svom putovanju susreo je jos i skretnicara koji je skretao vlakove koji su puni ljudi, ali i trgovaca s pilulama za gasenje zedji. Prica se vraca na pilota ciji se avion srusio u pustinji i koji je trazio vode da ugasi zedj. Noseci na rukama pospanog princa, pilot shvati zbog cega je Mali princ toliko vrijedanvrijedan je jer zna sto su prave vrijednosti u zivotu. Nakon sretnih dana zajednickog druzenja , dosli su i dani tuge. Mali princ se odlucio vratiti tamo odakle je dosao. Rekao je pilotu da je sretan sto je uspio otkloniti kvar na svom avionu i sto se i on sada moze vratiti svojoj kuci. I Mali princ se vratio na svoj planet. Morao je ponovo vidjeti svoju ruzu. Kako bi se dogodio njihov ponovni susret, odabrao je smrt, jer ga je jedino ona mogla vratiti u visine. Zakoracio je prema zutoj zmiji koja se pocela ovijati oko njegovih nogu i necujno pao na pijesak.

MARK TWAIN 1835-1910

PUSTOLOVINE HUCKLEBERRYJA FINNA

Pravo ime Samuel Clemens Langhorne, jedan je od najistaknutijih americkih romanopisaca. Rodjen je u Floridi. Vec u petnaestoj godini pise i objavljuje krace prozne radove. U svoje romane ukljucuje djecake i djevojcice iz stvarnog svijeta, radoznale i uvijek spremne za novu pustolovinu. Znacajniji su mu romani: Dozivljaji Toma Sawyera, Pustolovine Huckleberyja Finna, Zivot na Mississippyju, te povjesni roman Kraljevic i prosjak, sve s djecacima u glavnoj ulozi.

PUSTOLOVINE HUCKLEBERRYJA FINNA Nakon pustolovina koje su Tom i Huck dozivjeli u Twainovom romanu Dozivljaji toma sowjera prica ide dalje. Ova dva junaka pronasla su blago koje su razbojnici skrili u spilji pa su dobili veliku novcanu nagradu. Sada Huck zivi kod udovice Douglas koja ga uz pomoc svoje sestre, gospodje Watson, pokusava odgojiti i civilizirati. Ipak , Huck se kao vjecni pustolov ne da lahko preodgojiti te ga i dalje vuce zelja za novim poduhvatima. Odlucio je pobjeci od kuce , ali ga prijatelj Tom nagovara da se vrati. Udovica je i dalje ustrajna u poducavanju pa se Huck morao pridrzavati odredjenih pravila koja su se trebala postivati u njenom domu. Nakon svih tih satiu poducavanja Huck se nocu iskrada iz kuce i odlazi, a drustvo mu u nocnom obilazku mjesta pravi Tom. Sastaju se s grupom djecaka, medju kojima su bili Joe Harper, Ben Rogers, Tom Barnes i dr, odlaze do rijekei camcem se prevezu do jedne skrivene spilje gdje osnivaju svoju druzinu zvanu druzina Toma Sawyera. Nakon sto su se zakleli na vjernost i poslusnost i sklopili krvni savez za vodju su izabrali Toma i razisli se svojim kucama. Zbog stalnih prigovora gospodjice Watson i udovice Douglas, Huck se znao osjetiti posramljenim pa se odlucio pobrinuti za svoje ponasanje. Oca je rijetko vidjao, a to mu je odgovaralo, jer ga je cesto znao pretuci. U medjuvremenu je u obliznjoj rijeci pronadjen ljudski les, pa medju ljudima kruzi prica da bi to mogao biti lez Huckova oca. Ipak, Huck ne vjeruje u tu pricu jer ga stalno prati osjecaj da ce se njegov otac pojaviti. Kako je vrijeme prolazilo, Huck se vec poceo navikavati na skolu. Markirao je samo povremeno, tek toliko da ne bi zaboravio kako se to radi. Iako je nastojao popraviti svoje ponasanje, ipak se jos uvijek nije mogao priviknuti na miran zivot i na spavanje u krevetu pa bi se cesto nocu iskrao iz kuce i spavao u sumi pod vedrim nebom. Jedne veceri ispunila se njegova sumnja u ocev povratak. Otac ga je jedne veceri docekao u sobi. Bio je ljut sto je Huck naucio citati i pisati pa mu je zabranio da ide u skolu. U komadice je rasparao pohvalu koju je njegov sin dobio za dobro ucenje, a onda mu je oteo i posljednji dinar koji je imao , kupio rakiju i napio se. Sada se ne zeli vise rastajati od Hucka jer je cuo

glasinu da je postao bogat pa se nada da bi i njega mogao zapasti dobar dio nagrade. Zbog grubog ponasanja, udovica Douglas zatrazi od suca da mu oduzme skrbnistvo nad Huckom, ali novi sudac je presudio da se otac i sin ne smiju razdvajati. Huck je posljednih dana trpio velike batine. Otac ga je cesto znao premlatiti, kljucati samoga u sobu pa cak i ganjati nozem. Jednom prilikom ga je oteo i prevezao na drugu obalu rijeke. Stoga uvidja da je krajnje vrijeme da pobjegne od pijanog oca. Preko rijeke se prevezao camcem koji je kradom napravio od svakakvih drva. Puskom je ubio divlju svinju i ostavio krvave tragove oko kolibe tako da je sve izgledalo kao da su ga napali razbojnici i tijelo mu bacili u rijeku. Tako je bio siguran da ga vise nitko nece traziti. Plovio je nekoliko milja, a onda se iskrcao na Jacksonovu otoku, gdje je odlucio malo odmoriti. Na otoku susrece crnca Jima, koji je bio sluga gospodjice Watson i koji je pobjegao kao i on jer ga ta usidjelica namjeravala prodati u Orleans za 800 dolara. Zivjeli su tako neko vrijeme skupa, ali Hucka ubrzo opet hvata ona stara zelja za nekom novom pustolovinom. Pronasavsi neke stvari koje su doplovile na jednom napustenom splavu, preoblaci se u djevojcicu i odvesla do sela. Tako prerusen, saznaje od jedne zene kako neki misle da je jadnog Hucka ubio otac, a drugi smatraju da je to bio crnac Jim jer su obojica nekako u isto vrijeme nestli iz sela. Raspisana je velika nagrada i za Jima i za Huckovog oca. Cuvsi to, zurno odlazi natrag na Jacksonov otok, probudi Jima, uzmu neke stvari i otplove niz rijeku. Plovili su zajedno nekoliko dana i namjeravali su otputovati u Slobodne drzave gdje crnci nisu robovi. Tu je Jim mislio zaraditi neki novac koji bi mu pomogao da zenu i svoje dvoje djece izbavi iz ropstva. Dok Jim tako planira, Hucka pocinje gristi savjest jer Jim nije prijavio gospodjici Watson, a bio je njeno vlasnistvo. Na daljnoj plovidbi susrecu dvojicu cudaka i primaju ih na svoj splav. Prvi je rekao da svrgnuti kralj, a drugi da je vojvoda. No to su bile obicne varalice. Prvom prilikom, dok Hucka nije bilo u blizini svrgnuti kralj je prodao Jima nekom farmeru. Huck odam krece u potragu za njim i na putu susrece jednog djecaka koji ga upucuje na farmu na kojoj se mozda nalazi Jim. Vlasnik farme na koju je dosao, gospodin Phelps, bio je tetal Toma Sawyera. Ubrzo u posjet svojima dolazi i sam Tom, koji skupa s Huckom otkriva skroviste u kojem je zatocen Jim. I dalje su ga cesto posjecivali, a Tom je sve vise pokusavao pronaci nacin da Jim bude oslobodjen. U medjuvremenu se saznaje da je gospodjica Watson umrla i da je prije smrti oslobodila Jima. I Huckov ptac je umro pa ni on vise ne mora bjezati i strepiti nad svojim zivotom. Sada kada je sve gotovo, Huck i Jim nastavljaju smisljati nove pustolovine.

JOHANNA HEUSSER-SPYRI 1827-1901

HEIDI

Rodila se i zivjela u vicarskoj. Nakon udaje ubrzo je izgubila muza i dijete. Proslavila je se objavivsi roman Heidi.

HEIDI Petogodisnja djevojcica Heidi odlazi sa tetkom Detom djedu u planine. Sada je Deta dobila jednu poslovnu ponudu i ne zeli zbog nje propustiti ponudu za dobru karijeru. Heidi odavno zivi bez roditelja. Kada je njezin otac Tobija pomagao na gradnji neke kuce, pala je na njega greda i ubila ga. Njezina je majka Adelheida od tuge i bola ubrzo oboljela i nikada vise nije ozdravila. Sahranili su je samo nekoliko tjedana poslije toga. Djed u planinama je od toga dana postajao sve ogorceniji i povuceniji. Ne razgovara ni skim, vec godinama ne ide u crkvu pa ga svi izbjegavaju i boje ga se. On pristaje na Detin zahtjev i Heidi ostaje na planini. Sada ona otkriva svu ljepotu planinskog krajolika. Na planini Heidi upoznaje djecaka Petra koji je zivio u obliznjoj kolibi sa svojom slijepom bakom. Uzivala je kao nikada u zivotu. S Petrom je svakodnevno vodila koze na ispasu i, provodeci pastirski zivot, postala je jako snazna i zdrava. Jednoga dana Heidi odlazi vidjeti Petrovu baku i uljepsava joj zivot svojim pricama o djedu i planini. Baka je oarana djevojcicom i otada su njihova druzenja postala svakodnevna. Cak je i djed s njom dolazio na saonicama i pokusavao popraviti bakinu trosnu kolibu. Ona je tvrdila da vec mnogo zima nije tako spavala i da nikada nece zaboraviti djedovu dobrotu. Hedi je sada imala vec 8 g. Ucitelj je vec dva puta slao djedu obavijet da djevocicu treba poslati u skolu, ali on se time protivio jer nije htejo da njegova unucica svaki dan silazi niz brdo i da se opet vraca kuci po snijegu i vjetru. Nakon nekog vrmena u posjet im dolazi tetka Deta. Heidi je izgledala toliko dobro da ju je jedva prepoznala. Ona je oduvijek namjeraval dijete uzeti ponovo k sebi i upravo se zbog toga i vratila. Odvodi Heidi u Frankfurt kod vrlo bogatih rodjaka njezinih poslodavaca. Oni imaju krecku jedinicu koja uzeta sjedi u kolicima. Tako Heidi u kuci gospodina Sesemanna upoznaje djevojcicu Klaru, kojoj je svaki dan dolazio ucitelj u kucu i poducavao je. Vec prvog dana boravka u kuci bogate obitelji , Heidi je dobila tocan prikaz vladanja za stolom i mnogih drugih pravila ponasanja. Dok se gospodja Rottenmeier, sluzavka u kuci Sesemannovih, trudi da joj sve objasni, Heidi od silnog umora zape za stolom. Kada je Klarin ucitelj stigao, gospodja Rottenmeier mu se zali na polozaj u kakvom se nasla i govori mu da njezinoj Klari drustvo pravi potpuno neuka djevojcica. U medjuvremenu se u

susjednoj sobi zacuje veliki prasak. Knjige biljeznice i tintarnica nalazile su se na podu, a iznad svega toga lezao je stolnjak. Sve je to bilo djelo nemirne i brzoplete Heidi. Klarin se otac vratio s puta. Gospodja Rottenmeier odmah pocinje s prituzbama u nadi da ce Heidi biti brzo poslana natrag u planine. S druge strane, mala Klara je odusevljena. Njoj je sve postalo drugacije jer se, zahvaljujuci Heidi, uvijek nesto dogadjalo. Stoga gospodin Sesseman, vidjevsi kako nejgova Klara blista od srece, izjavljuje da ce druzica njegove kceri i dalje ostati u kuci pa zahtjeva da se s njom postupa i vise nego ljubazno. Hedidi cijelo vrijeme cezne za djedom i planinama. Svakog je dana bivla sve bljedja i svakim je danom sve manje jela. Uvecer cesto nije mogla dugo zaspati. Cesto bi prislonila glavu uz jastuk i plakala posve tiho da je nitko ne cuje. Njeno raspolozenje postaje donekle drugacije kada u kucu Sesemannovih dodje Klarina baka. S njom je mogla o svemu razgovarati pa joj se ta kuca cinila nekako manje tudjom. Heidino je zdravlje bilo narusneo pa gospodin Sesemann odlucuje Heidi vratiti natrag na planinu. Klara je bila bolno iznenadjena. Pokusavala je izmjeniti ocevu odluku, ali nista joj nije pomagalo. On nije htio promijeniti svoj stav, ali je Klari obecao da ce sljedece godine skupa otputovati na svicarske planine. Dok je Heidi trcala uz planinu, mislila je smao na jedno : hoce li Petrova baka sjediti na svom uobicajenom mjestu ? odlazi do bake, izljubi je, a onda produzi do svog djeda i cvrsto ga zagrli. Djed nije mogao progovoriti od uzbudjenja i oci su mu se nakon mnogo godina po prvi put nalile suzama. Brzo je zaspala i spavala je bolje nego ikada, a djed je nocu ustajao desetak puta da bi vidjeo nijeli se njegova djevojcica otkrila i jeli na mjestu sijeno kojim je zatvorio okrugli prozorcic da na nju ne padaju mjeseceve zrake. Ujutro je djed nekako cudno radostan stajao pred kolibom. Kada su zazvonila crkvena zvona, rekao je Heidi neka obuce najljepsu haljinu koju je donijela iz grada jer odlaze u Selce na sv misu. Bio je to jako neuobicajen poziv kojemu se trebalo brzo odazvati. Dolaze u crkvu, a djed govori zupniku da se predomislio i da je odlucio Heidi poslati u skolu i da ce se zbog nje, kako bi joj skola bila bliza , zimi preseliti u Selce. Svakoga je jutra i svakoga poslijepodneva Heidi isla u skolu u Selce i marljivo ucila. Petra nije vidjala jer je on rijetko dolazio u skolu. Ali ipak kada bi nastava zavrsila, on bi nasao sebi put kroz snijeg i posjetio bi svoju prijateljicu s planine. U proljece se Heidi s djedom opet vratila na planinu. Dolazi pismo iz Frankfurta u kojem joj Klara javlja da ce je za dva-tri dana doci posjeiti s bakom. Heidi je od radosti domah otrcala Petrovoj baki kako bi joj javila tu radosnu vijest. Stigavsi u planinu Klara je sve odusevljeno promatrala oko sebe. Takvo nesto nije vidjela jos nikada u zivotu. Svaki je udisaj cistog i svjezeg planinskog zraka za nju bio pravi uzitak. eznula je samo sto ne moze s Heidi obici sve sto je htjela vidjeti. I baka je bila zadovoljna onime sto vidi, a posebno urednom i cistom djedovom kolibom. Jednog dana Heidi i Petar borave s Klarom na obliznjem svijetnom polju. Klara je uz duboki uzdah pozeljela da i ona moze hodati pa da vidi sve ljepote koje taj kraj pruza. Heidi

predlozi Petru da je on s jedne strane uhvati ipod ruke , a ona ce je poduprijeti s druge strane pa ce je tako zajedno podici. Ipak, Klara nije mogla stajati. Nakon nekoliko neuspjelih pokusaja Klara pokusa svom snagom stati na tlo i uspije joj. Malo je jauknula, ali je ipak ponovo podigla nogu i spustila je na tlo. Ponovila je to nekoliko da bi na kraju prohodala. Klara nije mogla ni zamisliti vecu radost od ove. Ona sada moze hodati poput ostalih ljudi i nije vise vezana za bolesnicka kolica.